PALUBA

[attachment=1]
_{jahta "Rovenska"}

Kao "Godina Markonija" proglašena je 1995. godina, u cilju podsećanja na prve eksperimente slavnog pronalazača Markonija, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku. Za tu priliku isplanirane su mnoge manifestacije, ali je ljubiteljima mora i brodova svakako bilo najvažnije, i ne mogu to zaboraviti - nebrigu oko Markonijevog broda - laboratorije, jahte Elettra, koja je razrezana u delove, a delovi razaslati širom Italije.

U Italiji postoji jaka pomorska kultura, kakva treba da postoji u svim zemljama koje imaju izlaz na more, ali im ipak nije pošlo za rukom da sakupe sredstva da sačuvaju taj za Italiju i nauku važan brod. Političari su propustili priliku da napravi brod - muzej, a kakve su napravile mnoge zemlje širom sveta (brodovi - muzeji "Cutty Sark", "Victory", "Constitution"...).

Jahta koja je predmet ove priče, sagradjena je u brodogradilištu Ramage & Ferguson u Škotskoj, a na narudžbu nadvojvode Karla Stefana. Konstrukcija je poverena gosdpodinu Cox Kingu iz Londona, koji je dizajnirao jahtu elegantne linije trupa, pramac kao u klipera, dugim nadgradjem pokrivenim mahagonijem i tikovinom, sa jednim dimnjakom i dva jarbola, koja su bila karakteristična za vreme u kome je jahta nastala.

Jahta je porinuta 27. marta 1904. godine pod imenom "Rovenska", u sećanje na mesto Rovenska na ostrvu Lošinj, gde je nadvojvoda imao vilu.

Jahtu je, pod istim imenom, 1910. godine kupio Ser Maks Vehter (Ser Max Waechter), od kada vije britansku zastavu. Sa izbijanjem Prvog svetskog rata jahtu rekvirira mornarica i pretvara je u brod za patroliranje i pratnju. Često je vidjana u La Manšu.

Sa prekidom neprijateljstava, "Rovenska" odlazi za Sautempton gde je razoružavaju, a  nakon toga - na aukciju. Markoni je razmišljaoo nabavci broda koji će mu koristiti i za zabavu, i za sprovodjenje istraživanja. Uverio se u „socijalnu“ potrebu za jahtom kada je bio gost na jahti „Erin“, ser Tomasa Liptona. „Naučna“ potreba je bila možda i veća: Markoni je već ranije sprovodio istraživanja radio talasa na brodovima: „San Marino“ 1897. godine, „Ibis“ 1899. godine, „Philadelpfia“ 1902. godine, „Carlo Alberto“ 1902. godine, „Lucania“ 1903. godine i „Pricipessa Mafalda 1910. godine. Stoga i ne čudi njegova izjava „da će prodati i kuću u Rimu i kupiti jahtu“. Tako je jahta „Rovenska“  za 21 000 funti pronašla novog vlasnika, koji je pod britanskom zastavom šalje za Napulj, gde uplovljava u avgustu 1919. godine. U La Speciji je pod nadzorom admirala Filipa Kamperija (Philip Camperio) pretvaraju u brod - laboratoriju: dobija predajnike i prijemnike, antene...

Jahta je zadržala predjašnji komfor, kako i ne bi kada su njeni gosti bili kraljevi Italije, Engleske i Španije. Pored kabina za porodicu Markoni, na jahti su postojale još tri gostinske kabine, četiri kupatila i veliki salon.

Novo ime, Elettra i novu luku upisa – Djenovu (pod rednim brojem 956) jahta dobija 27. oktobra 1921. godine, a italijansku zastavu dobija 21. decembra iste godine.  

[attachment=2]

Tokom narednih nekoliko godina, Elettra služi kao ploveća laboratorija, pružajući podršku Markoniju za izvodjenje raznih eksperimenata u oblasti proučavanja radio talasa, a koji ovde neće biti razmatrani.

Jedan od zadnjih eksperimenata je izveden jula 1937. godine, neposredno pred smrt Markonija (20. jula 1937. godine).

Elettra 1937. godine prelazi u vlasništvo Ministarstva pošte i telekomunikacija, za sumu od 820 000 funti. Minstarstvo se nosilo mišlju da brod sačuva za dolazeće generacije.

Početak Drugog svetskog rata zatiče  Elettru u Arsenalu u La Speciji, gde su se izvodili radovi na restauraciji broda. Odatle jahta plovi za Trst, gde se smatralo da će biti sigurna od ratnih dejstava. Italijani je čuvaju sve do 8. septembra 1943. godine, kada je rekviriraju Nemci. Naoružavaju je sa dva dvocevna topa kalibra 20 i 15 mm i uvode u flotnu listu prvo pod oznakom "S.107", a kasnije pod oznakom "NA 6".

Nakon mnogobrojnih protesta Italijana, i upozorenja da se radi o istorijski vrednom plovilu, Nemci dozvoljavaju samo iskrcavanje radio opreme i Markonijevih radnih materijala. Materijal je zapakovan u 19 kutija i, na ideju profesora Maria Pikotija, pohranjen na različite lokacije u gradu, a sve zarad bolje sigurnosti od uništenja u ratu. Nakon rata, 1947. godine skoro sav materijal je predat u Muzej nauke i tehnologije u Milanu.

28. decembra 1943. godine Elettra napušta Trst i plovi duž obala Dalmacije, uplovivši 21. januara 1944. godine u uvalu Diklo, u blizini Zadra. U uvali je otkrivaju saveznički bombarderi i nakon uspešnog napada, Elettra leže na dno. Od tog trenutka počinje čerupanje broda: svako je skidao što je hteo i mogao. Uskoro je brod ogoljen, sa njega je skinuto sve što je imalo vrednost: bilo ekonomsku, bilo istorijsku. nakon pregovora, tadađnji predsednik SFRJ J.B. Tito dogovara sa Italijanima primopredaju ostataka Elettre. 1962. godine brod je dignut na površinu i otegljen u dok brodogradilišta
S. Rocco of Muggia, blizu Trsta. Sve je obećavalo da će uskoro započeti radovi na rekonstrukciji broda i da će Elettra uskoro zablistati starim sjajem... ali ispostavilo se da je u tom doku Elettra samo čekala svoj neslavni kraj.

[attachment=3]
_{Olupina Elettre u uvali Diklo}

Ministarstvo pošta i telekomunikacija pripremalo je studiju koja se bavila poslovima rekonstrukcije broda. Novembra 1962. godine trebali su da započnu radovi na sredjivanju spoljašnjeg izgleda broda.
Troškovi su bili veliki, i tada započinje velika rasprava o daljoj sudbini broda koja nikada nije krenula u pravom smeru – a za čijeg je trajanja brod i dalje propadao... U skladu sa jubilejom povodom rodjenja Markonija, 1974. godine, brod bi opet dospeo u žižu javnosti, da bi ubrzo potom svetla reflektora bila sklonjena sa njega. ponovno pokrenut postupak rekonstrukcije broda ubrzo je ukazao da brod, u skladu sa svojim stanjem, nikada neće biti vraćen u plovno stanje, tako da su se odlučili za demoliranje broda.

Olupina Elettre je 18. aprila 1977. godine izrezana u nekoliko delova koji su postavljeni širom Italije kao neka vrsta spomenika... Rezanjem su rukovodila dva inžinjera i jedan priznati italijanski skulptor.

Gde su završili delovi Elettre?

Rim - Fucino: krma broda, uključujući propeler i kormilo.
[attachment=4]

Rim: Muzej pošte i telekomunikacija dobio je parni generator.U muzeju je rekonstruisana i kabina u kojoj je naučnik sprovodio eksperimente.
[attachment=5]

Markoni Pontekio: sekcija od šest rebara, u vrtu vile Grifone, sedištu Fondacije Markoni.
[attachment=6]

Milano: u Nacionalnom muzeju nauke i tehnologije čuva se veći deo opreme broda, koji je služio za izvodjenje eksperimenata.

Venecija: u Muzeju brodogradnje čuva se sistem propulzije broda.
[attachment=7]
Santa Margerita Ligure: u krugu Vile Durazzo čuva se deo brodskog trupa.

Trst: u Muzeju mora čuva se pramac broda, sa sidrenim uredjajem, dok se unutar muzeja nalazi nešto opreme, dok se u Padričanu, pored Trsta nalaze se jarboli.
[attachment=8]


[attachment=9]
Karakteristike jahte Elettra (ex-Rovenska)

Graditelj:         brodograilište Ramage & Ferguson Ltd - Leith
Godina gradnje:       1904.
Dužina preko svega:       67,40 m
Maksimalna širina:       8,38 m
Gaz pri punom deplasmanu:    5,00 m
Pogonska grupa         Parna mašina, snage 126,9 KS
Maksimalna brzina      12 čv
Deplasman:         232,18 t
Maksimalni deplasman:      632,81 t

Brod je dan u zamjenu za čuvenu knjižnicu Paravia koju su Talijani odnijeli iz Zadra. Da nije došlo do dogovora Brodospas bi ga izrezao. Koliko mi je poznato Brodospasovi tegljači su ga oeglili u Trst.

Tako je; negdje imam fotografiju kako jedan Brodospasov remorker tegli Elettru...(remorker s dva jarbola, cini mi se).

Evo te fotografije...
[attachment=1]

Bočno je ekipni brod Rezač. Mislim da je doteglio Proleter.

 :klap

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Između septembra 1919. i decembra 1920., dok je D'Annunzio vladao Rijekom, posjetio ga je Marconi s Elettrom. Ne znam točan datum.

Princeza Elettra Marconi o sećanjima na oca, eksperimentima na brodu i drugim događajima vezanim za ovu priču.



https://youtu.be/mR2VTT1X8Os