PALUBA

HK G-3 je jurisna puska proizvedena od sada nama dobro poznate njemacke firme Heckler & Koch GmbH iz Oberndorf am Neckar. Firmu su osnovali 1950 godine Edmund Heckler, Theodor Koch i Aleh Seidel na rusevinama poznate njemacke firme Mauzer.
U pocetku, firma se bavila sa proizvodnjom masinskih alata, delova za sivace masine i precizne mehanike.
To se promenili 1956 godine, kada je ova firma predlzila da se njemacki Bundestwehr naoruza sa puskom G-3, i od tada se ova firma bavi proizvodnjom razlicitih vidova naoruzanja. 1991 godine firma je kupljena od British Aerospace’s Rojal Ordonance, koja je danas poznata kao BAE Sistems. 2002 godine BAE Sistems prodaje ovu firmu njemackom konzorciumu H&K Beteiligungs-GmbH koja je bila stvorena zbog toga.
Sama puska je nastala na osnovi njemacke mauzerove puske iz drugog svetskog rata StG 45(M) u kalibru 7.92x33mm i bila je namenjena da zameni StG 44 od koja je bila jednostavnija i jeftinija za proizvodnju.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=4]
StG 45(M) je koristila system za usporavanje zatvaraca pomocu rotirajucih valjcica koji usporavaju kretanje zatvaraca, slican sistemu koji je patentirao poljak Edward Stecke koji se koristio na njemackom mitraljezu MG 42 koji obezbedjuje brzinu paljbe od oko 450 kursuma u minuti.
[attachment=3]
Posle rata, njemacki tehnicari koji su bili ukljuceni u Sturmgewehr 45 otisli su u firmama zemalja pobednica u ratu. Tako da su Ludwig Vorgrimler and Theodor Löffler otisli su u francusku firmu CEAM i tamo su modifikovali StG 45 za uotrebu u razlicnim kalibrima, kao sto su na primer .30 Carabin, kao i u 7,65x35mm, kao i u eksperimentalnom kalibru 7,5x38mm sa delumicno aluminiumskim zrnom.

Vorgrimler je kasnije otisao da radi za spansku firmu CETME i radio je na njihovom razvoju automatske puske. Prvi prototipi su pravljeni u kalibru 7.92x33mm, da bi se kroz ispitivanjima sa raznim kalibrima na kraju zadrzali na kalibar 7.62x51mm CETME, koji je bio po dimenzijama identican sa kalibrom 7,62x51mm NATO, ali sa olaksanim zrnom i smanjenim barutnim punjenjem, sa kojim se obezbedjivala laksa kontrola automatske paljbe.
CETME Model A je poceo sa seriskom proizvodnjom 1957 godine, dok su se kasnije razvijali i drugi modeli u istom kalibru (Model B-puska bez bipoda, Model C-olaksana puska) kao i u kalibru 5,56x45 NATO (Modeli L, LC i LV).
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
Ova puska je privukla paznju zapadnonjemacke granicne policije (Bundesgrenzschutz) kao i zapadnonjemacke vlade koja je trazila opremu za ponovno opremanje novoformiranih nacionalnih odbranbenih snaga. Ne zeleci da odskace od NATO kalibra, zapadnonjemacka vlada je zahtevala od CETME da razvije pusku u kalibru 7,62x51.
Dalji razvoj preuzima firma H&K i tako nastaje puska CETME Modelo B koja je imala nekoliko modifikacija, ukljucujuci mogucnst da puca iz zatvorenog zatvaraca kako u poluautomatskoj, tako i u automatskoj paljbi, novi limeni perforirani prednji rukohvat, kao i poboljsanu ergonomiju puske i malo duzu cev.
1956 godine,  Bundesgrenzschutz je otkazao narudzbinu za CETME puske i usvojio je u naoruzanje belgiske FN FAL puske. Ipak tada se novoformirana Zapadnonjemacka Armija zainteresirala za ovu pusku, i narucila je izvesni broj ovih pusaka za testiranje. Zapadnonjemacka oznaka za ovu pusku je bila Automatisches Gewehr G3 i ova puska je u takmicenju sa svajcarskom SIG SG 510 i Amerikanskom AR-10 da dobije poddrsku zapadnonjemacke armije i da zameni do tada omiljenu pusku G1.

Zapadna Njemacka je zelela da spuska G3 bude domaci proizvod, pa je to i trazila od  Spanije licencu za ovu pusku. Licencu za proizvodnju puske su dobile zapadnonjemacke firme Rheinmetall i H&K. Kasnije u 1969 godini, firma Rheinmetall se otkazala od proizvodnje puske G3, pa je kompletna proizvodnja presla u ruke firme H&K koja se otkazala od prava na MG-3 mitraljez za uzvrat. Kasnije 1977 godine, Zapadnnjemacka vlada je prepustila autorska prava za pusku G3 firmi H&K.
Kako je prolazilo vreme, puska se polako modernizirala, pa se na kasnijim modelima ugradjivali polimerski rukohvati, drugaciji razbijac plamena, pa su tako nastali modeli G3A3 i G3A4 sa uvlacivim teleskopskim kundakom.
[attachment=4]
Puska G3 se pokazala kao uspesan prodkt, pa je ostvarila i veliki izvozni uspeh, oko cetrdesetak zemalja je prihvatilo ovo oruzje u svoje naoruzanje, a cetrnajest zemalja je licencno proizvodila ovu pusku, medju njima sui  Grcka, Francuska, Turska, Meksiko, Iran, Norveska, Svetska, Pakistan i Velika Britanjia.
Sama fabrika H&K je razvila veliki broj modela ove puske, a isto tako i firme koje su licencno proizvodili ovu pusku, razvile su razne svoje modifikacije ove puske.
Ovde cemo navesti samo nekoliko bitnijih varijanti ove puske.
G3 – bazirana na orginalnoj pusci CETME Modelo B
G3A1 – Zatvarac sa padajucim blokom
G3A2 – Sa novim zadnjim nisanom
G3A3 – Najpoznatija verzija sa plasticnim prednim rukohvatom i sa plasticnim kundakom.
G3A4 – Puska sa novinnisanima i sa zatvaracem sa padajucim blokom. Ova puska je mogla da se naruci i sa teleskopskim kundakom
G3KA4 – Najmanja, karabinska varijanta G3 puske
G3TGS – Varijanta G3 puske sa podcevnim bacacem granata HK79
G3A3ZF – G3A3 varijanta sa optickim nisanom.
G3 SG1 – Birani posebno precizni primerci G3 puske doradjeni i opremeljeni sa optickim nisanom u ulozi  oddeljenskog snajperskog oruzja.
MSG3 – Puske sa optickim nisanima sa drugacijom montazom.
PSG-1 Poluautomatske puske sa slobodnovibrirajucom cevkom, sa brojnim drugim modifikacijama, razvijana za potrebe policiskih specijalnih jedinica.
MSG-90 – Nesto jeftinija varijanta PSG-1 prilagodjena za upotrebe u vojnim jedinicama.
HK33 – Smanjena verzija G3 puske u kalibru 5,56x45mm NATO.
[attachment=5]
HK41 – Poluautomatske puske razvijane za civilno trziste.

Verzije CETME
[attachment=1]

Lepo videti evoluciju na jednom mestu.

Hvala Trpe, super tema! :D

Sklapajne i rasklapanje G3
http://www.youtube.com/watch?v=0vswzDJrCb0

Malo tehnikalija, tabelarno uporedjivanje najcesce standardne varijante G3A3
[attachment=1]
sa karabinom G3KA4
[attachment=2]

Puska tip	G3A3	G3KA4
Kalibar	7.62x51mm (.308 Win)	7.62x51mm (.308 Win)
Punjenje municijom	Standardni okvir od 5 ili 20 kursuma	Standardni okvir od 5 ili 20 kursuma
Brzina paljbe	600 kursuma u minuti	600 kursuma u minuti
Nisanska linija	572mm	508mm
Tezina prazne puske	4.41 kg	4.09 kg
Duzina cevi	449.8mm	315mm
Duzina puske	1,025.7mm	-Sa uvucenim kundakom 711.2mm. -Sa izvucenim kundakom 895.35mm
Sirina puske	57.91mm	57.91mm
Visina puske	209.8mm	209.8mm

Interesantno je da se veoma tesko moze naci fotografija G3 sa bajonetom na sebi, a ova puska je imala svoj bajonet, koji se za razliku od nama poznatog Kalasa, kacio iznad cevi puske.

[attachment=3]

[attachment=4]

Interesantna slika na kojoj je G3 SG1 sa nocnim nisanom Oldelft NV 5x80 na osnovu koga je nastao nas PN 8x50

[attachment=5]

Misliš na te slike? ;)

[attachment=1]
[attachment=2]

Odlična tema, Trpe :klap
LPB

Bas te Bozo, tesko se nalaze u rukama vojnika. Mislio sam da cu ih naci u nekoj gardiskoj jedinici, ali nista za sada.
Evo jos neka foka ove lepotice.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=5]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Vidim, da jih imate u naoružanju.
Nisam znao to. Dali znaš, dali su Njemačke, Pakistanske, Grčke ili što "treče"?

LPB

G3SG1 su iz stokova specijalne policije jos iz vremena SFRJ, veoma malo ih je, pa ih koriste samo oni.
Standardne G3 su donacija iz Turske, samo ne znam u kojoj kolicini smo ih dobili.

Bravo Trpe.

[attachment=1]

[attachment=1]
Njemacka ih je ponudila u neogranicenim kolicinama kao pomoc(spominjalo se cak 100 000)koliko vam treba-toliko uzmite.Ali nas ministar vojni pare ustedjene na prevoz dotadasnjih donacija je potrosio na Mercedesa(7kom 1 000 000 DEM),pa su se njemci naljutili pa prekinuli svakakvu donaciju-kad imate para za mercedese-oruzje platite!

O kojem minisrtru vojnom se radi, koje zemlje?
Kome su ponuđene puške?

Krajem devedesetih, Makedoniji je ponudjena velika kolicina naoruzanja i vojne opreme iz Njemacke, medju tom opremom je bila i velika kolicina G3 pusaka (sto kaze Momo, kolko nam treba, tolko da uzmemo), novine su pisale o kolicini od 100.000 pusaka medju ostalom opremom.
Jedan deo te opreme smo dobili (Hermelini, BTR-70, Itlis terenska vozila i jos nesto), ali kako zbog onog sto je Momo naveo, tako i zbog pocetka rata kod nas, jedan veliki deo nije dosao kod nas, pa su kasnije njemci poslali drugima (Helikopteri Bo-105, puske G3, pistolji P-1 cini mi se, automati (neki njemacki koji su bili slicni Uzi automatima, barem tako su pisali po novinama), dvogledi, radio stanice i kupole za Hermeline i jos neka druga oprema.

Hvala Trpe, sada je sve jasno.

Ali i kasnije,kad se taj metez zavrsio,vise nikada nije nista dobijeno-zauvjek smo izbrisani sa njihove agende.Inace ministar je bio pokojni Nikola Klusev.A dotad samo od "krupnijih"stvari smo dobili 60 OT BTR70, 115 OT TM170 Hermelin,290 terenaca Iltiz, a spisak je bio veoma dug.Posto su Bundesfer sa Kosova povlacili neku tehniku(preko Soluna) da njihovi vucni vozovi ne bi isli prazni,oni su svu doniranu tehniku dovukli do Skopja.Izracunali ustedu i rekli "za toliko novca narucite novu tehniku,koja nije bila na spisku",a ministri se polakomise na mercedese!

ja sam je dužio u zemuniku, nisam zadovoljan s nišanom, preblizu je oku

Bas lepa puca !!  ;D

Puška, ne puca.

Trpe bez uvrede, ali ja sam ovo vucarao više od 2 god. u vremenima o kojima ovdje nije pristojno zboriti  u svakom slučaju je bila bolja od druge mi opcije (FAL). Nitko sretniji nego ja, kad sam se dokopao skoro nove (1989g.) M-70 AB2. Probaj sastaviti zatvarač (mislim na valjčiće) ako nemaš ništa zgodno (Letherman) pri ruci!

Proxy, ja je nisam duzio niti drzao u rukama, sve svoje znanje o njoj dugujem internetu. Zamolio bih te da svoje iskustvo podelis sa nama, jer je takvo nesto mnogo vaznije i dragocenije nego nesto procitano sa neta. :)

Recimo ovako Heckler & Koch G3 je borbena puška nastala 50-tih godina na temelju Njemačke jurišne puške STG 45kalibra 7,9mm iz WWII . Za razliku od pušaka proizvođenih na prostorima bivše država, a na koje smo navikli izvana je na prvi pogled modernije konstrukcije, prvenstveno jer su  drvene obloge i upornik/kundak načinjeni od lakšeg plastičnog materijala. Prednost je u tom što je zbog toga sama masa manja i lakša je za nošenje, ne upija vlagu i lakše se briše od vlage. Radi na principu usporenog trzanja zatvarača, djeluje/dejstvuje pojedinačno, rafalno s mogućnošću ograničavanja kratkog rafala na tri naboja/metka učinkovito na daljinama do otprilike 400m. Kočnica s regulatorom paljbe (S - zakočeno, F - rafalno,   E – pojedinačno) nalazi se s desne strane. Može ispaljivati NATO tromblone "bullet-trap tail section" modulom ( o ovom nemam iskustva, mi smo probali ispaliti tromblonsku trenutnu minu (TTM) M60 jer se nekim čudom našlo nešto streljiva/municije bez zrna , ne znam koja im je bila prava namjena, da je izletio je, ali ni u kom slučaju tamo gdje je trebao). Cilja/nišani se drugačije nego kod pušaka iz obitelji A.Kalašnjikova,ciljnik/nišan se sastoji od prednjeg dijela koji je zapravo samo nit načinjena od vijka (podešavanje/upucavanje se obavlja odvrtanjem/zavrtanjem) zaštićenog metalnim okovom i zadnjeg ciljnika/nišana koji  ima podjele u rasponu  od 1 do 4, što zapravo predstavlja daljinu  gađanja u metrima (x100). Iz osobnog iskustva znam da je otvoreni rub na broju 1 (x100m) beskorisan na daljinama dužim od 50 m te sam osobno koristio broj 2 (x100m) koji je zapravo kao i ostala dva rupica na okretnom metalnom cilindru. Kapacitet spremnika/okvira iznosi 20 komada naboja/metaka što izgleda malo, ali s obzirom da je ravan, a ne zakrivljen i da sama puška koristi streljivo u kalibru 7.62x51mm NATO koje je veće i teže omjer je zapravo dobar odabir. Puška je nešto duža od 1 metra (1025) otprilike duža je od M-70, a kraća od PAP M-59/66. Ono po čemu je vrlo slična s CZ M-70 je sklonost ruzinavosti (ne i pravoj hrđi) što znači poslije svake noći na otvorenom u jesensko/zimskim uvjetima krpicu u ruke i šibaj. Relativno je jednostavna za rastavljanje u osnovnoj fazi zahvaljujući sistemu klinova/štiftova. Pravi problem na terenu nastaje kod rastavljana zatvarača ukoliko izlete valjčići iz glave zatvarača (a ‘oće to izletit’), osim što ne smije biti ni najmanje prljavštine mora se koristiti pogodan /priručni alat (problem je kad ga nema, a nema ga kad najvište treba) za osloboditi osigurač umetanjem u malu rupicu na boku. Sklonost zaglavljivanju uslijed prljavštine (padom na zemlju – puzanjem i slično) ili ne podmazanosti ima i ručica vodilica zatvrača koji ima posebno dug hod (ima i zanimljivost da ga se nakon potezanja može zaglaviti prije nego krene u paljbeni položaj i time blokirati punjenje oružja, a odblokira se jednostavnim otpuštanjem vrha ručice). Dobra strana je nevjerojatna izbalansiranost, naime za razliku od druge mi opcije (FAL) koje je imala ručicu za nošenje ova puška je nama, ali ako ga se uhvati na “pravo” mjesto može ga se doslovce nositi okolo s dva prsta satima. Uglavnom riječ je o vrlo solidnom njemačkom uradku, kvalitetne izrade i recimo napredene zbog korištenja matarijala od kojih je sačinjen u vremenu u kojem je nastao. Preciznost je relativna, bolja je u odnosu na recimo CZ M-70 više zbog dužine same cijevi i jačem i boljem streljivu. Dok je dobro održavana i čista nema problema, ali na terenu može zbog toga zaštekati. S obzirom na princip rada na vrlo niskim teperaturama zna biti problema oko smrzavanja. Moja ocjena na skali od 1-10, 8 i to vrlo čvrsto.

Na slici se vide ovi valjčići unutar zatvarača:

[attachment=1][attachment=2]

Ovo je primjer s 1. stranice gdje se ovaj "znalac" pati s valjčićima kod sklapanja (izletili su mu jer je onako mlatio po uporniku/kundaku da ga odvoji), a sve što je trebao je onu u rupicu koja se ukazuje na dnu umetnuti podesan metalni predmet (bez aluzija molim....)................ i sad to treba zamisliti u nekoj zimskoj radosti na -15 na vrh neke vukojebine.

Kakva su ti iskustva sa gađanja? Najviše me zanima rafalno gađanje sa njom, pošto koristi metak 7,62x51? Kakav je trzaj i kako se kontroliše?

Trzaj je začuđujući mali (s tim da ja baš nisam sitan) gledano s aspekta da je streljivo dosta jako samo po sebi. Pojedinačnom vatrom odlični rezultati se postižu na 100m korištenjem ciljnika/nišana skaliranog na poziciju 2 (x100m) koji je zapravo namjenjen ciljevima/metama na 200 m. Kod rafalne paljbe najbolje je koristiti kratke rafale, s obzirom na dužinu same puške i odličnu izbalansiranost nije je problem kontrolirati ni kod dužih rafala, za razliku recimo od AK modela raspon i položaj ruku daje veći "polužni krak" čime je jednostavno moguće samu pušku malo "povlačiti" prema dole kod paljbe.

Hvala na objašnjenju.

Glede njemačke pomoći Makedoniji i kako se ona gubi, evo jedan primjer koji nije vezan za vojsku ali mi je poznat iz prve ruke.

Njemačka državna agencija za razvoj imala je programe za pomoć lokalnoj upravi u Makedoniji. Za pilot-projekat izabrano je Berovo u jugoistočnoj Makedoniji i data mu je donacija od nešto malo manje od 2 milijuna maraka za računala i raznu drugu opremu za unapređenje rada općinskih službi.

Kako su Nijemci tada financirali više projekata u Makedoniji, u Skopje je u nekom trenutku došla ekspertska delegacija, koju je vodila moja prijateljica koju dugo poznam, da im budu prezentirani rezultati raznih projekata. Sutradan je ona izrazila želju da vidi općinu Berovo gdje je projekat bio na samom kraju ili već gotov, ne sjećam se. Piomoćnik ministra za nešto, koji je bio u makedonskoj delegaciji u njenom rangu, rekao je 'nema problema' i za pola sata su sjeli u službeni auto i krenuli. Išli su jednim autom, bez ikakve pratnje, vozač i neki službenik naprijed, pomoćnik ministra i Njemica pozadi.

Napominjem da se sve događalo negdje početkom ili sredinom 2000, za vrijeme vlade LjuBča Georgijevskog.

Kad su došli na naplatnu rampu na autoputu (u Makedoniji se tada cestarina naplaćivala na svakoj rampi kako naiđeš na nju, bez obzira gdje uđeš i izađeš), vozač je rekao da su vozi pomoćnika ministra i da ne plaća putarinu. Na to mu je službenik naplate rekao kako samo policija, hitna pomoć, vatrogasci i vojska ne plaćaju, da svi drugi moraju platit. Vozač ga je i dalje uvjeravao a kad mu ovaj nije htio podić rampu - službeni vozač je izašao iz auta, izvadio pištolj i službenika počeo tući po glavi dok nije pao. Onda je sam otvorio rampu, ušao i sjeo u auto kao da ništa nije bilo.

Zgranuta Njemica je tražila objašnjenje na što joj je pomoćnik ministra 'najnormalnije' objasnio kako im je onaj htio naplatiti cestarinu - a oni su vlast i ne plaćaju. I još je rekao da to što je vozač vadio pištolj nije ništa strašno jer on je ovlašteni policajac.

Njemica je, naravno, bila zgranuta i tražila da se posjet Berovu otkaže i da se odmah vrate natrag. Sad se više ne sjećam jesu li je poslušali i vratili se ili su ipak otišli tamo - samo znam da godinama poslije toga ta njemačka organizacija nije htjela imat posla sa Makedonijom i nije im više dala ni pfeniga.

https://youtu.be/I8TOPqTGls0