Velika banatska buna 1594. godineU 19. veku, kada je došlo do stvaranja moderne srpske države, ustanak Srba 1594.godine u Banatu je "potisnut" iz kolektivnog pamćenja iako je događaj od velikog značaja.
Srbima je postajala sve oporija i gorčina svakodnevnog života dok su ravnicom među rekama nicali minareti džamija sa kojih su hodže pozivale na molitvu i klanjanje Alahu, a age i begovi i paše sve osionije se množile i vladale po ravnoj zemlji banatskoj .... pa otuda i ne začuđuje što u jednom sačuvanom pismu nalazimo kako komandant dalekog Komorana, Nikola Palfi, 28. avgusta 1587., izveštava nadvojvodu Ernesta, kako je preko 3000 naoružanih Srba poreklom iz Bečkereka i Bečeja a u austrijskoj službi, krenulo iz Komorana put Budimske tvrđave protiv Turaka.
Ustanak je trajao pet meseci, a ugušen je nakon odlučujuće bitke koja se odigrala u blizini Bečkereka (današnjeg Zrenjanina).
Pobeda na Vršačkom megdanuBanatski Srbi prihvatili su se oružja i digli ustanak marta 1594. godine, pa su među gradovima prvo napali Vršac.
Uistinu, Vršac je opseo vođa jedne hajdučke čete Petar Mojzeš, dok su se Turci, odbivši zahtev za predaju, hrabro branili. Njihov komandant tvrđave, čovek džinovske snage pozvao je tokom opsade na dvoboj, ne Mojzeša, već proslavljenog srpskog hajduka i junaka Janka Halaburu, koji je izazov prihvatio i u dvoboju pred Tvrđavom, a naočigled obe vojske, ubio turskog zapovednika Vršca, posle čega se posada Tvrđave predala ustanicima i Vršac postao ustaničko sedište.
Dvojica megdandžija su u ličnom obračunu spasla mnogo života svojih vojnika, što njihove istorijske uloge čini još značajnijim. U dvoboju Janko mu je odrubio glavu, ali to nije mnogo promenilo situaciju, jer je uskoro pod Vršac stigao Hasan-paša koji je kod Bečkereka već porazio ustanike. Branioci Vršca su se povukli i ponovo prepustili tvrđavu Turcima, a Janko Halabura je nekoliko dana kasnije poginuo u bici kod sela Parta.
Na Tržišnoj povelji koju je Vršcu 1804. godine podario austrijski car Franja Drugi za izuzetne ratne i mirnodopske zasluge ... na plavoj pozadini iznad utvrđenja na bregu predstavljena je ruka Janka Lugošan - Halabure obmotana tkaninom koja drži sablju sa nabijenom glavom turskog age.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
... posle Vršca došao je na red grad Bokšan ... grad Moržina ... gradove Vilagoš i Jenopolje .... U drugoj polovini aprila ustanak se proširio poput raspomamljenog požara. Sinan-paša je naredio da se prenesu mošti svetog Save iz manastira Mileševe u Beograd, gde ih je 27. aprila 1594. spalio na lomači kao odmazdu jer su banatski ustanici nosili barjake na kojima je bio lik ovog njihovog svetitelja.
U to vreme pobedonosne čete ustanika nalazile su se na drugoj obali Dunava pošto su pre toga bile zauzele Pančevo gde je poginuo jedan od njihovih vođa, Vukadin, spahija iz Parte. Prvog juna ustanici zauzimaju Bečkerek. Plivajući uz pomoć naduvenih mešina ustanici su nečujno krenuli na bedeme, ispeli se na njih, otvorili kapiju i spustili pokretni most pa iznenadnim jurišem provalili u tvrđavu.
Zatim su prešli Tisu i osvojili Titel. Osvajanjem Lipove ustanici su dostigli vrhunac svojih uspeha.
Početkom jula krenule su sjedinjene vojske temišvarskog i budimskog paše na ustanike. Do odlučujuće bitke došlo je opet u blizini Bečkereka, desetog jula 1594.
Turaka je bilo oko 30 000, a Srba ukupno 4 300 u toj bici..U tako neravnopravnom boju Srbi su pretrpeli užasan poraz. Po jednom izveštaju, iz ove bitke iznelo je glavu samo 300 Srba, a hroničari beleže da su Turci "posle ovog strašnog dana po Banatu iskorenjivali i uspomenu na Srbe“.
Bio je to najcrnji dan tokom kojega su se srpske odrubljene glave kotrljale po kaldrmi Bečkereka i, kako bi narod rekao, još gorem se nadale, dan kada su živi zavideli mrtvima
Vođi srpskog banatskog ustanka Teodoru Nestoroviću, pravoslavnom episkopu, Turci su odrali kožu 1595.godine.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sveti sveštenomučenik Teodor (Nestorović) Vršački, kanonizovan je 1994.godine. Na vršačkom brdu manastir nosi njegovo ime.
izvor