PALUBA

F6F je izravni potomak tipa F4F Wildcat građen s ciljem da se nosači aviona RM SAD opreme lovcima koji će biti sposobniji od svojih prethodnika da se ravnopravno nosi s japanskim lovačkim avionima. Nužno poboljšanje performansi trebalo je postići aerodinamičkim dotjerivanjem aviona, korištenjem većeg , bolje oblikovanog zmaja i ugradnjom znatno jačeg motora. Projektiranje novog lovačkog aviona započeto je početkom 1941. A u junu iste godine mornarica je naručila dva prototipa: XF6F-1 sa zvijezdastim motorom Pratt & Whitney R-2800-10W i XF6F-2 s motorom R-2800-21 s kompresorom. Daljnjim modifikacijama, a mnoge od njih bile su rezultat borbenih iskustava stečenih s tipom Wildcat, prerađena su ta dva prototipa u modele XF6F-3, odnosno XF6F-4.
 
Još prije prvog leta XF6F-3 u junu 1942. bila je naručena velika proizvodnja aviona tog tipa i prvi F6F-3 seriske proizvodnje poletio je samo sedam tjedana kasnije. Isporuke operativnim jedinicama započele su početkom 1943. i taj je tip prvi put ušao u borbu u august 1943. To znači da su prošle samo dvije godine od narudžbe prototipa do vatrenog krštenja aviona serijskog aviona u borbi. Dotle je proizvodnja tipa Wildcat bila prenjeta na Eastern Aircraft Division  korporacije General Motors  i  Grummanove tvornice mogle su se koncentrirati samo na Hellcat. U aprilu 1944. prebačena je proizvodnja na model  F6F-5, ali su do tada bila izgrađena 4.423 aviona modela F6F-3, od toga 18 kao F6F-3E s radarom APS-4 smještenim u malo profiliranom nosaču ispod lijevog krila i 205 kao noćni lovci F6F-3N s radarom APS-6 u istom takvom nosaču. I Kraljevska mornarica Velike Britanije primila 252 lovca F6F-3, s oznakom Hellcat I.

Samo jedan prototip lovačkog aviona XF6F-4 bio je izgrađen. Temeljio se na drugom izvornom prototipu i imao zvijezdasti motor  Pratt & Whitney  R-2800-27 kad je prvi put poletio u martu 1943. taj tip nije ušao u serijsku proizvodnju, pa je nasljednik modela F6F-3 u tom pogledu bio model  F6F-5. Prvi F6F-5 poletio je prvi put u aprilu 1944. i odmah bio stavljen u serijsku proizvodnju. Razlikovao se of F6F-3 većim zaštitnim okolpom za pilota, preoblikovanim kućištem motora, modificiranom vjetrobranom pilotske kabine, poboljšanim naoružanjem i  snažnijim  motorom. Poboljšanje naoružanja izvršeno je osposobljavanje aviona za nošenje dviju bombi   od po 450kg ispod središnjeg dijela krila i šest raketa od 127mm pod krilima, a na kasnijim avionima te oznake s mogućnošću zamjene unutranjeg para mitraljeza od 12,7mm topovima od 20mm. Snažniji motor bio je Pratt & Whitney 2800-10W, koji je u slučaju potrebe postizao snagu os 2.200KS ubrizgavanjem vode , što je obilježeno slovom “W” u oznaci motora. Kao i kod modela F6F-3 proizvedena je i  verzija noćnog lovca s radarom APS-6, s oznakom F6F-5N. Od 6.436 izgrađenih aviona modela   F6F-5,  1.189 bili su F6F-5N, a  930 komada bilo je ustupljeno Kraljevskoj mornarici kao Hellcat II.

Zadnji ratni model Hellcat imao je motor Pratt & Whitney R-2800-18W. Izgrađena su bila samo dva prototipa s oznakom F6F-6, a prvi je poletio u julu 1944. Hellcat je zadržan u operatrivnoj službi  mornarice i u prvim godinama poslije rata, pa su bila razvijena dva daljnja modela. Bii su to F6F-5P opremljeni kamerama, kao avioni  za fotografsko izviđanje, i  F6F-5K, avioni  mete s daljinskim upravljanjem, koji su služili za ispaljivanje projektila. Neki od njih bili su korišteni kao leteće bombe u korejskom ratu početkom pedesetih godina.

Hellcat je bio vrlo uspješan  avion i u njegovu aktivu  upisano je oko 75% svih obaranja što su jih avioni SAD s brodova-nosača postizali u zračnim borbama u drugom svjetskom ratu. Osim tih 4.947 pobjeda, avioni Hellcat  iz kopnenih baza oborili su daljnjih 209 neprijateljskih aviona , što znači da su američki avioni Hellcat uništili ukupno 5.156 neprijateljskih aviona. Ukupno izgrađenih 12.272 aviona tipa Hellcat pokazali su se vrlo korisnima i, osim svojih sposobnosti u zračnoj borbi, ispoljili veliku udarnu moć i u napadima na zemaljske ciljeve, što su u zadnje dvije godine rata dobro osjetili  japanski otočni garnizoni.



Grumman F6F-5 Hellcat                  

Prikazani avion obojen je po službenoj shemi ratne mornarice SAD u morskojplavoj boji, sa standardnim znakovima nacionalne pripadnosti za razdoblje poslije 29. juna 1943, dana kad je naređeno da se crveni rub na znakovima nacionalne pripadnosti promijeni u plavi, kako bi se izbjegla svaka mogućnost zamjene s japanskim oznakama.
-Tip: mornarički lovac
-Motor: jedan zrakom hlađeni zvijezdasti  Pratt  & Whitney R-2800-10W Double Wasp s osamnaest cilindara, 2.000KS u polijetanju i 1.975KS na 5.151m
-Naoružanje: šest mitraljeza Browning od 12,7mm sa 400 metaka po mitraljezu u krilima, plus 907kg bombi ili šest raketa od 127mm
-Maksimalna brzina: 621km/h na 5.273m
-Brzina krstarenja: 27okm/h
-Početna brzina penjanja: 1.39m/min
-Penjanje: 6.096m  za 10min
-Operativni plafon: 11.704m
-Dolet: 1.674km pri brzini od 256km/h s gorivom nošenim u avionu; 2.462km s odbacivim rezervoarom
-Težine: 4.152kg prazan, 5.670 opterećen
-Razmah krila: 13,o6m
-Dužina: 10,24m
-Visina: 3,99m
-Površina krila: 31,03m

-Lovci bombarderi Grumman F6F Hellcat zagrijavaju motore prije polaska na borbeni zadatak

-F6F-5 u letu . Taj se model razlikovao od F6F-3 uglavnom po tome što je imao uređaje za nošenje šest raketa od 127mm pod krilima

.

.

Čuvena fotografija Helketa iz dva posta iznad, ovog puta kolorisana i u daleko boljoj rezoluciji pa je i efekat daleko veći.



[attachment=1]

 Ratne reklame sa Helketom ...


[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]

[attachment=1]

...

[attachment=1]

F6F Hellcat kao radio kontrolisana meta, 1952. godina.





[attachment=1]

Koliko sam shvatio, ovde F-6 nije meta, već daljinski, bespilotno upravljan avion za napad na mostove u Koreji. Avion-meta je "flying / padded/ target". Drone je bespilotni avion koji po potrebi može da se vrati na aerodrom.

Ležim, dremam i kuckam  :) Jeste, jeste.

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]