Title: Kako je Dr. Luigi spašavao blago kralja Petra Post by: Jester on June 14, 2018, 06:04:58 pm Premda zapamćen ponajviše kao "dotur Luiđi" iz igrane serije "Malo misto" autora Miljenka Smoje, malo je poznato kako je glumac Karlo Bulić (Trst, 12. svibnja 1910. – Beograd, 19. listopada 1986.), poljičanin iz Tugara, u osvit II. svjetskog rata odigrao veliku ulogu i u stvarnom životu, koja će po dramatičnosti nadmašiti sve njegove kazališne, filmske i televizijske likove zajedno. Naime, u prvim mjesecima 1941. godine, Karlo dobiva poziv da se kao bivši zrakoplovac hitno javi u Mostar, odakle biva premješten u Nikšić u komandu aerodroma. U autobiografiji, nimalo slučajno nazvanoj "Avantura kao život" koju je priredio Feliks Pašić, Karlo opisuje konfuznu atmosferu pred sam rat, kada ostaci Jugoslavenske vojske na aerodromu prate kralja Petra, koji sa svojom vladom i dijelom blaga Narodne banke bježi preko Atene, Kaira i Palestine, u London, ostavljajući svoj narod na milost i nemilost stranom i domaćem okupatoru ...
[attachment=1] Pilot - Dobro se sjećam kad je kralj Petar odletio iz Nikšića. Jadna je bila pratnja. Na aerodromu, pred kraljev polazak, okupilo se oko 2.000 avijatičara.. Neki razočarani piloti uzletali su, I malo kružili nad gradom i upravljajući avione pravo ka zemlji, padali su... Drugi su se ubijali iz pištolja. Bila je to jedna neorganizirana vojska. Rasulo. Nije bilo discipline, ni zakona, ni morala. Govorilo se da je general Simović u avion ukrcao nekoliko sanduka zlata. Nastala je prava otimačina.... U takvim okolnostima mladi Karlo Bulić je dobio povjerljivi zadatak da zlato Narodne banke, koje je noću tajno dovezeno iz Beograda, odveze do Herceg Novog gdje će biti ukrcano na dvije engleske podmornice koje su tamo čekale. Oko 120 sanduka zlata u šipkama, svaki težak po 60 kilograma, koje su talijanski zarobljenici, sakrili u jednu špilju odakle je zlato trebalo nakrcati u tri kamiona i predati ga Komandi mornarice. Bulić je kasnije shvatio da je za tako važan zadatak odabran samo zato što su stariji, iskusniji oficiri odbili poslušnost. Međutim, ni Karlo Bulić ni svi ostali oficiri nisu ni slutili da je naređenje koje je stiglo 15. travnja 1941. godine u štab flote u Boki o zaključenju primirja te izričitoj zabrani neotvaranja vatre na neprijateljske brodove i avione, zapravo značilo potpunu kapitulaciju Jugoslavije koja će biti službeno potpisana dva dana kasnije, a što je za Karla zapravo značilo da od obećanih podmornica i spašavanja blaga neće biti ništa. lako je tih dana u Boki boravio i britanski vojnopomorski ataše, njegov je jedini zadatak bio prebaciti osoblje engleske ambasade u Grčku, kao i britanske agente koji su organizirali vojni udar generala Simovića u Beogradu, a što je diplomacija Trećeg Reicha shvatila kao poništenje ugovora o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu, te je bez objave rata napala u rano jutro 6. travnja 1941. godine. Podmornica Tek je 22. travnja britanska podmornica Regent, upravo jedna od onih dviju podmornica koje su trebale ukrcati zlato i ministre izbjegle vlade, doplovila u Boku kako bi preuzela britanske diplomate, no talijanski avioni su je napali, nakon čega je bila prisiljena isploviti. Glumiti heroja u kakvom filmu nije lak zadatak, no igrati ga u stvarnom životu, u povijesnim okolnostima koje će zauvijek promijeniti geopolitičku kartu srednje Europe i presudno utjecati na budućnost slavenskih naroda, a po kojoj bi se usput mogao napraviti predložak za hollywoodski bloekbuster, ravno je samoubojstvu. Upravo je na takvo putovanje krenuo Karlo, zajedno s tri šofera i još jednim potporučnikom Jukićem, koji se odlučio na putovanje ne bi li se dokopao rodne Dalmacije, što je uostalom bila i Karlova jedina želja. Uz osiguranje koje se sastojalo od dva sanduka ručnih bombi, tri puškomitraljeza skinuta s aviona te pištolja koji je Karlo nosio uza se, konvoj od tri kamiona krenuo je zaobilaznim putem preko Podgorice u pravcu Boke. Cijelim putem nailazili su na tragove obezglavljene vojske, a prilikom jednog napada kada su povorku napale bande, jedan je metak prošao između vozača i Karla, koji mu je srećom samo okrznuo kosu. Zaustavivši se u Cetinju, narednik Bulić zatražio je od samog bana oružanu pratnju, a on mu je sav utučen odgovorio: "Nemam ja nikakve vlasti. Snalazi se kako znaš." Dobrovoljci Tražeći vojnike dobrovoljce po Cetinju koje je nalikovalo velikom zgarištu, pri povratku na mjesto parkiranih kamiona imao je što i vidjeti. Dvojica vozača su pobjegla, a gomila ljudi je u nekoliko trenutaka ispraznila dva kamiona do posljednje poluge. Narodno veselje nije dugo trajalo, jer su se samo nakon dva sata u Cetinju pojavili Talijani koji su vrlo brzo povratili zlato do zadnjega grama. Dok su u komandi raspravljali što učiniti s vrijednom pošiljkom, narod je razgrabio zlato pa je čak i jedan pop u bunar ubacio 17 sanduka. Talijani koji su neprestano Buliću bili za petama, opet su našli sve poluge. Karlo biva zarobljen i odveden u logor u Igalu. No, od sigurne smrti spašava ga onaj talijanski kapetan kojeg je upoznao u Nikšiću kao zarobljenika. Poljičanin iz Trsta Rođen u porodici uglednog tršćanskog trgovca vinom, Mate Bulića porijeklom iz Tugara, Karlo je od malih nogu sanjao o kazalištu, a kako je pohađao izvrsne tršćanske škole, osim što je stekao bogato obrazovanje glumio je u amaterskim predstavama. No, nakon smrti oca, ali i zbog promijenjenih političkih okolnosti, završava u Sarajevu kao zrakoplovni novak. Zanimljivo je kako mu je za vrijeme službovanja stigao paket od majke, težak cijelih 800 kg. U paketu je naime bio koncertni klavir, pa su se drugi vojnici, kojima je klavir služio kao ostava za hranu i cokule, izrugivali mladome Buliću, a bilo je onih koji su čak i spavali u njemu. Autor : Filip Bubalo/Slobodna Dalmacija |