PALUBA

U 19. stoljeću u Piranu su postojala 3 brodogradilišta, koja su sredinom stoljeća preseljena pod samostan sv. Bernardina, gdje su brodograditelji gradili i popravljali drvene brodove: Cantiere navale di Francesco Apollonio, Cantiere Navale San Giusto di Luigi Pertot i Cantiere Navale Dapretto.

Godine 1948. većinski dio dionica brodogradilišta San Giusto kupila je brodarska tvrtka Jadranska slobodna plovidba iz Rijeke. Godine 1951. tri brodogradilišta na Bernardinu pretvorena su u jedno, koje je nakon nekoliko preimenovanja i reorganizacija tu radilo do 1974. godine, kada se seli u Izolu.

  Na prvoj slici se vidi male parobrode Jadrolinije. Na drugoj ROG, prvi prekooceanski brod Splošne plovbe Piran. Na trećoj je neki nepoznat brod, za kojeg se na nekim mestima pitalo šta je, a odgovora nije bilo. Izgleda ko neki vojni brod ?  Sve tri slike, dok je brodogradilište radilo u Pirano, preciznije Bernardinu. Danas je tamo hotelsko naselje.

Gradnja brodogradilišta u Izoli.

Ovako je izgledala obala u Izoli, dok nije bilo brodogradilišta, tu je bila tvornica Delamaris (prva slika).  Danas nema ni tvornice, ni brodogradilišta. Odnosno, tvornicu za preradu sardina je novi vlasnik preselio u Pivku, 60 km od mora. Dok brodogradilišta prodat je bio i otplovio u Kipar, 06/2011. Od brodogradilišta je ostao nekakav servisni centar za jahte i male brodove. 
        Na drugoj sliki je Jugolinjin brod Velebit na novo zgradjenoj obali u Izoli.    Na trećoj sliki , takodjer iz ranog perioda "2. oktobra" vidi se dok a brod vezan uz obalo lijevo je sovjetski brod Burya, gradjen u seriji brodova imenovanih po vjetrovima  u Zapadnoj Nemačkoj za SSSR. Iz te serije u Izoli bio je i brod Cyklon. U doba SFRJ dosta brodova iz SSSR dolazilo je na remont u Izolu. Obično su bili dugo vremena u remontu - više mjeseca, neki možda i godinu ili čak više i kružile su priče, da im je funkcija i špijunska zbog blizine zapada i NATO baze Aviano.  Navodno je to još više očito bilo zbog neobično velikog broja različitih antena na tim brodovima.   
   Na četvrtoj slici je remorker koji je doteglio novi dok iz SSSR-a.  Propeleri na obali su ako se dobro sećam od brodova SPP, Korotan i Goranka.
U brodogradilištu su u 80-tim kao dopunsku djelatnost radili mehansku obradu dijelova za viličare Indos (firma iz Ljubljane). U jednoj od kancelarija je na stolu bio nacrt, na kojem je bio pored postojećeg doka urisan još jedan, znatno veći ali taj nikad nije bio nabavljen. Na zadnoj sliki je brod od Splošne plovbe Piran u doku. Posle 1991 brodogradilište je sve loše radilo, brodova sve manje. Sjećam se i da su u zimskim mjesecima do 1991 redovite dolazile na remont Dalmacija i Istra od Jadrolinije.

Jedna zadnjih veduta "2. oktobra" . Već tad se pričalo o izgradnji turist resorta, strani investitori, govorilo se o 1.400 novih radnih mjesta, 50.000 novih turista godišnje... ; slika 2 (t.zv. projekt UPI - Urbana Prenova Izole).  Na trećoj sliki , kako još danas izgleda to područje.

  [attachment=1]
  [attachment=2]
  [attachment=3]
  [attachment=4]

Kratka priča o bdg Piran.

O doku iz novina. Dolazak 09/1975, početak rada 03/1976. Prvi brod kojeg je primio, bio je Borovnica od domaće SPP .

Dok je bio izgradjen u bdg Pallada, Herson na Dnjepru, tadašnja SSSR, današnja Ukrajina a ugovoren je bio remont sovjetskih brodova kao finansiranje kupnje doka.