Lijepo ste to vi dzumba analizirali ali ja tu priču zamišljam malo drukčije.
Znači nabavile su se te raketice, sa kojom namjerom ne ulazimo.
Napravljen je ugovor sa dobavljačem, firma ko i svaka druga, papirologija uvijek postoji, filmovi su za budale.
Kad se ispostavilo da je sistem za RH neupotrebljiv/preskup odlučilo se da ga se prepusti nekome drugome.
Odluka je pala da se preda Amerima (ne ulazimo u detalje, opet), oni nisu naivni i normalno pitaju otkud sve to i koliko je plaćeno.
Bez obzira na razna mišljenja o njima oni su realisti i kad se pokažu papiri oni uredno izvršavaju obaveze.
Shodno prethodno napisanom postavlja se pitanje svih pitanja.
Di su završile pare?
poz.
Danas sam razgovarao uz kavu sa jednom osobom ,koja je imala/tj. ima, kako mi kaže, saznanja o S-300 sustavu u Hrvatskoj, odnosno onome što je došlo od istoga u RH krajem 1994./95. i što je još trebalo doći več prema potrebi tj. razvoju situacije.
Ta osoba više nije u sustavu MORH-a ali je tih 90.ih i još nešto kasnije bila aktivna osoba i involvirana je direktno bila u tu priču u smislu tehnike /prihvata/skladištenja.
Ono što ja nisam dosad znao, a danas mi je rečeno, ja da su ipak i američka i izraelska strana iskazale interes za hrvatski S-300 tj. komponente istog. Rusi su sa time bili naravno upoznati kako kaže sugovornik no tek kasnije. S time da ništa nije odneseno iz Hrvatske ni tada ,a dotični mi potvrđuje ono što sam čuo iz još jednog izvora i ranije zato napisao - ni sada!
Dakle, nije postojao takav "interes" ili možda i je ,ali takva "transakcija" se nije dogodila. Ono što se jest dogodilo je to da su dakle Amerikanci bili u bazi di su komponente sustava prvotno bile, napravile pregled nekih pozicija,otvorilie i poslikale što ih je več zanimalo i to je bilo to. Ali moj današnji sugovornik kaže da je zato izraelsko izaslanstvo imalo puno više interesa,ne oko sklamerije same toliko več oko tehničke dokumentacije, tj. ista im je dana na uvid ,a ovi su pregledali i pomno kopirali sve što su smatrali bitnim iz svojih razloga. Nakon toga sustav je posječivan bio jedino od još par ruskih stručnjaka ,više manje ciklički, u smislu provjere funkcionalnosti istoga, odnosno samih raketa.To potvrđuje i sam Zubak koji tvrdi da je osbno plaćao dnevnice toj ekipi speciajlista dok mu MORH nije uveo zabranu pristupa.
Od komponenti što Hrvatska ima je ono što je javno objavljeno i tu postano - linkano pred koji post : dakle 24 rakete, 6 lansera (TEL-ova ,2 glavna 4 pomoćna ) , radarski jarbol , ispitno dijagnostička oprema, transportno- pretovarna vozila i još poneka sitnica. Ono što Hrvatska nema niti je imala jest komandni centar kao i radari.
Dakle možemo reći otprilike do cca 50% sustava S- 300 je dostavljeno u Hrvatsku bez da je plačeno (navodno) išta. Plus naravno ruski specijalisti koji su trebali u slučaju potrebe operirati ovim sustavom u početnoj fazi njegova korištenja a kasnije i obučavati hr kolege, a Hrvatsku su napustili večina u 1997/98. (inače dio ruskih/ukrajinskih stručnjaka bio je tako i u suportu HRZ MIL 24 helića ).
Tu sad dolazimo do pravnog spora koji još traje i koji "blokira" budučnost/status dijelova ovog sustava. Jedna strana tvrdi da ništa nije plaćeno i potražuje 200 mil dolara tj tvrdi da je dio novaca trebao biti uplaćen čim se isporučilo 25% sustava , druga tvrdi da je isplata trebala biti po potpunoj isporuci , treća tvrdi da je dio isplate posredniku i učinjen - ali ne u novcu, več dijamantima i sl. Ko će ga znati...Istina je vjerojatno negdje u sredini i najvjerojatnije će doći do neke vansudske nagodbe u tom smislu kako to na kraju često i bude.
Uglavnom ,moj sugovornik kaže da su i komandni centar i radari bili spakirani u Ukrajini i po potrebi /uplati bi došli kao i ostatak u RH u roku do 48 sati. Samo osposobljavanje sustava ( od strane naravno ruskih stručnjaka) ide brzo i mjeri se u satima ,a izlazak na paljbeni položaj i spremnost za paljbu u minutama.
Sama ta firma - posrednik , preko koje su komponente dobavljene dostavila ih je u "dobroj vjeri" tj. vjerojatno ono što tvrdi Zubak uz određena visoka jamstva tadašnje HR Vlade, ali i imajući na umu dotad ispoštovane i isplaćene razne druge "pošiljke" za Hrvatsku preko istog posrednika. Sama posrednička firma imala je određenih financijskih gubitaka isto pa su joj potencijalni novci koji bi dakle vrlo vjerojatno došli iz Hrvatske u kratkom razdoblju bili dovoljan razlog za isporuku i način isporuke kako se je več desio/dogovorio.
Navodno je pokušano kasnije i postizanje nekog dogovora u smislu da Zubak i posrednik odustanu od tužbe a komponente sustava RH proda nekome ko ih treba .
Moj sugovornik kaže da su bila najmanje tri takva pokušaja (Bliski /Srednji Istok čak i SAD) ali sve bezuspješno.
Sam sustav S - 300 Hrvatska je odlučila nabaviti krajem 94. i imati ga 95./96. u uporabi, u smsilu ostvarivanja zračne premoći nad tada joj potrebnim teritorijem operacije/a.
Amerikanci su naravno znali da se sustav dobavlja i dali su prešutno "zeleno svjetlo" za to tvrdi sugovornik. Protivnik Hrvatske tih godina je također imao informaciju ali nije imao točnu procjenu je li ili ne sustav aktivan i do kada će biti. A i Hrvatska je na kraju dala i javan"mig" paradom na Jarunu te 1995. Sami Amerikanci su također več početkom 94. kupili u Bjelorusiji gotovo čitav spomenuti S-300 , tu su i Bugarska , Slovačka ,Grčka - sve NATO i sve sa KOMPLETNIM sustavom.Kao i ex NVA ako se ne varam ( npr. sustav "Rubež" ex. NVA je javno obznanjeno prodan u SAD-e 1990..ih ) Ovo je važno za sve ljubitelje J.Bonda i OO7agenta. Dakle ništa RH nije imala što "Zapad" več nije bio dotad "ponjušio". A izraelski interes gore opisan je sasvim razumljiv. To je bio vjerojatno i dio vojne suradnje Hrvatske sa Izraelom tih godina isto. Pogotovo oko bespilotno izviđačkih sustava koje je HV razvijala tj. aktivno koristila početkom i sredinom posebno ,90.ih. godina .
Glede S -300 : način na koji se otkrivaju ciljevi i zahvaćaju , protokoli komunikacije raketa - radar , centralni sustav - mozak sustava - to bi bile "hot stuff" za "Zapad". A Hrvatska to sve NIJE imala i nema. Imala je/ima dakle "hardware" koji je malo pregledan i poslikan kako kaže mi sugovornik , te dobar dio dokumntacije koji je prekopiran očito.
Za kraj , kao što sam napisao več, komponente hrvatskog S -300 su premještane početkom 2000. sa jedne na drugu lokaciju gdje su i sada kako mi danas kaže i sugovornik. (Ne ,nije Pula/Istra). Ovo je uvjetno rečeno, u skladu i s upisom "poznatog" formaša pp5 na jedom hr forumu , koji tvrdi da je početkom 2000. u jedonoj kišnoj okotbarskoj noći bio svjedok "specijalnog transporta" iz smjera Zg-a vjerojatno ka lokaciji "B" u Hrvatskoj di je ta skalamerija i danas i čeka sudski epilog.
Možda je šteta da se takav sustav nije nikada osposobio, s druge strane sreća je pa su događanja 95./96. bila takva da i ono što je dostavljeno bilo je dovoljno , odnosno kompletiranje zbog naravi (smirivanja nazovimo tako ) situacije - na sreću se nije dogodilo. Toliko o tome. Pozz.