PALUBA

ima li ko kakvih sličica od torpeda proizvedenih u tvornici Torpedo u Rijeci...ili možda zna nesto o npr. vrstama torpeda itd.

Kada sam bio na specializaciji za torpednu specialnost (1973/1974) samo smo spomenuli torpeda (oznaka 53/4-čini mi se), koje su proizvodili u Rijeci. To su bila pravolinijska torpeda (bez samonavođenja). Postizala su brzinu do 42 čv. (da povečavanjem domete smanjivala se brzina). Pogon je bio na mješavinu petroleja, zraka i vode.(parno stapna mašina) To bi bilo sve što se sječam.
pozdrav Duje

Tek sada sam vidio tvoje pitanje. Pogledaj pod "brodska oružja i sistemi" Nešto sam o njihovom torpedu napisao. (to što sam ja učio). Ako tvoje ime znači i okolinu u kojopj živiš, onda pogledaj u vojnom muzeju na Gripama u Splitu. Ja odavno nisam bio tamo, pa sam i zaboravio imaju li šta od toga.
Pozdrav Duje

Hvala Duje...... sa riječkog područja sam inače....ima nekoliko torpeda u Pomorskom muzeju u Rijeci ali nažalost večina ljudi nezna ništa o njima..pogotovo o izvornom riječkom torpedu....

Ma nema na čemu. Ja za ove praznike idem u Split. Pogledat ču u pomorski muzej, možda ima tamo nešto interesantno o torpedu. Ako ima, slikat ču i poslat na forum.
Mene je več u vojnoj školi oduševila preciznost izrade sastavnih djelova torpeda, posebno sam bio oduševljen "smjernim ravnjačem".
Pozdrav
Duje

Mogu li ove slike pomoći?

Evo još malo riba.

Školsko torpedo i zbirka žiroskopa

Još malo

POMORSKI MUZEJ POSUDIO VRIJEDNE EKSPONATE

Torpeda s Gripa na velikoj izložbi u Rijeci

Veliki broj eksponata Hrvatskog pomorskog muzeja (HPM) na Gripama spada u prvi red atrakcije hrvatske i europske pomorske baštine, no ima nešto po čemu je HPM jedinstven i u svijetu. Riječ je o torpedima, oružju koje je iz temelja promijenilo ratovanje na moru.

Zbirka torpeda koja se nalazi u torpednoj dvorani tvrđave na Gripama raritetna je i nema joj premca. To znaju i Riječani čiji muzealci upravo pripremaju izložbu pod nazivom “Riječki torpedo”.

[attachment=1]
Dijelove ovih torpeda, prvih proizvedenih u svijetu, nemaju Riječani u čijem su gradu i godinama građeni, ali zato imaju Splićani te su nekolicinu najvrjednijih dali kolegama na posudbu za jedinstvenu izložbu koja će se u Muzeju grada Rijeke otvoriti 15. studenog.

Na posebnim nosačima, pažljivo zamotani, prišvršćeni te maksimalno zaštićeni, kombijem su prebačeni u Rijeku. - To je prvi put od osnutka zbirke 60-ih godina prošlog stoljeća da torpeda napuštaju našu tvrđavu. Zbirku je osnovala nekadašnja JRM u okviru koje je muzej djelovao - kaže nam Ljubomir Radić, kustos HPM-a.

- Radi se o repnim dijelovima torpeda proizvedenima 1868., 1881., te 1898. godine u Rijeci, a djelo su genijalnosti kapetana fregate Austrougarske ratne mornarice Ivana Blaža Lupisa. Kolegama iz Rijeke posudili smo i nazubljenu glavu torpeda koje je služilo za probijanje čeličnih mreža koje su štitile ulaze u luke - kazuje nam kustos Radić.

Vrijednost i do milijun eura

Pitamo kustosa postoje li kakve procjene o kolekcionarskoj vrijednosti dijelova torpeda posuđenih Riječanima. - Postoje nekakve uglavnom neslužbene procjene, dakle za torpeda iz 60-ih godina 19. stoljeća, a koje se kreću od pola milijuna do milijun eura - otkriva kustos. Ravnatelj Muzeja Stjepan Lozo ponosan je na suradnju splitskog i riječkog muzeja.

- Rijeka je grad jake industrijske baštine i grad u kojem je rođeno suvremeno torpedo, oružje koje je obilježilo pomorsko ratovanje u proteklih 100 godina. Ono je u svoje vrijeme bilo najsofisticiraniji proizvod, o čijem fenomenu kod nas nema dovoljno izražene svijesti.

Upravo su Hrvati osmislili to revolucionarno, pravo mornaričko oružje - ističe ravnatelj Lozo. Od Lupisova vremena do današnjeg dana torpedo se nije bitnije mijenjao, no danas se uglavnom povlači s pomorskih bojišta i sve manje koristi.

Lupisova djela

Lupisova torpeda imala su brzinu od 6 čvorova, maksimalni doseg do 900 metara. Pogon mu je omogućavao komprimirani zrak u trupu, koji je pogonio vijak smješten na kraju trupa preko motora s unutrašnjim izgaranjem. Bojna glava je bila napunjena gloksilinom. Prema dostupnim informacijama, u Rijeci se od 1866. do 1943. godine proizvelo više od 20 tisuća torpeda.

Autor: Denis Krnić
Izvor: Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/)

Izložba "Riječki torpedo" biti će otvorena 15. studenog 2010. u Muzeju grada Rijeke, a do tada evo dvije fotografije (iz moje kolekcije) torpeda izloženih u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu.

[attachment=1]
[attachment=2]

evo konačno izložba otvorena ,vjerovatno će bit prekrasnih slika
čudi me da nitko ovo nije stavio ,neznam dali je za zasebnu temu pa evo od mene par linkova

http://www.mojarijeka.hr/kultura/otvorena-izlozba-o-nastanku-i-razvoju-torpeda/

http://croinfo.net/vijesti-regija/5688--otvorena-izloba-qrijeki-torpedo--prvi-na-svijetuq.html

http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=27&t=1004&p=17652

poz.

Bio sam pozvan na otvaranje izložbe, no, radi neprolaznosti cesta nisam stigao (snijeg). U dva sata sam prošao od Ljubljane do Vrhnike (15km) i odustao. Izložbu sam posjetio 27.11.2010. Prekrasna izložba, jako lijepo i stručno postavljena sa dosta eksponata (dio i iz Pomorskog muzeja iz Splita). Organizatori pokušavaju postaviti stalnu izložbu.
I sam sam napravio dosta slika, kupio sam i knjigu, koja izdata prigodom postavljanja izložbe. Pripremit ću nešto i za "Palubu", samo moram malo sredit sve skupa.
Duje

Izložba:
RIJEČKI TORPEDO- prvi na svujetu.

Gotovo je nevjerojatno da je nakon prestanka proizvodnje torpeda sredinom 1960-tih, nakon punih stotinu godina slavne i burne povjesti, Rijeka ostala bez i jednog primjerka torpeda. U to su vrijeme odneseni čak i dragocjeni muzejski primjerci iz kućnog muzeja "Torpeda", za koje tvornica zbor nepoznatog razloga više nije bila zainteresirana.
Kada je 2007. u sretnim okolnostima grupica entuzijasta, "torpedista", okupila oko Muzeja grada Rijeke, okolnosti su već bile posve dozrele pa je, u poslednji čas prije konačnog nestanka, u Muzej počela pristizati građa od posebne važnosti za uvid u visoke domete tehnike i industrije u Rijeci od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. Dvojbe i nedoumice sto jih oko očuvanja preostalih pogona i postrojenja poslednjih godina imaju i muzealci i konzervatori i urbanisti i gradski oci, potvrđuju ozbiljnost kojom su prionuli zbrinjavanju industrijske baštine.
Upravo su u tvornici torpeda uvedene brojne tehničke inovacije, izumljene i prvi put iskušane brojne naprave i instrumenti. Nije ništa manje zadivljujuća ni spoznaja da su riječki znanstvenici upravo u Whiteheadovoj tvornici izvodili rana akustička istraživanja i upravo ovdje (Rijeci) dokazali proboj zvučnog zida i provodili najranija istraživanja na području dinamike plinova.
Istraživanje, prikupljanje građe i razumijevanje pojedinih davno zaboravljenih tehničkih naprava ne bi bilo moguće bez oduševljenih "torpedista", koji su predmete pomo pregledali, uredili i omogućili da se na najbolji način pripreme za izložbu.
Izložba ne bi bila moguća bez Hrvatske vojske i Hrvatske ratne mornarice, koje su spremno ustupile građu za muzejsku zbirku, kao ni bez Hrvatske policije, djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, koji su diljem jadranske obale izvlačili iz mora pojedina torpeda i ustupili ih Muzeju. ( iz kataloga izložbe E. Dubrović)
Nastavak sljedi!
Duje
 

Prvi pokušaji u izradi novog pomorskog oružja

Prve zamisli i pokušaj proizvodnje uradio je GIOVANNI LUPPIS-POTAPAČ (Ivan Vukić). Porijeklom iz Nakovana Donjih na Pelješcu. Rođen je u Rijeci 1813 godine. Osnovnu školu završava u Rijeci, Mornaričku akademiju u Veneciji (1835). Kap. fregate postaje 1957 godine. Na dugim plovidbama (osiguranje obale od Kamenjaka do Prevlake od mogučih Italijanskih napada) smišlja novo pomorsko oružje (brodica napunjena eksplozivom - sa pogonom na vjetar sa staklenim jedrima (radi težeg uočavanja). Prve pokušaje izrade novog oružja izvedeni su na fregati Bellova (zapovjednik je bio Luppus). Radove su izvodili tesar Petar Turčić o puškar Vinko Smojver. To je bilo izduženo plovilo sa bočnim plovcima iz plute omotano u platno. Na kljunu bijaše predviđeno mjesto za minu. Upaljač bio je prepravljen brodski pištolj. Na krmi su bila dva kormila (jedno za desno, drugo za lijevo skretanje). Kormila su se pokretala konopom (kao uzde) sa obale. plovilo je bilo pogonjeno vijkom na "pero", kao dječje igračke. Plovilo je dobilo naziv "čuvar obale"
Tehničko povjerenstvo Austrougarske vojske ocjenilo ideju kao dobru, no, radi pogona nije odobrilo sredstva za daljnja ispitivanja. Luppis je više puta pokušavao svoju ideju provesti u proizvodnju. U svojim nastojanjima nije uspio. Slaba mu je bila utjeha dodeljivanja plemičkog naziva von Rammer ( Potapač).
1864 godine sklopi ugovor sa Whiteheadom i Ciotteom (inžinjer, p.puk) o zajedničkom nastavku ispitivanja i usavršavanja Luppisove ideje-novog pomorskog oružja. Nije bilo zadovoljavajučih rezultata. Whitehead je tvrdio, da zamišljeni način upravljana (konopom sa kopna) nije moguč po jakom moru. Saradnja je prekinuta nakon nekoliko godina (3-4). Razočaran se Luppis povuče u svoju vilu  na jezeru Como. Umire 1875 godine, u vrijeme največih Whiteheadovih uspjeha, dan nakon otvaranja njegove tvornice torpeda. (Torpedofabrik)

Činjenica je, da je upravo Luppisova ideja potakla Whiteheada  na razmišljanje o novom oružju. Luppisovu ideju je nadgradio i proizveo oružje koje putuje pod morskom površinom. 1866 izgrađen je prvi uspješan prototip. Prve isporuke novog oružja su počele 1868 godine pod nazivom Whiteheadov-Luppisov torpedo.

Luppisov "čuvar obale"
Prvi prototip bio je dužine oko 1m. Sagrađen je na fregati Bellona (gdje je bio zapovjednik). Pogon je bio na jedra. Drugi model izgrađen je sa pogonom na satni mehanizam, koji je pokretao propeler. Složeni mehanizmi upaljača bili su povezani sa "tangunima" (bočni štapovi), jarbolom ili direktniom udarom u cilj. Na bokovima plovila  dodana je pluta, koja je trebala povečati plovnost. Oznake na slici
1 vertikalna poluga
2 vodoravna poluga
3 eksplozivno punjenje
4 satni mehanozam (pogon)
5 upaljač
Druga slika:
Luppisov model "Čuvara obale" na izložbi 1937 godine [attachment=3]

Skica načina upravljanja sa dva kormila-
Model Luppisova "čuvara" iz 2008 godine

Detalji pramca sa upaljačem
Detalji krmenog djela sa konopima za upravljanje

Model je izrado kap. Luciano Keber 2009 godine
i nalazi se u Muzeju u Rijeci

Djelovanje ovog plovila nikad nije isprobano u borbi. Ipak zamisli o novom pomorskom oružju  dovele su do serijske proizvodnje torpeda!

Robert Whitehead i sin John Whitehead

Otac Robert rođen je 03.01.1823 godine u Boltonu (Engleska) dvadesetak km od Manchestera. Tehničko obrazovanje stiče od 1846 godine kod svog ujca u Marseilleu u tvornici strojeva Teylor&Sons. Tu se upoznaje sa izgradnjom brodova i brodskih strojeva. U Rijeku dolazi krajem 1857. godine. Njegova tvornica isprva gradi manje strojeve i dizalice. Među njegovim poznatijim projektima bili su fregata "Schwartzenberg" sa strojem od 40KS, parobrod na vijak "Marko Polo" i "Maria Teresa" sa strojevima snage 250KStu parobrod "Rudolf" snage 230KS. Za Austrougarsku  RM su izgrađene topovnjače "Hum" i "Vellebich", a sredinom 1860-tih oklopljena fregata "Maximillian  Ferdinand" snege motora 800KS. To je bio i admiralski brod. Fregata se istakla u boju kod Visa 1866 godine.
Suradnja sa Luppisom i Ciottom (kasnije višegodišnji gradonačelnik Rijeke) počinje 1864. godine. Suradja ne daje rezultate kave je želio Whitehead, pa nastavlja proizvodnju sam. Odluči se za proizvodnju oružja koji bi se kretalo pod površinom mora i to pravolinijski. 1866. godine je proizveden prvi uspješni prototip, koji je predstavljen Ministarstvu rata. Prototip dobije naziv "Minenschifft" (brod mina). Kasnije ga preimenuju u torpedo. Glava tog projektila napunjena je pamučnim barutom,  dvocilindrični motor na komprimirani zrak  stisnut u repnom dijelu, pokreče propeler. Predstavljanje je održano 21.12.1866.godine  pred komisijom koja je bila oduševljena. Predlagala je daljnje usavršavanje oružja- torpeda.
Sin John je od 12-te godine pomagao ocu sa svojim idejama. Bio je jako darovit. Nakon školovanja u Cirihu na visokoj tehničkoj školi postajejedan od najvažnijih očevih suradnika i tehnički direktor (glavni inženjer) tvornice

-Jedna od najranijih fotografija tvornice torpeda u Rijeci
-Rijetka fotografija Whiteheada u radnom ambijentu (vjerojatno 1870.godine) pored oštečenog torpeda

Probni torpedo, izgleda poprilično vremena proveo u moru. Sa topovnjače Gemse su ispaljivali probna torpeda, ne baš najuspješnije, izgubili su i probni torpedo koji je pronađen tek godinu dana kasnije.Moguče da je to taj torpedo.

Razvoj torpeda prikazan na tri ključna primjera:
-"čuvar obale" (1860) najdonji
-jedno od prvih torpeda (1867) najgornji
-torpedo s početka 1900-tih
Slika iz kućnog muzeja Whiteheada, danas su ti eksponati u Ratnom muzeju u Beču

druga slika:
Na grafici iz London Newsa iz 1878.godine je prizor "lansiranja" s broda Thunderer. Torpedo je do cijevi doveden na posebnim kolicima, s mogućnošću podizanja do najugodnije visine za uguravanje u cijev.

Hala za proizvodnju plašta bojevih glava na razmeđu 19.i 20.stoljeća. Na vrhu jedne od bojevih glava(deso) već je ugrađen upaljač (mala elisa)

Strojevi za obradu spremnika za komprimirani zrak. Prenos obrtnog momenta na strojeve je još uvjek preko remenice i remena.

Strojevi tokarske radionice obrađuju plašt torpeda.

Punjenje spremnika za komprimirani zrak. Kompresore za zrak je proizvodila  tvornica sama. Do početka 20. stoljeća zrak je bio jedino pogonsko sredstvo Whiteheadovih torpeda.

Probna ispitivanja torpeda

Da bi bio predasn na korištenje, svaki je torpedo morao proći uspješno sedam uzastopnih probnih ispitivanja. Probna ispitivanja torpeda izvodila su se na tri lansirna pravca- prema Opatiji, Crecu i Brseču. Lansirno pravci prema Brseču, koji je ujedno bio i najduži, zadržan je za ispitivanje do kraja proizvodnje i repariranja torpeda u tvornici Torpedo u Rijeci.
Za potrebe ispitivanja, u akvatoriju u smjeru lansiranja bio je zabranjen za plovidbu, što je bilo posebno označeno na pomorskim kartama. Pravac prema Brseču bio je orjentiran prema desnom rubu zvonika brsečke crkve. Na tom su pravcu bili postavljeni plutajući pontoni (catare) s kojih se nadziralo kretanje torpeda na probnim ispitivanjima. Plutajući pontoni bili su postavljeni na 1000m, 2000m, 3000m, 4000m, 5000m, 6000m, 7000m, 8000m, 10000m i 12000m od lansirne rampe u Rijeci. Točna udaljenos plutajućih pontona od lansirne rampe određivala se uz pomoć oznaka koje su bile postavljene na liburnijskoj obali. Oznake (traguardi) činile si tri ploče bijele boje u obliku romboida. Prije svakog probnog lansiranja provjeravao se točan položaj pontona. Oznake smjera i udaljenosti morale su biti vrlo uočljive pa su se zvonik U Brseču i ploče bojile svake dvije godine.
Plutajući pontoni bili su približnih dimenzija 3,5mX3,5m, s palubnom kućicom na sredini. Uzgonske elemente pontona činile su povezane bačve. Svaki ponton bio je privezan s četri privezna konopca na četri plutače koje su bile udaljene od pontona 50m. Svaka plutača bila je usidrana sa sidrom sa četri kraka.
Prije probnog lansiranja, na svaki ponton odvezena je po jedna osoba (signalist-"cartarat"), a u blizini svakog pontona bila je i jedna radna brodica čiju su posadu činila dva člana (kormilar i motorist). Brodice su bile raznih veličina, s mogućnošću brzine plovidbe do 20čv. Brodice broj 3 i 7 bile su veće, a na palubi su imale ugrađena vitla koja su služila za podizanje potonulih torpeda. Osim brodica, u ispitivanju su se koristili i gliseri čija je radna brzina plovidbe bila 40čv, a mogli su postizati brzine i do 48čv.
Probna lansiranja mogla su biti pravocrtna ili tzv. kružna te do određenih duljina. Duljine testiranja bile su od 1000m do 12000m. Ova probna lansiranja izvođena su najčešče za vrijeme mirnog mora.
Torpedo bi nakon lansiranja palo u more i zaronilo da bi već za pedesetak metara izronilo do uobičajne dubine kretanja kroz more od 4m. Taj prvi uron i povratak na dubinu od 4m u žargonu se zvao "vreća". Nako toga torpedo bi nastavio u smjeru pontonabrzinom od približno 40čv. U tom trenutku kad bi prošao ispod pontona, signalist kojise nalazio na vrhu palubne kućice podigao bi zastavu, a brodica koja je bila smještena u blizini pontona, odmah bi krenula punom brzinom tragom torpeda sve do sljedećeg pontona kada bi za torpedom krenula sljedeća brodica itd. Te su se radne pratile uz pomoć dalekozora promatrači smješteni na najvišoj etaži lansirne rampe. Promatrači su mjerili vrijeme potrebno da torpedo stigne do pojedinog pontona , čime su poslije određivali njegovu točnu brzinu, a praćenjem brodice kontrolirali su smjer kretanja torpeda. Kasnije su za praćenje torpeda korišteni gliseri, koji su krenuli i pratili torpedo odma po lansiranju sa lansirne rampe.
Za komuniciranje između kompletne ekipe koje je sudjelovala u testiranju, korišteni su posebni signali na obali pokraj lansirne ramp. Postavljene su (5 kom) velikih crnih ploča na koje su se postavljali bijele ploče. Kombinacija crnih i bijelih polja imale su svoje značenje.
Nakon što je torpedu motao prestao raditi na određenoj daljini od lansirne rampe, torpedo bi zaronilo te bi se nastavilo kretati i više od 100m, dok dok nebi potpuno stalo. Izranjanje mu je omogučavala tzv. pirna glava koja je za testiranje ugrađivana na torpedo umjesto bojeve glave. Nakon što bi torpedo izronilo, prihvatila bi ga radna brodica i oteglila do lansirne rampe gdje su ga podigli iz mora. Poslije su se rezultati testiranja analizirali, uspoređivali sa zapisima s autografa i upisivali u posebne knjige.
Znalo se dogoditi da nakon testiranja torpedo na bi izronilo, več potonulo. Tada sa tražio tako da su dvije brodice, koje su plovile dovoljno razmaknute jadna od druge, za sobom po morskom dnu vukle čelično uže. Kad bi čelično uže zapelo o torpedo, brodice bi se približile, a oba kraja čeličnog užeta provukla bi se kroz olovni prsten koji bi se zatim spustio na morsko dno, stvarajući tako oko torpeda omču, što bi bitno smanjilo mogućnost ispadanja torpeda tijekom izvlačenja. Ako bi omča klizla uz torpedo, na vrhu pirne glave bile su kuke za koje bi zapelo čelično uže. Podizanje torpeda izvodilo se uz pomoć ručnih vitala koja su bila ugrađena na dvije veće brodice.
Događalo se, da poneki torpado nikad nije pronađen. Jednom je prigodom kazivač sudjelovao u rutinskom traženju i podizanju torpeda, da bi nakon njegova podizanja uvidjeli da je riječ o bojevom torpedu iz drugog svj. rata.
Više puta se dogodilo da je torpedo krenuo sasvim krivim smjerom pa se kazivač sjeća da  je udario u usidreni brod (doduše, na mjestu na kojem brod nije smio biti usidren), jedan je završio u luci 3.maja, a jedan na Kantridi, na plaži među kupačima.

Opis probnih lansiranja torpeda dao je g. Frane Rudan (Moščenička Draga), koji je radio u tvornici na ispitivanju torpeda od 1959 do 1964.godine
Zapis u Mmonografiji "Riječki torpedo"

Lansirne stanice

Isprva je Whitehead lansirao torpedo bez ikakve lansirne stanice ili lansirne cijevi. Spustio bi ga u more kraj obale pred tvornicom i pokrenuo ga dok je plutalo na moru.. Tako ga je pokrenuo i pred Mornaričkim tehničkim povjerenstvom austrijskod Ministarstva rata. 21.12.1866. godine.
Budući da je predstavljanje bilo donekle uspješno - torpedo ja opisao krug i vratio se  na obalu u blizini mjesta lansiranja - odlučeno je da če ga se pri ponovljenom lansirati sa topovnjače Gemse koja je za tu prigodu preuređena u prvu torpiljarku na svijetu, s podvodnom lansirnom cijevi postavljenoj u os broda, s izlazom na pramcu.
Prva lansirna stanica bila je izgrađena već 1870-tih godina u obliku drvene kućice nalik na sojenicu, do koje se prilazilo dugim drvenim mostićem. Poslije je drvena kućica dobila i povišeni vidikovac s kojeg se moglo bolje promatrati plovidbu i svojstva torpeda za vrijeme redovnih probnih lansiranja. Svaki je torpedo prije isporuke redovito isprobavan pred mornaričkim komisijama naručitelja iz raznih zemalja.
Poslije su građene prostrane lansirne stanice s više postavljenih lansirnih cijevi, no i dalje su ostajale drvene, dok dok su zbog sve većeg dometa torpeda vidikovci postajli sve viši.
U je nekim razdobljima na obali pred tvornicom bilo podignuto više lansirnih stanica. Tako su tridesetih godine pred riječkom tvornicom jedna uz drugu stajale tri lansirne stanice - jedna sagrađena 1909. i nazvana imenom Roberta Whiteheada, druga velika i moćna armiranobetonska, sagrađena je 1930., koja i danas stiji pred tvornicom, nazvana Giuseppe Orlando, i treća sagrađena 1935. i nazvana Luigi Orlando. Ova poslednja bila je namjenjena ispitivanju zrakoplovnih torpeda.
Lansirna stanica bila je spojena s pogonom tračnicama kojima se torpedo izravno dovozio od mjesta proizvodnje do mjesta probnog lansiranja, udaljenog svega nekoliko desetina metara.
(podaci iz kataloga "Riječki torpedo")
Počeci probnih ispitivanja

 -Lansirna kućica kao "sojenica"

- "Umnožene" lansirne stanice na stupovima. Osim broja kućica novost su uzdignuti vidikovci na krovovima - za pomnije promatranje kretanja torpeda.

Lansiranje torpeda s lansirne stanice - snimak prije uranjanja torpeda, početak 20. st.

-Unutrašnjost lansirne stanice s torpedom u posebnom ležištu - žlijebu, oko 1900.
-Lansirna stanica s lansirnim cijevima početkom 20. st.

-Nova armiranobetonska lansirna stanica izgrađena 1930. Impozantna građevina s visoko uzdugnutim vidikovcem, srušena u ratu i obnovljena nakon II. svj. rata.

- Pogled s mora na vanjsku stranu lansirne stanice, 1933. Iz stanice viri lansirna cijev oko koje se tiskaju zaposlenici i znatižaljnici.

-Lansirna stanica s katapultom iz 1930-tih
-"Katapultiranje" zrakoplovnih torpeda 1930-tih

Katapult za lansiranje omogućavao je isprobavanje torpeda namjenjenih za lansiranje iz zrakoplova u težim uvjetima od onih za koje su bili namjenjeni, no brzina bila je blizu onoj koja se očekivla u stvarnim uvjetima.
Katapult je mogao postići uvjete jadnake onima koje se postizalo lansiranjem iz zrakoplova.
Glavni dio katapulta bila je greda po kojoj su se s gornje strane kretala svojevrsna kolica s vlastitim pogonom, na koja je bio pričvršćen torpedo. Kolica su postizala brzinu 55met/sek ili približno 200km/h, a otpustila bi torpedo iz svojih klješta u trenutku kočenja na kraju grde. Torpedo je letilo i padalo u more putanjom istovrsnom onoj koju je imao pri padu iz zrakoplova.
Ovaj sustav, koji je oponašao lansiranje iz zrakoplova, razvijen je upravo u Rijeci i prvi je put omogućio podrobna istraživanja lansiranja iz zrakoplova.

-Lansirna stanica u sklopu bivše tvornice "Torpedo" snimka iz zraka
-Snimak lansirne stanice sa mora

Konzervatori i gradski oci namjeravaju joj udahnuti nov život, no još se nezna čemu bi služila i kako je čuvati s obzirom na intenzivno kemijsko i mehaničko djelovanje mora.

Duje, lijepi prikaz - svaka cast! :klap

Hvala za pohvale, ima još puno toga, no, idem nekim sistemom, samo triba mi vrimena.
Duje

prdružujem se čestitkama!
veoma interesantno i zanimljivo  :klap
jedva čekam nastavak

Razvoj torpeda

Torpedo nastaje 1866. godine razvojem prvotne zamisli o plovilu u obliku običnog čamca. Neki ranoji prijedlozi i pokušaji stvaranja samokretnih ekaplozivnih naprava zapravo su bile bačve koje su plutale nizvodno, no sve su slične ploveće mine plutale ili plovile isključivo po površini vode. Kada je Robert Fulton, izumitalj prve uspješne podmornice, na samom početku 19. stoljeća upotrebio naziv "torpedo", imao je pritom jasnu viziju velike čelične ribe uronjene ispod morske površine.
Prvi je Ehiteheadov torpedo donelke bio sličan velikoj tuni, a po obliku su ga uspoređivali i s cigarom. Neka su konkurentska torpeda imala još šiljastije glave i oštriji izgled, a takva su oblika bila sva torpeda dok 1870-tih nije otkriveno da je tupi oblik polukugle pogodniji oblik glave torpeda jer se njome lakše i brže probija kroz vodu. Prva je Whiteheadova serija s tupom glavom proizvedena več potkraj 19.stoljeća - 1896. godine.

Djelotvornost i tipovi torpeda

Torpedo od početka do danas pokušava objediniti brojna svojstva jer mu djelotvornost ovisi i njihovoj razvijenosti i usklađenosti - o preciznosti kursa, brzini, dometu, sposobnosti da neprijatelju ostane navidljiv, o pouzdanosti upaljača te o jačini aksplozivnog punjenja
Tjekom povijesti neprestano su se usavršavala sva bitna svojstva torpeda.
Whiteheadova je riječka tvornica od prve serije isporučene naručitelju 1868. do posljednjih modela iz 1960-tih , isporučila tržištu više od trideset različitih modela koji su se prije svega razlikovali u kalibru, duljini i količini eksplozivnog punjenja te po brzini i dometu. U stotinu godina proizvodnje u Rijeci je brojnim mornaricama svijeta isporučeno ukupno dvadesetak tisuća torpeda.
Torpedo iz prve serije isporučene austrijskoj ratnoj mornarici imao je kalibar od 35,5cm, bio je dugačak 3,56m, imao je eksplozivno punjenje od 18kg, domet 200m, a postizao je brzinu od 6čv. Mornaričko povjerenstvo koje je ocjenjivalo Whiteheadov izum, smatralo ga je za početak pogodnim tek za rušenje nepomičnih objekata - mostova i usidranih brodova.
Jedan od najvećih modela, izrađen 1925., bio je kalibra 53cm, duljine 7,5m, s 250 kg eksploziva i brzinom od 42čv na 4.000m i 24čv na 15.000.
Poslednji modeli riječke tvornice, koji su se proizvodili od 1930-tih dalje, jesu oni kalibra 45cm i 53cm. Manji model od 45cm, duljine je 5,7m, s 200kg eksploziva, brzine od 43,7čv na 2.000m i 27,5čv na 8.000m, a veći kalibar od 53cm, duljine 7,2m, s 260kg ekspliziva te brzine od 50čv na 4.000m i 30čv pri dometu 12.000m.
Tridesetih godina 20-tog stoljeća počela se proizvoditi i verzija zrakoplovnih torpeda, također kalibra 45cm. Otad se torpedo - osim ispod mora i s razine mora - može lansirati još i s visine od 100m.

Fotografija prvog torpeda iz 1866. godine. U početku torpedo teško odrđava stalnu dubinu, a još teže smjer. Pri prvom je predstavljanju Whitehead koristio "uzde" za daljinsko upravljanje - jedini što je zadržao od Luppisova "čuvara obale". No, uzde su pukle pa ih je odbacio i učvrstio (fiksirao) lormilo. Sačuvnai primjerci razlikuju se donekle od ovog, danas nepostoječeg primjerka

(fotografije i tekst iz kataloga "Riječki torpedo")

Nacrti Whiteheadova torpeda iz 1868. Uz vertikalni i horizontalni presjek, prikazana je i shema održavanja dubine sustavom prijenosa od hidrostatike dubinske sprave u sredini torpeda do horizontalnih kormila na pramcu i krmi.

-Bojeva glava jednog od najstarijih sačuvanih primjeraka
-Repni dio torpeda iz 1868. Funkcija je karakterističnog kruga oko propelera zaštita propelera od mogućih oštećenja izazvanih rukovanjem.
(eksponati su iz Pomorskog muzeja u Splitu)

Propeler torpeda iz 1868. Do 1870-tih torpedo ima samo jedan propeler s tri krilca.
(eksponat Pomorskog muzeja Split)

Repni dio torpeda iz 1884. Od 1870-tih proizvodi se torpedo s dvije koaksijalne osovine (jedna unutar druge) i s dva suprotno rotirajuća propelera kojima se smanjuje odstupanje od zadanog pravca (zanos)
(eksponat Pomorskog muzeja Split)

-Repni dio torpeda iz 1898. Izgled se od uvođenja dva propelera ne mjenja nekoliko desetljeća.
-Detalj propelera i kormila torpeda iz 1898. Dvije "koncentrične" (koaksijalne) osovine, s otvorom za ispušne plinove u sredini (moror nije pogonjen samo komprimiranim zrakom, več mješavinom petroleja, vode i zraka-parno stapna mašina), imaju suprotno rotirajuće propelere sa po dva krilca.
(eksponat Pomorskog muzeja Split)

-Plašt bojeve glave torpeda s nazubljenim rebrima služi za trganje zaštitne mreže kojom su se brodovi nastojali odbraniti od napada torpeda. Ova je glava izrađena krajem 19. stoljeća.
-Detalj zubaca s nazubljene bojeve glave torpeda
(eksponat Pomorskog muzeja Split)

-Jedan od poslednjih torpeda proizvedenih u Rijeci kalibra je 53,3cm-model 53/iV. Izrađen je 1960-tih
-Detalj repnog dijela torpeda 53/IV
(eksponat Pomorski fakultet Rijeka)

-Torpedo model TR45 proizveden u Livornu( Tvornica torpeda iz Rijeke je imala svoju tvrtku i u Livornu-(prije II.svj. rata)
-Pirna glava torpeda 45/a
(eksponat muzeja grada Rijeke)

-Presjeci tri novija,  međuratna (I.-II. svj. rat) modela torpeda riječke tvornice, zorno pokazuju autonomiju modernog torpeda. Ovi modeli imaju kosoležeće dvocilindrične motore s dvostruko djelujućim klipovima i spremnike za zrak (vide se samo mali djelovi) s pritiskom od 200 atm. Torpedo kalibra 45cm (najdonji) namjenjen je torpednim čamcima i podmornicama, a veći modeli od 53,34mm podmornicama. Dužina jim je od 5,65m do 7,2m. Postižu domete od 8.000m do 12.000m. Pri manjem dometima brzina im je do 50čv, a pri najvećem dometu 30čv.

Pogonski strojevi torpeda

Prvi stroj koji je Whitehead primjenio na torpedu bio je vrlo sličan ondašnjem parnom stroju, samo s oscilirajućim cilindrima i malen. Kao i na prvome velikom parnom stroju, primjenio je dva cilindra: jedan za visoki (1), drugi za niski tlak (2)

Stroj prvog torpeda

Oscilirajući cilindri rotiraju sad na jednu, sada na drugu stranu, i to onaj visikog tlaka (1) oko osi (3), a onaj niskog tlaka oko osi (4).Osciliranje izaziva vrtnja stapnica cilindra oko ekscentra (5) pogonske osovine (6) koja je spojena na propeler. Oscilirajućim cilindrima postiže se veći hod stapa - prema tome i veće snaga, bez potrebe za križnom glavom. Valjkasti vanjski plašt torpeda prikazan je sa (7).

Princip rada stroja je sljedeći: komprimirani zrak iz spremnika dolazi u stroj putem cijevi (8 ) u posudu (9) u kojopj se nalazi ulje za podmazivanje. Obogaćen uljem komprimirani zrak cijevčicom (10) dolazi do razvodnika (11) cilindra visokog tlaka. U položaju kao na slici (4) otvara se prolaz zraka u donji dio cilindra visokog tlaka (1) i počinje tjerati stap prema gore. Njegova stapajica gura ekscentar glave osovine prema gore - time izaziva njezinu rotaciju. Istovremeno zrak, koji je obavio dio radnje u cilindru (1) i koji je prema tome nižeg tlaka, spojnom cijevi (12) ulazi u donji dio cilindra niskog tlaka (2). Cilindar niskog tlaka ima veći promjer kako bi zrak već smanjenog tlaka  ipak uspio obaviti značajniju radnju. Ovaj zrak gura stapajicu niskotlačnog cilindra (2) prema gore, a time zrak koji se nalazi u gornjem dijelu cilindra, iznad stapa, izlazi u more preko otvora (13) na plštu torpeda (7). Nakon izvršenog pola kruga osovine propelera, razvodnici se zarotiraju i otvaraju se novi otvori u razvodnicima tako da komprimirani zrak ulazi u gornje dijelove cilindra, a zrak koji je obavio dvostruku radnju (u visokotlačnom i niskotlačnom cilindru) izlazi iz donjeg dijela niskotlačnog cilindra (2) istim otvorom (13) u more.

Regulator dometa

Regulator dometa torpeda izveden je na mehaničkom principu. Vrtnja glave osovine pužnim se prijenosom (14) i sustavom zupčanika (15) prenosi na glavni ventil dovoda komprimiranog zraka (16), a ovaj nakon unaprijed namještenog željenog dometa (koji se određuje na osnovi broja okretaja propelera raznjernog dužini puta torpeda) zatvara dovod komprimiranog zraka.

Kormila torpeda

Prvo torpedo imalo je jedan propeler na krmi s tri krila. Vertikalna krilca s gornje i donje strane duž cijelog torpeda i armatura oko propelera imali su svrhu zaštititi propeler od mehaničkih udaraca. Na krmi  nalazilo se vertikalno kormilo kojim se, po prvoj Luppisovoj ideji, upravljalo sa obale. Več na prvome pokusnom lansiranju puknuo je jedan od konopaca  i torpedo je završio na obali nedaleko od mjesta lansiranja. Nakon tog incidnta Whitehead je uklonio konopce i fiksirao vertikalno kormilo.

Domet i brzina torpeda

Domet i brzina prvih torpeda bili su skromni.
Njemačka je ratna mornarica u svojim pregovorima s Whiteheadom 1871. i konačno 1873. za kupnju na pravo izrade torpeda zahtijevala da brzina bude 15-17 čvorova na dometima do 750m. Whitehead je uvidio da sa strojevima s dva oscilirajuča cilindra ne može udovoljiti tim zahtjevima.
Peter Brotherhood je oko 1850. u Engleskoj izradio zvjezdasti motor s tri cilindra, koj je pogonom na vodenu paru postizao velik broj okretaja. Whitehead je modificirao originalni model i primjenio ga 1877. godine. Motor je pokretan komprimiranim zrakom smještenim u posebnom spremniku, koji je izlazio kroz osovinu propelera.
Istivremeno je primijenio dva suprotno rotirajuća propelera, čime ja postala suvišna gornja i donja izdužna peraja duž čitavog torpeda, koju je uklonio. Torpeda je znatno poboljšalo svoja svojstva, no Whitehead je trebao plaćati engleskom proizvođaču licenciju.
Whitehead je1879. toliko izmjenio neke dijelove motora da Brotherhoodu više nije trebao plačati licenciju. Poslije je sam Brotherood preuzeo Whiteheadove promjene i počeo ih koristiti za svoje motore na pogon parom.
Ti su se motori ugrađivali u torpeda do 1903. godine. Potreba za sve većom snagom dovela je do izrade zvjezdastih motora sa četri cilindra.

-Trocilindrični motor torpeda tipa Brotherhood s osovinom (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja)

- Presjek trocilindričnog radijalnog motora izređenog prema Broterhoodovu modelu

-Whiteheadov trocilindrični radijalni (zvjezdasti) motor izrađen po uzoru na Brotherhoodova, bitno je napredniji u odnosu na prvi motor torpeda. Ovaj je motor, izrađen između 1909. i 1914., promjera 381cm i jedan je od posljednjih ovog tipa, prije uvođenja efikasnijega "kosoležećeg dvocilindričnog motora.

Motor sa četiri cilindra

Uvođenjem torpeda većega kalibra, od 533mm, trebalo ja povećati i snagu motora. Zato bi se komprimirani zrak prije ulaska u cilindre zagrijavao petrolejem i ekspamzijom dobivao veći volumen, Četverocilindrični motor nije više mogao zadovoljavati zahtjeve za brzinom i dometom pa se Tvornica Ehitehead odlučila za radikalni zaokret. Izmljen je dvocilindrični motor s vodoravnim cilindtrima položenim uzduž torpeda.

-Četverocilindrični Brotherhoodov motor s osovinom i propelerima (jedan je polomljen), proizveden početkom 20. stoljeća, izvađen iz mora kod otoka Visa.
 (eksponat Muzeja grada Rijeke)

-Detalj Brotherhoodova motora, koji ja očiščen 2008., pokazuje vrhunsku očuvanost i nakon više desetljeća boravka u moru.
 (eksponat Muzeja grada Rijeke)

-Presjek četverocilindričnog Brotherhoodova radijalnog motora.

Motor s dva vodoravna cilindra

S uzdužnim cilindrima dobilo se više prostora za hod klipova (1) koji koji se križnom glavom (2) prenosio na zamašnjak (3) i sustavom zupčanika postiglo se smjerno okretanje propelera. Kroz unutarnju osovinu ispušni plinovi izlazili su u more. Do 1924. ti su motori bili otvoreni, sada dobivaju karter.

-presjek dvocilindričnog kosoležećeg motora

-Zatvoreni dvocilindrični kosoležeći dvostrukodjelujući motor proizveden u tvornici u Livornu 1946. (prije II. svj. rata je Tvornica torpeda iz Rijeke imala svoju tvornicu u Italiji u Livornu) i  bio ugrađen u torpedo TR45a/b. (takva torpeda su imali Higinsi JRM)
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

Prednost dvocilindričnih torpednih motora  u odnosu na četverocilindrične motore prikazije sljedeća tablica:

 :klap :klap :klap :super

Duje, vsaka čast za to temo.

LPB

Čestitam, veoma lepo i poučno!
Jedina primedba - možda bi sve ovo trebalo staviti u ''Brodska oružja ...''

Fantastican prikaz, svaka cast Duje. :klap :klap :klap
Inace i ja se slazem da se tema prebaci u "Brodska otuzja..." ;)

Kao što sam napisao, imam još dosta toga za objavit, što se tiče prebacivanja u drugu temu, slažem se, no, molim, da to napravi netko iz uredništva. Moje vještine o kompjuterima nisu na tom nivou! ja sam išao logikom odgovora na postavljeno pitanje u prvom postu ove teme. Pošto sam čitav život radio u vojsci - gdje je logika civilnog društva!???  :zid

Duje

Tema prebačena u "Brodska oružja i sistemi".

LPB

Duje, kako je moguće nabaviti knjigu i koliko ona košta?!

Knjigu sam nabavio u Muzeju grada Rijeke, kada sam bio na izložbi. Košta 100KN. Piši jim, e-mail adresa je na internetu. Jako su ljubazni. Možda ti pošalju pouzećem.
Pozdrav
Duje

Dalnje usavršavanje postignuto je uvođenjem vode u zagrijani zrak, čijim sa isparavanjem dodatno povećao volumen zraka te su postignute veće brzine i domet. Do 1932. na torpedima kalibra 533mm i duljine 7,6m postignute su brzine od 50čv na 4.000m, 43čv na 6.000m, 34čv na 10.000m i 30čv na 12.000.. Nakon 1935. uspijedila su dodatna znatna usavršavanja.

-Dvocilindrični kosoležeći motor

Spremnici za petrolej torpeda 53/IV. Do početka 20. stoljeća "hladni" komprimirani zrak jedini pokreće Whiteheadov torpedo, potom je uveden razgrijač koji je zagrijavao zrak i povećavao mu volumen i najzad je dodana i vodena para nastala grijanjem pomoću petroleja.
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

"Pištola" torpeda dio je uređaja koji služi za zapaljenje pogonske smjese torpeda. Cilindrična je oblika s barutnim punjenjem.
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

Shema motora torpeda TR-45 A/B    i   TR-53/IV

Dvocilindrični, dvostrukodjelujući, kosoležeći motor  (prikaz u tlocrtu)

Opis reda:
padom torpeda u more stvara se pogonska smjesa u spravi za zagrijavanje zraka. Smjesa ulazi u cilindre razvodnika (nije prikazan na shemi), a odatle na pozicijamo 7a i 7b u cilindre motora (1,2) u kojima su klipovi (3,4) - jedan u prednjem , drugi u stražnjem, položaju. Pritisak smjese djeluje na klipove potiskujući ih u suprotnim smjerovima te oni preko klipnjača (5,6) i kružnih glava (10,11) potiskuju radilice (14,15) koje okreću konusni zupčanik (16) udesno, s konusni zupčanik (17) ulijevo. Konusni zupčanik (16) okreće prednji zupčanik (13) ulijevo, a on unutarnju osovinu (12), na kojoj je pričvršćen stražnji propeler također u lijevo. Konusni zupčanik (17)okreće zadnji zupčanik (18) u desno, a time i vanjsku osovinu (19) udesno, na kojoj je učvršćen prednji propeler. Ovakvim radom propeleri se okreću u suprotnim smjerovima.  

Detajl zupčanika u repnom dijelu  torpeda, "posrednici" između motora i propelera.

Fotografija Whiteheadova kosoležećeg dvocilindričnog motora. Ovakvi motori su se u riječkoj tvornici ugrađivali u torpeda do kraja proizvodnje sredinom 1960-tih.

Dubinska sprava

Svrha je dubinske sprave da torpedo stalno plovi na unapred određenoj dubini. Sustav na prvom torpedu bio je zamišljen tako da se pomoću hidrostatske komore (1) upravlja horizontalnim kormilima (2) koja su bila postavljena na samom prednjem dijelu torpeda.
S jedne strane pneumatsku komoru zatvarao je "tanjur" (3) velike površine. Na "tanjur" je s vanjske strane komore djelovao tlak zraka i hidrostatski tlak mora u ovisnosti o dubini na kojoj je torpedo ronilo.Da bi se ovaj tlak kompenzirao, postavljene su opruge (4) i (5). Dubina ronjenjapostavljala se odgovarajućim napetostima opruge. Ako je u jednom času torpedo dublje zaronilo, sa stražnje je strane na "tanjur" djelovao veći hodrostatski tlak mora. "Tanjur" bi time bio potisnut prema naprijed. Sustavom poluga (6 i 7) te spojenom žicom (8) prednji kraj prednjih dubinskih kormila dignuo bi se i torpedo bi skrenuo prema manjoj dubini. Smanjenjem tlaka "tanjur" bi se povukao unazad, a prednji bi se dio prednjih vodoravnih kormila polugama i žicom okrenuo prema dolje te bi torpedo počelo dublje roniti.
No sustav "tanjura"/opruga/žice bio je prespor i reagirao bi tek nakon većih promjena dubina. Posljedica je toga bila da bi se torpedo kretao po sinusoidnoj krivulji prevelikih amplituda pa bi katkad iskakao iz mora.
Da bi "smirio torpedo i što više smanjio iskakanje, Whitehead je dodao stražnja vodoravna kormila (9), teški uteg (10) koji je krutim spojnicama visio na osovini (11). Ako je u jednom času torpedo dublje zaronilo (pokrenuto hidrostatskom komorom i pramčanim vodoravnim kormilima), nagnuo bi se prednji dio torpeda. No teški uteg (10) bi zajedno sa svojim krutim nosačima ostao uvjek u vertikalnom položaju zbog djelovanja sile teže - sustavom poluga, stražnji bi se kraj krmenih kormila podignuo i sprečio dublje zaranjanje torpeda. Spretnom kombinacijom prednjih i stražnjih kormila Whitehead je postigao ujednačeno kretanje torpeda bez prevelikih promjena dubina. Poslije je izbacio prednja vodoravna kormila, a djelovanje hidrostatske komore i teškog utega provodio samo na stražnja vodoravna kormila.

Hval, Duje. 100KN je negde 14Eur.

Dubinska sprava iz 1879. godine

Dubinska sprava je po Whiteheadovoj procjeni bila najveća inovacija torpeda. Smatrao je taj svoj izum najvećim doprinosom i držao ga u najvećoj tajnosti. Nazvao ga je "tajnom" koju nije htio povjeriti niti patentnom uredu jer je vać imao loše iskustvo sa svojim patentima u Milanu. Dubinsku spravu je u posebno čuvanoj prostoriji sastavljao radnik u kojeg je imao najviše povjerenja. Prostoruju je taj radnik otvarao samo na Whiteheadov poziv i na poziv njegova zeta Hoyosa. Dubinska sprava bila je toliko pouzdana da nije doživjela značajne promjene sve do šezdesetih godina 20. stoljeća.
Hidrostatski tanjur (1) smješten je s prednje strane, odmah iza glave torpeda. Uteg je označen s (2), prijenosni mehanizam s (3), a (4) su opruge hidrostatskog tanjura. Da bi se provelo prilagođavanje dubine ronjenja torpeda, trebalo je skinuti bojevu glavu ili je namjestiti prije njezina montiranja.
Godine 1883. dubinska se sprava pomiče prema krmenom dijelu torpeda, između spremnika komprimiranog zraka i motora.

Dubinska sprava iz 1883. godine

Hidrostatski tanjur (1) smješten je po krmi cijelog uređaja, (2) je uteg, a (3) prikazuje prijenos na horizontalna kormila, (4) su opruge hidrostatskog tanjura. I prednost ovog tipa ugradnje u tome je što je omogućena regulacija dubine ronjenja izvana. (bez potrebe rastavljanja torpeda)

Fotografija dubinske sprave  iz 1883. godine.
(eksponat Pomorskog muzeja Split)

Dubinska sprava tipa "Ulan" iz 1910. godine

Značajan napredak posignut je 1910. kada je irađena dubinska sprava koja se mogla vaditi iz tijela torpeda bez demontaže drugih dijelova. Eksperimenti torpedima s takvim dubinskim spravama provođeni su na torpiljarki "Ulan" pa su tako i nazvani.
Hidrostatski tanjur (1) nalazi se na dnu sprave u vodoravnoj ravnini. Iznad njega je smeštan uteg (2). Sustav prijenosa označen je s (3), a (4) je opruga tanjura.
Nedostatak je ove dubinske sprave bio u tome što se nakon skidanja s torpeda vrlo teško vraćao na staro mjesto i priključila na prijenosni mehanizam.
Da bi se to olakšalo, 1922. je učinjen "povratak na staro"

Fotografija dubinske sprave tipa "Ulan", 1919-1912. Newtipičan oblik sprave s utegom skrivenim u svojevrsnoj mjedenoj "futroli" ododara od uobičajenog, plosnatog izgleda dubinskih sprava.

Dubinska sprava iz 1922. godine

Hidrostatski tanjur (1), sada puno manjih dimenzija, vraćen je ponovo u vertikalnu ravninu. Na slici (2), (3) je prijenosni mehanizam, a (4) opruge tanjura.

Dubinska sprava u dva položaja, okomitom i nagnutom, pokazuje različite položaje klatna. Slika gore desno zadnji dio dubinske sprave.
(eksponat: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka)

Dubinska sprava torpeda 53/IV iz 1950-tih. Prikazana sa stražnje strane. Izgled podsjeća da se ne razlikuje mnogo od mnogo starijih dubinskih sprava.
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

Kormila torpeda i princip kormilarenja u vertikalnoj ravni

Najgornja slika: 1 smjerna kormila
                     2 dubinska kormila

(kod modernijih torpeda postoje i kormila koja održavaju torpedo tako, da se ne naginje po urdužnoj ravni (lijevo ili desno). Zovu se "eleroni" i nalaze se uz dubinska kormila. Elerone je imalo i torpedo SET 53 sovjetske proizvodnje - protivpodmorničko torpedo . U JRM su se upotrebljavala na podmornicama. Slike sljede drugi put.


Kada torpedo roni na točno namještenoj dubini (d), dubinska su kormila (2) u vodoravnoj ravnini, odnosno u osi torpeda. Ako se zbog bilo kojeg razloga počinje kretati prema površini (d1), hidroststski tlak mora je manji, a tlak zraka unutar torpeda uvjek je isti te će tlak zraka stlačiti elastičnu cijev (6) prema gore. Preko poluge i zgloba (5) podignut će prema gore rudo (4) koje će oko zgloba (3) zakrenutu dubinska kormila (2) prema dolje. Zbog smjera kretanja torpeda, to će izazvati dizanje krme torpeda prema gore i spuštanje pramca torpeda prema dolje te slijedom toga zaranjanje torpeda prema unaprijed namještenoj dubini.
Zaroni li torpedo previše u dubinu (d2), doći će u područje povećanog hidrostatskog tlaka mora koje će produžiti elastičnu cijev(6) jer je u torpedu  tlak zraka uvjek isti. Zglob (5), a a njim i rudo kormila (4), bit će potisnut prema nadolje te će se zglob kormila (3) podignut iznad opsi torpeda. Krma torpeda bit će potisnuta prema dolje, a pramac prema površini mora te će torpedo izranjati prema namještenoj dubini.

(kod modernijih torpeda postoje i kormila koja održavaju torpedo tako, da se ne naginje po urdužnoj ravni (lijevo ili desno). Zovu se "eleroni" i nalaze se uz dubinska kormila. Elerone je imalo i torpedo SET 53 sovjetske proizvodnje - protivpodmorničko torpedo . U JRM su se upotrebljavala na podmornicama. Slike sljede drugi put.

Duje, to što si ti spomenuo u ovoj rečenici zove se stabilizacija torpeda po poprečnom nagibu, a uređaj koji je zadužen za to zove se uređaj za stabilizaciju poprečnog nagiba topreda. Izvršni organi tog uređaja su specijalna kormila koja se u pojedinoj stručnoj literaturi nazivaju eleroni.
Kod svih savremenih torpeda stabilizacija se vrši u ti ose: po kursu, po dubini i po poprečnom nagibu.

Prvo pitanje sta se desava tj kako vade torpedo iz lansirne cevi kad se ovo desi jel je u tom trenutku punjene  osigurano od eksplozije?

http://www.youtube.com/watch?v=A8iqfGn0FQ0


Drugo pitanje jel ovo postoji ili je neki 3d?
http://www.youtube.com/watch?v=EDEnhtrjR3U

Postoji, naravno da postoji! To je klip o lansiranju protivpodmorničke rakete-torpeda РПК-6М "Водопад". Faza sa "torpedolikim" startom i podvodnim paljenjem rakete rezultat je potrebe za unifikacijom sistema kako bi se on bez modifikacija mogao koristiti iz torpednih cevi i površinskih brodova i podmornica u zaronjenom stanju. Sa izuzetkom torpednog starta, sam sistem je sličan sistemu ASROC.
Dakle, PP projektil-kapsula lansira se iz torpedne cevi 533mm, zaranja u vodu, gde se posle nekoliko sekundi stabilizacije pali raketni motor koji pogoni raketu kroz vazduh na daljinu do najviše 50km, kada se odvaja laki PP torpedo УМГТ kalibra 400mm i posle spuštanja padobranom u vodu nastavlja putanju kao klasičan torpedo, traži cilj i pogađa ga. Postoji varijanta sa nuklearnom BG.
Sistem je instaliran na RF Пр.11540 Неустрашимый, na TKr Petar Veliki i nekoliko drugih novijih brodova i podmornica ruske RM.
Problem može biti praćenje cilja sonarom za vreme od lansiranja sa broda do pada torpeda u vodu u relativnoj blizini cilja, jer je reč o sigurno nekoliko minuta. Tu osim broda-lansera mora biti još neki cilju bliži brod/podmornica/vazduhoplov opremljen za PP dejstva, naročito ako su udaljenosti veće.

@Kumbor  Zahvaljujem  na objasnjenju ,cak sta vise sam bio ubedjen da je 3d  :)

Anytime.

Lovac hvala na dodatnom objašnjenju. Poznate su mi te stavri, no moraš znati, da je prošlo več 36-37 godina od kada sam radio na SET torpedima, zato mi je  koji stručni termin "ispario". U svakom slučaju sam razmišljao, sa se i ti uključiš na tu temu. Čini mi se, da si imao "dodir" sa tim sredstvima. Svaka dopuna je dobrodošla iako su oružja o kojima pišem več izbačena iz upotrebe. Nije loše, da mlađe generacije znaju kako i sa kakvim problemima smo se susretasli mi, koji smo "završili" karijeru.   

Žiroskopski smjerni ravnjač

Održavanje smjera bilo je puno teže od održavanja dubine. Zbog asimertičnosti torpeda, morskih struje i valova, mnogi su na razne načine pokušavali  održato zadani smjer torpeda. Achard (1881.), Paulson (1885.), Ayrton (1893.) i Askins (1896.) bezuspješno su pokušavali povezati vertikalna kormila s magnetskim kompasom, a Scheel (1884.) je iza torpeda privezao drugi rep. Otklon od zadanog smjera torpeda pokušao je ispraviti djelovanjem električnih impulsa na vertikalna kormila.
Međutim, Hurrel je (1891.) torpedo pokušao usmjeriti električnim žiroskopom. Već su Bohnenberger (1810.)  I Lang (1836.) proizveli uređaje sa žiroskopskim svojstvima. Prvu značajnu primjenu inercije iskoristio je Leon Foucault (1852.) godine da bi dokazao rotaciju zemlje, a Dubois je (1883.) primjenio žiroskop za usmjeravanje broda. Svi su ti žiroskopi mehanički upućivani. Prvi žiroskop na električni pogon konstruirao je Trouve1865. i nakon brojnih usavršavanja ugradio ga 1889. za održavanje smjera na podmornicu "Gymnote".
Prvi u povijesti prihvatljiv uređaj za usmjeravanje torpeda uz pomoć žiroskopa dao je Lodovico (Ludwig)Obry koji je svoj žiroskop patentirao 1894. godine. Pri izradi uređaja naišao je na mnoge poteškoće: naglo zaroniti žiroskop u što kraćem vremenu, prijenos skretanja na vertikalna kormila i konačnoodržavanje vrlo brze rotacije zvrka. Prvi put je Obry ponudio svoj smejrni ravnjač Whiteheadu 1894. godine, no odbijen je uz obazloženje da je proizvođač blizu ostvarenja vlastita žiroskopskog smjernog ravnjača. Orbyjevu ponudu odbila je i tvornica Schwartzkopf iz Venecije. Prihvatila ga je jedino talijanska ratna mornarica 1895. pa ga je nastavila usavršavati u tvornici u La Speziji. Obryjev smjerni ravnjač ugrađen je na torpeda tvornice Schwartzkopf koje je imala u naoružanju talijanska ratna mornarica.

Obryjev smjerni ravnjač

Whitehead ipak prihvaća Obryev žiroskop 25.O1.1897. godine. Opruga (1) se ručno navije i otpusti se u trenutku primjene, čime izaziva rotaciju velikog nazubljenog kotača (2) koji se uzubljuje u zupčanik žiroskopa (3), uglavljen u kardanski prsten (4). Pomoću jedne polugice fiksira se vertikalni prsten kardana i nakon toga svaka promjena smjera torpeda, zbog precesije, izaziva pomak u releju (5), čime se pomiče klip koji je povezan na vertikalna kormila.
Prvi žiroskopi u La Speziji imali su 4.000 okretaja u minuti i odstupali su od smjera kretanja najviše dva metra.
Idućih su se godina u Rijeci smjerni ravnjači znatno usavršili - 1900. su im dodani uređaji koji su torpedu tijekom plovidbe nekoliko puta mogli promjeniti smjer.
Bitan napredak u brzini rotacije zvrka učinjen je 1910. kada je rotacija izazvana strujanjem komprimiranog zraka na udubljenja na rubu zvrka.

Obryev smjerni ravnjač patentiran 1894. godine

 Crtež Obryeva smjernog ravnjača iz 1894. godine sa prenosom signalana na smjerna kormila.

Jedan od prvih Whiteheadovih žiroskopskih ravnjača s "ozubljenim zvonom" (desno od opruge) - unapređen je Obryev model. Izrađen je oko 1900. i pokreče se oprugom, za razliku od kasnijih žiroskopa koje pokreće komprimirani zrak.

Smjerni ravnjač iz 1910. godine pokretan strujanjem komprimiranog zraka.
(1911. godine je ugrađena turbina u zvrk)

Smjerni ravnjač pokretan komprimiranim zrakom, izrađen poslije 1925.godine.
(eksponat Pomorski i povjesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka)

Smjerni ravnjač iz 1935. godine

Veliki napredak u usmjeravanju torpeda postignut je kada ga se moglo usmjeriti na željeni cilj i lansirati nakon nekog vremena , nakon što je brod koji torpedira već promjenio smjer u koju ga je dovezao brod, vraća u smjer u koi je prvobitno upućen.

Smjerni ravnjač torpeda TR 45 pokretan komprimiranim zrakom, proizveden u Rijeci 1940., sastoji se od rotora u obliku diska smještenog u dva prstena - vertikalni i horizontalni - pričvršćena na kućište uređaja
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

Smjerni ravnjač za TR 53/IV izrađen nakon II. svj. rata, sastoji se od rotora smještena u dva prstena - vertikalni i horizontalni, pričvršćen na kućište, oko 1950-1960.
Mala fotografija je transportni sanduk.
(eksponat Muzeja grada Rijeke)

Ravnač stabilizatora koji se koristi pri spuštanje torpeda iz zrakoplova, 1936.
Pri lansiranju torpeda iz zrakoplova došlo je do problema vrtnje torpeda u "letu" pa mu je pridodan poseban ravnač za kretanje uzrakom do pada u more. U moru ja vodenja preuzimao drugi ravnač.

Princip kormilarenja u vodoravnoj ravnini
(lijevo- desno u tlocrtu)

Torpedo se usmjerava pomoću žiroskopa (10). Žiroskop je tijelo koje se vrti velikom brzinom oko svoje osi. Jedno je od svojstava žiroskopa ustrajnost (inercija). Žiroskop nastoji zadržati osovinu uvijek u istome početnom smjeru.
Osovina žiroskopa (7) u torpedu je zglobom 8 učvršćena na rudo (9) vertikalnog kormila (1). Torpedo se (na brodu, podmornici, u zrakoplovu) usmjeri prema cilju, aktivira (zavrti) se žiroskop (11) i tek onda ispali prema meti. Ako torpedo na svojoj putanji skrene, npr. ulijevo, za neki kut (alfa), zbog ustrajnosti osovina žiroskopa ostat će usmjerena prema cilju, ali će pomoću zgloba 8 zakrenuti rudo (9) kormila (1) ulijevo od uzdužne osi torpeda. Kormilo (1) će otići udesno jer je na torpedu učvršćeno zglobom (12), što će izazvati (zbog kretanja torpeda prema naprijed) skretanje torpeda udesno sve dok se ponovo ne usmjeri prema cilju. Kada je torpedo ponovo usmjeren prema cilju, odnosno prema početnom položaju, osovina zvrka (7) postavit će se u uzdužnu os torpeda. U uzdužnu os torpeda će se i rudo (9), a time i kormilo (1) te će torpedo nastaviti prema unaprijed određenom smjeru koji kontrolira žiroskop.
Moram naglasiti, da govorimo o tzv. pravolinijskim torpedima (sa unapred zadanom putanjom)!!!
 

Radi usporedbe: smjerni ravnač torpeda MK 54. Manji je od zvrka ravnača TR 53/4.

Dugujem još fotografiju "trećih" kormila kod (modernijih) torpeda. Nalaze se uz dubinska kormila (vodoravno). Vide se i poluge koje jih pokreću.

Upaljači i sustav paljenja

U glavi torpeda nalazi se barutno punjenje koje u trenutku udara u krutu stijenku eksplodira. Upaljači na prvom i još nekoliko sljedećih torpeda, izrađeni su prema jednostavnom mehaničkom principu i nalazili su se na samom vrhu torpeda: udarom u brod upaljač je mehanički okidao. Princip paljenja bio je slićan pištolju kakva je Luppis predvidio za "čuvara obale".

Prvi upaljač iz 1866.

Kad bi torpedo udarilo u brod šiljkom upaljača (1) na vrhu glave torpeda ili posebnim "zubom" (2) na šiljku koji je stršio prema gore, dodatno bi se stisnula opruga (3) i u sljedećem trenutku odslobodila bi se udarna igla (4) - u središtu upaljača,  koja bi silim se udarila u kapislu (5) koja je povezana s barutnim punjenjem.
Torpedo obično udara u bok broda vrhom šiljka (1), no ako bi udario nagdje pri dnu korita broda gdje je oplata kosa, moglo bi se dogoditi da vrh upaljača sklizne naniže, skrivi ili ošteti upaljač i onemogući eksploziju. Zbog toga je vertikalno na gore, na samome šiljku, bio dodatan zub (2) koji se mogao zabiti i u kosu površinu drvenog dna broda i time izazvati eksploziju. U to vrijeme brodovi su uglavnom bili drveni. Između vrha udarne igle i kapisle nalazio se gumeni čep (6) koji je onemogučavao da se berutno punjenje smoči.
Torpedo je imao i sigurnosni uređaj koji je omogućavao da se upaljač aktivira u trenutku samog lansiranja u lansirnoj cijevi, odnosno na prvih 50 metara hoda torpeda. Na istom sklopu kojim se određivao domet torpeda, bila je pričvršćena čelična žica (7) koja bi oslobodila upaljač tek nakon odrađenog broja okretaja propelera (odnosno pevaljenih 50m puta). Ovakvi upaljači su se izrađivali do 1885. godine

-Presjek bojeve glave torpeda ispunjene eksplozivom - pamučnim barutom - i opremljene sustavom za paljenje.
-Upaljač u upotrebi od 1866.

Upaljači nakon 1876. godine

Tijekom vremena brzina torpeda stalno se povećavala pa je Whitehead došao na ideju da tu brzinu pri udaru u cilj iskoristi za aktiviranje eksploziva. Od 1876. počeo je izrađivati drukčije upaljače. Zbog veče sigurnosti tijekom transporta torpedo je imao osigurač kojega bi se izvuklo u trnutku uvlačenja torpeda u lansirnu cijev prije bojeva gađanja.
Pritom bi poluga (1) na upaljaču bila u spuštenom položaju, što bi dodatno onemogućavalo aktiviranje upaljača. Upaljač je preko jedne uzice duljine 30m bio povezan s brodom koji je lansirao torpedo; kada bi torpedo prešlo tih 30m, uzica bi se nategnula i povukla polugicu (1) u gornji položaj (2) i tek tada je upaljač bio spreman za detoniranje nakon udara u brod. Opet jedna primjena Lupissove temeljne zamisli. Budići da je ovaj sustav s uzicom bio prekompliciran - Whitehead ga je 1879. eliminirao.
Whitehead ja naknadno, zbog veće djelotvornosti, uz osnovni zub (3) dodao još dva zuba pod kutom od 120 stupnjeva jednog u odnosu na drugi.
Neki su naručitelji, posebno Francuzi, zahtjevali da upaljač bude izvan bojeve glave kako bi se izbjeglo slučajno detoniranje prije lansiranja.Potreba za takvim smještajem pokazala se kada se na ratne brodove počelo ugrađivati nadvodne bočne i rotirajuće lansirne cijevi. Zbog kvara na francuskom bojnom brodu Jaureguiberry, torpedo je udarilo u krmu broda i oštetio ga. Zato je vraćen stari sustav zakašnjelog aktiviranja upaljača, uz dodatak malog propelera (1) montiranog na smom vrh torpeda.

-Prvi upaljač iz 1876.
-Pramčani upaljač sa propelerom[attachment=1]

Pramčani upaljač s propelerom

Nakon što je torpedo prevalilo određeni put, propeler bi učinio dovoljan broj okretaja da pripremi upaljač za aktiviranje.

- Glava torpeda ispunjena eksplozivom, opremljena pramčanim upaljačem sa propelerom.

Upaljač sa produženim "zubima-bodljama"

Tehnička su unapređenja 1900. i 1905. poboljšala efikasnost dodavanjem dužih "zuba" da bi torpedo moglo eksplodirati pri kutu udara manjem od 35 stupnjeva.
Kad su se oko brodova ili na ulazu u luke počele postavljati protutorpedne mreže (udaljene posebnim nosačima), glavu torpeda trebalo je osloboditi od upaljača da bi se moglo ugraditi sjekače mreža.

-upaljač sa ugrađenim produženim šiljcima ("zubima")

Univerzalni zvonasti upaljač

Novi se "univerzalni zvonasti upaljač" proizveden 1909. smještao iza gornje strane bojeve glave, bližr težištu baruta, pa je time i paljenje bilo brže i djelotvornije.
Upaljač se ugrađivao neposredno prije uvlačenja torpeda u lansirnu cijev. Pri samom uvlačenju odstranio bi se mehanički osigurač i torpedo je bilo spreman za bojevo gađanje. Izvan vanjskog plašta torpeda torpeda virila su samo krilca upaljača. Nakon lansiranja torpeda - putem kroz more okretale bi se lopatice koje bi svojom vrtnjom nakon 150m oslobodile iglu upaljača kako bi bila spremna za aktiviranje pri udaru u cilj.
Nedostatak tog upaljača bio je u tome što se aktivirao i pri udaru u protutorpednu mrežu.

-Univerzalni zvonasti upaljač

Univerzalni upaljač s utegom

Konstruiran je 1914. godine. Ovaj upaljač manje osjetliv na promjene brzine torpeda, ali puno osjetljiviji na bočna skretanja. Na glavu torpeda moglo se ugraditi rezače mreža, a da se upaljač ne aktivira, ali bi se zato aktivirao čak i pri samom struganju torpeda uz oplatu broda.
Mreže za zaštitu od torpeda postajale su sve jače pa ih nisu mogla probiti ni torpeda s rebrima na bojevim glavama  nazopčanim poput pile.

-Univerzalni upaljač s utegom-klatnom

Glava torpeda "s noževima za izbacivanje"

Godine 1909. Whiteheadova tvornica torpeda izradila je bojeve glave s "noževima". Na glavu torpeda postavljeni su jaki čelični noževi koji bi, pri dodiru s mrežom aktivirali eksploziv. U tom bi trenutku noževi bili izbačeni prema naprijed i to brzinom dovoljnom da prerežu čeličnu merežu

Upaljač torpeda 53/IV iz 1950-te/1960-te

Smješta se u bojevu glavu torpeda. Upaljač aktivira detonator pri udaru torpeda u cilj. Na kućište u obliku cilindra, pričvršćen je mali propeler koji onemogućana da se aktivira upaljač prije nego što se torpedo udalji od lansirane pozicije. Tek kada mali propeler dostigne određen broj okretaja, upaljač može inicirati detonator.
(ekspnat Pomorski muzej Split)

Pogled u unutrašnjost upalajča TR53/IV
(eksponat Pomorski muzej Split)

Upaljač TR 53/IV sa inicijalim punjenjem

Ciljnička (nišanska) sprava

Riječka tvornica torpeda proizvodila je i nišanske sprave za torpeda 45/b koja su se upotrebljavala na TČ tipa Higins. Izrađene su 1950./1960.
Na središnju osovinu umetnute su dvije konzole - prednja fiksna s utorom i oznakama za određivanje brzine torpeda u čvorovima te s nosačem ciljnika (nišana) s kutomjerom i mušicom, koji se kreće po utoru naprijed-nazad. Zadnja konzola pomiče se lijevo-desno, a ima ucrtane oznake za mjerenje brzine cilja, s činjem koji se pomiče naprijed-nazad. Oba ciljnika (nišana) povezana su šipkom.
Ovom se spravom najprije određuje brzina kretanja torpeda, brzina kretanja cilja i kut gađanja, a onda se oba ciljnika (nišana) moraju dovesti u istu liniju s ciljem.
(eksponat: Muzej grada Rijeke)

Pogled na nišansku spravu za torpedo 45/b i iz drugog ugla.

Autograf - indikator dubine

Prije isporuke pojedinog torpeda provodila su se probna lansiranja (o tome sam več pisao u prethodnim postovima), a njegovo se kretanje ispitivali autografom (indikatorom) - ugrđenim u vježbovnu glavu, vanjskim oblikom nalik bojevoj glavi.
Autograf je u sebi imao pisač (1) koji je pokazivao osciliranje dubine torpeda i eventualna iskakanja iz mora. Djelovao je pomoću pneumatske komore s oprugom (2), eventualnog stalnog nagiba torpeda oko uzdužne osi i valjanja torpeda oko uzdužne osi.
Sve bi te podatke pisač zapisivao na namotanom papiru. Imao je uređej za navijanje ili krilca postavljena na vanjski dio torpeda, koja bi se okretala napredovanjem kroz more. Prvi autografi ugrađivali su se aksijalno s prednje strane u vježbovnu glavu. Poslije su se autografi bočno radijalno učvršćivali na vježbovnim glavama. Umjesto opruge, noviji autografi imali su pneumatsku komoru s uzdužno stlačivim rebrastim cijevima poput komora na aneroidnim barometrima.
-Crtež autografa
-Autograf iz 1926. godine, ugrađivao se je sa prednje strane vježbovne glave, crne kuke sa osiguranjima služile su za izvlačanje torpeda iz mora.
(eksponat: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja)

Presjek autografa
(eksponat Muzej grada Rijeke)

Drveni transportni sanduk za autograf sa pripadajućim alatom (nije kompletan)
(eksponat: Muzej grada Rijeke)

Ispis na papirnim vrpcama indikatora dubine (autografa)

Radi usporedbe prilažem fotografiju indikatora dubine (autografa) sa zaštitnim cilindrom, torpeda 53/VA (upotreba na TČ tipa Sršen u JRM)-  tehnika 1960-tih godina.
(eksponat: Muzej grada Rijeke)

Pronalaženje torpeda

Da bi se torpedo, potonulo na probnom lansiranju, lakše moglo pronaći, Whitehead se 1882. dosjetio da u vježbovnu glavu ugradi uređaj s fosfornim spojem koji bi nakon potonuća ispuštao pare. Mjehurići su se dizali iznad potonulog torpeda, a dolaskom na površinu palili su se u kemijskoj reakciji s kisikom. Nastajao je plamičak koji je noću bio lako uočljiv znak da se točno ispod njega nalazi torpedo. Budući da se torpedo u većini slučajeva zabio glavom u gusti mulj, plin nije uspio izaći. Zbog toga Whitehead taj uređaj poslije smješta u stražnji dio torpeda, u prostor stroja, da bi taj dio pri potonuću ostaojao uvijek iznad mulja.
Nakon probnih lansiranja, vježbovna se glava prije isporuke kupcima zamjenjivala bojevom. Postupnim usavršavanjem torpedo se manje naginjalo oko uzdužne osi pa je Whitehead nakon 1898. uređaj za ispuštanje plina vratio u vježbovnu glavu, sada malo pozadi i s gornje strane. Ovakvim bi smještajem u slućaju potonuća generator plina ostao iznad mulja. S vremenom su se vježbovne glave izrađivale tako da torpedo nakon prevaljenog puta ispliva na površinu i ostaje iznad (glava) površine (okomito na morsku površinu) pa se torpedo brže pronalazilo.

Kod Sovjetskog torpeda 53 VA, koji su bili u naoružanju JRM (TČ tipa SRŠEN) školska glava bila je opremljena, i aktivirala nakon isplivavanja, svetlosni reflektor i ispuštala bi dim radi lakšeg uočavanja. Iz glave su se oslobodile i dvije bitve za izvlačenje torpeda iz mora.

-Pirni mehanizam za pirne glave torpeda iz 1924. godine

Pirni mehanizam sa otvorenim poklopcem - pogled iz drugog ugla
(eksponat: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka)

Lansirne cijevi

Lansirne su se cijevi počele proizvoditi gotovo od samog početka proizvodnje torpeda.
Prva je cijev ugrađena u prvu torpiljarku na svijetu, bivšu topovnaču "Gamese", s koje su 1867. pred tvornicom torpeda obavljana podvodna probna lansiranja. Za tu je torpiljarku izrađena i cijev za nadvodno lansiranje torpeda većeg kalibra.
Podvodna je cijev od lijevanog željeza bila približnog promjera od 1m i dugačka 5,7m, sastojala se od dva dijela, stražnjeg u unutrašnjosti broda duljine 3,66m i prednjeg od 2,04m, koji je izlazio izvan broda. Unutarnja, zadnja cijev s unutarnje je strane bila promjera 47omm. Upravljati lansiranjem moralo se iznutra i izvana - jer se prije lansiranja skidao vanjski poklopac.

Prve su se cijevi na brodovima, i podvodne i nadvodne, postavljale na pramcu, u osi broda. Tek su se poslije cijevi počele postavljati na bokove broda i bile su posebno konstruirane za bočno lansiranje.

U početku su cijevi za izbacivanje torpeda koristile pneumatski cilindar, no kada su 1878. torpedima otpala vertikalna krilca i na krmi ugrađena dva propelera koje se vrte u suprotnom smjeru, ovakav potisik više nije bio pogodan. Otad je cijev iznutra mogla biti gladka, a lansiranje torpeda moglo se izvesti komprimiranim zrakom. Ovakve je cijevi, koje su dobile spremnike za komprimirani zrak, Whitehead konstruirao oko 1880. godine.
Lansirna cijev izrađena za podvodna lansiranja punila se morem tako da je torpedo u cijevi bio uronjen u more, a izletilo je iz cijeviizravno potisnut velikom količinom mora kojeg je potiskivao komprimirani zrak.

Već 1879. Whitehead je projektirao nadvdnu lansirnu cijev pogodnu za manje brodove, koja je bila učvršćena, no imala je mogućnost pomicanja do određenog kuta, a 1884. konstruirao je prvu lansirnu cijev za postavljanje na palubu, na postolju koje se moglo okretati. Cijev se mogla prilagoditi i ogranićenim uvjetima na nižim razinama u potpalubju. I taj je tip cijevi Whitehead nudio raznim mornaricama več 1878., no prvih su ga godina redovito odbijali jer su takvo lansiranje, u odnosu na podvodne cijevi, smatrali previše izliženim neprijateljskoj paljbi.

I na velikim brodovima, na kojima se uobičajilo postavljati više nadvodnih cijevi i na pramcu i na bokovima, često bili skloniji cijevima ugrađenim za povodno lansiranje, jer su tako bile bolje zaštićene.

Od 1880. Whitehead eksperimentira s mogučnošću da komprimirani zrak zamjeni plinom i da torpedo iz cijevi bude efikasnije izbačen - eksplozijom. Takav je postupak donio značajna pojednostavljenja i u izradi cijevi i u lansiranju pa je 1890. lansiranje komprimiranim zrakom u nadvodnim cijevima posve napušteno.

Sve dok su cijevi bile pravilnog, cilindričnog oblika, torpedo je padalo u more "naglavačke" - naginjao se pa je glva uronila u more prije tijela, što je izazivalo različite otklone torpeda od zahtijevane putanje.. Zato je Whitehead 1882. projektirao cijev  kojoj je "otkinuo" donji dio, a gornjem je dijelu dodao vodilicu u obliku slava "T", koja ga je vodila do do kraja cijevi. Određenim se mehanizmom, koji bi se pravodobno uključio postizalo da se torpedo otpusti, padne vodoravno i nastavi put bez prevelikih oscilacija.

Umjesto samo jedne cijavi, nakon Prvog svjetskog rata počele su se proizvoditi i trostruke cijevi za ispaljivanje tri torpeda uzastopno. Bile su postavljene na rotirajuće postolje koje im je omogućavalo veliki kut ciljanja (nišanjenja)

Upravo su u Rijeci, u maju 1917. započeli eksperimenti s lansiranjem torpeda iz zrakoplova. No taj je pokušaj još bio preuranjen.  S novim je eksperimentima nastavljeno tek 1934. kada je pored već postojeće armiranobetonske lansirne stanice izgrađen čelični "katapult" za probna lansiranja iz zraka. Lansiranje je bilo moguće pri nižim letovima, od 50 do 100m iznad mora.

-Lansirni uređaj na brodu "Seehund" 1870. godine

Lansirna cijev za podvodno lansiranje torpeda, oko 1900. godine

Lansirna cijev za nadvodno lansiranje torpeda na rotirajućem postolju, oko 1900. godine

Dvije cijevi na zajedničkom rotirajućem postolju, 1920-tih.

Dva prizora ispaljivanja torpeda iz nadvodnih cijevi , između dva rata

Prizor ispaljivanja torpeda iz nadvodne cijevi, između dva rata.

Nadvodna lansirna cijev s pokretnim postoljem, između dva rata.

Tri "udružene" nadvodne lansirne cijevi za palubu broda, 1930-tih

Presjek podvodne lansirne cijevi iz 1930-tih.

Lansirna cijev s lansirne stanice tvornice Torpedo u Rijeci

Nadvodna lansirna cijev s pokretnim potoljem, kojom se pomoću Komprimiranog zraka ispaljivalo torpedo promjera 450mm s lansirne stanice tvornice Torpedo, u svrhu ispitivanja njihove brzine, dosega i pravilnosti kretanja.

Ukupne dužine 716cm i širine 156cm, cijev je satavljena od nakoliko glavnih dijelova: trodijelne torpedne cijevi s dva spremnika za komprimirani zrak, sustava za ispaljivanje i pokretnog postolja. Cijev je prema otisnutim oznakama sastavljeno od nekoliko različitih cijevi talijanske proizvodnje, koje su se koristile na različitim tipovima brodova ratne mornarice Kraljevine Italije poput torpednih motornih časmaca MAS ili torpiljarki. Prema tim oznakama, može se datirati proizvodnja dijelova lansirne cijevi u razdoblje dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.
Cijela konstrukcija torpedne cijevi i bočnih spremnika za komprimirani zrak vezana je polukružnim nosačem, koji je postavljen na rotacijsko podnožje kako bi se lansirna cijev mogla okretati lijevo i desno pod kutom od 60 stupnjeva. Naknadno je pri restauratorsko-konzervatorskum radovima dodano pravokutno metalno postolje za drvene postamente, na koje je cijev danas postavljena.
Znači, na toj cijevi su testirana torpeda 450mm za torpedne čamce tipa Higins, koje je imala u naoružanju JRM.

U tvornici "Torpedo" u Rijeci su 1951. počeli proizvoditi aluminijske torpedne cijevi za TČ tipa Higins, koje je koristila JRM.

Lansirna cijev u parku ispred Muzeja grada Rijeke.

Pogled na zadnji dio lansirne cijevi

Pogled na lansirni mehanizam (sustav za ispaljivanje)

Sustav pokretnog postolja

Svaka čast, lijepo prepisano ali se knjiga može kupiti i u muzeju.

Šta da radimo mi, daleko od muzeja?

Prepisano - sa molbom onih koji ne mogu brzo do knjige.

Slažem se, Kos33, svaka čast, iako je prepisano.
Duje je više puta napisao, izvor, odakle je uzeo gradivo. Po mome, to je vrlo dobra reklama za Muzej grada Rijeke i izložbu, pa i knjigu.
Siguran sam, da če pravi zaljubljenici kupiti knjigu, neki kao ja, kad me put nanese zaustavit ču se u tom muzeju, iako se drugačije nebi.

Znači obojestrana korist, tako da baš nema potrebe po takvim postovima.

LPB

Krivo shvačeno. Nisam mislio ništa loše. Samo sam napomenuo da se knjiga može kupiti. Upravo suprotno, ja sam jedan od autora i drago mi je da je netko sve detaljno i točno prepisao i stavio slike da i drugi vide na čemu smo radili četri godine. Pitat ću u muzeju ako se knjiga može slati poštom pa koga interesira neka se javi.

Drago mi je, da je jedan od autora knjige "RIJEČKI TORPEDO prvi na svijetu" izdanje Muzej greda Rijeke, primjetio svoj četverogodišnji rad na "Paluba" forumu. Moje namjere bile su poštene, a cilj mi je bio, da što više zainteresiranih sazna nešto o našoj prošlosti. Dosta toga je bilo napisano več prije izdanja spomenute knjige o torpedima, pa i iz vrijemena, kada je to proizvodila tvornica u Rijeci. Istina, u ovoj knjizi je stručno obrađena tematika,  za koju nije bilo moguće pronaći pravu literaturu (barem meni). Mi koji smo radili na  torpedima TR45/b i TR53//IV koji su se proizvodili u Rijeci, u ono vrijeme, nismo mogli doći do podataka, koje ste vi (autori) prikupljali i stručno obrađivali četri godine.
U knjizi nisam primjetio, da bi bila bila kakva zabrana objavljivanja podataka iz spomenute knjige. Na samom početku teme, sam napisao, gdje crpim podatke i slike (pored onih, koje sam sam fotografirao). Na stranici broj 5, sam na traženje člana foruma, napisao gdje sam knjigu kupio, koliko sam platio  i uputio ga na adrsu gdje može knjgu potražiti.
Predlažem Vama, kao jednom od autora, da podacima i slikama (vjerujem, da imate puno više od toga nego što je objavljeno u knjizi), obogatite naš forum.
Puno pozdrava i mnoga seće u dalnjem radu!
Duje   

Vrlo sam zainteresovan. Ko sazna uslove slanja, molim da mi javi!

Potrudit ću se.

I ja bih bio zainteresovan za tu knjigu, ako je ikako moguća kupovina.
Interesuje me da li je ima u knjižarama širom Hrvatske: Dubrovnik mi je usput, pa bih je mogao i tamo kupiti - ako je ima??!!

Nema je u knjižarama samo u muzeju.

E, pošto će knjiga postati dostupna ne baš prekosutra, kopka me pitanje da li se u knjizi spominje išta u vezi reaktivnih torpeda. Sećate li se početkom juna kad smo raspletali zagonetku "nepoznati torpedo 2 - ajkula čekićara" iz muzeja u Kairu (Galerija nepoznatih fotografija)? Ima li ikakvih naznaka u knjizi o tome?

U knjizi se govori o povjesti raketnog torpeda. Konkretno o ing. Karlu Pilepić iz Opatije koji je 8. lipnja 1937. podnio patentnom uredu u Beogradu prijavu patenta reaktivnog  torpeda.

Kos33, da li patent Karla Pilepića ima veze sa torpedom iz topica "Galerija nepoznatih fotografija"? Interesantno je da je italijanski podanik, iako Hrvat, patentnu prijavu podneo u Beogradu.

Nadam se, da se Kos33 neče ljutit, ako ti ja odgovorim sa onim šta piše u knjizi na kojoj je radio i Kos33. Pilepić je rođen u Opatij, radio je u brodogradilištu u Stettinu (na Baltiku) od 1933 živi i radi u Sarajevu i Beogradu, poslije II. svj. rata se vrća u Opatiju gdje umire 1971.godine.  Dana 11.06. 1937 (onda živi u BG) u Upravi za zaštitu industrijskih svojina u Beogradu zaprimjen je prijedlog njegova pronalaska pod reg. brojem 9120 nazvan "reakcioni torpedo. Mislim, da je tu razlog zašto je pokušaj patentiranja u BG.  Prijedlog mu je odbijen. Možda je drugi razlog i to, što je Rijeka onda sastavni dio Italije.

O toj nerealiziranij i drugim neuspješnim idejama (pokušaja usavršavanja torpeda) ima u spomenutoj knizi još jako interesantih podataka. Ako jih ne objavi Kos33, prenjet ću jih ja, no moj kompjuter nije ispravan-na servisu je.

Duje
 

Izvinjavam se za offtopic, ali važno je za širi krug palubaraca.

Je li ko u Srbiji već naručio knjigu iz Rijeke? Zna li se kako će me opaliti za carinu i PDV? Ovo bez obzira što je vrednost pošiljke ispod 20 EUR - šerif od Notingema je maštovit do bola! Tu ne pomaže znanje zakona. A knjige su "opasna stvar".

Sećam se naručivanja gramofonskih ploča od "Cob Records" pre četvrt veka. Pošalješ dinare u koverti u Englesku i posle mesec dana dobiješ ploče na adresu. Kakva carina, kakav porez, socijalističke pare u koverat (!) i dobiješ ploče! Danas više nije tako.

Koliko znam u Hrvatskoj nema takvih problema. Odem u Algoritam i što me interesira naručim. Dobijem za 7-15 dana. Bilo iz Londona ili Rima. Može se naručiti puno toga, samo triba love. I to ne neke velike. Dobio sam iz Bara knjige o Zetskoj plovidbi, Bokeljskom pomorstvu i još neke. Bio je to pristojan paket od nekoliko kila. Nisam platio nikakvu carinu. Paket je otvoren na carini i pregledan. Bez problema sam ga podigao na pošti. To je moje iskustvo s knjigama iz inozemstva.

Hvala, Brodarski, al` Srbija je čudo ... velika tajna, umotana u misteriju. Tu ni "čuvar obale" ne pomaže.

Grozno skupa je poštarina.
Pre par sedmica, kupio dve knjige u Hrvatskoj. Cena bila 80 kn (oko 11 €). Poštarina za Sloveniju 177 kn! (24€!) preho Hrvatske Pošte. Žao mi je, da nisam pitao DHL ili slične ponudnike.

Dogovorio se sa poznanikom u Hrvatskoj, da jih platim i da jih on preuzme, i onda preko službenih kanala preneo u Sloveniju.

Sa carinom nikakvih problema. A ako pošalješ, nikada se ne zna.

LPB

24€ poštarina??? Pa kaj to vile nose, da je tolika cijena. UPS i DHL bi znali biti jeftiniji, svakako.

To je bio HP express, zato i je skupa. Da je išlo kao pismonosna pošiljka do 1 kilograma, poštarina bi bila daleko manja.

Idem u Ljubljanu jednom u cca 2 mjeseca - ako sto treba - javljajte - uzimam, transportiram, predajem - samo osnovni trosak knjige.
Uvijek parkiram u garazi u Subicevoj i malo pjeske po Slovenskoj cesti (bivsa Titova c. - za starije Palubarce koji znaju po ranijem nazivu).

Tu sam......

Mogli bi i jednom da idemo na kavu, tek da se otvori transportni kanal. ;)

LPB

moze - oko Slovenske ceste .......

Ako nemate ništa protiv, mogu se i ja priključiti kod susreta na kavi-piću. Ja častim. U Ljubljani sam do sredine januara, poslije pravac Dalmacija.
Duje

Brojite i mene.

Svi koji žele knjigu "Riječki torpedo - prvi na svijetu" mogu je bez problema naručiti u muzeju na telefon 051/336-711. Knjiga se šalje poštom, a probat ću da se prodaje i preko neke internet knjižare. Ako neko ima iskustva u tome neka se javi.

Prije usvajanja proizvodnje rade se  prototipi pa  tako i u industriji torpeda. Whiteheadova tvornica imala je puno inovacija, koje sve nisu bile uspješne i neispaltive u proizvodnji. Na izložbi u Rijeci prikazani su i eksponati koje možemo svrstati u neiskorištene prototipove, a koji su sačuvani u nekadašnjoj tvornici ili u muzejima.

Zvijezdasti osmerocilindrični motor
Radi povećanja efikasnosti motora - veće snage na količinu potrošenog komprimiranog zraka, Whitehead je pokušao povečati broj cilindara zvijezdastog motora.
I doista, motor je imao veći koeficient iskorištenja, ali je bio puno kompliciraniji za izradu tako da se, nakon probnih ispitivanja, odustalo od njegove proizvodnje.

Prototip iz 1902. godine

Prototip propelera s četri krilca koji nikad nije uptrijebljen u serijskoj proizvodnji.
Eksponat Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Još jedna ideja koja nije dala zadovoljavajuće rezultate pri proizvodnji torpeda.

Paralelni suprotno rotirajući propeleri

Prvo poboljšanje zahvaljujući kojemu je torpedo uspio napraviti značajan korak naprijed u cjelokupnoj izvedbi bila je primjena drugog propelera, u istoj osi s prvim, ali s rotacijom u suprotnom smijeru.
To je poboljšanje prvi put predstavljeno u Royal Laboratorieu u Woolwichu, ali Whitehead je imao dopuštenje da ga koristi na svojim torpedima zahvaljujući  sporazumu s britanskom Kraljevskom mornaricom, s kojom je osigurao uzajamnu razmjenu informacija o novim poboljšanjima.
Koaksijalni suprotno rotirajući propeleri osiguravaju okretni balans torpeda i omogućuju uklanjanje lopatica i krilca koji su prvotno korišteni za stabilizaciju, ali su uzrokovali trenje u vodi, smanjujući brzinu torpeda ta stvarajući logističke probleme pri lansiranju i vraćanju torpeda.
Whitehead, međutim, nije naprosto usvojio rješenje Kraljevske mornarice, nego je proveo temeljita istraživanja koja su rezultirala razvojem paralelnog, a ne koaksijalnog propelera.
Ovaj raspored koji je, s obzirom na odnos kormila i propelera, temeljen na torpedu proizvedenom u Wolwovichu, vrlo je slićan rješenju koje je Howell razvio za svoj torpedo sa zamašnjakom (flywheel torpedo)
Neznamo jeli Whitehead došao do ovog izuma prije ili poslije Wowella, ali znamo da je odbacio tu ideju. Nikad je nije upotrijebio u masovnoj proizvodnji torpeda, ostajući uvijek pri koaksijalnom rasporedu propelera.
Whiteheadova studija paralelnog rasporeda dva suprotno ratirajuća propelera, međutim, mije dovela do razvoja praktičnih rješenja primjenljivih u masovnoj proizvodnji torpeda.
(tekst iz knjige Riječki torpedo prvi na svijetu)
eksponat Pomorski muzej Split

Kako se ovakvo torpedo lansira iz torpedne cevi, odnosno, kako izgleda lansirni uređaj za torpedo sa dve paralelne elise?

Ne vjerujem da se lansirao iz cijevi. Sigurno se izbacivao iz torpednog okvira.

U knjizi iz koje prenosim tekst, nema podataka koje tražiš. Tekst je potpisao Benito Petrucci - vanjski suradnik. Možda bi Kos33 mogao dati neke podatke.

Neiskorišteni prototip - Žiroskopsiki motor Johna Whiteheada

Tvorničarev sin John Whitehead pokušao je sredinom 1890-tih razviti vlastiti žiroskop. U isto je vrijeme radio na motoru koji bi ujedno omogućio žiroskopsko ispravljanje putanje, na što je bio potaknut pogonom i načinom održavanja kursa torpeda što su ga nekoliko godina prije počeli proizvoditi u Americi.
Sedamdesetih godina 19. stoljeća John Adams Howell izumio je i ponudio mornarici SAD vrlo zanimljiv predlog pogonskog uređaja torpeda.
Približno u sredinu torpeda, okomito na njegovu uzdužnu os, postavio je u vodoravnoj ravnini osovinu velikog zamašnjaka. Kada bi se (uređajem u lansirnoj cijevi neposredno prije lansiranja) zarotirao zamašnjak velikom brzinom rotacije, s jedne i druge bi se njegove strane, sustavom zupčanika, zarotirale dvije osovine s propelerima. Osovine propelera bile su vodoravnoj ravnini.  Domet torpeda ovisio je o brzini rotacije i mase zamašnjaka i u početku nije premašivao 400m.
Velika prednost ovog torpeda bila je u velikom zamašnjaku-žiroskopu koji se prema zakonu ustrajnosti  (inercije) opirao skretanju torpeda s kursa zbog valova i struja.
Do realizacije ovog torpeda, međutimnije došlo sve do sredineosamdesetih godina. Tek je 5.kolovoza1885. lansitan prvi Howellov torpedo, koji je odmah potonuo. Drugi torpedo, lansiran nekoliko dana poslije,plovio je nekoliko stotina metara, potom je potonuo kao prvi. Lansiranje je s većim uspjehom ponovljeno godinu dana poslije na jezeru Michigan. Bi je to prvi uspješan američki "samokretni" torpedo. Howell je svoj patent prodao 1888. pa je uskoro započela i njegova proizvodnja.
Zahvaljujući svojim karakteristikama  (kalibar 355,6mm, dužina 3,35m, količina barutnog punjena 45,36kg, ukupna masa 272,2kg, brzina 25 čvorova na dometima 365,6m) Howellov je torpedo krajem osamdesetih bio bolji od Whiteheadova. Velika mu je prednost bila i navidljivost  jer nije ispuštao plinove u vodu. Slaba mu strana bila jedino kratki domet, malo više od šest stotina metara, a i to uz znatno smanjivanje brzine pri kraju puta.
Na tragu Howellove ideje, John Whitehead razvio je motor  za "inercijalni" torpedo koji bi imao slična svojstva, ali mnogo veći domet. John je svoj motor počeo osmišljati 1894., iste godine kada je Lodovico Obry patentirao svoj žiroskop, kada je i sam bio zaokupljen  radom na vlastitome modelu žiroskopa. Nacrt njegova žiroskopskog motora datiran je 11.siječnja 1895.

Sustavom cijevi preko prednje ploče komprimirani zrak ulazi u sam stroj. Razvodnikom zraka se šalje u pojedini cilindar koji je izliven u jedno tijelo s teškim zamašnjakom koji se nalazi u vertikalnoj ravnini u uzdužnici torpeda. Pritiskom zraka u cilindar potiskuje se klip koji djeluje zakretnim momentom na osovinu motora koja se nalazi u vodoravnoj ravnini, a okomito na uzdužnu os torpeda. budući da je osovina čvrsto spojena s vanjskim kućištem, ne može se okretati , ali zato izaziva rotaciju cijelog sustava cilindra/zamašnjaka oko čvrste osovine i time cijeli motor postaje velikim zvrkom. Zahvaljujuć u svojstvu inercije zvrka, poslije bi u motoru trebao osigurati pravocrtno gibane. Na sustav cilindri/zamašnjak čvrsto je pričvršćen zupčanik koji je uzubljen preko zupčanika na zvono koje je spojeno s izlaznom osovinom motora. Ova je preko sustava zupčanika (koji trebaju omogućiti da se dva propelera vrte u suprotnim smjerovima) vezana na izlazne osovine, a  ove na propelere.
Zbog mnogih kompliciranih dijelova  i trenja na prelazima, ovaj se motor nije pokazao efikasnim za primjenu, premda je teoretski imao velike prednosti.
Do praktične primjene ovog torpeda nikada nije došlo  
 

Otvoren žiroskopski motor

U knjizi "Riječki torpedo prvi na svijetu" ima još dosta, barem meni; interesantnih podataka, za koje nisam nikad čuo od svojih starijih kolega u JRM. Evo nešto:

Godina 1955.

"JRM obavlja probna lansiranja torpeda iz zrakoplova Mosquito s visine od 100m i brzine 300km/h. Zrakoplov poljeće iz zračne luke Zemunik, a lansiranja se izvode ispod otoka Vira. Nastaju problemi pri letu torpeda zrakom jer se njihanje duž uzdužne osi sve više povećava pa dolazi do rotacije torpeda koji zbog toga gubi orijentaciju. Zato je na rep ovog modela pridodan posebni stabilizator kojim se postizao mirniji pad iz zrakoplova. No rep nije otpadao  pri udaru o morsku površinu, kao što je bilo predviđeno, te je torpedo uranjalo preduboko, i više od 40m.
Rješenje je pronašao inženjer Mirko Rupert koji je rekonstruirao A-ravnač i poboljšao sustav odvajanja stabilizatora od torpeda.
Postigao je jedva zamjetno njihanje torpeda oko uzdužne osi i bitno smanjio dubinu urona, na najviše 14m. Torpedima s bojevim glavama naciljane su stijene Dugod otoka. Meta su bile dvije bijele plahte izvješene na stijenu."

Godina 1958

"Tvornica Torpedo isporučuje Egiptu 100kom trakoplovnih torpeda s cjelokupnom opremom za ispitivanje svih dijelova i sklopova, s uputama za rad i karakteristikama koje moraju zadovoljavati. Stol za ispitivanje "pištole" bio je najmanji, a kočnica stroja torpeda najveći uređaj. Tim su torpedima Egipćani osvajali Sueski kanal od Izraelaca."

Godina 1956.

"Počinje proizvodnja mine sidrene SAG 2 - kontaktne mine.
Mine su se mogle sidriti do dubine od 150m na prilagođenoj dubini od 1 do 10m ispod površine. Mina je bila kuglasta oblika s olovnim rogovima, u čijoj je unutrašnjosti bila ampula s kiselinom koja se u trenutku udara plovila u minu, zbog deformacije roga, razbila, a kiselina se razlila na akumulatorsku ploču i proizvela struju koja je aktivirala inicijalno punjenje koje je aktiviralo eksplozivno punjenje."

Prva torpeda, pa tako i prototip sa dva propelera, lansirani su tako da su sa drvenog mola spušteni konopima u more jer još nisu postojale lansirne stanice.

To pokazuje da već tada ispitna stanica u Kumboru nije bila u funkciji!

Različiti modeli torpeda riječke tvornice,  1869.
(Arhiv WASS)

Japanci  u Rijeci - među najboljim kupcima torpeda 1885. godine
(arhiv WASS)

Razglednica s presjekom podmornice
(arhiv Muzej grada Rijeke)

Završno sastavljanje torpeda pred isporuku
(Muzej povjesti Rijeke - Rim)

Uprava riječke tvornice 1920-tih
Srhiv WASS

Skupna fotografija osoblja tvornice torpeda iz 1934.
(Arhiv WASS)

u jednom od pogona za proizvodnju torpeda

Naslovinica reklamnog kataloga
Arhiv povijesnog muzeja Rijeke, Rim

Krajem 19. stoljeća počinje u Rijeci proizvodnja čeličnih spremnika za zrak, ovaj nije izdržao visoki pritisak.
(Arhiv Wass)

Pogoni tvornice torpeda u Rijeci.

Neostvareni prijedlog "raketnog torpeda" Karla Pilepića

Dana 11. lipnja 1937. u Upravu za zaštitu industrijskih svojina u Beogradu zaprimljen je prijedlog njegova pronalaska  pod registarskim brojem 9120, nazvan "reakcioni torpedo"
U svom obrazloženju Pilepić istiće da je njegov izum bolji od svih dosadašnjih torpeda jer mu je brzina puno veća i ne smanjuje se nego se, naprotiv tijekom prevaljena puta povećava.
Kao drugu odliku navodi da uz isti kalibar koji ima postojeći torpedo, može nositi puno veću količinu eksploziva, ili da uz istu količinu eksploziva koje ima dosadašnji torpedo, može biti puno manjeg kalibra, što ga čini pogodnim i za male torpedne čamce.
Te su prednosti, navodi Pilepić, postignute time što torpedo nema motora, već propulzivnu energiju dobiva ekspanzijom do koje dolazi izgaranjem krutog ili tekućeg goriva.
Autor pogrešno navodi da je "reakcija u vodi, usled većeg otpora, efikasnija nego li u vazduhu". (Pilepić vjeruje da je izumio "reaktivni torpedo" kod kojega bi doista u gušćem fluidu reakcija bila jača. Naprotiv, uređaj koji nudi patentnom uredu nije reaktivni, već mlazni, i brzina mu je to sporija što je gušći fluid kojim se kreće. Dva su tome razloga: manja efikasnost "akcije" goriva kada ispušni plinovi nailaze na gušće sredstvo te veći otpor kretanju u gušćem sredstvu - otpor raste s kvadratom brzine).
Stoga predlaže da izgaranje eksplozivnog punjenja bude sporije nego u zraku te da bude proporcionalno brzini kretanja torpeda kako bi se postigao što bolji energetski učinak. Regulaciju brzine izgaranja vidi u odabiru  pogodnog eksplozivnog sredstva te u odabiru nosioca kisika za izgaranje.
Pilepić prijedlog potkrepljuje i nacrtom svog torpeda, na kojem se vide razrađene tehničke pojedinosti i način funkcioniranja.

Smatra da je njegov torpedo mnogo jednostavniji i jeftiniji od torpeda koje pokreće motor i da se može graditi u manjim radionicama. Navodi da je njegov torpedo puno brži od postojećih motornih torpeda te da nije potrebno paziti da se sakrije trag u vodi jer neprijateljski brod ne može izvesti nikakav manevar za svega nekoliko sekundi koliko torpedu treba da prevali put od pola kilometra do njega.
Zabilježeno je da je Pilepić svoj patentni zahtjev  predao 9. lipnja 1937. u 10.30 sarti.
Odgovorom Uprave za zaštitu industrijske svojine, njegov je zahtjev vraćen na doradu. Aktom br. 17711 od 19. studenog 1937. Inspekcija zemaljske odbrane izvještava  Upravu da se "pronalazak stavlja prijavioci na slobodno raspolaganje". Dalje se u odgovoru navodi da je "princip pogona pomoću reakcione sile već poznat te se na može štititi patentom, već se patentom može štititi samo tačno određena konstrukcija".

Prijedlog mu je zapravo - odbijen.
Iako bi njegov torpedo vjerojatno imao izvrsne pogonske karakteristike, nedostaje mu regulator dubine i smjera, a u to vtijeme i jedno i drugo imaju svi drugi torpedi. Ovo bi oružje bila izvrsna podvodna raketa velike brzine, ali u smjer bi se mogao postaviti jedino pri lansiranju.  Nisu bile predviđene nikakve mogućnosti da se odstupanja isprave na putu do cilja. Gotovo je sigurno da nikad nije izrađen prototip koji bi iskušao mogućnosti ove podvodne rakete. Više od pedeset godina nakon Pilepićeva prijedloga, izgrađen je u SSSR-u uspješan mlazni torpedo Shkval, tada gotovo nevjerojatno velike brzine od 360 km/h (danas dostižu brzine i do 500 km/h). Iako ima sustav samonavođenja, i nakon lansiranja može mu se korigirati putanja.
Unatoč prikrivanju točnih podataka, poznato je da je ptom SAD razvio još moćniji i brži samonavođeni mlazni torpedo brzine 5.400km/h. Postoji mogućnost da se ta brzina poveća do čak 20.000km/h.
Iako Pilepić nije uspio ostvariti svoj naum, njegov je pokušaj podsjetio na nove mogućnosti. Možda je nakon II.sv. rata i povratka u rodni kraj, bezuspješno uvjeravao u to tadašnje riječke konstruktore torpeda.

Na crtežu koji je predložio, Pilepić je uz obrazloženje svoga pronalaska prikazao nacrt torpeda (1), presjek (2), tloctr (3), u uvećanom mjerilu presjek stražnjeg dijela torpeda (4), presjek na I-I (5), presjek II-II (6) i bokocrt (7) kojim pokazuje stražnju stranu.
Na gornjoj slici: (a) uobičajena glava torpeda s upaljačem, (b) eksploziv - trotil, (c) detonator za naglo paljenje, obično nitroceluloza, (d) i (i) izolacija koja sprečava prijenos gubitaka topline, (g) nepromočivi čep od smole ili slično, (h) fitilj koji se pali pri lansiranju torpeda iz cijevi električnom iskrom, (k) prazan prostor na vrhu torpeda duž cijele dužine, a služi da dade uzgon kako bi torpedo ronilo uvijek s tim praznim prostorom prema gore. Da bi se osiguralo pravocrtno kretanje, na  na gornjem dijelu torpeda je vrtikalna peraja (l). Isto tako , (m) je donje čvrsto kormilo, a vodoravna kormila (n) i (o) osiguravaju vodoravan smjer. Po jako uzburkanome moru ova vodoravna kormila mogu biti pomična  i povezana s njihalom smještenim u unutrašnjosti torpeda. Na slikama 2. i 4. (f) prikazana je raketna pogonska masa , a (e) je kanla koji prolazi  zapaljeno gorivo kroz izolacijsku masu do detonatora (c) kada pogonska masa zgori do kraja. Time izaziva eksploziju torpeda, iako nije pogodio cilj. Pilepić navodi da je samouništenje torpeda važno kako lutajuće torpedo ne bi uništilo skučajno  i nenamjerno bilo koji brod i kako ne bi došlo u ruke neprijatelju koji bi ga mogao kopirati. Na slici 4. sa (p) nacrtana je dizna koja na jednom mjestu sužava ispušni kanal; nakon dizne kanal se opet širi i tako se prilagođava ekspanziji izgorenog plina. Pilepić navodi da ova dizna nije nužna, ali omogućuje bolje iskorištenje  pogona. Prostor unutar dizne ispunjen je masom (r), "takozvanom dušom (u pirotehnici)" koja brže izgara od ostalog goriva; služi za izbacivanje torpeda iz lansirne cijevi i veće početne brzine. Kada takva raketa padne u vodu, izlazni plinovi spriječit će da se ugasi.
(Tekst iz knjige Riječki torpedo prvi na svijetu) autor Dinko Zorović

        
  

Razvoj od "čuvara obale" 1860. do torpeda 1885., s prikazom lansiranja iz podvodnih cijevi.
Arhov WASS

Prikaz presjeka raznih spremnika za zrak
(La Storia del Siluro, 1860-1936)

Presjek Brotherhoodova trocilindričnog radijalnog motora.
(Arhiv WASS)

Pregled modela torpeda od 1868.-1886. (tvornica u Rijeci)

Pregled modela torpeda od 1886.-1895. (tvornica u Rijeci)

Pregled modela torpeda od 1894.-1903. (tvornica u rijeci)

Pregled modela torpeda od 1902.-1912 (tvornica u Rijeci)

Pregled modela torpeda od 1905.-1918. (tvornica u Rijeci)

Pregled modela torpeda od 1909.-1925. (tvornica u Rijeci)

Modeli torpeda od 1925.-1929. (tvornica u Rijeci)

Modeli torpeda od 1929.-1934. (tvornica u Rijeci)

Jedan o prvih torpeda kalibra 533mm izrađen prije Prvog svj. rata.
(arhiv WASS)

Howellovo torpedo se koristilo u američkoj mornarici do1898 godine, kada ga zamijenjuje Whiteheadovo torpedo.
Osim što je pogonjen zamašnjakom ima u mirnodopskoj upotrebi komoru B napunjenu kalcijum fosfidom, koji reagira sa vodom i stvara trag iza torpeda, dim i mjehuriće.
Zamašnjak je dobio potreban broj okretaja preko posebne osovine već u torpednoj cijevi, osovina se odspajala neposredno prije lansiranja.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]Pogonski zamašnjak

Još neki načini pogona  torpeda

Rus L.F Aleksandrovskiy, je 1865 nešto prije Whitehead-a, vršio uspješna ispitivanja na torpedu pogonjenom komprimiranim zrakom i izvjestio je Ministarstvo Mornarice o
svom pronalasku koji je nazvao podmornička mina sa vlastitim pogonom.
1974 njegovo torpedo je imalo diametar 600mm i bilo dugo 6m. Pogonjeno je bilo stapnom mašinom na komprimirani zrak.
Tijekom ispitivanja dostizalo je distance od 762m, na dubini 1,8m, sa prosječnom brzinom od nešto više od 5čv. Kasnije je brzina povečana na 10 čv.
Uprkos uspješnih testiranja , ovo torpedo Ruska mornarica nije prihvatila jer je Admiralitet preferirao Whiteheadov torpedo, koji je i naručen za mornaricu 1876g

Ideja o raketnom torpedu je stara i zalazi u prvi period razvoja torpeda. Tako u američkoj mornarici imamo podmornički torpedo pogonjen raketnim punjenjem
Barber Torpedo 1873g.
Sledeći torpedo na raketni pogon je bilo Cunningam Torpedo koje se ispaljivalo iz zaronjenih cijevi (1893-1894)[attachment=1][attachment=2]

1912 se pojavljuje »parni torpedo« Bliss-Leavitt-a, koji je predstavljao značajan korak.Vodeni sprej se uvodi u lonaz za izgaranje goriva, stvara se gas i para koja pogoni dvostruku turbinu. Iako para predstavlja mali udio u odnosu na plin nastao izgaranjem tog se torpeda uhvatio naziv parni torpedo.
[attachment=3]

Prikaz parnog pogona torpeda Mark 14 i 23.
Slike su iz priručnika za korištenje torpeda (www.hnsa.org)
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Ipak osnovni korak naprjed, nakon stroja na komprimirani zrak (hladnog) je prelazak na topli stroj sa termodinamičkim zakonitostima. Najčešče je rešenje energija komprimiranog zraka uz dodatak petrolejskog goriva koji zagrijava zrak i rashlađenu vodu, tako da klipni stroj djeluje kao parni sa deleko večom snagom. Takav stroj ostaje preovladujući stroj kod večine ratnih mornarica do kraja IISR osim u američkoj gdje preovlađuje parni torpedo (sa turbinom).
Sredinom rata se  uvode nova rešenja pogona pre svega električni pogon koji crpi energiju iz akumulatorskih baterija, za pogon motora, za upravljačke sisteme je još uvijek ostavljen komprimirani zrak.
Pojavljuje se i nekoliko djelotvornih ali i opasnih sistema sa ukapljenim kisikom, supeoksidom..
Kod suvremenih toplinskih strojeva mora se razlikovati pre svega proces pretvorbe akumulirane energije u mehaanički rad u zatvorenom i otvorenom ciklusu, što je u vezi sa uočavanjem torpeda uslijed odpadnih tvari.
[attachment=1]

ML, pažljivo čitam sva tvoja pisanja o torpedima ...

Molim te razjasni mi ovu poslednju rečenicu:

Kod suvremenih toplinskih strojeva mora se razlikovati pre svega proces pretvorbe akumulirane energije u mehaanički rad u zatvorenom i otvorenom ciklusu, što je u vezi sa uočavanjem torpeda uslijed odpadnih tvari.

Nije mi jasno šta si hteo kazati ovom rečenicom!

Otpadne tvari su mjehuriči i produkti sagorjevanja, recimo kod električnih torpeda toga nema, moguće griješim ali ni kod američkog torpeda Mark 50,koji koristi se zatvoreni Renkin ciklus koji daje pogon jet pumpi, ima minimalno nus produkata koji bi izlazili u okolinu.Za grijanje koristi Stored Chemical Energy Propulsion System (SCEPS)Sulfur hexafluoride  prskan preko solid lithiuma koristi se za proizvodnju velike količine toplote.

[attachment=1]

Zatvoreni termodinamicki sistem podrazumeva sistem koji ne razmenjuje materiju sa svojom okolinom. Izolovan sistem ne razmenjuje ni materiju ni energiju.
U relanosti vecina sistema i masina/strojeva su otvoreni sistemi koji razmenjuju energiju i materiju sa okolinom koja okruzuje sistem.

Iz vojnog ugla ovo je interesantna tematika, jer detekcija protivnika se cesto svodi na detekciju njegovog 'energetskog i materijalnog potpisa'. Kao sto je IC emisija coveka, tenka, aviona, CO2 emisija zivih ljudi i masina, zvucna emisija, emisija vazduha ronioca, emisija vazduha koji je oslobodjen radom motora na torpedu, itd.

Logicno zatvoren ili izolovan sistem je sistem izbora kada je u pitanju oruzje, ali takav cesto nije moguce napraviti. Ali tome se moze teziti.

Pa u tom termodinamickom kontekstu torpedo koji ne razmenjuje materiju (komprimovan vazduh, paru, izduvne gasove) sa okolinom je zatvoren sistem. Odnosno teze se detektuje. Torpedo teoretski ne moze da bude izolovan sistem jer svojim ubrzanim kretanjem je duzan (po zakonima fizike) da okolini daje danak u 'otpadnoj' energiji. Ali taj danak se moze drasticno smanjiti priblizavajuci torpedo izolovanom sistemu.

edit. hladila mi se sarma i grejala ruska kod prve recenice, pa je ML vec odgovorio :). Rankineov ciklus podrazumeva da se pogonski medijum - voda reciklira u termodinamickom ciklusu, greje do gasa, pokrece turbinu, zatim kondenzuje u tecnost na kondenzatoru, sto na primeru tog torpeda znaci da nema odavanje pare okolini. Ali se odaje toplota, sto je za torpedo manje bitno.
Slicna situacija je sa nuklearno pogonjenim podmornicma, koje kao izvor enrgije koriste fisiju, a tu energiju pretvaraju u rad propelera putem zatvorenog Rankinovog ciklusa.

Eksponati  (torpeda) u dvorištu Gradskog muzeja u Rijeci

Probna lansiranja torpeda iz aviona u Riječkom zaljevu 1930-tih godina.
-treča slika dodir torpeda i mora

Fotografije: arhiv WASS

Koliko je torpeda proizvedeno nakon 1945. u riječkoj tvornici

Jedan od prvih torpeda nakon II.svj. rata, o kojem se vodila evidencija u riječkoj tvornici torpeda, izrađen je u Livornu. Torpedo TR 45/II, dužine 5,65m, evidencijski broj tvornice 19196, oznake 312, prvi je put lansiran s lansirne stanice iz cijevi broj 4 06.06. Motor od 181,4 KS dostigao je brzinu od 39,6 čv na tempiranoj udaljenosti od 4000m. Torpedni je list izrađen do 24.09.1946. Nakon svih testiranja. Torpedo je bio u funkciji petnaest godina, do 27.02.1961., kada je obavljeno gađanje s torpednog čamca TČ 106.

Iz torpednog lista torpeda TR 45/a izrađenog 27.09.1948. vidljivo je da je tvornica "Aleksandar Ranković" (tako se onda zvala riječka tvornica torpeda) proizvodila zrakoplovna torpeda. Torpedo dužine 5,46m, evidencijski tvornički broj 10020, oznaka 11. Kontroliran je 30.01.1948.godine. Na tempiranoj udaljenosti od 3000. postigao je brzinu od 40 čv., a motor je razvijao 189,6 KS. Torpedo je zadnji put lansiran 06.04.1962., nakon čega nije više nikad pronađen.

Malo je znano da su se spremnici zraka (koji služe za pogon torpeda) nakon II.svj. rata izrađivali u tri tvornice izvan bivše Jugoslavije - COGNE u Italiji 1945-1958. te PHOENIX RHEINROHR AG u Njemačkoj i BOHLER u Austriji od 1955. do kraja proizvodnje. Zanimljivo je da sve tvornice i danas rade, a BOHLER u Austriji ima predstavništvo u Hrvatskoj.

Torpedo 53/IV tvorničkog broja 26103, evidencijskog broja 1006, proizveden je 27.10.1960 , a isporučen JNA 17.12.1960.; zadnja revizija u Rijeci obavljena je u tvornici
0411.1968. godine. U torpedo se ugradio spremnik zraka proizveden u tvornici PHOENIX RHINROHR AG u Njemačkoj 03.08.1957. godine
Torpedo TR 53/IV, tvorničkog broja 26121, evidencijskog broja 1024, proizveden je 11.07.1961., a zadnja revizija u Rijaci obavljena je u tvornici 21.07.1967. godine. U torpedo se ugradio spremnik zraka proizveden u tvornici COGNE i Italiji 24.07.1961. godine.

Torpedo 53/IV, tvornički broj torpeda 26205, evidencijski broj 1108, proizveden je 29.07. 1965. i isporučen JNA 13.09.1965., a zadnja revizija u Rijeci obavljena je u tvornici 28.07.1969. godine. U torpedo se ugradio spremnik zraka proizveden u tvornici BOHLER u Austriji 24.07.1961. godine.

Nakon prestanka proizvodnje tvornica i dalje obavlja revizije i popravke torpeda te njihovo ispitivanje. Iz izvornih knjiga torpeda TR 53/IV (52 kompleta) te operativne evidencije torpeda TR 45/AB, koje koje do danas nisu bile poznate javnosti vidljivo je kretanje svakog torpeda koji koji je tvornica proizvela (kada i gdje je torpedo bio uskladišten, nas kojem brodu ili podmornici ja postavljen, kada su se provodila vježbovna ili bojeva gađanja te kada je obavljena revizija).

Vođenje evidencijskih i tvorničkih brojeva torpeda u poslijeratnim godinama ne daje točan uvid u broj izrađenih torpeda. Prema podacima iz torpednih listova torpeda kalibra 450mm, tvornički brojevi i oznake nisu kronološki poređani. Tek se od 07.04.1951. pojavljuje tvornički broj 25840, a do 09.05.1967. broj 26095, što znači da je tvornica u tom razdoblčju proizvela samo 255 torpeda. Uzme li se mjerodavnim početni tvornički evidencijski broj 19196 (torpedni list iz 1946.), može se zaključiti da je tvornica u pet godina (1946-1951.) proizvela čak 6644 takva torpeda, a to je u poslijeratnim uvjetima bilo nemoguće. Gledaju li se samo tvornički brojevi svih modela torpeda (TR 45 i TR 53/IV), proizlazi da je do tvorničkog broja 26205 (29.07.1965.) proizvedeno 365 torpeda, a da su ti podaci točni potvrđuje ing. Mirko Rupert koji je radio u tvornici od 1951. godine.
Kako u sve to uklopiti torpedni list torpeda TR 45/a iz 1948. s tvorničkim brojem 10020?

Autor teksta Goran Pernjek ( iz knjige Riječki torpedo prvi na svijetu)

Za nekoliko dana bit će otvorena stranica posvećena samo izložbi torpeda. Moći će se vidjeti (kao video) postava izložbe kao i slike eksponata.

[attachment=1]

Dio virtualne izložbe "Torpedo prvi na svijetu"
http://novena.hr/vr/torpedo/index.html

Nisam siguran, ali verujem da su torpeda TR 45 bila u naoružanju higinsa?!?
Ima li ko pouzdanih informacija o tome?

Dalje, interesuje me zna li iko od palubaraca nešto više o torpedima TR 45; vrsta pogona, brzina, domet, vođenje itd.

Mislim da "Duje" bar nešto zna, ako ništa u školi su sigurno taj tip torpeda bar pominjali.

""Riječki torpedo" - prvi na svijetu je veoma korisna i zanimljiva knjiga.

Oba torpeda pravljena u Rijeci - kalibra 533 i 450mm od 1945. do 1965. bili su italijanski modeli "siluri fiumani", model 7,2 i 5,75m
Uveren sam da je TR-45 model 17.7" (45 cm) Whitehead 200/450 x 5.75
weight cca 950kg
Overall Length
18 ft. 10.5 in. (5.750 m)
Explosive Charge
441 lbs. (200 kg)
Range / Speed
3,300 yards (3,000 m) / 44 knots
8,750 yards (8,000 m) / 30 knots
Power
Wet-heater
Notes:  Fiume (Whitehead) torpedo.  Also used with sub-caliber fittings to enable it to be fired from 21" (533 mm) tubes, kosoležeći motor s dva cilindra i opposite, double acting klipovima.
Može biti da je riječka tvornica posle rata izvršila određena poboljšanja, npr, povećanje dometa maksimalnom brzinom do 4.000m, i slično. Torpedo je bilo s pravolinijskom trajektorijom, dakle bez mogućnosti navođenja, mada je takav sistem razvijan, ali nije doveden do upotrebe.

Higginsi su po mom mišljenju bili isuviše mali da bi efikasno dejstvovali torpedima 533mm, većim i znatno težim od ovih prvih.

Torpedo TR45/II
Rijeka 24.09.1946.

dužina 5,65
težina 1007,6 kg sa bojevom glavom
posude za vodu 27 litara
petrolej 4,8 kg
pritisak u zračnom spremniku 200 bara
mašina dvocilindrična, dvostruko djelujuća, kosoležeća
dubina se može namjestiti od 1 do 14 metara
domet 4000 metara brzina 39,64 čv snaga 181,4 ks
domet 8000 metara brzina 28,51 čv snaga 69 ks


ovo su podaci iz orginalnog Torpednog lista iz 1946. godine

Svaka čast na tehničkim podacima - ali niko nije potvrdio da li su torpeda TR-45 bila u naoružanju higinsa.

Da bila su u naoružanju Higinsa, sve do prenamjene TČ u MTOP. Samo je jedan Higins, (TČ176) imao 4kom torpedna aparata, ostali po dva kom. A kao što je več napisano, proizvodili su jih u Rijeci. Za ta torpeda su u Rijeci proizvodili i nišansku spravu.

Znao sam, znao sam, reče ja ranije... :klap :klap :klap

Ciljnička sprava torpeda TR45
[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

Trenutno se prodaje na www.aukcije.hr. Na poleđini piše "Erste Torpedo mit Propeller" Die Probe bei Fiume.

[attachment=1]

Još malo teorije o torpednom gađanju.

Plotun može biti s paralelnim i divergentnim snopom. Paralelnim snopom izbacuju se torpeda u određenim vremenskim razmacima. Putanje su paralelne ali razmaknutetoliko da jedno topedo pogađa pramac, a susjedno krmu cilja. Divergentnim snopom torpeda se izbacuju gotovo istodobno, ali im putanje divergiraju za kut razširivanja, koji može biti 1stupanj do 4 stupnja.

-paralelni snop
-divergentni snop

Posljednji riječki torpedo

[attachment=1]
U Rijeci je prošli mjesec predstavljen originalni riječki suvenir "Posljednji riječki torpedo". Autor ovog suvenira je Tonči Grabušić, a ostvaren je u partnerstvu s riječkom tvrtkom Balen (strojna obrada).
Suvenir u obliku torpeda (vlastiti dizajn autora) sadrži kemijsku olovku i ugrađen USB stick kapaciteta 8 GB na kojem je pohranjen 30-minutni dokumentarni film riječkog redatelja Bernardina Modrića "Prvi torpedo" s prijevodom na engleski jezik. Detalji su ručno rađeni, uključujući i srebrni propeler, pričvršćen maticom sa Swarovski kamenčićem.
Ambalažu je dizajnirao i ručno izradio riječki dizajner Ivan Juretić . Radi se o drvenoj javorovoj kutiji koja asocira na lansirnu rampu, a služi za pakiranje torpedo-kemijske olovke, ali i kao njegov stalak. Na stalku-kutiji je ispisana kratka priča o torpedu na hrvatskom i engleskom jeziku.
Izrađen je u ograničenoj seriji od sto komada, numeriranih s 1 do 100, a cijena mu je 1500 kuna (~ 200 €).

[attachment=2]

Lijep suvenir. Meni osobno  bili bi draže, da je oblik suvenira replika, bez dodataka. No serija je takva, da če, za sada, biti kao neki protokolarni poklon (s obzirom na cijenu).

Naspram suvenira koje je napravio Željko Žic, ovo je ruglo.

O dizajnu ne mogu govoriti, mogu samo reči, sviđe se mi ili se mi ne sviđa. Sam imam minijaturu torpeda, koju je pravio neki finomehaničar u Tehničkoj radioni u Lori. Sliku sam postavio u temi o TČ. Ne vidi se najbolje, jer je slikano skupa sa stalkom. Kad se vratrim u Ljubljanu, slikat ču i postavit. Meni ta minijatura znači puno. Vjerujem, da nije najbolja, moglo je biti više detalja....

Za te pare moglo je i bolje. Mogla je replika torpeda izrađivanog u Rijeci, a sve ostalo pored, a nikako kemijska olovka ugrađena u torpedo :(

Evo kako to radi gospodin Žic.

[attachment=1]
[attachment=2]

Izvorni hrvatski militaristički suvenir za sva vrimena. Nema jačih od nas! Hmm, možda jedino Južna Koreja i Ingušetija.

Neznam, koliko košta ali sigurno bi svako poželio da ga posjeduje, što za onu prethodnu kreaturu baš ne bih rekao.

Svakako je militaristički ali je svakako i prava kopija riječkog torpeda. I onog prvog, a i zadnjeg. Inaće navedeni gospodin izradio je makete u kućnoj radinosti povodom otvaranja izložbe, a uz njih također i funkcionalnu kemijsku olovku i nalvipero.

Maketa prvog torpeda je oko 700 Kn, a onaj drugi je nešto skuplji. Ako je netko zainteresiran neka se javi. Ineće je gospodin žic desetak maketa darovao gradskom muzeju, a jednu ima i gradonačelnik. Njemu se više sviđa ovo ruglo, a uz to ih otkupljuje i po duplo većoj cijeni. Za film koji je na stiku grad je ionako platio preko 100.000 Kn pa mi nije jasno zašto ih greadonačelnik kupuje umjesto da na neki način traži neku proviziju.

(http://[url=http://imageshack.us/photo/my-images/853/img6402b.jpg/][img=http://img853.imageshack.us/img853/5125/img6402b.th.jpg][/url])

 Smještaj akumulatorske baterije u francuskom torpedu Z-13 /presjek torpeda/

Howellovo torpedo

-žiroskop
-mehanički prenos sa žiroskopa na kormila

mehanički dijelovi pogona torpeda Mark 15

bojeva glava i pogonski dio torpeda Mark 13

Posljedice pogotka sa torpedom Mark 48

-Lansiranje MK44 sa aviona
-Lansiranje MK7 sa aviona

 Neeksplodirano njemačko torpedo na američkoj obali

Presjek njemačkog torpeda iz II. svj. rata (motorni prostor)

Hvatanje i vađenje školskog torpeda iz mora koje je ispirilo poslije gađanja.

Jesu li ove slike sa nekog gađanja na našim prostorima?

Lovac, zar ne vidiš koliko je široka paluba ove podmornice, nema šanse da je Jadran u pitanju, ovo je neka ruska podmornica.

Tako je, to je sa gađanja neke ruske podmornice.


Još jedno vađenje školskog torpeda. To bi moglo biti iz mornarice DDR-a, na nekim slikama su slično obojane školske glave.

Pogodak školskim torpedom

Na fotografiji piše, 1989. godina, K178 sa torpedom u boku. Školsko torpedo je izgleda ostalo zaglavljeno u lakom trupu (sve ruske podmornice su dvotrupne, osim najnovije DePL Pr.677).

Koliko se ja razumijem u školska torpeda, ovde je kao došlo do omaške. Umjesto da torpedo prođe ispod podmornice
ono se zabilo u nju. Ili ja griješim... ???

Tako je Ćiro, dovoljno, da prođe pored zaronjene podmornice.

Pihh, traponje trapave.. :-\

Montaža torpeda

Možda pomogne oko razumevanja kako je sastavljeno (Riječki?) torpedo. Slike su loše, ali bolje se nisu dale napraviti.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]


LPB

Dobre slike, eksponati su u staklenim vitrinama, zato je teško napraviti bolje slike. To su slike iz muzeja u Rijeci. Presjeci torpeda i njegovih sastavnih dijelova.

Nažalost nisu od tamo.
Slike su iz Vojnog muzeja u Beču. (http://www.hgm.or.at/)

Imaju prekrasne stvari, ali sve iza stakla :zid

Otkud ime torpedo?

Kako je dobilo ime razorno riječko pomorsko oružje, koje je vrlo brzo postalo obveznim dijelom svake svjetske ratne flote?
Godine 1866. Robert Whitehead promijenio je koncepciju Luppisova nadvodnog oružja i tehnički ga prilagodio podmorskom djelovanju.  Promjenom tehničkog rješenja mijenja se i naziv, od dotadašnjeg “spasitelja
obale” u brod-minu.
Na predstavljanju toga novog rješenja u prijestolnici Austro-Ugarske Monarhije za oružje se počinje koristiti naziv brod-mina, na
njemačkom Minnenschif. I taj će se naziv uskoro promijeniti u nešto drukčiji.

Bit će to naziv torpedo.

Što je to torpedo? Iza latinskog naziva Torpedo marmorata krije se vrsta jadranske ribe drhtulje, dakle, ribe koja neprijatelja ošamućuje električnim udarom što ga proizvodi posebnim organom u vlastitom tijelu.

Interesantno nakazivanje prolaza torpeda.
Iz filma 72m, podmornica klase Kilo ispaljuje torpedo na brod na sliki, kod prolaza ispod broda izljeću bjele kuglice. torpedo je naravno vježbovni.
https://www.youtube.com/watch?v=D9KwfzPUI-8 u 41 mnutu.[attachment=1]

Ovo nisu slike iz muzeja Grada Rijeke nego iz muzeja u Beču. To su originali koji su bili izloženi u tvornici torpeda. Uz njih je i mala maketa spasioca obale. U muzeju Grada Rijeke postoji maketa koju sam radio i vjerna je kopija originalnoga riječkog torpeda. Svi dijelovi (motor, žiroskop, dubinska sprava....) uzeti su iz torpeda TR45a i stavljeni u maketu.

Nekoliko fotografija od letos iz bečkog muzeja.


[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]

Zemlja u kojoj je torpedo izumljeno,nema niti jedno torpedo ili plovilo da ga lansira!!! Zalosno...

Ajd sad to, ali nema više ni te zemlje više od 100 godina....  

"Torpedo Rijeka" je proizvodio torpeda i za JRM tj. JNA, znaci u doba FNRJ/SFRJ.

Da nespretno sam se izrazio. mislio sam na gegrafski polozaj to jest Rijeku, a sada HRM nema nista takvog.

Ma sve ok...i moj komentar je trebao biti šaljiv. Inače sam rođeni Riječanin. Rijeka je nekada bila grad proizvodnje i industrije. Danas otprilike ne proizvodi gotovo ništa, u poređenju sa periodom SFRJ. Proizvodnja torpeda je još najmanji problem. Tuga je proći sve te fabrike onako opustošene kako danas izgledaju ili sa minimumom proizvodnje.
Još jedino Luka radi kako treba....

Sve ok, znamo stanje i proslost. Ja sam se referirao na post od Kubovca a nisam na tvoj Milane.

Koje? Zar nisu bila sovjetska torpeda u naoružanju.
Ne sjećam se da se spominjalo domaće torpedo.

poz.

Fabrika "Torpedo" je 1945. preuzela jednu od dve italijanske fabrike torpeda - Whitehead-Fiume (druga je Whitehead-Livorno) sa svim materijalom koji se tamo našao. Već 1946. počinje proizvodnja kompresora, pneumatskih bušilica, alata i autogenih plamenika. 1947. počinje proizvodnja prvog jugoslovenskog dizel motora T-101, pod komercijaqlnim nazivom ARAN 7 i ARAN 9. Preduzeće menja naziv u "Preduzeće Aleksandar Ranković" (otud ARAN) 1947-1950. počinje proizvodnja mnogo jačih dizel motora. Fabrika se proširuje a odmah posle obnove svih pogona od ratnih razaranja razmišlja se o obnovi proizvodnje torpeda po italijanskim modelima 45 i 53 (450 i 533mm) sistema Whitehead. Prvo avionsko torpedo450mm proizvedeno je već u septembru 1946., ispitano sa lansirne stanice u sklopu fabrike. Posle rezolucije IB obnavlja se saradnja sa fabrikama Boehler, Cogne i Phoenix RheinroehrAG. Počinje i domaća proizvodnja torpeda 533mm. TČ projekta 108 (domaći Higginsi) opremljeni su bili TC i torpedima iz Rijeke, kalibra 450mm. Torpeda tipa 53 verovatno su isporučivana za obnovljenu P-802 Sava (ex. UIT-19 Nautilo) a i za druge brodove. Avionska torpeda tipa 45 korišćena su na avionima Mosquito.
Prema podacima fabričkog arhiva, poslednje torpedo 45 proizvedeno je 1967. godine, kada izgleda prestaje i proizvodnja torpeda 53/IV. Na osnovu "tvorničkih listova" teško je tačno utvrditi koliko je torpeda oba tipa proizvedeno, mada prvi torpedni list za torpedo 45 ima broj 19196. Poslednji torpedni list (verovatno za tip 53/IV) ima broj 26205. Listovi nisu poređani po redu, ali se može zaključiti da je ukupan broj stvarno proizvedenih torpeda oba tipa  oko 350-365, u periodu 1946-1967. godine.
Tehnologija riječkih torpeda ostala je na nivou italijanskih ratnih modela, mada su ona bila kvalitetna i pouzdana. Bila su to obična pravolinijska torpeda, bez navođenja. Vršen je razvoj navođenog torpeda, pa čak i reaktivnog torpeda  inž. Karla  Pilepića. Ipak, već krajem 50ih postaje jasno da po pitanju razvoja torpeda mala Jugoslavija ne može da ide u korak sa novim dostignućima velikih i bogatih zemalja. Sredinom 60ih proizvodnja torpeda u Rijeci potpuno zamire.
Ostaje Tvornica motora i raznih strojeva pod nazivom "Torpedo - Rijeka". Imali su licencu za traktore Deutz, a proizvodila je i kamione. Fabrika je u vreme rata 1991-1995. proizvela terenske kamione za HV, iskorišćene i za ugradnju VRL.
Danas je fabrika "Torpedo" potpuno ugašena. Ostala je samo derutna lansirna stanica, ako u međuvremenu nije srušena.

Eto, ovo bi bilo ukratko, na osnovu podataka iz knjige "Riječki torpedo - prvi na svijetu" - izdanje Muzeja grada Rijeke 2010. godine.