PALUBA

Imao sam več dugo namjeru, da otvaram ovaj topik u kome bih predstavili brodove koji su se pojavljivali na sjevernom Jadranu, od Kopra pa dalje u Istri (do Kvarnera).
     Imam nekoliko vlastitih slika, koje je moj otac snimio a ostalo iz literature i iskopano iz web-a. Stavit ču i slike Talijanskih brodova, koji su redovito plovili na liniji iz Trsta za Koper, pa dalje u Istru, do Pule. Mene moderni brodovi ne interesiraju, pa stavit ču ovde slike od starih parobroda pa do zadnjih motornih brodova otprilike do negdje 1990 godine.
     A ako imate komentare, podatke ili vaše slike, izvolite. Na žalost nemam slika Jugoslovenskih putničkih brodova (osim možda ako nadjem Istru ili Dalmaciju, koji su dolazili u zimi na remont u bdg u Izoli) a čuo sam, da su ovdje pre 50+ godina plovili Trogir, Ivan Cankar i navodno (?) Proleterka ili Partizanka.

 Za početak slika parobroda na carinskom molu u Izoli, mom rodnom gradu. Slikano je otprilike izmedju 1955 i 1960, znam po dečkima na rivi. Izgleda putničko-teretni brod, što se vidi i po drugi sliki - centralni detajl. Kamioni Intereurope iz Kopra su došli za pretovor.

Nastavljam sa slikom dolazka doka iz CCCP u brodogradilište "2. oktober" Izola negdje u drugi polovini 70-ih. Brodogradilište je prije bilo kod Pirana a 1972-te se počelo graditi bdg u Izoli, dovršeno 15. jula 1974. Malo podataka o doku: dužina pontona 139,5m, širina 23,4m. Dužina platformi doka: 155m, mogućnost dokovanja brodova do 8.500t vlastite težine, ili nosivosti 25.000 DWT. Podaci su bili, da je 80% trgovačke mornarice u SFRJ bila do te nosivosti u ono vreme a za vreme nabave doka, je u SFRJ bilo ukupno 5 dokova iznad 5.000 tona. Danas je dok veoma retko zauzet a nekad tu so stalno bili brodovi, najčešče brodovi Jugolinije i Splošne plovbe a bilo je uvek i Ruskih brodova. Postojala je ideja o nabavi još jednog, većeg doka ali nije došlo do realizacije. Kao praktikant srednje tehničke škole sam ležao sa kacigom pod provom "Ljubljane" od SPP i uzimao mjere potklade ispod broda za tehnički crtež.

Slika bdg u Izoli, u prvim godinama, kad još nije bilo doka. Ispreda legendarna tvornica igrački "Mehanotehnika" iza bdg tvornica za preradu ribe "Delamaris". Bdg još je tu, dok još je tu, pa i Delamaris je tu i radi. Ali je zemljište već prodato, uskoro bi trebalo da ode bdg odavde, Delamaris če dobiti novu tvornicu 60km odavde i na ovim prostorima je plan graditi turizam (iako sad u recesiji verovatno sve stoji do daljnjeg). A "Mehanotehnika" je neslavno završila...

Lijepa ideja, Galebe.

Remorker koji je doteglio dok iz SSSR-a bi trebalo da je "Владимир Русанов". Ovo je bio jedan od dva ovakva broda (Projekat 97A) koji je bio na Crnom moru. Konkretno, "Русанов" je razvozio dokove po svetu. Najdalje dokle je teglio plutajući dok je do Kube 1973. god. Zanimljivo je da su ovi brodovi bili i ledolomci.

 Hvala, interesantno FF ! Ne znam imena remorkera al mogu ti reči, da je 100% ime iz dvije riječi, jer samo toliko mogu vidjet iz fotografije mog oca. Ako dobro pogledaš na sliki su 2, jedan ispreda i jedan u pozadi. A stvarno mi njegova linija i sliči na ledolomac.

Kako sam već napomenuo, na ovom području su održavali redovne pruge izmedju Trsta i Istarskih gradova Talijanski brodovi različitih kompanija. Obraditi ču ove brodove polako s vremenom a počnem sa jednom meni lepom slikom parobroda San Marco, kod izplovljavanja u Piranu.Dosta tih slika bit če iz knjige "I vaporetti, Edizioni Luglio, Trieste 2003", divna knjiga.
   San Marco je bio izgradjen 1911 u bdg Monfalcone za "Societa di Navigazione a Vapore Istria-Trieste" iz Trsta (društvo za parobrodsku navigaciju Istra-Trst).  Dužina 49,47m, 276 BRT.  Plovio je na prugi Trst -Piran- Pula, do 1914 kad ga zaplijeni Talijanska vojska i seli ga u Veneciju. 1917 ga preuzme "Državna navigacija iz Rima" i dodjeljuje ga mornarici kao pomočni ratni brod. Vrati se kompaniji u trst 1920-te i nastavi ploviti na redovnoj prugi. Izmedju Izole i Pirana je brod 1929-te bio teško oštečen zbog jakih valova. Nakon toga repariran i mjenja vlasništvo za kompaniju "Istria-Trieste S.A. di navigazione di Trieste". 1943 preuzme ga Nemačka kompanija iz Hamburga i nastavlja plovit na svakodnevnoj liniji Umag, Savudrija,
Piran, Izola, Trst. Oštećen avionskim mitraljezima 9.9.1944 izmedju savudrije i Pirana, sa velikim brojem žrtava, nasuka se na plić kod Savudrije otkud ga odvezu u Piran, gdje ga demoliraju.

Galebe samo tako napred!

Trebao bih možda iči po redu s parobrodima na liniji Trst - Istra. Al stavit ču sad meni drage brodove iz kraja te priče o klasičnim putničkim brodovima, kad su ove pruge nestale u 1991 (osim 2 ili 3 katamarana koji još povezuju Istru i trst u ljetnoj sezoni).
   U bdg Felszegi u Miljah (Muggia) kod Trsta, izgradjeni su 3 slični brodovi po meni izuzetno elegantnih linija, a i farbane su bile lijepo u plavoj boji trupa, sa žutom cimonjerom. Stariji ljudi i mi "stari omladinci" iz 70-ih, 80-ih se dobro sečamo tih brodova, koji su redovito pristajali u Kopru, Izoli, Piranu, Umagu, Novigradu, Poreču, Rovinju i Puli. To su brodovi: Dionea, Ambriabella i Edra. Prva 2 su broda blizanca i zapravo samo Dionea je plovila na ovoj prugi. A Edra je malo veći brod. Edra još je "živa" na jugu Italije, promjenili su ji nadgradje (po meni izgleda ružnije nego prije), Dionea je danas privatna jahta i cijela je bijele boje a Ambriabella je već dugo u Grčkoj, nazadnje je plovila od 1996-te za "Santorini Express Shipping" a na shipspotting je već nekoliko godina fotografija u zapuštenom stanju, izgleda da ne plovi više.

Dionea: izgradjena 1962, 293 BRT, 51,80m dužine, 2 diesel motora, 14,5 čv, 450 putnika. Razhodovana 29.09.1991 nakon zadnje plovidbe u Istri. Time je završena era klasičnih redovnih putničkih pruga u Istri. 1994 izplovi iz Trsta i 1998 joj je matična luka Genova, a brod je 2000-2002 konvertiran u jahtu za svega par putnika.
.
Edra: izgradjena 1962, 497 BRT, 64m dužine, 2 diesel motora, 17 čv, 600 putnika. Prodata 1978-te i otplovi u Reggio Calabriu, gdje je i danas.

  Evo slike iz onih vremena; prva je Dionea, druga Ambriabella, treća opet Dionea i zadnje dvije Edra - na zadnjoj u Umagu oko 1970:

Red plovidbe u Istri za 1990:

Edra u Izoli, negdje sredina 70-ih. Momka koji gleda brod jako dobro znam  ;D

Dionea danas:  http://ilpiccolo.gelocal.it/foto-e-video/2010/08/17/fotogalleria/dionea-la-nave-che-piace-a-lapo-elkan-1.2098

I Edra prošle godine,  te strojarnica Edre:

Još nešto iz Kopra i dosta za danas.

Galeb,
dok čekamo nastavak evo San Marca u Portrožu

[attachment=1]

Odlična slika, još stari Pallace od 100 godina u pozadini, danas Kempinski-Palace, sasvim restrukturiran pre par godina ali zadržao šarm starog Austrougarskog hotela.

U blizini Savudrije (Kanegra) nasukan mali tanker Nonno Ugo, 1973:

San Marco i Brioni na Brionima

Bili su 4 parobroda s imenom San Marco. Ovaj dole je prvi, izgradjen 1875 za liniju Trst - Koper, kao Giustinopoli. 106 BRT, 35,2m dužine, 300 putnika. Mjenja nekoliko vlasnika i ime (1893-San Marco), medju ostalima je išao 1919 vlasniku u Split pod jugosl. zastavu i dobi ime Metod. 1925-te prodat u Grčku, novo ime Delfin i dalje mu se gubi trag.

Ako smo već kod istorijskih brodova u Istri, trebali bi napomenut i "jadranski Titanik", kako ga nazivaju ovde:
 http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1519.0

Rex je već na jednom topiku ali mislim, da ga vrijedi napomenuti i ovde. Brod veličine sličan Titaniku, samo što je od njega bitno brži bio (max. skoro 30 čv) i potopljen uz obalu izmedju Izole i Kopra. Izgradjen 1932 u Genovi, postigao plavi trak u vožnji za New York, 1933 (jedini talijan. brod sa plav. trakom). Tekom WW2 Njemci ga ostave ispred Trsta, a kako su se bojali, da če saveznici ga potopiti i tako blokirati luku Trst, odvuče ga pred Koper, gde bi trebao da je više siguran. Medjutim, partizani javljaju saveznicima i bombarderi RAF-a u par navrata bombarduju brod. U prvom napadu bez uspjeha, tek u drugom koriste bombe i 8.9.1944 Rex počne da gori i gorio je više dana. Po drugom je slijedio još treči navrat bombardera, koji kažu nije ni bio potreban. Posle rata, Brodospas uz pomoč dizalice Veli Jože postepeno reže i izvadi željezo, što je trajalo cijelih 5 godina do 1958. Navodno su dobili 11.000t željeza, kojeg su po moru dovezli do Pule a od tamo željeznicom u željezaru na Jesenice.

Još danas kažemo kraju, gdje je bio potopljen, "kod Rexa", a grupa entuziasta je stavila spomen ploču na skalu kraj mora na tom mjestu. U Izoli ima mali, privatni muzej, a ima i internetna stranica, gdje se može više vidjet i saznat o Rexu.

u tom topicu ne sme faliti Laho ili last hope.....100 i nešto godišnjak iz nizozemske
danas služi ko restoran ali i za izlete - plovi po slo obali
nekada su gore pravili odlične frigane kalamare (možda ih i dandnas, to ne znam)
vezan je u potrorožu

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Evo od mene jedna iz Umaga  :)

[attachment=1]

I jedna lepa i dinamična iz Trsta, 1937. godine ...


[attachment=1]

Adriana izgrađena u koparskom brodogradilištu Poli 1985, vlasništvo S.N. Istria-Trieste, u Rovinju.[attachment=1]

Pripadao je brodaru Shiavon, izgrađen 1880 i dočekao duboku starost, izrezan je 1957g. Od 1929 održavao liniju Trst-Kopar. U IISR prolazi kroz dva napada avijacije sa manjim oštečenjima.[attachment=1]

Dimnjak je od Tripcovicha iz Trsta.
On je bio i vlasnik poznatog parobroda Graf Wurmbrand, koga je kupio od Austrian Lloyd.
U vlasništvu Austrian Lloyd održavao je brzu liniju Trst Kotor.
Interesantan komentar (V.Čučić)
Najbolji parobrod Austrijskog Lloyda na pruzi Trst -
Kotor od 1895. godine bio je Graf Würmbrand, izgrađen
od čelika, dug 73,5 m, širok 8,9 m. Kako su lokalni listovi
bili živo zainteresirani za sve događaje, tako su
komentirali i prigovarali voznom redu te brze pruge, pa i
dubrovački list Crvena Hrvatska donosi: »Ko hoće da
putuje, valja da se digne na 3 ure po ponoća i da otklapi
u Gruž na noge, noseći sam prtljagu, jer u to doba nema
ni kočija ni fakina. Ovo je konfort za buduće goste
dubrovačkog hotela Imperiala! Evala mudroj uredbi.« [attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Još jedan brod koji je veči dio svog života proveo na sjevernom Jadranu , Generale Turba ex Zara
.Istisnina : T. 303 ,dužina : M 46,72 , širina : M 6,71 gaz: m. 2,5 ,naoružanje : 1 top 76/40, 1 mtr. Colt : pogon parni od 600 KS,  brzina: 13 čvorova
Porinut 1910 u brodogradilištu S. Rocco di Trieste, kao A-U carinski brod pod imenom "Zara", i često je bio domačin domaćin članovima carske obitelji..
Posle I SR dodjeljena pomorskoj školi u Puli, gdje je služio za školska krstarenja, uglavnomm na relaciji Pula-Trst.[attachment=1]

Jeli možda godina izgradnje 1885?

Jeste 1885. moja greška.

Dionea kao jahta.[attachment=1][attachment=2]

Edra.[attachment=1]

Gianpaolo

Izgrađen u  Cantiere San Rocco di Muggia,1875, kao Giustinopoli. 1981  održava vezu Milje- Trst. Kao Villa S.Giovanni održava vezu u Mesinskom tjesnacu. 1887 se vraća u Trst, dobija novo ime San Marco i plovi za Società di Navigazione na liniji Umag-Trst, iste godine opet mijenja ime u Ausonio.1897 kupila ga je
Società Muggesana di Navigazione. 1919 kupuje ga Francesco Kukulic iz Splita i plovi pod Jugoslovenskom zastavom kao Metod. 1925 kupuje ga grčki brodovlasnik i mijenja ime u Delfin.

[attachment=1]

Gianpaolo u Muggi:

Graf Wurmbrand, izgradjen 1895 u bdg San Rocco – Stabilimento Tecnico Triestino, Trst za Austrijski Lloyd postigao je brzinu od 17čv. Med 1. sv. ratom služio kao bolnica a nakon 1924 plovio je na liniji iz Trsta za Dalmaciju do Zadra. Demoliran u trstu 1932.

Remorker Dori, izgradjen 1879 u bdg San Rocco – Stabilimento Tecnico Triestino, Trst za vlastite potrebe. 69 BRT, 27,43m duž. Osim radova u bdg upotrebljavao se i za prevoz radnika iz Trsta u bdg, za izlete u trščanskom zaljevu a neko vreme je i bio iznajmljen u Kopru. 1920 STT ga proda privatniku u Anconu, koji ga transformira u ribarski brod. Poslednja godina traga u registru mu je 1941.

Parobrodi u Miljama odmah nakon 1.sv.rata:

Italia: izgradjen 1903 u Holandiji kao Maasnymph, 1920-te kupuje ga »Vapore Municipalizzata di Muggia« za kratku liniju Trst - Muggia. 181 BRT, duž. 46,31m, brzina 10 čv, 590 putnika. 1931 novo ime Italia L. U 1940 plovi obojana u vojnoj shemi, od 1943-1945 pod njemačko upravo a od 1945 za jedan mjesec pod jugoslovensko a nakon toga predje pod talijansku mornaricu. 1950 ponovo pod civilno upravo u Miljama, mjenja nekoliko vlasnika i demolira se tek 1971.

San Marco della Rosandra: nabavljen 1910 u Holandiji, 196 BRT, 530 putnika, 8,5čv za liniju Trst – Muggia do 1958.

Kingfisher, izgradjen 1906 u Enleskoj za General Steam Navigation Co., London. 976 BRT, 83,82m dužine     1912-te ga kupuje Tripcovich S.A. iz Trsta, novo ime Venezia. To je prvi austrijski trgovački brod sa parnom turbinom, iz Trsta do Venezie je trebao 3 sata plovidbe a postigao je 22 čv. 1928 prodat u Kinu i demoliran 1938.

Falco
Sagrađen 1875 u Stabilimento Tecnico Trieste, dimenzija 24,69x4,09x2,40, sa strojem od 80KS.
Ovaj je mališa promijenio poprilično vlasnika. Uglavnom se nalazio na linijama u sjevernom Jadranu.
1875-CAPODISTRIA, Stabilimento Tecnico, Trieste
1876-PRIMORAC, Soc. di Nav. Portoré, Trieste
1879-VINODOLAC, Soc. Croatia di Nav. a Vap., Senj
1880-VINODOLAC, R. Krajacz & Co., Senj, AT-HU
1892-VINODOL, Magyar Horvát Tengeri Gőzhajózási RT., Fiume
1894-FALCO, Perlini & Co., Zara
1895-FALCO, Soc. di Nav. zaratina, Zara
1908-FALCO, "Dalmatia" Consorzio di Nav., Zara
1909-FALCO, Soc. Austriaco di Nav. Dalmazia, Zara
1909-FALCO, Communa di Trieste, Trieste
1915-FALCO, Ditta Cementi Armati Ing. Gbira & Cattalinich
1917-FALCO, Alfredo Cattalinich, Lussinpiccolo[attachment=1]
slika je sa http://www.hajoregiszter.hu/

Pomorski promet u Istri

Pomorski promet, izmjena robe i putnika u morskoj plovidbi, a obuhvaća brodarstvo i djelatnosti luka i pristaništa. U antici su Histri i Liburni bili poznati po dobrim brodovima liburnama, kojima su se služili za prijevoz i gusarenje. Rimljani su ih nadvladali, pa od 177. pr. Kr. podataka o istar. brodovlasnicima nema sve do sr. vijeka, kada je počelo jačanje brodarstva u Piranu, Kopru, Poreču, Rovinju, Puli, Plominu, Iki, Lovranu, Labinštini i dr. Mletci su imali monopol, pa nisu dopuštali jači razvoj brodarstva u Istri, ali su gradovi Piran, Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i kojima su obavljali nadzor istar. obale te pomagali Mletcima u transportu, ratnim akcijama i dr. Slabljenjem Mletaka i proglašenjem slobodne plovidbe Jadranom 1717. ojačala je uloga istar. brodarstva.

God. 1802. Istra s otocima imala je 46 peliga, 2 trabakula, 30 tartanona, 256 bracera, 2 nava, 2 brigantina, 3 pulake i 1 patentiran pelig, koji su plovili oko Istre, po Kvarnerskom i Tršćanskom zaljevu te do Dalmacije. Pom. okružje Rovinja, koje je 1831. obuhvaćalo Istru od Savudrije do Kantride, imalo je 413 brodova velike obalne plovidbe s 11948 brt i 1857 članova posade te 132 broda male obalne plovidbe s 906 brt i 488 članova posade. Brodovi duge plovidbe pojavili su se tek nakon 1840., a bilo ih je vrlo malo. Do 1850. zvanje kapetana duge plovidbe steklo je 18 pomoraca iz Lovrana, 8 iz Voloskog, 8 iz Rovinja i 7 iz Mošćenica. Primat u dugoj plovidbi jedrenjacima imao je Mali Lošinj, a velik udio imali su i Lovran, Volosko i Plomin. Parobrodarska središta bila su u Trstu i Rijeci, a slabila je uloga Istre i otoka. Prvi istar. parobrod bio je Piranese, vlasništvo Pietra Viezzolija iz Pirana, izgrađen u Trstu 1874. Na poč. XX.st. vodeću ulogu u maloj obalnoj plovidbi imali su Piran, Izola i Kopar (prijevoz poljop. proizvoda, kamena i ogrjeva u Trst i Veneciju), a potom Rabac, Plomin, Ika i Trget (prijevoz ugljena i kamena u Rijeku i Pulu). God. 1914. u Istri su bila dva parobrodarska društva putničkog i djelomice teretnog obalnog prometa: S. N. Capodistriana, Kopar, s 8 brodova, nosivosti 976 brt, i S. N. Muggesana, Milje, s 4 broda, nosivosti 581 brt. U prometu uz istar. obalu i na Jadranu sudjelovala su ugl. paroplovna društva za obalnu putničku plovidbu sa sjedištem u Trstu i Rijeci. Nekoliko je parobroda bilo u Piranu (1), Kopru (1), Puli (3), Brijunima (4) i dr. Nakon I.svj. rata brodovi na Jadranu bili su podijeljeni između Italije i Jugoslavije. Kako je Istra potpala pod Italiju, njezina su parobrodarska društva ugl. stagnirala ili nazadovala. U Kopru su djelovala društva Capodistriana, s 5 parobroda, nosivosti 612 brt, i Società Istriana Autotrasporti Maritimi, s dva motorna broda, nosivosti 118 brt. U Miljama je bilo poduzeće Navigazione a vapore Municipalizzata, s 4 parobroda, nosivosti 721 brt, a u Izoli društvo Isolana, s 2 parobroda, nosivosti 321 brt. Sva su društva održavala promet s Trstom. Prema podatcima iz Registro Italiano Navale za 1940., istar. brodarstvo imalo je ukupno 141 brod, s 10005 brt i 4696 KS. Veliku obalnu plovidbu obavljala su ugl. društva iz Trsta, Sušaka i Rijeke. Za II. svj. rata istarsko je brodarstvo velikim dijelom stradalo zbog uključivanja u voj. transporte, potapanja ili oštećenja. Potkraj 1945. Istra (bez Pule) imala je 107 brodova, a nakon II. svj. rata ostala je bez brodara, s lukama koje su bile vrlo oštećene. Jugosl. brodarstvo bilo je sabrano u Jadroliniji u Rijeci, a talijansko u Trstu. Podijeljenost Istre na zone A i B jako je otežavala ili prekidala promet, a nešto prometa održalo se od Trsta do Kopra i Umaga. Zahvaljujući obnovi potkraj 1946. plovilo je 129 brodova, s 5591 brt. Glavna istar. trg. luka tada je bila u Rovinju. Prvo istar. poduzeće za agencijske poslove Gmarit osnovano je 1947. u Piranu, a imalo je 5 jedrenjaka, s oko 600 brt. Prvi brodar u poslijeratnoj Istri bilo je poduzeće Val, osnovano 23.I.1954., preimenovano 29.V. u Slovenija–linije te 22.X. u Splošnu plovbu Koper (poslije Piran). Osim jedrenjaka Splošna plovba preuzela je tri broda: Sibor (Martin Krpan), Gorenjska i Rog. U studenom 1955. diobom Jugolinije dobila je još 5 brodova: Bihać, Ljubljana, Neretva, Kornat i Gorica, a 5.IV.1956. preseljena je u Piran i brzo je napredovala. God. 1982. imala je 25 brodova, nosivosti od 430440 t, prosječne starosti od 13 god., što je iznosilo 11,2% jugosl. tonaže, te 769 članova posade. Nakon osamostaljenja Slovenije došlo je do krize, pa je zbog dugova i gubitka tržišta država Slovenija morala preuzeti njezine obveze. Preimenovana je u Splošna plovba d.o.o. Portorož 1995., a 2003. imala je 14 brodova, nosivosti približno 430000 t i 480 zaposlenih. Na tom je području 1958–61. djelovala i kompanija Obalna plovba Koper, s 13 malih brodova i 3386 brt nosivosti, koja se priključila Splošnoj plovbi. U Umagu je od 1960. djelovalo društvo Kvarner, s jednim brodom od 626 brt, a 1962. spojilo se s Lošinjskom plovidbom. Istarska plovidba Pula bila je osnovana 1961., a kako nije uspjela nabaviti brodove, izbrisana je iz registra. Ponovno je osnovana 12.IV.1979., kada joj je Uljanik isporučio brod Istranku. Imali su 5 brodova: Fenera, Franina, Jurina, Porer i Učka, s 45432 brt, što je bilo 1,7% jugosl. tonaže. Zbog poteškoća prestala je s radom, a 1.IX.1986. osnovana je Uljanik Plovidba, s trima brodovima izgrađenima u vlastitom brodogradilištu. God. 2004. imala je četiri teretna broda: Stoja, Veruda, Uljanik i Arena te putnički brod za krstarenja Dalmacija. Brodove u Istri 2004. imali su i Kvarner express Opatija (8 brodova za turist. vožnje), Mirna Rovinj, Droga Portorož i Plava laguna Poreč (ribarske brodove), Tehnomont, Crvena zvijezda, Brodogradilište Uljanik, Vrsar Tours i dr.

LIT.: R. Barbalić, Pomorstvo Istre, Pomorski zbornik, 2, 1962; S. Gaberc, Kratek oris zgodovine Slovenskega pomorstva, Zbornik za zgodovino naravoslovja in tehnike, Ljubljana 1998; F. Gestrin, Pregled pomorstva v Slovenskem primorju, ibid.
napisao Josip Orbanić

Još jedna slika San Maraco d.R. ,Navigazione a Vapore Municipalizzata di Muggia.(iz.1910, Holandija)
U prvom svijetskom ratu KANONENBOT I, naime 1916 su mu postavljeni topovi.
1941 u Regia Marina kao pomočni brod.[attachment=1]

Epulo
Izgrađen  Cantiere Petronio u Portorožu , 1883 , sa imenom BUDAPEST.
1898 postaje vlasništvo Società Muggesana di Navigazione a Vapore i dobija ime Epulo.
U ISR naoružan i mijenja ime u CANONEBOT II. Posle rata se vrača vlasniku, da bi 1919 prešao u vlasništvo Navigazione Libera Triestina di Trieste....
[attachment=1]

Na relaciji Trst – Koper se prilično intenzivno razvijao pomorski putnički promet, tako da je u luki Trst došlo nakon odredjenog vremena do gužve, dešavalo se i da su brodovi trebali čekat na vez uz obalu.

Brodovi u Trstu krajem 1800 / početku 1900:

I u Kopru u isto vrijeme:

1881 par pojedinaca iz Kopra odluči ustanoviti tvrdku »Societa Cittadina di Navigazione a Vapore di Capodistria« za parobrodsku navigaciju na liniji Trst - Koper kao konkurencija onoj iz Trsta, koju je već 12 godina s profitom održavao Stabilimento Tecnico Triestino (STT). Prvi brod su naručili u bdg Poli u Kopru, to je bio drveni parobrod od 100 tona, kapacitete 280 putnika. Ime mu daju Capodistria (Koper) i počeo je s plovidbom 1. Aprila 1882. Već 1883 STT odstupi od održavanja linije uz financijsku odštetu, a nova kompanija iz Kopra uzme u najam njihov parobrod Dori (remorker, vidi sliku ranije na topiku). Kasnije pristiže još jedna novogradnja iz bdg Poli, koja zamjeni parobrod Capodistria. 1888 dodje novi brod iz bdg San Rocco, Santorio: 133 BRT, 38,47m duž., 320 putnika, 13 čv. Mjenjao više vlasnika, izgubljen u ratu nakon što je bio prodat u Grčku 1937. Na prvoj sliki dole Santorio izplovljava iz Trsta a na druge dvije je ispred Kopra.

1897 nastupaju problemi ali ne zbog linije, koja je poslovala profitabilno, nego zbog nesoglasja medju vlasnicima i polako dodje do razpada kompanije. Nastaje nova tvrdka »Nuova Linea di Navigazione fra Capodistria e Trieste«, s parobrodom San Nazario, ex Piranese, izgradjen 1886 u Rostocku a 1891 kupi ga vlasnik iz Pirana, koji ga proda novoj kompaniji u Kopru. 67 BRT, 26,78m duž., 90 putnika. 1905 prodat u Trst. U WW1 su ga upotrebljavali za prevoz arzenala u Puli a nakon rata vrati se u civilnu službu. Vidjen još 1947 u Anconi, brisan iz registra 1955.

1901 nastupi na liniji novi brod San Giusto, izgradjen u bdg San Marco u Trstu. Iste godine pojavi se novi konkurent, kompanija »Navigazione Triestina fra Trieste e Capodistria«, kojeg osniva konzorcij tršćanskih brodara z brodarom Cosulich na vrhu. Nastupaju na liniji Trst – Koper sa brodom Capodistria, ex britanska jahta, te brodom San Giusto. Zbog poteškoča sa konkurencijom, 1902 godine koparska kompanija prestane s plovidbom a nastaje nova koja preuzme brodove Santorio i San Nazario. Naposled prekine s linijom i trščanska kompanija i preda koncesiji novoj koparskoj kompaniji »Nuova Societa Cittadina di navigazione tra  Capodistria e Trieste, koja preuzme i brodove. 1909 stiže iz bdg San Rocco novi brod: Vettor Pisani i polovni brod Oltra, mali parobrod od 30t iz Rovinja, izgradjen u Lošinju. Oltra je povezivala Kopar sa Valdoltrom, gdje je bila i još danas je poznata bolnica.

San Giusto, izgradjen 1898 u bdg San Marco u Trstu: 110 BRT, 37,87m duž., 13 čv. 1917 ratna mornarica ga oprema s topovima i upotrebi kao Kanonenboot III. 1920-te vraća se u civilnu službu i mjenja ime u Nazzario Sauro. Medju 1940 i 1943 ponovo kao pomoćni ratni brod talijanske mornarice, nakon rata ga zaplijene Njemci i dobi vojnu oznaku NA 1 a kasnije G 101. 1931 potopljen kod Zadra povodom avionskog bombardovanja tekom plovidbe.

Nazzario Sauro, 1934 – ex San Giusto (1898):

Capodistria: izgradjen 1882 u Glasgowu, 163 BRT i 40,62m dužine. 1916 kupuje ga vlasnik iz Jelse na Hvaru, 1921 predje pod jugosl. Zastavu i 1930 registriran je u Beogradu pod Iseljeničkim fondom Ministarstva socialne politike i Narod zdravlja, nakon toga gubi mu se trag.

Vettor Pisani: 129 BRT, 41m duž., 13 čv., 421 putnika (81 u 1. klasi, 48. u drugi i 292 u treći – na palubi). U WW1 pomoćni vojni brod k.u.k, u WW2 minopolagač G 40 za talijansku mornaricu. Nakon 1920 nekoliko puta moderniziran. Od 1949 još plovi iz Trsta za Koper ali bezuspješno, te mjenja liniju 1954 iz Trsta prema Sistiani i Trst-Koper-Milje. 1958-e predje pod kompaniju »Istria-Trieste« i 1960-te pod »Navigazione Alto Adriatico S.A.«. demoliran 1964.

Oltra:

1913 stiže u »koparsku flotu« novi brod: Tergeste, izgradjen iste godine u Holandiji. Ovo je u WW1 jedini brod koji redovno održava liniju Trst – Koper, jer je  Oltru, San Giusto i Vettor Pisani oduzela k.u.k. (vrati jih nakon rata) a Santorio i Capodistria su bili prodati. 1919 zbog financijskih problema, kompanija »Cittadina« iz Kopra se zatvara. 1920-te osniva se nova kompanija »Societa Capodistriana di Navigazione per Azioni«.

Tergeste: 212 BRT, 46,62m duž., 12 čv. 1940 dobi oznaku F 77 kao pomoćni ratni brod od Reggia Marina. Potopljen kod Krfa, 18.09.1943 od njemačkog avionskog bombardovanja na talijanske baze na otoku. Brod se proslavi 17.03.1919 zbog spašavanja sina Duce d'Aosta, koji je pao zbog jake bure z avionom u more.

Nazzario Sauro (ex San Giusto) i Vettor Pisani u Kopru:

Bravo :super

Mala Oltra u Kopru.[attachment=1]
Edra u Kopru 1970, stara avtobusna stanica na http://www.obala.com/apk.html

Prije nego idemo dalje s parobrodima, još nekoliko slika brodova, koji su završili klasične putničke pruge iz Trsta za Istru.

Dionea:

Edra. Na crno-bijelim fotografijama u Trstu, septembra 1962, prva plovidba novog broda.

[attachment=1][attachment=2]Ambriabella je porinuta zajedno sa sestrom Dioneom 1962 godine u Cantiere Felszegi u Miljama.
To je bio putnički brod  od 292,49BRT, dimenzija 51,82x7,4x2,2m, sa strojem 2Sgm Fiat  2x650Ks, kojim je postizao 15,1čv. Mogao je ukrcati 314 putnika.
Prvo putovanje je imala na liniji Trst –Grado. Kasnije je plovio na linijama Trst, Milje, Trst-Istra, Cres i Lošinj.
1976 kupuje ga grčki brodovlasnik i postaje Ios Expres.
2009 se je nalazila u rezalištu 40km od Pireja. Od žalosnog kraja spasila ju je grupa
poduzetnika koji se bave obnovom i izgradnjom brodova i jahti, koja ga kupuje i remorkerom odlazi na put dug 700milja. Posle 40 godina izbivanja vraća se u Trst.[attachment=3]
Postoje planovi preuređenja u super jahtu za 12 putnika u 6 velikih apartamana i 9 članova posade. Kao opciju nude i hibridni pogon.
Ovde je i strana sa  člankom od 10.03.2011 http://www.superyachttimes.com/editorial/9/article/id/5889
[attachment=4]

Bravo !  Ovo sam saznao prije dva dana, osim linka "superyhcts"...hvala. Iznenadilo me, da je brod u Trstu.  Po mome mišljenju ima vrlo dobre predispozicije za lijepu klasičnu jahtu (pa i sister ship Dionea je nastalo tako).

U vrijeme parobroda nakon WW1, za liniju Trst-Koper, nastaje 1930 nova brodarska kompanija »Capodistriana S.A.«, sa sjedištem u Trstu i preuzme brodove  od »Societa Capodistriana di navigazione per Azioni«, koja je zbog teške ekonomske situacije usled svjetske ekon. krize zatvorila vrata. 1940, sve 3 brodove – Tergeste, Nazario Sauro i Vettor Pisani« oduzme talij. ratna mornarica i kompanija uzme u najam brod Itala, od kompanije »Navigazione Isolana« iz Izole, da bi mogla i dalje održavati liniju Trst-Koper. Italu su oštetili mitraljezima u 1944 i nisu je popravili do kraja rata. Vettor Pisani je jedini preživeo rat i vratio se u Trst 1946 ali potreban temeljite obnove za što kompanija nije imala sredstava. Tako se desi, da brod ne plovi sve do 1954 a Itala je išla u rashod. 1957 kraj je i ove kompanije. Jedini brod, Vettor Pisani preuzme brod. kompanija »Istria-Trieste«.

Što se tiče istarskih linija, tekom vremena, od kraja 1800, bilo je nekoliko brodara, više ili manje uspješnih koji su pokušavali održavati ove linije. Bilo je i žestoke konkurencije, pa su neki brzo propali, pre svega mali privatni brodari.
1845 ili ranije je Austrijski Lloyd osnivao liniju koja bi povezivala istarske gradove do Pule ,do 1885. 9 sati iz Trsta do Pule i svaku drugu plovidbu do Rijeke. Ova linija nije imala baš uspjeha, jer su brodovi bili prespori.
1870 je nastupio još jedan brodar, Giuseppe Martino Tarabocchia sa parobrodom od 96 BRT, imena Telegrafo, koji je bio brz čak 14 čv i na istoj relaciji Trst – Pula trebao je 6 sati. Kasnije je stigao još jedan veći brod od 110 BRT kojeg je zatim preuzeo Austrijski Lloyd.
    Telegrafo:

1867 je Giuseppe Tonello, brat ustanovitelja bdg San Marco u Trstu, počeo s prevozom radnika u bdg sa 3 mala drvena parobroda od 19 BRT i remorkerskom službom za isto bdg. 1868 je izgradio veći parobrod od 62 BRT, takodjer drveni i s pogonom na točak, kojeg je iznajmio Giovanniju Depangherju iz Kopra. Depangher je brod zaposlio za povezivanje Trsta s Istrom ali nije dugo, jer nije bio uspješan. 1869 je počeo iz Trsta za Izolu i Piran ploviti parobrod Minerva, drveni parobrod od 46 BRT izgradjen u bdg San Marco. Ustanovi se nova kompanija »Societa Navale Adriatica« i preuzme Minervu i 3 manje parobrode ali je nakon par godina propala. Dole na sliki parobrod Istria, kapacitete 260 putnika, kojeg je 1895 nabavio jedan od privatnih iniciatora plovidb prema Istri.

Parobrod San Marco, brodara »Navigazione a Vapore Umago-Trieste«, ustanovljenog 1893 u Umagu. 110 BRT, ex Giustinopoli od STT. 1897 ga zamijenja novi brod istog imena izgradjen u Malom Lošinju, sa 125 BRT, kapacitete 330 putnika.

Značajnu ulogu putničkog prometa u Istri imala je kompanija »Istria-Trieste«, zbog koje je 1902 i propala kompanija iz Umaga.  1902 je bila osnivana »Navigazione a Vapore Isolana« za liniju Trst – Izola s parobrodom Besenghi, ex Hrvat iz Rijeke, kapacitete 192 putnika. Kasnije pristiže i drugi brod Isolano, od 104 BRT i 200 putnika ali i »Isolana« je teško konkurirala bolje organizovani i sve jači »Istria-Trieste«.
Hrvat je bio prvi Hrvatski parobrod, izgradjen u Rijeki – »Stabilimento Tecnico Fiumano« - 1872, prema nacrtima riječkog inženjera. Plovio je za »Brodarsko društvo iz Senja« i poveziovao Senj s Rijekom. 82 BRT, 34,65m duž., parni stroj snage 130 KS.  Kasniji novi vlasnik je bio »Ungaro-Croata«, koja ga 1902 proda u Mali Lošinj, gdje  su ga obnovili i preprodali u Izolu. Nestaje iz registra 1916.
  Hrvat:

1904 je brodar Matteo Bartoli iz Rovinja otvorio lokalnu liniju sa brodom Robotnik od 30 BRT i 119 putnika. Taj brod če biti 1909 prodat u Koper i dobit novo ime Oltra (slike ranije na tom topiku). U Trstu  nastaju u tom razdoblju još neke nove kompanije, jedna od tih je »Societa di Navigazione a Vapore a Garanzia Limitata«, koja je nabavila 1911 u Škotskoj parobrod Lampo od 160 BRT za 600 putnika; na sliki dole vezan u Kopru. Konkurencija je bila toliko žestoka, da su se dešavali često i incidenti. Tako su jednom zajedno izplovili brodovi Lampo i San Giusto i uz paralelnu plovidbu na ca. 40m oddaljenosti, sa brodom Lampo u 2/3 prednosti, ovaj je promjenio kurs tako, da je presjekao put brodu San Giusto, koji je bio prisiljen skrenuti u desno ali je s provom ružio po boku broda Lampo. Nastala je panika medju putnicima i nešto prtljage je palo u more. 1912, samo godinu nakon početka plovidbe broda Lampo, zbog dugova završila se i ova plovidba, brod je sud dao na licitaciju. Kupila ga je »Istria-Trieste« i mjenja mu ime u Salvore (Savudrija).

ISTRIA-TRIESTE
Istra je bila pod uticajem ekonomskog i socialnog razvoja, Trst je bio jaki centar i trebale su prometne povezave, naročito brodske jer cestovne i želježničke još nisu bile dobro razvijane. Usred tog dogadjanja nastaje 1886 u Trstu brodarska kompanija »Istria-Trieste« s namjerom povezivanja istarskih gradova od Trsta do Pule. Prvi brod je bio Adriana (dole na sliki u Piranu)  od 138 BRT, izgradjen 1885 u malom bdg Poli u Kopru. Slijedile su dvije narudžbe parobroda od 189 BRT u bdg u Kielu a istovremeno dolazi i brod Egida kao privremeno riješenje uz Adrianu do isporuke novih brodova u 1886/1887, koji dobivaju ime Quieto i Risano (imena rijeka: Mirna i Rižana).

1890 stiže iz Rijeke brod Budapest, kojemu daju ime najprije Leme a još istog mjeseca Aida, stari brod sa pogonom na točak. Aidu preprodaju još iste godine. 1891 započela je i brodska poštarska linija Trst-Pula. »Istria-Trieste« postaje sve jača i polako eliminira slabiju konkurenciju, naprimjer 2 brodara iz Pirana, jednoga iz Umaga. Kompanija naruči nove brodove u STT u Trstu, tako dobi 1897 brod Arsa od 267 BRT, kojemu je slijedio 1904 sličan Nesazio i 1906 brod blizanac Istria. Upotrebljavali su se kao putničko-teretni brodovi i dobro su posluživali komercialne potrebe tadašnje Istre. 1906-e novi brod: Trieste, 1907 krene nova linija iz Trsta za Grado, sa brodom Primero i 1909 još novim brodom Grado. 1910 povečiva se kapital kompanije, a dobiju i državnu subvenciju. Redovne linije su tad bile:
-   poštarska Trst-Piran-Savudrija-Umag-Novigrad-Poreč-Pula; dnevno
-   Trst-poreč-Rovinj-Pula; dnevno
-   poštarska Trst-Izola-Piran; 3 puta dnevno
-   Grado-Portorož; ljetna sezona
-   poštarska Trst-Grado; 2 puta dnevno
-   Grado-Aquilea; više puta dnevno.

1911 stiže još jedan novi brod: San Marco za brzu liniju za Pulu, slijedeče godine mu se pridruži Salvore.

Tipična boja trupa brodova je bila siva, kasnije i bijela a u prvim godinama su bili crni sa žutim dimnjakom (crnim na vrhu), koji je posle WW1 bio bijeli (shema bojanja prikazana na crtežu broda Nesazui). 1914 je »Istria-Trieste« važila za jednu največih brod. kompanija sa sjedištem u Trstu. Ove godine pristižu u flotu San Giorgio od 360 BRT, izgradjen u San Marco u Trstu, za puljsku liniju i Grado od 179 BRT. Grado je bio prvi austrijski brod sa diesel motorima. Putnička flota je imala tad 13 brodova sa ukupno 2.717 BRT a linije su još pojačali i uplovljavali u dodatne luke (Umag, Vrsar, Brioni, Fažana).

Arsa: izgr. 1897 u san Rocco, Trst, 276 BRT, 48,30m duž., 12,5 čv, 451 putnika. 1914 – 1915 služio i za transport pošte i putnika za Kotor a 1918 stavljen u protivpodmorničku flotilu k.u.k. Od 1919 pod talijanskom zastavom. 1931 prodat u »Brodarsko Akcijsko Društvo Boka« iz Kotorja i postaje »Hercegnovi«, 1933 ga preuzme Zetska Plovidba. Potopljen kod Zadra 1944. Mornarica Jugosl. ga digne i od 1947 plovi za Jadransku Linijsku Plovidbu (pod kojim imenom – Hercegnovi ?). Demoliran 1964.

Nesazio: izgr. 1904 u STT, 268 BRT, 47,82m duž., 12,5 čv, 462 putnika (od toga 359 na palubi). Od 1904 plovio je iz Trsta za Pulu. Teško oštečen nakon eksplozije tovora kalcijeveg cianamida u luki Trst. Popravljen 1906. 1916 kao patrolni brod do kraja rata. Od 1919 pod talij. Zastavom. 1940 pomočni ratni brod talij. ratne morn. Pod oznakom F 91. Kasnije do 1945 i dalje služi kao pomoćni ratni brod, zajedno sa anglo-amerikancima. Nakon rata »Istria-Trieste« daje ga u najam, plovi neko vreme  Palermo-Milazzo i vrati se u Trst 1949. Mjenja još nekoliko vlasnika i linija, demoliran 1957.
  Prva slika: Nesazio i Adriana u Puli.  Druga slika: tipične boje kompanije »Istria-Trieste«.

Nije potonuo kod Zadra, već uz gat ispred glavne pošte u Zadru. To je gat kod nekadašnjeg hotela Zagreb.

Istria: izgr. 1906 u STT, brod blizanac od Nesazia. Od 1906 plovi na liniji Trst-Izola-Piran-Savudrija-Umag-Novigrad-Poreč-Vrsar-Rovinj-Fažana-Pula. U civilnoj službi i u vreme rata. 1918 iz Trsta za Veneciju a od 1919 pod talij. zastavom. Modernizovan u 20-im godinama i 1930 preimenovan u Istria I.1940 oduzme ga Reggia Marina i dobi oznaku F 89, vrati se u civilnu službu 1943. Iste godine pod kontrolom Njemaca za transport  zarobljenika iz Istre u Trst. 09/1943 zaplijene ga partizani u Umagu ali ponovno predje pod kontrolu Njemaca i produžava plovidbe do Kvarnera. 1945 tajno natovara oružje u Trstu koje je bilo isporučeno partizanima u Rovinju. Potopljen 1945 kod Senja usled avio bombardovanja. Digne ga Brodospas 1952 i demolira se.

Trieste: izgr. 1906 u STT, 159 BRT, 41,13m duž, 12,5 čv, 370 putnika. Od 1906 na liniji Trst-Grado. 1916 oduzme ga k.u.k. kao Kannoneboot I, kasnije III za pratnje brodova u tršćanskom zaljevu. 1918 bombardovan od talij. avijacije, nakon rata popravljen i plovi dalje do 1951.

Grado: izgr. 1914 u bdg San Rocco, Trst. 187 BRT, 41,81m duž, 2 diesel motora, 11 čv. Prvi austrijski brod sa diesel motorima. Plovi na linijama Trst-Grado i Trst-Grado-Portorož. 1914 bi trebala biti seljena u Šibenik ali nije došlo do toga, posada je napustila brod i preuzme ga Regia Marina kao remorkera i seli ga u Veneciju. Vrati se u civ. službu 1921. Neko vrijeme je plovijo na liniji Pula – Rijeka. 1940 opet preuzme ga Regia Marina kao F 107 i ide u Pulu. 1943 pod njemačkom kontrolom kao NA 3 i kasnije G 103. Havarija makine 1943-1944 i brod Njemci seliju u Hamburg za civ. službu. Od 1944 opet u Trstu kao brod radiona. Od 1947 na liniji Trst – Pula. Mjenja nekoliko vlasnika i linija, plovio je još dugo godina, navodno do 90-godina prpšlog stoljeća. Potopio se 1996.

San Giorgio: izgr. 1914 u STT, 360 BRT, 51,41m duž, 13,5 čv za liniju Trst-Pula. 1915 ide za Dalmaciju a posada ga napušta. Iste godine preuzme ga ratna mornarica i sele ga u Veneciju kao brod za logističku podršku brodova otrantske blokade. Vrati se u civ. službu 1920 na liniju Trst-Pula-Lošinj-Zadar. Nakon požara u 1930 rekostruiran (346 BRT, 569 putnika). 1940 pomoćni polagač mina F 95. Sudjelovao je u okupaciji otoka u Kvarneru a 1942 polagao mine u Dalmaciji. 1943 ga zaplijene Njemci i daju mu oznaku NA 6 u 11. »Sicherungsflottille«. Kasnije dobi ratnu oznaku G 106. Demoliran 1944 nakon avarije makine i uplovidbe po nevremenu u Deltu reke Po.

... pa dobro, +/-, tu smo  :D.  Pišem ono što sam pročitao u literaturi; ispravke, komentari uvek dobrodošli.

Timavo: izgr. 1908 u STT, 194 BRT, 44,61m duž, 12 čv, 527 putnika. Plovio je na liniji Trst – Grado. U prvoj godini plovidbe teško oštećen, zbog greške u navigaciji nasukao se na ulazu u kanal za Grado. 1912 opet se nasukao u istom kanalu. 1916 upotrebi ga Regia Marina kao remorkera. 1917 mjenja ime u Capitano Sauro i pretvoren u topovnjaču, te se intenzivno upotrebljavao u te namjene. 1921 vrati se u civilnu službu. Pored Trst-Grado, plovio je i za Portorož u ljetnoj sezoni. 1940 ponovo postaje pomoćni ratni brod (F 85). 1943 ga potope Talijani, da ne bi pao u ruke Njemcima.

»Istria-Trieste« medju dva rata

Od novembra 1918 do kraja 1919 putnički brodovi su mjenjali zastavu i žutu boju na dimnjaku u bijelu. Nakon WW1, kompanija postaje talijanska, sa 11 brodova i postepeno dobiju talijansku »tricolore« zastavu, zvanično 20.03.1921. Linije su ostale iste, s nekim promjenama, recimo produženje plovidba u Rijeku, Kvarner i Dalmaciju. 1923 kupuje so polovni brod od 615 BRT, izgradjen 1900, kojemu je namjenjeno ime Zara (Zadar). Brzo ga prodaju, još prije preimenovanja jer se konstatira, da nije primeran za ove linije.

1929 stiže novi brod San Giusto od 861 BRT, izgradjen u »Cantiere Navale del Muggiano« za liniju Pula-Lošinj-Zadar. Prvo putovanje je bilo 02/1929 u jakoj zimi, sa zakašnjenjem na cilj od 4 sati zbog zamrzivanja ventila komprimiranog vazduha za paljenje diesel motora. Do Pirana plovili su samo s jednim motorom. 1929 se desila nesreća na brodu San Marco: zbog jakih valova izmedju Izole i Pirana došlo je do loma komandnog mosta. Naredne godine su pojačali konstrukciju mosta na svim brodovima. 1929 prodat je bio u Grčku brod Risano a stigao je još jedan polovni brod: Monfalcone, za liniju Trst-Monfalcone. 1930 je izgorio San Giorgio ali su ga popravili i postao je putničko teretni brod sa dvije štive i dizalicama te pregradjen za loženje  s naftom.

1930 kompanija mjenja ime u »Istria-Trieste societa Anonima di Navigazione a vapore« i imala je 12 brodova na 8 linija.

1931 prodata je bila Arsa, koja postane jugoslovenski Hercegnovi. 1938 je bio prodat Quieto i plan je bio prodati i ostale najstarije parobrode. 1940 prodani su bili Salvore i Trieste, istovremeno su bile naručene novogradnje ali je 2. svjetski rat promjenio planove …

San Giusto: izgr. 1929 u Miljama kod Trsta, 861 BRT, 68,45m duž, 2 diesel motora, 936 putnika. 02/1929 prvo putovanje i »ledeni krst« od Trsta do Zadra. 1937 prenova salona i počne ploviti i na krstarenjima u Jadranu. 1940 brod oduzme Regia Marina i upotrebi ga kao minopolagač pred lukama Trst, Pula i Ancona. Nakon toga brod se seli u Tobruk i Albaniji gdje je takodjer polagao mine. Kad se vrati u Trst pretvoren je u brod bolnicu, za hitnu pomoć. Do 1941 je bio u Brindisiju. Na plovidbi za Tripoli, 15.05.1941 naleti na minu i potopi se 15 milja od Tripolija.

brodovi

dalje

Nesazio, San Marco, Salvore i San Giorgio u Trstu:

putnički brodovi kompanije "Istria-Trieste" pretvoreni u topovnjače

Quieto, Trieste, Salvore, Istria i San Marco u Trstu, 1927.

Nesazio, Tergeste, Trieste

Arsa izplovljava iz Trsta

Dve fotografije snimljene početkom 30-tih u Trstu.

Na prvoj u prvom planu sa desne strane parobrod Italia.


[attachment=1]

[attachment=2]

Još jedna iz istog nalaza ...

[attachment=1]

Brod Helovan u Trščanskoj luci 1927. godine.


[attachment=1]

Ex Kingfisher, preimenovan u SS Venezia (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=14375.msg130070#msg130070), snimljen u Trstu 1915. godine.


[attachment=1]

Parobrod Wien u luci Trst 1914. godine.

[attachment=1]

Parobrod Tirol u Trščanskoj luci 1907. godine.


[attachment=1]

Brod Adriatica u Veneciji, 50-tih godina prošlog veka.


[attachment=1]

Piran, polovina 60-tih.

[attachment=1]

Jedinstvena slika, moguće i jedina tog broda Splošne plovbe.. Slika je nastala iza 1965. godine. Prije je bio Brioni i Bracol. Izrezan je 1974. godine. To je brod peri deri, stare gradnje V.Krstulović u Splitu.

Bravo dread !  
         A jedina nije, negde sam vidio još jednu, čini mi se slikano u Kopru. Ne....greška, ono je bila Soča a ovaj je Seča.

Evo Soče u Izoli

treba postaviti i parobrod "Pierino"  ("Fierino"?) iz Pirana
[attachment=1]

Čisti Pierino.

slikano juče u bolnici Valdoltra u Ankaranu
 
[attachment=1]

moram reči: na fotografijama se stalno uz brodove nalaze trabakuli. Krcati "do daske", radni, debeli brodovi! Radni konji. Koliko su ružni na prvi pogled, toliko su mi sada sve lepši (sindrom palube?). Da neko otvori poseban topic?

ajoj
ponavljam fotografiju

[attachment=1]

Ovo bi moglo u ovaj topic![attachment=1][attachment=2]

Plovili su po cijelom Jadranu; posebno vezani za sjever i nisu bili.

Pozdrav svima,

forum je odličan. Evo za početak moj mali prilog.
Ima brodova neznam, Čreška luka tamo negdje dvadesete, tridesete godine...  :marinero

[attachment=1]

Dvojbeno je da li su to 20-te i 30-te. Čini mi se da dimnjak ima oznaku Ungaro-Croate koja je likvidirana 1918.

To je kraj 19. stoljeća i moguće da je Drava.

Eto, riješeno, moja pretpostavka je bila kriva. Malo sam proguglao i da evo ga: http://www.hajoregiszter.hu/hajoadatlap/drava_%281_%29/1295  
Evo jedna iz Čreškog mandrača, meni jako draga fotografija..Detalje neznam

[attachment=1]

Evo još dvije za večeras. Čreška luka očito kraj 19. stoljeća, te škver...

[attachment=1]

[attachment=2]

Lepe slike, Tohuwabohu.

Fala ! Uskoro nastavak...

San Giorgio je vec bio, ali ne u Umagu.
[attachment=1]

Slavonia (Cunard Line) je snimljena u Rijeci (izmedju 1904-09). Drzala je liniju za New York; uvijek je bila puna emigranata u potrazi za boljim zivotom.
[attachment=1]

Usljed navigacijske greske (na povratku), nasukala se ljeti 1909. na Azorima. Srecom, nitko nije stradao.
[attachment=2]

Možda koji od ovih i danas plovi?

Mislim da da, bar jedan...

http://www.ulika-rovinj.com/hr/izleti-sa-brodom-rizana/

Vrhunski!

Ovdje se spominju razne parobrodarske kompanije, pa prilazem one koje su drzale liniju na ovom dijelu Jadrana:
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]

Vidim da se Jadran II bavi ciminjerama i zastavama starih kompanija. kako se i ja pomalo s tim bavim, ali trgovačka mornarica Jugoslavije u periodu od1945 -2000 , interesira me bavite li se i ovom tematikom.

Nazalost se ne bavim - ovako sam naisao na ciminjere pa ih postavio na ovaj topik da se nadju na jednom mjestu.

možda sam fulao, ali...............Austrougarski parobrod France Ferdinand , korišten  od US snaga u Rijeci kao glavni štab !? Riječ je o periodu bitke kod Piave u WW 1. Dali netko zna više ?

Brod je pripadao do kraja rata kompaniji Adria Royal Hungarian Sea. Nav. Co. Ltd. iz Rijeke, zatim je imao neko vrijeme saveznicku zastavu, da bi 1920. "Ferencz Ferdinand" pripao Italiji.
Znaci da bi fotografija mogla biti snimljena nakon kraja rata.

Nisu bas brodovi, ali su stare fotografije Pirana
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Izmedju dva rata - iz starih slika Losinja
[attachment=1]

Kraj San Marca
[attachment=1]

I malo modificirana, ranije postavljena fotografija iz boljih dana.
[attachment=1]

2965 R Ungarisch-Kroatische See-Dampfschiffahrts A.-G., Fiume year ~ 1910.  ?

To je Salona. Na njoj je počeo navigavati Juraj Suzanić stariji.

Ship classification:    SALONA class, single screw sea-going passenger steamer

Built    1904, P. Swan Hunter & Wigham Richardson Ltd., Newcastle, GBR, #716
Length overall:    70,88 m
Extrem breadth:    8,94 m
Depth:    5,50 m
Draft:    4,27 m
GRT:    936
Main engine type:    quadralope steam engine
Output of main engine:    1500 LE
Stillwater speed:    11 knot

1904-SALONA, Hungaro-Croatian Sea Steamship Co. Ltd., Fiume, AT-HU
1918-SALONA, requisitioned by K.u.K Kriegsmarine - armed supply ship.
1919-SALONA, Soc. in Azioni Croata di Nav. Maritt. A Vap., Fiume, IT
1922-SALONA, Jadranska Plovidba D.D., Susak, YS
1931-LJUBLJANA, s/o., Susak, YS
04.1941: seized by Italian forces at Split.
1941-LJUBLJANA, Italian Gvnmt., Fiume, IT
1945-LJUBLJANA, returned to owners.
14.05.1945: mined and sank in the Bakar Bay near Rijeka.

  Uh, dobra slika. Ne bih mislio da ovako veliki brod pristaje ovde, ulaz je ipak uzak a i more ne bih mislio da je dovoljno duboko. Ovaj dio Lošinja nije se promjenio do danas (na sretu, lijepo je, kako je)

San Marco - uništen kod Savudrije

Rat se u drugoj polovini 1944. godine  u tršćanskom zaljevu obrušio svom silinom. Iako se front, koji je dijelio Italiju na dva dijela, stabilizirao, akcije saveznika dosezale su na sjever do srca Europe.
Stalna bombardiranje brodogradilišnih centara Trsta i Monfalcona zahvaćalo je i obližnje civilne objekte, napadana si uništavana lučka postrojenja, rafinerije, skladišta, industrijska postrojenja.
Na moru situacija je bila slična, na plićinama Muggie (Milje) bilo je potopljeno više brodova: Duilio, Giulio Cesare, Sabaudia… Drugi su brodovi bilo oštećeni ili nasukani uz operativne obale. Transatlantik Rex, vlasnik Plave vrpce i admiralski brod trgovačke talijanske flote, pokazivao je svoje dno, nagnut na jedan bok pod obalom između Kopra i Izole – potopljen je 8/9/1944. godine.

Duilio
Izgrađen 10.1923. godine
Brodogradilište Ansaldo, Sestri Ponente
Novogradnja br.br. 175
Tip: putničko-teretni
Zastava ITA
Tona 24281
Dužina 183,6
Širina 23,3
Brzina 19,5
10.7.1944
Ac/b san Sabbia, Muggia Bay

Rex
Izgrađen 9.1932. godine
Brodogradilište Ansaldo, Sestri Ponente
Novogradnja br.br. 296
Tip putničko-teretni
Zastava ITA
Tona 51062
Dužina 254,2
Širina 29,6
Brzina 28,0
8.9.1944
Ac/b Capodistria Bay, Trieste

Giulio Cesare

Poronuće 7.2.1920. godine
Predan 11.1921.
Brodogradilište Swan, Hunter & Wigham Richardson, Wallsend
Novogradnja br.br. 967
Tip: putničko-teretni
Zastava ITA
Tona 21657
Dužina 183,6
Širina 23,3
Brzina 19,5
11.9.1944.
Ac/b Trieste

Sabaudia

Porinuće 10.3.1940. godine  kao Stockholm
Predan  12.1941. godine
Brodogradilište Riuniti Adriatico, Monfalcone
Novogradnja br.br. 1203
Tip putnički brod
Zastava ITA
Tona 29307
Dužina 205,4
Širina 25,6
Brzina 20,0
6.7.1944 .
Ac/b & prevrnuće Trieste
1948.
Raised
1949.
rezalište

Plovidba malih lokalnih brodica, ono malo što ih je ostalo da održavaju linijsku plovidbu, a nisu bili rekvirirani u vojne svrhe i poslani na daleka odredišta, bila je sve teža iako je pučina bila potpuno prazna. Ti mali  putničko-teretni brodovi pogonjeni parnim strojem bili su gotovo jedino transportno sredstvo između zapadne obale Istre i Trsta... Jedan od tih brodova bio je San Marco.
Njegova kobilica je postavljena 1910. godine u Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu za  Societa di Navigazione Istria-Trieste i bio je relativno velik (276 brt, dužina 48 metara, 503 putnika podijeljeni u tri klase, 15 članova posade). Imao je i malo brodsko skladište za ukrcaj raznog tereta. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije engleske konstrukcije koji mu je omogućavao pristojnu brzinu, na pokusnoj vožnji čak 14 čvorova, koja je ograničena zbog ekonomije na nekoliko čvorova manje. Od zime 1929. godine održavao je liniju između Trsta, Istre, Zadra, a kasnije se ograničio  na plovidbu duž obale Istre.
Bio je to rijedak brod koji nije rekviriran od strane ratne mornarice (Regia Marina) koji je nastavio održavati linije pojačavajući intenzitet plovidbi da bi nadoknadio praznine ostavljene odlaskom drugih brodova pod skute ratne mornarice. U 1944. godini održavao je liniju između Trsta, Izole, Pirana, Portoroža, Savudrije i Umaga gdje je noćio da bi slijedećeg jutra se vratio prema sjeveru. Ali i ta je linija, zbog rata, često prekidana, usporavana, pa je često održavana samo jednom sedmično.
9/91944. godine, bila je subota, San Marco je pod zapovjedništvom kapetana Milla Rassevi uobičajeno  isplovio iz Umaga prema Trstu. Bilo je točno 06.30 sati, a dan, uz laganu buru. se činio vedar. More, plave boje iznad kamenitog dna je bilo mirno pred pramcem koji je u plovidbi izdizao dva bijela brka pjene. Iza broda se vijao dim koji je izlazio iz brodskog dimnjaka da bi nestajao u daljini. Ništa nije ukazivalo na tragediju koja će se dogoditi putnicima koji su se smjestili među kašetama riba i košara voća i povrća za tršćansku tržnicu. Na brodu je bilo i tridesetak njemačkih vojnika ponajviše iz osmatračke stanice na Petroviji gdje je zapovjednik bio kapetan Fuchs, te nekoliko regruta FLUK-a koji su putovali u Udine na kurs za zračno osmatranje.
Nije bilo dana da nebom nisu letjeli saveznički zrakoplovi na velikim visinama, pa je u tog jutra iza krme broda viđeno desetak zrakoplova koji su letjeli prema unutrašnjosti Istre. Kapetan Rassevi je bio zabrinut i, stigavši u Savudriju, pokušao je saznati što se događa. Putnici se nisu previše zabrinjavali, bili su već naviknuti, pa su strpljivo čekali nastavak putovanja. Neki su sišli na kopno prekidajući putovanje, a neki su odustali od ponovnog ukrcaja.
Prolaskom vremena, oko pola sata, brod je otpustio vezove i otplovio. Sve se činilo mirno, prošli su rt Savudrija da bi ušli u piranski zaljev, kada su se na brod obrušili zrakoplovi.
Svjedok Bruna Radin, u to doba je imala 18 godina, koja se s nekoliko prijateljica nalazila na gornjoj palubi, ispričala je da je ugledala zrakoplove na velikoj visini, a iz te grupe su se neki odvojili i u brišućem letu počeli mitraljirati brod izazvavši paniku među putnicima koji su se pokušavali dočepati potpalublja. Nakon mitrajirana uslijedilo je bombardiranje – jedna bomba je pogodila zapovjednički most i brodski dimnjak. Zapovjednik Rasservi je raznesen u eksploziji, a s njim i trinaestogodišnja Maria Luisa, djevojka koju mu je povjerio prijatelj da je otprati u Trst gdje je imala neke ispite. Stradao je i kormilar Costante Mikalisczin koji je nestao bez traga. Samo nekoliko trenutaka ranije on je zamijenio na kormilarskom kolu Giorgia Pitacco-a koji se spustio na prvu palubu kako bi pregledavao putne karte putnicima koji su se ukrcali u Savudriji. Već je spremao prve novce kada su se začuli prvi rafali: potražio je zaklon u brodskoj kuhinji, ali neki odlomljeni dijeli su ga bacili na palubu; nesreću uspio se zakloniti iako je ranjen u rame.
Na pramcu pred zapovjedničkim mostom, među pripadnicima FLUK-a se nalazio Tullio Zhiuk  zajedno sa zemljacima Egidiom Zucca, Vittoriom Cocever, Tarcisiom Fonda, Mariom Pacchietto  i Guerrinom Crevatin: kada je nastao kraj svijeta pogodio ga je zračni udar i geleri, pa se našao na palubi u polusvjesnom stanju, krvav među mrtvim tijelima; uspio je skočiti u more te plivajući se dokopati školjere(nešto predosjećajući odmah po ukrcaju olabavio je vezice  teških cipela; Pacchietto, Fonda i Crevatin nisu uspjeli i stradali su.
Očevici iz Marine kod Pirana, na kopnu bili su Nicolo Dolce (unuk Mikalisczina) i Marcello Fragiacomo koji su vidjeli kako se razletio zapovjednički most u eskploziji koja je katapultirala brodski dimnjak dok se  zapovjednički most prevrnuo prema krmi i zapalio. U tom trenutku, za mnoge je bio fatalan zbog toga što je ulaz u salon koji je stavljao u komunikaciju potpalublje s palubama bio poprilično uzak i između brodskog dimnjaka i zapovjedničkog mosta tako da je prolaz ostao nedostupan za one koji su ostali u potpalublju.
Komesar Marcello Fonda ostao je zarobljen u svom potpalubnom uredu  u masi ljudi, koja se tamo sklonila da se zaštiti od mitraljiranja, a kada su počele padati bombe u panici su tražili izlaz na palubu; spasio se samo zahvaljujući poznavanju unutarnjih prolaza, popevši se na palubu kroz otvor kojim se hrana dostavljala iz kuhinje u salon; sobom je poveo još neke osobe prije nego što je druga bomba uništila strukturu broda.
Upravitelj stroja Libero Veronese uspio je skočiti u more i spasiti se. Njegov kolega Antonio Rocco, koji je bio iskrcan, ali ipak na brodu, nalazio se u salonu s kćerkom Egeriom i njezinim suprugom Giovanniem Palin; sva tri su spasili iako su bili ranjeni: žena, koja je bila trudna, slomila je zdjelicu, što nije prekinulo trudnoću, ali je utjecalo na zdravlje novorođenčeta.
Kao posljedica uništenja zapovjdničkog mosta, kormilo je ostalo zaglavljeno u krajnje desnom položaju tako da je brod nastavio ploviti te se nasukao na školjeru sa svojim teretom mrtvih i ranjenih putnika i članova posade (najmanje 150). bez ubrojavanja vojnika o čemu vlasti nisu dale podatke. Što se tiče vojnika, netko je čuo pucnje te je pomislio da su oni pokušali pucati na zrakoplove; ustvari radilo se o mecima koji su eksplodirali zbog topline uzrokovane požarom. Malo sreće u tragediji je bilo to što je trup ostao plutati, jer inače bi potonuo na dubinu od 13-14 ili više metara čime bi sobom povukao sve one koji su ostali živi, njih 60-tak koji su mogli plivanjem doći do obale. Mnogo je bilo nestalih, među kojima i kapetan Luigi Caneva, komesar prefekture općine Piran i otac Costantino, direktor poljoprivrednog dobra benedektinaca u Dajli.

San Marco
Putnički obalni parobrod na vijak
Brodogradilište: Triestino, monfalcone
Novogradnja br.: 22
Polaganje kobilice: 25/10/1910.; porinuće 3/4/1911.; primopredaja 10/5/1911.
Brt 276
D 49,47; š 6,3; v 3,27 m
Brzina 13,5 čv
Vlasnik Istria-Trieste Societa di Navigazione a Vapore –Trieste
Plovi na brzoj liniji za Pulu dvaput na tjedan uz liniju (više puta na dan) Trieste-Piran ostale dane
10/1914 .
u raspremi estuarija Ausa Corno (Porto Nogaro)
24/5/1915.
Zarobljen od talijanskih vojnih snaga i prebačen u Veneziju
1915.
Rasprema u Veneziji
23/5/1917.
Rekviriran i predan Esercizio navigazione di stato – Roma, upisan u pomoćno brodovlje regia marina s imenom San Marco III i predviđen za transport opreme brodovima koji priječe Otrant
8/6/1920.
Vraćen vlasniku, s talijanskom zastavom, popravljen i vraćen na liniju Trieste- Pola i Trieste-Piran
2/1929.
Moderniziran nakon što je teško oštećen anomalnim valom u plovidbi između Izole i Pirana
11/2/1929.
Brt 276, put 503
27/11/1930.
Istria-Trieste S.A. di Navigazione – Trieste
10/1943.
Mittelmeer Reederei G.m.b.H. – Hamburg na dnevnoj liniji Umag- Savudrija- Piran- Izola- Trst
9/9/1944.
Mitraljirali ga neprijateljski zrakoplovi između Savudrije i Pirana, veliki broj žrtava, brod praktički uništen, nasukan kod Savudrije; kasnije prebačen u Piran i izrezan

Drugi svjedok, Giuseppe Urbanaz, koji se nalazio u blizini grupe radnika koji su bili unajmljeni za neke radove za zaštitu obale, prisjeća se da – kada je prestalo mitraljiranje, dok je zrakoplov letio vrlo nisko, zona bi bila odmah od strane vojske izolirana – i grupa bi bila odvedena na to mjesto i trebala je sakupljati žrtve, koje je more donijelo na obalu. Te žrtve su bile ukrcane na dva kamiona.
Mnogo ranjenih  (Giorgio Pitacco je pomogao mornaru Giuseppeu D'Avanzo-u, koji je izgubio ruku), najprije je sakupljeno u seoskoj kući, gdje ih je obradio doktor koji je došao zajedno s vojnicima s obližnjeg logora, a kasnije su uz mnogo problema poslani u bolnicu u Trst.
Iz Savudrije i mjesta Villa Cesari (Stanzia Grande) došla je daljnja pomoć. Iz Pirana je došao jedrenjak Esperia vlasnika Bortola Ruzziera kojega su slijedili ribari u svojim čamcima koji su malo mogli učiniti, jer je podrtina izgorila, a ostao je samo goli trup.
U istoj prilici mogla se dogoditi još jedna tragedija. Tog jutra, rekvirirani trabakul Nuovo Angelo je plovio prema Savudriji i u teglju imao šlep pun materijala za konstrukcije s oko 180 radnika koje je bila preuzela organizacija Todt. Zahvaljujući zakašnjenu zbog banalnog razloga, sjeća se Bruno Bernardis, ta plovila se nisu našla na mjestu napada čime su vjerojatno izbjegli potapanje.
Kao posljedica tragedije, ali i zbog sve češćih napada (nekoliko dana kasnije mitraljiran je pred tršćanskim lukobranom, s mnogo mrtvih i ranjenih i parobrod Itala u vlasništvu Navigazione Capodistriana), dnevni pomorski promet je prekinut, a preostali parobrodi su plovili samo noću, ali samo kratko vrijeme, jer je ubrzo cijeli promet prestao.
U napadu je bilo preko 50 žrtava dok je pet članova posade nestalo.
Stradali su: Bessi Anna, sin Bruno i kćerka Lucia iz Umaga,  Caneva Luigi (otac Pietro) iz Cormonsa, commissario prefettizio u Umagu, Coslovich Ernesto, rođen 6/2/1924., Fabris Francesco (otac Antonio), pomorac iz Umaga, Fonda Tarcisio iz Kopra, Fragiacomo Severino, rođen 17/6/1926 iz Izole pripadnik mornarice RSI, Micalsin Costantino, pomorac  iz Pirana, Puissa Matteo, Rasevi Milos, pomorac, Sghela Maria iz Umaga, Sodomaco Bruno (otac Giuseppe) iz Umaga, Sodomaco Giuseppe (otac Giovanni) iz Umaga, Sodomaco Margherita  (rođena Zacchigna) iz Umaga, Sodomaco Mario iz Umaga, Trani Giuseppe, pomorac i Veronese Libero, upravitelj stroja.

U losinjskoj luci.
[attachment=1]

Pitanje za stručnjake-koji je ovo brod.Nalazi se u luci Novigrad 1975g.

[attachment=1]

  Ovo je Taljanski brod Edra, drago mi je da ga vidim. Izgradjen 1962 u Cantiere Navale Felszegi, Muggia za Navigazione Alto Adriatico S.p.A. - Trieste. Imao je redovitu liniju od Trsta, preko Kopra, Izole, Pirana, Istarskih gradova do Pule. Katkad i do Lošinja. Još plovi, sada u vlasništvu Associazione Ferrovie Siciliane. Hvala kosta1961.
          Ovo premjestite u topik "Brodovi na sjeveru Jadrana" jer nema veze s Jadrolinijom.

Dionea, koja je doplovila iz Trsta u Koper, Izolu sprema se za vez na gradskom molu u Piranu, prije dalje plovidbe prema gradovima Istre. Slika je verovatno iz zadnjih godina linije, oko 1990.

Fotografija pomenutog broda Edra.


[attachment=1]

Fotografija pomenutog broda Edra  >>>>>  lokacija?

Ja zaista ne znam. Fotografiju sam pronašao na buvljaku, na pozadini nema nikakvih podataka, blanko  :)

Edra izplovljava iz Izole prema Piranu. Godina je 1962, nov brod, tek sagradjen.

Edra u jednom njemačkom filmu iz 1964, koji je sniman na Jadranu: https://www.mega-media.hr/video-znate-li-da-je-1964-snimljena-komedija-holiday-in-st-tropez-u-makarskoj-i-podgori/ (https://www.mega-media.hr/video-znate-li-da-je-1964-snimljena-komedija-holiday-in-st-tropez-u-makarskoj-i-podgori/)

Nisam mogao ustanoviti ispred koje luke (film je inače sniman u Makarskoj i Podgori)

Piran

Edra izplovljava iz Malog Lošinja

Parnik San Marco (1911 - 1944) u Piranu.  Potopljen u avionskom napadu 9.9.1944 izmedju Pirana i Savudrije, gdje je nasukan.

Edra u Rovinju