PALUBA

Focke-Wulf  Fw 190 bio je drugi veliki lovački avion Njemačke u drugom svjetskom ratu i većim dijelom osobina nadmoćan svom suborcu iz prve borbene linije i suparniku za naslov najboljeg  borbenog lovačkog  aviona Trećeg Reicha, Bf 109.

Iako su mišljenja u RLM-u (ministarstvo Reicha za zračni promet), da li je lovcu Messerschmitt  Bf 109 potreban nasljednik, bila podijeljena, tvrtka  Focke-Wulf  je 1938. godine dobila dozvolu da nastavi s radom na izradi detaljnog projekta novog lovca. Uprkos tome što su kod evropskih konstruktora lovačkih aviona bili u modi redni motori s malim porečnim presjekom, Kurt Tank, koji je bio nosioc novog projekta, uspio je privoljeti  RLM da mu dozvoli koristiti zvjezdasti BMW 139, jer je taj već  imao veću snagu od bilo kojeg rednog motora što su se tada proizvodili,  a njegovim korištenjem ne bi se znatnije opteretila proizvodnja rednih motora.

Kad je rad na Fw 190 V1 već uznapredovao, ustanovljeno je da se BMW 190 pregrijava i Focke-Wulf je u svom nacrtu modela aviona serijske proizvodnje zamijenio stari motor s novim BMW 801, koji je više obećavao. Ali su prvi prototipovi  već  predaleko odmakli  da bi ih se moglo mijenjati.  190 V1 poletio je prvi put 1.juna 1939. i odmah se pokazao izvrstnim avionom, s odličnom brzinom i osjetljivim, ali dobro uravnoteženim  komandama.  Međutim, prijašnja bojazan u pogledu BMW 139 uskoro se pokazala točnom, iako se to moglo djelomično pripisati činjenici da još nije bio uveden ventilator za hlađenje motora. Rashladni ventilator bio je ugrađen na 190 V2, ali se motor još uvijek pregrijavao. Na proizvodnim modelima je ventilator sa 10 krila zamijenjen takvim s 12 krila.

190 V5, koji je poletio aprila 1940, bio je prva verzija Würgera (svračak), nadimak koji je Focke Wulf dao svojim lovcima, pokretanim motorom  BMW 801. Taj je motor bio osjetno teži od svojih prethodnika i Focke-Wulf je za proizvodni model aviona projektirao veća krila kako bi doskočio većem opterećenju. Poslije jednog udesa, ta su veća krila ugrađena i na V5. To mu je donekle smanjilo brzinu,  ali je brzina penjanja znatno poboljšana, a karakteristike upravljanja opet su dosegle preciznost  prvih prototipova.  V5 je po većini svojih osobina bio sličan modelima serijske proizvodnje a od V1 i V2 razlikovao se prvenstveno time što je imao nešto veća krila i  horizontalnu  repnu površinu, te nekoliko centimetara dulji trup. Da bi  se izbalansirala veća  težina novog motora, pilotska kabina pomaknuta je nešto unazad. Uprkos  tome, svojim izgledom Fw 190 je ostao vrlo dopadnjiv avion, krasnih aerodinamičkih linija, s trupom uskim koliko je to dopuštao nezgrapan zvjezdasti motor. Jedna od najizrazitijih prednosti novog lovca nad Bf 109 bio je stajni trap koji se uvlačio prema unutra  i davao mu veću  stabilnost od stajnog trapa od Bf 109, koji se uvlačio prema van.

JG 26, jedinica Luftwaffe određena da operatrivno ispita i pomogne u dotjerivanju tog tipa, preživljavala je teške dane početkom  1941: neprekidno je imala nevolje s motorom, njegovim hlađenjem  i elisom. Ti su problem na kraju bili riješeni  u  septembra 1941. Geschwader  je krenuo u akciju. Novi se lovac pokazao vrlo uspješnim i nadmašio RAF-ove Spitfire V  u gotovo svakoj osobini.

Serija Fw 190A imala je mnogo modela, s motorom veće snage, s boljim naoružanjem i nosaćem bombi ispod trupa.  S tom posljednjom  modifikacijom Fw 190 su izvršili mnoge iznenadne prepade na ciljeve  u Velikoj Britaniji. Nisu nanosili mnogo stvarne štete,  ali su naterali RAF da pribjegne neprestanom patruliranju, s popratnim posljedicama na zalihe goriva i dodatne napore pri opsluživanju aviona.

Dva konačna  modela  A-serije bili su 190A3 i  190A8. Prvi je bio čisti lovac s četri  topa  kalibra 20mm i brzinom od 673km/h, drugi lovac-bombarder koji je nosio jednu bombu od 250kg i dostizao brzinu od 657km/h. Serija 190F bila je izvedena iz serije A, a zamišljena je kao serija za neposrednu podršku u borbi, s 500kg bombi ili naoružanjem od dva topa MK 108 kalibra 37mm pod krilima, pored standardnog naoružanja mitraljezima smještenim u trupu i krilima. Serija 190G također se razvila iz aserije A i bila zamišljena kao vatijanta lovca-bombardera s velikim doletom.

Serija 190B i 190C nikad nisu bile realizirane, osim kao prototipovi, iako su bile vrlo važne u cjelokupnom razvoju tipa 190: najveći borbeni  nedostatak ranijih proizvodnih serija bile su ograničene performanse na većim visinama zbog zvjezdastog motora BMW, a serija B i C bile su konstruirane s rednim Daimler-Benz DB 603. Ispitivanja s tim motorom, posebmo pojačanim ubrizgavanjem metanola (MW-50) i dušičnog suboksida N20, (GM-1), uglavnom su zadovoljila, i to je iskustvo korišteno i seriji 190D, jedinoj seriji aviona tipa 190 s rednim  motorom  koja je ušla u naoružanje  na širokoj osnovi. Glavna karakteristika po kojoj se rapoznavala “Dora” nadimak kojoj je ovoj seriji dala Luftwaffe, bio je njen produžen trup u odnosu na prethodne modele. Redni morot bio je vrlo vješto uklopljen u nos aviona, koji je zadržao oblik zvjezdastog motora svojih prthodnika tako što je dobio prstenast hladnjak umjesto običnog  tipa u obliku kade. Radi uravoteženja duljeg nosa, stražnji dio trupa također  je morao biti produžen. Konačni model serije D bio je 190D-9, lovac-bombarder s topom srednjg kalibra i  mitraljeskim  naoružanjem, ali  s najvećom brzinom od 686km/h i doletom od 837km s gorivom koje je nosio u ugrađenim rezervoarima. Svi modeli D serije imali su motore  Junkers  Jumo.

U cijeloj svojoj karijeri  Fw 190 se pokazao kao vrlo uspjela konstrukcija, s mogućnošću prilagođanavja na najteže zadatke (kao što je torpedno bombardiranje). Bio je brz, imao je dobar  akcioni radijus, bio je vrlo pokretljiv i vrlo izdržljiv. Proizvedeno je ukupno 20.001 avion  ovog  tipa.

Zadnje verzije Fw 190, bile su ideje, izdanci D serije Ta 152C i 152H (“Ta” kratica kao Kurt Tank-konstruktor), prvi od njih lovački avion za srednje, a drugi za velike visine. Model  152H-1 je dotizao 769km/h i visinu od 14.800m.


Focke-Wulf Fw 190D-9


Prikazani avion je s standardnom kamuflažom za razdoblje 1944-45.
-Tip: lovac i lovac-bombarder , jednosjed
-Motor: jedan tekućinom hlađeni Junkers Jumo 213A-1, dvanaest cilindara, 1.776KS u polijetanju, a 1.600KS na 5.500m; 2.240KS u polijetanju a 2.000KS na 3.400m s ubrizgavanjem mješavine MW50 (methanol-voda)
-Naoružanje: dva tošpa MG 151/20 od  20mm sa 250 metaka po topu u korjenima krila, i dva mitraljeza MG 131 od 13,1mm sa 475 metaka po mitraljezu u trupu, plus jedna bomba od 500kg
-Maksimalne brzine: 685km/h na 6.600m; 575km/h na razini mora
-Početna brzina penjanja: 950m/min
-Penjanje: 6.000m za 7min 6sek
-Operativni plafon: 10.000m
-Dolet: 840km na 5.639m s gorinom nošenim u avionu
-Težine: 3.490kg prazan, 4.300kg opterećen
-Razmah krila: 10,50m
-Dužina: 10,20,
-Visina: 3,36m
-Površina krila: 18,30m²

Prvi avion tipa “Ta 152” što su ga zarobili saveznici “Ta 152H-O”. Potekao je od “dugonose” serije “Fw 190” s rednim motorom , a bio je zamišljen kao visinski lovac-presretač s vrlo visokim performansama.

.

.

.

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

I kakvo je mišljenje većine stručnjaka koji avion je bio bolji kao lovac ME Bg-109 ili FW-190?
Naravno mislim na verzije koje su se pojavile u približno isto vrijeme.

Vir:"Dnevnik hr" Zagreb
http://dnevnik.hr/
19.01.2016.

OD SABOTAŽE DO POVIJESNE SLAVE Nevjerojatna priča o zrakoplovu i njegovom pilotu

Bio je to ponedjeljak, 19. lipnja 1943. kad je Rätz sa svojim Fw190 krenuo u misiju noseći 250kg tešku bombu SC250. Poletio je iz zračne baze Siwerskaja na vruć ljetni dan, a udaljenost do linije fronte bila je svega petnaestak minuta.

U brezovoj šumi pored St. Peterburga još je 1991. godine pronađena jedna zanimljiva ostavština iz doba II. svjetskog rata. Riječ je naime o olupini njemačkog lovca tipa Focke-Wulf 190, koji se srušio na navedeno područje u lipnju 1943. godine.

Zrakoplov su još 1991. godine helikopterom izvukli iz šume, a u međuvremenu se nalazi u vlasništvu organizacije Flying Heritage Collection, filantropa, milijardera i suosnivača Microsofta, Paula Allena.

Ono što je zanimljivo oko tog zrakoplova, jest da se u međuvremenu doznala sva povijest vezana za njega.

Proizveden u travnju, prizemljen u lipnju 1943.

Proizveden je u travnju 1943. godine, originalno kao A-5 inačica sa serijskim brojem 0151227 u tvornici Focke-Wulf Flugzeugbau GmbH u Bremenu.

Njegov pilot bio je Paul Rätz, kasnije ratni zarobljenik, kojeg je 1949. godine Rusija vratila Njemačkoj. Rätz je umro još 1989. godine, a njegov sin angažirao se oko restauracije Fw190, kojim je njegov otac letio.

Rätz je bio odličan jurišni pilot, s više uspješnih misija i s tri preživljena rušenja zrakoplova. 9. lipnja prebačen je iz jedinice 1./JG54 u 4./JG54, a samo deset dana kasnije, njegov zrakoplov je srušen tijekom misije napada na vlak u blizini tadašnjeg Lenjingrada, tijekom opsade grada.

Bio je to ponedjeljak, 19. lipnja 1943. kad je Rätz sa svojim Fw190 krenuo u misiju noseći 250kg tešku bombu SC250. Poletio je iz zračne baze Siwerskaja na vruć ljetni dan, a udaljenost do linije fronte bila je svega petnaestak minuta.

On i njegov prateći zrakoplov prešli su rijeku Dvinu i krenuli na istok iza neprijateljskih linija, na područje Voibakala, gdje su napali oklopljeni vlak. Tijekom tog napada, Rätzov Fw190 pretrpio je oštećenja od protuzračne obrane, zbog čega je morao prisilno sletjeti, kako je pisalo u službenom izvješću, no pravi razlog je bio sabotaža u motoru.

Dovod ulja u motoru namjerno blokiran

Netko je ubacio krpu u BMW-ov 801 motor, jer je isti motor instaliran u taj zrakoplov svega par dana prije mislije.

Rätz je preživio nesreću i iz zadnjeg dijela zrakoplova izvukao prvu pomoć, skinuo pilotsku kapu i krenuo prema zapadu i liniji fronte. Iako su ga Rusi zarobili, njemačka vojska vodila ga je kao nestalog u akciji.

Restauracija Rätzovog Fw190 je i otkrila da je bila riječ o sabotaži, točnije, bile su mu blokirane cijevi za protok ulja. Kako su Nijemci često koristili zatvorenike u tvornicama, sabotaža je uvijek bila jedan od rizika.

Od neslavnog prizemljenja do veličanstvenog uskrnuća

Djelomična restauracija zrakoplova počela je u 90-tim godinama prošlog stoljeća, a tad je zrakoplov i prodan Allenovoj organizaciji. Većinu restauracije nakon toga obavilo se u Velikoj Britaniji, a zrakoplov je napokon sklopljen u SAD-u.

Danas, taj je nekoć sabotirani zrakoplov, jedini Fw190A-5 u letnom stanju na planetu, i to s njegovim originalnim BMW801 motorom.

https://www.youtube.com/watch?v=PviNlOwihIw

'Ладно су преписали чланак који је јуче објављен на ФБ страници War History Online (https://www.facebook.com/wrhstol/?fref=nf). Наравно, "заборавили" су да наведу одакле су преписали...

Jos jedan fantastican film o FW 190 D 13 (nosonja)on mislim da je sa Mercedesovim motorom DB-601 ako se ne varam,na snimku se i pojavljuje Wolfgang Falck bivsi pilot
https://en.wikipedia.org/wiki/Wolfgang_Falck
http://www.youtube.com/watch?v=uf7nyTdwsHU

FW 190 D-13 je imao motorom Jumo 213F (DB 603E i čini mi se 603 EB ili L/LA  je bio predviđen za D-14 i D-15)  :pilot

"Nosate" Dore (verzije D) skoro isključivo su imale Junkers Jumo 213. Ovo je moj 10.000 post!

Čestitke Kumbor i hvala na doprinosu. :klap

https://www.youtube.com/watch?v=ftDwkyZb7a4

Interesantan je mehanizam za pokretanje motora aviona (polse 5. minuta videa).
Očito se radilo o nekom mehaničkom zamajcu koji tehničari zavrte, i on svojom inercijom pokrene motor.
Mene po zvuku podseća na nekadašnje dečje automobile - igračke, koji su imali u sebi veliki točak (zamajac). On se trebao zavrteti , i posle se autić kotrljao, dok se točak vrtio.

Ima li neko detaljnije objašnjenje.

Spring starter.Imamo ga i mi na brodovima za pokretanje motora u čamcima za spašavanje, na generatorima za slučaj nužde i sl. Slikat ću ga sutra pa postaviti sliku.radi se o opruzi koja se navije i otpuštanjem se preko zupčanika na izbacivanje(kao na automobilskom anlaseru) pokrene motor.Jednostavan i pouzdan sistem.

Isti sistem koristi i 109-ka.

[attachment=1]

[attachment=1]

Focke-Wulf (FokeVulf) Arsenal BKTV

http://www.youtube.com/watch?v=G4wjpl_E6pI

https://youtu.be/7EQ-QKD5fhY

https://youtu.be/yhfjR0IKLrE

https://youtu.be/MNW7kanUQn4

[attachment=1]

Stilizovani orao na nosu foke vulfa, (oko 2. minute), je maltene identičan kao zaštitni znak Montenegro airlinesa.

Očito, dizajneri zaštitnog znaka MA su ukrali ideju za svoj znak ... ili sa tog aviona ili sa italijanskih propagandnih filmova iz 2. rata (već sam o tome pisao na forumu - pogledajte videa o Italijanskoj mornarici iz 2. rata).  ??? ???

https://youtu.be/KRJj8kScSHc

https://youtu.be/kUu-QmAUWRk