PALUBA

INS „Dakar“ bivsa podmornica Kraljevske Mornarice V.Britanije HMS „Totem“ , koja je 1965 kupljena od Izraela zajedno sa jos dvije (ukupno 3 podmornice) klase „Super –T“ , unaprijedjene i modernizirane „T“ klase podmornica.
INS „Dakar“ tj. HMS „Totem“ je pripadala 3 grupi Britanskih podmornica klase „T“ , koje su uvrstene u flotnu listu Kraljevske mornarice krajem 1945g.
Podmornici je prilikom posjete Kanadi 1945g  predat Totem Sjevenoamerickih indijanaca - Kanadskih iz Britanske Kolumbije , plemena „Cowichan“  koji je stitio podmornicu od svih nesreca .Totem je ukraden 1950g. kada je HMS „Totem“ bio u posjeti Kanadskoj luci Halifax , totem se nalazio na prednjem dijelu komandnog mosta kada je ukraden.Po legendi dok je totem na podmornici stitio je od svog zla i nesrece , tako da je posada poslije kradje totema odbila isploviti iz Halifaxa sve dok se totem ne vrati, posto ga nitko nije vratio, u brodogradilistu su izradili isti totem i podmornica HMS „Totem“ je napustila Halifax.
HSM „Totem“ je bio u skupini od 8 podmornica Kraljevske RM koje su unaprijedjene u klasu „Super-T“ , za borbu i operacije protiv Sovjetske RM.
Modifikacije na HMS „Totem“ su obavljene izmedju 1951g i Maja 1953g u brodogradilistu „Chathman“ koje je obavljalo sve konverzije za „T“ klasu podmornica, modernizacija je ukljucivala produzenje trupa za dodatnih 4.3m da bi se mogla smjestiti dodatna oprema, i dodatni pomocni motor sa vecim brojem akumulatorskih baterija.
Takodjer komandni most je prosiren sa novom kupolom i uklonjen je top sa palube, RADAR i SONAR su takodjer modernizirani.
Kada se HMS „Totem“ poslije modernizacije vratio u sluzbu , njezina podvodna makismalna povrsinska brzina je prelazila 18čv.Njezin tadasnji komadant , komandir John Coote je izvjestio da njegova unapridjena podmornica moze lako izmanevrirati neprijateljske eskortne brodove , posto HMS „Totem“ poslije modernizacije moze preci 1NM u 4min sa 18čv u podvodnoj voznji i dodatnih 10min u tihom pogonu sa 12čv , time bi se udaljila 3NM od eskortnih brodova.
Deplasman: 1290t povrsinski , 1560t zaronjeni
Duzina: 84.28m
Sirina: 7.77m
Gaz: 3.89m pramcani , 4.45m krmeni
Pogon: 2xOsovine , 2xDizel Motora sa po 2500KS(1.86MW) svaki, 2xElektricna Motora sa po 1450KS (1.08MW) svaki.
Brzina: 15.5čv povrsinska ,  9čv podvodna
Doplov: 4500NM sa 11čv povrsinske voznje.
Testirana dubina zarona : 91m
Posada: 61
Naoruzanje: 6 unutarnjih pramcanih TC , 2 vanjske pramcane TC , 2 krmene vanjske TC na sredini i 1 krmena vanjska TC na krmi , sa 6 dodatnih dopunskih torpeda.

Poslije prodaje 1965g , INS „Dakar“ je modificirana u brodogradilistu „Vickers“ od strane Britanskih i Izraelskih tehnicara  , gdje joj je ugradjena dodatna komora za naplavljivanje u kojoj je moglo stati 5 ljudi , sto je sluzbeno sluzilo za spasavanje podmornicara , ali u realnosti ta komora je napravljena za tihe inflitracije Izraelskih podmorskih diverzanata.Britanski tehnicari su se pobunili zbog dodavanja takve komore na podmornicu , ne samo zbog cinjenica da bi moglo uzrokovati prodor vode, vec i zbog toga sto je ta komora ugrozavala cjelokupni stabilitet podmornice.Poslije remonta INS „Dakar“ je provela 2 mjeseca u intezivnim povrsinskim i podvodnim testovima na Sjeveru Škotske , da bi se krajem 1967g,vratila u Portsmouth.Poslije modernizacije , Britansko Ministarstvo Obrane je zahtijevalo od Izraelske RM da dopusti nezavisnu temeljitu inspekciju i probne voznje prije primopredaje podmornice i isplovljenja podmornice za Haifu , ali Izraelska RM je odbila taj zahtjev , pravdajuci se zaostrenom situacijom na Bliskom Istoku koje je samim time zahtjevalo da podmornica bez ikakvih temeljitih provjera hitno isplovi prema Izraelu.
Tijekom modernizacije HMS „Totema“ / INS „Dakra“ , bivsi komadant HMS „Totema“ je ukazivao na nedostatak komunikacije izmedju posade i tehnickog osoblja koje je obavljalo modernizaciju , takodjer je ukazivao i na nedostatak „T“ klase podmornica , kojih je od 50 izgradjenih jedinica , 18 potonulo.Tijekom modernizacije je ukazao da bi sve sto se napravi trebalo biti duplo provjereno , ali to uglavnom nije bio slucaj.Dok se „Dakar“ modernizirao , prva kupljena podmornica „Super-T“ klase INS „Leviathan“ je bila zavrsena i isplovila je za Haifu pod komandom komandira Ze'ev Almoga.Oba komadanta podmornica INS “Leviathan“ i INS „Dakar“ su imali velike primjedbe na kvalitetu modernizacije i na kompletno ignoriranje i nedostatak komunikacije izmedju njih i tehnickog osoblja koje je obavljalo modernizaciju , a koje je bilo uglavnom sastavljeno od Izraelskih tehnicara i Britanskih tehnicara pod ugovorom od strane Izraelske RM.Poslije zavrsenog rada na INS „Leviathan-u“ , Izraelski tehnicari su smatrali da su iskusni u moderniziranju T-Klase , iako su clanovi Britanske tehnicke sluzbe izjavili poslije da „ti tzv.strucnjaci,nisu imali blage veze o T-Klasi podmornica“.Ovo neiskustvo se pokazalo ozbiljnim problemom na INS „Leviathan“ , koja je tijekom putovanja za Haifu imala problema sa napuknucem cijevi , prodorom vode kroz torpedne cijevi zbog nestrucnog brtvljenja poklopaca,itd.
HMS „Totem“ 10 Novembra 1967g je uvrstena u flotnu listu Izraelske RM kao INS „Dakar“ i komandu nad podmornicom INS „Dakar“ je preuzeo pbb Ya'acov Ra'anan.Tijekom primopredaje podmornice , replika totema Sjevernoamerickih indijanaca je uklonjena sa podmornice i poslata u muzej Britanske RM.
Ra'anan vidjevsi probleme koje su uzrokovali Izraelski tehnicari na INS „Leviathan“ izrazio je duboku zabrinutost prije putovanja i bojazan da ce slicna sudbina pogoditi i njegovu podmornicu.Svemu tome nije pomogla ni situacija kada se tijekom primopredaje Totem sa komandnog mosta uklonio i poslao u muzej , na sto je bivsa Britanska posada HMS “Totema“ ukazala posadi INS „Dakar“ kao vrlo los znak za novu posadu podmornice i podmornicu kao takvu.
Posadu INS „Dakar“ je cinilo 69 clanova posade ukljucujuci iskusnog komadanta pbb Ya'acova Ra'anana.Ra'anan je bio zvijezda u usponu Izraelske RM, rodjen 1934g u Becu odakle su njegovi roditelji emigrirali u Izrael poslije Nacisticke okupacije.Kao djecak Ra'anan je puno vremena provodio na moru , i sa 16 godina je pristupio u Izraelsku trgovacku mornaricu.Sluzbovao je na starom ledolomcu A-16 gdje je dosao do cina nostroma.Prihvacen je u Izraelsku pomorsku akademiju , na kojoj je diplomirao 1955g.Njegova prva duznost kao oficir , je bila zamjenik komadanta torpednog camca.Njegova prva komanda je bila zapovjednik desantnog broda.1957g se dobrovoljno prijavio u podmornicku sluzbu RM Izraela.Sa prvom Izraelskom obucenom podmornickom posadom je zavrsio skolovanje u Francuskoj i Engleskoj.1958g provodi godinu dana u Engleskoj cekajuci kupnju i isporuku prvih podmornica za RM Izraela.1959g vraca se u Izrael sa prvom INS „Tanin“ kao zamjenik komadanta od dvije kupljene podmornice „S“ klase od RM V.Britanije - INS „Tanin“ i INS „Rahav“.Poslije je sluzbovao na povrsinskim brodovima dok se 1963g nije vratio u V.Britaniju gdje je zavrsio obuku u podmornickoj skoli RM V.Britanije za komadante podmornica u Bazi „Delfin“ u Gosport-u.1965g je bio u grupi za kupovinu i preuzimanje 3 podmornice „Super-T“ klase od RM V.Britanije, i te iste godine je imenovan za komadanta INS „Dakar“.

U istu bazu gdje je zavrsio kurs za komadanta u Gosport-u ,Ra'nan se vratio 1967g da bi nadgledao modernizaciju INS“Dakar“.Poslije modernizacije koju je obavio Izraelski tim tehnicara , INS „Dakar“ je zaplovila 9.Januara.1968g prema Haifi.Po planu je bilo predvidjeno da podmornica prvo otplovi u povrsinskoj voznji do Gibraltara , gdje bi pristala i izvrsila nadopunu goriva i namirnica , i zatim u podvodnoj voznji pomocu snorknela od Gibraltara do Haife , djelimicno zbog tajnosti i djelimicno zbog uvjezbavanja.
9 Januara 1968g prije isplovljenja INS“Dakar“ za Haifu , podmornica INS“Dolphin“  3 i zadnja kupljena ,koja je bila vezana uz INS „Dakar“ u Portsmouthu je predana Izraelskoj RM u ceremoniji prije isplovljenja INS „Dakar“.
INS “Dakar“ je tog oblacnog snjeznog dana 9 Januara 1968g isplovila sa Portsmouthskog doka prema Haifi , pretovarena sa raznim materijalom i dodatnim osobljem podmornice – Izraelskim pomorskim komandosima.Britanski strucnjaci su izjavili da su podmornicu koja je napravljena za specificne zadace , tog dana Izraelci pretvorili u transportni brod , kojeg su opremili tako da sto vise materijala i ljudstva u njega moze stati.
Poslije 6 dana povrsinske plovidbe , 15 Januara 1968g ujutro , INS „Dakar“ je uplovila u Gibraltar.U ponoc istog dana „Dakar“ je isplovila iz Gibraltara na putu prema Haifi.INS „Dakar“ je po planu , cjelokupno putovanje u Mediteranu trebala obaviti zaronjeno , puneci baterije pomocu snorknela.Po standardnoj proceduri podmornica se trebala javljati radiom u zapovjednistvo svakih 24sata , i radio-telegramom svakih 6sati.
INS „Dakar“ je trebala uploviti u Haifu 2 Februara 1968g, ali posto je podmornica imala povoljnu brzinu , zapovjednik Ra'anan je zarazio dozvolu od komande da uplovi u Haifu prije predvidjenog datuma.To mu je odobreno , tako da je predvidjeno uplovljenje pomaknuto za 29 Januar 1968g.Poslije je Ra'anan zatrazio za novo pomaknuce datuma uplovljenja za 28 Januar 1968g , ali to mu je bilo odbijeno , posto je ceremonija uplovljenja bila vec predvidjena za 29 Januar 1968g.
U 06:10, 24 Januara 1968g, INS „Dakar“ je prosla Grčki otok Kretu i javila zadnju poznatu poziciju , Lat.34-16N , Long.26-26E .U sljedecih 18 sati , INS „Dakar“ se javila jos 3 puta , ali to su sve bile auto radio-telegrafske transmisije , koje nisu ukljucivale poziciju podmornice.
Dvije minute poslije ponoci 25 Januara 1968g , komanda Izraelske RM  je primila zadnju auto radio-telegrafsku transmisiju sa INS „Dakar“, sljedeca auto transmisija je bila predvidjena za jutro 06:00 25 Januara 1968g – ali ona nikada nije primljena.Poslije neprimanja automatske transmisije sa podmornice,komanda Izraelske RM je poslala poruke i pojacala slusanje svih frekvencija , pretpostavka je bila da podmornica ima problem sa radio-komunikacijskom opremom.
Cijelog dana 25 Januara 1968g, INS „Dakar“ je pozivana na svim frekvencijama , ukljucujuci i komercijalnim , preko njezinog medjunarodnog pozivnog broja „4XPZ“.Nikakav signal nije zaprimljen od strane INS „Dakar“.
U jutro 26 Januara 1968g , pokrenuta je medjunarodna operacija traganja i spasavanja , svi Izraelski brodovi i avioni i pomorske i zracne snage V.Britanije , SAD-a,Grcke,Libanona i Turske.
27 Januara 1968g radio stanica iz Nikozije na Cipru , je zaprimila SOS poziv na frekvenciji spasilacke plutace INS „Dakar“.Locirano je da je pozicija transmisije Jugo-Istocno od Cipra , gdje je zapoceto traganje, ali nista nije pronadjeno.
30 Januara 1968g u centru za traganje i spasavanje na Cipru , je utvrdjeno da su sanse da se pronadje podmornica i spasi posada ravne nuli.Odluceno je da se traganje zavrsi 31 Januara 1968g , i poslije zalaska sunca tog dana svi brodovi su se uputili prema svojim lukama , dok je Izraelska RM i RV nastavila potragu sljedeca 4 dana , da bi i oni 4 Februara 1968g prekinuli traganje za INS „Dakar“.
6 Marta 1968g Izraelski tadasnji premijer Moshe Dayan je objavio Izraelskom parlamentu da je Izraelska podmornica INS „Dakar“ izgubljena sa svom posadom.

9 Februara 1969g , godinu dana poslije nestanka podmornice , Arapski ribari su pronasli spasilacku plutacu INS „Dakar“ u na obali Khan Yunisa u jugo-istocno od Gaze.INS „Dakar“ je bio opremljen sa 2 takve plutace, jednom na provi drugoj na krmi.Te plutace su bile osigurane sa drvenim vratima ispod palube i pricvrscene za podmornicu sa metalnim kabelom duzine 200 metara.Ta drvena vrata se nisu mogla otvoriti iz unutrasnjosti podmornice.Ako podmornica nije bila u mogucnosti da izroni, posada je mogla lansirati plutacu na povrsinu gdje bi ona onda sljedecih 48 sati odasiljala SOS poruku.Tada bi se lokacija podmornice mogla pronaci radio-goniometrima.Na pronadjenoj plutaci nadjeno je samo 65cm tog metalnog kabela.Strucnjaci i naucnici su zakljucili poslije pregleda plutace , da je plutaca bila pricvrscena na INS „Dakar“ godinu dana dok se kabel nije prekinuo, i da podmornica lezi na dubini od 150 do 326 metara, i najvjerovatnije 50 do 70 NM od predvidjene rute.
Izraelska RM je poslije 26 pomorskih ekspedicija i pokusaja pronalazenja INS „Dakar“ , krajem Aprila 1999g. unajmila americkog istrazivaca Toma Detteweilera kao vodju ekspedicije , koja je uz pomoc 2 unajmljena Ciparska broda opremljena  sa  bocnim SONAROM „AMS-60“ , i dubinskom ronilicom „REMORA 6000“, pocela 9 Maja 1999 novu potragu za INS „Dakar“.
Zona pretrazivanja je podjeljena u linije , i duzine 60NM sa sirinom 8NM sa 16 linija za pretragu.Sa brzinom od 2čv , trebalo je otpr.30-40 sati da se svaka linija pretrazi.
24 Maja 1999g predvecer , SONAR „AMS-60“ je ukazao na prisustvo velikog objekta na dnu, preko sonara je uocen veliki crni objekt sa fragmentima rasutim po dnu.Odluceno je da se spusti dubinska ronilica da to istrazi, ali zbog loseg vremena trebalo je odloziti istragu sljedeca 3 dana.
28 Maja 1999g u 07:00 ronilica je zaronjena , i u 11:00 potvrdjeno je da je pronadjena podmornica INS „Dakar“ na dubini od 2900 metara.
Uspjeh zadnje ekspedicije i neuspjeh ostalih 26 , temeljio se na cinjenici , da je ostalih 26 ekspedicija tragalo za INS „Dakar“ van njezine planirane rute , kao sto su to objavili Izraelski naucnici prilikom pronalaska plutace.
Tom Detteweiler je tragao za INS „Dakar“ na njezinoj tocno planiranoj ruti , i ispostavilo se da podmornica nije niti milju otisla od njezine prvobitno planirane rute.

UZROK POTONUCA :
Prije nego sto je podmornica 1999g. pronadjena i sluzbeno objavljena pretpostavka potonuca , izjava komandira John Moora koji je zapovjedao HMS „Totem“ 1949g bila je sljedeca : „Baterije , tip baterija na toj podmornici je takav da proizvodi hidrogenska isparavanja ako se sa njima ne rukuje pazljivo , i ako je podmornica u podvodnoj snorknel voznji sa dizel motorima ,a baterije nisu posve iskljucene , to moze uzrokovati pojavu malih zracnih mjehura ispunjenih hidrogenom, sto vodi tome da moze uzrokovati malu eksploziju , dovoljnu da se probije trup.Modernizacija podmornice sa dodatnom komorom za diverzante , je uzrokovala smanjeni stabilitet podmornice i dodala jos jedan dio gdje se hidrogen moze nakupiti.“
Nalaz istrage potonuca INS „Dakar“ poslije pronalaska 1999g :
1.   Nesreca se dogodila izmedju ponoci i 3 sata ujutro.Podmornica je putovala sa 8.5čv , zaronjena sa snorknelom i dizel motorima.
2.   Posto je pogonjena sa Dizelima podmornica je punila baterije , i okretala su se oba propelera.
3.   Zbog nepoznatog uzroka , manji prodor vode je zabiljezen u pramcanom dijelu podmornice.Ovaj prodor je utjecao na balans podmornice i ona je izgubila stabilnost.
4.   Zbog brzine , podmornica je pocela brzo i naglo propadati , a cinjenica je da su oba propelera radila i da su dizeli punili baterije, cime je bilo sprijeceno da se pogon prebaci u „sve krmom“ – sto je moglo sprijeciti tragediju.
5.   U roku od 30 sekundi „Dakar“ je dosla do maksimalne dozvoljene dubine zarona i pocela implodirati.
6.   Implozija podmornice se desila brzo, sa ogromnom snagom.
7.   Tijekom implozije krmena spasilacka plutaca se otkacila od podmornice, ali posto je plutaca bila zakacena za metalni kabel od 200 metara koji se odvojio od podmornice ,zbog tezine ona nikada nije izronila na povrsinu u potpunosti.
8.   10-15 min je trebalo podmornici da se spusti do dubine od 2900metara.

I dan danas vecina od bivse Britanske posade HMS „Totem“ smatra , da je glavni uzrocnik ovoj tragediji to sto su uklonili Totem sa podmornice.

Dva kratka filma sa orginalnim snimkama napustanja luke Portsmouth i odlaska za Haifu 9 Januara 1968g .......

http://www.youtube.com/watch?v=XwwAXFOlvb0

http://www.youtube.com/watch?v=77-OIKHg-Co

..........

Inace posto sam prikupio jos dosta operativnih informacija , posebno o HMS "Tothem" , mogu samo reci da je podmornica tijekom 50-tih godina detaljno ucestvovala u operacijama spijunaze i prikupljanja informacija na sjeveru tadasnjeg Sovjetskog Saveza....
Ono sto je ostalo upecatljivo , da je ova T klasa podmornica imala ozbiljnih problema sa zatvaranjem snorknela , tj,ventila iznutra , nesto sto je imalo veze sa izjednacavanjem pritiska ......

Evo nekoliko barem mani nejasnih stvari u vezi uzroka potonuća.Pa da počnem od kraja:

U zadnjoj rječenici se navodi da je glavni uzrok to što su uklonili Totem.Radi li se tu o isticanju imena svoje podmornice?Što ustvari to Totem znači u navođenju kao uzroka?

Za sp.plutaču piše da je bila ispod drvenih vrata,koja se nisu mogla otvoriti iznutra.Što je po meni nevjerovatno jer se te plutače izvode da se mogu otpustiti iznutra što je i osnova.U ovom slučaju možda je i izašla zbog havarije,ali one se izvode tako da se mogu otpustiti iz podmornice inače nemaju svrhu.

Tačka 3 i 4,da ubrzam i skratim,ma da ću ih ako budem imao vremena u drugom postu koristiti:
Zbog NEPOZNATOG uzroka bio je manji prodor vode u pramcu.Ovo je uzrokovalo valjda poremećaj trima i ona je brzo krenula ka dnu.
Navodi se da su motori bili u pogonu preko šnorkla.(šnorkl se koristi kao usis izvana a kad mu se gornji ventil zatvori,motori vuku zrak(vazduh) preko ventilacije iz svih prostora P ako nisu međusobno "hermetički"zatvoreni.
Ispuh motora se izvodi nešto niže od površine (glave šnorkla)preko posebne cijevi.Dakle,kad se dubina poveća više od periskopske (šnorkl)ventil gore se aut.zatvara a ako je to više vremena,dolazi do gašenja motora jer nema vazduha za usis a još više zbog nemogućnosti motora da savlada pritisak na ispuhu.Dakle,dizl motori nisu mogli puno utjecati na brzinu potonuća.Možda je tu bitnije da je vjerovatno došlo do prodora vode i u maš.prostor itd.Ovo vjerujem da je utjecalo i kasnije na imploziju te mašinski prostor bi trebao ostati ne deformisan ako je bio naplavljen.
Da li je imalo vremena da se prebaci na pogon EM i krmom "tuta forza" neznam ali mi ne djeluje baš logično.

Za sada mi je dosta pa vas pozdravljam.

Trenutacno ti mogu samo reci da je po mom osobnom misljenju uzrok potonuca INS Dakar , bio ventil unutarnji snorknelskog sistema , koji je vec od pocetka proizvodnje predstavljao problem ne engleskim T klasama podmornica .... to je ono za T podmornice , a HMS Tothem je bila modificirana po zelji komandira .... al to je prica za sebe i o tome ce biti vise na palubi

Složio bih se sa Vama jer mnogi ne znaju da je promjer stuba šnorkla poprilično veliki otvor,a i ispušna cijev je također velikog promjera.Ne bih navodio cifre jer se ne sjećam točno niti koliki je bio na našim P.pa da ne lupetam.
Nejasno mi je u vezi Totem-a koje mu je značenje u tekstu oko uzroka potonuća.

Poz.

Vjerojatno su engleski podmornicari mislili na zastitnu funkciju totema, koju je podmornica izgubila njegovim skidanjem.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Totemizam

Hvala @jadrane,

vjerujem da ste u pravu i nešto slično je navedeno u prvom postu topika.Međutim,tamo je i navedeno da je on nestao u Canadi i da posada nije htjela isploviti dok nije napravljen drugi.Znači da je on "nadoknađen" i da to više ne bi trebalo biti problem.
I ako znam da su Englezi skloni tim "vjerovanjima" nisam siguran da li je to bio po njihovom i dalje "problem" i da se to javlja osnovnim "uzrokom",čak sam mislio da je njegovo pričvršćenje na neki način utjecalo na "tehničku" sigurnost.Ovo je navedeno da se "smatra" osnovnim uzrokom havarije i ako je on ustvari bio na podmornici ali "novi".

Poz.

Ipak je preuzimanjem podmornice od strane Izraela totem skinut.

Tako i navodi Gvardian...."I dan danas vecina od bivse Britanske posade HMS „Totem“ smatra , da je glavni uzrocnik ovoj tragediji to sto su uklonili Totem sa podmornice".

Loša sreća, loša karma, neke stvari se ne diraju i sa njima se ne igra. Posada razarača HMCS Algonquin je odbila da puca na HMCS Huron, jer je top instaliran na njihovom brodu bio sa Hurona. Tek kad je došao sveštenik i kada je osveštao top, oni su pristali na to.

Zao mi je sto neke informacije o HMS "Totem" nisam imao prije pisanja ovog posta na forumu , ali evo sad cu ukratko opisati najnovije provjerene informacije iz biografije podmornickih operacija RM UK :
 1) HMS Totem je bila prva od T klase podmornica , koja je otisla na sjever ispred Murmanska na borbeno-obavjestajnu patrolu - i u tome je ucestvovala preko 10 godina.
2) T-klasa podmornica je imala velikih problema sa kvalitetom spoja tj.vara , snorknela i ostatka trupa , jedna je zbog toga potonula usred Plymutske luke ,te greske ocigledno nisu detaljno proslijedjene novom kupcu.
3)Zbog lose kvalitete celika , Tklasa podmornica je imala maksimalni zaron od 250 stopa , operativni je bio 150 stopa .
4) Opce poznata informacija koja je bila proslijedjena svi zapovjednicima T klase podmornica je da prilikom zarona neke ventile od valjda balasta uvijek ostavljaju otvorenima , jer je bilo nekoliko incidenata kada je T klasa izgubila uzgon prilikom zarona i naglo ponirala u dubinu , a ventili se nisu mogli otvoriti .... koji ventili , to ce podmornicari bolje znati
......

https://youtu.be/AK8r9wZ3T94

https://youtu.be/jg59IaifjZM

https://youtu.be/QGY9BjX4lM0

Potonuce INS "Dakar" : Prava istina se nikada neće saznati, ali nagađanja i dalje ostaju!


Istorijat razvoja podmorničarstva u Izraelu vezuje se za osnivanje Izraela. Hejl Hajam ( na hebrejskom » Pomorske snage«) nastale su u sklopu IDF ( Israel Defence Force) Izraelskih odbrambenih snaga 31. maja 1948. Cilj pomorskih, ali i podmorničkih snaga od osnivanja do danas ostao je isti čuvanje strateške dubine teritorije Izraela. Pošto, je dubina kopna bila mala, strateška dubina je prenesena na more, a njihov čuvar ostaju i danas podmornice.

Mornarici je posvećivana posebna pažnja, a osnovni zadatak bilo je čuvanje obale Izraela gde su na očuvanju angažovane patrolne snage sastavljene od patrolnih čamaca. Za operativne zadatke korištene su raketne topovnjače, podmorničke snage i komandosi pomorske pešadije. U ratovima tokom Trećeg ( 1967) i Četvrtog arapsko izraelskog rata ( 1973), ali i za vreme blokade obala Libana ( 1982) površinske, ali i podmorničke snage.

Počeci razvoja podmorničkih snaga na samom početku bili su amaterski. Baza budućeg razvoja podmorničarstva bila je grupa od 28 dobrovoljaca i entuzijasta, koja se okupila 1957. godine pod vođstvom Yosal Drora. Počeci su bili prvo teorijski. Izučavane su knjige o podmornicama, konstrukciji, upravljanju i taktici upotrebe, koje su prevedene sa francuskog jezika, što je omogućilo grupi da dobije teorijsko obrazovanje. Za to vreme tražena je zemlja koja bi omogućila i praktičnu obuku budućih podmorničara. Nakon skoro godinu dana podmorničari su upućeni na praktičnu obuku u francusku pomorsku bazu u Tolunu. Tu su izraelski podmorničari prvi put dobili pravu obuku na podmornicama, a dobro savladano teorijsko znanje im je pomoglo da što bolje savladaju prve praktične lekcije iz podmorničarstva.

Dok je obuka trajla Izraelska država krenula je u potragu za zemljom koja bi bila spremna ispručiti podmornice mladoj jevrejskoj državi. Uspostavljeni su kontakti sa Švedskom, Norveškom, Velikom Britanijom, Danskom, Nizozemskom, pa čak i sa SR Nemačkom. Istraživači su u svakoj zemlji veoma precizno proveravali kvalitet podmornica, koje bi trebalo Izrael da kupi. To pametno promišljanje pomoglo je da su u trenutku isporuke podmornica prvi izraelski podmorničari bili spremni za njihovo preuzimanje i borbenu upotrebu. Trebalo je proći još vremena i mnogo promišljanja da se je Josal Dror odlučio za najpogodniju ponudu ,a to je bila britanska ponuda.

Dana 21.septembra 1958. godine vlada Izraela je i službeno potpisala dokument o kupovini dve podmornice od Velike Britanije. Od Velike Britanije nabavljene su dve podmornice klase » S Swordfish«. Kada su pregovori zaključeni Izraelci su imali dve podmornice, a dok su pregovori trajali Egipat je od Sovjetskog Saveza ( SSSR) od juna 1957 do januara 1958. godine nabavio četri podmornice klase » Wiski«, koje su u sklopu sovjetsko- čehoslovačkog programa opremanja i modernizacije egipatskih oružanih snaga isporučene u kratkom roku. Sa nabavljenim podmornicama Izrael je mogao parirati Egiptu.

Za prvog komadanta Izraelski podmorničarskih snaga proglašen je Josal Dror veteran Palmaha, koji je vodio prepade na britanske brodove tokom rata 1948. Dror je obuku započeo u Francuskoj 1957. godine u najboljim podmorničarskim školama, duboko uveren u spremnost očuvanja Izraelske države te smanjivanja ranjivosti pomorskih puteva čija je otvorenost bila od izuzetne važnosti za opstanak države.

Na Podmornici Springer je službeno 10. oktobra 1958. godine podignuta izraelska zastava, a dobila je i novo ime INS » Tanin« i službeni broj« Z-71«.

Ovim činom postala je prva podmornica koja je službeno primljena u upotrebu. Krštenje je obavio prvi premijer Izraela David Ben Gurion. Nazivi obe podmornice dati su po morskim čudovištima iz Biblije. Tanin je doplovio u Izrael pod komandom Josal Drora i pristao je u luci Haifa 16. decembra 1959. godine. Samo nekoliko dana nakon uplovljenja » Tanina« u Haifu je uplovila i druga podmornica INS » Rahav« ( Z-73). Ono što je zabrinjavalo sve dok su trajale počasti bila je zastarelost obe podmornice. Pokazalo se da je zabrinutost bila opravdana. Velike finansijske troškove izražavalo je održavanje te dve podmornice.

Izraelci su odlučili da iskoriste maksimum iz tih podmornica da obuče što veći broj novih generacija podmorničara. Usledio je Šestodnevni rat u junu 1967. godine. Izraelska ratna mornarica je maksimalno angažovana u borbenim dejstvima, pa tako i nabavljene popdmornice. U punoj borbenoj spremnosti bila je samo jedna podmornica » Z-71 Tanin«. Druga podmornica » Rahav« se nalazila na suvom doku, usled remontnih radova.

Pred početak Šestodnevnog rata 1967. Komanda Izraelske mornarice i generalštab odlučili su da se podmornička flota proširi na nove dve podmornice koje bi bile kao i prve kupljene u Velikoj Britaniji i to prvo dve, a kasnije i moguća kupovina još jedne podmornice.

Drugi tip podmornica za koje se Izrael odlučio bile su Britanske podmornice klase » T« Triton, koje su građene u britanskom brodogradilištu Vikers u Barovu. Prve podmornice porinute su 1936. godine, tokom 1938. su opremljavane, a zvanično u upotrebu ulaze 1939. godine. Ukupno je porinuta 21 podmornica.. Ovaj tip podmornice pokazao je dobre rezultate u borbama protiv neprijateljskih podmornica. Ove podmornice su bile mnogo modernije od klase » S«. Od sredine 50- tih su podvrgnte modernizaciji. Čvrsti trup im je produžen za 4 metra, dodati su novi elektro motori, skinut je top i ponovo redizainirana paluba. Ova modernizacija primenjena je na Izraelske podmornice. Nazivi podmornica koji su kupljeni u Britaniji su: HMS » Totem«; HMS »Turpin« i HMS » Trancheon«, izraelci su ima dali sledeće nazive: INS Dakar; INS Levijatan i INS Delfin.

Za vreme modernizacije podmornica izraelske posade su učestvovale u njenoj modernizaciji, a INS Levijatan se nalazio tokom maja meseca 1976. godine u škotskim vodama na obuci izraelskih posada.

Uslovi za novi rat su se na Bliskom istoku brzo stvarali, te je komandant podmornice Levijatan kapetan korvete Zev Almog dobio naredbu da što pre sa podmornicom i posadom isplovi prema Izraelu. Podmornica je isplovila iz škotskih voda 25. maja 1967. godine opremljen sa 12 torpeda, a na putu su izgubili dva člana posade. Trud da ih se spasi nisu urodili plodom, a telo jednog mornara pronađeno je tri nedelje kasnije na obalama Irske. Leviatan je stigao u Izrael, u Haifu tek dan nakon završetka Šestodnevnog rata.

Završetak rata primorao je izraelski Admiralštab da povuče iz upotrebe zastarele podmornice klase » S«. Rahav su prodali kao staro gvožđe, a »Tanin« je upotrebljen kao meta za gađanje.

Sledeća podmornica INS » Dakar« trebala je da bude isporučena Izraelu početkom 1968. godine, INS » Delfin« samo nekoliko dana kasnije.

Na Podmornici » Dakar« izvedene su isto modernizacije kao i na » Levijatanu«, a izraelskoj mornarici je predana u upotrebu 10. oktobra 1967. godine pod komandom kapetana korvete Jakova Ranana. Dakar je isto isplovio u škotske vode na ispitivanja i poslednju obuku podmorničara pred povratak u Izrael. Testiranja podmornica su nakon dva meseca uspešno završena i podmornica se vratila u Portsmauth na pripremu za završnu plovidbu prema Izraelu.

Dana 9.januara 1968. godine Dakar je isplovio i uputio se prema Izraelu. Šestog dana podmornica je prošla Gibraltar kad je zadnji put viđena. Plan izraelske komande bio je da podmornica stigne u Haifu 2 februara 1968. godine. Plan koji je dobio kapetan korvete Ranan predviđao je da kroz Sredozemno more podmornica plovi u zaronjenom stanju u šnorkel vožnji.

Standardna procedura je predviđala javljanje i određivanje pozicije na svaka 24 sata, a na svakih šest sati morali su poslati kodiranu poruku, koja bi potvrđivala da je sve u redu.

U 6:10 sati 24 januara » Dakar« je prošao pored Krita odakle je javio svoj poslednji položaj 24* 16 N 26* 26 E. Narednih 18 sati podmornica se javila još tri puta. Dva minuta posle ponoći 25 januara komanda izraelske vojske je dobio poslednju poruku. U naredno vreme 6:00 časova podmornica se nije javila. Slati su prvo kodirani, a zatim i otvoreni radio signali. Za pozivanje je korišćen internacionalni pozivni znak 4XP-Z. Čitav dan je protekao bez odgovora, svima je bilo jasno da se sa podmornicom nešto dogodilo. Sutradan je organizovana međunarodna potera ,ali bez uspeha.

Radio stanica u Nikoziji uhvatila je 27.januara SOS poruku ,koju je emitovala plutača sa » Dakra« jugoistočno od ostrva. Potraga je usmerena prema tom akvatoriju. Potraga za podmornicom je zvanično prekinuta 31. januara. Izrael je tražio svoju podmornicu još naredan četiri dana, a onda je 5. februara prekinuo potragu.. Nezvanično izraelci nisu nikad prestali da traže podmornicu i uvek se postavljalo pitanje punih 31 godinu šta se zaista desilo sa podmornicom?

Prava istina se nikad sigurno neće saznati, ali se nakon otkrića i podizanja podmornice sa dubine 2.900 metara podignut most i deo podmornice sa delom dokumenata poginulih podmorničara moglo se rekonstruisati šta se zaista desilo sa podmornicom.

Pretpostavlja se da je podmornica putovala brzinom od 8.5 čvorova zaronjenom u šnorkel vožnji u pravolinijskom kursu, dizel motori su punili akumulatorske baterije i pogon je bio na oba propelera. Ostalo je nejasno kako je došlo do prodora vode u jednu od pramačnih sekcija podmornice. Nagli prodor vode poremetio je stabilnost podmornice i izgubljen je horizontalni ritam. Poremećena stabilnost i negativni pramačni trim povukli su podmornicu u dubinu brzo zaranjajući. Posada nije uspela prebaciti propulziju na električne baterije i manevrom » punom snagom nazad« izbeći tragediju. Za 30-40 sekundi Dakar je dostigao graničnu dubinu, koju konstrukcija nije mogla izdržati, te je strahoviti pritisak samleo celu podmornicu. Uništenje podmornice i smrt posade bila je trenutačna. Impolzija je pokrenula SOS plutaču na površinu vukući sa sobom čeličnu sajlu dužine 200 metara. Nakon 10 do 12 minuta podmornica je potonula na dno na 2900 metara dubine. Udarom od dno trup podmornice se prelomio između mašinskog odeljenja i krmenog. Konstrukcija tornja takođe je pukla i pao nekoliko desetak metara. Raspad konstrukcije rasuo je delove i stvari iz podmornice unakolo oko mesta potonuća.

Podmornica » Dakar« je potonula na 270 Nm severozapadno od obala izraela.

Podmornica je pronađena 28. maja 1999. godine. Sa dubine od 2.900 metara podignut je toranj podmornice i nešto stvari: Podmornica je pronađena zahvaljujući obilatoj američkoj pomoći. Na brdu Hercel blizu Jerusalima nalazi se vojno groblje gde je podignut veličanstven spomenik nastradalim podmorničarima u obliku izranjajuće podmornice. Svake godine na dan meseca Adara. Izrael oplakuje svoje mrtve vojnike, a među njima je i 169 podmorničara sa INS » Dakar« Z-77.

Izraelska vojska nikad nije zaboravila svoje mrtve i najača tradicija izraelske vojske jeste da vrati kući i na dostojan način pokopa ostatke svojih vojnika poginulih ili nestalih u akciji.

Prema planu isporuke treća podmornica INS » Delfin« predana je izraelskoj mornarici nekoliko dana nakon primopredaje podmornice Dakar. Čim je stigla u Izrael podmornica » Delfin« se uključila u poteru zai zgubljenom podmornicom. Nakon gubitka Dakara izraelske vojne vlasti su ograničili upotrebu preostale dve podmornice INS » Levijatan« i INS » Delfin«. Obe podmornice uspešno su obavljale akcije tokom rata iscrpljivanja.

Gubitkom » Dakara« izraelska mornarica je odlučila promeniti razvoj svojih podmorničarskih snaga. Podmornice klase » S« i » T« bile su na početku jedini mogući izbor. Istina je bila da su to bile stare i istrošene podmornice, a Izrael nije imao potrebe za takvim tipom podmornica. S i » T« su bile okeanske podmornice.


A.Mlakar
izvor (https://www.kurir.rs/planeta/3766081/nestanak-izraelske-podmornice-ins-dakar-u-vodma-mediterana-prava-istina-se-nikad-nece-saznati-ali-nagasanja-i-dalje-ostaju)