Mnogi izvori govore da je brod preimenovan, ali niko nikada za sve ove godine nije podneo nikakav dokaz o tome. Obično se smatra da je do preimenovanja došlo, a da li je Jugoslavija ili Frankopan, još je teže reći, jer je posle preimenovanja brod bio nad površinom još samo nekoliko sati. Horti je napustio brod 31. oktobra popodne, tad je nakratko mogla biti dignuta i zastava - teško je reći koje kombinacije boja na trobojci, a mina Rosettija i Paoluccija je eksplodirala oko 5 izjutra, ili tako nešto.
Čudno je da ne postoji u arhivima negdje neka službena odluka Narodnog Vijeća ili nekog tadašnjeg prelaznog organa vlasti,
teško je povjerovati da preimenovanje nije odobrio netko "viši" od komandanta admirala Vukovića. Na žalost brod je rano
ujutro 01. 11. 1918. bio miniran i potonuo. Možda je i bilo nešto zapisano u brodskom dnevniku, ali pitanje da li je on i bio
pronađen ili sačuvan jer u to jutro 1918. baš i nije bila neka organizacija na brodu, svi su vjerovali da je rat završen i da se
ne moraju ničega bojati. Pitanje je da li je nešto tako neki akt i bio u brodskom sefu i ako je bio kada su dijelovi broda vađeni
i rezani da li je sef pronađen? Ako su ga Talijani našli, teško da bi sačuvali takav dokumenat, prije bi ga uništili.
Evo i kračeg opisa tih događaja oko Oprecije Pula tj. potapanja Viribus Unitisa:
"Pošto je postalo očito da je Austro-Ugarska izgubila Prvi svjetski rat, car Karlo I. odlučio je predati bojni brod Viribus Unitis - admiralski
brod carske flote - zajedno s ostatkom flote novoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, predviđajući pripajanje nove kraljevine novoj federaciji
država kojom će on vladati. Ovim je potezom Austro-Ugarska izbjegla predati vlastitu mornaricu silama Antante povjerivši je državi koja
se već proglasila neutralnom. Dana 31. listopada 1918. godine admiral Horthy, zapovjednik Austrougarske ratne mornarice, bio je zadužen
da preda Jugoslavenima čitavu ratnu flotu usidrenu u Puli.
U kasno poslijepodne 31. listopada provedena je kratka ceremonija u kojoj su austrijski brodovi službeno predani Državi Slovenaca, Hrvata
i Srba, a carska je zastava spuštena i zamijenjena crvenobijeloplavom trobojnicom. Istoga poslijepodneva kapetan bojnoga broda Janko
Vuković de Podkapelski, imenovan prethodnoga dana od Narodnoga vijeća SHS, preuzeo je zapovjedništvo nad bivšom austrijskom flotom.
Talijanski oficiri nisu doznali sve o ovim nastalim okolnostima i već su u noći 31. listopada krenuli iz Venecije na dvama motornim
brodicama naoružanim torpedima (MAS) koje su pratile dvije torpiljarke. Stigavši u istarske vode na nekoliko milja ispred ulaza u pulsku
luku, torpiljarke su se povukle, a jedan MAS oteglio je podmornicu sve do nekoliko stotina metara od vanjske lučke prepreke. U 22.18
dvojica talijanskih oficira usmjerila su podmornicu prema pulskoj luci dok se MAS udaljio prema točki gdje su se dogovorili sastati nakon
akcije.
Približavanje cilju bilo je složeno i rizično: Rossetti i Paolucci morali su motornu podmornicu prenijeti preko prepreka (vanjske prepreke i
triju redova mreža) te izbjeći austrijsku kontrolu. Prošavši neopaženi ispred čuvara brane, patrolnih brodica i jedne podmornice , dva diverzanata stigla su u 3.00 sata u blizinu usidrenih brodova. Tek oko 4.45 sata 1. studenoga 1918. nakon više od šest sati
u vodi, dvojica oficira uspjeli su konačno se pozicionirati na nekoliko desetaka metara od broda Viribus Unitisa. Rossetti se odvojio od
podmornicu i približio trupu bojnoga broda s jednim od dvaju uređaja, dok je drugi ostao uz kormilo podmornicu kojom se slabo upravljalo
zbog jakih morskih struja. U 5.30 sati eksploziv od 200 kg konačno je osiguran na podvođu cilja i programiran na 6.30 sati, no kad se
Rossetti vratio Paolucciju obojica su osvijetljeni reflektorom i tako otkriveni. Prije hvatanja Paolucci je uspio potpuno aktivirati drugi
eksplozivni uređaj, dok je Rossetti potopio podmornicu koja je bez upravljanja plovila sve dok se nije zaustavila u blizini parobroda Wiena,
koji je bio usidren na maloj udaljenosti, naposljetku ga potopivši.
Obojica su izvučeni na palubu Viribus Unitisa gdje su saznali da je u noći austrijsko vrhovno zapovjedništvo predalo pulsku flotu
Jugoslavenima i da brod ne vije više austrijsku zastavu. Tek su se u 6.00 sati obratili kapetanu Vukoviću da bi bojni brod mogao
eksplodirati svakoga časa, pa je ubrzo naredio svima napuštanje broda i prijenos zarobljenika na palubu bratskoga broda Tegetthoffa.
Pošto je eksplozija izostala, posada se postupno vraćala na brod ne vjerujući više iskazima dvojice Talijana sve dok u 6.44 zaista nije
odjeknula eksplozija, a austrijski bojni brod, nagnuvši se na bok, započeo ubrzano tonuti. Akcija je tako zaključena s oko 300 žrtava i
nestalih među kojima je bio i zapovjednik Vuković. Njemu u sjećanje podignuta je spomen ploča u Puli na mornaričkom groblj.
Primirje u Villi Giusti, kojim se Austro-Ugarska predala Italiji, potpisano je tek dva dana kasnije, 3. studenoga 1918. godine, a stupilo na
snagu sljedećega dana. Dana 5. studenoga Regia Marina zaposjela je luku Pulu i z Rossetti i Paolucci - koji su još uvijek bili pritvoreni
na bivšem austrijskome brodu - bili su oslobođeni. Za uspješan odvažan prepad Rossetti je nagrađen sa 650.000 lira koje je darovao
udovici i sinu zapovjednika Vukovića, a dodijeljena mu je zlatna medalja za vojne zasluge."
Koliko je točan opis događaja teško je reći, po nekim autorima je admiral Vuković namjerno ostao na komandnom mostu i potonuo sa
svojim brodom, po nekima je zadnji napustio brod ali je od poslijedica sekundarne eksplozije bio pogođen komadom drva u glavu od
čega je poginuo. Što je točno? Vjerojatno se to nikada neće saznati jer su iskazi spašenih članova posade bili različiti i zbunjujući.
Nitko i nije siguran koja i kakva zastava je bila izvješena umjesto spuštene Austrougarske