PALUBA

Pešadijski top 3,7-cm Infanteriegeschutz M.15

Ovaj top je služio za izravnu podršku pešadije. Potreba za ovakvim oružjem se pokazala prilikom prijelaza vojski zaraćenih strana na pozicijsku odbranu. Oni su bili predviđeni za slamanje otpora u dobro zaštićenim tačkama, npr. mitraljeska gnjezda, kojim posredna artiljerijska vatra nije nanosila gubitke i nije ih mogla neutralizirat. Veze pješaštva i artiljerije su bile problematične, pogotovu u napadu kada je svaka veza bila prekinuta. Neočekivane tačke , naročito mitraljeska gnjezda, bile su opasne u tokom napada jer su kasno otkrivene i otvarale su vatru iz neposredne blizine desetkujući napadače. Tako je nastala potreba za pješačkim oružjem koje je mobilno i koje je bilo sposobno neutralisati te tačke preciznom vatrom, kao i probijati mitraljeske štiteve i grudobrane. Korištenje minobacača nije riješavalo te probleme, dijelimično i radi nepreciznosti, tako da bilo potrebno oruđe sa ravnom putanjom projektila.
Škoda je potim zahtjevima izradila top 37mm, koji je 1916 godine upućen u jedinice. Ovi topovi su bili malena oruđa, opremljena sa štitom za zaštitu od metaka i šrapnela, opremljene periskopom, što je omogućavalo strjelcu osmatranje brez opasnosti da bude pogođen. Zatvarač je bio vertikalni klinasti. Top se često radi mobilnosti koristio bez štita. Lagan i mali , mogao je dejstvovati iz rovova, kratera.. , rješavajući nastale probleme u pokretu.
Međutim kako je kalibar topa bio dosta skroman a i granate relativno male težine cca 0,5-0,7kg pokazalo se da je bio poprilično neučinkovit protiv pješaštva, a kasnije jačanjem oklopa, bilo je očito da granate imaju nedostatak energije.(cijev topa je bila dužine 372mm).
Uprkos nedostacima 1916g je naručeno 1000 kom tog oružja.
Top se prenosio rastavljen na tri dijela cijev, kolijevka i stativ, koji su težili 34.6kg, 25.3kg i 24.4kg. Mogao se prenositi nošenjem od strane vojnika, vučom, često su koriščeni psi. Municija je bila u okvirima po 15 granata, težine 26.5kg. Koristio je HE, šrapnel i obilježavajuću granatu.
U svakoj regimenti su teorijski predviđena dva voda pešadijskih topova. Svaki vod je imao 1 oficira, 2 podoficira i 26 vojnika. U vodu su bila 4 oruđa. U praksi svaka regimenta je dobila po jedan vod.
U TT podacima se pojavljuju odstupanja, ovde ću navesti najvjerojatnije podatke
Kal.:37
Dužina cijevi: 372mm
Težina oruđa u dejstvu 81kg
Elevacija :-8 do +17 stepeni
Po horizontali 33 stepena
Domet 2200m( domet na kojem je još preciznost zadovoljavala, inače teoretski je bio do 3000 m)
Početna brzina oko 360m/sec[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Francuzi su po uzoru napravili slično oruđe 37mm MLE 1916, a i Rusi su imali slično čudo.

Postoje podaci da se koristilo i u vojsci Jugoslavije, jer se nalazi, kao standardna oprema u Priručniku Jugoslovenske vojne akademije. Tačnih podataka koliko je toga bilo nema, ali ga je vojska Jugoslavije sigurno  imala u naoružanju.[attachment=5]

Francuz 37mm [attachment=1][attachment=2][attachment=3]
Ruski top 37mm[attachment=4][attachment=5]

Mogao je ispaliti do 20 granata/min.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=1]

https://youtu.be/mmUCFlYPF3c

Vuča topa.

[attachment=1]

3,7-cm Infanteriegeschutz M.15, 1917. godine.



[attachment=1]

3,7-cm Infanteriegeschutz M.15, vojni muzej u Beču.



[attachment=1]


[attachment=2]

Dva 3,7-cm Infanteriegeschutz M.15, fotografija iz 1915. godine.




[attachment=1]

Još jedna fotografija istih topova, iz drugog ugla, 1915. godina.




[attachment=1]