PALUBA

Na dan ratne mornarice primljen je u flotu. Datum sve govori. Prvi zapovjednik kk Đuro Pojer.

Od 1980. pa negde do 1985/6., komandir V BO na Andriji Mohorovičiću bio je moj klasić Draganić Mladen iz Zaboka.

Isti brod danas ...

Hidrografski brod klase Moma (projekt 681) izgrađeno je dvadesetak brodova za ratnu mornaricu SSSR, Poljske i jedan za Jugoslaviju.
Brodogradilište Stocznia Północna, Gdansk, Poljska
Porinuće 1971.
Stavljen u službu 1972. (JRM)
Glavne osobine
Istisnina standardna 1.260 t
puna 1.540 t
Dužina 73,3 m
Širina 10,8 m
Gaz 3,8 m
Pogon dva Zgoda-Sulzer 6TD48 diezelska motora (3.600 KS)
Brzina 17 čv
Daljina plovljenja 9.000 pri 11 čv
Posada 37.

Njegova braća
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Ova zadnja je groteksna!

Evo jos jedan brod veze, ССВ 514 (Судно СВязи)

[attachment=1]

Zasto groteska- Mohorivicic i mnogi njegovi brace i sestre jos plove.
Razaraci klase Spurance su svi rashodovani, a vjerojatno i ta ruska podmornica.

Groteksna je zbog brodova,odnosno najeci neprijstelji-ruska podmornica i americki razarac jedan pored drugog-retka zgoda,zar ne,a brat od PH33 samo upotpunjude sliku.Uostalom osobna je stvar percepcije svakog dogsdjaja,pa i fotografije,trnutacne inspiracije i sl.

Imas potpuno pravo. Ispricavam se.

Hidrografski institut JRM je osnovan 6. novembra 1944 godine, i od svog osnivanja se bavio navigacijskim i hidrografskim osiguravanjem plovidbe i istraživačkim radom na poljima hidrografije, okeanografije, geodezije, kartografije, meteorologije i navigacije. Svi rezultati rada instituta su objavljivani u obliku priručnika za plovidbu, raznim pomorskim kartama i planovima, peljarima, popisu svetionika, itd... Do polovine 60-ih godina institut je raspolagao sa mnogobrojnim plovnim sredstvima, ali ona nisu svojim tehničkim i pomoračkim svojstvima omogućavala rad, kako na čitavom području na kojem se ostvarivala aktivnost instituta, tako ni tokom cele godine. Zbog toga su mnoga istraživanja morala da se ograniče na razne periode prikladnih vremenskih prilika, što je bilo neprihvatljivo, jer se pomorska plovidba i druge aktivnosti na moru, odvijala tokom cele godine.

Vremenom se sve više javljala potreba za nabavkom broda koji bi mogao da posluži za sigurnije i bolje obavljanje zadataka instituta tokom cele godine i po celoj površini Jadranskog mora. Prvi predlozi su se odnosili na pregradnju nekog od rashodovanih brodova JRM, ali su takvi pokušaji i predlozi uskoro propadali iz razno raznih razloga. Kada su se najzad stekli uslovi, dogovoreno je da JRM nabavi jedan istraživački brod, koji bi koristila zajedno sa institutom. Na osnovu ovog dogovora, Hidrografski institut je dostavio osnovne TT zahteve Brodarskom institutu RM u Zagrebu, kako bi na osnovu njih bila izvršena konstrukcija broda. Na osnovu TT zahteva HI ( Hidrografski institut) i poređenjem sa najmodernijim brodovima slične namene u svetu, Brodarski institut je došao do projekta broda deplasmana 1.500 tona, koji bi u potpunosti zadovoljio, a u nekim osobinama i premašio, tražene karakteristike. Po projektu je brod trebao da ima električni pogon, pramčani propeler i asimetrično nadgrađe sa prostranom palubom za neophodna istraživanja. Na palubi si nealazilo nekoliko laboratorija za razna okeanografska ispitivanja, a interesantno je što je planirano da svi izvodi za upotrebljenu vodu budu na suprotnom boku od onoga na kojem su bile laboratorije, a sve u cilju postizanja što tačnijih rezultata ispitivanja vode. Sam brod je trebalo da se gradi u Splitu, ali su se uskoro finansije ( kao i obično) pojavile kao problem. Tada je komanda JRM došla do saznanja da postoji mogućnost izgradnje ovakvog broda u poljskom brodogradilištu u Gdanjsku, koja bi bila jeftinija od gradnje broda u Splitu. Naime u Gdanjsku su se gradila većina pomoćnih brodova za potrebe ratnih mornarica zemalja Varšavskog ugovora, a među njima se izdvajao jedan tip broda za hidrografsko-navigacijsko uređenje pomorskog reona, deplasmana od oko 1.500 tona. Od poljaka su zatražene TT karakteristike ovog tipa plovila, a po njihovom dobijanju komanda JRM je, zajedno sa stručnjacima HI, izvršila potrebneizmene u odnosu na serijske brodove. Ove izmene su se pre svega odnosile na drugačiju opremu za istraživanja, koju je, prema dogovoru, trebao da nabavi HI i ugradi na brod. Uskoro su ovi zahtevi predati konstruktorima u Poljskoj koji su ih u potpunosti prihvatili i sa njima je ugovor potpisan početkom 1970. godine. Kobilica za novi brod je položena 15. juna iste godine, a brod je porinut 12. januara 1971. Od porinuća broda se počelo sa slanjem buduće posade u partijama, kako bi se naši pomorci upoznali sa brodskom opremom. Poslednja partija stiže sredinom juna meseca 1971 godine, da bi već 19. juna bila izvršena tehnička primopredaja broda. Nakon toga je izvršeno krcanje goriva i ostalih potrebnih zaliha i izvršena probna vožnja sa celokupnom posadom. Brod iz Gdanjska isplovljava 30. juna 1971 godine u 12:00 i kreće na put do Jugoslavije. Samo putovanje je trajalo 10 dana i proteklo je bez većih problema. Posada je tih 10 dana iskoristila za još uvežbavanja i ispitivanje nove opreme. Najzad, 10.jula 1971 godine, u 11:00 novi brod svečano uplovljava u svoju novu matičnu luku Split. Još za vreme gradnje broda su se poveli prvi razgovori oko imena novoga broda, a kasnije je jednoglasno usvojen predlog profesora dr. Tome Gamulina, tada direktora Biološkog instituta JAZU u Dubrovniku, da dobije ime popoznatom naučniku, akademiku Andriji Mohorovičiću.

[attachment=1]

Sam brod ima puni deplasman od 1.475 tona i dužinu od 73,3 metra. Širina broda je 11,2 a gaz 3,55 metara. Pogon broda je ostvaren pomoću dva dvotaktna, šestocilindrična, prekretna, dizel motora Zgoda-Sulzer 6TD48 sa 1.800 KS svaki. Svaki motor pokreće po jedan propeler sa prekretnim lopaticama. Električnu energiju obezbeđuju tri dizel-generatora od po 250 kW.

[attachment=2]

[attachment=3]

Maksimalna brzina broda je 17 čvorova, dok je krstareća 11 čvorova. Zalihe goriva iznose 200 tona i sa njima brod ima doplov od 7000 NM. Brod krca i 38 tona pitke i još 11 tona tehničke vode, a ima i dva vakuumska desalinizatora koji imaju kapacitet prerade 3 do 5 tona vode na 24 sata. Od navigacijske opreme brod je u prvo vreme imao radar DECCA TM-626 koji je bio povezan sa brzinomerom MEL-25 i radiogonimetrom ARP-50R-1. Osim toga imao je i dva žirokompasa KURS-4 i Arma Brown, kao i dva mabnetna kompasa UKP-1M i UKP-3M. Za potrebe hidrografskih premera i istraživanja morskog dna imao je dva ultrazvučna dubinomera firme Kelvin Huges, jedan tipa MS-26F i jedan MS-26H, kao i jedan PEL Standard LODAR. Od specijalizovane opreme ima daljinsku hidrometeorološku stanicu GM-64 i standardne meteorolške uređaje. Za merenje morskih struja ima uređaj GM-15 EMIT i strujomere za pokazivanje i merenje struja dok je brod usidren. Za merenje visine talasa ima valograf firme Tucker.

Na brodu se nalazi i pet laboratorija: okeanografska, hidrografska, hemijska, laboratorija višestruke namene i foto laboratorija. Dve laboratorije, okeanografska i hidrografska, imaju i pokazivač-ponavljač elemenata kretanja broda koji omogućuju lakše praćenje i poređenje uzoraka tokom kretanja. Hemijska laboratorija je opremljena Nansenovim bocama za uzimanje uzoraka sa svih dubina mora, kao i merenje temperature. Takođe ima i salinometre, pH-metre, batitermografe, fotometre i turbidimetre. Za potrebe održavanja ove opreme brod ima tri radionice, i to mehaničku, finomehaničku i elektronsku. Od ostale opreme brod ima razglasni uređaj, telefonski vezu sa svim delovima broda, uređaje za klimatizaciju i separatore za sprečavanje zagađenja mora. Na brodu se nalaze stalno ukrcana i dva čamca od stakloplastike, jedan radni od 4,6 tona i jedan hidrografski od 4,36 tona. Za potrebe spuštanja i podizanja hidrografske opreme brod je imao dva vitla tipa Lerok, jedno opterećenja 500 kilograma i drugo opterećenja 1.000 kilograma. Brodska posada se sastoji od 34 člana iz sastava JRM i 22 naučnika iz HI.

Ulaskom u službu, ovaj brod je počeo da vrši veliki broj zadataka predviđenih planovima HI. Prvi meseci su ipak prošli u ispitivanjima pojedinih delova opreme, sa kojima se do tada ni posada ni naučnici nisu sretali, i uhodavanju u radu. Ubrzo je počelo da se razmišlja i o modernizaciji uređaja na brodu, tako da su vremenom dodavani novi uređaji koji su omogućili efikasniji i brži rad, a ujedno i olakšali posao posade i naučnika. Uskoro je brod dobio dva nova navigacijska radara, i to DECCA RM-1226 i BT-502 kao i tri nova žirokompasa, dva Anschütz XII i jedan Arma Brown Mk-100. Osim toga dobija i nove dubinomere Simrad i PEL Lodar 1 LPX, novi brzinomer Thomson Log TMS-5722 i po prvi put situacioni sto firme Sagem TT-HYU1. Kako su sistemi navigacije bili sve moderniji, ugrađuje se sistem Loran C i sistemi Eagle, Mini Ranger i Ray-Dist, a brod i dobija računar MiniWax za potrebe kartiranja hidrografskih premera. Takođe dobija i dve nove radio stanice tipa Debeg 6330.

Do početka 90-ih godina prošlog veka brod je prevalio oko 120.000 milja ploveći po Jadranu, za koje vreme je obavio ogroman broj ispitivanja, kako za potrebe JRM, tako i iz fizičke, hemijske i bioliške okeanografije, geologije morskog dna, hidrometeorologije i medicinske okeanografije. Sam projekat istraživanja Jadransog mora je dobio naziv MOHO, a merenja su organizovana tako da je Jadran podeljen na osam transverzalnih profila sa ukupno 59 mernih stanica. U programu su, osim HI, učestvovale i druge institucije:
- Institut za okeanografiju i ribarstvo - Split
- Institut za pomorsku medicinu - Split
- Brodarski institut - Zagreb
- Institut "R.Bošković" - Zagreb
- Institut "R.Bošković" - Rovinj
- Morska bioliška stanica - Piran
- Institut "J.Štefan" - Ljubljana
- Institut za biologiju mora - Kotor
- Biološki zavod - Dubrovnik
- Veterinarski fakultet - Sarajevo

Svi do sada prikupljeni podaci se čuvaju u arhivi HI i mogu ih koristiti svi učesnici projekta. Ogromna baza ovih podataka se pokazala kao velika pomoć pri pisanju raznih naučnih radova, koji su dalje doveli do razvoja okeanološke nauke na ovim prostorima. Brod je takođe izvršio niz hidrografskih premera Jadrana za potrebe izrade novih i detaljnijih pomorskih karata koje se i danas koriste u trgovačkim i ratnim mornaricama nastalim raspadom SFRJ.

Početkom građanskog rata brod se nalazio u Šibeniku, kada je zarobljen od strane pripadnika HV. Kako HRM nije imala brod koji bi zadovoljio potrebe za školovanje komandnog kadra, doneta je odluka da se ovaj brod preuredi i za tu namenu, a on dobija novu oznaku BŠ-72 ( Brod Školski).

Po povratku sa krstarenja po Sredozemlju brod ulazi u sastav Obalne straže republike Hrvatske, 11. juna 2008. godine. U ovoj novoj formaciji u sastavu HRM-a, brod dobija zadatak zaštite okoline, prirode i kulturne baštine, dok mu i dalje ostaju osnovni zadaci iz hidrografije i školovanja kadra.

Nešto iz prošlih vremena.


[attachment=1]

[attachment=2]

Jedan od Sovjetskih hidrografskih brodova ove klase.


[attachment=1]

U rujnu 2008. zapovjednik HRM kontraadmiral Ante Urlić je u razgovoru za Hrvatski vojnik izjavio slijedeće:

"Radi povećanja smještajnih kapaciteta (za sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima i za potrebe sustava školovanja) potrebno je izvršiti rekonstrukciju na ŠB-72 "Andrija Mohorovičić" tako da se skine brodska dizalica te preinači skladišni prostor."

Nije mi poznato da je učinjeno išta od ovog.

ŠB-72 "Andrija Mohorovičić" u službi HRM sa starom oznakom Obalne straže RH.

[attachment=1]

 Obećao slike, ali dok ih ja nađem!?

 [attachment=1]

 I jedna njegovog predhodnika u JRM

 [attachment=2]

[attachment=1]

Pozdrav ,
ja sam sluzio vojni rok na PH-33 kao radio telegrafista 1972 cela i 3. meseca 1973. god.
Bio sam 37 klasa.
Komandant je bio kk Djuro Pojer a zamenik pbb Milovan Plazibat.
Sef veze je bio zastavnik Martin Bagat a zamenik svIklase Stevo Radocaj
 Eto toliko za pocetak
yu7dz Novi sad

Četiri desetljeća ‘andrije mohorovičića’, legendarnog broda fascinantne povijesti, koji je danas u službi obalne straže RH.

Bard Jadrana: Naš Andrija je priplovija 200 iljada milja!

[attachment=1]
Stariji je od većine mornara koji na njemu plove. Građen je na sjeveru Europe, u legendarnom Gdanjsku, gdje se gradila većina pomoćnih brodova ratnih mornarica Varšavskog pakta.

U vrijeme dok je plovio kao brod Hidrografskog instituta Jugoslavenske ratne mornarice bio je najbolje opremljen brod za hidrografska i oceanografska istraživanja Jadrana. Neki kažu i na - Sredozemlju.

Njegovim mjerenjem nastale su pomorske karte po kojima i danas Jadranom sigurno plove brodovi.

Riječ je o “Andriji Mohorovičiću“, nekad istraživačkom, danas školskom brodu Obalne straže RH koji upravo obilježava okruglo 40 godina aktivne službe.

- Ovo je odličan brod. Kad nitko drugi ne može isploviti na otvoreno more, “Mohorovičić” može - kaže nam zapovjednik broda, poručnik korvete Jure Hrženjak.

Inače, sa svojih 30 godina života Hrženjak je najmlađi zapovjednik u “Mohorovičićevoj” povijesti. Mladi zapovjednik već šest godina plovi na ovom 73 metra dugom bardu hidrografije na Jadranu, a tri mjeseca njime i zapovijeda.

Kroz valove bez problema

- Prošle godine, u siječnju dok smo plovili u blizini Kvarnera, usred noći tukla nas je bura i visoki valovi. Više od pola minute prova je bila ispod mora, a “Mohorovičić” nagnut plovio pod kutem od 25 stupnjeva. Nije bilo ugodno, ali brod je plovio kroz valove bez problema. Pogledajte samo koliko mu je pramac visok. Može ploviti po svim stanjima mora na Jadranu - priča nam zapovjednik Hrženjak.

- Po svojim maritimnim karakteristikama i autonomiji plovidbe, može i preko oceana. Po svojoj konstrukciji, ovo je zapravo ledolomac - nadovezao se Hrženjakov zamjenik, kapetan korvete Vlado Zoko.

- Zbog svoje specifične prove, “Mohorovičić” može lomiti led debljine do jednog metra. Osim toga, od kolega iz Poljske doznali smo da je upravo na našem brodu u brodogradilištu kao električar i škveranin radio bivši poljski predsjednik Lech Walesa - otkriva nam Zoko detalj koji ovaj brod izravno veže za suvremenu poljsku povijest.

“Mohorovičić” je u svojoj 40-godišnjoj karijeri preplovio 200 tisuća milja. Bilo bi to ravno deset puta oko kugle zemaljske. Građen za potrebe Hidrografskog instituta koji je djelovao u okviru nekadašnje Jugoslavenske ratne mornarice, brod se trebao graditi u Splitu, ali su se financije, kao i obično, pojavile kao problem.

Tada je zapovjedništvo ondašnje JRM došlo do saznanja da postoji mogućnost izgradnje ovakvog broda u poljskom brodogradilištu u Gdanjsku, koja bi bila jeftinija od gradnje broda u Splitu. Ugovor je potpisan početkom 1970. godine. Sredinom 1971. dolazi u ratnu luka Lora, a od početka 1972. u punoj je kadrovskoj i tehničkoj formi počeo istraživati Jadran.

Od luke do luke

Još za vrijeme gradnje broda poveli su se razgovori oko imena novoga broda, a kasnije je jednoglasno usvojen prijedlog profesora dr. Tome Gamulina, tada direktora Biološkog instituta JAZU smještenog u Dubrovniku, da dobije ime po poznatom znanstveniku, istraživaču i akademiku Andriji Mohorovičiću.

Od luke do luke, od otoka do otoka, s jednog kraja Jadrana na drugi, “Mohorovičić” tako plovi neumorno već četiri desetljeća. Dok ga posada mazi i pazi, “Mohorovičić” pazi na posadu čuvajući je od valova i opakih ćudi mora.

DENIS KRNIĆ

Zanimljivosti o ‘Andriji’

•• pripada klasi hidrografskih brodova Projekta 861 (NATO-va oznaka ‘Moma’)

•• prvi zapovjednik ‘A. Mohorovičića’ bio je kapetan korvete, poslije admiral, Đuro Pojer

•• ‘Mohorovičićev’ brat blizanac ‘Kopernik’ iz Poljske ratne mornarice predvodio je prvu poljsku ekspediciju koja je krajem 70-ih prva obavljala geofizička istraživanja na Arktiku.

•• od 1967. do 1976. u Gdanjsku su izgrađena 32 broda ‘Mohorovičićevih’ karakteristika

Izvor : SD (http://www.slobodnadalmacija.hr/Default.aspx)

Kao prilog, evo i par sličica iz štampanog izdanja Slobodne.

[attachment=1]

poz.

Zapovjednik broda poručnik korvete, a zamjenik mu kapetan korvete?

K tome, zapovjednik najvećeg broda u floti HRM ima samo 30 godina, nije li premlad? Kakva je inače praksa bila u JRM, a kakva je u svijetu?

   Ili je novinarska greška to u vezi činova, ili, neko nešto debelo . . . .!

Jedna stara iz vremena JRM....

Mohorovicic u sretnijim vremenima.

Valjda u službi prvobitne namjene. Vrijeme nagriza i brodske limove i sad mu je treća i najljepša mladost.

Na zanimljiv podatak naišao san na redizajniranim web stranicama OSRH (www.osrh.hr). Pod HRM-postrojbe -> Obalna straža RH -> Glavni borbeni sustavi i naoružanje za ŠB-72 "Andrija Mohorovičić" (ex-JRM PH-33 "Andrija Mohorovičić") navedeno je da se brod od listopada 1990. nalazio u Šibeniku na remontu i preinaci. Planirano je još u JRM da se brod prenamjeni u školski kao zamjena za ŠB "Galeb".

Radovi su završeni 1993. godine, a brod se danas nalazi u sastavu Obalne straže RH.

Zna li se nešto više o ovome? Je li u JRM planirana zamjena za PH nakon prenamjene?

O ovome prvi put cujem u zivotu. Svi smo mi bili svjesni da nista nije vjecno, ali sigurno, da je opstala JRM,
Galeb nebi zavrsio ovako neslavno.

Tko zna bilii ili ne bi? Brodovi koji su bili dio pomorske povijesti na Jadranskom moru Jugoslavije i sada Hrvatske uglavnom nisu sačuvani. Unatoč busanju u prsa o slavnoj pomorskoj prošlosti o njima odlučuju osobe koje veze s pomorstvom nemaju. Obični čiinovnici razine ministra kojima je  vlastiti narod nepotreban trošak. Bolje da nema ničega nego da im se uzdrma ministarsko misto i prihod kojii uz to ide.

Potpisujem svaku tvoju reč brodarski.

Malo o životu na brodu iz časopisa Hrvatski vojnik - br.63, 1994 g.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
poz.

Andrija M iz 1990. godine. Već preko 40 godina u Jadranu.

[attachment=1]

Da izgleda da je to stvarno jako trpežljiv brod. Poslje toliko godina još je u operativnoj upotrebi i puno plovi je je u službi obalne straže.
Svaka čast poljacima i HRM-ju koji ga održava.

Stocznia Polnocna - Stočnja - Brodogradilište, Polnocna - Severno. To je do 1945. bilo na teritoriji Nemačkog Rajha. A Poljaci su maksimalno iskoristili preuzete kapacitete. Brodogradilište radi i danas.

Vir: MORH
https://www.morh.hr/hr/
17.06.2016.

Brod "Andrija Mohorovičić" spasio australsku jedrilicu

Brod Hrvatske ratne mornarice „Andrija Mohorovičić“ u četvrtak, 16. lipnja 2016. spasio je dvanaestmetarsku jedrilicu Capricia pod zastavom Australije, koja je ostala bez pogona te se pod utjecajem jakog jugoistočnog vjetra približavala obali uz mogućnost nasukavanja i razbijanja o obalu.

Na jedrilici su se u trenutku poziva nalazile dvije osobe, državljani Australije.

Po dolasku kod australske jedrilice, oko 20:10 sati s broda „Andrija Mohorovičić“ spuštena je gumena brodica s tri člana posade. Jedrilica je privezana za brod "Andrija Mohorovičić" i sigurno otegljena na vez u uvali Kut, u luci Vis.

[attachment=1]

Juče kod Rogoznice

[attachment=1]