Mjesto gradnje TČ-brodova - KRALJEVICAVeć je ranije na masu mjesta napisano da je JRM ukupno raspolagala sa četrnaest TČ brodova. Prva četiri TČ-211, 212, 214 i 215 izgrađena su u Rusiji i doveženi u Yugoslviju. U kojem su brodogradilištu izgrađeni za sada ne znamo, (bar ja), ali naći će
se već neko ko zna.
Preostali deset, TČ-213, kao prvi, a onda TČ-216 – 224, izgrađeni su u razdoblju 1968 – 1971 god.
u ''Titovom brodogradilištu'' u Kraljevici.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kraljevica je inače omanje mjesto u sjevernom dijelu Jadranskog mora, udaljeno jugo istočno od prvog većeg mjesta Rijeka, otprilike nekih 40-setak minuta vožnje. Ima tu negde približno 4500 stanovnika. Unutar mjesta je brodogradilište, sa trdicijom preko 300-sta godina, osnovano još daleke 1730 god. Od tad su ga koristili svi koji su gospodarili Jadranskim morem i u njemu su izgrađivali uglavnom brodove manjeg deplasmana, mislim na brodove namjenjene mornaricama. Tokom II Sv. Rata teško je bombardovano i oštećeno.
Uspostavljanjem Socijalističke Yugoslavije, obnovljeno je i dobilo ime po Maršalu Yugoslavije Titu, ''Titovo Brodogradilište'' u čast njemu jer je radio unutar istog u mladim danima kao tokarsko bravarski radnik.
Tokom razdoblja od 1946 pa do uzmimo Balkanskog cunamija (1991) u tom brodogradilištu izgrađeni su mnogi brodovi manje tonaže i predati na upotrebu JRM. Među ostalima i već pomenuti TČ brodovi.
U završnim fazama izgradnje svakog TČ-jca, prikupljena je i odabrana posada koja je upućivana u Kraljevicu da bi preliminarno preuzela brod. Procedura gradnje je bila takva da se brod gradio unutar zatvorene hale i kad je bio izgrađen do te faze da se mogao spustiti u more tad se vršila ceremonijalna primopredaja uz kumovanje brodu, davanje imena i spuštanje u more. Od tog momenta preuzimala ga je posada u smislu nekog oblika dežurstva i kontrole, ali daleko od toga da bi mogao zaploviti. Prestojali su još veoma obimni poslovi i koje kakve probe skupa sa ljudstvom brodogradilišta.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posade su bile smještene u posebnoj zgradi iznad brodogradilišta u samom mjestu. Zgrada je bila namjenska za takve potrebe i dolaskom posade uspostavljala se određena interna organizacija i kontrola, ali daleko od toga da je to bilo u smislu kasarnskog života. U principu je stanje i organizacija bila dosta relaksirajućeg oblika.
Preko puta se nalazio i restoran koga smo zvali ''Kafana kod Žike Glavonje''. Tu smo i provodili najviše slobodnog vremena, pogotovo u periodu kiša, bura i nepogoda. U nekim razdobljima posade su se tu i hranile. Bilo je i tu puno, puno dogodovština iz tog perioda.
U samom brodogradilištu pored civilne uprave, kao i svakom preduzeću nalazio se i vojni tim od nekoliko ljudi, koji je tu bio stalno zaposlen i koji je bio ''spona'' između uprave brodogradilišta i posade broda koja je tog momenta bila aktuelna.
Pored izgradnje novog TČ broda u ovom brodogradilištu izvodila se i takozvana superkolodacija, poslije upotrebe broda od strane JRM u operativi. To se u principu izvodilo nakon šest mjeseci korištenja. Vraćalo bi se u brodogradilište, dokovalo i ispravljale sve uočene nepravilnosti koje su zapažene i koje su se pojavile tokom eksploatacije i ispitivanja. Na donjoj slici je isječak iz originalnog spiska brodova izgrađenih za potrebe JRM, a odnosi se na TČ brodove.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Lično sam u Titovom brodogradilištu u Kraljevici boravio u četiri navrata, u prvom, skoro i preko osam mjeseci u komadu. Ambijent i ljudi ostali su mi u najljepšem sjećanju. Ne samo iz Kraljevice, nego i iz okolnih mjesta, Hreljina, Šmrike i ostalih. I danas sam čvrsto uvjeren da je to mentalno i običajno najlepši deo Balkana i da su karakterno ljudi iz tog ambijenta daleko ispred shvatanja svojih najbližih komšija. Inače sam već ranije pisao o
prvom napravljenom TČ brodu u Kraljevičkom brodogradilištu. Evo ga na donjoj slici.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
I još po koji prizor po privatnoj liniji iz tog perioda. U opuštenoj atmosferi u ondašnjem ambijentu Kraljevice. Svi su građanska lica sem mene. Karakteristično je to, god 1968 početak, da još nema predugih frizura, a o farmerkama se samo moglo sanjati. Ko zna gde su ti momci danas poslije toliko godina.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
