ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
 Offline
Posts: 7 364
|
 |
« Reply #2090 on: September 18, 2011, 10:58:27 pm » |
|
JRM luka Baćine
Kad smo već koji post ranije pomenuli Bacine da kažemo još koju o tome.
Baćine su omanja luka i skup kuća na samom vrhu uvale i luke Ploče. Sa sjeverne strane u uvalu se ulijeva slatka voda iz Baćinski jezera. Sama luka je bila pod JRM jurisdikcijom i kao takva prije početka korištenja od strane TČ/RČ BG grupe u njoj su godinama boravili svi tipovi minolovaca i to je ustvari i bila njihova matična luka. Pretpostavljam da su tu lokaciju minolovci koristili isključivo iz razloga što su bili drvene građe te im je ta mješavina slane i slatke vode odgovarala radi lakšeg održavanja podvodnog dijela. A možda i griješim, pa će me bolji znalci ispraviti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Početkom 1973 god. kad su i počele BG grupe i pojavile se u Baćinama minolovci su i dalje tu egzistirali i suštinski nismo imali nikakvi dodira. Oni su bili svijet za sebe, a mi za sebe. Koristile su se za potrebe BG-ja dugo godina, sjećam se čak i početkom 1980 god. kad su već u grupe bili uvedeni i RTOP brodovi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Zašto su bile izabrane baš Baćine za tu namjenu, mislim za BG grupe, nebi znao decidan odgovor. Sa stanovišta posade, razlog je bio lakša kontrola i mogućnost veće pripravnosti nego da se boravilo u mjestu stanovanja i življenja gde su nam bile i porodice. Sa taktičkog stanovišta, hmm, možda jer smo bili bliže ulazu u Jadransko more. Vrag će ga znati.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ali sjetio sam se jedne lijepe zgode upravo iz Baćina za vrijeme jedne og BG grupe.
Jednog dana ja i moj dobar drugar sa drugog broda, zas Pero Barišić, jedno pre podne popnemo se iznad veza brodova uz brdo, naiđemo na jednu travnatu zaravan i malo prisjednemo. Onako uz bezveznu priču malo i zalegnemo u tu travu na leđa. Gledamo obadvojica u plavo visoko nebo i ćutimo neko vrijeme.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pero je inače bio starija klasa od mene, XIII, završio školu 1965 god. Neznam gde se bio nekih 2 godine “zagubio”, ali smo se poslije skupa našli u Brigadi. Bio je električar. Inače je bio veliko spadalo. Po prirodi je bio crn. Tih početnih 70-tih godina uglavnom se družio sa nekim isto našim kolegom po imenu Vojvoda, ali pomorske struke. A taj Vojvoda još veće spadalo. Jedno popodne njih dva šetaju gradom i nailaze kraj ženske frizerske radnje. Kad će ti Vojvoda njemu, - Šta misliš Perune, - tako ga je zvao, - štabi ti rekao komadant brigade kad bi se sutra u zboru pojavio žute kose. – Pojma nemam, ali će mo vidjeti, - i ulazi u frizeraj, sjeda u stolicu obraćajuci se frizerki, - U najžuće, moliću lijepo. Ova ga gleda onako crna, čeka, muško, nevjeruje svojim očima. – Moliću u najžuće, ako može, - opet će on njoj. Ova jadna, šta će ofarba ga u žuto, ko kanarinac. Možete zamisliti kako je to izgledalo, crna put, pa odjednom žut. Plati on i oni pravac u grad, a poslije i u Loru.
Ujutro zbor. Komadant Brigade dolazi ispred stroja, pogleda stroj, da se namjestu voljno, te počne da daje upustva. Priča on, svi ćute, kad ti čovjek odjednom stade. Kao nešto razmišlja te se odjednom okrene Barišiću. – Pa dobro Pero kakva je to sad opet tvoja majmunarija, otkud ti ta perika, skidaj to odmah. – Nije perika, druže komadante, to mi je nova frizura. – Ma koja frizura, skidaj to, daj ovamo, - i uhvati ga za šapku pa za zuluf. Ovaj poče da kukumevči i da se otima, mi ostali u smijeh.
Šta da se radi, poslije zbora ovaj ga posla u grad de se ponovo prefarba. On kod iste frizerke, a ova kad nije pala u nesvjest kad se ponovo pojavio i zatražio, -Molim vas u najcrnje što može. …
Takav je bio moj drugar Pero. Poslije kad se oženio skroz se promjenio i bio primjeran suprug i otac.
I tako nas dva ležimo na leđima iznad Baćina i ćutimo. I sjetim se ja od ranije nikih njegovi priča da je iz velike Hercegovačke porodice gde ih je bilo 10-setaro djece u ćaće i matere. Kontam ja nešto pa ću ti njemu, - Jeli, Pero, ono vas kolko ima ćaća. – Bogami desetaro, sve jedno drugom do uveta, - odgovara. Malo ćutimo, pa ću ti ja, - a jeli boga ti jeste li imali svak svoj krevetić za spavanje, - kao da nisam znao da od toga ni korova. Podignu se on i sjedeći poče da se smije k’o blesav, inače je imao smisla za “slatko” smijanje, - Ma jesi li ti normalan koji krevetići, svi skupa, ko pre stigne, jedni gore, jedni dolje, poprijeko, ali se slatko spavalo. – A jeste li obavezno pre spavanja prali noge, kao sva današnja djeca, - opet ću ja. On opet u smijeh, zalego čovjek u travu pa se nediže.
I konačno ustane, okrene se prema meni pa će. – Ajmo na brod, ne zajebavaj me, kakvo pranje nogu, početkom ljeta skinu se priglavci, piči se cijelo ljeto bos, u jesen navučeš ponovo opanke i bog te veselio….
I lagano se spustimo prema Baćinama.
|
