PALUBA

ako se nit proteze kroz tri clana i ratne mornarice   - Austro-Ugarsku, Kraljevsku mornaricu i Mornaricu NDH, ipak sam postavio pod K.U.K. topik, buduci sve proizlazi is prvog clana  - Huga Zaccarie.

Zanimljivi su putevi ljudski i nihove sudbine.
[attachment=1]

Dosta proizvoljnih podataka u samom tekstu, U-12 je dobila broj radi zavaravanja neprijatelja o broju podmornica?
S.S.3 je prvo dobila u probnom periodu br. 7 ali kako su bile već naručene podmornice u njemačkoj od 7-11, prelaskom u servis dobila je broj 12.
Sama priča sa Brandolom ne pije vode, naročito dio o lukavom italijanskom zapovjedniku koji je navukao U 12 na minsko polje, pročitao sam bar deset verzija, neke su znastvena fantastika, ali iz svega se može zaključiti neka istina.
Najbliže i najdetaljnije je to opisano u knjizi "Rapidi e invisibili. Storie di sommergibili": A. Marzo Magno. Istina je da je Brandolo bio na zadatku otkrivanja predmeta koji je udario razarač.Posle dva dana pretraživanja otkrili su podvodnu prepreku, i odmah se uputili u luku. U 1630 08.augusta 1915 odjeknula je eksplozija tri milje po krmi broda. Naredni dan je vršeno pretraživanje, ali tek posle 2 dana je nađena podmornica kou je vodeni tok udaljio od mjesta eksplozije.Imala je bjeli toranj, sivo tjelo i donji dio obojen u plavo. Na palubi su jedno torpedo u lansirnoj cijevi bilo oštećeno (35 cm) na oštečenom pramcu su bile dvije torpedne cijevi. Misterija o kojoj podmornici se radi je raskrivena kada je ronilac vidjeo da je friška pitura na komandnom mostu, pa ju je počeo strugati, ispod su se nalazili brojevi 12.
Dalje podmornica je izvučena pomoću podmornice Medusa?
Medusa je prije potopljena a izvukao ju je Veli Jože 1956g.
Ima tu još podosta toga.

Evo i nesretnog Brandola, on je koristi kao minopolagač i drager.[attachment=1][attachment=2]

Evo i poginulih.[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]Cjela slika sa šefom Franz von Thierriem.
Malo trača.
I Ernst Zaccaria I Lerch, prije nego će se sresti na istom brodu, podmornici U 12 našli su svoju ljubav 1913 na Brionima. Ernest nećaku “gospodina od Briona” Paula Kupelwiesera, Mariu , koja je živjela na Brionima I svaki dan se vozila u školu u Puli sa brodom Brioni (prvi brod sa dizel motorom). Nekoliko kasnije ona se udala za industrijalca iz Beča.
Lerch je pak 1913 upoznao Archduchess Elisabeth Marie of Austria, koja je imala iznajmljenu vilu na Brionima. Ubrzo se između njih razvila ljubavna veza, koja baš nije gledana sa sipatijama, praktično afera.
Tada je Lerch bio komandant torpiljarke SM 14. Problem je rješen administrativno poslan je u najudaljeniji kraj Jadrana Boku Kotorsku. Kada je preuzeo komandu na U 12, opet je postojala mogućnost da se sretnu i njegova ljubav je stigla u Opatiju.
Kada se desila tragedija U 12, Thierry je lično napisao pismo o događaju princezi.
Kasnije je ona posjetila i njegov grob u Veneciji.

Prije nego je napisao pismo o tragicnom dogadjaju, osobno je u prostorijama E. Lercha spalio svu korespondenciju....
Fotografija Lercha nalazila se na stolu Elisabeth sve do njene smrti 1963.g..

Ne netu prakticki nema fotografija Lea Zaccarie; u fundusu muzeja svakako ima, medjutim je pitanje moze li se do njih doci.

Je li sasvim desno L. Zaccaria?....Posjet eskadre Pireju....
[attachment=1]
[attachment=2]

Drzavni arhiv Hrvatske ima poklonjene sistematizirane sljedece dokumente:

HR-DAZG-862 Zaccaria Leopold

srijeda, 29. listopad 2008 16:21

SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-862

VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1912./1943.

KOLIČINA GRADIVA: 1 kut. (0,1 d/m)

SADRŽAJ FONDA:

Fond sadrži dokumentaciju nastalu tijekom obavljanja profesionalne aktivnosti Leopolda Zaccarije, odnosno dokumentaciju o pomorskim vojnim vježbama, o pregovorima s tvrtkom "Yarows & co." u svezi s gradnjom brodova, studije i koncepte o floti i navigaciji, dokumentaciju polaganju ispita za kapetana bojnog broda, te jednu fotografiju šibenske luke.

SERIJE U FONDU:

1.Pomorsko zapovjedništvo u Šibeniku, 1912./1943., 1 omot

2. Brodogradnja u suradnji s "Yarrows & Co.", 1930./1943., 1 omot

3. Studije (koncepti), 1912./1943., 1 omot

4. Ispitni materijal za zvanje kapetana bojnog broda, 1930./1940., 1 omot

VALORIZACIJA FONDA:4

Gradivo može biti dopunski izvor prilikom istraživanja povijesti pomorstva u Kraljevini Jugoslaviji tridesetih godina 20. stoljeća.

JEZIK U GRADIVU: hrvatski, njemački, engleski, srpski

PISMO U GRADIVU: latinica, ćirilica

ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: AI

NAZIV STVARATELJA FONDA: zaccaria leopold

SJEDIŠTE STVARATELJA FONDA: Pula, Rijeka, Split

VREMENSKI RASPON DJELOVANJA STVARATELJA FONDA: 1899. – 1946.

PROMJENE NAZIVA STVARATELJA fonda: -

HISTORIJAT STVARATELJA fonda:

Leopold (Leo) Zaccaria rodio se u Puli 1899. od oca Gustava Zaccarije, kapetana bojnog broda, i majke Ane de Perini. Upisao je Mornaričku akademiju u Rijeci 1917. Služio je na bojnom brodu "Prinz Eugen" u svojstvu mornaričkog pripravnika do 1918. Akademiju je završio 1919. i dobio čin poručnika. Nakon toga je završio torpedno-minersku specijalizaciju i preselio se u Split (od 1923.). Bio je zaposlen u Šibeniku. Tijekom 1930. boravio je u Glazgowu radi nadgledanja izgradnje i preuzimanja razarača "DubrovniK". Na "Dubrovniku" je plovio sve do 1939., kada je prešao na dužnost zapovjednika kraljevskog spasilačkog broda "Spasilac". Pred početak rata 1941. bio je zapovjednik "Zmaja" i često je boravio u vojnoj luci u Tivtu. Nakon što je 1941. položio ispit, dobio je diplomu kapetana duge plovidbe trgovačke mornarice. Iste je godine promaknut u čin kapetana bojnog broda na službi u obalnom zapovjedništvu u Šibeniku.

Nakon proglašenja NDH, Leopold Zaccaria uvršten je u red djelatnih časnika Hrvatske ratne mornarice i sve do 1943. bio je pročelnik Operativnog odjela. Bavio se izvještajnom službom za mornaricu NDH. Nakon kapitulacije Italije 1943., imenovan je zapovjednikom Pomorskog obalnog zapovjedništva Split. Predao je dužnost 1944. i počeo osnivati odrede za zaposjedanje obale. Sam je preuzeo zapovjedništvo prvog odreda, s kojim je zaposjeo Metković, Split i Šibenik. Brinuo se o opskrbi njemačkih postrojbi na Pelješcu. Pred kraj rata uspostavio je vezu s partizanima, pomagao mještanima Šolte i oslobađao partizane iz Vranjica.

Bolovao je od tuberkuloze. Na kraju rata uhićen je u Splitu, suđen je pred Vojnim sudom Jugoslavenske mornarice u Splitu i osuđen na smrt strijeljanjem 1946. Sahranjen je u Trogiru. Supruga Zdenka prenijela je njegove ostatke na Mirogoj 1975.

Zdenka, supruga Leopolda Zaccarije rođena je 1901. u Zagrebu, umrla je 1980. u Zagrebu.

Kći Leopolda i Zdenke Zaccaria zvala se Dorotea (Tea). Rodila se 1924. u Pokriveniku. Završila je Prirodoslovno-matematički fakultet. Bila je sveučilišna profesorica. Umrla je 1998. u Zagrebu.

DOPUNSKI IZVORI:

Hrvatski povijesni muzej:

HR-HPM-373 Zaccaria Leo i obitelj Zaccaria

HR-HPM-378 Zbirka fotografskih albuma iz razdoblja prije drugoga svjetskog rata. (inv. br. 12347, 12348)

BIBLIOGRAFIJA O FONDU:

Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. 1. Zagreb, 2006., 1003.

Lalić, Sredoje; Kolanović, Josip [ur.] [et al.]: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ. SR Hrvatska. Beograd, 1984., 389.

BIBLIOGRAFIJA O STVARATELJU FONDA:

Ivanuš, Rhea: Mornarički časnici obitelji Zaccaria. Časopis za suvremenu povijest. 34. Zagreb, 2000. (2) 505-520.

Ivanuš, Rhea: Stoljeće promjena. Zagreb, 2000. 97.

Slobodna Dalmacija. Split, 1945. (273)

Vjesnik Ministarstva oružanih snaga NDH (MINORS). 4. Zagreb, 1944. (7) 256.

OSTALA BIBLIOGRAFIJA:

Ivanuš, Rhea: Fotografski albumi u Zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskoga povijesnog muzeja. Zagreb, 2006., 21, 53, 56.

Dvije crtice iz Glasa Splita gdje se spominje "Zaharija". Izgleda da se ta "saradnja" sa partizanima odnosila na saradnju sa Vojkom Krstulovićem, mačekovcem, i saradnikom ustaša. Ko je bio pokazuje i poziv narodu da se izobjese crne zastave, da se ne radi, ustaše su zabranile i promet na tržištu, povodom njegove likvidacije.[attachment=1][attachment=2]