PALUBA

Bio je 8. april 1928. kada su se na horizontu pred Bokom Kotorskom pojavili obrisi velikog teretnjaka koga su sledile dve male siluete. I dok su se dugo isčekivane lađe približavale svom krajnjem odredištu, gomile meštana pojurile su da svečano dočekaju novi ponos mlade države. Tog istorijskog dana, uz mol tivatskog Arsenala pristale su uz pratnju matičnog broda „Hvar“ dve podmornice na čijim tornjevima su se vijorile vojnopomorske zastave Kraljevine SHS. Tog dana, stvoren je jedan od elitnih vidova Jugoslovenske vojske – podmornička flotila. Ovo je priča o ljudima i brodovima koji su je činili…

STVARANJE FLOTILE

Formiranjem zajedničke države Južnih Slovena nakon završetka I svetskog rata, i pored značajne operativne osnovice, ispočetka se poklanjalo jako malo pažnje razvoju pomorstva. Razlozi za to ležali su kako u činjenici da je država bila osiromašena i uništena ratnim razaranjima, tako i zahvaljujući konzervativnim strujama u državnom i vojnom vrhu, koji su čvrsto zastupali stavove da vojska treba da vodi rat na kopnu, a ne na moru, te su s nepoverenjem gledali na ideju razvoja novog roda oružanih snaga – ratne mornarice. Ovakve stavove podsticale su i težnje velikih sila da u korist Italije, onemoguće stvaranje respektivne pomorske sile na istočnoj obali Jadrana, što je i rezultiralo nepravdenom podelom poražene Austro-Ugarske flote.  Međutim, već u prvoj polovini dvadesetih godina dolazi do zaokreta u doktrini razvoja i opremanja jugoslovenske vojske, koja je proizvela brojne diskusije na temu uloge, formiranja, opremanja i razvoja vojnopomorskih snaga Kraljevine SHS. Veliku ulogu u tome odigrali su istaknuti pojedinci i organizovane grupe, poput „Jadranske Straže“ koji su javnim debatama i propagandnim delovanjem podsticali razvoj pomorske svesti, očuvanje pomorske tradicije i sakupljanje novčanih sredstava za finansiranje školovanja pomorskog kadra, nabavku opreme i brodova za potrebe Ratne Mornarice.

Najveći problem u početku nije bio u nepostojanju adekvatnih brodova i opreme, već u nedostatku kadrova i sistema školovanja i obuke. Zbog toga je tokom 1919. i 1920. u novoformiranu RM Kraljevine SHS primljeno ukupno 56 pomorskih oficira, 70 pomorskih podoficira i 111 podoficira ostalih mornaričkih specijalnosti, koji su tokom I svetskog rata služili na brodovima Austro-Ugarske Ratne Mornarice. Tako je formirano jezgro sastava koji je imao zadatak da školuje prvu generaciju Jugoslovenskih pomoraca.

1925. godine intenziviran je rad na razvoju pomorskih snaga, te je u Narodnoj Skupštini usvojen dokument o zaštiti obale na Jadranu, koji je predstavljao osnovu za planiranje i izgradnju Ratne Mornarice. Komanda Mornarice je 1. maja 1925. iznela predlog programa za izgradnju flote. Program je verifikovan u Narodnoj Skupštini, marta 1926, nakon izlaganja ministara vojnog, generala Dušana Trifunovića. Tada je izglasan desetogodišnji zajam za opremanje Ratne Mornarice, u sklopu koga su odobrena budžetska sredstva u iznosu od 700 miliona tadašnjih dinara, tj. oko 2.536.000 funti sterlinga. Najveća novina u programu opremanja flote bila je to, što je od navedene sume 458.000 funti sterlinga bilo namenjeno za kupovinu dve podmornice.

Među bivšim Austro-Ugarskim oficirima koji su primljeni na službu u RM Kraljevine SHS nalazilo se i nekoliko iskusnih podmorničkih oficira - Janko Kršnjavi, Vladimir Pfajfer, Miroslav Šturmberger, Ivan Ulmanski, Slavomir Tomić, Bogoslav Erni. Ova grupa ljudi dobila je zadatak da pripremi teren za prijem prvih podmornica i organizuje novi vid pomorskih snaga – podmorničku flotilu. Već u jesen 1924. na podmorničarsku obuku u višoj školi za torpediste u Tulonu u Francuskoj, poslati su mladi poručnici Plajvajs i Martinec. Nakon završetka kursa, zamenila ih je druga grupa jugoslovenskih oficira, a Plajvajs i Martinec su prebačeni na kurs podvodne navigacije u istoj školi. Završetkom obuke u Francuskoj, ova dvojica su postali prvi podmornički oficiri koje je proizvela Jugoslovenska Kraljevska Mornarica. Krajem 1925. stručnu školu za podmorničare u Tulonu završila su još četiri Jugoslovena. Nakon završetka školovanja, svi su nastavili praktičnu obuku, ukrcani nekoliko meseci na francuskim podmornicama, da bi početkom 1926. bili vraćeni u domovinu.

U međuvremenu, pri Odeljenju za Mornaricu formirana je komisija za nabavku novih podmornica. Od početka je postojala dilema, dali podmornice kupiti u Francuskoj ili u Velikoj Britaniji. Oficiri koji koji su se školovali u Francuskoj imali su priliku da detaljnije prouče njihove podmornice, pa su na osnovu toga sastavili izveštaj u kome su izneli zamerke na kvalitet francuskih dizel-motora, ali su dali svoj glas nabavci francuskih brodova, pod uslovom da se u njih ugrade nemački motori. I pored toga, presudila je odluka tadašnjeg ministra finansija Milana Stojadinovića, da se podmornice kupe u Velikoj Britaniji, što je pravdao time da su Britanci dali mnogo povoljnije uslove kreditiranja. Ponuđene su dve podmornice „Tipa L“, čija je izgradnja otpočela još krajem I svetskog rata, pod oznakama L-67 i L-68, ali je obustavljena 1919. zbog završetka rata. Ugovor je zaključen sa brodogradilištem “Messrs Armstrong-Whitworth”, Newcastle, za cenu od 458.000 funti sterlinga. Pbb Bogoslav Erni forimirao je komisiju koja je dobila zadatak da otputuje u Veliku Britaniju, da nadgleda izgradnju i prati dinamiku radova. Prethodno, izvršena je selekcija posada za obe podmornice, te je ljudstvo upućeno u Veliku Britaniju da se pre porinuća novih brodova upozna sa istim u sastavu Britanske Kraljevske Mornarice.

Paralelno sa početkom gradnje u Velikoj Britaniji, od Dubrovačke plovidbe otkupljen je trgovački brod „Solun“, koji je odmah upućen u Arsenal u Tivtu gde je pregrađen u brod maticu za podmornice. Ovaj brod izgrađen je 1896. u Velikoj Britaniji, u brodogradilištu “Sir Jas. Laing & Sons, Ltd”, Sounderland, kao teretni brod pod imenom “Umtali”. Nakon završetka rekonstrukcije u Tivtu, preimenovan je u – „Hvar“. Imao je deplasman 3600t i maksimalnu brzinu 12čv. Nije bio naoružan. Krajem 1927. „Hvar“ je zaplovio prema Newcastleu, sa zadatkom da preuzme nove podmornice i doprati ih u Otadžbinu.

[attachment=1]
Deo posade na matičnom brodu "Hvar" krajem 1927, prilikom preuzimanja podmornica "Hrabri" i "Nebojša"

[attachment=2]
Podmornica "Hrabri" pred porinuće, u brodogradilištu Messrs Armstrong-Whitworth, Newcastle.

[attachment=3]
Podmornica "Nebojša" tokom probnih vožnji u Velikoj Britaniji 1927.

Prva podmornica porinuta je 16. jula 1927 pod imenom „Hrabri“ i oznakom „1“, a nekoliko dana iza nje, i druga pod imenom „Nebojša“ sa oznakom „2“ je spuštena u more. Obe podmornice su, nakon nekoliko probnih vožnji, predate jugoslovenskim posadama, polovinom oktobra 1927. Posade su nastavile sa probnim vožnjama i obukom do kraja iste godine, zaronivši nekoliko puta do dubine od 45m. Još pre dolaska u Domovinu, oba broda su upisana u flotnu listu Ratne Mornarice Kraljevine SHS aktom Pov.M.Br.1192/0 od 15. marta 1928. Istovremeno, kao borbeni komplet, naručena su 24 torpeda i zalihe municije za topove 102mm koje je po prispeću ukrcao matični brod „Hvar“.

Završetkom probnih vožnji, i nakon obavljenih priprema „Hrabri“ i „Nebojša“ u pratnji matičnog broda „Hvar“ isplovili su prema Jadranu. Sastav se morao neplanirano zadržati na Gibraltaru, jer je na jednoj od podmornica došlo do kvara na osovinskom vodu. Konačno, 8. aprila 1928. uplovili su u Tivat gde su svečano dočekani od strane vojnih i civilnih zvaničnika i hiljada meštana Boke Kotorske. Zvaničnim primanjem u sastav RM, formirana je I podmornička grupa, koju su činile podmornice „Hrabri“ i „Nebojša“ i brod matica „Hvar“. Prvi zapovednik jedinice bio je Janko Kršnjavi.

[attachment=4]
Kraljevska podmornica "Hrabri"

[attachment=5]
I podmornička grupa

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI:

[attachment=6]

Podmornice „Hrabri“ u „Nebojša“ su među poslednjim izgrađenim podmornicama „Tipa L“. S obzirom na činjenicu da je izgradnja brodova za britansku kraljevsku mornaricu bila prekinta 1919. zbog završetka rata, i nastavljena nakon relativno duge pauze, po narudžbini RM Kraljevine SHS, brodovi se delimično razlikuju od standardnog Tipa L, koje su se zadržale u sastavu Royal Navy do kasnih 30-tih godina.

Konstrukcija je bila standardna dvotrupna. Unutrašnji trup pod pritiskom, služi za smeštaj posade, uređaja za navigaciju i upravljanje, pogona i torpednog naoružanja. Podeljen na 8 vodonepropusnih odseka. Od pramca prema krmi, to su bili: torpedni odsek ; prednji podoficirski odsek ; oficirski odsek ; prostorija za radio-stanicu i hidrofon ; komandna centrala (BOC) ; mašinski odsek ; elektro-motorni odsek ; krmeni podoficirski odsek. Spoljašni trup  daje hidrodinamičku formu brodu i služi za smeštaj opreme i ostalih uređaja. Tu su smešteni pored ostalog tankovi goriva i komprimovanog vazduhom pod pritiskom od 180 bar, za pirenje balastnih tankova. Toranj podmornice postavljen je standardno na sredini uzdužne linije, i služi kao komandni most i izviđačko mesto u nadvodnoj vožnji, za smeštaj antenske opreme i persikopa. Visina periskopa u izvučenom položaju iznosi 6m. Podmornica je imala ukupno 3 nezavisna periskopa, uređaj za podvodnu vezu, radio-telegrafsku opremu, hidrofon i prateću opremu za podvodnu lokaciju. Na tornju se nalazilo i glavno artiljerijsko naoružanje.

Deplasman je iznosio 990/1182 t, dužina 70.2 m, širina 7.1 m, a gaz pri standardnom deplasmanu 4m. Za površinsku vožnju, koristila su se dva dizel motora “Diesel-Vickers” snage po 895 kW (1200 KS), kojima je razvijana maksimalna brzina od 15.6 čv. Prilikom ronjenja, pogon su obezbeđivala dva elektro-motora ukupne snage 1194 kW (1600 KS), kojima je postizana maksimalna podvodna brzina od 10 čv. Operativna dubina ronjenja iznosila je 50 m, a maksimalna dozvoljena 60 m. Podmornica je imala autonomiju od 5600 NM pri ekonomskoj brzini od 8 čv. na površini, odnosno 70 NM pri brzini od 5 čv. pod vodom. Brzina zaranjanja bila je oko 60 s. Naoružanje se sastojalo od 6 torpednih cevi kalibra 533 mm sa ukupno 12 torpeda u borbenom kompletu (6 u cevima i 6 rezervnih), dva topa kalibra 102mm i jednog protivavionskog mitraljeza 12.7 mm. Topovi 102 mm bili su postavljeni visoko iznad vodene linije što je narušavalo stabilitet u nadvodnoj vožnji. Početkom 30-tih godina, u Arsenalu u Tivtu izvršena je rekonstrukcija tornjeva, prilikom čega su topovi spušteni u nivo plaube.

NOVE PODMORNICE

Formiranje I podmorničke grupe bio je tek prvi korak ka izgradnji pomorskih snaga i flotile podmornica kao njene strateški važne komponente. Iako su bile novosagrađene jedinice „Hrabri“ i „Nebojša“ su ipak pripadale epohi I svetskog rata i u nekim karakteristikama su zaostajale za modernim posleratnim rešenjima. Još u vreme ugovaranja kupovine podmornica u Velikoj Britaniji, Ministarstvo Vojske i Komanda RM, u sklopu programa izgradnje pomorskih snaga, pokrenulo je proces definisanja TT zahteva za izgradnju 2 moderne podmornice za potrebe RM Kraljevine SHS. Ministarstvo finasija odobrilo novi kredit u iznosu od 300 mil. dinara, od kojih je 100 mil. bilo namenjeno za nabavku potrebnog mornaričkog naoružanja, a preostalih 200 mil. usmereno je na kupovinu još dve podmornice. Zahtevane karakteristike definisane su na osnovu iskustava koje su jugoslovenski oficiri prikupili tokom školovonja u Francuskoj 1925/26. godine. Kao početna smernica, uzeta je francuska podmornica klase "Sirene" - deplasmana 600/770t, brzina 14/9.5 čv, autonomije u površinskoj vožnji 3500 NM brzinom od 10 čv, odnosno 90 NM pri podvodnoj vožnji brzinom od 5 čv. "Sirene" je bila naoružana sa 7 torpednih cevi 550 mm, jednim topom 100 mm i tri protivavionska mitraljeza, a posada je brojala 40 ljudi. Za francusku RM izmedju 1925. i 1927. izgrađeno je ukupno 11 podmornica ovog tipa. Tokom obuke i ukrcanja u Tulonu,  jugoslovenski oficiri imali su priliku detaljno se upoznati sa ovim tipom podmornice.

Na međunarodnom tenderu koji je raspisan, učestvovalo je čak 20 ponuđača – brodogradilišta iz Francuske, Velike Britanije, Holandije, Švedske, SAD, pa čak i jedna brodograđevinska kompanije iz Japana. Nakon razmatranja ponuda, izbor je pao na brodogradilište "Chantiers de la Loire", Nantes, i poručene su dve podmornice konstruktora Simonot-a. Simonot je u to vreme bio jedan od najznačajnijih francuskih konstruktora podmornica, i pored nekoliko tipova koje je projektovao za francusku RM, njegove podmornice gradjene su i za RM Letonije - dve male podmornice klase "Spidola" (392/514 t) i za RM Grčke - četri podmornice klase "Triton" (780/960 t). Cena izgradnje bile je 160 mil. tadašnjih dinara. Unapred su određena imena - "Smeli" i "Osvetnik".

"Smeli" je porinut na 1. decembra 1928, a "Osvetnik" 14. februara 1929. Tokom proleća i leta 1929. vršene su probne vožnje, najpre površinske po Loari, a potom i na otvorenom moru pred Sent Nazerom i Brestom, gde su uspešno izvele i prva ronjenja. Svo vreme, u probnim vožnjama su učestvovale mešovite francusko-jugoslovenske posade, a naši podmorničari su se postepeno upoznavali sa novim brodovima. Krajem avgusta 1929. "Smeli" i "Osvetnik" su isplovili iz Nanta i krenuli put Tulona, a potom su se uputile u Sent Tropez, gde je trebalo da prezumu nova torpeda. U Sent Tropezu ih je dočekao pbb Jospi Ahlin, koji je nadgledao proizvodnju torpeda za nove podmornice - ukupno 24 komada 550 mm. Konačno, 16. novembra 1929. na prigodnoj svečanosti u Tulonu, prilikom svečane smotre jugoslovenskih posada, na obe podmornice dignuta je zastava Kraljevine Jugoslavije. U isto vreme, obe su upisane u flotnu listu Jugoslovenske Kraljevske Mornarice aktom Pov. M. Br. 5633/0, na dan 28. novembar 1929.

[attachment=7]
Kraljevska podmornica "Osvetnik" uplovljava u Tivat

U pratnji eskadre francuske RM „Smeli“ i „Osvetnik“ su isplovile prema Jugoslaviji i na dan 4. decembar 1929. prvi put su uplovile u domaće vode, a u Boki je priređena velika svečanost povodom njihovog uplovljenja. Odmah im je pridružen matični brod za podmornice "Sitnica" sa kojim su formirali II podmorničku grupu, takođe baziranu u Boki Kotorskoj. Pomoćni brod "Sitnica" izgrađen je 1891. u Nemačkoj u gradu Elbingu, pod imenom "Nayade". Pre prerađivanja u matični brod za podmornice, bio je vodonosac. Imao je standardni deplasman od 370 t, brzinu od 9 čv. i naoružanje od dva topa 47 mm i 2 PA mitraljeza.

[attachment=8]
Matični brod "Sitnica"

Podmornica "Smeli" nosila je taktički broj 3, a "Osvetnik" broj 4. Prvi komandant podmornice "Smeli" bio je kk Ivan Ulmanski, a ubrzo ga je zamenio Vladimir Pfajfer. Prvi komandant podmornice "Osvetnik" bio je kk Slavomir Tomić.

TAKTIČKO-TEHNIČKI PODACI:

Konstrukcija podmornica "Smeli" i "Osvetnik" je bila takođe klasična - dvotrupna. Čvrsti trup bio je podeljen na ukupno 6 odseka. Na pramcu se nalazila pramčana torpedna prostorija sa 4 torpedne cevi i još 2 rezervna torpeda na policama. U produžetku, nalazila se pramčana zajednička prostorija za smeštaj 15 članova posade, uz koju su bili i rezervoari sa komprinovanim vazduhom za pirenje balastnih tankova. Sledeći odsek bio je podeljen na dva dela po vertikali - u donjem delu bili su smešteni akumulatori i municiona komora sa municijom za palubni top, a iznad magacina nalazila se ostava za namirnice, rezervoar pijaće vode, podoficirski salon i električna kuhinja. U centralnoj sekciji bile su dve kabine za oficire, kabina komandanta i mali salon, brodski operativni centar (BOC) sa radio-telegrafskom kabinom i kabinom PEL-iste, upravljački pultovi i tsl. Interesanto je to da je enterijer prostorija za oficire bio luksuzno opremljen, a kao materijali su korišteni hrastovina i akažu. Iznad BOC-a u osnovi tornja nalazio se komandni most, sa dva periskopa i uređajima za prenošenje komadi. U produžetku prema krmi, nalazio se mašinski odsek sa dizel-motorima i rezervoari za gorivo. U petom odseku bili su elektro-motori, a u šestom (krmenom) bila je zajednička prostorija za boravak 14 ljudi, čiji je sastavni deo bio i krmeni torpedni odsek sa dve torpedne cevi. Tu su bili i rezervni rezervoari sa kiseonikom zapremine 125l, na pritisku 150bar. Na mostu podmornice nalazile su se dvije radio-antene, rezervni čamac, jedan aparat za ronioca, uređaji za podizanje periskopa, završetak izduvne grane dizel-motora itd.

Istisnina je iznosila 630/809t, dužina 66.7m, širina 5.4m, a pri punom deplasmanu gazile su do 4.2m. Za pogon su imale dva dizel-motora firme M.A.N. snage 2x552kW (po 740KS). Za podvodnu vožnju, koristila su se dva elektro-motora ukupne izlazne snage od 821kW (1100KS). Elektro-motori su se napajali iz 90t teškog baterijskog modula, koji se sastojao od ukupno 140 akumulatora firme A.K.L. "Tjudor". Na površini, maksimalna brzina koju su mogle razviti iznosila je 14.3čv, a pod vodom 9.4čv. Preformanse francuskih podmornica bile su bolje od onih proizvedenih u V. Britaniji. Autonomija je bila veća - na površni 7800NM pri brzini od 8čv, odnosno 90NM pri brzini od 4.5čv pod vodom. Brzina zaranjanja je bila 50s, sto je za 10s brže nego kod "Hrabrog" i "Nebojše". Naoružanje se sastojalo od 6 torpednih cevi kalibra 550mm (4 pramčane i 2 krmene), a borbeni komplet bio je 8 torpeda. Na palubi se nalazio top kalibra 100mm firme "Škoda", a na tornju jedan protivavionski mitraljez 7.9mm.

[attachment=9]

FLOTILA IZMEĐU DVA SVETSKA RATA

Prema razrađenim strategijskim planovima, jedan od osnovnih zadataka podmorničke flotile, pored odbrane jugoslovenske obale, bilo je sadejstvo sa Francuskom i Britanskom flotom na Sredozemlju. Saglasno sa time, u sklopu obuke, redovno su planirana krstarenja Sredozemnim morem, samostalno ili u pratnji brodova Ratne Mornarice. Prvo takvo krstarenje većih razmera preduzeto je 1929. kada je eskadra Jugoslovenske Kraljevske Mornarice koju su činile krstarica "Dalmacija", matični brod "Hvar", podmornice "Nebojša" i "Hrabri" i 6 torpiljarki tipa "T" pod komandom viceadmirala Price, posetila Krf, Maltu i Bizertu.

[attachment=10]
Brodovi Jugoslovenske Kraljevske Mornarice na Malti 1929, u prenjem planu PA krstarica "Dalmacija", iza matični brod "Hvar" i podmornice "Hrabri" i "Nebojša" i sasvim iza - šest torpiljarki

Iste godine, "Hrabri", "Nebojša" i "Sitnica" su se opet uputile u Mediteran, i posetile Aleksandriju i Bejrut. Poznato je da im je tom prilikom priređen svečani doček, a na čelu delegacije koja je ih je dočekala bio je tadašnji ambasador Kraljevine Jugoslavije u Egiptu - Jovan Dučić koji je organizovao veliki prijem i večeru za oficire i posadu, posle čega su osvanuli u najeminentnijem noćnom lokalu u Aleksandriji.
Godine 1933. "Nebojša" i "Osvetnik" opet su bile u vodama južnog Sredozemlja, a 4. oktobra 1934. još jednom, ovoga puta "Hrabri" i "Smeli" krenuli su na novo krstarenje, za vreme koga su pristajali na Siciliji, da bi kasnije produžili u Bizertu, gde je "Smeli" uplovio, dok je u međuvremenu "Hrabri" ostao na pučini gde se kasnije ponovo susreo sa "Smelim". Za vreme dok su bile na krstarenju, sastav je radio depešom obavešten da je u Marseju ubijen kralj Aleksandar, i naloženo im je da se odmah vrate u zemlju. U Tivat su obe uplovile 13. oktobra.
Sa krstarenjima se nastavilo i u sledećim godinama - npr. avgusta 1935. "Hrabri" i "Osvetnik" su opet posetili Maltu, a sledeće godine bile su na Krfu.

[attachment=11]
"Hrabri" i "Nebojša" vezani uz "Hvar". U pozadini se vide torpiljeri Jugoslovenske Kraljevske Mornarice

[attachment=12]

[attachment=13]
"Hvar" sa podmornicama u Tivtu

Pored svega ovoga, podmornice su bile aktivne i u domaćim vodama, aktivno sprovodeći obuku posada, individualno i u sadejstvu sa površinskim jedinicama Ratne Mornarice. Na jednoj od vežbi, 16. maja 1930. podmornica "Nebojša" se vozeći na periskopskoj dubini sudarila sa parobrodom "Pracat", negde izmedju Boke Kotorske i Dubrovnika. Tom prilikom, prednji top 102mm u tornju je oštećen, ali je podmornica uspešno izronila i vratila se u Tivat na popravke.
Godine 1937. iz Velike Britanije u Tivat je dosla tehnička inspekcija koja je trabalo da proceni u kakvom su stanju podmornice i kako se održavaju. Konstatovano je da su "Hrabri" i "Nebojša" u zadovoljavajućem stanju, dok francuske podmornice "zahtevaju češće remonte". Iste godine, tada novi i moderni brod matica za hidroavione "Zmaj" u pratnji podmonica "Hrabri" i "Smeli" posetili su Krit, Pirej i u povratku Krf, gde su polagali vence u Plavu grobnicu (ovo je postao običaj još od 1921. kada je prvi put jedan sastav Jugoslovenske Kraljevske Mornarice pristajao na Krf. Tom prilikom je u spomen stradalnika podignut kameni krst sa natpisom - "Besmrtnim herojima, Kraljevska mornarica"). Ovo krstarenje iz 1937. je bilo ujedno i poslednje koje je preduzeto Mediteranom. 1938. Komanda RM donela je odluku da "posade intenzivno vežbaju u domaćim vodama" i da će se "održavanju podmornica i obuci posada i dalje poklanjati velika pažnja".

[attachment=14]
Smotra posada. Zanimljiv detalj je nedostajući prednji top na tornju "Nebojše".
Moguće je da je slika nastala nakon sudara sa parobrodom "Pracat", kada je baš taj top oštećen

[attachment=15]
Kraljica Marija sa kraljevićima Tomislavom i Andrejom, na palubi podmornice "Osvetnik". Mladi kralj Petar II je na komadnom mostu.

[attachment=16]
Mladi kralj Petar II sa posadom podmornice "Osvetnik"

[attachment=17]
Mladi kralj Petar II sa maketom podmornice u rukama, u Boki Kotorskoj.
S desne strane je admiral Dragutin Prica - kraljev ađutant i komandant Ratne Mornarice do 1929.

[attachment=18]

[attachment=19]
Podmornice "Hrabri" (gore) i "Smeli" (dole) uplovljavaju u Dubrovnik, 1931.

NEOSTVARENI PLANOVI

Zahvaljujući velikoj autonomiji i dobrim maritimnim svojstvima, podmornice kraljevske mornarice mogle su dejstovati ne samo u priobalnom akvatoriju, već i daleko od matičnih baza – na Sredozemlju. Međutim, Flotili je nedostajo manji - obalski tip podmornice, čija bi operativna zona delovanja prvenstveno bila u Jadranu. Sredinom 30-tih godina, nakon brojnih analiza, zaključeno da ovakve potrebe u najvećoj meri ispunjava tada nova nemačka klasa obalskih podmornica “Tip IIB”. Istisnine 279/414t, ova podmornica bila je dugačka 42.7m, široka 4.1m, i gaza od 3.9m. Sa snagom dizel-motora od 515KW razvijala je maksimalnu brzinu od 13čv. na površini, a elektromotori snage 265kW obezbeđivali su maksimalnu podvodnu brzinu od 7čv. Autonomija je iznosila 3100NM pri površinskoj vožnji ekonomskom brzinom od 8čv, a pod vodom je mogla preći oko 35-40NM pri brzini od 4čv. Naoružanje se sastojalo od 3 torpedne cevi sa ukupno 5 torpeda u borbenom kompletu, a maksimalan broj članova posade bio je 24. Maksimalna operativna dubina ronjenja iznosila je 80m, iako su u toku rata ove podmornice zaranjale do čak u to vreme fantastičnih 150m! I brzina zaranjanja od 25-35s bila je duplo manja nego kod oba tipa podmornica koje su bile u sastavu podmorničke flotile Jugoslovenske Mornarice.

[attachment=20]
Nemačka podmornica Tipa II

14. avgusta 1936. donesena je odluka i kompanija “Krup” dostavila je pismenu ponudu, a konačan ugovor o izgradnji dve podmornice Tipa IIB zaključen je oktobra 1938. za sumu od 3.560.000 tadašnjih DM, sa rokom isporuke za prvi brod u maju, a drugi u septembru 1941. Obe podmornice bile su deo "paketa" koji je obuhvatao i 8 torpednih čamaca klase "Orijen" i nikada isporučenih motornih torpiljarki, koje su trebale biti zamena za stare Austro-Ugarske torpiljarke tipa "T". Međutim, nakon manje od godinu dana od zaključivanja ugovora, otpočeo je II sv. rat, i odlukom nemačkih vlasti, odlučeno je da se ove dve podmornice, koje su uveliko bile u izgradnji, ne mogu isporučiti Jugoslaviji dok rat ne bude završen. Po završetku izgradnje, uvrštene su u sastav nemačke Kriegsmarine sa oznakama U-120 i U-121. Tokom rata služile su kao školske podmornice - za obuku posada. Obe su potopile vlastite posade u Bremerhavenu 2.5.1945.

FLOTILA U RATU

Napadom sila Osovine 6. aprila 1941. otpočeo je rat na prostoru Jugoslavije, koji nije mimoišao ni ratnu mornaricu, pa ni podmorničku flotilu, kao njen sastavni deo. Suočena sa raspadom lanca komadovanja, neažuriranim i nedovoljno razrađenim ratnim planovima, kontradiktorinim naredbama i dezinformacijama, i na posletku, sa masovnom izdajom, jedinice flote našle su se u teškom pložaju. Iako su rat dočekale u povišenom stepenu borbene gotovosti, tek trećeg dana rata, 9. aprila 1941. i podmornice su prvi put isplovile na pučinu. "Smeli" pod komandom Matea Palaversića i "Nebojša" pod komandom Antona Javoršeka isplovile su iz Boke i zaputile se ka jugu sa zadatkom da presreću italijanske konvoje koji su plovili između Barija i Albanske obale. Vec 11. aprila "Nebojša" se vratio u Kotor, a "Smeli" je u Boku uplovio 4 dana kasnije. Sa obe podmornice komandanti su podneli izveštaj da nisu imali kontakata sa neprijateljem. Svo vreme, glavnina flote, uključujući i dve preostale podmornice, nije napuštala Boku Kotorsku. Saznavši da grupa oficira priprema predaju jedinica flote Italijanima, poručnici Đorđe Đorđević i Đorđe Mitrović, obojica ukrcani na "Nebojši" donose odluku da pokušaju podmornicu da izvuku iz Boke i upute se u Sredozemlje, gde bi se pridružili saveznicima. Po sećanjima poručnika Ivana Miškovića, koji je bio navigacioni oficir na "Nebojši", kada su oficiri saopštili svoju odluku komandantu, naređena je smotra i posada je upoznata sa planom. Svako je imao pravo na izbor, i saopšteno im je da oni koji žele da krenu sa podmornicom istupi korak napred. Od 54 člana posade, svega 19 je istupilo, od toga svega trojica mašinista. Komandant je rekao da je to ravno samoubistvu i da sa samo trojicom ljudi na motorima, u podmornici koja već tada nije bila u dobrom stanju, neće uspeti da se probiju do saveznika. Ipak, zapovednik "Nebojše" nije vršio opstrukciju, već je predao komandu i napustio brod. Noći 16. aprila 1941. u Kotoru, na palubi "Nebojše" uspelo se iskupiti 6 oficira, 29 podmorničara, 19 članova rezervne posade, te nekoliko visokih oficira i civila koji su se tu zatekli, a nisu imali nameru da se predaju Italijanima. Odluka je već pala i brod je pripremljen za dugačak put u potpunu neizvesnost. Mišković se seća da se na molu na kome je "Nebojša" bila privezana iskupilo dosta meštana Kotora i okoline koji su čuli šta se sprema i došli su da isprate i možda poslednji put vide "Nebojšu". Po njegovom pričanju, scena odvajanja od obale bila je jako dirljiva. U jednom trenutku, svi su nemi stajali na palubi i na obali pored broda i niko nije imao snage da skine konope sa bitvi. Tada je iz mase na obali prišla jedna devojka i skinula konop sa jedne bitve i uzviknula "Živela Nebojša"! Ubrzo podmornica se odvojila od obale i u mraku zamakla za Verige i dalje produžila prema izlazu iz Boke, a potom je okrenula na jug, prema Otrantu. Prvobitna zamisao posade bila je da se plovi na Maltu. Međutim, za vreme puta, tačnije 20. aprila došlo je do kvara na žirokompasu, i suočeni sa problemima usled kvara na navigacionim uređajima, menjaju odluku odlučuju da krenu prema Kritu, a usput zastaju na ostrvu Kefalonija u Jonskom moru. Na opštu radost njene posade, tom prilikom, “Nebojša” je susrela i dva torpedna čamca Jugoslovenske Kraljevske Mornarice. Bili su to "Kajmakčalan" i "Durmitor" - torpedni čamci klase "Orjen", iz sastava II torpedne divizije iz Šibenika. Na ova dva malena broda ukrcali su se takođe dobrovoljci koji su odbili da se predaju Italijanima i uputili su se u Sredozemlje, u susret saveznicima. Sticajem slučajnih okolnosti, na tom putu su sreli i "Nebojšu" koji je plovio s istim ciljem. Za vreme boravka na Kefaloniji, saznali su da Krit nije bezbedan i da se Nemci spremaju za invaziju na ostrvo, pa još jednom menjaju odluku i za krajnji cilj određuju obalu severne Afrije - Aleksandriju. Konačno, u pratnji "Kajmakčalana" i "Durmitora", Nebojša je uplovila u egipatsku luku 27. aprila 1941. Navodno, zadnjih nekoliko desetina milja jedva su prešli, jer je došlo do kvara na dizel-motorima.

U međuvremenu, 17. aprila Italijanske okupacione trupe su ušle u Boku Kotorsku i tamo zatekle većinu brodova kraljevske RM. Dan ranije u strahovitoj eksploziji, poručnici bojnog broda Sergej Mašera i Milan Spasić u uvali Brdište kraj Tivta uništili su razarač "Zagreb", svesno time žrtvujući i svoje živote. Italijani su u Boki zatekli i tri preostale jugoslovenske podmornice. Tehnička ekipa odmah je pregledala brodove i ustanovila da je "Hrabri" u lošem stanju i da se ne isplati remontovati je. Podmornica, koja je označena kao "N3" nikada više nije korištena i napokon je 1942. rashodovana. Međutim, za druge dve podmornice je procenjeno da se isplati osposobiti ih, pa su obe upućene na remont i ubrzo uvrštene u sastav italijanske RM, gde su dobile imena "Antonio Baiamonti" (ex - "Smeli") i "Francesco Rismondo" (ex - "Osvetnik"). Obe podmornice učestovale su u ratu, patrolirajući uglavnom Tirenskim morem, sve do kapitulacije Italije. Nisu uspele potopiti ni jedan saveznički brod za to vreme. Napokon, "A. Baiamonti" je potopila vlastita posada 9. septembra 1943. u luci La Spezia. S druge strane "F. Rismondo" su zarobili Nemci 14. septembra, u luci Bonifacco na Korzici, ali su je svega tri dana kasnije sami potopili da nebi pala u ruke saveznicima. Interesantno je to da su i jedna i druga '47. bile dignute sa dna od strane francuskih i italijanskih ronilaca, ali su odmah isečene.

[attachment=21]
"Francesco Rismondo" (ex - "Osvetnik")

U Egiptu su se prikupljali delovi Jugoslovenske Kraljevske Vojske koji su uspeli da se izvuku iz zemlje. Pored "Nebojše" i dva torpedna čamca, na aerodromu u blizini Aleksandrije formirana je i prva vazduhoplovna jednica, sastavljena od letača Vazduhoplovstva i Pomorskog Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije, koji su uspeli da prelete na Bliski istok - bili su u sastavu No. 94 Squadron RAF koji je bio deo No. 201 Group RAF i jedinicu su činili najvećim delom jugoslovenski piloti i tehničko osoblje. Bio je to tzv. „Abukir Squadron“ i izvodili su izviđačke i borbene letove nad južnim Mediteranom. Hidroavioni pomorskog vazduhoplovstva kraljevine Jugoslavije koji su se domogli Severne Afrike (8 Do-22 i 1 Rogožarski SIM XIVH) takođe su dejstvovali u sastavu savezničkih snaga. Neposredno nakon dolaska u Aleksandriju, na "Nebojši" su izvršene neophodne popravke i pokušano je brod iskoristiti u patrolnim zadacima, ali zbog učestalih kvarova i generalno lošeg stanja u kome se nalazila, odlučeno je da podmornica više ne isplovljava u borbene misije, već da se koristi za obuku. Već od oktobra 1941. nije mogla više roniti, tako da je otegljena na Veliko Gorko Jezero, gde je privezana, izvađena su torpeda i potpuno je razoružana, a njeni agregati služili su za punjenje akumulatora (battery charger) na drugim plovilima. U međuvremenu, veći deo posade je raspušten i premešten na druge dužnosti, a na kraju, kao jedini jugoslovenski oficir koji je ostao na brodu (što je bio preduslov da podmornica i dalje vije Jugoslovensku zastavu), bio je pbb Ivan Mišković, koji je maja 1942. postavljen za njenog zapovednika i imao je zadatak da čuva podmornicu. Što se tiče torpednih camaca ("Kajmakčalan" i "Durmitor"), u početku su aktivno uključeni u akcije savezničkim pomorskih snaga, ali usled nedostatka rezervnih delova (brodovi su izgrađeni u Nemačkoj), ubrzo su i oni postali neoperativni. Kapitulacijom Italije 1943, brodovi zatečeni u oslobođenim italijanskim lukama, koji su aprila 1941. zarobljeni od Jugoslovenske Mornarice, vraćeni su Vladi u egzilu i počelo je njihovo prikupljanje na Malti, gde je od preostalih oficira formirana Jugoslovenska Mornarica Van Otadžbine. Na Maltu su doplovile torpiljarke "T-1" i "T-5", motorna jahta "Beli Orao", minopolagači Orao", "Meljine" i "Mljet". 16. februara 1944. vraćen je jos jedan minopolagač - "Malinska". Početkom 1944. Britanci su Jugoslovenima ustupili i jednu protivpodmorničku korvetu klase "Flower", koja je dobile ime "Nada", a ubrzo su ustupili i 8 torpednih čamaca tipa "Higgins". I "Nebojša", iako zapuštena i neoperativna, je prebačena na Maltu, gde se pridružila ostalim Jugoslovenskim brodovima.

Polovinom 1944. dolazi do zaokreta u odnosima između zapadnih saveznika i Jugoslovenske Vlade. Tako su i brodovi na Malti nakon toga stavljeni pod kontrolu NOVJ. S obzirom da je bila u lošem stanju i nije mogla voziti na vlastiti pogon, "Nebojša" je tek nakon rata otegljena sa Malte u Bari, gde je 23. avgusta 1945. na njenom jarbolu prvi put dignuta nova zastava Jugoslovenske Ratne Mornarice. Tako je igrom sudbine, podmornica koja je prva na sebi digla zastavu one prethodne Jugoslavije istu ulogu odigrala i u drugoj po redu zajednici Južnih Slovena. Krajem avgusta 1945. "Nebojša" je dotegljenja u Split. Tokom 1946. izvršen je remont, i uvrštena je u sastav JRM pod novim imenom "Tara" i novom oznakom - 801. Jedno vreme bazirala je u Splitu, da bi naposletku bila prebačena u Pulu. Zbog starosti, nije ronila, već je služila za školovanje i obuku prvih posleratnih podmorničara. Godine 1955. "Nebojša", odnosno "Tara" je povučena iz upotrebe, rashodovana i isečena. Tako je svoj put završila poslednja od 4 podmornice iz sastava podmorničke flotile RM kraljevine Jugoslavije - elitne jedinice čiju je tradiciju nastavila 88. flotila podmornica Jugoslovenske Ratne Mornarice.

Korištene slike iz knjige "Elitni vidovi jugoslovenske vojske u aprilskom ratu", aut. Dušan Babac

Ne znam, dali če mi uspjeti staviti sliku na forum, ali pokušavam. Ako uspije, na slici su sve četri podmornice Kraljevine Jugoslavije. Za formaciju, koju na prednjoj podmornici (mislim, da je Hrabri) pregleduju neki pretpostavljeni, ne znam, dali je to samo posada Hrabrog ili svih četiri brodova. Da je posada Hrabrog među njima znam, jer sam kod povečanja slike prepoznala glavu svog oca odmah iza kape prvog pretpostavljenog, koji pregleda formaciju. Bit ću zahvalna, ako neko doda još nešto interesantno toj slici. U zadnje vrijeme naime bavim se dokumentiranjem fotografske ostavštine iz albuma mog oca, podmorničara na Hrabrom. kordist[attachment=1]

Poštovanje,

slika je mala da bi se išta videlo, ali nema sumnje da je reč o smotri posada podmornica u Tivtu, 30-tih godina. Pričekajte do kraja meseca, u pripremi je opširan tekst o podmorničkoj flotili ratne mornarice kraljevine Jugoslavije - tu ćete videti mnogo slika i pročitati mnogo zanimljivih podataka o ovoj elitnoj jedinici JV.

Hvala za informaciju. Slika je mala zato, što sam dala naopaku sliku iz moje arhive u Wordu umjesto jpg slike, koju je moguče maksimirati. Ali mi forum nije htjeo primiti jpg slike, pa mislm, da zato, jer je velika preko 800 KB, a na forumu sam pročitala, da prima maksimalno 200 KB. Več sam zamolila za instrukcije, što mogu učiniti u tom primjeru. Čekam odgovor. kordist.

[attachment=1]


Evo, sada če biti valjda slika, kao treba. kordist

Dakle ovako.
Na fotografiji su sve četri podmornice JKRM. Prva sa desne strane fotografije je podmornica "Hrabri" sa brojem 1. (Koliko vidim privezana je uz matični brod "Hvar" koji se ne vidi najbolje zbog načina na koji je izrađena fotografija)
Do nje (sa brojem 2.) je podmornica "Nebojša", zatim sa brojem 3. podmornica "Smeli" i na kraju (broj 4.) podmornica "Osvetnik".

Verovatno je u pitanju smotra ( vrlo moguće da je neka inspekcija) jer su mornari u svečanim uniformama. Što se same posade tiče, to je samo posada "Hrabrog".

Moram priznati da je fotografija prelepa i da je vredan dokument jer su retke fotografije na kojima se nalaze sve četri podmornice na okupu....

Hvala za informaciju. I sama sam u to vrijem našla informaciju, da su Hrabri i Nebojša imali posadu od 45 ljudi i na slici je zaista 45 ljudi u formaciji. Prije sam negdje pročitala, da su posade podmornica vrlo malobrojne, samo nekoliko ljudi, pa sam zato mislila, da je to možda formacija od svih posada. Možda su bila tamo mišljene suvremenije manje podmornice. A smijem li pitati, što znači, da je podmornica vezana uz matički brod. Kakav je donos između podmornice i matičkog broda, odnosna zašto je potreban matički brod podmornicama. Unaprijed hvala za odgovor. kordist

Izgleda da je u pitanju neki praznik, pošto se vije i pramčana zastava.

[attachment=1]
Kr. Brod "Hvar" i podmornice

Matični brod (Brod matica) je brod zadužen za snadbevanje podmornica dok se one nalaze u patroli. Naime da bi se zadržala što veća operativnost podmornica (da bi se izbegao povratak podmornice u luku), matični brod je zadužen da opskrbi podmornicu na otvorenom moru sa gorivom, torpedima, vodom, hranom...

U slučaju Vaše fotografije ako pažljivije pogledate, videćete da postoji drveni mostić između "Hrabrog" i "Hvara".
Verovatno su sa "Hvara" na "Hrabrog" preko tog mostića prešli oficiri koji vrše smotru posade.

Hvala za objašnjenje. da, vidim taj mostič. A i slika, koju ste vi stavili, divna je. Ne znam, dal dobro vidim: na njoj su tri podmornice. Zapravo je to slika dosta slične situacije, ali slikana iz drugog prvca. Obje slike su vjerovatno slikane u Boki.  Mislim, da je bio tamo stalni stacionr podmornica, a na mojoj slici vidi se u pozadini desno otočič Mamula na ulazu u zaljev. kordist

Na gornjoj slici uz "Hvar" su sve 4 podmornice.

Ovo nece biti bitno ali mogu da primjetim da smotru vrse samo na prvoj podmornici, a na ostalim posada vjerovatno radi na odrzavanju. Pretpstavljam da je bio neki praznik pa su oficiri u svecanoj uniformi, dok posada radi. a oficir kojivrsi smotru pretpostavljam da je komandant podmornice.
Inace fotografije su odlicne i lijepo ih je vidjeti ovdje. Hvala kordistu sto ihje podijelio sa nama.

Izvinjavam se, jer nisam dobro pogledala in nisam odmah vidjela sve 4 podmornice. To znači po suštini identična slika, a ne po položaju fotografa. To, što je slika malo smanjena i te stvari, hvala bogu, da to možete i znate učiniti. Možda je bila smotra na sve podmornice, kad su jih sredili, pa je moj otac donio kući sliku, kad su oni sredili svoju podmornicu i imali smotru, a na drugim podmornicam to se isto desilo kasnije ili prije. Možda ima još tadašnjih podmorničara, koji imaju kući sličnu fotografiju ali sa smotrom na drugim podmornicama. kodist

Matica Hrabri i podmornice snimljene su u uvali Sveti Petar - Mandalina, s mjesta gdje je bilo nekadašnje sidrište br 2 na Kulinama.

Fotografija nastala 30.9.1931.g. u Tivtu, "Hvar"

Na poledjini: "Oficiri i  ljudstvo Signalno-nautickog i telegrafskog kursa prilikom primopredaje komande "Hvara" i podm. flotile"

Dva novoproizvedena por. korvete, podoficir (ne vide se oznake), kaplar i podnarednik i vjerojatno jos dva podnarednika ili narednika)
[attachment=1]

Jedan brod koji je kupljen za potrebe ratne mornarice. Bio je tada već dosta istrošen ali je služio u podmorničkoj flotili do kraja. Pogađate, riječ je o Hvaru.

FF, lijepo si i potpuno sve obuhvatio!

Eto, napokon vrijedni brodarski postirao. Buduci sam i jadran (na ABG-u  --- dobro se sjecam tvog poznavanja mikrolokacije bokokotorskog zaljeva) i jadran2 ovdje na palubi, izbrati cu nekoliko fotografija iz porodicnog albuma i time se nadovezati na topic koji si na samom pocetku godine otvorio.

Evo da i ja malo doprinesem temi sa par slika ....

Nebojša ....

[attachment=1]

I jedan Seitsov akvarel podmornica ...

[attachment=2]

J. Seits je bio neumoran, znam da je radio i velike marine (pretpostavljam uljanim bojama) i vece i manje akvarele, ali je sve plijenilo svojom paznjom.
Nedavno sam procitao da je bila izlozba njegovih radova koji su se prikupili, u Virovitici i Zagrebu.

Nekoliko fotografija u vezi sa podmornickom flotilom:

- na ovoj snimljenom na meni nepoznatom mjestu (tridesetih) - strasno mi baca na Divulje (u pozadini kao orijentir brdo Sv. Ivan iznad Kastela), nalaze se "Sitnica", "Hrabri", "Nebojsa" i jedna od podmornica klase "Smeli".
Na prve dvije, ako dobro vidim, topovi spusteni na nivo palube.

Znacilo bi mi kada bi netko od strucnjaka po geografskoj orijentaciji prepoznao mjesto.......

[attachment=1]

Snimljeno 20.9.1931.g. u Gruzu.

Sve u svjetlim ljetnim bojama: "Osvetnik, "Smeli", "Nebojsa", "Hrabri", "Hvar".

Na svim brodovima posade svecano postrojene, a --- razlog....

[attachment=1]

.....
Komandant Podmornicke flotile kbb Janko Krsnjavi oprasta se sa podmornicarima.

Primopredaja za deset dana.

Snimljeno na palubi "Hvara" istog dana 20.09.1931.g.

[attachment=1]

"Smeli", tridesetih godina u Bokokotorskom zaljevu

[attachment=1]

"Nebojsa" nakon sudara sa "Pracatom" 16.05.1930.g.
[attachment=1]

"Tara", ex "Nebojsa", snimljeno 29.4.1946.g. u Kolocepskom kanalu

[attachment=1]

Ove dvije fotografije su "opce dobro" iz AJS 28/29 i jasno je sto prikazuju.
[attachment=1]

[attachment=1]

Evo da postavim ovu fotografiju i ovde (postavio sam je već u delu foruma na engleskom jeziku) ...

Vickers 2Pdr "Pom-pom" PA top sa "Hvara" i posada ...

[attachment=1]

Hvar i sve četri podmornice u Tivtu ...

[attachment=1]

Vrlo lijepa fotka. Bravo!

Podmornica "Osvetnik" u Šibeniku početkom tridesetih ...

[attachment=1]

Evo još dve fotografije ... Nažalost nisu skenirane već su fotografisane digitalnim aparatom .... Kako nisam prilično vešt pri ovim operacijama, slike su malo mutnije, ali dok ne bude bolja kopija dobra je i ovakva ...

Mornar sa podmornice "Hrabri" ...

[attachment=1]

Posada i oficiri "Nebojše" na komandnom tornju .... Slika je snimljena u vreme kada se dogodio sudar sa "Pracatom" ... Sad da'l pre ili posle, nisam siguran, ali u to vreme sigurno ...

[attachment=2]

Tad je bio zapovjednik podmornice Mirko Dabović. Čoviku su stavili prvi zavoj jer je razbio glavu. kasnije se silno trudio poboljšati svoj položaj u mornarici.

Da, o tome sam čitao u knjizi Mirka Pleiweisa "Slomljeno sidro". Koliko se sećam, razbio je glavu o periskop.

Rekao bih da je ovo polozaj kod prednjeg topa do kioska. Buduci je taj dio zdrobljen nakon sudara sa "Pracatom" - vidi se iz one ranije postavljene fotografije, vjerojatno je to malo prije zarona.

--- to je ta fotogafija ---

[attachment=1]

Premda su ovdje dva detalja koje bi trebalo razjasniti : kiosk je znatno visi (izgleda kao da je to kao nakon spustanja topova na nivo palube), i otkuda one bocne sajle i pripone - pogledao sam nekoliko fotografija Nebojse, ali su bokovi cisti???

Kad već spominjete kako Plajvajs u "Slomljenom sidru" opisuje sudar Nebojše s Pracatom, zanimljiva je rečenica kojom zatvara to poglavlje knjige:

"... sem što smo se vratili u Boku i što je Nebojši, umjesto dotadašnjeg topa, bila montirana nekakav drvena naprava (atrapa) vrlo slična kasnijim malim Staljinovim >orguljama<".

Ima li nakakva slika te skalamerije i čemu je služila?

FF ne znam gdje su mogli ugraditi tu drvenu napravu slicnu "Staljinovim orguljama".
Na fotografiji se vidi da se sve to drzalo kompaktno zdrobljeno.

Prilazem jednu sluzbenu fotografiju nastalu na samom pocetku tridesetih od foto-ateljea Vlade Bencica, Beograd, Poenkaerova 30-32, telefon 50-06 - s napomenom i jos s napomenom, na poledjini, da je reprodukcija zabranjena.
Nadam se da je zabrana istekla.

[attachment=1]

Bravo Jadrane, super slika.

Matični brod Hvar s podmornicama u la Valletti

Predaj bojnog barjaka podmornici Hrabri 16.09.1926 u Splitu

[attachment=1]

Slika iz knjige splitski memento

Duje

Moze li mi neko sa sigurnoscu reci ko je bio v.d. komandanta "Nebojse" tokom putovanja na relaciji Boka-Aleksandrija nakon kapitulacije Jugoslavije u aprilu 1941 ? Ja sam najcesce nalazio podatak da je podmornicom komandovao porucnik Djordje Mitrovic, ali sam nedavno cuo i verziju da kdant bio Alojzije Skufca, pa mi sada vise nista nije jasno ?

Prema kazivanju Ivana Miškovića, koji je bio navigacioni oficir na tom putovanju, Mitrović je u Kotoru primio komandu nad Nebojšom od Javoršeka, ali mislim da stvarnu komandu nad podmornicom niko nije imao, jer jednostavno za nekakvo planiranje nije bilo vremena. Može se analizirati ko je bio oficir s najvišim činom, ali to ne mora da znači da je on uistini i imao komandu. Najverovatnije je to bio neko s najviše inicijative. Po Miškoviću je to Mitrović.

Ovu sam skoro nabavio ...

Ovo je verovatno jedna od prvih fotografija "Nebojše" u vožnji. Napravljena je za vreme probne vožnje u Engleskoj (predpostavljam) a podmornica još nema oznake na boku tornja.

Primetite kako su pogrešno odštampali ime ..."Nebojša" je u njihovoj izvedbi postao "Nebojaa".

[attachment=1]

Dvije fotografije Osvetnika...

[attachment=1]

[attachment=2]

I jedna Smelog.

[attachment=1]

Naravno, Smeli i Osvetnik ne mogu bez svog matičnog broda, Sitnica...

[attachment=1]

Evo "Hvar" i podmornice
[attachment=1]

Na "Montenegrini" nasao ovu fotografiju
[attachment=1]

Život i rad na podmornicama KJRM bio je vrlo težak. Svoj rad i život na podmornicama od 1934. godine pa do početka 2. svjetskog rata opisao je Krunoslav Leontić u knjizi UKLETA PODMORNICA - sječanja starog podmorničara. Knjiga je izašla 2004. godine u izdanju Naklade Bošković iz Splita. Navodim ovdje najprije riječ urednika a onda slijedi samo jedan izvod koji zorno prikazuje život na brodu bazi Hvar.


UKLETU PODMORNICU - sjećanja starog podmorničara napisao sam u 89. godini života. To su uspomene duboko urezane u moja sjećanja na događaje od prije sedamdesetak godina kada sam postao član posade podmornice Nebojša P-2 Kraljevske mornarice Jugoslavije.
Godinama službujući u okrutnoj vojnoj organizaciji, podređen ne-ljudskoj samovolji nadređenih, upoznao sam i radio s mnogim meni dra¬gim ljudima koje nikad nisam zaboravio. Zatvoren u čeličnom trupu po¬dmornice zajedno s njima i svoj sam život izlagao pogibeljima u morskim dubinama kojima smo izmicali zahvaljujući našim znanjima i sposobno¬stima, ali gdjekad i - sreći. Sve to me potaknulo da naraštajima podmor¬ničara, koji su stasali poslije nas i onima koji će stasati iza njih, ostavim pisani trag o hrabroj posadi od koje većine više nema među živima.
Događaji i sjećanja dočasnika Mladena, ustvari mojih 2500 dana školovanja i službe na podmornici, istiniti su. Uostalom, meni ime više nije važno. Stalo mi je da onima koji vole podmornice i onima koji ih nisu imali prilike upoznati, ispričam zbivanja u kojima sam sudjelovao zajedno s mnogim divnim ljudima.
Sretan sam što sam i u dubokoj starosti naišao na razumijevanje i potporu nekoliko podmorničara, pojedinaca vezanih uz njih i nakla¬dnika bez čije pomoći bi se na moj rukopis i dalje taložila prašina. Stoga na ovom mjestu ističem zahvalnost prijateljima podmorničarima Fridrihu Morettiju, Srećku Renki, Krešimiru Filakoviću; prof. dr. sc. Stracimiru Gošoviću i prof. dr. sci Andreju Korbaru te Dragoljubu Luburiću, a posebno gospodinu Zoranu Boškoviću bez čijeg razumijevanja Ukleta podmornica možda nikada ne bi ugledala svjetlo dana.
Zahvaljujem i svima onima koji su me na razne druge načine ohra-brivali da ustrajem.
 
Split, veljača 2004.
 Krunoslav Leontić

Drugi dio iz knjige Ukleta podmornica:

Istog dana barkasa ih je vratila na PB Hvar.
Polaznici tečaja, kojima se naknadno priključio i devetnaesti član, smješteni su u krmeni prostor matičnog parobroda. Toliko već star i dotrajao da se rijetko kad mogao pokrenuti vlastitim pogonom. Imao je 2500 tona istisnine, a u njemu je bilo smješteno 250 dočasnika i 35 časni¬ka. Časnici su raspolagali s dvije trećine luksuzno uređenog prostora, raskošnom blagovaonicom i prostorom za odmor. Cijeli dograđeni zapovjedni most sa salonima bio je namijenjen zapovjedniku flotile. Ča¬snici su na pramcu imali svoju, dobro opremljenu i vrlo čistu kuhinju.
Prostorija na pramcu, gdje su bili smješteni narednici, nazvana je Cikago. Tamo je bilo vrlo tijesno. Gužva od kreveta, uski samo toliko da se moglo spavati, bili su natiskani jedan pored drugog i jedan iznad drugog.
Krmena prostorija, nazvana Songa), u koju su smješteni polaznici tečaja, bila je dugačka oko 18 metara i visoka oko dva metra. U njoj je bilo smješteno oko sto dočasnika. Manje od pola njih moglo je propisno objesiti visaljke i u njima spavati. Ostali su ih prostirali po željeznom podu i tako spavali. Ispod stambenog prostora bili su tankovi pitke vode, spremište boje i drugih potrepština.
U jednom uglu bili su brodski zatvori.
Zahodi su bili na palubi. Zimi im, ili za kišnih dana ili noći, zagri¬janima iz prostorije i postelja, nije bilo ugodno izlaziti na palubu. Još neugodnije je bilo sa svježeg zraka sići u zagušljivu prostoriju. Nekoli¬ko malih okruglih brodskih prozorčića tik iznad površine mora, koji su često bili zatvoreni zbog prskanja valova u prostoriju, nisu bili dostatni za provjetravanje. Iako se gamad svake druge godine uništavala ciklo¬nom, na brodu je bilo stjenka i žohara.
U Šangaju su se prije doručka, ručka i večere razvlačili preklopni stolovi, dijelila se hrana, a tamo se i jelo. To je bila jedina prostorija za odmor, druženje, kartanje, ali i kojekakva zla koja su nastajala u ta¬kvom okruženju. Mladen, duboko ogorčen, stoički je podnosio bijedan smještaj. Očvrsnuo je kroz tri godine školovanja i sada već gotovo u 20-oj bio je iskusan mladić, spreman svladati svaku nevolju.
Devetomjesečni tečaj se održavao svakog dana i trajao je po devet sati. Prije podne od sedam do dvanaest, a poslije podne od petnaest
do devetnaest sati. Nedjelja je bila dan odmora. Uz naporno svladava¬nje gradiva u učionicama polaznici su svakog dana morali po dva sata provesti u praktičnom radu na podmornicama. No posade ih nisu pri¬hvaćale kao učenike, nego kao najmlađe koje su iskorištavali za najteže i najprljavije poslove. Čišćenje masnih kaljuža, pranje boje terpentinom i slično bile su im najčešće dužnosti. Angažiranje i na drugim poslovi¬ma, po dva sata dnevno na doku dok je neka podmornica bila u njemu, bitno je utjecalo na učenje. Bilo je dana kad su s posadom radili i po 12 sati na doku, s podvodnog dijela podmornice strugali su moraviju, sastav bakrenog sulfata, čime je bila obojena pa je za teoretsku izobra¬zbu ostajalo malo vremena. Uza sve to morala se održavati i osobna higijena. Nakon posla, prljavi i umašćeni od nafte i ulja, morali su se prije nastave ili prije objeda ili večere oprati i okupati. No za takvo ne¬što, osim subotom popodne, nije bilo tople vode. Usprkos tome takve nevolje su stoički podnosili.

Slika makete podmornica "Osvetnik" i "Nebojša" iz Pomorskog muzeja u Splitu.
Duje

Ovo je "Osvetnik", ima br. 4 na komandnom tornju. Ista klasa kao i "Smeli" ... "Nebojša" je bio drugačiji.

Duje misli na "Nebojsu" u prvom planu.....(ako je "2")

Ovu sam sliku preuzeo sa stranice nasih susjeda (komentirao ju je nas znanac Dili)
[attachment=1]

Gle, nisam ga ni video  :o

U pravu si, "Nebojša" je ...topovi su spušeni, izgled nakon pregradnje nakon sudara ... Izvini duje, nisam primetio manju maketu ... uklopila se u postolje  :-[

Dread, kad bi ja tako malo puta pogriješio kao ti, bio bi prsretan. Zato i je Forum, da  nadopunjujemo znanja, i rješavamo nepoznanice!
Duje

Hello,

Beautiful scale models, it is possible to obtain more photos of the models, especially the Osvetnik/Smeli scale model.

I want build a scale model of the Osvetnik submarine, so if it is possible to obtain photos of the model and plans to build the scale model, will be very helpful.

Thank you

Našao sam disk sa davnim skenovima sa jednog francuskog sajta.
Planovi su iz 1925. godine i odnose se na prvu seriju od četiri "sousmarins de 600 tonnes". Ove podmornice su građene u Nantu (Nantes) u "Ateliers et Chantiers de Loire". Kako su i "Smeli" i "Osvetnik" takođe građeni u Nantu, vrlo je verovatno da su jugoslovenske podmornice bile skoro iste, s tim što su dizel motori bili firme MAN (detaljnije kod: Mirko Pleiweiss "Slomljeno Sidro").

Osim toga, postujem i crtež torpeda D23T, 550mm,[attachment=1][attachment=2][attachment=3] koje je najverovatnije bilo krcano na ove podmornice.

U knjizi dr. Andreja Korbara piše da se prostor za podoficire i mornare kolokvijalno zvao "Šangaj". On takođe pominje veoma teške uslove života na "Hvaru".

Osvetnik u Boki

Evo nešto iz moje obiteljske zbirke ...

Ovo je već bilo na ABG. U svakom slučaju lijepo je vidjeti flotilu.

Da, ja sam postavio, ali sa žigom ...

Iako sam i ja već vidio ove slike, svejedno ih guštam vidit i ovdje na palubi :super
Nego, kolega Patriot, kažete da su ove fotke obiteljske, pa bi možda bilo lijepo da se napiše i priča koja je u pozadini?

Nažalost, uvaženi kolega, obiteljske su utoliko što su ležale u obiteljskom albumu. Pitat ću oca kako su tamo završile ...

"Hrabri" ....

[attachment=1]


"Osvetnik" ....

[attachment=2]

Sjajna slika Osvetnika koja se rijetko viđa.

Evo dve sa podmornicom "Smeli" ...


[attachment=1]

[attachment=2]

Savršenstvo. Šteta je što je ova čuvena radnja iz Šibenika otišla u Boku. Šibenik je puno izgubio a Boka je nemjerljivo puno više dobila.

Podmornica Smeli

Smeli, slika iz jednog od brojeva Jadranske straze iz 1931 godine.

Lijepa slika. Gdje je to i zna tko kakva je ona fabrika ?

Mislim da je to Split, a podno Marjana pale travu.

Odlična fotka Smelog u Splitskoj gradskoj luci :) Naravno, pod padinama Marjana dime dimnjaci tvornice cementa Bettiza.

Jos dvije iz "Jadranske straze" godiste 1929.
Porinuce "Smelog" u Francuskoj i "Nebojsa" negdje na Jadranu....

Ima jedan članak u Jadranskoj straži gdje je novinar napisao kako je kapetan odlično šofirao podmornicom.

Negdje sam čuo da je nekoliko časnika sa Smelog odlikovano od strane Francuza, za to što su podmornicu doveli u Jadran, ali i za još neku suradnju sa Francuskom, pa ako netko zna više, volio bih da napiše.

Podmornice "Smeli" i "Osvetnik" Kraljevska mornarica Jugoslavije formalno je preuzela 16. novembra 1929. u Tulonu kada su na njima svečano podignute jugoslovenske ratne zastave. Najstariji naš oficir na primopredaji novih objekata bio je kapetan fregate Vladimir Pfajfer, a ispred domaćina u podmorničkoj bazi u Tulonu, jugoslovenske mornare i oficire pozdravio je viceadmiral Duran-Viela, glavnokomandujući francuske Prve sredozemne eskadre. Francuski admiral pritom je kapetanu fregate Pfajferu, kapetanima korvete Ulmanskom i Tomiću, te poručnicima bojnog broda Plajvajsu i Martinecu uručio odlikovanje Legije časti, dok su odlikovanja Krst kavalira dobili kapetan korvete Vilfan i inženjer Dobrila.

Naslovnica "Jadranske straze" iz januara 1929 donosi sliku "Smelog" na navozu brodogradilista u Francuskoj.

"Hrabrog" podizu na dok Arsenala u Tivtu.

Porinuce "Osvetnika", vjezbe dviju podmornica u Francuskoj i polazak iz Tulona za Tivat.

Nastavljamo sa fotkama iz Jadranske straze na temu dolasdka Smelog i Osvetnika u Jugoslaviju i kompletiranja Podmornicke flotile u Tivtu.

Evo jos jedna....

Eto, internet je naprosto čudo ... svašta se lepog može pronaći pri surfovanju  ;)

Tako i ove dve fotografije sa podmornice "Nebojša" iz ratnog perioda snimljene u Aleksandriji, uz prateći tekst ....




[attachment=1]

[attachment=2]


Izvor: http://royalnavyresearcharchive.aceboard.com/251551-8263-11114-0-Neboshka.htm

Vec cuvena fgotografija "Nebojse" i "Hrabrog" na navoizu tokom gradnje u Njukslu. Interesantno je sto su urednici "Jadranske straze" u legendi objavljenoj ispod fotografije, pogresno napisali da su to "Hrabri" i "Osvetnik".....

Fotografije iz "Jadranske straze" sa krstarenja "Hrabrog", "Nebojse" i "Sitnice" iz Tivta do Aleksandrije i Bejruta 1930 godine.
Na prvoj fotki su podmornicari sa osobljem jugoslovenske ambasade u Egiptu, predvodjenim ambasadorom, pjesnikom Jovanom Ducicem, a na drugoj cetvorica komandanata i to slijeva na desno komadant "Nebojse" porucnik bojnog broda I klase Mirko Dabovic, komadant "Sitnice" kapetan korvete Mirko Pleiweiss, komadant plovnog sastava, kbb Janko Krsnjavi i komadant "Hrabrog", kapetan korvete Bogoslav Erny.

 

Mislim da ovu fotku do sada nismo imali - pomocni brod "Hvar" u Tivatskom zalivu.

Lijepi doprinos, Marinero.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]

Nebojša, sada kao Tara, 1950. godine ...


[attachment=1]

Prestolonaslednik Petar na "Osvetniku", 1932. godine ....



[attachment=1]

Smeli snimljen nakon porinuća u francuskom brodogradilištu "Atrliers & Chantiers de la Loare" u Nantu ...


[attachment=1]

I jedna na kojoj je Hrabri ...


[attachment=1]

Još jedna na kojoj je Hrabri ... Ovo je jedna od prvih fotografija, snimljena odmah nakon porinuća ...


[attachment=1]

Pogonske mašine Hrabrog ...


[attachment=1]

Evo par eksluzivnih fotki sa tornja "Smelog" i prilikom remontnih radova u tivatskom Arsenalu (ja bih rekao da je ovo sto visi nad palubom rotor PEM-a, ispravite me ako grijesim).

Auh Marinero, fotografije su spektakularne ... Svaka časta za ovo :klap

Ima jos druže moj.... ;)

Fenomenalna slika i po ljutoj zimi. Onaj jadničak desno se stisnija od leda.

Drago mi je momci da vam se slike svidjaju. Evo na kraju, što bi stari Latini rekli "dulcis in fundo", jedna od po meni najatraktivnijih slika jedne od podmornica KRM ikada snimljenih. Stacionarno ronjenje "Osvetnika" uz mulo 1 Arsenala Tivat. ;) ;D

 :pirat


Nikada video ovakvo nešto. Nemam reči ...

Ajoj, fenomenalno, nikad viđeno. :klap

Ah, ah - divota!!!

Osvetnik ..


[attachment=1]

U prisustvu čitave podmorničarske flotile vrši se predaja počasne zastave oblasnog odbora Jadranske straže za Dubrovnik, 21.06.1931. godine. Desno na "Hvaru" stoje grčki oficiri sa ŠB Grčke mornarice "Ares" koji su bili u poseti.


[attachment=1]


ŠB"Ares"

[attachment=2]

Još neke koje su nastale prilikom posete prestolonaslednika Petra II podmornici Osvetnik ...


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=1]

[attachment=2]

Bravo Marinero za slike  :marinero

Dread, (radi pazar) ili JS. :klap

Trenutno, i za ovo, radi JS. Danas nisam išao na berzu, uspavao sam se  :D

Ovaj lijevo je Mundorfer ? Zna li se koji je to čamac?

Ova barkasa je, verovatno, nasleđena od KuK Kriegsmarine.

Gradnja Smelog i Osvetnika u Nantesu.[attachment=1]

Nabavka podmornica u Nemačkoj

   Sredinom tridesetih godina Jugoslovenska Kraljevska RM je odlučila da nabavi nove podmornice. Nemačka firma Krup se živo zainteresovala za izgradnju ovih podmornica. Juna 1936. g, Krup je molio svoje Ministarstvo inostranih poslova da, preko nemačkog poslanstva u Beogradu, posreduje za dobijanje ove narudžbine. Krup je već ranije imao kontakata sa Komandom JKRM, koja je molila za strogu diskreciju, pa je poslanstvo upozoreno na to. Naime, JKRM je bila veoma zainteresovana za nemačke male obalske podmornice, od 250 tona. Nemačka Komanda mornarice je bila saglasna sa ovom ponudom i Krup je 14. avgusta 1936. g. podneo pismenu ponudu za izgradnju dve podmornice od 250 tona klase IIB.  Moramo napomenuti, da se u našoj literaturi obično tvrdi kako je reč o nešto većim podmornicama klase IID, ali nemački izvori su nedvosmisleni da se radilo o podmornicama tipa IIB i one se u nemačkoj literaturi često pominju kao “kineske podmornice”. 
   Jugoslovenski vojni organi su odugovlačili sa zaključenjem ugovora i tek aprila 1938. g. Komanda JKRM je podnela zahtev Krupu za isporuku dve podmornice. Premda je Krupov predstavnik upozoravao svoju firmu na jaku konkurenciju italijanskih i francuskih brodogradilišta, Krup ovog puta nije mogao da prihvati kratke rokove. Konačno je oktobra 1938. g. zaključen ugovor o izgradnji dve podmornice za ukupnu cenu od 3,560.000 RM, uz jednaku petogodišnju otplatu preko kliringa, sa rokom isporuke u maju i septembru 1941. g. Izbijanjem Drugog svetskog rata, veoma je ubrzana izgradnja ovih podmornica, koje su bile gotove već u proleće 1940. g. Međutim, na sastanku održanom 7. maja 1940. g. u nemačkoj Vrhovnoj komandi RM (OKM) odlučeno je da se ove isporuke Jugoslaviji ne mogu izvršiti u toku rata, već da ponuda ostane na snazi posle njegovog završetka.  Podmornice su uvedene u nemačku RM, pod oznakama U-120 i U-121. Prva U-120 je postala operativna 20. aprila 1940. g. pod komandom oberlajtnanta E. Bauera.  Podmornicu je potopila sam posada krajem rata, 2. maja 1945. g. u Bremershafenu.  Druga, U-121 je postala operativna 28. maja 1940. g, pod komandom kapetan-lajtnanta K. E. Šritera. I ovu podmornicu je potopila posada, takođe 2. maja 1945. g. u Vesermindeu. Obe podmornice su sagrađene u brodogradilištu Flender verft u Libeku (Flender Werft Lübeck). 
Interesantno je da je E.Bauer, koji je započeo komandantsku karijeru na U-120, postao jedan od nemačkih podmorničkih asova. On je marta 1941. g, premešten na podmornicu U-126, na kojoj je postigao velike uspehe, potopivši 24 saveznička teretna broda sa ukupnom tonažom od 115.983 tone. Bauer je zauzeo 23-će mesto na listi nemačkih podmorničkih asova. Odlikovan je 16. marta 1942. g. Viteškim krstom. Od juna 1944. do marta 1945. g, Bauer je bio komandant 27.podmorničke flotile u Gotenhafenu, a od marta 1945. g. do kraja rata komandovao je 26.podmorničkom flotilom u Pilau.

He, he, Deligrad! Beše li to Zbornik radova iz Požarevca, str.152-153?

To su one podmornice koje se u velikom broju izvora pominju kao "kineska narudžba".

Samo me ti cinkari.

Što, tekst je tvoj! Takvi tekstovi se pojavljuju često koliko i Halejeva kometa.

Kao ratni plijen Talijana[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2]

Nekako mi vise slici na ex Hrabrog, nego ex Osvetnika.

Ovako je izgledao ex Osvetnik - tj. pod talijanskom zastavom F. Rismondo

[attachment=1]

Posada "Nebojše" 1934 i doček nove godine na "Hvaru" 1932.

Bravo Vlado, prelijepe fotke! ;)

Molio bih FF ili bilo koga ko zna iz kog su tačno izvora podaci o begu "Nebojše" iz Jadrana u aprilu 1941. Ovo mi je potrebno zbog motornih torpiljerki koji se tamo lepo spominju.

Reklama iz 1931. godine.


[attachment=1]

Podmornica Osvetnik u Arsenalu ...


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Bravo, Dread - radi pazar!
Kod srednje fotografije, dva dimnjaka od "Dalmacije", lijevo dimnjak od "Zmaja"

Jadrane, ovoga puta nije pazar u pitanju. Ove sam pronašao na nekom starom HDD, skinuto sa interneta pre 3-4 godine. Ali kako nije do sada bilo kod nas, rekoh da ih postavim. Ima tu svašta za videti ....


I ove dve sa Nebojšom su od tada isto ...

[attachment=1]

[attachment=2]

Još jedna sa Osvetnikom, nažalost teško oštećena ....

[attachment=1]

Nebojsa.
Ova prva je valjda slikana u blizini Dakse, a druga je u Boki jer  je potpisana sa Foto Laforest.

Evo i Smeli i Osvetnik.

Fotografija sa foruma www.kolekcionari.com


Odlična, do sada neviđena slika iz ovog ugla ... Komandni toranj Nebojše nakon sudara sa parobrodom Pracat!

[attachment=1]

Još dve sa www.kolekcionari.com


[attachment=1]

[attachment=2]

Još jedna, sa iste lokacije.


Mornari sa Nebojše, na Nebojši.

[attachment=1]

[attachment=2]

Na uvećanom detalju se vidi podmorničarska značka.

Iz priloga o mornarici u jubilarnoj monografiji DŽKJ 1919-1929.

[attachment=1]

[attachment=2]

Dvi zgodne slike podmornica.

Evo malo za one koji vole da citaju......

""Napokon! Tek u desetoj godini po Oslobođenju dobismo prve novogradnje naše Ratne mornarice. Sa zadovoljstvom pozdravljamo ovaj događaj u našoj pomorskoj historiji, uvjereni da su ove prve dvije podmornice početak izvršavanja našeg flotnog programa. Neka prve dvije naše podmornice budu sretni vjesnici novih dana i nove životne jadranske snage naše države. Stoga ih od srca pozdravljamo - sretno prispjele i još sretnije ispunile svoju zadaću u odbrani slobode naših teritorijalnih voda i oslobodjenju naše još neoslobodjene braće"- ovim riječima u uredničkom komentaru magazina "Jadranska straža" Silvije Alfirević je aprila 1928. pohvalio rađanje jednog novog modernog oružja u arsenalu Mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije(KrSHS/J) – podmorničarstva.

Prve vožnje u Britaniji

Završne pripreme za ovaj izuzetno značajan trenutak u razvoju Mornarice KrSHS, počele su punih osam mjeseci prije objave entuzijazmom i patriotizmom nabijenog uredničkog komentara, glasila pomorsko-propagandne organizacije "Jadranska straža". Priča počinje 22. avgusta 1927. kada je iz Tivta, ispraćen od strane komandanta KrM, viceadmirala Dragutina Price, na put ka Velikoj Britaniji isplovio brod "Hvar". Ovaj nedugo prije toga od "Dubrovačke plovidbe" kupljeni stari teretnjak, preuređen je u matični brod za prve jugoslovenske podmornice. Pod komandom kapetana bojnog broda Rikarda Salhera, "Hvar" je za Veliku Britaniju vozio posade prvih dvaju jugoslovenskih podmornica koje su tada još bile u gradnji u brodogradilištu "Wickers Armstrong" u Njukaslu.

Nakon 14-dnevne plovidbe od Tivta, "Hvar" je 4. septembra 1927. stigao u britansku luku Dover, a dva dana kasnije i u Njukasl. U tom gradu "Hvar" i na njemu ukrcanih 150 naših oficira, podoficira i mornara, provelo je narednih pet mjeseci pripremajući se da preuzmu dvije nove podmornice koje su konačno sa navoza tamošnjeg brodogradilišta svečano predate našim posadama 25. januara 1928. Odmah je započeta serija vježbi i usavršavanja posada u upravljanju novim objektima, pa su tri dana kasnije podmornice "Hrabri" i "Nebojša" sa ukrcanim našim posadama u pratnji "Hvara", u sedam sati napustile Njukasl i otplovile za Plimut gdje su stigle 30. januara. U toj luci nastavljen je intenzivan program obuke naših posada koji se nastavio i devet dana kasnije kada su "Hrabri" i "Nebojša" sa "Hvarom" stigli u britansku pomorsku bazu u Plimutu. Dok su se naši podmorničari tu obučavali od strane pripadnika Protivpodmorničke škole VI flotile podmornica britanske RM, kapetan bojnog broda Salher i komandant "Hrabrog", kapetan fregate Janko Kršnjavi, u pratnji jugoslovenskog ambasadora, u Londonu su 6. marta primljeni u zvaničnu audijenciju kod britanskog kralja Džordža V.

Konačno su poslije uspješno završene obuke, naše podmornice i "Hvar" 11. marta 1928. krenule iz Velike Britanije na dugo putovanje ka domovini. Nakon pet dana plovidbe po Biskajskom zalivu i Atlantskom okeanu, sastav je stigao u Gibraltar, jednu od ključnih baza britanske RM na Mediteranu. Tu je izvršena opravka manjeg kvara koji se tokom plovidbe desio na osovinskom vodu jedne od podmornica, a tokom sedmodnevnog boravka našeg sastava u Gibraltaru, kapetan bojnog broda Rikard Salher sastao se sa komandantima britanske Sredozemne flote, admiralom ser Rodžerom Kijsom na bojnom brodu "Queen Elisabeth", odnosno sa komandantom Atlantske flote, admiralom ser Hjubertom Brendom na bojnom brodu "Nelson".

Naš sastav je 22. marta iz Gibraltara isplovio za Alžir, a 1. aprila "Hvar" i podmornice su stigli na Maltu. Pet dana kasnije naš sastav je isplovio za Boku Kotorsku.

Oduševljenje na Jadranu

Prve jugoslovenske podmornice "Hrabri" i "Nebojša" pod komandom kapetana fregate Janka Kršnjavija i kapetana korvete Vladimira Pfeifera, 8. aprila 1928. stigle su u Boku Kotorsku, višestruko povećavši borbenu sposobnost tada male Kraljevske flote sastavljene pretežno od austrougarskih torpiljarki i njemačkih minonosaca dobijenih na ime reparacije nakon Prvog svjetskog rata. Uz dva torpedna čamca tipa "Thornycroft", te hidroavione tipa "Dornier Wall", dvije podmornice unaprijeđenog britanskog tipa "L", bile su najmoderniji i borbeno najsposobniji dio tadašnje RM.

Oduševljenje sa kojim su dočekane, potvrdjuju brojni napisi u ondašnjoj štampi, a značaju uvođenja u operativnu upotrebu dvije nove podmornice, svjedoči i izjava jugoslovenskog ministra Vojske i Mornarice, armijskog đenerala Stevana Hadžića: "Naše nove podmornice tehničko su savršenstvo. Sigurnost je na njima maksimalna. Unutrašnjost je puna sprava, žica, spojeva, te je komplikovana kao ljudski organizam, ali je za svaki pokret osigurana i automatska kontrola, te se ljudske greške odmah otklanjaju. Medjutim, osoblje podmornica pokazalo je toliku rutinu u službi da smo bili zadivljeni. Torpeda, koje su podmornice lansirale na daljinu od dve hiljade metara ispod vode, sva su pogodila cilj, što je bio najbolji dokaz izvježbanosti tog ljudstva i preciznosti sprava".
 
Ministar Hadžić je ovaj komentar dao nakon što je, uz komadanta Mornarice KrSHS viceadmirala Dragutina Price i britanskog ambasadora u Beogradu g. Kenarda, prisustvovao prvim manevrima novih jugoslovenskih podmornica, a koje su "Hrabri" i "Nebojša" u drugoj polovini aprila 1928. izveli u domaćim vodama zajedno sa ostalim jedinicama Mornarice. Ugledne zvanice tom su prilikom bile ukrcane na podmornicu "Hrabri“.

Već prvih mjeseci od uvođenja u operativnu upotrebu, obe podmornice su započele seriju vježbovnih zadataka duž cijele istočne obale Jadrana. U pratnji matičnog broda "Hvar", "Hrabri" i "Nebojša" su nakon Boke Kotorske, ljeta 1928. po prvi put uplovile i u ostale veće luke – Dubrovnik, Split, Šibenik, gdje su takođe nailazile na srdačan doček i veliko interesovanje žitelja tih gradova. Ilustracija toga je i naredni citat iz "Jadranskle straže" koja piše o prvom dolasku naših podmornica u Split, 26. jula 1928.

"Baveći se na svojim prvim manevrima kroz naš Jadran, naše podmornice "Hrabri" i "Nebojša", skupa sa brodom-maticom "Hvar", prispjele su u Split. Dolazak naših podmornica nije bio najavljen i nije uopšte imao zvaničan karakter, pa je stoga za ovaj put otpao čitav niz priredaba u slavu svečanog dolaska podmornica koji je bio pripremljen od Mjesnog i Oblasnog odbora "Jadranske straže" u Splitu, u vezi sa svim ostalim nacionalnim društvima, naročito sa ženskim udruženjima u Splitu (ova su izradila vrlo ukusnu svečanu bojnu zastavu kao dar "Hrabrome"). Unatoč toga, na vidik dveju divnih naših podmorskih lađa kako se približavaju kanalom, za čas se skupilo mnoštvo građanstva, koje je na obali srdačno dočekalo naše podmornice i burnim poklicima pozdravilo njihov ulazak u luku. Slika je bila veličanstvena, jer je malo-pomalo pristizalo čitavo građanstvo da vidi naše brodove, luka je bila krcata sportskim lađicama "Gusara","Labuda" i privatnika. Na svačijem je licu sjala neopisiva radost što vidi ove lijepe i moderne naše jedinice i svak je davao tome oduška dugotrajnim srdačnim klicanjem".

Toliko za sada, ako budete dobri bice jos! ;)

---
kakvu to zastavu vije "Smeli"?

Ja bih rekao da je italijanska.....

Francuska! Gospodo, to je slika podmornice na probnoj vožnji. Još nije obavljena promopredaja i podmornica vije nacionalnu zastavu.

Naravno da smo dobri, jedva čekamo nastavak. :D

Evo jedna slika "Nebojse" prije sudara sa "Pracatom".

Evo za one koji su bili dobri nastavak price....

"Ljudstvo i obuka

Kao i u cijeloj Kraljevskoj mornarici gdje je prema zvaničnim podacima, u službu između 1919. i 1920. primljeno ukupno 156 bivših austrougarskih pomorskih oficira, 70 pomorskih podoficira i 111 podoficira ostalih mornaričkih specijalističkih službi koji su prije toga službovali u austrougarskoj mornarici, u novoformiranoj Podmorničkoj flotili kadrovsku osnovu činili su bivši pripadnici Carske i Kraljevske mornarice Austrougarske. Temelje školovanja i obuke naših podmorničara tako su postavili nekadašnji austrougarski podmorničari Janko Kršnjavi, Vladimir Pfajfer, Slavomir Tomić, Ivan Ulmanski, Miroslav Štumberger, Bogoslav Erni i drugi koji su pored ostaloga, imali i zavidno iskustvo u borbenim dejstvima austrougarskih U-bota tokom Prvog svjetskog rata.

Na njih je pao teret da što bolje pripreme KrM za formiranje podmorničarske jedinice i da na vrijeme osposobe ljudstvo koje treba da u budućnosti primi prve brodove. Tako su već u jesen 1924. na specijalističku obuku u Višu školu za torpediste u Tulonu u Francuskoj, poslati poručnici bojnog broda Mirko Plajvajs i Božidar Martinec. Nakon završetka školovanja, zamijenila ih je druga grupa, a Plajvajs i Martinec prebačeni su na kurs podvodne navigacije u istoj školi. To su bila prva dva podmornička oficira koje je proizvela Kraljevska mornarica. Krajem 1925. stručnu školu za podmorničare u Tulonu završila su još četiri naša oficira. Nakon završetka školovanja, svi su nastavili praktičnu obuku, ploveći nekoliko mjeseci na francuskim podmornicama, da bi se početkom 1926. svi vratili u KrSHS. 

Oni su svoja znanja i vještine, zajedno sa starijim kolegama - bivšim podmorničarima iz Austrougarske, izuzetno profesionalno i nesebično prenosili na mlađe kadrove, pritom iskazujući izvanredne sposobnosti, posebno tokom dužih međunarodnih krstarenja Kraljevskih podmornica i združenih vježbi sa britanskim i francuskim brodovima na Atlantiku i u Sredozemlju tokom kolaudacije podmornica. Brojna priznanja našim podmorničarima za iskazanu stručnost i primjerno ponašanje stizala su i od komandanata stranih ratnih luka i flotnih sastava koje su posjetile naše podmornice, kao i od načelnika specijalističkih škola gdje su naši oficiri i podoficiri boravili na stručnom usavršavanju ili specijalizaciji.

Prvi put u inostranstvo

Na prvo svoje duže međunarodno krstarenje podmornice kreću vrlo brzo po dolasku u domovinu - već 15. maja 1929. godine, kada su "Hrabri" i "Nebojša" bili dio eskadre Kraljevskih ratnih brodova koji su plovili na Krf, Maltu i u Bizertu. Eskadru kojom je komandovao viceadmiral Dragutin Prica, pored podmornica i matičnog broda "Hvar", činili su i krstarica "Dalmacija" pod komandom kapetana bojnog broda Viktora Klobučara i šest torpiljarki pod grupnom komandom kapetana fregate Iva Preradovića. To 34-dnevno putovanje bilo je i od velikog političko-propagandnog značaja za Mornaricu KrSHS koja je tom prilikom prvi put na Mediteranu pokazala svoju ratnu zastavu. Svečani ispraćaj brodovima i podmornicama organizovan je u ranim jutarnjim satima 15. maja iz Tivta, a eskadru je do otvorenog mora pred ulazom u Boku na admiralskoj jahti "Vila", ispratio ministar Vojske i Mornarice, đeneral Stevan Hadžić.

Već narednog dana eskadra je stigla pred Krf gdje je dočekao plovni sastav RM Grčke koji su činili oklopni krstaš "Averof", šest razarača, dvije podmornice i po jedan pomoćni brod, odnosno nosač hidroaviona, pod komandom grčkog admirala Tumbasa.

Našim mornarima i oficirima na Krfu je priređen izuzetno srdačan doček od strane predstavnika grčkih vojnih i civilnih vlasti, kao i građana. Nakon razmijenjenih protokolarnih posjeta, 17. maj je bio posvećen pomenu koji su pripadnici Kraljevske mornarice i njeni grčki domaćini priredili za stradale srpske vojnike u Prvom svjetskom ratu, sahranjene u "Plavoj grobnici" kod ostrva Vido. Na vojničkom groblju na ostrvu, nakon počasnog topovskog plotuna sa krstarice "Dalmacija", održana je komemoracija i vjerska služba, a vijence na spomenik stradalim vojnicima položili su viceadmiral Prica, predstavnici grčke Vojske i Mornarice, te predstavnici naših i grčkih civilnih vlasti. Nakon toga, torpiljarke T-3, T-4 i T-5 u pratnji grčkog razarača "Pontis" i eskadrile hidroaviona se se uputile na pučinu u reon "Plave grobnice" gdje je viceadmiral Prica sa palube T-5, u more spustio vijenac.

Pomorski odred Mornarice KrSHS je 22. maja prispio na Maltu, u jednu od glavnih baza RM Velike Britanije na Mediteranu gdje su im Englezi takođe priredili svečani doček. Za vrijeme šestodnevnog boravka na Malti, naši oficiri i mornari imali su i niz sportskih takmičenja sa svojim domaćinima iz britanske Sredozemne flote. Za tu priliku "na brzu ruku" je oformljen tim od članova posada krstarice "Dalmacija" i podmornica "Hrabri" i "Nebojša" koji su se u nekoliko atletskih disciplina takmičili sa Britancima – članovima posada matičnog broda "Cyclops" i njihovih podmornica H-1, K-26, L-16, L-18, L-21, L-23 i L-26.

Već u prvoj discipline - trčanju na 220 jardi, prvo mjesto je osvojio narednik Kokot sa "Dalmacije" koji je bio pobjednik i u skoku u dalj. Posebno dobre rezultate postigli su naši podmorničari – u "skakanju preko prepona" kako ovaj dogadjaj opisuje tadašnja naša štampa, prvo mjesto osvojio je narednik Kiler sa podmornice "Hrabri", u bacanju kugle drugi je bio podnarednik Belina sa "Nebojše", a treće mjesto je osvojio poručnik korvete Mujdrica, takodje sa "Nebojše". U trci za oficire, među prvima je bio i naš podmorničar, kapetan korvete Bogoslav Erny. Naši mornari i oficiri bili su vrlo uspješni i u nekoliko veslačkih regata kao i plivačkih disciplina, a tokom boravka na Malti, bili su u prilici da prisustvuju i velikom aero-mitingu koji su priredile na tom ostrvu stacionirane jedinice britanskog Mornaričkog vazduhoplovstva. Dvadeset i devetog maja, naši brodovi uplovili su u francusku pomorsku bazu Bizerta u Tunisu gdje su takođe dočekani uz najveće počasti od strane domaćina iz francuske RM. Viceadmiral Prica je tokom višednevnog boravka eskadre u Bizerti obišao tamošnja vojna groblja srpskih, britanskih i francuskih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu i na njih položio vijence.

Na povratku u domovinu, naši brodovi ponovno su se nakratko radi uzimanja goriva, zaustavili na Malti, a potom i u grčkoj luci Argostolion na obali otoka Kefalonija. Tom su prilikom naši mornari presudno doprinijeli gašenju velikog požara koji je, igrom slučajnosti, izbio u hotelu "Markatu" i nekoliko okolnih kuća u Argostolionu upravo u momentu kada su se naši brodovi sidrili u luci. Jedan naš podoficir je čak iz jedne od zapaljenih kuća uspio da spase malo dijete i njegovu majku, pa je zbog doprinosa naših mornara gašenju požara i spašavanju ljudskih života i imovine građana, Opštinsko vijeće Argostoliona na vanrednoj sjednici narednog dana, Mornarici KrSHS uručilo pismenu zahvalnicu.

Plovni sastav se u domovinu vratio 18. juna sa istaknutim plamencima dugim 18 metara na brodovima, simbolično predstavljajući prevaljenih 1.800 milja na tom prvom i do tada najznačajnijem međunarodnom krstarenju Kraljevske mornarice."

Posada Hvara[attachment=1]
Na mostu Nebojše[attachment=2]

Prelijepe fotografije ML! :super

Idemo dalje sa stivom....

"Druga podmornička grupa

Dok se još odvijalo goreopisano krstarenje, u Francuskoj su u punom jeku bile probne vožnje dvije podmornice klase "Syrene" izgrađene za Mornaricu KrSHS na navozima brodogradilišta u Nantu, koje su trebale biti isporučene te jeseni, a ubrzano jačanje naše tek uspostavljene Podmorničke flotile tada je bilo i predmet pažnje inostranih stručnih časopisa, kao što je to britanski magazin "Naval and Military Record" u broju od 2. oktobra 1929. naglasio:

"Jugoslovenska mornarica postepeno počinje da živi. Njena Podmornička flotila koja je već obuhvatala dvije moćne podmornice građene u Engleskoj, poboljšanog "L" tipa, koje nose svaka po 2 topa od 10 cm, upravo je sad pojačana sa dvije manje podmornice "Osvetnik" i "Smeli", koje je nedavno isporučilo Nantesko brodogradilište "Loire". Ove jedinice projektovane od Simonot-a, poboljšano su izdanje izvrsnog tipa "Syrene" i smatraju se od strane francuskih stručnjaka kao najbolje podmornice za odbranu obale koje uopće postoje. One predstavljaju pod današnjim prilikama najveću borbenu vrijednost koja se može postići na jedinicama od 600 t, pošto nose jedan top od 100 mm i šest torpeda najmoćnijeg tipa (od 550 mm), uz brzinu od 14,5 čvorova na površini, dok omogućuju i udoban smještaj za svoju posadu od 43 čovjeka. One su snabdjevene s tri periskopa i sa dobrim podvodnim slušalačkim spravama. Akcioni im je radijus 7.000 milja, vrlo velik za jedinice čisto defanzivne koncepcije: to znači da one mogu krstariti nedjeljama u Sredozemnom moru. Kotorska baza, jedna od najjačih prirodnih luka u Evropi, dobiva tako ponovno na važnosti, naročito zato pošto jugoslovensko osoblje obuhvaća elitu oficira i vođa izobraženu pod austrijskom zastavom. Bokokotorski Arsenal postepeno povećava svoj obim i svoj kapacitet. Još nedavno on je modernizovao admiralski brod "Dalmacija" od 2.400  (bivši njemački "Niobe") i onih osam torpiljarki naslijeđenih od Austrije. Kada program o kome se sada radi, od šest razarača od 2.000 t i šest podmornica od 800 t bude završen, mala jugoslovenska flota biće faktor na Jadranu, ali i na Sredozemnom moru."- zaključuje britanski magazin.

Podmornice "Smeli" i "Osvetnik" Kraljevska mornarica Jugoslavije formalno je preuzela 16. novembra 1929. u Tulonu kada su na njima svečano podignute jugoslovenske ratne zastave. Najstariji naš oficir na primopredaji novih objekata bio je kapetan fregate Vladimir Pfajfer, a ispred domaćina u podmorničkoj bazi u Tulonu, jugoslovenske mornare i oficire pozdravio je viceadmiral Duran-Viela, glavnokomandujući francuske Prve sredozemne eskadre. Francuski admiral pritom je kapetanu fregate Pfajferu, kapetanima korvete Ulmanskom i Tomiću, te poručnicima bojnog broda Plajvajsu i Martinecu uručio odlikovanje Legije časti, dok su odlikovanja Krst kavalira dobili kapetan korvete Vilfan i inženjer Dobrila.

U pratnji matičnog broda "Sitnica", podmornice "Smeli" pod komandom kapetana fregate Vladimira Pfajfera (koji je primio dužnost od Ivana Ulmanskog 27. novembra 1929) i "Osvetnik" pod komandom kapetana korvete Slavomira Tomića, stigle su u domovinu u Tivat 9. decembra. Time je i zvanično uspostavljena druga podmornička grupa Podmorničke flotile KrM Jugoslavije, jer su prvu grupu činili "Hrabri" i "Nebojša" sa matičnim brodom "Hvar".

Za matični brod novih podmornica određen je stari teretnjak "Sitnica" izgradjen još 1891. u Njemačkoj u Elbingu, pod imenom "Nayade". "Sitnica" je imala nosivost od 554 t, parostroj od 370 kW, brzinu od 11 čv i naoružanje od dva topa 47 mm i dva protivavionska mitraljeza. U početku, "Sitnica" je u Floti KrM Jugoslavije služila kao vodonosac, ali je nakon naručivanja dviju novih podmornica iz Francuske, preuređena u njihov matični brod, iako se još vodila i kao školski brod. Rekonstrukcija je obavljena u splitskom brodogradilištu "Jug".
 
Po uplovljavanju u Boku gdje je drugoj podmorničkoj grupi priređen svečani doček, "Smelog" i "Osvetnika" su u Tivtu obišli ministar Vojske i Mornarice, đeneral Stevan Hadžić, komadant Ratne mornarice, viceadmiral Viktor Vikerhauzer i francuski ambasador u Beogradu Dardo. Uslijedio je intenzivni period obuke i vježbovnih vožnji uz jadransku obalu prilikom kojih su nove podmornice pokazale sve svoje nadmoćne tehničke karakteristike.

Jugoslovenske podmornice na Orijentu

"Petnaest dana krstarenja na moru zbog vježbanja, a 13 dana u Aleksandriji i Bejrutu zbog radnji na uređenju podmornica i odmora"- glasilo je kratko naredjenje Komande KrM koje je u maju 1930. primio komandant Podmorničke flotile kapetan bojnog broda Janko Kršnjavi. Na izvršenje su u ponoć 24. juna sa mola I pomorskog Arsenala u Tivtu krenule podmornice "Hrabri" pod komandom kapetana korvete Bogoslava Ernija, "Nebojša" pod komandom poručnika bojnog broda I klase Marka Dabovića, uz pratnju matičnog broda "Sitnica" kojim je komandovao kapetan korvete Mirko Plajvajs. Pred njima je bio mjesec dana odsustvovanja iz domaćih voda i prvo pojavljivanje jugoslovenskih ratnih brodova u istočnom Mediteranu. Tokom dva dana plovidbe do najjužnije tačke Evrope, grčkog rta Matapan, "Hrabri" i "Nebojša" neprekidno su vježbali razne borbene situacije – podvodni napad na brod – cilj koji je u tim uslovima simulirala "Sitnica", te signalizaciju, pratnju trgovačkih brodova, odbranu od napada iz vazduha, itd.

Dvadeset šestog juna u 10 sati naš plovni sastav prošao je rt Matapan i po starom pomorskom običaju, taj je događaj obilježen uz Boga mora i voda Posejdona – prerušenog mornara koji je pohodio sva tri broda i pokrstio one članove posada koji još nisu prošli rutom južno od Matapana. Naredna dva ipo dana podmornice i "Sitinica" plovili su pučinom Mediterana bez kopna na vidiku, sve dok se 29. juna oko 14 sati na horizontu nije ukazala egipatska obala kod Aleksandrije.

"Svi pohitasmo da je vidimo. I zbilja – najprije obrisi, a zatim sve jasnije konture afričke obale – dok se napokon ne prikaže Aleksandrija sama. Okružena žućkastim pješčanim nasipima, skup bijelih kućica nadvišen karakterističnim svetionikom Raz-el-Tin i signalnom stanicom na kojoj lepršaše jugoslovenska zastava – nama u pozdrav. Po prvi put u svjetskoj istoriji pozdravio je Orijent jugoslovensku Ratnu mornaricu"- zabilježio je jedan od učesnika ove plovidbe u magazinu "Jadranska straža". Da dočeka goste na pilotskom čamcu na sidrište aleksandrijske luke isplovio je lično egipatski komadant pristaništa koji je naše podmornice i "Sitnicu" sproveo do unutrašnjeg dijela luke gdje su se "Hrabri" i "Nebojša" vezali na dvije plutače u neposrednoj blizini aleksandrijskog Kraljevskog dvorca.

"Jos se 'Sitnica' vezivala kad pristade motorni čamac sa jugoslovenskom zastavom na pramcu u kome bejaše naš poslanik na egipatskom dvoru g. Jovan Dučić koji nije mogao da sačeka, da lagodnije i iz počasni zvižduk stupi na brod, već se mladenačkim skokom popeo na brod i sa suzom radosnicom u očima zaželio komadantu Podmorničke flotile dobrodošlicu"- opisao je hroničar.

Komandant Podmorničke flotile Janko Kršnjavi kasnije se, držeći tokom svečanog ručka zdravicu ambasadoru Dučiću, osvrnuo na ovaj njegov "upad" na podmornicu: "Neka nam g. ministar oprosti – vidjeći ovu njegovu razdraganost, umjesto da pozdravimo starog iskušanog diplomatu po svim pravilima strogog pomorskog ceremonijala, skoro smo ga poljubili kao od Boga nam datog pjesnika koji je, vraćajući se iz tuđine – stupio na domaće tlo".

Tokom boravka naših podmorničara u Aleksandriji, ambasador Dučić im je ukazao svu moguću pažnju pa su, nakon velikog prijema i svečane večere za posade koju je ambasador organizovao u jednom od hotela, veliki pjesnik i podmorničari zajedno osvanuli u jednom od najeminentnijih noćnih lokala u Aleksandriji. Priređivane su čajanke i večere u restoranima kamo običava da zalazi otmeni aleksandrijski svijet, da uz zvukove večernjeg džeza i žubor fontana, zapleše fokstrot, tango ili slou-foks." – zapis je jednog od učesnika ovih fešti u aleksandrijskim noćima jugoslovenskih podmorničara.

Osim zabave, naši oficiri i mornari su višednevni boravak u Aleksandriji iskoristili i za službene susrete sa kolegama iz egipatske Mornarice, fudbalske utakmice sa dva najbolja profesionalna egipatska tima koje su završene tek relativno tijesnim pobjedama domaćina, kao i za posjete atrakcijama grada i okoline, medju kojima i čuvenim egipatskim piramidama i sfingi. Za sve to vrijeme rijetki i neuobičajeni gosti iz Jugoslavije izazivali su veliku pažnju mjesnog stanovništva ali i drugih koji su u to vrijeme boravili u Aleksandriji.

"Danomice se je mogla primijetiti velika važnost posjete naše Mornarice Egiptu. Orijent je naviknut da prima posjete ratnih brodova. On mjeri snagu države po njezinoj ratnoj mornarici, pa se često događa da se u aleksandrijskoj luci susreću flotni djelovi raznih zastava. Jugoslovensku ratnu mornaricu do ovog momenta nije još imao prilike Egipat da vidi, valjda ni da čuje za nju, kad najednom dolaze dvije velike podmornice (koje bi mogle da budu na ponos i velikim mornaricama), sa mornarima kojima se pozna na licu da su valjani pomorci i dobri vojnici. Sve su novine pune o toj posjeti, pa bile pisane arapskim, enleskim ili francuskim jezikom. Donose slike svih triju brodova i komadanta Podmorničke flotile i popraćuju ih simpatičnim komentarima. Oko jedinica kruže svaki čas jedrilice i brzi čamci sa svijetom, koji ih posmatra i koji pita dozvolu da može pregledati brodove, dok glasnik svaki čas treba da odzdravlja na pozdrav trgovačkih brodova koji mimo njih prolaze. Svi oni – sem italijanskih – pozdravljaju jugoslovensku ratnu zastavu trokratnim spuštanjem zastave – čak i sovjetski parobrod "Novorosijsk" sa zastavom na kojoj je srp i čekić na crvenom polju.“- bilježi o tim danima u Egiptu "Jadranska straža".

Devetog jula u osam sati "Hrabri", "Nebojša" i "Sitnica" napustili su Aleksandriju, a ambasador Dučić sa osobljem jugoslovenskog poslanstva ispratio ih je do izlaza iz luke. Podmorničari su dugo mahali njima, ali i malom čamcu u kome su bile tri Slovenke iz Gorice koje su malo prije isplovljavanja podmornica, pristale uz njih i mornare darivale buketima ruža.

Nakon dvodnevne vožnje, naši brodovi su 11. jula u 11 sati uplovili u luku Bejrut, glavni grad Libanonske Republike i Sirije pod francuskim mandatom. Nakon uobičajene razmjene posjeta sa lokalnim civilnim i francuskim vojnim vlastima, na naše podmornice stigao je i počasni konzul Čehoslovačke Bajer koji je posebno toplo pozdravio dolazak naših mornara u Bejrut.

"Hrabri", "Nebojša" i "Sitnica" u luci tog bliskoistočnog grada ostali su šest dana pripremajući se za dugotrajnu plovidbu i povratak u domovinu do koje su na moru trebali neprekidno da provedu šest dana i šest noći.

"Naši francuski prijatelji potrudiše se da nam ovaj boravak ostane u što ljepšoj uspomeni. I uslijediše pozivi kod najviših vlasti, sad u vilama sred palma i pinija, sad u sobama sa visokim prozorima i persijskim ćilimima neprocjenljive vrijednosti. Pred ulazom bjehu postrojeni spahije sa isukanim sabljama ili mornari sa puškama na pozdrav. I svuda bjehu podignute zarošene čaše u čast njegovog veličanstva, kralja Aleksandra I i naglašeno prijateljstvo obaju naroda, potvrđeno zajednički prolivenom krvlju u prošlosti. Kao i u Aleksandriji, tako i ovdje bjehu naši mornari predmet opšte pažnje sa strane pučanstva. Svojim lijepim ponašanjem i vojničkim držanjem zadivili su i ovdje svakoga."- navela je "Jadranska straža" pišući o boravku naših podmornica u Bejrutu. Nekolicina naših oficira i podoficira automobilima su se uputili i na izlet do Jerusalima gdje su obišli Hristov grob, Zid plača i ostale atrakcije, kao i Mrtvo more gdje je za naše podmorničare koji su se u njemu okupali, pravo otkrovenje bila činjenica da u toj vodi, pregustoj zbog ogromne koncentracije soli, nikako ne mogu potpuno zaroniti.

Naši podmorničari u Bejrutu su 14. jula na francuski nacionalni praznik – Pad Bastilje, prisustvovali velikoj proslavi i defileu francuskih kolonijalnih trupa, a Jugosloveni su tom prilikom položili i vijenac na Spomenik neznanom junaku i prisustvovali svečanoj Svetoj misi u bejrutskoj katedrali. Imali su i više izleta po okolini glavnog grada Libanona, kao i do Damaska u Siriji, a u fudbalskim utakmicama nadmoćno su pobijedili ekipu mornara sa francuskih topovnjača stacioniranih u Bejrutu. Nakon oproštajnog ručka koji je kapetan bojnog broda Janko Kršnjavi priredio na "Sitnici" za francuskog pomorskog komandanta u Levantu i njegov štab, naš pomorski sastav 18. jula u 13 sati isplovio je iz Bejruta i nakon šest dana plovidbe stigao u Boku Kotorsku."

Pravimo pauzu za vikend, pa cemo nastaviti u ponedjeljak.

When did the collision took place? And were there any casualties?


Regards,
Andrzej

May 16th 1930; no serial casualties.

Evo zavrsni dio teksta....

"Međunarodna krstarenja tokom 30-tih

Prvo sledeće duže međunarodno krstarenje naših podmornica nakon goreopisanog istorijskog putovanja na Orijent, bilo je 1933. kada su "Nebojša" i "Osvetnik" plovili vodama južnog Sredozemlja. Naredne godine bio je red na "Hrabrog" i "Smjelog" koji su 4. oktobra 1934. isplovili iz Tivta na krstarenje Mediteranom sa ciljem "pomoračkog školovanja novoukrcanih posada i ispitivanja funkcionisanja podmorničkih uređaja za vrijeme dužeg bavljenja van baze". Podmornice su trebalo da, svaka sa druge strane, obidju Siciliju i da uplove u Bizertu u Tunisu, a zatim da se istim putem vrate u Jugoslaviju. Medjutim, zbog ubistva kralja Aleksandra I Karadjordjevića 9. oktobra u Marseju, podmornice su samo djelimično izvršile zadatak. Na sam dan atentata, "Smeli" je uplovio u Bizertu, dok se "Hrabri" još nalazio na moru, nešto podalje od obale Tunisa. Na vijest o pogibiji kralja Aleksandra i po primljenom naređenju, podmornice su prekinule dalje krstarenje i najkraćim putem vratile su se u Boku Kotorsku gdje su obje uplovile 13. oktobra. Iako ovo krstarenje nije moglo biti završeno u cjelosti, planirani cilj ipak je u dovoljnoj mjeri postignut. Naročito loše vremenske prilike koje su tih dana vladale u čitavom basenu Mediterana, pružile su posadama dovoljno prilika da se priviknu na rad pri teškom moru, kao i da se na teškom moru pokaže tehnička ispravnost i kvalitet brodova, naoružanja i opreme.

Sledeće duže krstarenje preduzeto je avgusta 1935. kada su "Hrabri" i "Osvetnik" posjetili Maltu. Podmornice su isplovile iz Tivta 3. avgusta u 18 časova, a 6. avgusta u 16 sati uplovile su u luku Valeta na Malti. "Hrabri" i "Osvetnik" su se vezali uz britanski matični brod za podmornice "Cyclops" čiji je komandant našim komandantima i oficirima na raspolaganje stavio kabine i sav komfor na svom brodu. Čitava posada naših podmornica takodje je smještena na "Cyclopsu" zajedno sa britanskom, a oficirima je saopšteno da se smatraju počasnim članovima raznih klubova na Malti. Narednog dana razmijenjenje su oficijelne posjete sa britanskim civilnim i vojnim vlastima, a te večeri je glavnokomandujući britanske Sredozemne flote, admiral Viliam Fišer priredio svečanu večeru u čast jugoslovenskih podmorničara. Osmog avgusta jugoslovenske posade razgledale su znamenitosti Malte, a uveče su za njih svečanu večeru priredili britanski oficiri. Narednog dana Jugosloveni su obišli britanske podmornice koje baziraju u Valeti, a uveče su bili gosti na svečanosti koju je u Malteškom klubu za njih priredio jugoslovenski počasni konzul Agius. Narednog jutra "Hrabrog" i "Osvetnika" posjetio je lično komandant Sredozemne flote admiral Viliam Fišer koji se tom prilikom obratio našim podmorničarima:

"Srećni smo što vas vidimo na Malti. Mi smo bili često gosti u vašoj zemlji i nigdje nismo primljeni tako lijepo kao kod vas. Stoga se i veoma radujemo što ste nas posjetili. Ja ću još danas uputiti vašem komandantu Mornarice telegram u kome ću izraziti svoju radost i blagodarnost zbog te posjete. Gledajući vas, lično sam se uvjerio o besprekornom držanju, odličnoj disciplini i vladanju, pa sam ubijeđen da je ovakva posada spremna za sve zadatke. Dozvolite mi da vas pozdravim vašim pozdravom – Pomoz' Bog junaci!"- kazao je admiral Fišer na što su mu naši podmorničari uglas odgovorili: "Bog ti pomogao!". "Hrabri" i "Osvetnik" 10. avgusta u 10 sati napustili su Maltu i par dana kasnije uplovili u Tivat.

Naredne godine "Hrabri" i "Osvetnik" krstarili su od Boke do Krfa. Godine 1937. iz Velike Britanije u Tivat je došla tehnička inspekcija koja je trebalo da procijeni u kakvom su stanju podmornice  Kraljevine Jugoslavije i kako se održavaju. Konstatovano je da su "Hrabri" i "Nebojša" u zadovoljavajućem stanju, dok francuske podmornice kako je navedeno u izvještaju, "zahtijevaju češće remonte".

Tokom avgusta i septembra 1937. preduzeto je još jedno veće združeno krstarenje Sredozemnim morem plovnih jedinice Ratne mornarice ali i jednog odjeljenja Pomorskog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. Svrha krstarenja bila je da se brodske posade priviknu na duže vožnje, vježbanje astronomske i navigacije u nepoznatim predjelima i upoznavanje stranih luka i naroda. Na ovom krstarenju učestvovale su podmornice "Hrabri" i "Smeli", razarač "Dubrovnik", pomoćni brod "Spasilac" i matični brod za hidroavione "Zmaj", te tri hidroavina tipa "Dornier Wal". Na čelu ove kombinovane eskadre bio je kapetan bojnog broda Armin Pavić.

Razarač "Dubrovnik" sa ukrcanim komandantom eskadre trebalo je da posjeti Istambul, a podmornice i "Zmaj" Kaneju na Kritu. U Pireju je bilo predvidjeno sjedinjenje ovih brodova i podmornica, kao i odjeljenja hidroaviona koji su po planu, trebali direktno iz Jugoslavije da dolete u luku glavnog grada Grčke. "Spasilac" pod komandom kapetana fregate Konstantina Grubešića je imao naredjenje da izvrši kraće krstarenje u Jonskom moru sa posjetom luci Argostolion, da bi se u slučaju potrebe našao pri ruci hidroavionima za vrijeme njihovog preleta iz Boke Kotorske za Pirej.

Razarač "Dubrovnik" se nakon trodnevne plovidbe do Istambula i četvorodnevnog boravka, gde su naši oficiri predvođeni kapetanom bojnog broda Pavićem imali niz zvaničnih susreta sa visokim predstavnicima civilnih i vojnih vlasti Turske, uputio pored grčkog ostrvu Lemnos – bitnog savezničkog sidrišta i baze tokom Prvog svjetskog rata, ka Pireju ispred koga se narednog dana na otvorenom moru prije ulaska u luku, sjedinio sa tamo već prispjelim podmornicama "Hrabri" i "Smeli" i maticom hidroaviona "Zmaj".

Podmornice "Hrabri" pod komandom poručnika bojnog broda I klase Juraja Bonačija i "Smeli" pod komandom poručnika bojnog broda I klase Milivoja Mužine i "Zmaj" kojim je komandovao kapetan fregate Ervin Fink, krenule su na krstarenje iz Tivta 24. avgusta i dva dana kasnije stigli u luku Kaneja u Suda zalivu na ostrvu Krit. Nakon trodnevnog boravka na Kritu, naši brodovi su po uzburkanom moru doplovili do Pireja gdje su se sjedinili s razaračem "Dubrovnik", u međuvremenu prispjelim iz Turske.

Po uplovljenju u Pirej, uslijedile su uobičajene posjete vojnim i civilnim zvaničnicima Grčke, te svečanost polaganja vijenaca na Spomenik neznanom junaku u Atini. Narednog dana u podne, u obližnu hidro-bazu grčke Mornarice Faleron, sletjeli su jugoslovenski hidroaviona "Dornier Wal", taktičkih brojeva 251, 252 i 254 pod komandom poručnika bojnog broda I klase Eduarda Pikla. Naši hidroavioni proveli su pet sati u vazduhu leteći od Boke Kotorske do Pireja.

Tokom višednevnog boravka u luci grčkog glavnog grada, naši oficiri i mornari obišli su lokalne znamenitoisti, posjetili Arsenal grčke RM u Salamini, kao i najveći grčki ratni brod – oklopni krstaš "Averof". Posebnu čast doživjeli su kada se na svečanom ručku koji je Jugoslovenima u čast, u luksuznom hotelu "Sesil" u Kifisiji priredio podsekretar grčke Ratne mornarice, pojavio i sam premijer Grčke Metaksas. Podmornice "Hrabri" i "Osvetnik" iz Pireja su za Tivat isplovile 4. septembra, a narednog dana to su učinili i "Zmaj" i "Dubrovnik". Na povratku u domovinu u koju su stigli 7. septembra, razarač se zaustavio kod Krfa gdje je u "Plavu grobnicu" u more bačen vijenac i odata počast srpskim vojnicima stradalim u Prvom svjetskom ratu.

"Na opisanom putovanju ispunjeni su svi postavljeni zadaci: posade jedinica privikle su se na duže vožnje, izvršene su vježbe na većim morskim predjelima, a oficirima je pružena prilika da se usavrše u astronomskoj i navigaciji u nepoznatim vodama. Svima je pružena mogućnost da upoznaju strane zemlje i narode. Vazduhoplovnim jedinicama bilo je ovo prvo putovanje u inostranstvo, pa su tom prilikom sakupljena dragocjena iskustva. Za vrijeme cijelog putovanja nije bilo nikakvih zastoja na brodovima i brodskim uređajima. Materijal je odgovarao u svemu postavljenim uslovima. Jedinice su svojim odličnim izgledom svuda svratile na sebe opštu pažnju i bile predmet vrlo povoljnih komentara, kako među stanovništvom posjećenih krajeva, tako i u mnogim člancima u novinama."- rezimirao je zvanični časopis Mornarice Kraljevine Jugoslavije - "Mornarički glasnik", postignuto na ovom, posljednjem masovnijem zajedničkom krstarenju Kraljevske mornarice pred Drugi svetski rat.

Već naredne godine Komanda Mornarice donijela je odluku da "posade intenzivno vježbaju u domaćim vodama" i da će se "održavanju podmornica i obuci posada i dalje poklanjati velika pažnja". Bila je to samo prva posljedica sve težih prilika na međunarodnoj vojno-političkoj sceni – "vjetrova" predstojećih tragičnih dešavanja u Drugom svjetskom ratu  u kojima će ipak, jedna jugoslovenska podmornica nastaviti da se na svoj način, bori do samog kraja i povratka u oslobodjenu domovinu 1945."

 

Thank you :)

Maticni brod "Hvar" dok je jos plovio kao trgovacki brod "Umtali".

Izgradnja Hrabrog i Nebojše.[attachment=1][attachment=2]

Osvetnik prvi put u domačim vodama.[attachment=1]

Predivne fotografije! Bravo, ML!

[attachment=1][attachment=2]

Zastava sa "Nebojše"...
fotografija delo administratora sa MCM foruma

[attachment=1][attachment=2]

Jedna mala najava - povodom 17.aprila i 70-te godisnjice potapanja razaraca "Zagreb", u Pomorskom muzeju u Kotoru 15.,aprila bice otvoreno malo izmijenjeno i dopunjeno odjeljenje posveceno Prvom i Drugom svjetskom ratu, a medju novim eksponatima je i velika mesingana znacka i grb podmornice "Osvetnik" koja je sa te podmornice skinuta 1941 u Arsenalu kada su brodove KrM Jugoslavije preuzeli Italijani.

Marinero, već te vidim 17. aprila u kotorskom muzeju....

Vec 15. aprila sam ja tamo, druze moj, sa sve fotoaparatom. U medjuvremenu, cim dodjem do scannera, dobijate i pozivnicu za ovaj dogadjaj na uvid... ;)

Gospodo, uz izvinjenje sto to nisam mogao prije uraditi, poistavljam obecane fotografije novih eksponata u odjeljenju prvog i Drugog svjetskog rata Pomorskog muzeja u Kotoru: brodogradjevna oznaka podmornice "Osvetnik", kasa za povjerljive dokuemnetesa podmornice "Hrabri" i dio dokumenata nadjenih u njoj.

Bravo marinero za ovo sto dijelis sa nama  :klap

Isto, vec receno!

"Nebojsa" i "Osvetnik" u tivatskom Arsenalu.

Evo cijela Podmornicka flotila KrMJ na okupu u Arsenalu Tivat. Napred je "Sitnica", po njenoj krmi "Hvar" uz koji su bocno vezane sve cetiri podmornice. Sa druge strane mula I je "Zmaj", ali on nije bitan u ovoj prici.....

Za one koga zanima sto je bilo u sefu ya povjerljiva dokuemnta podmornice "Hrabri" i sto je zajedno sa kasom, 16.aprila 1941 baceno u more u Boki, gdje je provelo narednih 40 i kusur godina....

Evo jos....

Neverovatno marinero...

Hvala da deliš to sa nama.

LPB

Fantastično marinero. :klap :klap :klap

Pa ovo može i da se čita...
Šta misliš da li će nam dati to za ono o čemu smo pričali...?

Kopaću i dalje...ali ovo je najbolje što sam do sada našao:
Samo zastavna gala :(

Drago mi je da vam se svidjaju stara dokumenta, gospodo. Nastavicemo sa time kasnije, a u medjuvremnu jedna lijepa slika "Nebojse".

"Hvar" I P klase "Hrabri".

Nastavljamo sa dokumentima iz sefa podmornice "Hrabri".

I jos ovo....

Podmornica sa koje poticu prethodno citirani dokumenti.

Ovu sliku sam greškom stavio u topic o podmornicama JRM, ali sada ispravljam tu grešku.

[attachment=1]

Dve sa pomoćnim brodom Sitnica.


[attachment=1]

[attachment=2]

Evo sva tri tipa podmorničarske značke u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, odnosno dva tipa i jedistvenog podmorničarskog znaka.

[attachment=1]

Izradu podmorničarskog znaka u Kraljevini SHS naručio je tadašnji zapovjednik mornarice, odmah po nabavci dvije jedinice drugog, francuskog tipa podmornica. Naručene su tom prilikom dvije varijante te značke, jedna za posade na starijem, egleskom tipu podmornica a druga za podmorničare na francuskom tipu. Te iste, 1929, graveri u zagrebačkoj Tvornici zlatne i  srebrene robe  “Greisbach i Knaus” (nakon WWII i nacionalizacije nama poznatija kao Industrijska kovnica “Orešković Marko” ili IKOM) izradili su prve značke za oba tipa podmornica.
Obije značke su urađene u pozlaćenoj bronzi  i obije imaju u osnovi isto idejno rješenje. Na prvom tipu je silueta podmornice “Nebojša” ili “Hrabri” sa topom i isturenim periskopom, ispod koje su stilizovani reljefni talasi. Na drugom tipu je silueta podmornice “Smeli” ili “Osvetnik”, takođe sa topovskim naoružanjem i izvučenim periskopom, ali bez talasa u reljefu ispod siluete. Oba tipa imaju isti lovorov vijenac koji se završava na vrhu istom krunom ispunjenom crvenim emajlom. Oba vijenca su u dnu povezana mašnom: na prvom tipu sa čvorom, na drugom bez njega. Dimenzije prvog tipa 52x56mm, a drugog 46x51mm (visina x širina). Na poleđini oba tipa, na vijencu,   utisnut je evidencijski broj koji je bio evidentiran u Knjizi nosilaca i izdatih znakova.

05. novembra 1937. godine, ustanovljen je jedinstveni znak za posade na svim tipovima podmornica u Kraljevini Jugoslaviji. Znak je ustanovljen kao “vidno priznanje za naporno i opasno službovanje na kraljevskim podmornicama”. Iskovan je iz dvije komponente. Osnovu čini vijenac u obliku ležećeg ovala kojeg sačinjavaju dvije grane: lijeva sa lovorovim i desna sa hrastovim lišćem. Na vijenac je nakovana silueta podmornice “Smeli” ili “Osvetnik”, takođe sa isturenim periskopom I vidljivim topovskim naoružanjem. Ispod podmornice i iza podmornice, od korjena vijenca do kraljevske krune,  nalazi se admiralitetno sidro sa užetom. Na sidrenom srcu je štit sa grbom Kraljevine Jugoslavije. Znak je izrađen od srebra čistoće 900/1000, težine 30gr i dimenzija 50x65mm. Na poleđini znaka je utisnut evidencijski broj, oznaka za plemeniti metal i žig proizvođača Greisbach i Knausa (G&K). Iza krune i grba su matice i šrafovi za kačenje na uniformu, u realnosti često zamjenjivani horizontalnim ili vertikalnim patent iglama, alkama za prišivanje, šnalama i drugim improvizacijama koje su za cilj imale sačuvati uniformu od para vidljivih rupa.
Vijenac, sidro, kruna i grb su pozlaćeni, ispoliranih spoljnih i patiniranih unutrašnjih ivica. Silueta podmornice je nakon kovanja izlagana oksidaciji radi estetskog patiniranja srebra. Na nijednom od pet primjeraka koje sam imao priliku vidjeti u živo, ova pozlata nije sačuvana.
Pravo na privremeno nošenje znaka imali su oficiri, podoficiri i mornari ukrcani na podmornicama kao aktivna i rezervna posada, za vrijeme dok traje ukrcanje. Pravo na stalno nošenje Znaka, prema Naredbi o ustanovljenju, imali su:
- pomorski oficiri koji su uspješno komandovali podmornicom u opremi ili u pripremi, najmanje dvije godine.
- pomorski oficiri koji imaju ukupno šest godina podmorničarske službe i položen ispit za komandanta podmornice.
- svi pomorski oficiri, oficiri drugih struka i podoficiri koji su služili ukupno osam godina na podmornicama.
U slučaju smrti nosioca znaka (trajnog ili privremenog nosioca) Naredba predviđa da Znak prelazi u svojinu njegove porodice. Podmorničar koji je izgubio pravo na nošenje znaka, bio je dužan da ga vrati komandantu podmorničarske flotile.
Troškovi podmorničarskog znaka su podmirivani iz budžeta mornarice za razliku od, recimo, pilotskih i ostalih letačkih znakova koje su nosioci nabavljali o vlastitom trošku.
Naredbom je bio propisan način nošenja znaka, i to: na sakou tamnoplave uniforme između prvog i drugog dugmeta odozgo, na redengeatu između drugog i trećeg dugmeta odozgo, na bijeloj bluzi na sredini donje polovine lijevog džepa, te na mornaričkoj bluzi u visini lijeve sise.
Obavezno nošenje je važilo za svakodnevnu, službenu i svečanu uniformu. Znak se nije nosio tokom službe i radova na podmornici na vezu ili u vožnji, kao ni tokom boravka na matičnim brodovima “Hvar” i “Sitnica”. Predpostavljena količina iskovanih znakova je 250+250+300 primjeraka po jednim odnosno 400+400+400 po drugim kolekcionarima.

Tara (ex Nebojša)[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Hrabri.

[attachment=1]

krmene prostorije na Sitnici
Italijanski crtež iz 26.11.1942

Jedna za Marinera i Malog od palube snimljena u arsenalu  ;)

Nažalost, teško je oštećena od nebrige i vlage u nekom beogradskom podrumu, ipak je spasena juče sa Kalenić pijace sa još nekoliko fotografija.


[attachment=1]

Jedna od podmornica klase Hrabri u plovidbi.


[attachment=1]

Bravo dred, prelijepe fotografije!!!!! ;) :super
Samo, gotovo sam 100 posto siguran da ona prva na kojoj su "Hvar" i podmornice nije snimljena u Arsenalu. Naime, na operativnoj obali su dvije velikie dizalice a to nije bio slucaj ni sa jednim dijelom obale u Arsenalu da taj jedan komad "dijele" dvije dizalice. U daljini se u desnom dijelu fotografije primjecuje nesto kao nisko ostrvo ili poluostrvo sa sumom, a top mi takodje ne lici na okolinu Arsenala. Luka Split mozda ?

Zaista ne znam, ja sam mislio da je arsenal u pitanju baš zbog dizalica. Nažalost oštećenje fotografije je preveliko, da bi se razaznala pozadina.

Uglavnom su sve fotografije koje sam nabavio snimane u Boki, pa sam pretpostavio da je i ona tamo snimljena. Ima jedna slična, proveriću.

Evo do tada još jedna snimljena na podmornici, zbog planina u pozadini, cenim Boka isto. Nažalost, opet oštećena.  :'(


[attachment=1]

Nema veze gdje su slikane druže, bitno je da si ih ti našao i sačuvao od propasti. Prelijepe su, svaka Ti čast! Moraćemo mi sa palube da osnujemo neki novčani fond i stavimo Ti ga na raspolaganje da Ti kao provjereni stručnjak za nalaske vrijednih antikviteta, nalaziš još više ovako fenomenalnih stvari za sve nas! :super :klap

Ta ti ideja nije nimalo loša  ;D


Evo ove slične što sam pominjao ranije. Ovde se lepo vidi pozadina i okoliš kao i Hvar sa sve četri podmornice.

U malo je boljem stanju i da se izvući iz nje ponešto. E sad, da li je ista lokacija u pitanju kao ona prva što sam postavio, to tek treba videti i utvrditi.

[attachment=1]

E, ova je definitivno slikana u Arsenalu, u pitanju je mulo I, a ovi ljudi što su se slikali stoje na mjestu gdje je sada prva od ovih novih zgradurina Porto Montenegra - stambeno poslovni kompleks "Teuta".
 U odnosu na onu koju si postavio ranije, vidi se velika razlika - naime na onoj prvoj se duž cijele operativne obale uz koju su vezani brodovi diže zid, vjerovatno za brodova u luci zaštitu od marete, a i dizalice su mnogo veće i drugačije nego na ovoj drugoh slici za koju nesumnjivo znamo da je slikana u Arsenalu. U svakom sluačju, izvanredne su!

Kada več spominješ Teuta, malo je off, radi li još disko klub Teutina špilja u H.N.?

Ne nažalost, već godinama!

Hvala!

Fotke su super :klap :klap :klap

rekao bih da je u Splitu, Sustipan u pozadini......

Snimak sa matičnog broda Hvar. Iza mornara se vide (delimično-jedva) podmornice Hrabri i Nebojša.


[attachment=1]

Podmornicka flotila daje rubni pozdrav razaracu "Dubrovnik" u ljeto 1933 pred Tivtom, i kralju Aleksandru karadjordjevicu koji se sa "Dubrovnikom" vratio u zemlju nakon posjeta Grckoj, Turskoj, Bugarskoj i Rumuniji.

Bravo Marinero!
Sve se spremam poslati podosta originalnih fotografija bas po ovom topiku, ali otisao je neki dio na glavnom kompjuteru pa ne radi ni skener ni ekran; sutra dolazi majstor. Ali, nema me sljedecih desetak dana. Tesko mi pada ovakovo prinudno odsustvo.....

Nešto razmišljam i razmišljam. Pa nije ta Starojugoslavenska Mornarica ni bila tako loša. Imala je i ona toga podosta. Pogledaj samo ove podmornice. A gde je i ostalo. A pre toga i velika Austrougarska mornarica. A sad, a sad.....
A sad, prazno More Jadransko. ??? ???

Traka sa kape mornara "Hvara"; buduci je ta matica dio podmornicke flotile, smjestam je ovdje.

[attachment=1]

[attachment=1]

Navigacijski oficir, Baska - 18.7.1933.

[attachment=1]

Dio posade "Nebojse" 7/1933, Novi Vinodolski

[attachment=1]

Izvrsne fotografije Jadrane  :klap

Hvala ti, ima jos, medjutim trebam naci vremena - tek iza 5.9.

Sjajno, jadrane! :super :klap

Pohvale i sa moje strane Jadrane. :klap Vrpce su zbilja za muzej, rijetko viđene :)

Pozdrav iz Slovenije...

Pronašao sam ovaj forum i temu o brodu Hvar i podmornicama... Moj je deda Kežmah Jože služio na tom brodu izgleda u vreme kad su se gradile ove podmornice u Engleskoj . Nažalost i deda i tata več su pokojni pa pošto sam bio dete kad su se priče razvijale oko dedinog iskustva na brodu Hvar neznam tačno priču. Ali imam par original fotografija u jednom starom albumu i jednu fotografiju u drvenom okviru na kojem je komplet posada broda Hvar. Mislim, da sam malopre vidio u ovoj temi tu fotografiju.

Ostale u albumu su slike posade, jednog oficira, podmornica u plovbi i u izgradnji. Nemam skener pa ču slikati digitalcem i stavit tu pa ako neko nešto zna , da mi napiše ako može...

Znam ,da je nekad postojao i model broda i slika u muzeju u Piranu... vidio sam to još kao dete.

Pozdrav zasad, Janez

Pozdrav Janez,
Bilo bi izvrsno da poslikas fotografije koje imas i postavis ih - neka se nadju u istom topiku.

Evo nekih slika...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Kad bi bar znao koje je godine služio moj deda na Hvaru...

...do i oko primopredaje u Newcastleu.

Evo slika u okviru... Još kad sam bio  dete tata mi je pokazivao svog oca na toj slici koja je visjela u njegovoj radionici ali nikako da se sjetim koji je deda ... Mama je znala ali je sad nažalost u bolnici i ko zna dal če se sjetit. A ni tu sliku nije vidjela bar 20 godina. Ja sam je slučajno pronašao među starim stvarima skupa sa albumom.

[attachment=1]
[attachment=2]

Dali se zna kako je završio brod Hvar ?

vec je o tome, cini mi se, pisano na Palubi...., najosnovnije

 Subsequent History:
1896 Umtali, 1925 SOLUN - 1927 VINTALI - 1928 HVAR - 1941 QUARNEROLO - 1945 HVAR - 1951 MORNAR

Disposal Data:
BU 1953

Hvala na prilogu Janez i dobro nam došao na Palubu  :super

OK, hvala.

Nov sam tu pa još moram puno toga pročitati  :)

Iako je Dread postavio ove fotografije jos 7.2. o.g., sada bih mogao sa sigurnoscu reci da je fotografija gdje "Nebojsa" tuce more snimljena u X/1933. na Sredozemlju. Naime, nasao sam nekoliko vrlo slicnih fotografija gdje je naveden datum izlaska u Mediteran.

Znači ovo bi mogao biti "Hvar" ...

Mornar ? http://www.photoship.co.uk/JAlbum%20Ships/Old%20Ships%20M/slides/Mornar-01.html

... ili je to neki drugi brod...

Umtali ? 

http://www.photoship.co.uk/JAlbum%20Ships/Old%20Ships%20U/slides/Umtali-09.html

Nazalost nije taj ....ovo je "Mornar" koji je nabavljen od "Brodospasa" (isto ime) i bio je u vlasnistvu Jadranske Slobodne Plovidbe Split od 1963-67.

49 ORIS - 58 MORNAR - 67 AGIA VARVARA - 68 CAPTAGIANNIS - 70 RODANTHI A. - 71 GALAXY

Ovaj je "Mornar" novogradnja u odnosu na spomenutog "Mornara"/"Hvara"

Da i meni kao laiku činilo se da to ni je taj... Mislio sam možda da su  ga predrugačili - preradili.

Fotografije prikazuju dio predavaca i slusaoce VI oficirskog podmornickog kursa

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Sljedecih nekoliko grupa fotografija prikazuju posadu i podmornicu "Nebojsa" pri izlazu u Sredozemno more u 9/1933.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Maestralno Jadrane  :klap

Zanimljivo, originalnu fotografiju označenu kao N7 imam i ja u kolekciji. No to nije za čuditi. Na tom putovanju je bilo mnogo osoba, napravljeno je sigurno dosta kopija ovog filma, najmanje po jedan set fotografija zasvakog od učesnika tog putovanja.

Izvrsno, još jednom, veliko HVALA  :super

 :)
Fotografije su se izradjivale u atelieru, i sada modernog, imena FOTO 1 STATION u Dubrovniku.

Sjanjo jadrane, sjajno! Daj nam jos ovih predivnih materijala! :super

Još neke iz mog albuma...

Ovo je vjerovatno slikano u engleskoj... ili ne ?

Sjajno   :klap

Sve tri su uslikane u Engleskoj, Newcastleu tačnije. Nadovezuju se na priču onih koje si ranije postavio u temi.

Hvala!

Podmornice JKRM uz bok "Hvara", zaplenjene od strane Italiijana u Tivtu.
1941. godina.
U pozadini "Dalmacija".
Na "Hvaru", čini mi se na nadgrađu, maskirna cerada, ako se ne varam.

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

[attachment=1]

Posade "Hrabrog", "Nebojše" i iz Francuske tek prispjelih novoizgradjenih podnmornica "Smeli" i "Osvetnik" u Tivtu daju pozdrav jahti "Vila" na kojoj su ministar vojske i mornarice đeneral Stevan Hadžić, komadant Ratne mornarice, viceadmiral Viktor Vikerhauzer i francuski ambasador u Beogradu Dardo.

"Nebojša" u Tivtu, neposredno nakon sudara sa pb "Miho Pracat".

Slatko na kraju - mislim da do sada nismo imali ove fotografije "Smelog" i "Osvetnika" u raznim fazama izgradnje na navozima u Francuskoj.

Ove iz Francuske prvi put vidim  :super

U pravu si Marinero, lepo je ispraćena izgradnja u više faza, pravi dokumenti.

Attached photo was supposedly made in Norway. Does HRABRI ever visited Norway before WWII??
[attachment=1]

Short answer is - no.

Backround remindes on it´s homeport - Boka Kotorska Bay, and the people on board seems not to belong to Yugoslav Royal Army, so I guess these are Italians in the time when boat was captured in april 1941.

[attachment=1]
(preuzeto sa betasom.it)

Mali ispravak: dvije podmornice narucene za Jugoslaviju u Njemackoj gradjene su u Kielu (brodogradiliste Krupp-Germania) kao redni brojevi 613 i 614, narucene su 1.6. i 15.9.1940, ali je gradnja anulirana vec 19.9.1940, poslije cega je materijal s navoza uporabljen za gradnju drugih podmornica. Podmornice U 120 i U 121 su bile narucene za Kinu i gradjene su u brodogradilistu Flenders u Lübecku, a poslije dovrsenja su usle u sastav njemacke Kriegsmarine. Cesto ih se mijesa s "nasim" podmornicama, ali je rijec o cetiri razlicite podmornice. Klasa "Orjen" su bile motorne torpiljarke (MT 1-8), a narucene su jos cetiri (MT 9-12), koje takodjer nisu ni gradjene.

Ovo je vrlo važan podatak, upravo zato što postoje razne nedoumice , a i razna nagađanja u stranoj literaturi oko ove dve podmornice. Možeš li dati izvor podataka. Nisam znao da su tako rano stornirane i da je materijal razaslat u Flenderwerft, te nisu završene u Kielu. Lenton takođe pominje da su završene u Luebecku, čime još jednom dokazuje svoju pouzdanost kao izvor.

Iz njemackih knjiga o pojedinim brodogradilistima i od jednog poznanika koji je strucnjak za podmornice I. rata, ali je ovo "kao usput" rijesio. Postoje tocni zapisi kad je gdje i sto naruceno. I ja sam prije vise vjerovao Lentonu, ali su mu neke stvari bile prejednostavne da budu tocne ;) Ako se bolje pogleda Lenton, onda se za U 120 i 121 (narudzba za Kinu) vidi kako su gradjene u Lübecku, a znamo da su kobilice "nasih" polozene/trebale biti polozene u Kielu. Jos cu pogledati koja su tocna imena pojedinih knjiga.

Iz knjige "V modrem in belem" u izdanju muzeja iz Pirana.

Slika je bila, ali poprilično reducirana, pa postavljam podpuniju.[attachment=1]

mislim da nije do sada bila:

Nope, jos je nisam nigdje vidio, sve cetiri podmornice i obadva maticna broda.

"Smeli" u zavrsnim fazama opremanja u Nantu....

Slična bila, ova nije, u pitanju je original... ;)

Što se tiče naših podmornica naručenih u Nemačkoj apsolutno je sigurno da su zvanično naručene oktobra 1938. godine i da je njihova izgradnja odmah započeta jer postoji ne samo ugovor nego i izveštaji našeg vojnog atašea o napretku izgradnje kao i čitava prepiska sa nemačkim nadležnim organima kad je izgradnja obustavljena septembra i oktobra 1939. godine. Ova dva datuma iz 1940. godine mogu samo da budu datumi kad je izgradnja podmornica nastavljena tj kad su podmornice definitivno rekvirirane za potrebe Nemačke RM.

U stvari sad sam proverio moje ispisi čak ni to nije moguće. Prva naša podmornica je postala operativna 20. aprila 1940. godine a druga 28. maja 1940. godine a na sastanku održanom u OKM 7. maja 1940. godine odlučeno je da se ove podmornice uvedu u sastav nemačke RM o čemu je obavešten naš vojni ataše. Dakle izgradnja podmornica po izbijanju rata nije obustavljena nego je čak i ubrzana. Ali su Nemci prihvatili da narudžbina ostane na snazi do daljnjeg. Nije nemoguće da pošto je nakon pada Francuske izgeldalo da je kraj rata blizu da su Nemci odlučili da se neke druge dve podmornice odrede za Jugoslaviju a kada je posle prvih neuspeha u Bisi za Britaniju postalo očiglednu da od brzog kraja rata nema ništa da su to opet stornirali.
Da rezimiram. Izgradnju dve podmornice od oktobra 1938. do maja 1940. godine je moguće pratiti iz izvorne građe pa ne bi trebalo da bude ništa sporno.

Ove podmornice su ovako predstavljene u "Warships of the World - Coronell Maritime press" iz 1944. godine.

Kao godina početka gradnje se uzima 1939. godina u Kilu, a zabeležena je samo jedna podmornica.


[attachment=1]

[attachment=2]

Ugovor je potpisan oktobra 1938. godine a sama izgradnja početkom 1939. godine (po svemu sudeći krajem januara početkom februara).

Jos jedna fotka sa navoza u Nantu prilikom gradnje SMELOG i OSVETNIKA.

Podmornice gradejne u Njemackoj: tko je kome lagao ne zna se, ali je sigurno (po izvornim dokumentima brodogradilista) da od onih jugoslavenskih nije bilo nista, a one druge za Kinu su gradjene u sasvim drugim brodogradilistima. Sto se korespondencije tice, i ja svasta pisem, a ne mora biti istina...

Akagi apsolutno je nemoguće da se Nemci toliko foliraju da naš vojni ataše obilazi podmornice u izgradnji da naši uredno isplaćuju sve što je predviđeno ugovorom a da podmornice ne postoje. Postoji dokumentovana odluka OKM da se dovršene jugoslovenske podmornice rekviriraju za Krigsmarine. Pre će biti da je taj tip koji to istraživao nešto prevideo. Isuviše su krupne stvari bile u igri da bi se Nemci toliko folirali a naši naseli. Izvini ali to bi bila jedna od najvećih prevara XX veka. Imao sam u rukama dokumenta o sigurno 90% vojnih narudžina Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije u inostranstvu od 1921. pa do kraja 1940. godine. Nema šanse da nasednu na foliranje takvih razmera GARANT.

Treba imati na umu da je vojni ataše Kraljevine u Berlinu bio izvrsni obavještajac Vladimir Vauhnik. To ide u prilog Deligradovoj tezi da nije bilo nasjedanja na foliranje.

O.K., da li je moguce nekako preko privatnih poruka doci do skenova relevantnih dokumenata? To bi onda rijesilo i neke njemacke "nepoznanice", jer se ovdje do sad javlja samo ta prica da YU-podmornice nisu ni zapocete. O kojem je brodogradilistu rijec u dokumentima? Mozda se nastojalo prevariti Francuze i Engleze, pa su sirene lazne informacije o "kineskim" podmornicama.

Pa naterao si me da pretražim svoju arhivu i evo mog mišljenja šta se desilo a čekam vašu reakciju. Sredinom tridesetih godina Jugoslovenska Kraljevska RM je odlučila da nabavi nove podmornice. Nemačka firma Krup se živo zainteresovala za izgradnju ovih podmornica. Juna 1936. g, Krup je molio svoje Ministarstvo inostranih poslova da, preko nemačkog poslanstva u Beogradu, posreduje za dobijanje ove narudžbine. Krup je već ranije imao kontakata sa Komandom JKRM, koja je molila za strogu diskreciju, pa je poslanstvo upozoreno na to. Naime, JKRM je bila veoma zainteresovana za nemačke male obalske podmornice, od 250 tona. Nemačka Komanda mornarice je bila saglasna sa ovom ponudom i Krup je 14. avgusta 1936. g. podneo pismenu ponudu za izgradnju dve podmornice od 250 tona klase IIB.  Jugoslovenski vojni organi su odugovlačili sa zaključenjem ugovora i tek aprila 1938. g. Komanda JKRM je podnela zahtev Krupu za isporuku dve podmornice. Premda je Krupov predstavnik upozoravao svoju firmu na jaku konkurenciju italijanskih i francuskih brodogradilišta, Krup ovog puta nije mogao da prihvati kratke rokove. Konačno je oktobra 1938. g. zaključen ugovor o izgradnji dve podmornice za ukupnu cenu od 3,560.000 RM, uz jednaku petogodišnju otplatu preko kliringa, sa rokom isporuke u maju i septembru 1941. g.   
E sad pazi ovo.
Juna 1937. godine boravio je potrpedsednik Čang Kaj Šekove vlade i istovremeno ministar Finansija u Nemačkoj. Posle boravka u SAD bio je u Nemačkoj i avgusta 1937. godine. Tada je na osnovu vrlo velikog nemačkog kredita naručena velika količina nemačkog oružja za potrebe kineske armije. Između ostalog naručene su i dve podmornice klase IIB kod Krupa ali je njihova izgradnja započeta septembra 1937. godine u brodogradilištu Flender Werft Lübeck. To su inače jedine dve podmornice ove klase sagrađene ovde sve ostale u Krupovim brodogradilištima uglavnom u Kilu (ali ne sve u tom gradu). Već aprila maja 1938. godine zbog pritiska Japanaca Nemci najvećim delom obustavljaju (bar javnu) oružja Kini. Pošto je podmornice bilo nemoguće tajno isporučiti gotovo je sigurno ova narudžbina stornirana. Upravo u to vreme javljaju se Jugosloveni koji insistiraju na hitnosti. Krup se prvo nećka rokovi su previše kratki ali tu su već započete kineske. Hoćete kratke rokove evo vam ovih podmornica naravno za manje prepravke nema problema. Po našim podacima naše podmornice su takođe rađene u Flender Werft Lübeck. Po našim podacima radovi su započeti januara ili februara 1939. godine ali moram dapriznam da nigde ne piše da su započete od početka samo se kaže da su radovi na podmornici započeti.
Mislim da je sad sve jasno.
A ŠTA VI MISLITE.

E, ovo je sad najpotpuniji i najlogicniji pregled zbivanja u vezi tih podmornica. Jugoslavija je kao prije i Austrija imala dobre odnose s Kruppovim brodogradilistem Germania, stoga ne cudi sto su podmornice prvo tamo narucene, ali se onda pojavila varijanta otkupa kineskih. Moram znatno korigirati taj dio svog arhiva (bolje sada, nego kad jednog dana izadje ta dugo pripremana knjiga o Mornarici Kraljevine).
Nesto drugo u vezi podmornica: nas rukopis (kolega Maksimovic i ja kao autori) o podmornickom ratu na Sredozemlju 1914-1918 je gotov i vjerojatno cemo ga izdati sami, jer od izdavaca nekako nista. Trebamo najprije "ispitati trziste" da znamo koliko primjeraka dati u tisak. Tekst obuhvaca razvoj podmornica (ukratko) u zemljama koje su operirala na Sredozemlju, politicki i strateski uvod, a zatim operacije svih podmornica svih zemalja na Sredozemnom, Jadranskom, Crnom i Mramornom moru 1914-18.
Pozdrav svim forumasima!

Odmah mene racunaj medju sigurne kupce.... ;) :) :) :)

Mislim da ovu fotografju HVARA na sidristu pred tivatskim Arsenalom do sada nismo imali. Obratite pažnju na desni dio slike i brod u pozadini ' zakleo bih se da je to pb "KARADJORDJE" i to sa velikom privremenom zakrpom rupe i oštećenja na lijevom boku nakon sudara sa "Morossinijem".

U pravu si, to je Karađorđe. Dobra fotografija.

"Smeli" uz bok "Sitnice".
Sliku sam našao na netu...navodno je snimljena u San Tropeu...  ???

Sa foruma Mycity
[attachment=1]

Ovaj u prvom planu bi trebalo da je Anton Javoršek, onaj iza izgleda da nije dobio izlaz u subotu i po nekim provjerenim izvorima u trenutku fotografisanja sočno je opsovao i komandanta, ali i monarhiju, kao i kuvara...
Kuvar mu je za kaznu dao duplu porciju uobičajenih splačina, monarhija i komandant dali su mu ukor ;)
Liči mi na "Hvar"

Iako su je "zamaskirali", prepoznaje se "Sitnica"
[attachment=1]

[attachment=1]

Izvor: http://royalnavyresearcharchive.aceboard.com/251551-8263-11114-0-Neboshka.htm

Lokacija nepoznata. Svečani doček Smelog i Osvetnika u nekoj luci maloga mista. Nismo je dosada imali.

A vidi transparenta "Osvetniče Zdravo"  :)

lako za transparent. Zanima me koja je to  lučica.

To je bar lako, u pitanju je Makarska.  :)


Evo slične fotografije istog događaja, snimljeno koji trenutak pre ili kasnije.

[attachment=1]

U pitanju je svečanost predaje zastave podmornici Osvetnik, u tu priliku i prigodan natpis "Osvetniče zdravo".

Hvala Dread.

Nema na čemu, lako je meni kad imam materijal  ;)

Evo još jedne fotografije sa samog događaja iz drugog ugla koji mnogo više otkriva o lokaciji. Okupilo se puno sveta tada, leteo je i hidroavion DH 60 Gipsy Moth "Sarajevo" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=9059.msg59362#msg59362) za tu priliku.

[attachment=1]

Evo saznalo se,po broju ljudi pretpostavljao sam da je neko veće mjesto  :)

Dread lako tebi kad imaš skladište slika. Što ćemo mi siromasi poslati? ;D

Pa šta Vam preostane. Svako je dao doprinos prema svojim mogućnostima, kao u dobra stara vremena.
;D   


Bez sve šale, nađe se i kod tebe, a i ostalih svašta nešto, a tu smo da se nadopunjujemo.

Isti povod, samo se to ranije dogodilo na "Nebojši"...

Ovo se dogodilo u Šibeniku.

Prije u Mandalini nego u Šibeniku. Mogao si isplaziti jezik dok si iz Šibenika došao u Mandalinu. Tu zastavu predala je baka moje žene. Baka se rodila u Kotoru gdje joj je otac  bio ravnatelj gimnazije. Imam te slike u albumu.

Svaka cast Dread na detekciji mjesta! Jos jednom foto Brodarskog
[attachment=1]
i plan luke Makarska
[attachment=2]

Mandalina  omiljeno mornaricko mjesto za sve prigode
[attachment=1]

Krajolik totalno  neprepoznatljiv za današnje naraštaje Šibenčana. U dijelu grada gdje živim možda bi  stotinjak ljudi starijih od 70 godina iz prve prepoznali Rogač, Križ, Baldekin i Dobriku. Ostalima bi se ovo moglo podvaliti pod Boku ili koju drugu lokaciju.

"Smeli" pred porinuce u Nantu.

Kraljevske podmornice u JFS iz 1933. godine.


[attachment=1]

Osvetnik na reklami brodogradilšta Ateliers et Chantieres da la Loire objavljenoj u JFS iz 1933. godine.


[attachment=1]

[attachment=1]

Sušak, uvala Martinšćica, tridesete godine.

Vrlo zanimljiva fotografija.
Martinscica kakva je bila nekad.
[attachment=1]

Kraljevski brod Hvar nije baš bio ljepotan.

[attachment=1]

Na poledjini fotografije je napisano: Na "Sitnici" prilikom povratka "Hrabrog" i "Nebojse" "Smelog" sa 15-dnevnog krstarenja.

[attachment=1]

Fajn slike. Iz kojeg ih baula vadiš?

Opet po malo grabljam......

Kopajući u vrtlu pronašao sam sliku Nebojše.

Nisam siguran jesmo li imali ovu fotku "Nebojše"....

Da su pripadnici flotile imali dara za kulturni rad govori i ova slika iz JS

Scena Doma JS u Tivtu. Na zalost, ta zgrada vise ne postoji, stradala je u bombardovanju tokom Drugog svjetskog rata...

Iako je Hvar bio "matora drtina" na ovoj se fotografiji jasno vidi da je bio dobro održavan. Na krmenom dijelu brodske oplate nema ni traga korozije. Očigledno je da je skoro ofarban. Mornari na slici imaju trening pred predstojeće mornaričke sportske igre. Treniraju povlačenje konopa a sparing partner im je bitva na mulu 1
 

Prelijepa fotka, bravo! :klap :klap :klap

Kakva gužva u Makarskoj. Podmornice, putnički brodovi, zrakoplov u obrušavanju, znatiželjnici. Sve se to sjatilo uz rivu i na rivi.

Sjajno brodarski. :super :super :super

Hidroplan je DH 60 Gipsy Moth "Sarajevo" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=9059.msg59362#msg59362) a događaj je isti onaj koji smo pominjali ranije u temi, tj. predavanje ratne zastave podmornici Osvetnik.


Ovu istu imam i ja, doduše postavio sam samo jedan deo (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=3489.msg250729#msg250729) ove Smodlakine fotografije. Čuvao sam celu za kasnije, ali eto Brodarski je nepresušni izvor  :klap

U drugom planu je jos jedna podmornica - "Nebojsa".

Plan "Hvara":

Opa! Bravo za ovo!

Sjajno. :super

A da je JKRM imala ozbiljne planove prilikom osnivanja flotile podmornica, dokazuje i ova ponuda iz Britanije za brod maticu...
Finansijski razlozi su ipak odlučili da se umjesto ovog broda (novogradnja) mornarica odluči za prepravku "Umtail-a"
I ovo je dio već pomenute izložbe o 85 godina jugoslovenskog podmorničarstva...

 :klap :klap :klap

Davne 1940. jedan mornar je gurao kolica sa kablovima prema "Hrabrom", "Nebojši", "Smelom" i "Osvetniku"...

Dvije iz privatne arhive potmka jednog starog podmornicara...

Na palubi "Hvara" vezanog sa sjeverne strane mula I u Arsenalu Tivat.

Posada je znacajno ucestvovala u remontu podmornica na kojima je sluzila, kao sto je to odlicno opisano u knjizi "Ukleta podmornica" Krunoslava Leontica. Evo kako im je bilo na doku Arsenala Tivat dok su strugali obrasline na podvodnom dijelu podmornice....

Naravno, bilo je i lijepih momenata tokom plovidbi. Evo kako je izgledao objed na podmornici, a onda se poslije naravno, morala naći i kakva damižana dobrog crnog vina da se zalije obrok...

Bravo Marinero!

Hvala jadrane.... Ima toga jos prilicno, siguran sam da ce se i mali od palube ukljuciti sa njegovim doprinosom jmer su sve ove fotke sada trenutno izlozene na jednoj izlozbi u Tivtu, posvecenoj 85-toj godsinjici dolaska Hrabrog i Nebojse u Tivat.

Možda se i priključim ako nađem vremena otići do tamo...  ;)

Dk cekamo da mali "podje" do izlozbe koju je postavljao, da nastavim ja sa slikama....
Na palubi "Smelog".

Grupa podmornicara na palubi ili Hvara ili Sitnice u Arsenalu Tivat.

... po detalju ograde - "Hvar".

Marinero je jos 8.2.2011. postavio gotovo identicnu fotografiju...
[attachment=1]

Slikano u Tivatskom zalivu, iza tornja podmornice prema krmi naslucuje se silueta ostrva Stradioti (Sveti Marko).

"Hvar" i prve podmornice u Gruzu.
[attachment=1]

U tivatskom Arsenalu na palubi "Nebojše" skupilo se veselo društvo...

Spomenik podignut u čast južnoslovenskog ujedinjenja 1918 je bio jedno od omiljenih mijesta za slikanje u Tivtu
Na fotografiji su članovi posade podmornice Nebojša

Do sada  nismo imali ovakvu fotografiju na kojoj se može vidjeti i municija topova od 102 mm na "Nebojši"

 i evo još jedne sa palube broda Hvar

I dok barke iza njih polako povlače mrežu punu srdela, na krmenom dijelu palube "Nebojše" prave se fotografije za uspomenu na druženje.
Mnogo je dvopeka pojela, a bogami i vina popila ekipa iz motornog odsjeka...

Molim moderatore da izbrišu prethodni post pošto sam ga uduplao...  :zid :zid :zid :zid
Mada mogu da ostave komentar uz sliku ....

Da se iskupim evo jedne fotke "Nebojše" sa zastavama na krmenom i pramčanom koplju...

Je li bila ova?

Evo nekih koje do sada nisu viđene...
ovih dana podmornice ponovo postaju atraktivne... ;)

Visoki gost je bio na minonoscu "Galeb", tih dana dok se planeta spremala za pokolj koji do tada nije vidjela...
(Što bi rekli "muzičari" u poznatom Šijanovom filmu: "...osedlo' je Švabo crnog konja...", parafraziram...  ;D)

Kako god bilo, a bilo je to vrijeme kada se "Beli Orao" napravio, a "Danica" nasukala, dok su na "Vili" nadobudni komandanti igrali bridž............................. posada "Nebojše" se spremala za pozdrav Galebu:

I u pravom trenutku šapke su bile podignute visoko iznad glava...  :marinero :marinero :marinero
 ;D

Hvar

[attachment=1]

Nebojša na vežbama sa britanskim avionima.

[attachment=2]

Ne znam da li je negde drugde bilo, ali ne mogu da nađem spisak ljudi koji su prvi otišli na obuku za podmornice u Newcastle i u podmornicama se vratili u SHS. Da li neko ima te spiskove? Posebno me interesuje posada Nebojse.

Takođe me interesuje spisak posade na podmornici Nebojša koja je bila na pocetku Aprilskog rata 1941, ako neko ima?

Koliko se sjecam, navode se neki clanovi posade ili posada engleskih podmornica...istina poodavno, na ovom topiku.

Nažalost, ima tek poneko ime i to uglavnom prvih oficira.

Čovek koga tražim je g. Marin Šimera. On je bivši tast mog oca iz prvog braka. Moj otac I on su se vrlo poštovali, pa I kada se moj otac ponovo oženio ostali su u kontaktu sve do rata 90-tih. Jedna od stvari koje je poklonio mom ocu je tabakera kupljena u Newcastlu u zalagaonici 1927. godine.
Kako mi je otac umro pre dve nedelje, prebirajući po njegovim stvarima, našao sam ponovo i tu tabakeru sa papirom gde su napisani (doduše rukom mog oca) gde je kupljena i kada.

Po onome što se sećam iz priče svog oca, on je bio na Nebojši i "pokupio" ga je u Engleskoj. Koliko znam bio je oficir Kraljevske Mornarice i jako ponosan na to čak i posle II rata. Posle II svetskog rata je očigledno i dalje bio na podmornicama, jer Plavnik ga pominje u prvoj posadi P-802 kao Brodski podoficir 1953. Ne znam šta to tačno znači na podmornici, ali ono što mi je pričano jeste da je non-stop pričao sa mojim ocem o torpedima, pa sam ja zaključio da je bio zadužen za to. Kako mi je bilo preneto imao je problema sa novom vlašću, jer je bio Kraljevski oficir, međutim ne znam mu čin ni onda ni u novoj Jugoslaviji. Pravio je divne velike makete brodova jedrenjaka od šibica (imamo 2 ne baš u dobrom stanju) i čak imao izložbu raznih čvorova i tih maketa. Otac mi je rekao da je dopratio kralja iz Marseja, ali kako se ovde navodi da je bilo naređeno da se svi brodovi i podmornice (pa i Nebojša) vrate u svoje luke, deluje mi kao loša informacija od mog oca.

U monografiji Podmorničarstvo Jugoslavije kažu da je bio brodarski podoficir u prvoj posadi 802.

poz.

Da, to je Plavnik i napisao, ali ga nema nigde više

Slične fotke su već bile negdje ali mislim da nisu iste.Ove je poslao moj otac sa Zmaja negdje oko 1930-te doma(kući),dok je služio na Zmaju.
Pozdrav!

[attachment=1]
[attachment=2]

Svejedno, veoma su lepe.

Sjajno! :klap :klap :klap

Hvala Vam obojici!
 
Samo da se ne rukovodite onom izrekom nakog od onih velikih ruskih pisaca -i prase voli da ga se pomazi!Šalim se.
Pozdrav obojici!!!

Gospodin Marin Šimera bio je podmorničar u Kraljevskoj RM i u JRM. Bio je podoficir pomorske speciialnosti. Marina sam upoznao 1985. godine kada smo imali proslavu 40. godišnjice podmorničarstva. Bio nam je jedan od uzvanika čime je bio strašno iznenađen jer ga do tada nitko nikamo nije pozivao. Ja sam određen da mu budem domačin i stalna pratnja obzirom na njegove godine. Ne znam koliko je tada imao godina ali bio je već u poznim godinama (čini mi se preko 80) no unatoč tome bio je vitalan. Tada je živio u Kaštelima a ispred Lore dovezla ga je kčer. Unatoč godinama ušao je u P tipa 821 i u 831 i bio je oduševljen viđenim. Znam da je pričao da je bio po podmornicu u Englesku i da je od tada cijelo vrijeme bio na podmornicama. Jedino se ne sječam što je rekao gdje je proveo 2. sv. rat. Poslije rata također je bio na podmornicama u Puli ali je negdje početkom 50-tih godina otišao u mirovinu.
Kada smo bili u našoj brigadnoj Spomen sobi odmah je prepoznao izloženi dio sustava za regeneraciju zraka sa Mališana. Sječam se da je prepoznao i sirenu koja je bila izložena a bila je sa stare Save. Za tu sirenu je ispričao i priču kako je došala na P. Naime Sava je imala stalnih problema sa sirenom sve dok neki od podmorničara nije otišao na jedan od brodova (čini mi se minolovac) skinuo sirenu i montirao ju na Savu. Sječam se da je on rekao i ime tog podmorničara kao i brod ali ja to nisam popamtio.
Uglavnom gospodin Šimera zadržao se kod nas u brigadi do dugo poslije podne tako da je bila i potraga za njim jer mu se kčer već jako zabrinula što ga nema odnosno nisu ga mogli pronaći u Lori jer smo mi bili u našem dnevnom boravku (kantini). Susret sa Marinom ostao mi je stvarno u lijepom sječanju ali na žalost ne znam puno više detalja o njegovom životu.

Hvala Plavnik.

On je imao familiju u Kaštelima (inače je tu rođen), ali je živeo u Rijeci. Bez obzira hvala ti. Znaš li koji je bio čin pri penzionisanju?

Dakle, gospodo, da vas cujem ? Ove predivne fotografije HVARA, HRABRG i NEBOJSE napravljene su u Gruzu a maestro je bio iz cuvenog foto ateljea La Forest. Uzivajte!

Sjajno!

Ove prekrasne fotografije kao da gledam u diorami - il' je isti postavljac, il' se brzinom svjetlosti sele iz jednog foruma na drugi (kao i "Cetinje")

Bice da je u pitanju isti postavljac....  ;) ;D

Sjajne slike, pa da su na sto foruma, prvi put ih vidim.

Na mostu SMELOG u tivatskom Arsenalu i sa doka Arsenala, prilikom remonta te iste podmornice....

Ma-ri-ne-ro!!!

Mulo 1 Arsenala u Tivtu neposredno nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941 i Podmornicka flotila u italijanskim rukama. U pozadini HVAR, a u prvom planu sa lijava na desno OSVETNIK, SMELI i HRABRI.

Od poznatog fotografa
[attachment=1]
[attachment=2]

Evo jedne iz Velike Britanije

Osvetnik.

[attachment=1]

Dread, Marinero i Mali od palube postavili su nekoliko fotografija snimljenih istog dana; ova (za zeljeznica.net) je malo drukcija.
[attachment=1]

Mulo 1 Arsenala i na njemu sa jugoistočne strane vezani Zmaj i Dalmacija, a sa sjeverozapadne Sitnica, Hvar i bočno na njega dvije P klase Hrabri i onda dvije P tipa Smeli. U prvom se planu vide i tračnice po kojima su se nekada u Arsenalu (do uvodjenja u upotrebu motornih kareta) kretali vagoneti i male motorne lokomotove koje su ih pokretale, odnosno mobilne parne dizalice.

Blizu, ali ipak je najvjerojatnije slikano s druge strane zaljeva u jednoj od dvije luke.
[attachment=1]

[attachment=1]

Ovakvu sliku Hrabrog na doku još nismo imali...
Uživajte  ;)

Vidim ja po svemu ovome proteklih dana da si opljackao Gulu! ;)

Ma nisam pljačkao nikoga...  ;)

Evo i jedne "skraćene" fotografije naše podmornice Nebojša...

I evo još jedna:
Njemačka, britanska i francuska brodogradnja, bok uz bok...

I dok je "Smeli" u doku,
"Osvetnik" u lijevoj strani fotografije drži stražu...

Jedna iz obiteljskog albuma. Gospođa koja je predala zastavu je Bokeljka, živila i umrla u Šibeniku. Oko predaje zastave bilo je zavrzlama ali je ona sve to uspješno riješila. Od sestre sin joj je bio pilot u KM, jedno vrijeme na minonoscima i Jadranu. Kasnije kapetan fregate u JRM.

Bravo!

Ovu sam stavio skoro u zatvorenom djelu foruma, neka je sada ovdje:

Ovo do sada nismo imali ali smo pominjali:
Dan je 09.12.1929. Vidi se i vojni orkestar na mulu 1 koji svira svečane pjesme. Doček nije glamurozan kao onaj za "Hrabrog" i "Nebojšu", ali ovo jeste važan isječak pomorske istorije:
"Smeli" se već privezuje uz bok "Nebojše", a uskoro će se uz "Smelog" privezati i "Osvetnik".
Vidjeli smo mnoge fotografije sve četiri podmornice JKRM uz bok "Hvara", a ovo je trenutak kada je flotila kompletirana
Svim članovima foruma želim da uživaju u ovoj fotki...  ;)

Hrabri na svom putovanju prema novoj domovini, fotografisan u Engleskoj. Verovatno ušće reke Tyne.

[attachment=1]

Slikano u Gruzu; Daksa u pozadini.

Evo još jedne iz Gruža:

hrabri

Sitnica.

[attachment=1]

....i Silni.

"Vreme", br. 3062, str.3, 09.07.1930.g.
Podmornice „Nebojša" i „Hrabri" sa brodom „Sitnica" stigle su u Bejrut
Juče je jedan odred naše ratne mornarice sastavljen od Kraljevskog broda Sitnica i od podmornica Hrabri i Nebojša, nalazeći se na krstarenju po Sredozemnom moru, uplovio u luku Bejrut u Siriji.


Posle posete koju je u maju i junu prošle godine naša Kraljevska mornarica učinila Krfu, Malti i Bizerti, pod zapovjedništvom tadašnjeg komandanta mornarice admirala g. Dragutina Price, i posle posete koju je naša krstarica Dalmacija učinila takođe prošle godine u leto, Barceloni i Marselju, ovo je treće veće krstarenje naših ratnih brodova u inostranim vodama.
U ponoć 25. juna isplovila je iz Boke Kotorske matična lađa Sitnica sa podmornicama Hrabri i Nebojša pod komandom kapetana bojnog broda g. Janka Kršnjavog, koji je u isto vreme komandant prve grupe podmornica.
Podmornicom Hrabri komanduje na ovome putu kapetan korvete g. Erni, a podmornicom Nebojša poručnik bojnog broda g. Dabović.

Slika Osvetnika objavljenja u leksikonu Minerva (1936)

Nebojša..

Jel`neko od vas gospodo, do sada vidio maketu "Hrabrog", oficijelni rad brodogradilišta u Newcastle-u ? Evo je onakva kakva je 1928 uručena predstavnicima KrMJ na primopredaji "prave" podmornice....

Jedna lijepa fotka SITNICE.

OSVETNIIK slikan sa SMELOG.

OSVETNIK i NEBOJŠA u tivatskom Arsenalu. Budući da NEBOJŠA nema krmeni top, izvjesno je da je ovo slikano nakon 1930, jer je krmeni top NEBOJŠE prebačen na pramac nakon što je ta podmornica u sudaru sa pb MIHO PRACAT maja 1930, oštetila prednji dio tornja i ostala bez svog pramčanog topa.

HVAR na doku Arsenala u Tivtu.

HRABRI i NEBOJŠA uz bok gorepomenutog broda.

„Novo Doba", br. 284, str. 2, 20.11.1929.g.
Naše nove podmornice putuju za Jadran 7. decembra
Naše podmornice „Smeli" i „Osvetnik" nalaze se u ovom momentu na vježbama u okolici Toulona. Kako nam pišu, u zadnje vrijeme pokusne vježbe zadržale su se naročito na iskušavanju vijka te su bile izvršene neke izmjene na vijku „Osvetnika". Kako se saznaje, 7. decembra isplovit će obje podmornice sa brodom „Sitnica" uz francuskih voda te će biti upućene za naše luke.

Brodogradilište „Ateliers et Chantiers de la Noire" obratilo se Jadranskoj Straži predlogom da mu pomogne u izgradnji jedne posebne spomenice u počast porinuća prvih jugoslavenskih podmornica u Francuskoj. Ovo brodogradilište običava za svaki novonapravljeni brod izdati tzv. „Livre d'Or", t. j. jedan mali, ukusno opremljeni album, u kom su fotografije sa gradnje broda, protumačeno značenje njegovoga imena te historijat bodova koji su nosili slično ime. U albumu je pored toga prostor za ispisivanje sviju komandanata koji će u toku karijere komandovati brodom. Spomenuto brodogradilište zamolilo je Jadransku Stražu da bi pripremila tekst spomenutih albuma. Za „Smeloga" Jadranska Straža će pripremiti historijat naših Usokoka, tih simbola smjelosti našeg mornara, a za „Osvetnika" historijat borba našeg narodah protiv Turske, koji su stvorili tolike naše narodne osvetnike.
Brodogradilište, koje gradi podmornice pripremilo je za Jadransku Stražu ukusan model naših podmornica koji će biti poklonjeni Pomorskom Muzeju isto onako kao što su bili poklonjeni modeli „Hrabrog" i „Nebojše".

[attachment=1]
[attachment=2]
izvor : delcampe.net

mmornar sa "Smelog"

Crtez podmornice iz klase L-50. "Hrabri" i "Nebojsa" su ranije planirane podmornice L-67 i L-68.
Mozda se otkrije funkcija dva otvora o kojima je govorio Karlo.
[attachment=1]

U nastavku trazenja odgovora sto predstavljaju dva tamna otvora ispod tornja podmornica Hrabri/Nebojsa, mozda ovdje imamo odgovor - mozda, kao i kod ovih, sluze za privez konopa kod bocnog vezivanja podmornice.
Evo dvije fotografije koje bi to mogle razjasniti.
[attachment=1]
[attachment=2]

Vjerovatno ste Vi u pravu.Onda su podmornice bile vezivane uz matični brod.Očito posada nije imala smještaj na kopnu pa je to bio i racionalni vez i zbog postavljanja siza.Međutim,ne mogu da zamislim isplovljenje  samo jedne podmornice između a da se ne ne pokreće posada svih.Možda to i nije bio problem jer se posada svih nalazila na matičnom brodu.

Poz.

na fotografiji piše odakle je, ali je ja ovdje stavljam zbog "SITNICE" koja se vidi vezana na bovi, u pozadini....

Poštovani,

Pišem Vam sa zamolbom da mi predložite nekoliko kvalitetnih fotografija podmornice "Hrabri", koje bi uključili u prezentacijski katalog našeg poduzeća.
Naime moj je nono "Ivan Petrc" bio član posade podmornice "Hrabri", moj otac šef elektrike na norveškoj brodskoj kompaniji Hoegh a i dan danas u vezi s najmodernijim brodovima, dok ja kao treća generacija putujem cijelim Mediteranom, Sjevernim i Crnim morem pružajući specijalističke usluge popravaka high tech dizala na brodovima.
Molimo da mi prema Vašem iskustvu i prijedlogu pošaljete najbolju sliku podmornice "Hrabri" koja će uistinu ponovno zablistati i zaživjeti svoju povijest, pošto će katalog biti na engleskom i hrvatskom jeziku i u rukama najvećih svjetskih brodara.

Lijepi Pozdrav,
David Petrc, dipl.ing.elektr.
david_petrc@yahoo.com

@marinero,

 uz ovu Vašu fotku ne piše da su podmornice imale zapravo dva matična broda.Čitao sam "Iz života podmorničara i tamo se "Sitnica" ne spominje.Spominje se "Hvar".Piše da je uporedo sa gradnjom prvih dvaju podmornica kupljen stari tramper "Solun"od Dubrovačke plovidbe da se preuredi u matični brod sa kasnijim imenom "Hvar".Na njemu su izgrađene kuhinje,ambulanta,trpezarije,kantina,nekoliko radionica (stolarska, obućarska,krojačka,mehaničarska i dvije brijačnice),zatim kupatila,sanitarije i praonica rublja.Ugrađen je i uređaj za punjenje baterija na P i kompresor velikog kapaciteta.Izgrađena su i skladišta za torpeda i ubojna sredstva i skladišta pogonskog materijala za podmornice.
Da li je tako bilo i na "Sitnici",za koju predpostavljam da je izgrađena za druge dve P.Jednostavno nešto malo sam video preko pretraživača na ovom forumu pa bi bilo interesantno da napišete nešta opširnije i o "Sitnici".

Poz.

Sitnica je prošla rekonstrukciju od vodonosca do baze za podmornice.

Hvala Vam @brodarski!

Mislim da bi bilo interesantno znati i više jer u onoj knjižici o "Sitnici"ništa ne piše.Na pr.da li je i ona imala skladišta torpeda i ubojnih sredstava,kompresore i uređaj za punjenje akumulatora ili se radi  o brodu samo za smještaj posade.Da li se radi  o sasvim neovisnim brodovima što je omogućavalo i različita baziranja dvije  po dvije podmornice(na sasvim različitim mjestima),itd.

Poz.

Sitnica je namjenski preuređena za podmornice Smjeli i Osvetnik. Ne znam ništa podrobnije o njenom unutrašnjem uređenju.

[attachment=1]

U Tivatskom zalivu. Nisam prije nikada vidio ovu fotku, bravo!

Dolazak "O" i "S" bio je veoma važan događaj u Boki u tom vremenu.
Jedan sken iz JS iz 1929. godine.
ako je bila ne mari....

Baza za podmornice "Sitnica" i podmornice.
Ili ovo je bio?

Nije bilo.Predivne fotografije, hvala Ilich!

Sjajno!

Odlukom Ministra vojske i mornarice 06.11.1929. raspoređeni su:
- na službu na kr. podmornicu „Smeli" :
poručnik bojnog broda 1. klase Martinec H. Božo, do tada na službi u Pomorskoj Vojnoj Akademiji;
poručnik bojnog broda 2. klase Draksler S. Hinko, do tada na službi u Odeljenju za Mornaricu;
poručnik fregate Adamić V. Zenov, do tada na službi na kr. brodu „Sitnica";
mornaričko-tehnički kapetan I. klase Dobrila I. Franjo, do tada na službi u Komandi Stručnog Oružja;
inžinjer poručnik Špicer M. Milan, do tada na službi u Odeljenju za Mornaricu;
- na službu na kr. podmornicu „Osvetnik":
poručnik bojnog broda 1. klase Plajvajs K. Mirko, do tada na službi u Odeljenju za Mornaricu;
poručnik fregate Bonači M. Juraj. do tada na službi u Odeljenju za Mornaricu,
poručnik fregate Flego A. Frane, do tada na službi, na kr. brodu „Sitnica",
mornaričko-tehnički kapetan 2. klase Šusteršić I. Bernard, do tada na službi u Mašinskoj Školi i inžinjer poručnik Šretner I. Josip, do tada na službi u Pomorskom Arsenalu;
Ukazom Kralja 18.11.1929. za komandanta podmornice "Smeli" postavljen je kapetan fregate Pfajfer I. Vladimir, do tada na službi u Komandi Mornarice. Istim ukazom, za komandanta podmornice "Osvetnik" postavljen je kapetan korvete Tomić B. Slavomir.
Moguće da ovi podatci budu od koristi istraživačima koji nastoje da rekonstruišu prve posade.
Za "Hrabrog" i "Nebojšu" za sada nemam preciznih podataka. Nedostaje nekoliko brojeva SVL iz 1929. a i ovi prisutni nijesu kompletni.
12.10.1928. dotadašnji komandant podmornice "Hrabri" kapetan fregate Janko Kršnjavi,  postavljen je za komandanta broda "Hvar" uz istovremeno vršenje dužnosti komandanta Grupe podmornica. Istog dana, za komandanta na podmornici "Hrabri" postavljen je poručnik bojnog broda 1. klase Bogoslav Erni, a za komandanta na podmornici "Nebojša" kapetan korvete Miroslav Štumberger, obojica do tada raspoređeni na navedenim podmornicama. Dotadašnji komandant podmornice "Nebojša" kapetan fregate Vladimir Pfajfer, istim ukazom je postavljen za komandanta broda "Orao".

Jedna lijepa fotka HRABROG.

S "Hvarom" prije "Pracata"
[attachment=1]

Nebojša, navodno kod Aleksandrije.

[attachment=1]

[attachment=1]

I zauzeli skoro polak širine uvale. Na ovom mjestu su bile dvije plutače. Negdje krajem sedamdesetih su maknute. Za njih su se vezivali neki od RE.

Ovdje su topovi spusteni na obje podmornice. Poslije "Pracata".
[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

Samo, koja je to podmornica i matica? Vjerojatno Royal Navy?

Najverovatnije jedna od tri klase River.

River ili Rainbow klasa; u pozadini HMS Cyclops.

Iz istog su lota, poslednja vjerovatno snimljena tokom posjete Nebojše Malti

[attachment=1]

.....................
"Nebojsa" pri izlazu u Sredozemno more u 9/1933.

Mislim da lot hvata vrijeme od 1929 do sredine tridesetih.
Kojeg je datuma bio sudar sa Pracatom?
[attachment=1]

Desna fotografija je datirana 16.5.1930.

hvala :) , i gdje?

[attachment=1]

Već bila, samo što je ova malo veća.

[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]

Sjajno!!!

Pa evo da i ovdje malo smjetam.
Mogao bih pisati o onome što zapažam na fotkama.Na pr, da se vidi razlika između podmornica i u ant.stibovima.Na dvije se oni valjda podižu a druge dvije ih nemaju nego su ant.vodovi "obješeni" samo o most.
Vjerujem da one nisu imale PEL jer po sjećanju on je tek u WWII počeo da se primjenjuje.Šumosmjerač su vjerovatno imale(PEG) ali se nigdje ne piše o njihovim osobinama,proizvođaču i sl.
Pošto me je zaintrigirala fotka sa (MOTORISTINA)dvije podmornice i postrojenim ljudima u bjelim uniformama i koliko vidim na jednoj su skoro svi mornari a na drugoj u većini starješine.
Zanimalo bi me koliko je u posadi tadašnjih P bilo mornara a koliko starješina.Za mornare bi me zanimalo koliko su oni služili rok i što su obavljali na P.
Ovo zbog toga što sam imao neki problem na topiku Podmornice JRM i htio sam još nešta napisati,ma da neznam koliko će to biti interesantno,pa ukoliko se teško dolazi do traženih podataka,molim da se ne ulaže previše truda.

Poz.

Interesantan tekst o ratnoj zastavi podmornice Nebojša:

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:487110-Odiseja-ratne-zastave-sa-podmornice-Nebojsa

Mene konkretno interesuje,kada je podmornica Nebojša dobila ovakav izgled ? Mislim na ovu sliku,kada smo je dobili,topovi su bili gore i ova kupola je bila pod uglom od 90 stepni kao kvadrat,a na ovoj slici su topovi spušteni.
[attachment=1]
[attachment=2]
Evo na šta sam mislio,kada je dobila izgled koji vidimo na prvoj slici ? Da li posle sudara ili kada je prebegla za Aleksandriju ili su obe podmornice dobile takav izgled,pošto sma video sa su na obe topovi spušteni? Da li je to modernizacija ili tako nešto ?

To su glavna pitanja,kada je dobila takav izgled,i da li je to neka modernizacija ili šta ?

Obe podmornice ovog tipa (Hrabri i Nebojša) su rekonstruisane pre II Sv. rata, što se vidi iz ove fotografije koju je postavio g.Bošković nekoliko postova iznad gore.


[attachment=1]

To je bilo poslije sudara s Pracatom.

Ako je, prema prilozenim fotografijama, sudar s "Pracatom" bio 16.5.1930., a postoje fotografije iz 9/1933. gdje su na "Nebojsi" oba topa na originalnom mjestu, mozglo bi se zakljuciti da je osteceni (ili novi) top postavljen na staro mjesto, a kasnije izvrsen remont na obje podmornice kojom prilikom su topovi spusteni.

Ispred bokokotorskog zaljeva.

Mislim da je remont izvršen 1934,zato što sam video fotografiju Hrabrog na engleskoj wikipediji gde su topovi spušteni,ali onaj zadnji deo još noje podignut,verovatno je to bio prvi deo remonta.Da se topovi spuste,a tek posle da se uadnji deo podmornica podigne.
(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/2b/Yugoslav_submarine_Hrabri.jpg)
Kao što vidimo,topovi su spušteni,ali zadnji deo nije još uvek podignut,to će valjda malo kasnije da učine.Fotografija je označena sa "Hrabri underway in 1934"

Interesuje me,postoje li još neke fotografije podmornica "Hrabri" i "Nebojša" nakon rekonstrukcije,koje možda nisu već nisu bile ?

Hrabri u Doku.

[attachment=1]

Ispred Malte.
[attachment=1]
[attachment=2]

Vjerojatno su neke fotografije i bile, ovdje se izgleda vidi 40mm top iza tornja.
[attachment=1]

Vec smo rekli kada su topovi spusteni, medjutim cini mi se da to nije silueta ni "Hrabrog" ni "Nebojse"; Postoje fotografije pred rat gdje se i dalje vidi ona tipicna zakrivljenost palube i podignuti nos na pramcu.
Primijetio sam na jos jednom forumu identicnu fotografiju i pitanje.

-Подморница "Небојша":
[attachment=1]

-Контролно торањ подморнице "Храбри":
[attachment=2]

Evo jedna sa sve zarobljenim podmornicama i okupatorima koji poziraju ispred njih.

[attachment=1]

Dobra fotografija. Iza su "Smeli" i "Osvetnik"; na "Hrabrom" se vidi stepenasta paluba prema krmi sto dovodi u sumnju fotografiju Andrejevica s ravnom palubom.

Možda je na fotografiji neka od sovjetskih podmornica klase Lenjinec. One su nastale na osnovu britanske podmornice L-55 koja je potopljena na Baltiku i kasnije podignuta i uvrštena u sastav Baltičke flote pod istom oznakom. A možda je i sama L-55 na fotografiji.

Не види се никаква степенаста крма,само се назире равни крмени део.

Моја фотографија није совјетска подморнице јер сам видео слике тих подморница класе "Лењин".Те подморнице нису имале ограђени задњи топ,тј. овај који је окренут према крми колико сам видео није ни спуштен,а ни немају задњи топ калибра као и предњи.

Ево доказа да је крмени део одавно подигнут на ниво палубе.
[attachment=1]
[attachment=2]

Једино на овим сликама се не види да је прамац спуштен,тј. овај нос је још дигнут горе.Вероватно је то урађено 1935. или 1936. године.
Вероватно је и тај нос спуштен да би олакшао посади да дође на прамац а да пртитом можда не слизне са тог уздигнутог носа.Само ми то пада на памет када се запитам зашто је тај нос који је био карактеристична ознака ових подморница спуштен.

Ево слике заробљених подморница која је већ била овде постављена.На овој слици нас сад занима само "Храбри".

Јасно се види да је нос спуштен,а и слабије се види да крмени део који се спушта до нивао мора као на подморницама класе "Осветник".

Извињавам се на поновљеној поруци. :(

Ono je podmornica Hrabri. Moguće na putu za rezalište. Italijani se nisu potrudili ni ime da joj daju. Maskirne boje su tipično italijanske.[attachment=1]

Чудно.
Мени се учинило да видим број 2 на командном торњу.Сад видим да је то била једна од светиљки.

Нисам знао да су мотори порморнице "Храбри" радили те 1942. године,јер након њеног заробљавања Италијани је нису оспособили па је стајала на доку,самим тим би се и мотори мало покварили или не ?

Iz nemačkog almanaha "Weyers Tashenbuch der Kriegs-Flotten 1937".

Fotografija Hrabrog je iz 1936. godine.


[attachment=1]

Моја предпоставка да је крмени део подигнут око 1935/36 је била тачна.Само што не знам што су Немци подморницу на слици означили са "Храбри" а на њој стоји велики број 2,што би била подморница "Небојша".
Предпостављам да ће тек касније бити спуштен карактеристични нос подморница класе "Храбри".

http://www.navypedia.org/ships/yugoslavia/yu_ss_hrabri.htm

[attachment=1]

Da se prekine diskusija ono je 100% Hrabri, evo ga dole u vezu posle pada u zarobljeništvo, izšaran maskirnim bojama.Šare su identične onim na misterjoznoj slici. Jedino mi nije jasno zašto su na njega trošili boje.[attachment=1][attachment=2]

Ево тек сада видим да на подморницама калсе "Храбри" није до краја урађено подизање крме.
Јасно се види да су оставили овај мали "репић" који се на фотографијама не види јер је тај "репић" под водом док подморница иде у надводној вожњи.

А за ону "мистериозну" слику коју сам поставио сам и рекао да сам погрешио.Она светиљка ми се учинила као број 2 зато што је слика мало мутна.
Иначе мислим да је слика коју сам ја окачио мало бољег квалитета од твоје ML  ;D

Ова тема ми је једна он најдражих на овом форуму.



Ево и да додам.
На овој слици се виде 3 контролна торња,на једном пише 3(то је "Смели") на једном 4(то је "Осветник") и ова прва, на којој пише "Храбри".
Мало је тешко уочити све ово,"Смели" је беле боје,"Осветник" црне,а "Храбри" металне колико ми се чини.
На "Храбром" се вдиди да још има грбаву крму,тј. крмени део још није подигнут на ниво палубе.Неко  је испод слике где ју је окачио написао да је то из 1939. године,али "Храбри" говори да није.Могуће да је ова слика из 1934. или из 1935. године,што значи после спуштања топова али пре подизања крменог дела.
[attachment=1]

Evo da se i ja uključim kao "stručnjak" ali nagađanjem,pa da malo sekiram @ML.

Predpostavljam da je izšaran kao maskirna boja.Mislim da je bilo sa svrhom jer su tadašnje podmornice,kao što vidimo, imale topove.Pošto su one sa današnjeg aspekta bile "ronilice" a ne podmornice(više su predviđene za površinsku vožnju a imaju i topove za borbu),to vjerovatno zbog te svrhe su ipak bile upotrebljive.I sad jedan možda i blesavi smješak ( :laugh:) jer onu kezavu ne mogu podnjeti kao smjeh (  ;D ) da Vas odobrovoljim.

Poz.

Hrabri ili Nebojša i torpedo.

[attachment=1]

Koji je model torpeda korišćen na ovim P? Nije Mark VIII, jer ono nije imalo propeler u sapnici. A i nos torpeda je drugačiji.

Torpedo na poljskoj podmornici...
[attachment=1]

Vjerojatno je ranije prikazani torpedo - skolski.

[attachment=1]

Sliku sam pronašao na netu. podmornica vije jugoslavensku zastavu. Malo me buni toranj.

Ovo bi trebalo da je SMU 3 koliko se ja razumem u materiju.

Označena je kao jugoslavenska a toranj austrijski. Zato i pitam.

Neki znalac je samo bacio oko i učinilo mu se da je zastava Yu trobojka sa grbom.

Ма то је нека аустроугарска подморница.
Код Аустроугара су ан бородовима висиле и виориле се аустријске заставе.
Није било зелене боје са црвеном на доњој траци и ниеј било мађарског грба,само аустријски гео заставе.
Зато се многима учини да су у питању заставе Краљевине Југославије.
[attachment=1]
Ево,види се само аустијска застава.Нема оне аустроугарске заставе и са аустријским и мађарским грбом и бојама,већ смао асутријска застава.
Зато се из даљине многима учини да је то застава КЈ.

Iz jednostavnog razloga, K.u.K. Kriegsmarine bila je austrijska flota, ovaj drugi barjak koji spominješ vila je austro-ugarska trgovačka mornarica...

Прву подморницу не могу да разазнам које је класе,предпостављам да је једна подморница класе "Осветник",друга је једна од подморница класе "Осветник",а трећа скроз десно је једна подморница класе "Храбри".
Можда ће неко разазнати све подморнице по именце,ја нисам успео да видим бројеве.
[attachment=1]

Skroz desno je Hrabri. Sama fotka je, kako izgleda, nastala istom prilikom kada i ova:

https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,3489.msg463355.html#msg463355

Slikano je na gradskoh rivi u Kotoru nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije.

Dio posade matilnog broda za podmornice "Hvar" 1937 godine. Među njima je i moj djed.

[attachment=1]

[attachment=2]

Translation: good boats - fast 35 sec to submerge, reliable engines, stable in depth, but only seldom operated in combat due to weak hull depth resistance:  80m with 1.6 security coefficient (120m crush depth). Typical Italian submarines had a 80m, 100m or over  but with security coef. of 3. So crush depth of 240 to 300m.

Excelent stuff. Tnx. :super :super :super

Hrabri 1933.

[attachment=1]

Ova nije bila. Hvar, Hrabri i Nebojša u Portlandu.

[attachment=1]

Predivna! Bravo! :klap :klap :klap

I Nebojša.

[attachment=1]

Osvetnik/Rismondo i podmornica Onice u Rijeci 16.07.1942.

[attachment=1]

Да ли се подморница "Небојша" током Априлског рата вратила у Боку Которску са мисије 11. априла или 14. априла заједно са подморницом "Смели" ?

Читао сам на форуму да се као датум повратка спомињу оба дана, па нисам сигуран који је тачан што се тиче "Небојше".

Serija fotografija nastalih tokom gradnje i primopredajnih ispitivanja "Hrabrog" i "Nebojše" u Velikoj Britaniji 1927/28. Fotografije su iz privatnog arhiva kf Hinka Drachslera, člana prve posade podmornice "Hrabri". Neke od ovih fotografija objavljene su svojevremeno u Jadranskoj straži, a neke nikad nisu publikovane do njihovog izlaganja na izloćbi "Hrabri se ne boje" prije desetak dana u Tivtu.

Idemo dalje.

Još.

Među ovima je i fotografija modela podmornice.

Dalje.

Završavamo sa ovima.

:klap :klap :klap

Sjajno!

:super :super :super

Nisam pregledao baš sve fotografije, ali čini mi se da ova nije bila

[attachment=1]

bila  ;)

Osvetnik ili Smeli?

[attachment=1]

Od Italijana zaplijenjeni HRVARI, OSVETNIK i SMELI u Kotoru, krajem apriila 1941.

Ako nije bila, evo je....
[attachment=1]

Hrabri ili Nebojša pramac.

[attachment=1]

Mornari sa Smelog.


[attachment=1]

7876 R Split Podmornice (Unterseeboote) Nebojša i Hrabri. Brod Hvar u splitskoj luci 26.III.1929.

7878 R Split Submarines. Podmornice. Nebojša i Hrabri. Brod. Ship. Hvar 26.III.1929. Yugoslavia.?

Uz "Hvar" je jos "Smeli" ili "Osvetnik".

Dio posade matičnog broda "Hvar" na palubi broda vezanog uz mulo I Arsenala u Tivtu.

Dio posade podmornice SMELI na palubi HVARA u Tivtu.

Oštećenja na tornju podmornice NEBOJŠA nakon njenog sudara sa parobrodom MIHO PRACAT.

Prvi red, treći zdesna je svakako p.f. Radoslav Saje, podmorničar, specijalizirao podvodna oružja, VIII Klasa, poslije rata K. Stari, Split, Zagreb - Brodarski institut.

[attachment=1]
[attachment=2]
Na donjoj fotografiji R. Saje sasvim desno. Nisam siguran, ali pretpostavljam da je njegov brat Baldomir, V Klasa, slijeva na fotografiji.

Pozdrav iz Slovenije.

To fotografijo hranim v svoji zbirki. Ali mi lahko podate več informacij o njej? Gre za neko nogometno tekmo med podmorniško flotilo in? Hvala.

(https://i.ibb.co/yXwgDKt/Document-20221111-0001.jpg) (https://ibb.co/0cgYk1T)
image hoster (https://imgbb.com/)