PALUBA

Život jači od radijacije

27. 06. 2010

Četvrt veka nakon najveće nuklearne katastrofe na svetu priroda u Černobilju se budi. Javlja se jedan novi, neobični svet flore i faune, koji potvrđuje da priroda i u najgorim uslovima može da preživi. Pod uslovom, naravno, da se ljudi ne mešaju
[attachment=1]
(Katastrofa... Hiljade hektara gradova, sela i šuma označene su kao previše opasne po ljude)



U svojoj suptilnoj moći priroda nema premca. „Lada" se zaustavila pred znakom koji je označavao početak zatvorene zone Černobilj. Hiljade hektara gradova, sela i šuma označene su previše opasnim za boravak ljudi. Srećom, ne i za prirodu, koja je zagađenu teritoriju iza električnih žica uzela u svoje naručje. Kao uplašeno kuče, mazila ju je i lečila.

„Lenjin", kako se zvala nekadašnja elektrana u Černobilju, odletela je u vazduh. Nakon četvrt veka od najveće svetske nuklearne katastrofe, na teritoriji oko bivše elektrane pojavio se jedan novi, neobični svet flore i faune, bogatiji nego ikad pre! Život, očigledno, nije ustuknuo pred radijacijom. Makar se rađale i lisice sa tri glave i drveće sa dve krošnje, priroda je odlučila da živi. Istina je, međutim, poražavajuća: pokazalo se da je ljudska aktivnost za prirodu bila smrtonosnija čak i od černobiljske eksplozije. Sada, kada razarajuće ljudske aktivnosti više nema, priroda buja uprkos viševekovnom zagađenju. Ovaj park, pre bi se reklo zaštićena nego zabranjena zona, uskoro će biti jedan od najvećih prirodnih rezervata u Evropi.

Nedavno je Ukrajina dozvolila turistima da posećuju pojedina mesta unutar novonastalog parka, pa sam među njima pronašao i svoje mesto. Malo je reći da nova džungla izrasta na mestu nekadašnjih gradova. Ono što najviše začuđuje jeste činjenica da su dva od četiri reaktora nuklearne elektrane bila aktivna sve do decembra 2000. godine! Potreba za energijom je, očigledno, veća i od potrebe za hranom.

[attachment=2]


Ukrajina je posle Rusije najveća država u Evropi. To sam shvatio na teži način - ušao sam na njenoj istočnoj granici, da bih posle nedelju putovanja bio tek na polovini. Činilo mi se da do zapada nikada neću stići. U gradiću Uman posetio sam Sofijski park, jedno od ukrajinskih čuda. Kao i štošta drugo u dugoj rusko-ukrajinskoj istoriji, i ovaj park je nastao kao posledica ogromne ljubavi. Grof Stanislav Potočki potrošio je veći deo svog imetka da bi izgradio park u kome će slobodne dane u šetnji provoditi njegova žena Sofija. Danas je to jedna od najneobičnijih i najkompletnijih baštenskih celina iz 19. veka sačuvanih u potpunosti. Mlade Ruskinje i Ukrajinke marširaju dugim koracima između redova bilja i cveća donetih iz cele Evrope. Šum vodopada, jezera i potoka, kao i poluotvorena usta ukrasnih antičkih kipova kao da samo ulepšavaju modnu pistu ovim lepojkama. Ko ne zna da se divi lepoti žene, pomislio sam u jednom trenutku, nema razloga da živi.
U drugom delu Umana, malog grada bogate istorije, smestila se i jevrejska četvrt sa magilom - grobnicom njihovog sveca. U trenutku sam se našao u nekom drugom svetu, opkolili su me ljudi sa dugim bradama i prepoznatljivim jevrejskim kapicama. Hebrejski je odzvanjao ulicama grada, toliko da više nisam bio siguran u kojoj se državi nalazim. U čitaonici sinagoge dočekali su me kao starog prijatelja rekavši da su „Srbi spasli mnogo jevrejskih života od fašističke ruke smrti". U blizini Čečenije sam bio svedok antisemitizma, kada mi je grupa Čečena tvrdila da su za sve sukobe muslimana i hrišćana krivi Jevreji. Mržnju prema njima osetio sam i mnogo puta ranije, baš kao i njihovu rešenost da se ujedinjeni i složni protiv takve mržnje bore. Zbog toga su zaslužili moje divljenje, pa sam u „ladu", pored mongolskih budističkih molitvenika, muslimanskih Kurana i obilja pravoslavne literature, ubacio i jedan Talmud.

Prošavši predelima Galicije, više bogatih istorijom nego ljudima, stigao sam u podnožje Karpata. Moje oči, naviknute na pustinje i stepu, kao gladne su upijale zelenilo rajskih planina. Najveće čudo Karpata, ipak, nije sama priroda, koja se retko sreće, čak ni reke bogate ribom i planinski vazduh. Najveće čudo ovih predela su, zapravo, stare drvene crkve. Nekada i više vekova stare, najčešće su pod upravom pravoslavne crkve, koja odavno priznaje papu za vrhovnog poglavara?! Njihovi ukrasi daju drvetu novu snagu i značenje, a sam izgled je spoj arhitekture istoka i zapada, pa čak i sa uticajem srpske raške škole. Njihovi tornjevi krase šumska prostranstva kao najlepša ptičja gnezda i ljudska srca ispunjavaju toplinom. Najlepša mesta planete nalaze se razbacana svuda oko nas. Kao Sanbalu, tajno budističko carstvo, njih mogu videti samo odabrani. Samo oni čija srca mogu da prepoznaju vrednost i lepotu.


[attachment=3]
(Doček u sinagogi... U čitaonici sinagoge Jevreji su me dočekali kao starog prijatelja, uz reči da su im Srbi veliki prijatelji, narod koji je od fašističke ruke smrti spasao mnoge jevrejske živote)



Izvor:Press

Šteta što autor nije posvetio koji red više "neobičnom svetu flore i faune" - bilo bi interesantno saznati iz prve ruke i bez državne cenzure koliki je obim degenerativnih promena na vrstama koje nastavljaju život na ozračenom području.

Ovako se stiče veoma pogrešan utisak da je ljudska uobičajena delatnost za prirodu pogubnija čak i od radijacije - 20-ak godina nakon havarije nuklearne elektrane priroda je obnovila samu sebe, što sigurno nije u potpunosti tačno. Trebalo bi ući u opasno područje, boraviti u njemu izvesno vreme i sa naučnog aspekta posmatrati promene na biljnim i životinjskim vrstama, kojih zasigurno ima.

Tek onda bi se mogli izvući kvalifikovani zaključci... o tome koliko "NIJE OPASNO" igrati se ili neobazrivo postupati sa atomima.

http://www.youtube.com/watch?v=5ocKW9KaUEI

Srušio se krov reaktora u kojem je došlo do nuklearne katastrofe 1986. godine.

ZAGREB/KIJEV - Dio krova ukrajinske nuklearne elektrane u Černobilu srušio se u utorak kasno navečer zbog težine snijega, ali nema nikakve opasnosti od radijacije, javljaju u srijedu ukrajinski i ruski mediji.

[attachment=1]
Zidni betonski paneli i dijelovi krova srušili su se u dijelu četvrtog reaktora, gdje je došlo do nuklearne katastrofe 1986. godine. Oštećeno je područje od oko 600 četvornih metara.

U incidentu nitko nije ozlijeđen, a razina radijacije u takozvanoj zoni isključenja oko nuklearke nije se promijenila, priopćila je uprava nuklearne elektrane.

Također se oglasilo rusko ministarstvo za izvanredne situacije koje je potvrdilo navode uprave u srijedu ujutro i priopćilo da nije ugroženo zdravlje stanovništva.

U četvrtom reaktoru centrale u Černobilu, u noći između 25. i 26. travnja 1986. godine, došlo je do eksplozije koja je prouzročila radijaciju u zoni od 160.000 četvornih kilometara na sjeveru Ukrajine, zapadu Rusije i jugoistoku Bjelorusije.

Nad oštećenim reaktorom izgrađen je sarkofag, a između njega i zgrada koje su ostale u upotrebi izgrađena je betonska barijera.

Ukrajina je 26. travnja prošle godine počela graditi novi betonski sarkofag koji će pokriti četvrti reaktor nuklearne elektrane.

  JL (http://www.jutarnji.hr/)

Malo radijacije za dobro jutro

http://www.youtube.com/watch?v=gI-LFUpu7BI

   Možda je za većinu ovaj film strašan, ali za nas koji smo svojevremeno igrali igru Stalker ovo je veoma poznato. U do sada objavljena 3 nastavka ove igre ( Shadows of Tchernobil, Clear Sky i Call of Pripyat ) uspeo sam da virtuelno obiđem sva ova mesta o kojima govori dokumentarni film, pa i mnoga druga. U igri su sve lokacije verno prikazane do najsitnijih detalja tako da sam sa oduševljenjem pregledao ovaj film prepoznajući svako mesto koje akteri posećuju. U igri koja je SF avantura ima dosta horor scena tako da je mnogo morbidnije od samog filma.
   
    U svakom slučaju još jednom su ljudi podigli veliki spomenik svojoj gluposti, što Černobil u stvari predstavlja. Viši partijski rukovodilac je na svoju ruku želeći da pridobije poene kod pretpostavljenih, tokom prvomajskih praznika naredio dežurnom rukovodiocu ispitivanja reaktora da ubrza testiranja operećenja ne bi li reaktor 4. bloka bio pušten u pogon za Dan Pobede 9. maja kada već nisu mogli da stignu za Praznik Rada. Glavni nuklearni fizičar i većina zaposlenih na gradilištu su otišli kući za praznike a dežurni je imao zadatak da postepeno opterećuje reaktor prateći njegov rad do povratka glavnih rukovodioca posle praznika koji bi na kraju opteretili reaktor sa 150% instalirane snage, čime bi se proverila njegova pouzdanost u kontrolisanim uslovima. Pomenuti partijski činovnik koji je takođe bio dežurni preko praznika u CK Ukrajine, a koga su rukovodioci gradilišta morali redovno da izveštavaju o napredovanju radova zbog važnosti projekta za celu zemlju, je pozivajući se na funkciju koju je trenutno vršio dao sebi za pravo da naredi ubrzano ispitivanje bez ikakvog stručnog znanja o nuklearnoj fizici što je dežurni gradilišta primoran pretnjama morao da izvrši. U jednom trenutku pokvarila se pumpa za hlađenje reaktora koji je počeo ubrzano da se pregreva, voda u sistemu za hlađenje je proključala i oblak radioaktivne pare je obavio postrojenje aktivirajući alarm za nuklearnu havariju. Sve nakon toga je dobro poznato široj javnosti. Samo nuklearno jezgro, koje je usijano potonulo nekoliko spratova niže su nekoliko godina bezuspešno pokušavali da precizno lociraju i postave ga u zaštitni betonski sarkofag koji je godinama potom zidan uz velike žrtve i dosta obolelih od kontaminacije. Bilans se sada zna a to su stotine preminulih i desetine hiljada obolelih od radijacije a cela oblast je momentalno iseljena i ostavljena onako kako sada vidimo na ovom filmu. Nuklearna centrala je do nedavno radila, osim havarisanog bloka, iako je u okolini veoma povišena radijacija zato što je potreba za energijom i vrednost investicije veća od brige za zdravlje zaposlenih.

    Tipičan primer postavljanja nesposobnih poslušnika na odgovorne dužnosti bez ikakve stručne selekcije i dodeljivanje prekomernih ovlašćenja samo na osnovu partijske privrženosti bez posledica po one koji to dozvoljavaju i sprovode rezultirao je ovom katastrofom. Imena krivaca su poznata tadašnjoj sovjetskoj javnosti i izrečene su im kazne, kako krivične tako i partijske ali do sada nije poznato ko je vinovnika postavio na tako visoku poziciju u CK i ko ga je tih godina protežirao pa da zato snosi odgovornost.

Nisam znao, da je centrala i dalje radila, stvarno ??  A tko je tek prihvatio, da radi tamo ?! Ako su pare u pitanju, pa nema tih para na svijetu da se isplati uništiti zdravlje.

Ovo bih vam preporucio,jedan od najboljih dokumentaraca u vezi Cernobila!


http://www.youtube.com/watch?v=p5GTvaW34O0

1991. godine reaktor br. 2 je pretrpio veliki požar nakon koga je ugašen, dalje u novembru 1996. je zatvoren reaktor br. 1, te je 15. decembra 2000. zatvoren i preostali reaktor br. 3, negovim gašenjem je konačno zatvoren kompletna nuklearna centrala.


P.S.
I u Fukušimi poslije eksplozije su nastavili da rade preostali reaktori sve dok i oni nisu počeli da imaju probleme sa pregrijavanjem te su naknadno "ugašeni".

Ovaj gore opis nema veze sa černobilskom nesrećom.

@someone9871
Ne ide da samo tako ostaviš komentar "Ovaj gore opis nema veze sa černobilskom nesrećom", bez jednog argumenta ili iznošenja nekog tvog viđenja.
To se uglavnom bez opomene briše, ali evo ti prilike da obrazložiš tvoju tvrdnju.
Niko ne kaže da nisi u pravu, ili da je @micha u pravu, ali sa obrazloženjem već možemo svi da imamo neko svoje viđenje i da ga iznesmo.

 Ja se izvinjavam ako sam u nečemu pogrešio ali ako pogledate drugi dok. film videćete da je veći deo mojih tvrdnji u njemu potvrđen. Ostalo sam tokom godina saznao prateći agencijske vesti ili gledajući emeisije kojih je bilo dosta pa je moguće da sam nešto i prevideo ali suština je da do nesreće nije trebalo doći da se nisu umešali nekompetentni političari koji su potom izazvali još veću štetu pokušavajući da sakriju katastrofu od svoje i inostrane javnosti. I u filmu se kaže da je predsednik CK Ukrajine izvršio samoubistvo zbog odgovornosti.

Novinari ni onda ni danas nisu bili kredibilan izvor informacija. Političare se ne može direktno okrivljavati za černobilsku havariju, niti je netko od njih pojedinačno ili skupno kriv za nesreću, niti su imali direktan utjecaj na samu situaciju. Eventualno se može filozofski nametati krivnja - zapovjedna odgovornost što je dijelom sustav koji su uredili kriv za neke nedostatke. Ali kako su i ostali ideološko-politički sustavi pokazali ozbiljne nedostatke u sličnim situacijama, ne može se reći da je političar X.Y. kriv.

To što vani nisu objavili, a u samom CCCPu na kapaljke davali informacije što se stvarno zbiva je bio ondašnji modus operandi Kremlja. Ali ne znači da bi potpuno otkrivanje situacije, a ne čekanje da Šveđani proglase alarm, uopće pomogao - vjerojatno bi panika i neznanje pridonijela i još većoj šteti. Kad pogledaš ukupnu reakciju sovjeta na sveukupno sranje, zapanjujuće su brzo i učinkovito djelovali. Evakuacija je relativno brzo obavljena, "smanjenje i ograničavanje" štete vrlo slično, dekontaminacija i zatvaranje područja oko Pripjata, a nije se štedjelo na troškovima iako je to pridonijelo slomu SSSRa. Iskreno, uspoređujući sa "uspjesima" mnogih zapadnih zemljama u raznim nepogodama, nisam siguran da bi se uopće mogli uspoređivati.

Da zadovoljim admina:  :udri
- reaktor br 4 je bio u pogonu par godina prije same nesreće, radio je i na sam dan nesreće (to je i pridonijelo slijedu događaja koji je izazvao nesreću). Uostalom i domaće firme sudjelovale u izgradnji tako da je to lako provjeriti (Jugoturbina dizelske generatore za slučaj ispada, Đuro Đaković razne cjevovode, ...)
- gradilište je bilo,  ali na reaktrima broj 5 i 6 koji nikad nisu završeni - nikakvi građevinari nisu sudjelovali u nesreći
- sama nesreća se dogodila u četvrtom mjesecu (26.), ali se u ostatku svijeta saznalo danima poslije kad su počeli alarmi zviždati - nikakvi prvomajski praznici nisu uzrok
- nikakvi činovnici CK SK i slično nisu bili prisutni niti zapovijedali nešto nekome
- test kojim su htjeli provjeriti određene mogućnosti reaktora su zamislili fizičari i inženjeri, ne političari
- test u principu nije mogao dovesti do eksplozije reaktora, ali se poklopilo puno toga
- test je trebao početi tokom dana, ali da se EES ne bi raspao zbog povećane potrošnje odgođen je i započeo između izmjene dvije smjene
- nije u pitanju bilo povećanje na 150% nazivne snage, već simulacija gašenja, tj. smanjenje izlazne snage (ali se pretjeralo i došlo na samo nekoliko postotaka nazivne snage)
- nije pumpa otkazala, već je testom bilo predviđeno zatvaranje dovoda pare na parnu turbinu
- pogreške radnika koji su upravljali, skupa sa nedostatcima dizajna samog reaktora su onda samo završili slijed događaja
- direktno je od ionizirajućeg zračenja preminulo tridesetak radnika i vatrogasaca - sve brojke iznad toga su spekulacije

Ne mene prijatelju, već nešto što se zove konstruktivna diskusija. :)

To su ljudi koji su umrli od posljedica prekomjernog zračenja - kao radnici NE, vatrogasci koji su gasili požare, "uklanjači" otpada za vrijeme čišćenja.

Eksplozijom i požarima je u atmosferu ispuštena znatna količina ozračenog materijala, koji onda može izazvati promjene u stanicama ljudi, životinja i biljaka koje se pak manifestiraju tumorima, kod ljudi najčešće tumorom štitnjače. Problem nastaje kad treba reći koliko je otprilike ljudi umrlo radi Černobila, jer tumore izazivaju i mnogi drugi uzročnici i druge kancerogene materije. Složenijom stvar čini i činjenica da se tumori ne otkrivaju odmah,  mogu se širiti godinama i desetljećima prije nego se manifestiraju, mnogi ljudi umru i iz drugih razloga. A ne može se decidirano reći da je baš neka materija uzročnik.

Ni statističkom poredbom se ne mogu izvesti neki zaključci jer je previše nepoznanica. U istočnoj Ukrajini, prema kojoj bi se nekakva korelacija mogla odraditi, je stopa raka ionako bila velika zbog metalurgije, termoelektrana, kemijske industrije,loših naftnih derivata i ostalih gluposti. A raspadom Sovjetskog saveza je došlo da odlaska ogromnog broja ljudi u razne krajeve svijeta. Uz to, procvatom elektronike, došlo je i do poboljšanja dijagnostičkih sredstava (MR, PET, CT,...) koji su danas u svakoj bolnici, pa je i stopa povećanja broja tumora prisutna u cijelom svijetu prvenstveno jer se ljudi češće pregledavaju.

 Ukrajina se prisjetila tragedije u Černobilu

Ljudskom greškom došlo je do eksplozije jednog od tri reaktora elektrane u Černobilu, pri čemu je poginula 31 osoba.



Ukrajina obilježava 28. godišnjicu nesreće u nuklearnoj elektrani u Černobilu kada je eksplozija jednog od reaktora elektrane stvorila radioaktivni oblak, koji je prekrio skoro cijelu Europu.

Posljedice černobilske katastrofe, izravno ili neizravno, osjetilo je najmanje pet milijuna ljudi.

Na spomen obilježju u Černobilu, zapaljene su svijeće i položeno cvijeće za poginule radne kolege i najbliže, uz molitve da se nikome, nikada više tako nešto ne dogodi.

„Ovo je dan sjećanja na žrtve. Bili smo radnici nuklearne elektrane u Černobilu, na reaktorskoj jedinici. Ovo je naše sjećanje. Žrtve čija su imena zapisana ovdje smo znali, radili smo s njima. Ovo je naša, veoma teška uspomena“, prisjeća se Jurij Čerkašun, bivši radnik černobilske elektrane.

„Teško je. Svega se sjećam i nikada to neću zaboraviti. Nadam se da se to nikada više neće ponoviti. Molim se Bogu za to“, poručuje Lidija Kruhlikova, supruga jednog od poginulih radnika.

Nesagledive posljedice zračenja

Svake godine skup za žrtve Černobila sve je manji, jer generacija koja je svjedok jedne tragedije – nestaje.

Černobilska nesreća je u povijesti zabilježena kao najveća nuklearna katastrofa koja je pogodila svijet.

Na današnji dan 1986. godine, ljudskom greškom došlo je do eksplozije jednog od tri reaktora elektrane u Černobilu, pri čemu je poginula 31 osoba.

Prema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, najmanje 4.000 radnika koji su poslani da saniraju štetu, umrlo je nakon toga. Posljedice zračenja, koje su nastupile, do danas su nesagledive.

Opomena za čovječanstvo na koju je podsjetilo i zvono u centru Kijeva koje se, točno u jedan sat i 26 minuta poslije ponoći, oglasilo 28 puta za sve žrtve černobilske tragedije.

Izvor: Al Jazeera

Gledao sam neku emisiju pre izvesnog vremena, o okolini Čenobila.

Novinari su obilazili sela i zaseoke i nigde nisu spominjali neke degenerativne promene na biljnom i životinjskom svetu. Niko nije uslikao jelena sa 2 glave ili gavrana sa 4 krila - sve životinje koje su se vratile u svoje uobičajene areale življenja izgledaju sasvim normalno. Žive normalno - nema mnogo ljudi i industrije da ih uznemiravaju, pa su se uselile i u napuštene gradove.

Pripjatske močvare, koje su tu negde blizu Černobila su veliko gdezdilište ptica selica, koje doleću u mnoge krajeve Evrope (posebno u područje mediterana) u toku zime, gde se love i konzumiraju u velikom broju. 

Činjenica je da su gradovi prazni (tako su prikazali u TV emisiji), ali u mnoga sela su se ljudi vratili, ne u nekom velikom broju - ali žive, bez nekih posebnih problema, skromno, obrađujući svoja mala imanja i uzgajajući kokoši, i sitnu stoku za svoje potrebe.

Ko zna šta je prava istina, novinarske priče nisu pokazatelj pravog stanja!

nekoliko desetina pilota teskih helikoptera su danima sipali beton na reaktor,posle 2-3 meseca nijedan nije medju zivima,a bili su na visini oko 50 metara iznad reaktora.....
pozdrav Djordje

Ljepa foto galerija (http://www.jutarnji.hr/cernobil--posjet-gradu-u-kojem-je-vrijeme-stalo-26--travnja-1986-/1202410/?secId=79) ako se to moze tako reci.
Izdvoio sam par slika na kojima se vidi izgradnja novog sarkofaga.

Foto : Boris Kovacev / CROPIX

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

poz.

Gradnja ispala skuplja nego što se računalo
Černobil i dalje zrači okolinu: Nema novca za zaštitnu čahuru

Uništeni nuklearni reaktor u Černobilu tiho hrđa i dalje ozračuje okolinu. On je poput tempirane bombe. Zbog toga mu se gradi "čahura", ali riječ je o divovskom zdanju za koje sada ponestaje novca, piše Deutsche Welle.

"U svijetu nema ničega sličnog u što bismo se mogli ugledati", kaže Jochen Flasbarth, državni sekretar u njemačkom ministarstvu za okolinu. "Naravno da tu postoji puno nepoznanica."

On misli na zaštitnu ljusku koja bi uskoro morala biti postavljena oko oštećenog atomskog reaktora u Černobilu - 100 metara visoku i 165 metara dugu. Ljuska bi trebala biti sagrađena na sigurnoj udaljenosti od atomske ruševine koja još uvijek zrači radioaktivnost, a kasnije, na šinama bi bila "navučena" preko reaktora.

Radi se o konstrukciji koja bi, kada bude gotova, trebala biti tri puta veća od katedrale sv. Petra u Rimu. Ako bude gotova. Jer trenutno nedostaje sredstava za nastavak njezine gradnje. Na to misli Flasbarth kad govori o "nepoznanicama".

Akutno, do kraja godine, nedostaje još 600 miliona eura. Kao što to obično biva, gradnja je ispala skuplja nego što se računalo i ako se novac odnekud ne stvori, projektu prijeti prekid.

O tome Flasbarth, nadležan za energetska pitanja, u Bonnu namjerava vijećati sa svojim kolegama iz članica skupine G7 nadležnima za atomsku energiju.

G8 - tada još s Rusijom - Ukrajini je još prije puno godina obećao pomoć u gradnji zaštitne ljudske za černobilski reaktor. Sada se traže "friška" sredstva.

Prije više od 28 godina, u aprilu 1986., u današnjoj Ukrajini se dogodila nuklearna katastrofa koja je Černobil učinila poznatim u cijelom svijetu - i za sva vremena.

Prema procjenama Međunarodne agencije za atomsku energiju je od posljedica nesreće u Černobilu umrlo 4.000 ljudi, prema nekim drugim procjenama - više od 100.000. Ukupna šteta se oprezno procjenjuje na 180 milijardi američkih dolara. Ali najgore od svega je što je područje oko reaktora još u velikoj mjeri ozračeno, betonski sloj koji je preliven preko reaktora nakon nesreće već odavno je ispucao.

Zbog toga jedan francuski konzorcij već godinama gradi novi zaštitni omotač. Jedan dio je već gotov, na drugome se radi. Trenutko se reaktor polako raspada - zajedno sa svojim inventarom od 200 tona snažno ozračenog materijala, uključujući i uništene radioaktivne šipke.

Tek kada novi omotač bude gotov može se početi s odstranjivanjem starog radioaktivnog materijala. A to će, vjerojatno, biti tek više od tri desetljeća nakon katastrofe, jer nitko više ne vjeruje da će zaštitna ljuska biti gotova prema planu, dakle, iduće godine.

"Mi smo, međutim, sada uvjereni da ćemo uspjeti odgovarajuće ugovore tako uglaviti da možemo biti sigurni kako će radovi biti završeni u idućih četiri do pet godina", tvrdi Flasbarth.

"Nije prihvatljivo da važni radovi ne mogu biti nastavljeni jer nema novca", ljuti se stručnjakinja za atomska pitanja, političarka Zelenih, Sylvia Kotting-Uhl. I doista su neke članice G7 spremne staviti na raspolaganje više novca - SAD, Njemačka, Kanada i Italije - ali Velika Britanija, Japan i Francuska se drže suzdržano.

U Njemačkoj je već odobreno 80 miliona dolara za černobilsku "čahuru", za ovu i iduću godinu je predviđeno nešto više od po sedam i pol miliona eura iz državnog proračuna. Svim akterima je jasno da to nije dovoljno. A na rusku pomoć - i to je jasno - skupina G7 ne može računati. To je još jedna posljedica rusko-ukrajinskog konflikta.

Za ekološke aktiviste to znači novu obvezu za zapadne države. "Te zemlje mogu i moraju nešto poduzeti. Upravo u ovoj teškoj političkoj situaciji je solidarnost s Ukrajinom od posebne važnosti", kaže za DW Tobias Münchmeier, atomski stručnjak organizacije Greeenpeace.

Ali baš to je i glavni problem. Trenutno je, naime, s obzirom na velike aktualne krize poput epidemije ebole u Africi i ratova u Siriji i Ukrajini, vrlo teško senzibilizirati G7 za problem Černobila.

http://www.avaz.ba/

Izgleda da su pare preusmerene na - rat!

http://youtu.be/oNV5Sq28Mp4

Осам стилских фигура у само две реченице. Баш много. Абнормална ембриогенеза због ин утеро озрачења док је још био фетус у Италији или намера  да патетичном темом и претерано узвишеним стилом потресе читаоце? Али шта је било после... кад је наоружан камером и Гајгер (Милеровим) бројачем смирено кренуо у узнемирујућу неизвесност? Да ли је попримио леталну или латентну дозу? Ко зна? Ипак, нисмо бар ускраћени у невероватном сазнању да и као лав храбри CBS News новинари у свом напорном истраживачком и професионалном раду могу бити изложени судбоносном дејству веома опасног озрачења, и то све због нас размажених  читалаца.

Vir: "Jutarnji list" Zagreb
http://www.jutarnji.hr/
15.04.2016.

ISPOVIJEST POSLJEDNJEG STANOVNIKA ZABRANJENE ZONE ČERNOBILA

'Nakon katastrofe nisam otišao, imam 90 godina i zdrav sam. Svi koji su pobjegli odavno su umrli...'

'I moja sestra je živjela ovdje sa svojim mužem, no oni su odlučili otići. Ubrzo nakon toga su umrli'

Ivan Šamjanok (90) kaže kako je tajna njegove dugovječnosti to što nije napustio rodno mjesto, čak ni nakon što je to bjelorusko selo u blizini granice s Ukrajinom kontaminirano poslije nuklearne katastrofe u Černobilu, prenose britanski mediji.

U selu, koje se nalazi na samom rubu zabranjene zone u krugu od 30 kilometara, ništa se u posljednjih 30 godina nije promijenilo, osim što tamo živi puno manje ljudi.

U travnju 1986. zbog eksplozije u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini, veliki je radioaktivni oblak prekrio široko područje na ukrajinsko-bjeloruskoj granici. Više od 100.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove.

Šamjanukovo selo Tulgovići nalazi se na samom rubu zone, no on i njegova žena odbili su otići. Kažu da posljedice radijacije nikad nisu osjetili.

'Sve je u redu. Jučer je ovdje bio liječnik i pregledao me. Rekao je da je sa mnom sve u redu', kaže Šamjanok.

'I moja sestra je živjela ovdje sa svojim mužem, no oni su odlučili otići. Ubrzo nakon toga su umrli. Mislim da je to zbog stresa, no ja od stresa ne patim. Pomalo radim po vrtu, ponekad zapjevam, nikamo ne žurim.'

Od nesreće je prošlo već 30 godina, a posljedice se još uvijek sagledavaju.

Od same eksplozije umrla je 31 osoba, no mnogo više ih je umrlo kasnije od posljedica radijacije. A koliko je točan broj stradalih još nije točno utvrđeno.

Šamjanok kaže da se u njegovom životu nakon katastrofe nije ništa promijenilo. I dalje uzgaja i jede hranu iz svog vrta, također drži svinje, kokoši i krave.

Nedavno mu je umrla žena, a djeca su odselila, pa su on i njegov nećak koji živi na drugom kraju sela, jedini stanovnici ovog mjesta. Šamjanok misli da se nitko od raseljenih neće vratiti. Oni koji su i sanjali povratak, u međuvremenu su umrli.

Starac živi povučenim životom. Ustaje oko 6 ujutro da na radiju čuje nacionalnu himnu. Zatim potpali peć da spremi doručak i nahrani psa, a potom i ostale životinje.

Putujuća trgovina u selo stiže dva puta tjedno, a subotom ga posjećuje unuka koja mu pomogne pospremiti kuću.

Kaže da nema nikakvih zdravstvenih tegoba, no uzima neke lijekove kao i čašicu votke prije jela. To mu, kaže, otvara apetit.

OPASAN PLAN? Ukrajina oživljava Černobil
Pripyat, 02.08.2016.
Nuklearna elektrana Černobil, u kojoj se dogodila najveća nuklearna katastrofa na svijetu, opet bi mogla raditi. No, ovaj put kao solarna elektrana.

Prema planu ukrajinske vlade, zabranjena zona oko Černobila mogla bi se pretvoriti u najvećeg svjetskog proizvođača solarne energije.

Nuklearna katastrofa koja se u Černobilu dogodila 1986. godine dovela je do smrti, kako se procjenjuje, 100 tisuća ljudi, a iza nje ostala je pustoš tisućama milja uokolo s katastrofalnim posljedicama po biljni i životinjski svijet. Na, ta ista pustoš od 2500 kvadratnih kilometara mogla bi sada postati savršeno mjesto za solarnu farmu.

U zabranjenu zonu ionako nitko ne smije ući pa ne bi bio problem po cijelom području postaviti solarne panele. S proizvodnjom od četiri gigawata bila bi jednaka snazi bivšeg reaktora i bila bi daleko najveće solarna elektrana na svijetu. Na području se još uvijek nalazi infrastruktura koja je potrebna za isporuku velikih količina energije budući da su stari dalekovodi i dalje neoštećeni te ne bi trebalo mnogo da ponovno budu u funkciji.

'Imamo visokonaponske dalekovode koji su korišteni za nuklearnu postaju, zemljište je vrlo jeftino, imamo ljude koji su obučeni za rad na elektroenergetskim postrojenjima', rekao je ukrajinski ministar okoliša.

Europska banka za obnovu i razvoj navela je kako bi mogla financijski poduprijeti projekt, ali naravno uz poštivanje određenih uvjeta kao što su pitanje okoliša i sigurnosti.
No, i dalje je upitno je li takav projekt sigurno ili uopće moguće izvesti u prostoru koji je opasan za sve koji uđu u njega, piše Independent.

http://dnevnik.hr/

Ubeđen sam da je to prazna priča praznoglavih ukrajinskih političara, ne bi li skrenuli pažnju naroda sa katastrofalnog stanja (i ekonomskog i političkog) u zemlji.

Nije mi jasno ko je spreman da investira u tako grandiozan projekat, na (zvanično) kontaminiranom okruženju.

Nema od toga ništa - živi bili pa videli!

Otvoren hostel u Černobilu!
Kreće navala za spavanje na najradioaktivnijem mjestu na svijetu.

9.06.2017 13:47

Vjerovali ili ne, ovaj hostel nije prvi otvoreni smještaj u Černobilu.
Neke zgrade su već prije prenamjenjene u smještajne jedinice...

Na području ukrajinskog Černobila, koji se još uvijek smatra jednim od najradioaktivnijih mjesta na zemlji, niknuo je ni manje ni više nego – hostel!

Iza otvaranja hostela stoje ukrajinske vlasti, a on se nalazi tek petnaestak kilometara od mjesta gdje se sada vć davne 1986. godine, dogodila jedna od najvećih nuklearnih katastrofa ikad. Upraviteljica hostela Svetlana Grischenko pružila je nešto više informacija te tako upoznala javnost kako hostel trenutačno ima 50 kreveta, dok je konačni cilj povećati kapacitet za još toliko.

Prvi gosti su naravno, „ludi“ avanturisti, pristigli iz SAD – a, Novog Zelanda i Danske. Kako je područje u nekim dijelovima i dalje radioaktivno, turistima su posjeti dozvoljeni uz određena ograničenja, tako da najprije za posjet trebaju dobiti dozvolu, a i smiju se zadržavati samo kraći vremenski period.

Posjeti Černobilu zapravo i nisu novost, jer iz Kijeva postoje vođene ture. Turisti koji su na njima bili ispričali su kako su dobili prilično storge upute od vodiča, a to je da ne dodiruju stvari uokolo i ne sjedaju na pod.

Također, vjerovali ili ne, ovaj hostel nije prvi otvoreni smještaj u Černobilu. Neke zgrade su već prije prenamjenjene u smještajne jedinice, ali naravno, turistima u obilazak nije dozvoljeno otići samostalno.

Bilo kako bilo, uopće ne sumnjamo kako će se černobilski hostel u vremenima koja stižu, pokazati kao pun pogodak.

https://punkufer.dnevnik.hr/

https://youtu.be/FhkwVInXrc4

субота, 24.04.2021.

Деца зачета након катастрофе у Чернобиљу немају мутације ДНК

Деца родитеља који су били изложени радијацији из Чернобиља немају већи број мутација ДНК, показују резултати новог истраживања.

Један од водећих истраживача Стивен Ченок, из америчког Националног института за канцер, који је надгледао истраживање, објаснио је да је научни тим обухватио 130 породица и да је поређен ДНК родитеља коју су били изложени чернобиљској радијацији 1986.године и њихове деце зачете након несреће, и да резултат сугерише да они не носе више ДНК мутација од оне рођене од било ког другог родитеља. Гардијан преноси да је студија објављена у угледном часопису „Сајенс” једна од првих која је систематски проценила промене у стопи мутације код људи као одговор на вештачку катастрофу, попут случајног излагања зрачењу. Поред пружања нових увида у то како зрачење утиче на људско тело, налази истраживања би требало да помогну другим људима који су можда били изложени зрачењу, попут оних који живе близу јапанске Фукушиме, да се охрабре за повратак кућама или за остваривање као родитеља, преноси Тaнјуг.

Izvor: www.politika.rs

RADIJACIJE ĆE BITI
Prošlo je 35 godina od katastrofe: Černobil je danas vraćen prirodi, ujedno i najmorbidnija turistička atrakcija na svijetu;
 ‘Još se sjećam metalnog okusa u ustima...‘ (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/proslo-je-35-godina-od-katastrofe-cernobil-je-danas-vracen-prirodi-ujedno-i-najmorbidnija-turisticka-atrakcija-na-svijetu-jos-se-sijecam-metalnog-okusa-u-ustima-1093898)