PALUBA

Hawker Typhoon IB

Prikazan je avion R iz sastava 486. Eskadrile Kraljevskih zračnih snaga Novog Zelanda (kodna slova SA), koja je u toku 1943. letjela s uzletišta u North Wealdu i West Mallingu. Kamuflaža je normana po uzorku br.1 Ministarstva za zrakoplovnu proizvodnju za razdoblje poslije 1941, za primjenu nad kopnom u zonama umjerene klime. Obratite pažnju na crno-bijele pruge na donjem dijelu krila, koje su u razdoblju 1942-1944. godine dobivali avioni tipa Typhoon i Tempest da bi ih se lakše razlikovalo od lovaca Fw 190, te te ostatke crno-bijelih pruga savezničkih ekspedicijskih zračnih snaga ispod trupa. Nebeskuplavu 45 cm široku traku oko stražnjeg dijela trupa i nebeskuplavu kapu elise imali su svi britanski lovci od decembra 1940, a 15 cm široka žuta pruga na napadnoj ivici krila označavala je britanske lovce od decembra 1941.

Tip – lovac i lovac bombarder jednosjed
Motor – jedan tekućinom hlađeni Napier Savre IIC s 24 cilindra, 2.200KS u polijetanju
Naoružanje – četri topa Hispano Model I od 20mm sa 140 metaka po topu, do 907kg bombi ili osam raketa po 27kg
Max. brzine – 666km/h na 3.505m; 663km/h na razini mora
Brzina krstarenja – 531km/h
Početna brzina penjanja – 850m /min
Penjanje – 4.572m za 5min 50sek
Poerativni plafon – 10.729m
Dolet – 821km s 454kg bombi;  1.577km s odbacivim rezervoarima
Težine – 4.010kg prazan; 5.375kg opterećen
Razmah krila – 12,67m
Visina – 4,67m
Površina krila – 25,92m²

Zemaljsko osoblje RAF-a pri radu na avionu Hawker Typhoon IB. Lijepo se vide četri cijevi topova i lansirne šine za osam raketa po 27kg. Objekt u prvom planu što liči na bubanj je hladnjak golemog, ali ponekad nepouzdanog rednog motora Sabre.

.

Bravo "stranče", prekrasne slike.   :klap :klap

Avion Typhoon, kao i Hurricane, projektirao je Sydney Camm, glavni projektant kompanije Hawker. Namijenjen da koa lovac presretač zamijeni avion Hurricane, Hawket Typhoon nije uspio u toj ulozi i svoje pravo polje djelovanja našao kao jurišni avion za napad na zemaljske ciljeve. U toj je ulozi bio možda najbolji lovac-bombarder u drugom svjetskom ratu.

Projektiranje Typhoon-a započelo je 1937. godine s namjerom da se proizvede lovački avion potpuno metalne konstrukcije s nosećom oplatom i novim motorom Napier Sabre  od 2.000KS. Ministarstvo zrakoplovstva razmišljalo je i mogućnost da avion koji će zamijeniti Hurricane bilo motor Sabre, bilo Rolls-Royce Vulture, koji je također trebao razviti preko 2.000KS. Tako je, kad je Hawker predložio Ministarstvu zrakoplovstva projekt, ono zatražilo da firma izgradi četri prototipa, od kojih će po dva koristit te nove motore.  Tip s motorom Vulture, nazvan Tornado, imao je velikih problema s motorom, pa je napušten pošto su bila izgrađena samo tri aviona.

Tip s motorom Sabre, nazvan Typhoon, prvi put je poletio u februaru 1940. godine. Iako se očekivalo da će novi lovac ući u naoružanje sredinom iste godine, isporuke aviona serijske proizvodnje počele su tek u maju 1941, dok je u službu ušao u septembru te godine. Ti prvi avioni bili su lovci Typhoon IA, naoružani s 12 mitraljeza Browning 7,7mm u krilima.

Ali uprkos tome što je kao prvi RAF-ov lovački avion sposoban za brzine iznad 644km/h, Typhoon bio dobrodošlo pojačanje snagama Lovačke komande, početak njegove operativne karijere nije ni izdaleka prošao bez neugodnosti. Razlog tomu ležao je velikim dijelom u činjenici da je novi tip aviona ušao u službu prebrzo, prije nego što su bile otkolonjene početne teškoće s motorom i zmajem aviona. Dva glavna problema bila su nepouzdanost motora Sabre, što je bilo posebno opasno prilikom polijetanja, i strukturalna slabost zadnjeg dijela trupa, uslijed čega je postojala mogućnost da vibracije, s katastrofalnim poslijedicama, otkinu rep aviona. Poslije daljnjih ispitivanja, konačno su bili riješeni problemi  s motorom, a stražnji dio trupa ojačan je dodatnom oplatom, ali tek pošto je ozbiljno bilo raspravljano pitanje povlačenja Typhoon-a. Lovačka komanda bila je razočarana malom brzinom penjanja aviona i njegovim slabim performansama na velikim visinama. U to vrijeme, krajem 1941. i početkom 1942. godine, u  naoružanje Luftwaffe  ušao je Focke Wulf 190 i bio korišten za zadatke iznenadnih napada iz niskog leta na ciljeve na jugu Engleske. Samo je Typhoon mogao sustizati te nezvane goste jer je i najnoviji model Spitfirea Mark V, bio prespor.

Typhoon IA uskoro je na proizvodnim trakama zamijenjen avionom Mark IB, koji je umjesto mitraljeza kao glavno naoružanje ima četri topa kalibra 20mm. Novi je model na borbeni zadatak poletio u augustu 1942. Krajem te godine počeli su u eskadrile stizati i avioni osposobljeni za nošenje  dviju  bombi po 113kg pod krilima. U toku 1943. povećan je teret bombi od 227kg na 907kg, a naoružanju aviona dodane su i rakete. S tim su se naoružanjem uskoro povećalo uspjesi Typhoon-a kao brzog  jurišnog aviona za napad iz niskog leta s velikom udarnom moći, koji je uništavao njemačka transportna sredstva širom sjeverne Evrope. Svoje prave mogućnosti pokazao je Typhoon prilikom savezničke invazije na Evropu u junu 1944. Tada je u službi bilo već dovoljno tih aviona da bi se mogle uvesti stalne patrole nad frontom i pozadinom. Kopnene snage mogle su jih pozvati u času potrebe da unište svaki njemački tenk, artiljerijski položaj, mitraljesko gnijezdo ili koju drugu zapreku koja bi im se ispriječila u napredovanju.

Prvi Typhoon-i serijske proizvodnje  imali su uokvirene segmente pokrova pilotske kabine i preklopna ulazna vrata, ali je kod avina kasnije proizvodnje taj nespredni dio zamijenjen kliznim, mjhurastim pokrovom, čime je pilotu znatno povećana vidljivot na sve strane. Daljnje modifikacije  sastojale su se u zamijeni ranijeg stuba antene iza pilotske kabine elastičnom antenom i korištenju četverokrake umjesto trokrake elise. Proizvodnja Typhoon-a prestala je novembra 1945. isporukom 3.330-tog i posljednjeg aviona. Značaj Typhoon.a u borbama 1944. i 1945. godine  u sjevrozapadnoj Evropi bio je izuzetno velik. Njegova debela krila omogućavala su mu da, osim svog topovskog naoružanje, nosi  i  veliki ofanzivni teret, a snažan motor davao mu je izvrsne performanse na malim visinama. Typhoon nije bio pokora samo za jedinice prve borbene linije, već i za njihove štabove korpusa i za armijske štabove, koje je napao savršenom preciznošću.               
 

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

https://youtu.be/YZAq72EYp6w