PALUBA

Evo, nakon što je nedavno otvoren topic o ribarskim brodovima, primijetio sam da nešto nedostaje, a to su ostali drveni brodovi, kojih ima stvarno mnogo na jadranu (i na unutrašnjim plovnim putevima, zato kontinentalci naprijed!!) i mislim da zaslužuju svoje mjesto ovdje. Za početak evo 3 slike, na prve dvije je moja pasara, gradnja korčulanska. Treća slika je falkuša, naravno.

[attachment=3]
[attachment=1]
[attachment=2]

Evo upravo sam našao na još jednu sliku, to je Jadrolinijin trajekt Zvončac, sad propada, neznam gdje je uslikana slika jer je mijenjao bezbroj vlasnika zadnjih godina. Izgrađen je 1952. u Trogiru, kupila ga je Jadrolinija 1971. godine od obalne plovidbe.

[attachment=1]

Zvončaca sam zadnji pot vidio  u Turnju, na njemu je bio neki šahovski klub.

Ovo je bio trajekt ??

A interesantna je ona treća slika. Šta je falkuša - tip plovila ?

Falkuša je jedan tip gajete (ribarski brod sa oblom krmom) viške gradnje. Dobila je ime po falkama, tj. dijelu boka koji bi se za vrijeme ribarenja skinuo. Tako bi brod bio niži i s njega bi se lakše bacale mreže. Ribari iz Komiže s njom išli u lov na srdelu na Palagružu, a pošte (pozicije za ribolov) su se birale tako da bi sve ribarske družine krenule istodobno iz Komiže, i onaj ko bi prvi stigao na Palagružu birao bi poziciju. Također, na Palagruži je bilo mjesta na žalu samo za nekoliko brodova, a ostali su morali non stop stati na moru, a stalo se tjednima u ribolovu. Ti brodovi su mogli ponijeti dosta tereta kad bi se montirali falki, a kad su bili skinuti opet je bilo lakše bacati i dizati mreže. Zadnja falkuša Cicibela je potopljena 1986. na otoku Biševu u nevremenu, a trogirski kalafat Tonči Bakica je po ostacima te zadnje falkuše koji su u ribarskom muzeju u Komiži tamo negdje 1997-1998. godine rekonstruirao falkušu.
Evo jedna slika da lakše shvatiš o čemu se radi, falke su ovaj dio oplate koji se može uklanjati s broda.

[attachment=1]

Zvončac je bio trajekt, plovio je na ruti Makarska - Sumartin na Braču. Kao klinac sam više puta plovio s njim. onda mi se činio velik, sad mi je smiješan, pa još pd drva. a prevozio je i kamione i autobuse.

Ovo je u Sv. Filipu i Jakovu i ako se nije šta prominilo od 2009. još je tamo.

nije to taj zvončac

poz.

na temi o Jadroliniji ima jedna ljepa Zvončaca prilikom ukrcaja u Makarski
stranica 26

poz.

Uspoređujući slike, a i opis "ratnog puta", to je baš taj Zvončac.

Ispričavam se.
Jako loše san se izrazi, sve je to Zvončac.

Volio bi da su ga zapalili nego da gledam ove zadnje slike.
Vjerovatno smo se ponekad zajedno vozili na njemu,
ti kad je odgovaralo vrime, a ja kad se moralo priko.

*ebi ga, previše uspomena.
Sorry!

poz.

A zašto ga zapalit? Netko se veseli doć, sjest u hladovinu, popit pivu ili bevandu i odigrat partiju šaha. Ljudi se druže, nitko više ni ne vjeruje da je ta škatulica vozila i po četiri dajca i par fićeka i jednog tristaća. I ništa nam onda nije bilo čudno. Bilo je važno doći do Sumartina.

U Boki se oformio i sajt za promociju drvenih baraka.
www.drvenebarke.blogspot.com

Ima vrlo zanimljivih stvari i naravno, lijepih fotografija.

Zanimljivo za pročitat, sad koliko je istinito?
Ipak lijepo za vidit, članak iz 24sata:

http://www.24sata.hr/news/ruzinavi-brod-prezivio-je-7-drzava-sad-odlazi-na-smetliste-198232

poz.

 Taj brod je nepunih 50 metara od mog veza u lučici Split. Strahovito je zapušten, i tamo je sigurno 10 godina, provjerit ću jeli i više. Za obnovu onakvog broda bi trebalo sigurno stotinjak tisuća eura, najmanje. Usporedbe radi, obnova mog broda, koji ima 7 metara i u dobrom je stanju će me koštati oko 8 tisuća eura.

Nekadasnji ribarski leut sa Mula kod Kotora (gradjen je inace na Korculi prije 50-tak godina), a danas turisticki brodic "Seka" iz Tivta.

Sve čekam da će iskrsnut još koja slika Zvončaca sa palube ili iz kabine ali nažalost za sada ništa
pa evo jedna sa panoramija, ovaj roštilj je veliki ,vjerovatno dobro miriše  po ljepom vremenu :)

Nego je se to meni čini ili je brod tu nasukan,vidi se dokle su ga piturali
a ja uopće ne vidim nikakve konope,jedino kao da ima nešto u pripravnosti na provi ???

Ma imam obećanje nekoliko slika iz starih dana samo nikako da se to ostvari.

poz.

Ovo baš ne ide u ribarske pa neka je ovdje
i još jedan kopneni raritet

poz.

Jedna lijepa pasara koja ceka na obnovu u jednom od maslinjaka na Lustici.

Leut "Seka".

Osim ove i Gazdine fotografije, koliko se sjecam, na Palubi su znatno ranije postavljene dvije fotografije Zvoncaca, jedna "u boji", druga crno-bijela.

zanimljivo; dio starijih i starih drvenih brodova na jednom mjestu....

http://www.hrvatski-brodari.com/drveni%20brodovi%20i%20brodogradnja%20u%20drvu.pdf

i

http://www.adriaticsailor.com/20_01_2010_kalafat_marko_vratit_ce__oca_duju__opet_u_more/sailing_croatia/1656/HR

--

http://www.pasa-selce.com/brod_pasa.htm

jadrane linkovi su super ,ma to je umjetnost

nego, za jednu sliku Zvončaca znam to je ona na temi Jadrolinija
slikana u Makarski ,ali za neku stariju u boji nemam pojma
dali znaš možda na kojoj temi je ona, hvala

poz.

Pasara sa latinskim jedrom i flokom, slikano u Prvić Luci.

Nije baš savršena tehnika jedrenja ali se svi elementi dobro uočavaju.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=1][attachment=2]

Nešto što je nekad bilo nešto  ???

[attachment=1]

Hrundi,znaš li koji je ovo točno brod??

Brodić za sve namjene. Sve je od domaćeg tvoriva.

Vozi izlete u Dubrovniku, ne znam ime.

http://www.burzanautike.com/oglasi/prikaz?adid=13535 (http://www.burzanautike.com/oglasi/prikaz?adid=13535)

Odlično izgleda.

Moja barka

i od frenda

Dotjeranost - svaka cast!

Puno posla i puno ljubavi..

Svake godine van iz mora i petnajstak dana posla ali se isplati  :)

ma svakako.mene izađe i 3 tjedna,al ja malo picajzlim i veći je brod...al isplati se svakako

Svakako, to je rad za odmaranje duše i izgovor, da se pobegne od onih naših domaćih komandanata.

Jedna lijepa pasara, ručni rad pokojnog meštra Joza Perušine iz Donje Lastve kraj Tivta. Taj čovjek je napravio nekoliko desetina barki i manjih drvenih brodića.

Jedna kotorska pasara koja propada ispred konobe "Dona" u Budvi. Restorateri u Budvi naime, imaju obicaj da kupe stare drvene barke i drže ih kao dekoraciju ispred svojih lokala dok se ove janice potpuno ne raspadnu!

Jos nekoliko drvenih brodica iz budvanske marine.

Nadam se, da jim hrana nije trula kao brodice što jih drže ispred restorana. ::)

Nije hrana trula, ali je u krv skupa!

marinero ima ludilo slike pa evo jedna od mene
sa moba ,izgleda dobro premda nisam očekiva

poz.

Drvo, plastika i guma jedno uz drugo.

Još malo drvenjaka.

[attachment=1]

Dubac.

Nirvana.

Mana ex BM.

Još malo.

Tri zgodna broda.

Otac Duje u tri slike.

U ovu priču bez kraja uklapa se i Bura.

Beskonačni niz nastavljaju Adria i Linda.

Izletnički brod iz Svetog Filipa i Jakova.

Fešta u Šibeniku.

Prelijepe fotografije, brodarski!
Od mene jedna stara ribarska pasara sa Mula kraj Kotora.

[attachment=1]Slikano cca 1970g.

Ove ste slike već vidjeli u postu o trajektima , aeto mislim da mogu i medju drvene brodove, jer to i jesu. Stavljam ih ovdje jer se nadam da neko možda zna dali još voze i gdje i ako ima neku sliku da je ubaci.

Od mene jedna iz uvale Blaca ,treba se dobro oznojit do gori.

poz.

A evo i jedna Bracere.

poz.

[attachment=1]

autor: N. Smoje

Porat u Sumartinu ,a godina negdje oko 1900-te.

poz.

Lijepa fotografija.

Po putnickom brodu uz gat (koji kao da je stradao od vatre?) i njegovom dimnjaku, lici na pripadnost Obalnoj plovidbi Hum, Korcula (radili 1915-1925) ili Jadranskoj plovidbi Susak (tek od 1922.)

[attachment=1]
[attachment=2]

Moli se za misljenje Brodarski.

To je negdje oko 1930. Parobrod je Jadranske plovidbe. Po izgledu bi mogao biti Jadran. Plovidba Hum je imala male parobrodiće. 

Zahvaljujem na objašnjenjima ,jedini info koji postoji je
ime broda u prvom planu - Mirvami ,u vlasništvu obitelji Skansi
a opisuju ga kao rasni nautičarski motornjak od 40 stopa .

poz.

Jedan drvenjak nasrid je kanala.

Evo malo slika iz bijele

Odlično, a kada će u more? Ja slikao gliser pored.

U more ce negdje pred ljeto,ovo je inace brodic moga stica,izvadi ga pred zimu i pred ljeto ga ubaci,a inace je pun vode da se nebi rasusio...

Kako je to nekad izgledalo.

poz.

par slika u moru

To je nekadasnja "Betesada" iz Tivta.

Jedan lijepi stari trabakul.

Mosor u Šibeniku. Zanima me di si našao ovu sliku?

Ovdje.
http://www.photoship.co.uk
Ima tu dosta interesantnih i lijepih stvari i sa nasih prostora!

Hvala Marinero,
nekad davno sam pročešljao tu stranicu. Nisam je posjetio u zadnjih 5-6 godina.

Vjeruj mi, trebao bi je opet pogledati, jer je zaista odlicna, mnogo toga se interesantnog za nase jadranske prostore moze na njoj naci. ;)

E, cekaj da se sjetim.....

Malo pojasnjenje - negdje sam postavio Mosora, vjerojatno u pomocne brodove NOVJ na moru - pa sam mislio da mene pita Brodarski; da se nije s izvorom javio Marinero, bogme bi se i dalje mislio  :D

nzm kako je ime nekadasnje bilo znam da je pravljen u tivtu,a prije nego je doso kod strika nosi je ime BUKI..

Vodi se u Photoshipu pod "Mosor"  - kada sam navodio (trgovacka mornarica) sve Mosore, naveo sam i taj trabakul. O njemu sigurno ima materijala.

Nekadasnja vojna barkasa,danas brod ``VESNA`` za dnevne izlete

Da, ali nije u pitanju barkasa, već ex. minolovac M-121

E u to se zaista ne razumijem,za mene je to barkasa,al u svakom slucaju hvala na informaciji :)

Jedna stara, slikana ko zna gdje po škoju,mislim da je orginal c/b a ovo je retuširano.

poz.

tek renovirana i opiturana barka,zaboravio sam je slikati prije renoviranja :P

bravo.dobar posao.koji motor je unutra

Bio je ja mislim DMB 6ks unutrasnji,ali je prosviro,sad se vozi na pentu tomosovu 4ks.

Nemoj ovo krivo svatit ali boje su cool  :super

poz.

Višenamjenski brod. Za zimu i lito.

ovako nešto još nisam vidio  :o

A di ti živiš?

Zimi lovi ribe za gradelu, ljeti one na dvi noge.

Evo još jedne slične namijene, Jež, ova je zadržala siluetu.[attachment=1]

u Splitu,ovaj nije s mog terena

 :klap :super

Moja prijateljica iz Rusije bila prosle godine na Jadranu oko Makarske i snimila

I ja da postavim jednu sliku koja budi sećanja iz detinjstva.
Riječka luka sa velikim i malim brodovima.
[attachment=1]

Lagano kišno popodne idealna situacija za slikat par detalja barki koje se sređuju za sezonu .

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

i jedan ful home made trajler

[attachment=5]

poz.

[attachment=1]

evo nekoliko slika mog broda,na kojem se trenutno radi veliki remont.

Pasara.

pasara

vinta,jeli ovo na gornjim uglovima krme nekakav okov ili šta?

Ojacanja,uglovnice kako god i uz to nosaci za tendu

da,tek sad vidim.činilo mi se da je zarezano zrcalo

Jedan koji se ne stidi plastike.

Malo plastike  ;)

[attachment=1]

poz.

Sa ove pozicije, plastika se i ne vidi bas previse. :( ;D ;D ;D

Ja vidim samo pet motora na kojima bi trebalo malo raditi.

Koja pozadina. Predivna. :D
Mislim na sliku.... ;)

Jedan drvenjak u Sumartinu i detalj škvera.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

poz.

Mmmmm.......Plastika  ;) ;) ;) ;) ;)

Maknare i Poseidon.

Dva broda bez kojih se ne može.

Stari Dubac potega je čak od Tribunja do Šibenika.

Plovi li negde još uvek ovaj Atlasov M/J Argolys ?

[attachment=1]

Jedan ljepotan.

[attachment=1]

poz.

Pogođen, zapaljen i potopljen 91. od strane JRM pri napadu na Dubrovnik.

Drvo nazalost, propada, plastika opstaje.....

1956.godine bio sam ukrcan na motornom brodu  BOROVNIK , drveni brod , motor Deutz 300 KS ,
u svojstvu vjezbenika stroja , brod je bio u vlasnistvu Obalne plovidbe Split . Vozio je samo po Jadranu, najvise cement iz Kastela i Solina za luku Mrtkovic Ponekad i za Anconu - Italia.Da li netko ima sliku tog brodom ?  Bilo je to davno ali mi je ostao u dobrom sjecanju
zahvaljujem i LP
mandrilo

drugi največi škver u slo (kako stvari kreču, može ubrzo postati prvi)
sve samo drvo, šine i vitli, bez idrauličkih dizalica.....
meni lično raj na zemlji!

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

još jedna iz istog škvera pre nekoliko godina
današnje fotografije nemam
brod restoran korala
sečam se ga još iz detinjstva
vozili su ga svuda po obali na vez kao restauraciju
zadnje mesto su joj našli tu, gde danas nestaje
tu je još nasukana na blato služila ko restoran

[attachment=1]

i taj bi čamac trebao biti drveni!
u nedelju ujuro žuri po goste za ogled barkolane
liči mi na jednu značajnu jahtu, pa sam je snimio.....

[attachment=1]

Evo vam jedna iz Omiša.


[attachment=1]

Danas malo svratio do Povalja i tamo naletjeh na ova dva.
Više skupljaju travu nego plove ali...

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Emmm, jel ovaj smeđi skuplja životinje po parovima a barba je stari sa sedom bradom?  ::)

Stvarno smišno izgleda trabakul sa ovom nadgrađom i bez jarbola.

E, da Povlja. Duboka vala. Nekad sam često išao iz Mimica po česminu. Ljeti rano ujutro, i prije maestrala nazad!

Ovaj prvi je novogradnja, ali izgleda groteskno. Lipi škoji mi liči na minolovac i to bokeljac tip 117 ili tip 111.

Add "Novogradnja": Da mi je torpedo...

Ovo nije baš brod, ali je drven i nažalost, izgleda da nema tko brinut o njemu.

[attachment=1]
Slavnostno porinuče batane u Piranu ove godine. Zanimivo, da je ovu batanu napravio moj prijatelj u Novi gorici znači daleko od mora.

Leut

Jedan pogled iz Omiša i nešto drvenih brodova.


[attachment=1]

Zima lagano prolazi uskoro će ljetnji glanc.
Roštilj je na strateškom mjestu, zamrzivači se polako pune jefrinom ribom a pripremaju se i zalihe domaćega veselog vina.

[attachment=1]

poz.

Nedavno sam nekim poslom bio u Supetru i tamo uslikao brod "Roditelj". Nisam siguran je li to najstariji brod u Hrvatskoj ali sigurno je među njima. Kako sada izgleda sigurno će još dugo ploviti na radost svih nas.[attachment=1]

Evo ga u društvu trajekta.

Je li ono na pramčanoj statvi godina gradnje (1907) ?

Je.Gledao sam ga ovo ljeto i stvarno je u prilično dobrom stanju.

Rijetkost - mandrać u kome su isključivo drvene barke.

Nije baš da je porijeklom iz naših krajeva, ali je upravo kupljen i stigao je u naše krajeve. Turistički brod "Gokovali Gumus" gradjen 2008 u Turskoj, kupljen od jednog CG privrednika. U materijalu od kojeg je napravljen preovladjuje tikovina....

https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16477.msg212204#msg212204
Kolko košta održavanje na godišnjem nivou?

Oku ugodno.

Koji lipotan.  :laugh: Nema ništa bez drveta.  ;)

Bravo "brodarski", bingo večeri.. :klap :klap

Ovaj ima dugu tradiciju plovidbe, ratovanja i turističkih izleta.

Turisticki brod-jedrenjak "PAJO"

Pajo ima celu eskadru.

Na ovako ljepi brod mogao je staviti malo pristojnije bokobrane.

poz.

Pomoračka kultura - Ccccc, bljak. :P
Šta zna Vlaj šta je bok'-bran

Bijela

Bijela2

Evo i nekoliko slika radova na mome brodu,da vidimo malo kako i to izgleda.Radovi se obavljaju u radionici kalafata Tonća Bakice u Trogiru.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

 Čime se skida stara boja? Neka hemija ili mehaničkim putem?

Ja skidam mehanički,fenom,i onda još malo brušenja.Čuo sam da neki rade i s nekom kemijom,ali ne želim eksperimetirat previše.

 I misliosam tako pošto su na slici tragovi boje koji ostaju posle fena, a pre šmirglanja. Ja sam komplet stolariju u kući odradio tako, a i nešto od nameštaja.

Neki to rade i brentacom

ma ovako to ide skroz u redu,pa se zato nisam ni htio igrati s kemijom.malo je nezgodno oko rebara ali sve to ide.a vinta,šta mu to dođe brentača?

Pa sad kako da objasnim,plinska boca na koju je nataknuto crijevo na cijem se kraju nalazi (sad nzm kako da ga nazovem)mehanizam kroz koji plin izlazi u gorecem stanju,nije bas neko objasnjenje al eto,mozda lakse bude ako kazem da se s time pali koza kod prasaca  :super :super

Brener. Plinska boca i plamenik. :)

[attachment=1]

Ovo slikovito objasnjenje je svakako bolje nego moje pisano  :komp :komp

Bisva kako kaze marinero "Betesada",sada "Lena"
Luka upisa:Tivat,TV-927
Vrsta i materijal gradnje: pasara,drvo
Duzina:9,36m;Sirina:3,00m;Visina:1,73
Nosivost i istisnina: Bruto:8t;Neto:7t
Mjesto i godina izgradnje: Tivat 1982
Motor:IMR 34kw(samo po papirima) inace je perkins-rakovica 75ks
Brzina: Max7,2cvora,Ekonomska(1500-1600rpm)6,2 cvora
Dozvoljen prevoz lica:10
Njamanji broj posade:1

Da, brener. Brentačom se naziva i vatrogasna naprtnjača kapaciteta oko 25 litara vode.

eee,pa to me malo i zbunilo(ali slika riješi sve nedoumice,šta je je).A oplatu izvana sam i palio brenerom,on je malko prikladniji za veće površine.

Bijela.

Drveni leut(doduse plastificiran) ribarske zadruge Baosici,jedno vrijeme se koristio kao turisticki brodic tj brod za prevoz turista,tako da i sada iako to vise ne radi izgleda tako.

'89. sam u baosicima bio na jednom slicnom brodicu mada mislim da je imao i kabinu. bio je plavo beo, znam da je pravljen u vela luci poodavno, ali sam zaboravio koje godine bese. isto je imao ovakvu ceradu za zaklon od sunca. zna li neko koji je to brod i ima li slucajno sliku (mislim da ih nema bas puno)

zao mi je sto sam bio klinac pa nisam bas svuda zavirivao, a mozda je i bolje jer bi se mozda navukao na brodove (dosta mi je sto sam se navuko na ronjenje i pecanje ;D)

Po opisu to bi mogao biti ovaj brodic,zove se "SEKA",mada je ona iz Tivta,tako da....
Fotografija preuzeta sa: www.shipspotting.com -Danijela Paljušić

moze biti. lici da je to to  :klap  hvala

Vinta,mislim da su aktuelna "Seka" i drveni leut ribarske zadruge Baosic sistershipovi, stim sto je aktuelni vlasnik "Seku"(nekadasnji ribarski leut Ribarske zadruge Muo) pregradio i rekonstruisao po svojim potrebama. Ti brodovi gradjeni su pocetkom sezdesetih ili krajem pedesetih godina proslog vijeka na Korculi za potrebe ribarskih zadruga u Boki, amilsim da ih je bilo minimum 3 do 4 komada....

Nece biti,"Seka" em sto je starija dosta,em sto je veca prilicno.Naime leut ribarske zadruge Baosic igradjen je u istom mjestu 1997,duzine je nekih ako se ne varam 10,50m(radio sam na njemu jednu sezonu tako da znam),tako da konkretno u Boki "Seka" nema sistership. Medjutim postoji brod koji je pravljen po istim dimenzijama kao "Seka",s tom razlikom da nema palubu(samo jedan mali dio pramca je prekriven palubom),zove se "Atos".Izgradjen je u Kumboru 1998-1999,duzine je 13,50m i sirine 3,50m.

Zaboravio sam da i Lakicevici imaju leut "Anita",koji bi mogo biti slican ili isti kao "Seka"

Do pre nekoliko godina Atos je plovio za hotel "Xanadu" u Kumboru. Kad je hotel upao u finansijske probleme, Atosa je preuzeo Vaske        (zaboravio sam prezime) i sad vozi po zalivu u privatnoj režiji. Brod je lep, drven, sa pramčanom palubom.

Jeste plovio je za "Xanadu" al je uvijek bio u vlasnistvu Vasa Krivokapica. Jedan od boljih ako ne i najbolji drveni brod u Boki.

Jedan niz drvenih čamaca, snimljeno u Crikvenici 1936. godine.


[attachment=1]

Dubrovačka karaka snimljena juće kako isplovljava iz Gruža

"ATOS" na svom stalnom vezu

Evo još malo ovog mog.brusi se naveliko,nikad kraja.Iad obrusim kabinu dokraja onda ću je premazati epoksidom,west sistem.Nakon toga ide dvokomponentni lak.Na zadnjoj slici se vidi spoj masiva kabine lijepljen pretpostavljam rezorcinskim ljepilom.Ima 50 godina a kao nov je.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Bravo Gazda!  Kad će u more? Ljeto se približava!

Zato i upirem!!Nadam se da ćemo tokom ovog ljeta,već sam jedno preskočio,nebi valjalo opet.Znat ćete svi,bit će još slika!

а лепог бродића... :laugh:

Gradska luka Split prije neki dan. Moga je barem  bokobrane skinit i pospremit ih. Pomorački izgled broda  >:(

Ljepo izgleda ali ima tu još dosta posla  :marinero

Da ste ti i Ćiro jiš na torpedašu... Evo vam mete za viježbe.

Splitska luka prije nekoliko dana

Kič, neukus.

Vala baš. upravo tako.. ::)

Falkuša

iGledao sam falkuše u Komiži, savim nešto drugo od svih ostalih dalmatinskih brodova.

evo ja sam malo napredovao sa svojom barkom.premazao sam west sistem epoksidom razmu i centu(prvi red madira)rezultat vidite na slikama.dobije se sloj apsolutno otporan na vlagu.neprobojan.na to sad ide lak veneziani.to isto ću raditi sa kabinom,oplatu ćemo kalafatavat klasičnom metodom.[attachment=1][attachment=2]

e,da napomenem,falkuša je prvi brod kojeg je meštar Tonči Bakica radio ovom metodom(premazivanje drva epoksidom).Kaže da još nema nikakvih znakova starenja.Jako je bitno da se epoksid nanosi pri što manjoj vlažnosti,inače bude svega.

Nije mi baš jasno kako če se nanos epoksida ponašati kada drvo dobije vlagu sa druge strane. Lakiranja i slični postupci su mi dosta strani. Drvo treba da diše i radi.
West sistem zaštite epoksidom se dosta koristi, ali za mene je to plastificiranje. Kod ovog sistema se najčešče drvo zaštičije sa svih strana, tako da vlaga ne ulazi sa nijedne strane, brod ne diše kao drveni brod.[attachment=1]
Zaboravih napomenut brod ti je lijep.

Baš sam to htio pitati, kažeš da je neprobojno, ipak ako lupiš u kamen, to se probije i počinje nailazit vlaga kroz rupu, šta onda, vlaga se nakuplja iznutra.

Štite se samo lakirani dijelovi i razma.ispod vodene linije i s unutarnje strane ništa.Nije ni meni sve tu jasno.Slušam meštra stalno,ali neke stvari ne razumijem.ne razumijem ni kako će se ponašati laminirani dijelovi,npr. žbaje(poprečni nosači pramca)su laminirani,i to me buni.No,gledao sam druge brodove koje je majstor radio i sve izgleda besprijekorno.

E,ako se udre potrebno je izbrusiti,krpiti drvo(to baš ako se muški udre)i nanijeti novi epoksid,i dvokomponentni lak.

Recimo ovo razumijem [attachment=1]

ovdije je drvo kompletno premazano epoksijem, ne diše praktično je hermetički zatvoreno u epoksi.
Kod dijelimičnog pokrivanja uvijek ostaje stranica preko koje vlaga prodire u drvo, i drvo je mora odavat, pri tom drvo diše širi se i uži, zavisno od postotka vlage. Bilo kakav da je meštar, niko me nikad neće ubijediti da je lakiranje palube uredu.
Evo još jednog tako obrađenog, ali treba opet napomenuti sa unutrašnje i vanjske strane.[attachment=2]

Ja se apsolutno slažem s tobom,al nisam imao izbora.Niko mi nije htio radit ovako opsežan remont osim ovog,a ovaj kompromis sam napravio zato šta mi je klasično održavanje jednostavno preskupo i prezahtjevno.Bila je i opcija da se umjesto kalafatavanja ubaci sikaflex među madire,no održavanje dna mi nije problem.ovaj lak gore je dosta nezgodan,a i nisam primijetio neko veliko disanje razme i kabine,pa sam zato pristao na to.Znat ćemo za koju godinu jesam li dobro procijenio.

Kad smo već kod epoksija, kako se primijenjuje kod restaurianja.
Interesantan članak http://drvenebarke.blogspot.com/2009/11/drvo-i-nova-tehnologija.html

[attachment=1][attachment=2]

Lijepa ti je BARKA "Gazda", super.. :klap :klap

Hvala.Al čekaj nek završimo,pa ćeš onda vidit...

Evo jedna iz starih vremena...

Fotografije (falkuše) nastale na regati "Rota Palagruzona", objavljene u "Jutranjem listu", zaslužuju objavu na ovom forumu.

Još sa regate.

Lijepe poletne fotografije!
I fotografija trabakula, kao da je posada uniformirana.

DRVENJACI  ;D ;D

"KNEZ LIPOVAC"

Majke ti drage šta je napravio od lipe krme.  :c

Sve gledam i sve mi vise baca na "Danicu" neposredno nakon kupovine, prije rekonstrukcije..... ???

Nije "Danica" pramac nije isti:

Jedna Dobrila na Rabu 30-tih.

[attachment=1]


Foto Sport, Rab.

[attachment=2]

Barka od moga punca, proizvodila se serijski u brodogradilištu u Malom Lošinju početkom 60tih. Ova je bila proizvedena 1964. godine, a sada je više nema.

Lijepa priča iz današnje SD.

[attachment=1]
poz.

Otac Luka, krcat do bale, fotografiran početkom 70tih u Riječkoj Luci

E, da ovo gore vidi gospodin Plimsoll.

_______________

Lijepo uredjena barka i koloritna pozadina...
[attachment=1]

[attachment=1]

Di je ovo?

Malo nostalgije - nekadasnji izgled gradske lucice Kalimanj u Tivtu i dosta drvenih brodova i barki u njoj....

odlične fotografije, Marinero!
jedan takav zvrnut trabakul se nalazio u kanalu sv jerneja na seči kod portoroža
imao je dva jarbola, koja su visila iznad kanala
zub vremena ga je odnio
poslednja je ostala krmena statva, a danas nema ni traga
ode u blato!
prolazio sam pored njega na putu do naše pasare
divio sam mu se i danas mi je žao, da ga nisam fotografisao
jednom sam na tv video crno-beli spot neke pop grupe iz 70-ih, koji je sniman na tom brodu
nisam zapamtio detajle i još danas ga tražim (spot), da ugledam trabakul iz detinjstva
ovaj tvoj izvrnuti me posetio na njega

Senjska luka zadnje ratne ili prvih poratnih godina. Prava fotografija, malo skraćena. Turizma nema, ruševine od savezničkog bombardiranja jasno vidljive. Izvoz drva u Sloveniju. Trabakul je piranski. Fotograf je to mogao i bolje snimiti ali ja bolju sliku nisam mogao naći.

Nema tu mahagonija ni tikovine. Borovina, rastovina, česmina, a ljudi su od čelika najviše čvrstoće. Vrime je od marende.  Čista klasika koja se nikad više neće nigdje vidjeti. Damižana je livo od čovika s francuzicom. Ta kapa se nosila na 1001 način. Nema više ni nje. Uvalili su nam američke bezvezne kape s frontinom. Gubimo identitet.

Čarobni Karlobag bi mogao naći svoje mjesto u seriji ''Opstanak''. Kad nije bilo magistrale dolazili su brodovi. Samo ovaj mi puno sliči na brzobrodsku prugu za Goli.

Bravo majstore, predivan i prizor i tekst. Alal vera.... :klap :klap

ajde majstori
ko može pročitati ime trabakula?

Lito je,svi su na đitama,a ja u radioni.evo zato par slika.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

a evo i malo niklovanog mesinga.[attachment=1]

Svaka cast, Gazda. Ovi mesingani dijelovi su stari - novoobradjeni?

Jesu,i to je jako teško za nać danas ko će radit.sveukupna cijena obnove je oko 150 eura,a dijelova slične kvalitete uopće nema na tržištu,tako da se itekako isplati.

bravo gazda
lepo, lepo
nego....
na provi se vidi svetlo kroz oplatu
je to OK? se to rešava kalafatanjem?

Je,to je normalno pošto je brod oko 20 mjeseci vanka,suh je ko barut.Kad se zakalafata(a brzo će,danas smo zabili zadnji madir)onda ćemo ga topit vodom pa će to doć na svoje.To se radi tako da se ispod broda i po rebrima nabacaju jutene vreće,deke i sl. pa se onda to kvasi.Obično treba od 7 do 21 dan da se brod zatopi.

Malo ljetnih motiva.

[attachment=1]
[attachment=2]

Fotogalerija (http://www.jutarnji.hr/pogledi-lete-prema-palubi--ljepotice-su-u-obilasku-jadrana/1048074/?secId=79)

Ovaj što sjedi na drugoj slici baš i nije morao da uđe u kadar, nekako mi je višak  ;D

Latinsko idro
Ćirova gajeta dojedrila prva

[attachment=1]
Pobjednik regate Ćiro Burtina i posada u gajeti

Kad se na nekoj regati modernih krstaša okupi pedesetak posada, onda je to već ohoho!, a kad ih se toliko okupi na regati na latinsko idro, onda je to već i ohoho! i opala! i entimišakol’ko i’je!!!. Jer još prije desetljeća u Betini se nisu ni održavale te regate, a na ovoj devetoj, u kolijevci betinske gajete koja je obilježila malu obalnu težačko-ribarsku navigaciju ne samo duž naših županijskih obala, nego i daleko šire, okupile su se čak 52 posade!

U međuvremenu, Betina je osnovala i svoju udrugu Betinska gajeta 1740., pa kad udruga i Jedriličarski klub Žal prionu, rezultat je prostim okom vidljiv.

Start iz rive bio je impresivan. Jedni su se zadili, drugi se inkaštrali, treći se “izvukivali”, četvrti beštimavali. Iz te je gungule izletio Ćiro Burtina i u toj pozi prvaka i favorita ostao do SEnD cilja! Idrilo se, kao i obično, preko Plitke vale na Stipanac iliti Moster, prema Prosici, Punti Gradine i natrag u Betinu. Dan je bio lijep, vjetra oko desetak-petnaest čvorova, bez puno vala - uvjeti idealni za teškaše nenavikle na natjecateljske forme. Ono u čemu su se ti brodovi ikad natjecali bilo je - koji će ponijeti više tereta, tovara i ljudi na prekomorske posjede.

Čak je i teška Cicibela išla kao na motor s vjetrom u krmu i po boka, ali je orca nju i većinu flote bitno usporila iza Stipanca. Iza Ćira izuzetna je, i druga u cilju, bila posada leuta Jaruh s kormilarom Grgom Jeratom, na kojem je idrila jedna mala Skračićka, Agata.

I jedan je kaić, vidjelo se, vođen vještinom jedriličara Duje Fržopa, tako su sve tri kategorije imale svoje favorite. Za uru i kvarat Ćiro je kao na krilima uletio u cilj ispred rive - gajetu je vodila sigurna Ćirova ruka, posada s neizostavnim zetom Mačkom pa i unukom, ali, vodila su je i JeTo idra, prvog hrvatskog jedrara u bivšoj državi, Stipe Tokića. Drugo je mjesto (u gajetama), u kratkom driblingu na metar od starta, posadi Ante Turčinova Klepca uzela posada Damira Ćorkala na Sirotici. Ostalo - u rezultatima! Uvečer je organizirana večera, proglašenje i -  evo već u nedilju novog njihova susreta, u Šepurini!

Piše Jordanka Grubač Snimio Božidar Vukičević / Cropix  SD (http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx)

Da dodam jedan lijepi drveni brod iz Vrbnika na otoku Krku.

Šećuć neki dan kroz Luku, napravio sam i ove dvije fotografije. Da li netko zna nešto više o ovom brodu ?

Ovo je ipak drveni brod...

http://www.radiodux.me/naslovnica/2160-leutom-plovili-europom-

Petrina, partenca iz Riječke luke početkom 70tih, pred kraj jednog razdoblja u pomorstvu.

Dva lijepo održavana:

evo ja sam sve bliže i bliže kraju.Brod je kalafatan,za vikend ga punim vodom da se malo "razbumba".još montiranje jarbola,okova,vrata i ostalih sitnica,malo laka i u more.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Ovaj drveni brod nije doduše iz naših krajeva, al` je od "prekoputa", od "Tul`jana". Jedna brodina koja izgleda kao da se ne pomera godinama, mada na njoj stoji sva kočarska oprema. Nagnut je na desni bok, i po tome kao da se takmiči sa PN-12, koji još uvek leži na Spilicama, nenormalno inkrman, zapravo legao na krmu, jer mu je strojarnica dobrano puna vode. Proletos je grupa pljačkaša upala na opusteli brod, dopao im se divan veliki mesingani ventil na dnu brodu, pa su ga lepo odvalili. Naravno, kroz odvaljeni kingston je pokuljala voda, pa se brod fundao u samog mola, legnuvši na dno krmom. Dno su zakrpili, vodu isekali, te brod sada još uvek pluta, mada pušta vodu itekako. Ovakav kakav je, u teglju ne bi mogao ni do Albanije, a kamoli do Turske na rezanje. Gađam da bi se potopio već negde kod Jaza.

gazda, trebao bi stavit svoj topic o obnovi brodiča
prošo sam sve stranice topica i tek sada vidim, koliko je bila velika obnova

Oću kad stignem,poslije porinuća.Mislio sam,ali nikako da stignem.

a lep brodic, nema sta :-*

Dvije koje na zalost, umiru......

evo još dvije slike,za 5 dana je porinuće,a iza toga otvaram svoju temu! [attachment=1][attachment=2]


...e,i ako neko sa područja splita zna za kakvu drvenu barkicu,šta manju to bolju,u šta gorem stanju nek mi se javi....planiram i bajbot uredit,da ne vučem plastiku okolo...

gazda, osiguraj ti ovo... mozda se neko napravi ljubomoran pa je mazne, ili jos gore nesto, daleko bilo... :krsta mnogo brate lepa barka :-*

Jedna fotografija sa početka prošlog stoljeća. Mislim, znači nisam siguran, da je fotografirana u Žurkovu imajuć u vidu da sam je dobio od jednog starog kostrenjana prije više od 40 godina.

I još par napravljenih ovoga ljeta u Vrbniku na Krku.

Ne bi se ni Brioni/Brijuni postidjeli...

Još jedna kojoj nema spasa......

Uh,ovo je bio jak brod bome!nekakva pilotina,remorker?

To je morala biti barka od privezivača !?

Može bit.Mi bi rekli armižadur.

Supetar, Brač ,januar 2012.

Jedna predivna stara fotka iz Kotora.....

Tradicionalna plovila istrske obale

Predivna i presjajna. To se više ne viđa. Sliči mi na Karmen.

Danas sam na pijaci pronašao ovu fotografiju jedrenjaka "Otac Luka". Našao sam podatak da je jedrenjak izgrađen davne 1887. godine a renoviran 1995. godine.


[attachment=1]


Prilokom rekonstrukcije brod je modernizovan.


Dve fotografije sa neta.

[attachment=2]

[attachment=3]

http://www.youtube.com/watch?v=YlKb7Q6ZDOM

Turistički jedrenjak. Jarboli su tu na zahtjev agencije.

Dva turistička veterana. Vlasnici ih dobro održavaju a oni uporno izbjegavaju crnu kroniku.

Bodul je drven a posada čelična.

jedan interesantan video iz brodogradilista Betina-Murter ! Sa lijepim scenama kalafata,izgradnje i
renoviranja drvenih brodova!
http://www.youtube.com/watch?v=BqqfAmvFg6k

http://www.youtube.com/watch?v=PeymSOF6MTk

[attachment=1]Evo par slika trabakula "Branimir" na Zadarskoj rivi

Branimir je "trabakul" sagrađen 1904. godine s dva jarbola i pripadajućim jedriljem, te je 1999. godine rekonstruiran prema originalnim nacrtima od plemenitog hrasta i tika.
Branimir je opremljen  jedrima i porivnim strojem, a unutrašnjost broda je preuređena i prilagođena današnjem načinu boravka i življena na moru.
50 tonski brod, 15 m dužine i 5 m širine prima uz 2 člana posade još 8-10 putnika

Nije loše!

Mali drvenjak velike brzine.

Njegova brzina je upitna.

Evo za 1. Januar  :)

[attachment=1]


Brod Srima iz Betine, u Vodicama. Verovatno 60-tih. Brodarski će već znati tačnu mikrolokaciju  ;)

[attachment=2]

Je, Vodice. Mulo je u boljem stanju nego danas ili prije 1814. godine.

Razglednica sa Krka.

[attachment=1]

Bente Dorte je šveđanin ali zaslužuje mjesto ode.Od 2008. je u našim vodama i redovit je na svim tradicionalnim regatama.1929. godište.[attachment=1][attachment=2]

Fotografirano u prigradici sedamdesetih godina prošlog stoljeća.[attachment=1]

Ovo bi prije išlo u temu "vjerovali ili ne" ali evo ovdje.

-------------

Nakon 25 godina
Potopljeni brod vadi se iz uvale Vitrenjak

Već 25 godina veliki drveni brod leži potopljen u uvali Vitrenjak i kad se pomislilo da će tamo ostati kao trajan prizor, počelo je njegovo izvlačenje iz mora. Uklanjanje olupine, što će trajati dvadesetak dana, poduzeo je JK Uskok na temelju koncesije na sportsku luku.

Luka Gerlanc/CROPIX
[attachment=1]
Posao je vrijedan oko 200 tisuća kuna, a izvodi ga Obrt “Vladimir Ninčević”. Kada se brod izvadi, bit će mjesta za dvadesetak vezova, ali prije toga treba pripremiti projektnu dokumentaciju te urediti vezove, što bi moglo potrajati do 2013. godine.

Brod je inače toliko davno potonuo da mu se ne zna ni ime, pa čak ni namjena, iako se pretpostavlja da je riječ o turističkom brodu. S obzirom da Jedriličarski klub Uskok sam financira vađenje, nije poznato ni tko je bio zadnji vlasnik broda, te zašto je na koncu na takav način završio u uvali.

M. Kalajžić  SD (http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx)

[attachment=1]

[attachment=1]

Negdje u Podbiokovlju?

malo južnije,u Bijeloj(crna gora).

Lipa slika.  :marinero

Baš ugodno za oči i za dušu.. :klap :klap

Pronašao sam je na jednom susjednom forumu,a još veći melem od same slike je(bar meni) ova barka u prom planu.Kalafatana je tako uredno da ti pamet stane.Evo pa se uvjerite.[attachment=1][attachment=2]

Vala jeste. Ovo je šteta spustiti u more, boga ti.
Ovo je za regal.... ;)

Nije Bijela, Prčanj je! ;)

Pa jest, te urvine iza mandraća... :)

Kalafatana je u Bjelu' kod jednog meštra,a u mandraću je kod jednog prčanjota.

Prčanj je mjesto,pretpostavljam??A tog meštra pohvali,ovo je posao za pet!!

da da

Prčanj je jedno slavno malo mjesto gdje je rođen Ivan Visin.

Tačno brodarski. Ivo Visin je samo jedan od plejade istaknutih Prčanjana... Tu su bili i kontradmiral Marko Eugen Florio, inženjer Anton Luković, matematičar i naučnik Serafin Rafael Mihnić, sveštenik, istoričar i pisac don Niko Luković te mnogi, mnogi drugi kapetani, brodovlasnici i pomorski oficiri. Inače, svuda je uvriježeno da je Ivo Visin rodjen na Prčanju medjutim, to ipak nije baš sasvim tačno. Naime, mali Ivo rodio se u ljetnjikovcu porodice Visin u Tivtu, na danasnjem Seljanovu. Njegova je majka naime, iznenada i prije nego što su to ljekari očekivali, dobila trudove i porodila se dok je boravila u ljetnjikovcu u Tivtu, a beba i majka su odmah potom, iste večeri kočijom prevezeni u kuću porodice Visin na Prčanju, pa je tako postala zvanična verzija o Ivovom rodjenju na Prčanju...Na žalost, njihov lijepi stari kameni ljetnjikovac u Tivtu više ne postoji, prodat je prije dvadesetak godinajednom lokalnom tajkunu koji ga je srušio i na njegovom mjestu podigao groynu betonsku zgradurinu sa stanovima za prodaju na tržištu....  >:( :zid
Izvinite za ovo skretanje sa teme, ali sam jednostavno morao to napisati....

Evo par slika iz porta u Kaštel Novom.Kvaliteta je ispod svake razine,al bolje nisam imao pri ruci.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Ova je ulovila čudo ribe.Tipična korčulanska gradnja.Na žalost,mislim da više neće na ribe..

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]"Korčulanin"-gajeta s kabinom,divota kako je održavana.Kompletno obnovljena,svi madiri su lijepljeni(dakle iz jednog komada cijela dužina).Treba je malo bolje poslikat.Ima se šta vidit.

Bol

[attachment=1]
Izgubljena Generacija 58000 Split (http://www.facebook.com/IzgubljenaGeneracija58000Split)

Lovranski guc na sajmu nautike u Zagrebu. Sve kako triba. Konop iz kudelje smotan u ploču, bokobrani i pramcobran pleteni! :klap

Slike iz "Večernjeg lista"

Ne cini mi se Zurkovo - ako se gleda iz Zurkova nigdje nema takve pozadine.

Prvi ili jedan od prvih tunolovaca na ovoj obali Jadrana. Bolski "Napredak" izgradjen 1929.
[attachment=1]
U pozadini dimi "pruga".

----
!!!
Kako se zvao prvi suvremeni tunolovac u Europi, vlasništvo boljanina Antuna Viličića ?

- Tunolovac „Napredak“.

________________

To je kasniji NB-6 potopljen od njemackih aviona 20.3.1944.  u uvali Šipnata na otoku  Kornatu.

Jedna pasara i ona gajeta sa prošle strane.Drvo se natopilo i sad je na dnu...
[attachment=1][attachment=2]

Na ovih par slika sam naišao na otvorenom maketarskom forumu,mislim da potječu iz jedne od knjiga Igora Belamarića,možda "brodograđevne teme" ili "teorija i praksa brodogradnje".Jeli kome poznata ova radiona?
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Na slikama je,naravno, prva obnovljena gajeta falkuša Comeza-Lisboa.

"Dalmacijaturista" više nema, ko zna pod kavim imenom plovi danas ovaj brod?

adria

Slikano u Primoštenu lani.[attachment=1]

batana ne drži kišnice, ali barem fino izgleda:

[attachment=1]

Mislim da je na slici Tonći Bakica i da je ovo slikano u njegovoj radioni.

Tako je.

"Jadranka" iza koje se jedan "putnik"  sakrio

[attachment=1]

Netko je pitao(ja mislim vodnik policije) kako se drveni brod drži na suhom vezu.Ova pasara je izvađena ima malo manje od 3 godine na suho,tada je bila u odličnom stanju.Neko vrijeme ju je vlasnik čak i punio vodom da je zatopi,ali digao je ruke od toga.Da stvar bude gora nepravilno je podcokana(poduprta).Evo kako to izgleda danas.
[attachment=1][attachment=2]

Kalafat Jadran Bakica i u pozadini leut pjevača Tome Bebića...
[attachment=1]

Meni izgleda da ova brodica izgleda loše. Sva se ošugala, a drvo se rasušilo.

Brod je bio plastificiran,izgledao je i gore,no doć će to na svoje.Probat ću pronaći sliku od ljeta.Inače radi se west sistemom u 3 sloja(postojeći madiri se rede i na njih se se lijepe još 2 sloja tanjeg drva).

Evo ga.Brod se ni meni ne dopada,te mu je vrijednost isključivo povijesna,po mom mišljenju.
[attachment=1]

Gornja krušica,otok Šolta.[attachment=1]

Jedan koji je posjetio Boku...

Ovaj brod je čini mi se pod Hrvatskom zastavom i leti često dolazi u Boku.

M/j Radoslav Tomaš. Vlasnik Vladimir Tomaš iz Krila Jesenice.
M/j Neum Obalne plovidbe iz Splita u Zadru.

Jadranka , Ugostiteljsko poduzeće Rab. Izgrađena u Splitu 1938. Ex Askold.

Brodarski,jel ovo neum u zadru?

U Zadru je. Vidi se izgradnja novog mosta.

M/j Ždrelac brodarskog poduzeća  '' Zadar' iz Zadra snimljen u Pagu. Ne bih znao da mu korijeni sežu u nekoj šibenskoj vali iz 1945. godine da to ne piše u Godišnjaku pomorstva za 1959. godinu.  Ždrelac je dug 21.35, širok 5.90 i  nosivosti 90 tona.  Motor od 115 KS pogonio ga je brzinom od 8 čvorova.

Bajbot im se rasušia malo izgleda.

A i ti svašta vidiš.
Da ne gledaš bajbot daj pronađi nešto o ovome jedrenjaku. ;D

Strunjan Obalne plovidbe iz Kopra u izvornom izgledu. Porinut u Piranu kao Antonia Madre 1932. godine. Duljina 21,20 i širina 6.92 metra. Nosivost 120 tona. Motor od 50 KS pogonio ga je brzinom od 6 čvorova. Šteta je bilo ne spomenuti ovaj brod čije se ime pronađe u suvremenim kronikama.

O Sokolici ex Labud pisali smo u Pomoćnim brodovima Mornarice NOVJ. Plovi i danas. Drvo je jače od čelika.

Ne mogu ništa nać,al miriše na dalmacijaturist miljama oko njega.Evo jedna gajetica da se iskupim.[attachment=1][attachment=2]

A diš naći? Privrnija sam sto kili godišnjaka i ništa. :dosada

Jedino da je otić pitat u Postira.

Ja sam sve nade polaga u tebe. Ovako, moga bi pitati ministre pomorstva bivšeg i sadašnjeg. Oni sve znaju.

Da nije sadasnja "Petrina"?
[attachment=1]

Petrina je bila Delta a prije toga Tina. Ugostiteljsko poduzeće Šilo 1979.

Bila je u društvu s Omladincem na trogirskoj rivi ima dva tjedna,al pošto je bila noć nije ispala baš naljepše na slici.[attachment=1]

Ponešto se i vidi, a slika dobija na misterioznosti.

Evo onda i sam omladinac.malo sam se poigrao s kontrastom,al svejedno se ništa ne vidi.[attachment=1]

Da li jos plovi?
[attachment=1]

Potonuo na svetu Lucu 1963. godine.

Ovo je bio poprilično stari brod. Trbušata prova, "oči" koje vuku koren još od starih Grka...

Napravljen je u Piranu 1910. godine.

"Slobodna Dalmacija" - Split
www.slobodnadalmacija.hr

30.04.2013.

MORE NEBRIGE  

‘Nesposobni ministri potopit će nam pasare, gajete i leute’

[attachment=1]Samo slijepac ne vidi da je obala jedino što nam je ostalo, tvrdi Bakica

Loša vijest, poznato je, nikad ne dolazi sama. Ova o kojoj ćete u nastavku čitati, istina, još nije došla, ali nas sugovornici - za potrebe ovoga teksta koristit ćemo samo jednog, jer od njega vrjednijega nema - uvjeravaju kako je već na putu i kako družina u Zagrebu, hrpa zbunjenih bijelih ovratnika s Markova trga, ništa ne čini da spriječi njezin prelazak preko granice.

Prošek i teran su, naime, sitnica prema onome što će neminovno uslijediti ako pod hitno - možda i jest pet do dvanaest, ali još nije kasno - premijer Milanović ne odluči djelovati. A pred njim su samo dvije mogućnosti: ili da pojedine ministre i njihove pobočnike uštipne za obraz, ili da ih počasti udarcem nogom u stražnjicu. Ti ljudi, budimo blagonakloni, ili spavaju, pa zato ništa ne rade, ili su, zašto nas je strah da nije problem u snu, sasvim nesposobni.

- Neznanje ili nesposobnost, kako hoćete, prvi je problem, a drugi, možda još i veći, jest ignorancija. Briga, naime, njih u Zagrebu za nas i za našu tradiciju. Zanimljivi smo im tijekom dva ljetna mjeseca, tada su im puna usta Dalmacije, a čim zahladi, zaborave da postojimo - počinje priču Jadran Bakica, majstor- graditelj drvenih brodova, čuveni kalafat iz čuvene trogirske familije kalafata, ali i glasnik loših vijesti.

Čaplje i povijest

Neznanje ili nesposobnost, kako hoćete, u sinergiji s nebrigom, rezultirali su najavom katastrofe. Rekosmo, loša vijest samo što nije prešla granicu i prijeti da, kako kaže Bakica, sasvim poništi ono što jesmo, što smo stoljećima bili, i pretvori nas u ljude bez povijesti i baštine. U zombije bez identiteta.

Vijest kaže da bi Hrvatska nakon ulaska u Europsku uniju mogla izgubiti pravo na proizvodnju i obnovu tradicijskih drvenih brodova, pa čak i na korištenje njihovih imena. Plaši nas da bismo, jer ih je, eto, vlast zaboravila zaštititi kao pokretno kulturno dobro, mogli ostati bez prava na sve one pasare, gajete, kutere, leute i bracere kojima se, od prigode do prigode, tako ponosimo. Da bismo, jednostavno, mogli zaklopiti to poglavlje svoje povijesti i umjesto drvenih brodova graditi drvene čaplje.

Što se čudite? Rekli smo vam da je vijest loša. No, nismo da postaje i gora. I da kalafati već godinama upozoravaju kako njihov zanat izumire, te da s njima izumire i naša baština, i da nitko, ali baš nitko, po tom pitanju ništa ne čini. Bakica će vam, uostalom, sve objasniti.

- U neformalnim razgovorima političari se zgražaju kad im pričamo što se događa s tradicijskom brodogradnjom. A kad ih zamolimo da nešto učine, da spase što se još spasiti dade, onda naglo umuknu. Ministarstvo kulture se uporno oglušuje na naše pozive, a kad bude kasno, onda će, kao i sada s prošekom, biti “nismo znali” i “nismo krivi” - tvrdi ogorčeni Bakica.

Paljenje alarma zbog opasnosti da izgubimo pravo na gajete i ostala tradicijska plovila nije, veli naš sugovornik, tek blef kalafata da se domognu koje kune iz državnoga proračuna. Ionako ih, otkriva Bakica, za koju godinu neće biti.

- Samo slijepac ne vidi da je obala sve što nam je ostalo, a naša vlast sve čini da je uništi i rasproda. Od ovakve pomorske tradicije i kulture brodogradnje druge bi države načinile svjetski brend, kulturnu atrakciju, a mi kao da jedva čekamo da nam Talijani i ostali Mediteranci sasvim oduzmu morski identitet i da postanemo vazali očito pametnijih i osvještenijih nacija. Ako žurno ne zaštitimo ime, oblik i građu naših starih brodova, ostat ćemo bez njih, a nakon toga, neće proći dugo, ni sami više nećemo znati tko smo - grozi se Bakica.

Država poticaje za tradicijsku brodogradnju ne poznaje. Ako želite u vrtu pred kućom umjesto krumpira i pomidora posaditi, recimo, bazen, nema problema, stižu poticaji sa svih strana, ali ako želite obnoviti pradjedov leut, onda se morate sami snaći.

Nije nam Zagreb za sve kriv

- Masu ljudi, bez pretjerivanja, pokazuje zanimanje za obnovu starih drvenjaka, a taj posao jednostavno nema tko obaviti. Na čitavoj našoj strani Jadrana nema niti deset kalafata. I dok ostatak Europe ogroman novac ulaže u očuvanje tradicijskoga pomorstva, dok se natječu za prava na korištenje imena pojedinih jedrenjaka, dok se, recimo, u Turskoj odvija prava brodograditeljska renesansa, kod nas je sve prepušteno entuzijazmu pojedinaca, pa tako i održavanje na životu ove neprocjenjivo vrijedne pokretne kulturne baštine - ističe Bakica.

Izumiranje se, naravno, može zaustaviti. Rješenje postoji, ali dobre volje nema. Nema znanja ili sposobnosti, kako hoćete, a pogotovo nema brige za opće dobro.

- Treba otvoriti škole za graditelje drvenih brodova, educirati djecu i stvoriti nove majstore. Žalosno je da sam ja sa svoje 52 godine jedan od najmlađih kalafata od Dubrovnika do Pule, te da praktično nemam na koga prenijeti svoje znanje. Inicijativa za osnivanjem ovakvih škola, ili barem jedne, odavno postoji, ali je nitko ozbiljno ne razmatra. Zagreb nas već godinama ignorira, kao da ne postojimo, ja se borim koliko god mogu, ali mi se čini kao da me gledaju kao još jednu budalu iz Dalmacije.

A opet, nije nam ni Zagreb sve kriv. Evo je neki dan na zapadnoj obali u Splitu požderano 600.000 kuna, a to je novac kojim se u mome poslu čuda mogu napraviti - zaključuje Jadran Bakica.

VINKO VUKOVIĆ


Sin će mi otići vani, zanat nemam kome ostaviti

Žalosno je da na fakultetima brodogradnje nema smjera za drvenu brodogradnju. A žalosno je i da će moj sin, kao treća generacija kalafata, čim završi fakultet otići u inozemstvo.

Umjesto da me naslijedi u poslu, kao što sam i ja naslijedio svog oca, on je primoran otići vani, jer ovdje perspektive za znalce u drvenoj brodogradnji nema. Ma, da sam barem i ja otišao vani, sada bih bio bogataš. A opet, kako ću otići, ako svi odemo, što će od nas ostati - kaže Bakica.
 
[attachment=2]



.

Ovo ide još uz gornji članak iz "Slobodne Dalmacije"

Ovaj majstor je redio moj brod.

Nebriga je prije četrdesetak godina potopila masu jedrenjaka i drvenih brodova. Tada se nitko nije uzbuđivao. Danas prave od svega senzaciju.

Lijepo za vidit.
[attachment=1]

Jedan iz niza brodova koji su napušteni i trunuli je i Burja. Odlaskom u mirovinu kontraadmiral Franjo Rustja ostvario je davni san. Postao je zapovjednik jedrenjaka. Doduše ne klipera već turističkog. Bila je to Burja koja je u prvim  valovima obnove turizma uređena u brod za turistička krstarenja.
Porinuta je u Torre del Greco 1915. godine.
L 21.9
B 6,5 m
drvena gradnja 1 paluba
BRT 89
ex Maestral
Benić Nedjeljko vlasnik 1979. godine. Brod upisan u Zadru.
Dugo godina ležao na boku kod Murtera. Sudbina zapečaćena.
Burja u slavnim danima 1963. godine. U nekom starom Pomorstvu postoji reportaža o Burji i Franji Rustji. U predratnoj Slobodnoj bila je slika Burje u žalosnom stanju.

"Burja" je prakticno isto godiste kao i njen onovremeni vlasnik Franjo Rustja.

Sve si rekao.Trebalo je spašavat dok se imalo šta.

KNEZ LIPOVAC

"Sokolica" iskrcava, a ima i za ukrcat. Gdje li je sada?
[attachment=1]

Dobro pitanje, politički ispravno i na liniji.
Sokolica je preko trideset godina u Zlarinu. Zove se Katrin. To je brod III. POS-a.

Eeeeeeeeeee!!!

""Neum" u Zadru; plovi li?
[attachment=1]
 

Pripadao zadrugi Zora. Mislim da sam ga opisao u ovom topicu.

Jao Vinta gdje baš ovaj brod da postaviš... :udri
Grdan li je bože dragi...  :marinero

Danas malo gubio vrijeme po Supetru pa evo par sličica jednog brodića.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
poz.

Ovo je Turčin. Ne znam u čjem je vlasništvu ali nije porinut s hrvatskih navoza. Zbog pristupačne cijene i brze gradnje naši ljudi kupuju ove brodove.

Na probnoj vožnji ispala mu propela. Mnoga  desetljeća brazdao je svakodnevno kanalom. Danas navraća povremeno  i to samo ljeti. Brod kojeg su voljela djeca i umirovljenici.

Lijep "brodić". Slikano u Vinišču. Šteta što ima plastični bokobran!

Vir: "Slobodna Dalmacija" (http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx) Split

10.09.2013.

ŠIME ZANZE ZNA STORIJU

Trabakul ‘Marija’ već stoljeće i pol jedri Jadranom

[attachment=1]
Ovo je priča o trabakulu “Marija”, najstarijemu “živućem” drvenom brodu na Jadranu koji je, po zapisu u hrvatskom registru brodova, izgrađen daleke 1863. godine u Baškoj na otoku Krku. I još plovi... Njegovu storiju znade i s nama ju je podijelio vodički Zagrepčanin Šime Zanze, u čijoj je obitelji stara drvena dama nekoć bila. Šimin djed i otac davnih su dana kormilarili ovim dugovječnim brodom što se iz nekadašnje bracere imena “Sveti Ante Prvić Luka” prometnuo, pod starost, u motorni jedrenjak “Marija” za prijevoz turista, s matičnom lukom u Rovinju. A brod, kao i čovjek, ima svoje “rodoslovlje”...
- Moj djed Šime Zanze, pok. Mate, kupio je trabakul pod imenom “Maria Rocco” potkraj listopada 1907. godine, od Vicka Ljubetića Ivanova iz Sutivana, i platio ga 1100 kruna. Bio je to prekrasan jedrenjak, s dva jedra i dva floka, dug 14,7 metara, nosivosti 20 bruto tona - govori Zanze, čiji je brat Ante, povjerit će nam, sačuvao u Prvić Luci od tog broda rog, zvono i jedan koloturnik za dizanje jedra, dok je drugog zadržao Šime.

Brod je, kazuje, imao drvenu glavu žene na pramcu koju do dana današnjeg čuva Špiro Rakuljić iz Krila Jesenica, još od vremena kada je i sam bio vlasnik ovog čudesnog broda. Djed Šime ispit za obalnu plovidbu položio je u Bakru 1922., a deset godina kasnije njegov sin Ivan dodatno je polagao ispit i za motorni brod.

- “Marija”, preimenovana u “Sveti Ante Prvić Luka”, koristila se uglavnom za prijevoz vina, a za to su bile napravljene posebne bačve prilagođene brodu kako bi se mogle smjestiti pod palubu. Otac Ivan je kupovao vino od težaka u Tribunju, a prodavao ga je od Dubrovnika do Sušaka. Godine 1932. kupio je motor s dva cilindra od 24 konjske snage. Platio ga je 60 tisuća dinara, a u to doba se za 10 tisuća mogla izgraditi solidna kuća. E sad, kad je to već bio motorni brod, Ivan Zanze odlučio je postati i prijevoznik na liniji Vodice - Prvić Šepurine - Prvić Luka - Šibenik. Ali na Zlarinu su bila braća Vukov koja su imala čak dva motorna broda, “Lovac” i “Nikola”, a kod takve konkurencije Zanze nije imao šanse. Jedno vrijeme je prevozio sol s Paga u Zadar, čak se bio i nasukao u plićaku, a onda preuzeo prugu od Biograda, Bibinja, Sukošana do Zadra i natrag, na kojoj su uglavnom bile žene koje su nosile povrće i voće na zadarsku tržnicu, a od zarade kupovale kavu i sol u povratku kući - priča Zanze.

- Muka je bila što otac nije mogao vraćati kredit banci za brodski motor pa je zadnji put 1935. ukrcao pun brod vina i krenuo put Dubrovnika. Privezao se u Gružu, ali nije uspio prodati ni litru vina u mjesec dana, pa je pao u depresiju. Mjesec dana nije ništa ni okusio - kazuje sporo, s nekom tugom u glasu, Šime.

[attachment=2]
Slom živaca

- Pušio je - kaže - po 150 cigareta na dan i na kraju dobio slom živaca. Tada je rođak Mate, pomorski kapetan, otišao u Gruž i brod dovezao u Prvić Luku zajedno s ocem i posadom. Otac je završio u bolnicu, a mati 1936. prodala brod obitelji Tomaš u Krilo Jesenice. Od njih je otišao na Pašman, familiji Jureško iz Mrljana, koja će ga poslije prodati Rikardu Tosiću i Antunu Črncu iz Rovinja. Pod njihovom komandom “Marija” plovi i danas...

- Mati je novac vratila banci, ali nismo više imali ničega, gola sirotinja. Brala je drva, posadila lozu, masline i smokve i tako smo se prehranjivali. Otac je umro u šibenskoj bolnici 1943., a naš brod je i dandanas u vlasništvu Črnca iz Rovinja, samo sada ima motor od 100 konjskih snaga i ide brzinom od sedam milja. Sređen, dotjeran ko kakva mladica, a evo, ove godine slavi punih 150 i zasigurno je najstariji ploveći brod na Jadranu - nekako će sjetno barba Šime, koji je i sam prešao 85. godinu.

Uvijek mu je bila želja da jednom opet sjedne u taj stari brod i zaplovi njime, a želju mu je ispunio sin Mario s kojim je prije dvije godine pošao u Rovinj, nakon što su doznali da je “Marija” još uvijek aktivna, da vozi turiste i da je svakog petka u 14 sati vezana ispred rovinjskog bazena. Prešli su cijelu rivu uzduž i poprijeko, nigdje broda.

[attachment=3]
 - Kad odjednom Mario uzvikne: “Stari, dolazi nam ‘Marija’! Osjetio sam neopisivo uzbuđenje, pred mojim očima stao se vrtjeti film. Vidio sam sebe kao dijete kako plovim s ocem na “Mariji” prije više od 80 godina. Bio je to sada neki drugi brod, ljepši, dotjeraniji, elegantniji, ali ja sam vidio svaki detalj onog našeg trabakula, svako jedro, flok, bačve s vinom koje smo vozili od Gruža do Sušaka - sjeća se s nostalgijom Zanze.

– “Marija” je pristala uz rivu da ukrca turiste i svakomu je od njih kapetan Antun Črnac pomogao da lakše prijeđe preko drvenog mosta. Kad sam ja stao na most, Antun mi dade ruku, ja zastanem i velim mu tko sam. Sumnjivo me pogleda, uđe u brod i usmjeri ga prema Limskom kanalu. Preda kormilo sinu i priđe mi. Kažem da je to nekad bio naš brod koji je plovio pod imenom “Sveti Ante Prvić Luka”, da su njime zapovijedali moj djed Šime i otac Ivan. Pokažem mu ugovor iz 1907. godine kojim djed kupuje brod imena “Maria Rocco” iz Sutivana, dozvole za upravljanje male obalne plovidbe što su je imali i djed i otac. Antun je ganut. Priznaje kako mu je upravo taj dio povijesti broda nedostajao. Vodič je turistima na “Mariji” prevodio svaku moju riječ, a kada je rekao “gospodo, danas na brodu imamo čovjeka koji je na njemu plovio prije 80 godina”, zaorio se pljesak, svi su ustali na noge iskazujući mi poštovanje. S Antunom sam se toga dana dogovorio da ćemo, kada brod navrši 150., njegovu storiju ispričati svima, i evo, hvala vam što ste nam u tome pomogli - završit će Zanze priču o povijesnom putu jedne drvene bracere pretvorene u ljepoticu koja još tuče more ploveći s turistima Limskim kanalom.

 Davorka Blažević

Iz daleke opatijske proslosti
[attachment=1]
[attachment=2]

Gazda,zakasnio si nema ga više.U zadnji tren prije nego je trebao biti izrezan došao je jedaqn kalafat te uzeo centralno rabro i provenu i krmenu statvu za izraditi repliku.Kap.lučice Split Lovre zna sve o tome pa se propitaj.

Jedan stari lijepi Dalmacijaturistov jedrenjak ispred plaze Mogren u Budvi.....

koga, one pasare?

aspalathos

Vir: "Slobodna dalmacija" Split
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx

Objavljeno 14.12.2013. u 21:33
BUDUĆI BRODOGRADITELJI
Studenti u Kaštelima obnovili brod izgrađen 1945. godine
 ..
Studenti brodogradnje snimljeni na svečanosti završetka obnove posljednjeg ribarskog leuta
 
Vraćam ti ime “Borac”. Želim ti mnogo sreće, mirno i dobro more. Želim ti da sudjeluješ na što više regata drvenih brodova i, naravno, da na njima pobjeđuješ – tim je riječima, na jučerašnjoj svečanosti završetka radova na obnovi jedinog preostalog korčulanskg leuta u Kaštel Sućurcu, dr.

Roko Markovina sa splitskog FESB-a krstio potpuno preuređeni drveni brod koji je davne 1945. godine izgradio Vicko Sessa, jedan od najpoznatijih korčulanskih brodograditelja, koji je u svom životnom vijeku stvorio više od 700 brodova, slikovitije kazano 3,5 kilometara brodova.

Cijela priča oko pokretanja ovog projekta počela je još prije dvije godine, a u nju su, uz dr. Markovinu, bili uključeni i njegovi studenti sa studija brodogradnje koji su na rekonstrukciji ovog drvenog ljepotana stekli praktična znanja iz područja brodogradnje.

Plovit će u službi turizma

–Nije bilo lako, krenuli smo u obnovu broda koji je bio u takvom stanju da ga se jedino moglo zapaliti. No, to nismo učinili, nego smo ga vratili u mladost. U mladost koju je živio šezdesetih godina prošloga stoljeća kada je služio za prijevoz svega i svačega, od hrane, ribe, vina, maslina pa do građevinskog materijala. Uz ovaj brod sentimentalno sam vezan na tri načina.

Prvo zbog toga što smo ista generacija, dakle 1945. godina, drugo zbog toga što ga je izgradio veliki korčulanski graditelj koji mu je dao ime “Borac”, koje mu ja danas vraćam, i treće jer svi mi jednom umiremo, a veliki graditelji dvaput. Jednom kada oni odu, a drugi put kada ode njihova građevina – kazao je dr. Markovina, te napomenuo kako su za ponovni život “Borca” zaslužni studenti, udruga “Bašćina” iz Lumbarde, “Barka” d.o.o., a pomogli su i plemeniti ljudi diljem Hrvatske.

“Borac” će, kako je potvrdio dr. Markovina, već idućega ljeta biti u funkciji turizma, a njegova obnova stajat će oko 130 tisuća kuna.

–Do sada je potrošeno oko 100 tisuća, a još 30 bit će u preostalih pet posto posla koji se odnosi na završno “šminkanje”. Studenti su na obnovi ovoga broda naučili puno, što je to timski rad, detektirali su svoje vještine, doznali su kako opipati ljepotu forme broda – kazao je Markovina, napominjući kako će “Borac” u ovakvom stanju kakav je sada, morem moći ploviti i sljedećih 50 godina.

Studenti se učili poslu

Studenti su, rekoše nam, naučili puno, a dekan FESB-a prof. Srđan Podrug kaže kako je ovo “najbolji način da se studente kroz praktičan rad nauči poslu”, te je najavio kako će “napokon i Split dobiti diplomski studij male brodogradnje”.

Leut “Borac” kreće na Korčulu, gdje će ga se do kraja urediti, a nakon toga od vale do vale, od porta do porta.
Neka mu je mirno more.

jakov žarko snimio vojko bašić / cropix

Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/default.aspx

"Viktoria" barbe Antiše ima 163 godine

Teško je, nemoguće, izbrojiti sve friže na madirima, na bokovima tim starim drvene gajete imena “Viktoria”. Nemoguće je i bore na licu barbe Antiše, vlasnika tog broda od šest metara, prebrojiti. Gajeta je to jedna od najstarijih, ako ne i najdugovječnija na Jadranu.

Ima 163 godine od kada je ispod ruku kalafata ugledala svjetlo dana. 1851. godine u Trogiru složeno je i zadnje njezino rebro, opiturani su joj bokovi, uglancane su prova i krma, i predana je svom prvom vlasniku. A priča seže u 1946. godinu, kada su je kupila braća Domić, Duje, sada 87-godišnjak i Ante, sada 84-godišnjak.

Luka upisa Tran 1851.

Ante Domić još uvijek na ribe ide s tom drvenom ljepoticom kojoj u požutjelim papirima na talijanskom pišu sve karakteristike. U osobnoj karti gajete “Viktoria” stoji da je duga 6 metara, široka 2,30, s gazom 0,78, dvije tone teška, za pet članova posade, te s lukom upisa Tran iz 1851. godine, pod rednim brojem ribarskih lađa 212. Tran je tadašnji Trogir, a svoje zadnje godine “Viktoria” boravi u mandraču u čiovskim Slatinama.
 
 Ribarska smo familija, a osim ribarenja smo prebacivali i kamen s Čiova u Loru. I to sve na vesla, na mišiće, tek 1955. godine smo i motor nabavili, pa je bilo puno lakše. Išlo se tada na sviću na ribe, tratom smo srdele lovili. I drugo blago iz mora – priča nam s prove stare gajete barba Antiša, dok s ponosom pokazuje na ono malo mriža s kojima sada barata, oko 200 metara prostrica.

Godine su se uvukle u te stare ruke, mišići su kao i vid sve slabiji, no on i dalje svaki dan ide na more.

-Evo jutros sam diga švoja (op.a. list, romb) skoro četiri kila je ima, i neki dva kila moli. Nađe se još uvik u moru i skuše i trlje, dignem i koju palamidu. A mriže vam kalam popodne, pa ih dignem ujutro. Nema više u starca snage kako je bilo prije, ali se ne dam. Pa’ sam i ove zime u more, jedva su me izvukli, i moždani udar sam na moru preživija, no tvrdoglav sam ja, pa opet iznova uvik na more idem – zbori nam ovaj 84-godišnjak, koji loše i čuje, slušni aparat je uvijek u uhu, pa kako on nama viče, tako se u mandraču skupilo puno Slatinjana.
 Domaći došli javiti se svom barbi Antiši, pa ga zezaju da pojača aparat, a on će spremno:

-Imam vam ja snage još i dite napraviti...

Ima snage, ima, a njegova priča o gajeti teče dalje:

-Dobro je očuvana, no zadnjih godina snaga mi kopni, sve manje u nju ulažem. Prije mi je svaku sezonu prijatelj Bračanin Vinko Šelentić renovira gajetu svako lito. Bilo je para tada, bija sam pomorac prvo na trabakulima koji su prevozili ugalj do Rijeke, poslije na Jadroliniji sam bija prvo kormilar, zatim i zapovjednik na trajektima, plovija do Rijeke, Trsta, do Grčke. Znam svaku valu na Jadranu, plovija sam na svim rutama. I ljudske živote smo spašavali mi pomorci Jadrolinije kada smo po fortunalima juga bolesnike sa škoja prevozili na kopno – nabraja Antiša, koji je s 55 godina života otišao u penziju. I od 1985. godine plovi samo na svojoj gajeti.

Ribolov iz bačve

-Puno ribe sam na ovu provu izvuka. Pamtim kada sam i oca Matu vodio na pokladnu minu (mjesec u veljači) na ciple i komarče. On je bija bez nogu, gangrena ih odnila, pa sam barilo od srdela, bačvu, napunija starom robom do pola i onda oca u nju stavija i s njim na brod. Nalovili smo se tada podno Brača i srdela potezući tratom na kraj, svitleći s feralima od 800 svića. A ostima smo ubili više od 20 kila komarči i lubina – sjeća se lijepih dana i noći na gajeti barba Antiša. S knedlom u grlu iznosi obiteljske tragedije koje su ga dovele do toga da razmišlja o prodaji Viktorie.

-Osta sam sam sa ženom Biserkom, sin Marin mi je umra u tridesetoj godini, osta’ sam i bez zeta, samo kćerka Darija i unuka Marina su s nama, pa nema ko sa mnom na more. A ne mogu gajetu više ni održavati iako hrastovina i bukovina od kojih je sagrađena nisu još propale.

 I tako nam govori Ante Domić kako je u muzeju brod mlađi od njegova 15 godina. Traži on pomoć kako bi se sačuvala ova ljepotica od stoljeća i pol. Ako na moru vidite gajetu ST 4714 i sretnete barba Antišu, znajte da će vas ponuditi domaćom rakijom i domaćim sušenim smokvama. Jer kako ističe stari ribar, dalmatinski običaji, oni s mora, izumrijeti ne smiju. Ako oni nestanu, nestat’ će i narod...

Piše Sandra Barčot
 Snimio Božo vukičević/cropix

Neka sritno pozive oba brata i gajeta i da se nadje rjesenje za njeno odrzavanje u buducnosti.
Prva luka upisa je Trau - njemacki naziv za Trogir (Tran je pogreska).

Nisam znao gdje da stavim ovu fotku pa se eto odlučih za ovaj topik...
Dva divna drvena broda su u moru, dva lijepa na suvom...društvo im na ovoj fotografiji prave još dvije "legende" sa mnogo milja iza krme....

ал си завукао потпис, свака ти част ;D

Jedna novogradnja od prije dvadeset godina.

Je li ovo gulet za turiste?

Vidi se po njemu da su Turci bili uzor.

Čamčari iz Bara, otac i sin Bokovac, napravili su po nešto malo modifikovanom originalnom nacrtu, viđe-manje vjernu repliku "Arsenalke" - drvene pasare kakve su se nekada serijski gradile u bivšem tivatskom Arsenalu. Ova ljepotica košta 12 hiljada eura.

Još nekoliko fotki.

Gajeta iz Doca.

Pasara je prelepa. Pravi biser.

Divota.Ovako nešto se rijetko viđa.Sve pohvale graditeljima.Sad samo plovidba...i lakiranje 8)

[attachment=1]
"Život drevnih barki" Maje Đurić u Zbirci pomorskog nasljeđa
Samostalna izložbe umjetničkih fotografija Maje Đurić biće večeras otvorena u Zbrici pomorskog nasleđa u okviru Porto Montenegra, u 19:30 časova.
Ova izložba pod nazivom „Život drvenih barki“ rezultat je projekta kojim autorka želi da doprinese očuvanju maritimnog nasljeđa Crne Gore.
- Ujedno prikazuje ljepote karakterističnih bokeških mandraća, ponti i pejzaza koja predstavljaju ne samo dio našeg specifičnog kulturnog pejzaža, nego i veoma bitan segment pomorskog nasleđa Crne Gore. Neobičnost koncepta izložbe fotografija na platnu i foreksu drvenih barki, njihovih vlasnika, ribara, starih majstora barkariola, mandraća sa usidrenim barkama, snimljene su duž nase obale - od Bara, Petrovca, Budve i ponajviše na području Boke Kotorske - jeste što portrete 16 vlasnika prate i biografije, priče o svako barci ponaosob – navodi se u najavi ovog događaja.
Umjetnički fotograf Maja Đurić doktorirala je na teoriji kulture, a predaje fotografiju, istoriju fotografije i istoriju umjetnosti na više fakulteta u Crnoj Gori. Ovo je njena 13 samostalna izložba, kojom se publici predstavlja nakon šest godina pauze.

Prelijepa mi je ova pasara, kamo sreće da bude što više ovakvih brodica, bravo za fotografije "marinero" :)

Baš je gledam,i ne zavidim vlasniku.strašno komplicirana za održavanje,ali izgled je boli glava.Divota!

Kaćo ovo je najava za medije...malo kasniš...a i malo guglaj da staviš nešto freškije... ;) ili pođi da vidiš izložbu pa utiske podijeli sa nama... ;)

[attachment=1]
[attachment=2]
Još nešto sa meštrove FB stranice,Nenad Bokovac

Ova pasara je vec duze vremena u ovakvom stanju u ovom malom mandracu u blizini rta Opatovo. Slikama ima i 6 mjeseci,tako da je sada vjerovatno jos i u gorem stanju. Bilo kako bilo,spasa joj nema :(

Vinta, ako je pasara stalno pod vodom, nije problem da se izvuče i sredi.

Drvo mnogo brže trune kad se kvasi i suši nego stalno potopljeno.

Jedna naknadno bojena fotografija.

[attachment=1]

Ispred Zlarina.

[attachment=2]

Kako TI kazes  ;D
Pajo svoju flotu besprekorno odrzava.

Nije u pitanju pasara, već polubatana. Pripadale je nekada jednom mom školskom drugu čija ju je porodica prodala prije desetak godina novom vlasniku, a on je uspio ovako da je destrega! Šteta!

Kaćo je dao najavu, evo i izvještaja...

http://www.vijesti.me/kultura/u-tivtu-otvorena-izlozba-zivot-drvenih-barki-clanak-205679


etnološka baština
U Tivtu otvorena izložba "Život drvenih barki"

Doživljaj je upotpunila i pojava novoizgrađene replike "Arsenalke" koju su, po nešto malo modifikovanim nacrtima ovog plovila, izgradili zanatlije-čamčari Pero i Nenad Bokovac iz Bara

"Život drvenih barki" naziv je izložbe umjetničkih fotografija, autorke dr Maje Đurić, umjetničkog fotografa i univeritetske profesorice sa Cetinja, a koja je sinoć otvorena u Zbirci pomorskog nasljeđa marine Porto Montenegro u Tivtu.

Crnogorska istoričarka umjetnosti koja se dugo bavi pruočavanjem kulturne baštine Crne Gore i istorijom fotografije, zaljubljenik je u more i stare drvene barke koje su neodvojivi dio ovdašnje etnološke baštine i primorskog kulturološkog identiteta.
Iz te njene fasciniranosti nastala je izložba sa nekoliko desetina impresivnih fotografija posvećenih starim barkama i bokeškim pejsažima čije su ove "drvene ljepotice" neodvojivi dio.

Batane, guci, gajete, pasare kojih je na žalost sve manje, pokazale su se kao izvanredno atraktivni foto-modeli koji plijene pažnju zaljubljenika u more i turista što posjećuju Boku.
"Majine fotografije uhvatle su suštinu onoga to je more značilo i što bi trebalo da predstavlja svakome ko more voli i poštuje. Ovo je priča o malim, običnim drvenim barkama i njihovim vlasnicima. Te barke su nekada na ovim našim prostorima značile puno i bile neizostavan dio svakodnevog života bokeških ljudi. Po definiciji, pomorstvo je sve ono što se tičle odnosa čovjeka s amorem, a na ovim fotografijama vidjećete i osjetiti suštinu tog suptilnog odnosa", kazao je kustos Zbirke pomorskog nasljeđa, Dražen Jovanović.

Autorka izloženih fotografija, dr Maja Đurić naglasila je da su stare drvene barke koje odolijevaju zubu vremena i izazovima moderne tehnologije, sjajna umjetnička inspiracija.
"Ova priča počela je kada mi se, vidjevši tu nekoliko puta nagrađivanu moju fotoografiju njegove barke TV-1, javio njen vlasnik i ispričao mi čitav istoriijat svog plovila. Tako sam krenula da fotografišem stare drvene barke po bokeljskim pontama i mandraćima, ali i da intervjuišem njihove vlasnike i sakupim što više podataka o tim barkama. Tu ima fascinantnih priča jer neke barke, poput recimo guca Vinka Vujovića iz Stoliva, stare su preko 180 godina", istakla je Đurić.

Na njenim fotografijama u Porto Montenegro opet su uplovile i neke od starih tzv. "Arsenalki" – drvenih pasara koje su nekada serijski građene u tivatskom vojnom brodgradilištu Arsenal na čijim se temeljima razvija Porto Montenegro.
Doživljaj je upotpunila i pojava novoizgrađene replike "Arsenalke" koju su, po nešto malo modifikovanim nacrtima ovog plovila, izgradili zanatlije-čamčari Pero i Nenad Bokovac iz Bara.

Nova barka, ali napravljena po starim tradicionalnim metodama drvene brodogradnje koja se, sama po sebi, graniči sa umjetnošću, bila je glavna atrakcija, posebno među strancima koji su sa oduševljenjem razgledali i fotografisali rukom izgrađeno plovilo dužine oko 5 metara i vrijedno oko 12.000 eura.

Ljepota nad ljepotama... :laugh:

[attachment=1]

Brod Sutorman , pravljen u Šibeniku 1952 i do 1990 bio u Crni Gori , a sad posle 20 godina renoviran, kod nas u Squeru na Seči , občina Piran.(http://)

Jedan od cetiri bivsa Bokaturistina sister shipa pravljenih od mahagonija

http://www.youtube.com/watch?v=Ys9WzHH5Kto

Na 11HN sam prilično proboravio vodajući ćerku po zalivu.

Jeli boka imala samo 4 broda i jesu svi bili od drveni ?

UTRO Boka-Roseturist,imali su jedan brod od čelika,početkom 80-tih je bio vezan u rosama,i nije plovio ,zvao se "OBOSNIK".
Imali su još (najmanje)5 brodova od drveta.

Ovaj brod mi puno sliči na našu Nives od pokojnog Marka.

Drveni brodovi iz Splitskih lučica Spinut i Split

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Kao i tri  slike iz luke...

[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Sjor tc144 mogli ste rec da cete slikavat po lucici pa bi spustia tendu...
Ovaj brod st1545 je moj,javite se kad opet naletite!(a vidim da ste cesto dole)pozdrav

Svake nedilje iza 9 uri ja sam tamo,jer imam brod u Spinutskoj lučici na 6 gatu .Moramo razmjeniti brojeve mob.pa da popijemo kavu ili u RE di mare ili u argole.

Može.Ovu nedilju me nema ali vidimo se iduću,bit će mi drago.

Da bi i ostali znali koji brod je u pitanju - Obnova drvene pasare "ST 1545" (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,19788.0.html).

Jos jedan bivsi Bokaturistin

Plovio je Obosnik i 80ih (plavi trup belo nadgrađe), ali tada se nisam njime vozio jer nismo izbivali sa Maestrala 9 našeg druga. Jedino što je na Tomosu 4 često znao da pukne štift, pa onda diži pentu, vadi, menjaj...

Pored zeljeznog OBOSNIKA,imali su jos i 4 drvena sister shipa,i jos jedan ili dva leuta bez ikakve tende(samo klupe na palubi),koje su koristili za prolazak,ali ne i stajanje u Plavoj Spilji(nisu imali kopce na motore te su samo prolazili kroz spilju). Od 4 sister shipa,svi su i danas koliko toliko aktivni: @miloskumbor jedan ti je tu pred nosem-ATOS 2(ex HERCEG NOVI,prije toga ODISEY),LESENDRO je u ZL,DELFIN III(bivse Bokino PODE) i MONTE CRISTO(ex NEPTUN) na Skveru.

To je bio ogroman zahvat isječam se kad je Bakica još nešto nakon godinu dana radio na palubi prove.Inaće Bakica,koko otac Tonći tako i Jadran su veliki majstori za drvene brodove.Oni su izradili i seriju trupa za regatavanje na Neretvi.Prva replika Falkuše KŽ33,Falkusa Lisboa je njihov uradak.Tonči mi je mnogo pomogao kada sam radio maketu prve moje Falkuše.Koliko čujem dobit će nagradu za životno djelo na regati oldtajmera u Norveškoj a predvodit će upravo Falkuša.Neznam dali sam opet promašio,to jest dali sam ovu repliku trebao postavit pod PM.

Istina,falkuša ide u Oslo.Poslao sam vam svoj broj u privatnoj poruci,ovu nedjelju me sigurno nema pa se vidimo iduću...

Evo i ATOSA 2,bivseg zlosretnog ODISEYA.

Evo jedna stara iz Herceg Novog

A zašto je zlosrećan?

"Odisej" i "Vodena kočija" učestvovali su u pomorskoj nesreći jedne ljetnje večeri 2005 u zalivu.
Ne znam ko je bio za kormilom Odiseja,za kormilom Vodene kočije bio njen vlasnik. Rajko kap.Čavor(lučki pilot).
Tada je Vodena kočija bila ploveća diskoteka i  dešavalo se da joj  po boku broda pristaju drugi "brodići" i prebacuju putnike sa broda-na brod,i to na moru,što nije dozvoljeno.Da li u namjeri takvog jednog "prebacivanja" ili u mimoilaženju,Odisej je udario u Vodenu kočiju,jedan momak turista je poginuo,a bilo je i povrijeđenih.

Neki od clanaka istog dogadjaja...
http://www.blic.rs/stara_arhiva/hronika/89472/Mladic-poginuo-u-sudaru-brodova
http://arhiva.kurir-info.rs/arhiva/2005/avgust/01/H-01-01082005.shtml
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:172577-%D0%A1%D0%A2%D0%90%D0%9C%D0%9F%D0%95%D0%94%D0%9E-%D0%9D%D0%90%D0%A1%D0%A0%D0%95%D0%94-%D0%9C%D0%9E%D0%A0%D0%90

Đirada po Splitskim lučicama

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
do sljedećeg puta zdravi i veseli bili

Malo drvenarije iz Milne ,nema više ni škvera ni istezališta ostali su samo kajići...

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Gazda svoga prozračuje, postepeno otkriva ljepotu kao nevina cura ;

[attachment=6]

Još jedan ljepi uradak

[attachment=7]

Milnarskog škvera na žalost nema već nekoliko godina.Progutat će ga uskoro ACI Milna,kao i ostatak mjesta uostalom.

Evo jednoga koji takođe čeka bolje dane.  :)

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
poz.

Slikano u mjestu Selce kraj Crikvenice...

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Te jedna samogradnja iz lučice Split

[attachment=5]

Sve počinje s macom a završava sa dizalicom.

Nije brod ali je kaić. Nema plastike. Od drva je.

Drvenarija iz lučice Split

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Nešto starije ...


[attachment=1]

Talijanski, biće Ćozot.

Calypso u svojim zlatnim danima

[attachment=1]

Ovi nisu iz naših krajeva ali su lepi.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Vezano za "Calypso" moj poznanik je na njemu radio krajem osamdesetih baš u ta zlatna vremena , onda je bio još u vlasništvu Dalmacijaturista ako se ne varam, na njemu su održavane famozne Revije Jadrana koje je vodio poznati TV mag Saša Zalepugin, koncept je bio skupiti što više poznatih manekenki ili djevojaka s potencijalom, sponzora, obavezno bi išao neki od poznatih bendova ili pjevača iz tog vremena i onda duž Jadranske obale od vrha do dna od porta do porta se arčilo i bančilo, uglavnom brod strasti požude i uzdaha :)

[attachment=1]

Sve mi se čini da jesu na slici čuvene Lokice,a tko nije uzdisao za nnjima od koga do barbe.

Nisu Lokice, a svaka čast Lokicama,negde ako se dobro sečam 1980g, nastupale su u Zadru, u domu JNA, one Mišo Kovač i Maja Ođaklijevska, odazvale su se našem pozivu i provele ostatak večeri posle nastupa na minolovcu, koji je bio vezan u luci. Tada sam saznao da je Mišo Kovač kao tesar radio na opremanju Bokeljaca.
Često smo Reviju Jadrana sretali po otocima.

Skitam se i snimam, i naravno uživam datum na slikama je pogrešan fotoaparatu je zasmetala vrućina

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Odoh malo do Spinuta

[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Brod jednog od najpoznatijih Hrvatskih umjetnika pok. Ede Murtića, brod je cjeli od Mahagonija ,Paluba je sad presvučena protukliznim premazom zbog lakšeg održavanja prije je također bila drvena

[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Tek mu je 82 godine dobio je i nagradu za životno djelo a njegova Falkuša u Norveškoj je pobjedila i Drakara i Vikinške galije

[attachment=3]
[attachment=4]

moze li mi neko poslat malo vise slika od nekadasnjih brodova iz brodogradilista kantrida posto su tamo radjeni to su brodovi za prevoz turista od nekadasnje firme roseturist u sklopu preduzeca boka

bokinih brodova je bilo malo vise nego sto kazete i pod drugim imenima nekadasnja imena tih brodova su : savina-monte cristo
                                                                                                                                             podi-delfin III
                                                                                                                                             topla-lesendro
                                                                                                                                             lustica-atos2
                                                                                                                                             leuti 2 komada jedan se vozio kod prove drugi je imao na krmi kupolu
                                                                                                                                             boka 1 i 2 (* boka 1 je zavrsila svoju karijeru neslavno blizu plaze zmijice kod zelenike nalazi se na dnu za boku 2 nepoznato stanje

Ponešto iz Milne i iz Splita

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Ono što mi je upalo u oko kod ove jedrilice je to da je trup presvučen ceradom protiv prodora mora u brod

[attachment=1]
[attachment=2]

Engleski kuter

[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Dvije iz poodavne proslosti - drvene gajete i leuti koje su nekada igrale ulogu catare u tjesnacu Verige u Boki.

Jedan oronuli i jedna prova u lučici Poljud ;

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Uvijek smo ih radosno dočekivali samo neznam dali stoga što su naobje strane pristaništa Kamenari ili Lepetane bile gostione,ili što smo se mogli ukrcati.

Normalno,meštar kalafat Tonći Bakica.

Pasara s kabinom izgrađena u brodogradilištu Jakova Torića. Brodogradilište se nalazilo nedaleko od mjesta gdje je izvučena pasara. Pasara je vlasništvo Danila Torića.

Slika stara punih 17 godina. Sve od drva.
Ribar nešto otpetljava u Tisnom.

Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://slobodnadalmacija.hr/default.aspx

DRVENI LJEPOTAN

Najveći i najpoznatiji jedrenjak ‘Adria’ preselio iz Splita u Zadar, gdje se sprema za nove đite...

S 45 metara dužine, devet metara širine, težinom većom od 800 tona, 4,5 m gaza, oplatom od pola metra, tri jarbola i 900 četvornih metara jedara, 17 vrhunski opremljenih turističkih kabina, vrhunski opremljenom kuhinjom i restoranskim salonom, osam članova posade te motorom Caterpillar od 500 konja – on je najveći i na Mediteranu najpoznatiji drveni hrvatski jedrenjak.
Ime mu je “Adria”, a do sada mu je luka upisa bila u Splitu. Međutim, lani ga je kupila privlačka pomoračka obitelj Šango – otac Klaudio, sada kapetan na “Adriji”, i njegov sin Mišel koji je i vlasnik broda, pa će jedrenjak duge i zanimljive prošlosti pronaći svoju novu matičnu luku u Zadru.

Od početka ovog tjedna “Adria” je vezana uz zadarsku Gornju rivu, uvučena uz Most preko Jazina. Za koji dan će se s prvim turistima otisnuti na jednodnevne izlete po zadarskom arhipelagu, ali će se već u rujnu vratiti svojoj izvornoj namjeni – kružnim turističkim plovidbama po čitavom Jadranu.

Četiri mjeseca remonta

–Podjednako smo oba sretni – rekao nam je Splićanin Slobodan Matenda, koji je kupio “Adriju” 1998. u gotovo raspadajućem stanju, nakon što je “klekla” agencija “Dalmacijaturist” u čijem je vlasništvu brod bio u doba Jugoslavije.

Njegov je odgovor samo potvrdio staru poslovicu o tome kako je čovjek na brodu samo dva puta sretan – kad ga kupi i kad ga proda. Tako i kapetan Klaudio Šango ovih dana, nakon što je “Adria” nakon četiri mjeseca remonta u trogirskom brodogradilištu konačno stigla u Zadar, doslovce sija od sreće, a gotovo da i ne silazi s broda, ni noću.

A navečer, da bi razveselio rivu bez ikakve zabave, pušta glazbu s razglasa, makar ga i policija upozorava da utiša jer vjerojatno – stanari spavaju?!

–Ovakav brod danas nije moguće napraviti. Niti ima tih meštara i znanja, niti ima takvih brodogradilišta, a i onda kada je pedesetih građen u brodogradilištu na Cresu, kad je dobrih kalafata bilo koliko hoćeš po cijelom Jadranu, gradnja ovog broda je bila golem i zahtjevan posao – govore nam istodobno Klaudio i Slobodan. Jedan i drugi su, očito, zaljubljenici u “drvenjake”, i znaju što je to “duša” takvog broda.

Kako divno škripi...

-Jednom je, baš za nekog ružnog vremena – sjeća se Matenda – a bili smo puni turista, jedan Nijemac dugo stajao naslonjen na ogradu gornje palube i šutio.

Nije mi bilo jasno što mu je, grubo je vrime, a on stoji po nevrimenu vanka i ne miče se, pa sam ga upitao je li sve u redu. Objasnio mi je da on ima svoju plastičnu jahtu koju je platio šest milijuna eura, da ga na mome brodu ne zanimaju ni izleti, ni spiza, ni zabava i da je samo čekao doći za ružnog vrimena. Zašto? Da čuje kako drveni brod stenje, škripi, “piva” po nevrimenu. E, to znači volit drvenjake.

Možda ne uvijek tako lirski raspoloženih, ali “Adria” je u svojoj dugoj povijesti Jadran pokazala tisućama i tisućama europskih turista. Mnoge su poznate strane i domaće face partijale na ovom jedrenjaku, nebrojeno je domjenaka na njemu priređeno, zna ga svaka uvala, svako jadransko otočno i priobalno mjesto.

Dušu i jedinstvenost dali su mu 1953. creski kalafati, bio je dika socijalističkog turizma. Život mu je spasio Slobodan Matenda, a sada će “Adria”, zahvaljujući obitelji Šango, zaploviti u novu životnu fazu.
I dok je šume hrastove – bit će i “Adrije”.

PIŠE: MARIO VUKSAN, FOTO: LUKA GERLANC/CROPIX

Spominjali smo ga negdje po temama, Marco Polo potopljen ispod Povaljske rive. Šteta.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
poz.

Vir: "Slobodna Dalmacija" (http://slobodnadalmacija.hr/default.aspx) Split

30.01.2016.

BRAČKI ĆAĆA

'Roditelj' će Supetrane učiti i hraniti

Bracera "Roditelj" jedan je od rijetkih relativno dobro očuvanih primjeraka tradicionalnog jadranskog jedrenjaka 19. i 20. stoljeća. Od 2011. godine u vlasništvu je Turističke zajednice grada Supetra i od samog početka planovi za nju su veliki.

– Vrijednost toga broda za Supetar, kao otočnoga gradića bogate pomorske povijesti, ali i kao turističke destinacije, uistinu je nemjerljiva – kazuje nam Ivan Cvitanić, direktor Turističke zajednice.

 No, taj se brod, star 109 godina, uvijek uspijeva naći u nekom otočnom "skandalu" jer u supetarskom portu već ga duže vrijeme nema. Kritika Supetrana tako ne izostaje. Čak su i jarboli otvorili raspravu: dva ih je ili jedan? Je li to bracera ili trabakul?

 Sve vezano uz ovaj brod je skupo, slažu se mnogi, od njegove kupnje, održavanja, vađenja, rekonstrukcije koja je bila nužna, ponovnog vraćanja u more. Bracera "Roditelj" ima svojstvo kulturnog dobra Republike Hrvatske, pa je priča o ovom brodu nešto kompliciranija. No, je li "Roditelj" samo investicija ili baština koju bi Supetar trebao očuvati?

– Naziv "bracera" dovodi se u vezu s talijanskim imenom otoka Brača – Brazza, pa bi bracera "Roditelj" trebala postati jedan od najvažnijih simbola grada Supetra i njegov zaštitni znak. U Rješenju Ministarstva kulture stoji kako je povratkom u Supetar "Roditelj" "dobio autentičan povijesni okvir" – ističe Cvitanić.

Pitamo to i Gitu Dragičević, ravnateljicu Narodne knjižnice u Supetru, koja na strani "Roditelja" stoji od samih početaka.

 – Baština je nešto što nema cijene, a bracera je vezana uz Brač, uz bračku povijest i pomorstvo. Ideju o njezinoj kupnji predložilo je nekoliko entuzijasta koji su poslije osnovali udrugu "Bračera" s puno dobrih ideja koje, na žalost, zbog niza nesretnih okolnosti, nisu uspješno realizirali. Meni se sama ideja o kupnji odmah jako svidjela jer sam oduvijek mislila da se bracera mora vratiti na Brač – upućuje nas Dragičević.

– Možda sam ja pomalo i sentimentalna, sjećajući se djetinjstva i supetarskog porta s bracerom Škendrinovih "Bože i Gospe pomozi", koja je godinama bila jedna od rijetkih veza s kopnom. Mislim da nije važna rasprava o tome je li to trabakul ili bracera, ima li dva ili jedan jarbol, ona jednostavno može i mora postati ukras i simbol Supetra, ako svi zajedno uložimo u prvom redu dovoljno pozitivne energije i ljubavi.

 Pomoć i priznanje Ministarstva kulture proglašenjem bracere "Roditelj" kulturnim dobrom sigurno je dobar putokaz i pokazatelj da ćemo "Roditelja" ponovno uskoro vidjeti u supetarskom portu – govori Dragičević.

No, održavanje baštine nesumnjivo košta. Brod nije u portu, na suhom je, u Selcima na Braču gdje mu je trenutni dom dok čeka rekonstrukciju. Za svog "morskog staža" počeo je propuštati velike količine mora te je prijetila opasnost od njegova potapanja i završavanja na morskom dnu.

– Trenutno je u postupku projekt cjelovite rekonstrukcije koju financira Turistička zajednica grada Supetra, a u obnovu se uključilo i Ministarstvo kulture dodjelom novca. Krajem godine smo završili izmjenu cijele palube, a upravo ovih dana počinje obnova dvaju svjetlarnika i potpalublja.

 Završetak obnove planiran je za proljeće 2017. godine sukladno strateškom planu obnove koji je donijela Turistička zajednica, no izgledan je i u ovoj godini – pojašnjava Cvitanić.

Projekt promatra dugoročno i smatra kako ne bi trebao biti financijski teret jer bi isplaćivao sam sebe.

– Planirano je da "Roditelj" u budućnosti prvenstveno bude brod muzej pomorstva na otvorenom tijekom trajanja turističke sezone. Na njemu će se organizirati radionice starih vještina i zanata, a koje se tiču pomorstva i ribarstva, poput vezivanja broda, izrade pomorskih čvorova, pletenja ribarskih mreža i vrša.

 Također, u planu je da brod ponudimo u najam temeljem javnog natječaja kojim bi se koristio za organizaciju popularnih izleta kulturne i baštinske tematike. Brod planiramo koristiti i za promociju naše bogate pomorske tradicije u svijetu.

 Nadamo se kako ćemo jednog dana našu ljepoticu odvesti i na Svjetski festival mora i mornara u Brestu, ali i da će sudjelovati i na drugim regatama povijesnih i tradicijskih brodova u zemlji i inozemstvu – zaključuje Cvitanić.

IVANA GOSPODNETIĆ

[attachment=1]

у животу нисам био на јадрану северније од превлаке (па и то на о-рук), појма немам шта је брацера а шта трабакул, али сам апсолутно за то да се овај брод спасе и поново заплови пуним сјајем. има нешто у тим старим бродовима...

Na dnevnoj bazi prolazim pored brod i ta obnova po mojoj procjeni ne ide kako treba.
Osim toga tu ima raznih problema.


Link
 (http://slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/245508/Default.aspx)
U svakom slucaju, kako je ranije receno, bilo bi ljepo sacuvati ga makar da izgledom podsjeca na stara vremena.

poz.

Brod sam vidio lani(možda već i preklani,mislim da sam i postavio koju sliku,ali slab mi je internet pa mi je malo teško provjerit uglavnom  oko onog broda ima čudo posla,i to takvog da sumnjam da će se to završit uspješno. Mislim da bi uredna obnova koštala minimalno 250 tisuća eura.

bracera s dva jarbola je trabakul, znači jedan jarbol uvjetuje samo drugi naziv
zašto graditi braceru od 20 metara recimo, a da ima samo jedan jarbol kad može imat dva i veću površinu jedara?

U spomen na jučer preminulog legendarnog kalafata Tonća Bakicu postaviti ću članak o njemu iz 1. mjeseca ove godine objavljenog u SD (http://m.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/299770/nesvakidasnja-zivotna-prica-trogiranina-tonca-bakice-trazili-su-od-mene-da-i-ratne-brodove-radim) ;

KALAFAT ARTIŠTA

Nesvakidašnja životna priča Trogiranina Tonča Bakice: Tražili su od mene da i ratne brodove radim

[attachment=1]

Drugi svjetski rat taman je završio kad je u trogirsko brodogradilište, koje se tada zvalo "Mosor", nakon dvije godine učenja zanata kod jednog dobrog maranguna, došao raditi momčić iz težačke familije, tek petnaestogodišnjak.
Sedamdesetak godina kasnije, 2014., Norveška je slavila 200. godišnjicu donošenja Ustava. Tom prigodom organizirali su i Pomorski festival - stotine povijesnih i tradicionalnih brodova iz nordijskih i još nekoliko europskih zemalja zaplovilo je duž cijele norveške obale. Pozivnicu da sudjeluje na tom festivalu dobio je i onaj davni dječak. Tonči Bakica, trogirski kalafat.

Puno je vremena proteklo između dva spomenuta događaja, puno se toga dogodilo u životu stolarskog meštra i brodograditelja Tonča Bakice. Pod njegovom se rukom puno drva oblikovalo u brodove raznih vrsta; malo je onih u cijeloj Dalmaciji čiji trabakul, pasara, jedrilica...nemaju timbar trogirskoga meštra. Među mnogim novinarima s kojima se družio i koji su slušali njegove priče o brodovima i ljudima bilo je i onih koji su ga – najviše, kaže, Mario Garber – nagovarali da napiše knjigu.

Šjor Tonči Bakica nije napisao knjigu, no o njegovu poslu i brodograditeljskim uspjesima drugi su, tijekom mnogih desetljeća, ispisali prilično novinskog materijala.

Malo zbog posla, a malo i zbog godina – već se dobro prešlo osamdesetu! - nije prihvatio ni onaj ljubazni poziv pristigao iz Kraljevine Norveške, ali je, bez obzira na to, šjor Bakica tada itekako bordiža' norveškom obalom.
Kako, i zašto, o tome ćemo kad dođe na red kruna Bakičina posla, barem kad je slava u pitanju: komiška falkuša.
A do tada ćemo sa šjor Bakicom – i dalje zauzetim brodograditeljskim poslom: upravo radi na izradi leuta kojega je opjevao Toma Bebić - proći kroz njegovu karijeru meštra od gradnje brodova, koliko se može kroz ćakulu, bez obzira što je bila višesatna, i to, koliko je moguće, kroz neispričane, ili barem manje poznate priče, kakva je na primjer ona o stolarskim faturetama glumaca i pjevača iz HNK, o sudanskoj "oružanoj avanturi" iz koje ga je spasio Tito, o vezama s Bijelim Dugmetom…

[attachment=2]

Onih davnih početničkih godina u trogirskom brodogradilištu Bakica se brzo istaknuo među drugim mladim meštrima. Imao je neki talent, neki dar da okom izmjeri i po toj mjeri napravi. Jedrilice yola i finn yola prve su koje ga je dopalo izraditi. Tonko Pivčević je na jednom od njegovih "finaca" 1956. godine osvojio prvo naše zlato u jedrenju.
- A kako sam odskakao od drugih meštara, za mnom su se u to vrime počeli jagmit…

I tako je meštar Bakica iz Trogira došao u Split, u Lučicu Spinut. Tamo ga je doveo Ante Jurjević Baja, a "Baja je Dalmaciji u to vrime bija neka vrst' Tita“.

- Bilo je to lipo malo brodogradilište, desetak ljudi, a radili smo bez stajanja. Na navozu u Lučici digao sam sve brodove srednje Dalmacije, dolazili su i oni sjevernije, s Paga, čak i iz Rijeke.

Priča će dalje pokazati da jesu brodovi život šjor Bakice, ali preseljenju u Split mladog trogirskog kalafata o kojemu se po Dalmaciji počeo širiti dobar glas u velikoj je, ako ne i najvećoj mjeri kumovala - ljubav.

Iz Trogira redovito je u Split "odija autobus“ kojim je mladi Bakica odlazio u teatar. Kao veliki ljubitelj opere, a volio je i dramu, imao je pretplatu.

- Upoznao sam tada mnoge kazalištarce – među njima operne pjevače Iliju Žiška, bija je prvi tenor, Antuna Marušića, bas-baritona koji je piva malo teže role. U "Rigolettu" je bija savršen… A poslije su oni dolazili kod mene u Spinut, imali su one male brodice za otić na špare.

Ali zašto je zapravo kazalište bitno: stalnom posjetitelju za oko je, naime, zapela kazališna biljetarka, Ivanka, rođena Ćulić, koja je Bakici postala supruga. A sidro bačeno u bračne vode šjor Bakicu je čvrsto držalo u Splitu.
U to vrijeme direktor splitskog brodogradilišta bio je upravo Baja, s kojim se Bakica zakačio radi otkaza koji je jedan od njegovih radnika dobio bez znanja šefa Bakice, dok je bio na odmoru, zbog čega je, nakon pet-šest godina rada, otišao iz Spinuta.

Nepovjerljivi Englez

Mijenjao je firme sve dok ga Veljko Bakašun, čuveni vaterpolist koji je igrao za "Jadran", nije pozvao u "Labuda“.
- Postao sam šef radionice. Dočekala me je prazna, brokve nije bilo. Ni iz čega sam napravio mjesto na kojemu je radilo deset ljudi, učinili smo poslova i poslova… Često su svoje havarirane brodove na remont dovozili Englezi, Amerikanci, Nijemci, Švicarci… A jedan brodovlasnik među njima, Englez, kapetan duge plovidbe, posebno mu je ostao u sjećanju.

- Njegova žena, profesorica na Cambridgeu i on prodali su kuću u Londonu i novac uložili u 16 metara dug brod. Na putu za Aleksandriju takali su Jadran, takali Split, i u jednom škveriću na Brači dali brod piturat\'. A kad su ga vratili u more, brod puka! Britanski par javio se svojoj osiguravajućoj kući, poznatome Lloydu, oni ga uputili na njihov ured u Jugoslaviji, a ovi – na Bakicu.

- Englez se tome opira, nije ima povjerenja… Bija je to prvi brod građen po west sistemu, sa više fili drva – bilo ih je sedam - koji je meni dospija u ruke.

Meštra je živcirao nepovjerljivi Englez koji mu je danonoćno "visio" iznad glave i gledao šta radi. Ali na koncu je ostao bez riječi – "on je zna točno di je brod puka, ali oštećeno misto više nije moga razaznat!"

Nećemo sad spominjat kako je engleski kapetan, kad je došao platiti, donio dvije kuverte – u jednoj koliko je trebalo za namiriti račun, a drugu da na taj način oda priznanje umijeću meštra kojemu je jedva u ruke dao svoj dragocjeni brod.

Malo po malo, glas o Bakici i svemu što rade on i njegova ekipa širio se i dalje od Dalmacije. Bilo je to negdje šezdeset pete, šeste, kad su u Labuda počele stizati gomile pisama stranaca koji su kod njih htjeli vezati brodove.

- Rekao sam našem računovođi Matku Careviću da ta pisma odnese gradonačelniku. Grad je u to vrime vodija profesor Ivo Perišin, ekonomist. Kako se tih godina gradija hotel "Marjan", u uredu gradonačelnika rodila se ideja da se ispred "Marjana" napravi ježa za brodove, da se potegne mul koji gre vanka i uz koji bi se s obe strane vezivali stranci. Čak je u Slobodnoj Dalmaciji objavljena skica toga mula. Od ježe na kraju nije bilo ništa, ali je na toj zamisli kasnije u Splitu nika ACY.

[attachment=3]

Kako je svojevremeno svojim odlaskom iz Spinuta ugazio na žulj Baji, tako je sad Bakica malo ugazio labudaše.
- Baja je vodija škver koji je bija radnički, a u Labuda su, s inženjerom Žarkom Deškovićem, vaterpolskim reprezentativcem i jedriličarom na čelu, bila gospoda. U Đenovi su me jednom, kad sam uša u jedan njihov klub pomoraca, zatvorenog tipa, blido gledali kad sam reka da sam iz Splita, ali kad sam spomenija Labuda, sva su mi se vrata otvorila…

U radionici i glumci

Kako se se u našem razgovoru priče i događaji pretakali, prelijevali i kauzalno vezivali, tako do sukoba s gospodom labudašima idemo preko činjenice da je radionica u Labudu radila punom parom. Toliko je posla bilo da su se u Labudovoj radionici izrađivale i palete za Sjevernu luku, njih čak 50.000.

Nije to težak posao, zabiješ par brokava i gotovo, priča Bakica. No posla je bilo puno, i stoga je on angažirao - glumce i pjevače iz HNK, za svoj umjetnički posao slabo plaćene.

- Zabivali su brokve u palete i dobro na tome zarađivali, plaća san in bolje ja nego Kazalište!

A kako su puste palete zatrpale Labud, kako zbog blanjanja, bušenja, buke i prašine Labud više nije bio mjesto gdje su se labudaši mogli opustiti, uživati, bacit\' na karte… - pobunili su se protiv Bakice.

- Ja in pare nosin, a oni protiv mene! I nisan izdrža, otiša san, iako san bija pogodija za jednog Francuza radit brod od dvanajst metri. Iza toga se Labud i raspa… Ali tamo san naučija: čovik može. Jedan jedini čovik čuda može napravit, okupit ljude, dignit posal.

Posao u Sudanu

Odlazak iz Labuda za Bakicu je značio mnoštvo poslovnih ponuda – zvao ga je "Konstruktor" da s njima ide na Cejlon (danas Šri Lanku) graditi branu, ali zvao ga je i "Pomgrad".

- A "Pomgrad" je bija jak u božju mater! Zarađiva je milijune! Tadašnji direktor bija je Frane Žic, jedan od najboljih direktora u gradu.

"Pomgrad" je Bakici osigurao tesarsku radionicu sa pedeset ljudi; tražio je i dobio veći stan, a zahvaljujući "Pomgradu" možda tko od brodograditelja u Port Sudanu još pamti Tonča Bakicu – s dobrim razlogom…

Žic ga je, naime, u Sudan poslao da "digne" na skaladu sa željeznim šinama veliki ratni brod. Već je ranije Bakica za admirala Ivu Purišića u Spinutu izvlačio raketne i torpedne čamce, ali ovo je bio veliki brod, dugačak i težak. E sad, lako ga je izvući, pravo pitanje je bilo – kako ga spustiti u more?

[attachment=4]

- Poludija san kad san vidija šta traže od mene, tija san ić ća. Pita san ih kako in je moglo past na pamet da stave željezne šine, a ne drvene poluge, da brod može malo "plesat" livo-desno. Neka se na onim željeznim šinama nađe samo mrvica nečega, trun prašine, brod bi iskočija, pobija ljude, nastala bi katastrofa… Da bi porinija toliki brod sve konope moraš pustit, moraš imat 70 kilometri brzine. A Miro Tartalja, inženjer - zna je pet-šest jezika, uvik bi strance koji su dolazili u "Pomgrada" njemu slali - kaže mi: četri miljuna dolara ostaju u Sudanu ako se brod ne porine…

Teška je nepravda prema šjor Bakici što će se njegov podvig, jedan posve originalan, ad hoc smišljen plan da se ratna grdosija ukroti i porine – ostati nejasno opisan, tek uz spominjanje betonskog bloka od sto tona, faškadure, PH dizalice, te velikog i malog vinča - "Rade Končar radija je tada lipe vinčeve“ - od kojih je onaj manji imao veću, dapače presudnu ulogu. Ali doljepotpisana jednostavno nije u glavi, pa tako ni na papiru, uspjela predočiti kako se precizno odvijala ta operacija.

Svakako, brod je uspješno porinut, četiri milijuna dolara ostala su "Pomgradu" u džepu, a Bakicu su slavili kao čovjeka čija je inovacija, smišljena u velikoj priši i stresu, ostala za priču. Sudanska ratna mornarica nakon toga zvala ga je da ostane, nudili su mu plaću od 10.000 dolara. Tražili su da im digne još brodova. I jest, jednoga vodonosca. Ali "ono vrime, one vrućine, ne bi bija osta da su mi davali cili Sudan - uteka san prvim avionom…"

Ponistre za Ražine

- Napravija san preko sto novih brodova, od osan do dvajsčetri metra; nema broja onima koje sam obnovija; nema broja namještaju koji san napravija za brodove – stolariju, jarbole, krevete… Ali najveće moje djelo su Ražine!
I jest za čuditi se: najveće djelo jednog nadaleko poznatog kalafata – nije brod!

- Zvali su me iz "Pomgrada" da iden radit elemente za fabriku aluminija, dugu 650 i široku 60 metara, po kojima su se onda tribali radit betonski dijelovi. Miljun elemenata, a svaki je tribalo pogodit u desetinku, u stotinku milimetra. I 360 ponistri napravija san na tvornici. Di je god zapelo, šinjorina moja, mene su zvali da dođen popravit… A u menzu kad bi uša - bila je to velika menza, puno radnika je gradilo tvornicu - svi bi se digli, toliki san autoritet ima kod maloga čovika…

No ime Tonča Bakice najdalje je, ipak, pronijela falkuša, brod predstavljen na Svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998. pod imenom "Comeza - Lisboa", kako ga je godinu prije izložbe krstila Simonetta Lus Afonso, direktorica portugalske izložbe. O falkuši, brodu jedinstvene građe s kojim su komiški ribari veslajući odlazili sve do Palagruže i na kojemu su solili ulovljenu ribu - puno toga se zna.

Cijela ekipa stručnjaka i entuzijasta okupila se najprije oko ideje, potom i gradnje replike falkuše u brodogradilištu Bakica, prema nacrtima izrađenim na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Meštar Bakica – kojega su Talijani s jezera Lago do Garda, gledajući dok je tamo radio jedan brod, nazvali artišta - izradio je falkušu po onom west sistemu, s nekoliko slojeva drva.

- Možete je s kampanila bacit, ništa joj neće bit. Nema u sebi jednu jedinu brokvu! I neće propustit ni kap vode!
Falkuša Bakici nije donijela velike novce, ali jest veliku društvenu satisfakciju. Akademik Ivo Padovan, kao predsjednik HAZU, pozvao ga je da pred mnoštvom akademika govori o svome radu na replici falkuše. Ona je pridonijela i nagradi za životno djelo koju je Tonči Bakica od grada Trogira dobio 2012. godine i na koju je vrlo ponosan. I onaj poziv, uostalom, trogirskom kalafatu upućen iz Norveške, stigao je skoro dvadeset godina nakon što je brod napravljen, a to govori o vrijednosti i broda i brodograditelja.

I tako je falkuša, bez Bakice, na trajleru prešla cijelu Europu da bi uz vikinške lađe, stare parobrode, jedrenjake, ribarice i razne druge brodove plovila uz norveške fjordove, predstavljena kao "brod iz dubine vremena“, „plovilo kolektivne svijesti malog otočnog svijeta u jugozapadnoj uvali Visa“ i „istovremeno brod koji pripada mediteranskom svemiru“.

Ne može lipše.

A iz dubina vremena svojim ju je rukama izvukao kalafat kojemu svi brodovi koje je napravio ne bi, kako sam kaže, mogli stat' u fošu između Trogira i Čiova.

Brodogradilište u polju

Mnogi brodovi koje je izradio Tonči Bakica napravljeni su daleko od mora, u polju iznad Trogira. Tamo je, naime – kad nije moglo drugdje, negdje na obali – 1986. godine otvoreno brodogradilište "Bakica", u kojemu rade i tradiciju brodogradnje nastavljaju Bakičini sinovi Jadran i Marinko.

Glavu mu spasio Tito

Nakon što je u Sudanu porinuo ratni brod, Bakica se avionom uputio kući, i to preko glavnoga grada Kartuma, gdje ga je dočekao inženjer rudarstva Ante Kučar iz zagrebačke Geotehnike, suprug hrvatske političarke Savke Dabčević Kučar, koji je u to vrijeme radio u Sudanu.

- A u Kartumu izbila revolucija! Ovde je ludnica, kaže meni inženjer Kučar. Na jednom raskrižju zaustavi nas mulac sa šmajserom, nije bradu još ima', držeći prst na obaraču. A onda ugleda zastavicu na autu, pa pita "Tito?" Je, Tito, Tito, govorimo mi, i to nam je glavu spasilo. Tamo ti je zeznuto, nikad ne znaš ko će koga ubit, to su takva mista, lako se potegne obarač… Poslije smo čuli da neki Bugari nisu imali toliko sreće...

Welles, Murtić, Bregović...

Prvi brodovi šjor Bakice bile su jedrilice za regate, rađene za klub "Mornar". Izrađivao je i kadete, pa sedammetarske brodove za SAD, kao i najvećega do tad napravljenog krstaša dugog 14 metara, nazvanog "Marjan" i namijenjenog splitskom škveru za reprezentaciju. Bio je to brod "na kojemu su se sklapali najveći škverski poslovi".

Orson Welles snimao je u hvarskom akvatoriju film "Dubina" na brodu kojega je napravio Bakica; izrađivao je neretvanske lađe koje su ga dvaput odvele na Pantovčak kod predsjednika Mesića, pokrovitelja utrke ovih brodova; popravljao je Titov gliser koji je darovan tadašnjem Hotelskom poduzeću Hvar - osobno ga je Bakica odvezao i predao direktoru Tonku Domančiću. Od Bakice su brodove naručivali generali, političari, liječnici, slikari - od kojih mu je jedan, Edo Murtić, bio prijatelj. Prijatelj mu je postao i Goran Bregović iz Bijelog dugmeta; kupio je jedan stari brod koji je, prošavši kroz Bakičine ruke, bio kao novi. Šjor Bakica priča kako je jednom, nakon koncerta u staroj košarkaškoj dvorani, pitao Bregovića šta mu značli ono "pljuni i zapjevaj Moja Jugoslavijo“. Ma Juga će se raspast, eto to znači…- odgovorio je Bregović.

Rat je pokidao veze s Kusturicom koji je također kontaktirao Bakicu htijući naručiti brod, taman je trebala stići akontacija... Tko bi, zapravo, nabrojio sve te razne jedrilice, pa trabakule, pasare, čamce … Pred svima njima, međutim, u ovom trenutku mjesto zauzima – leut "Toma".

Prodaje se Nirvana 1921:

http://www.bolha.com/navtika/motorna-plovila/motorna-plovila-nad-10m/motorni-jedrenjak-nirvana-1921-1304740205.html

Fotografija iz istorije ... jedan drveni u izgradnji (rekonstrukciji?). Nema nikakvih podataka na poleđini.


[attachment=1]

Jedan drveni ... Na žalost, nemam nikakvih drugih podataka što se tiče lokacije i tipa, osim da su u pitanju 30-te godine prošlog veka.


[attachment=1]


Ovo sam skenirao sa negativa koji je bio u većoj grupi negativa na kojima su prizori sa Jadrana (što će biti postavljeno u drugim odogvarjućim temama na Palubi), tako da sa velikom verovatnoćom možemo reći da se radi o drvenom brodu naših krajeva.

Đenovići prije 100 godina.

Rekonstrukcija rovinjske Batane u rovinjskoj luci.


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Batana nije rovinjska nalazi se na cjelom Sjevernom Jadranu, posebno na oblama Istre. Tako bi svaki grad mogao nazvati batanu svojim imenom, npr.piranska batana, izolska batana....

A prepoznaje se, rekao bih ja, po plitkom trupu i relativno ravnom dnu sa slabo izraženom kobilicom? I ja sam najčešće čuo baš za rovinjsku batanu, ali to ne mora biti tipski već "lokalpatriotski naziv".

Motorni jedrenjak Maestral, koliko mi se čini u Trogiru?


[attachment=1]

Brod "Daksa", drugih podataka nemam.

Zna li se nešto o ovom brodu?



[attachment=1]

Samo da Brodarski vidi ovaj post, ide ceo referat, ne brini. :)

I ja se Boro nadam da zna ponešto  :)

Pred Lapadom, Dubrovnik, 1940. godina.



[attachment=1]

U trogiru. Vidi se ribarnica na desnoj strani.

Ma bilo ih je u Dalmaciji na stotine. Služila je za prijevoz na kraće udaljenosti ili za ribarenje s ostima. Moglo s snjom po plićaku sa feralom i ostima tući sipe i bižote. U Šibeniku su je zvali batelina.

Znam nešto ali moram provjeriti. Uspaničila mi se žena od korone i ograničila mi svako kretanje. Biće kraći referat. Onako, kao Kardeljev u Borbi, s dodatkom u sredini.

Hvala  :)




Nije da ti "prodajem" jednog Toma Sojera ( "kako je zanimljivo farbanje ograde, a i neću ti skupo naplatiti" :)), ali ovo kao pručeno taman da imaš šta da radiš u izolaciji, tek da ti ne bude dosadno  :laugh:

Još jedna fotka, snimljeno u Malinskoj, kraj 30-tih.



[attachment=1]

Za ovu nemam podatke ...



[attachment=1]

Na slici je Vela luka

Hvala za info  :)

Drvenjak Nehaj iz Senja na Pagu.  :)



[attachment=1]

Nešto drvenih brodova, Makarska, 60-te.



[attachment=1]

Vidi barkase

Barka "Lasta", Rovinj, 27.07.1964.



[attachment=1]

Nakon 27 godina vezanja u Kukljici isplovio je Brzi. Nadam se, da mu nije posljednja vožnja.

Na pozadini fotografije zapisano: "Barka na Jadranskom moru, snimljeno sa lađe! Na putu za Split"



[attachment=1]