PALUBA

Pošto slika vrjedi 1000 rječi, molio bih vas da mi objasnite kako postavljate ove video klipove i slike u postove, pošto sam napravio nekoliko snimaka sa moje lađe prije polaska iz CG, za usponemu i dugo sjećanje.

Ova serija snimaka je iz centrale, prvi odsjek u podmornici, osnovno komandno mjesto, ujedno služi i kao torpedni odsjek, i spremište rezervnih torpeda


Ovo je "Kabina komandanta". Jedini ON ne djeli krevet s nikim.

[attachment=1]

Dio navigaciskog stola i kormilarskog uređaja.
Krupove kutije koje se vide na zidu su pokazivači dubinomjera ATLAS - KRUP. jedan pokazuje dubinu do dna, a drugi dubinu do površine. Uređaj je ultrazvučni. Kutija sa lampicam je uređaj BL - signalizacija otvoreno-zaprto za otvor na čvrstom trupu i glavne tankove ronjenja (GTR)

[attachment=2]

Detaljniji snimak kormilarskog uređaja (AMP). Sa lijeve strane kormilara je mašinski telegraf, a sa desne pult za upravljanje PEM-om (porivni elekro motor). Ponavljač žiro kompasa iznad palica je vezan na glavni kompas "Anshuz Standard IV" a mali pnavljač je vezan na rezervni kompas "Anschuz Standard V". Lijevak iza kutije uređeja BL je doglasna cjev za vezu sa mostom u površinskoj vožnji.

[attachment=3]

Moje bivše radno mjesto. Sonar "Eledon" divan uređaj digitalac, mogućnost praćenja 4 cilja i direktna predaja podatak na torpedni računar za 2 cilja. Donji okrugli ekran je panoramski pokazivač a gornji, četvrtasti, je pokazivač vremenske izmjene smjera.

[attachment=4]

Trim pult. Služi za upravljanje sistemom trima i izjednačenja. Pod pojmom trima se misli na regulisanje uzdužnog nagiba podmornice i njene težine. U tu svrhu su u podmornicu ugrađena 3 para tankova, pramčani i krmeni trim tankovi i regler. Pošto je osnovni način trimovanja vazduhom u svakom paru tankova jedan je pirni (pod pritiskom), a drugi plavni (normalan pritisak). Rezervni način trimovanja je pumpom u tu svrhu je ugrađena 10-to stepena centrifugalna pumpa koja može da savlada protu pritisak na tlačnoj strani od 150 bara. Trimovanje (podešavanje uzdužnog nagiba P se radi prebacivanjem vode iz pramčanih u krmene trim tankove (ili obrnuto), izjednačenjem se podešava težina P plavljenjem (dodavanje vode u tank) ili lencovanjem (ispumpavanje vode van P) reglera. U toj proceduri, koja se vrši nakon zaronjenja, se najbolje vidi ko je dobar komandir 5. BO (šef mašinaca)

[attachment=5]

Torpedno-vazdušna stanica, odavde se vrši zadnja priprema za lansiranje. Lansiranje se vrši vazduhom preko diferencijalnog reducir ventila koji obezbeđuje da pritisak vazduha koji se koristi za lansiranje bude uvjek 80 bara viši od vanjskog pritiska. Puštanjem vazdiha torpedo se pokrene u cjevi za nekih 50-ak cm, što je dovoljno da klin na TC (torpednoj cjevi) zakači prekretnu polugu na torpedu, koja pušta vazduh iz spremnika na tprpedu startuje žiroskop i mašinu. Torpedo napušta cjev na svoj pogon. Kod polaganja mina diferencijalni reducir se isključuje i koristi se maksimalni pritisak i zatvara se odvod za upijanje vazdušnog mjehura. Pošto se u cjev krcaju dvije mine koje su radi manipulacije vezane jedna za drugu raskidivom spojkom, potreban je maksimalni impul da bi se ta spojka pokidala i položila samo jedna mina. Druga (mina bliža zadnjim vratima TC) je minskim hvatačem vezana za zadnja vrata. Kada se izbaci prva mina skida se hvatač i može da se položi i druga.

[attachment=6]

Torpedne cjevi. Ima ih 6. dvije se nalaze ispod pajola tako da se na prvi pogled ne vide na slici. Inače borbeni komplet je 10 torpeda. 6 u cjevima i 4 na rezervnim ležištima koja su takođe ispod pajola. U minskoj varjanti u cjavi 5 i 6 se krcaju torpeda a ostale sa po 2 mine. tako da je borbeni komplet u minskoj varjanti 2 torpeda i 16 mina. Mine i torpeda se krcaju kroz TC, na pramac se montira platforma koja je u visini TC 1 i 2. krmeni GTR 5 se plavi a iz nadomjesnog tanka (kopenzacija težine lansiranih torpeda) se izbaci voda Tako da se za razliku od slika njemačkih P koje krcaju torpeda kod nas to radilo kroz TC 1 i 2. U gornjem lijevom uglu slike vidi se dio šine za manipulaciju torpedima. Kada se torpedo uvuče u cjev kasnije se uvlači u P na tu šinu i prebacuje u ostale cjevi ili na rezerna ležišta.

[attachment=7]

Fantastično! Ovo je prvi walkaround jedne Yu-made podmornice ikada objavljen!!! Nastavi, nastavi, nastavi!  :marinero

Mnogo zanimljivih detalja i pojašnjenja. Za početak, reci nam kada su slike napravljene i dali ti je poznato dali je "Sava" nešto od ove opreme dobila 90-tih godina. Pričalo se da je MTOP radio na razvoju novog tropednog računara koji je ispitan upravo na 831 90-tih i da je to navodno rađeno za libijce.

Generatorski odsjek, drugi odsjek u P. Služi za smještaj dizel generatora, pramčane baterije i ko zna čega sve ne.

Pogled od krme prema pramcu. Lijevo i desno se vide dizel motori. oni služe isključivo za pogon generatora.

[attachment=1]

Četvero stepeni elektro kompresor. Na P ih ima 2, služe za krcanje vazduha. Vazduh se krca u 168 boca koje su raspoređene kroz čitavu podmornicu i podjeljene u grupe i podgrupe sa kompresorima čine sistem VTZ (visoko tlačnog zraka ili VVP - vazduh visokog pritiska, do samog kraja jedinice od posade nije do kraja prihvaćena nova terminologija). Vazduh se krca na 250 bara. takav vazduh se koristi za pirenje GTR (izbacivanje vode iz P vazduhom) a pomoću reducir ventila i za ostale namjene.

[attachment=2]

Pogled od pramca prema krmi. Sa lijeve strane je glavna razvodna ploča HQ 2 (naponi na P su se obiljezavali slovima HQ - 115 V 50 Hz, HP - bateriski napon HH - 24 V isosmjerni itd.) Ispod HQ 2 se nalazi prva baterija od 3 statička pretvarača SPT 4 snage 4 kW, služe za pretvaranje bateriskog napona u 115 V 50 Hz. Obično bi u puštali 2 u paralelni rad a 3 bi služio za rezervu. Sa desne strane su razni uputnici (usisni i tlačni ventilator, trim pumpa, kompresori) Ispod ovog djela P se nalazi pramčana polu baterija od 144 članka. Napon po članku je 2,4 V, članci su spojeni u seriju, napon baterije je 240 - 380 V iznimno 400 V (ako se radi preko punjenje). punjenje baterija se vrši pomoću 2 prije pomenuta dizel generatora ili sa obale gdje za to postoje uslovi.

[attachment=3]

Manevarski odsjek. Služi za smještaj krmene polubaterije (ista kao i pramčana)pulta propulzije i još kojekakvih električarskih uređaja.

Prostor iza druge baterije statičkih pretvarača. Ovdje je glavna vazdušna stanica (preusmjeravanje vazduha u razne grupe i podgrupe prilikom krcanja)

[attachment=1]

Pogled od pramca prema krmi. Sa desne strane je GRP HP-1 (glavna razvodna ploča) sastoji se samo od 3 sklopke. Pokretačke sklopke koja služi za upućivanje PEM-a biračke sklopke (izbor načina spajanja baterija i PEM-a i sklopke smjera (hod napred ili krmom) sve tri sklopke imaju mogućnost daljinskog upravljanja sa pulta propulzije (iz manevarskog ili sa kormilarskog pulta). Lijevo su dva uređaja AKNT (automatska kontrola napona i temperature, kutije sa poklopcima od pleksiglasa) za mjerenje napona i temperature elektrolita na pojedinačnim člancima u pramčanoj i krmenoj bateriji prilikom punjenja.

GRP HQ 1, ispod nje je druga baterija statičkih pretvarača. Za razliku od prve ovde se nalaze Končarevi EESPNF 115/3,5 snage 3,5 kW, ovi pretvarači su originalno ugrađeni na P, pramčana baterija je zamjenjena sa SPT 4 (proizvodnja ET institut Nikola Tesla) skinutim sa P-821 tokom bombardovanja, pošto su za potrebe P-821 u Tesli napravljeni novi pretvarači SPT 6 snage 6 kW. Končarevi pretvarači su se pokazali kao dosta nepouzdani u radu zbog prilično komplikovanog sistema sinhronizacije u paralelnom radu.

[attachment=2]

Pult propulzije. Upravljanje dizel generatorima i PEM-om kontrola struje i napona u toku punjenja baterije. Sve što jedan električar može poželjeti

[attachment=3]

I na kraju morotni odsjek.

Lijevi bok, pogled od pramca prema krmi. Desno su (ko što se vidi) kreveti, maksimalni mogući komfor 5 zvjezdica. Donji red (treći) kreveta se ne vidi jer su sklopljeni. Mašinci su nešto kopali ispod pajola. U motornom je smještena gotovo sva posada. Lijevo je PEM. Končareva proizvodnja, dvo kotveni istosmjerni elektro motor. Na istu osovinu su namotana dva rotora jedan iza drugog, stator je zajednički. Biračkom sklopkom se vrši prespajanje motora i baterija (kombinacije su baterije serija motori serija, baterije paralelno motori serija i baterije serija motori paralelno) takvim kombinovanjem dobijaja se izbor snage i broja obrtaja na motoru. Vrata na kraju su ulaz u kuhinju.

[attachment=6]
Desni bok, takođe pogled od pramca prema krmi. Desno su GBQT pretvarač (za punjenje baterija sa kopna), uputnici pumpi hladnice, drenažne pumpe, pumpi hidraulike i impulsni pretvarač. Impulsni pretvarač služi za tihi hod (do 120 obrtaja propelera). U tom režimu PEM radi kao izmjenični motor i napaja se impulsnom strujm sa tog pretvarača.

[attachment=1]

Opet desni bok. Pogled od Krme prema pramcu.

[attachment=2]

Opet desni bok. Pogled od krme prema pramcu.Plave kutije sa desne strane su impulsni pretvarač

[attachment=3]

Krmena kalota. Kraj, dalje nemožeš. Mjesto za rezervno kormilarenje smjernim kormilom i krmenim hidroplanima (manji crni točak). Tu je i bacač lažne jeke. Veliki crveni točak je za otvaranje plavnika GTR 5 (plavnik - otvor na dnu tanka kuda ulazi voda, odušnik - ventil na vrhu tanka za ispuštanje vazduha da bi tank mogao da se naplavi do kraja)

[attachment=4]

Lijevi bok krmene kalote. Mrežasti poklopac na dnu je osovinski vod. Iza lavaboa je i jedina WC šolja koja se može koristiti na P u podvodnoj vožnji (krivac za mnoge tragikomične incidente). Postoji još jedan ali ona je na palubi u tornju i koristi se u površinskoj vožnji.

[attachment=5]

Slike su rađene u julu 2006. nekih 10-tak dana prije premeštaja iz CG. Lađaj je već bila brisan iz flotne liste i ponuđena na prodaju.

Torpedni računar jeste ugrađen i to prototip. jeste pravljen je za libijce, mislim oni su finansirali razvoj, a nama bi ostao prototip. Ustvari to ti je obični PC računar sa par specijalno izrađenih PCI kartica, glavna stvar je program. Podatke o smjeru na cilj koje dobija od sonara u pasivnom režimu, preračunava u kurs, brzinu i daljinu do cilja i automatski unosi u torpedo. Radio sam sa ljudima koji su ga razvijali, najveća muka im je bila prilagoditi sistem ruskim izvršnim elementima koji uniose podatke u torpedo jer je taj dio sistema čista mehanika. Originalni ruski torpedni računar "Lenjingrad" koliko ja znam od kad je ugrađen nikad nije korištrn, naši su to brže i lakše računali pješice nego pomoću njega.

2006!? Ja sam stekao utisak da se do tada 831 pretvorila u hrpu otpada, a enterijer u kontejner natrpan smećem. Ovo je nešto potpuno drugačije - enterijer je izgledao sasvim pristojno. Kad ste zadnji put ronili, a kada vozili na površini?

Zadnja vožnja je bila negdje u aprilu 2004. Tad su naši električari pomoću ko zna kakve magije uspjeli da iscjede još po neki amperčić iz baterije. bile su to kratke vožnje (5-6 sati) i lijeganje na dno zaliva ispred Tivta

To što nismo vozili ne znači da nismo održavali lađu.

Добродошао морски вуче!

Свака част за ове ексклузивне фотографије ubootfahrer. ;)

                     Искрено ми је жао што сте ти, и твоје колеге морали напустити бродове на којима сте пловили због глупаве политике.

               Занима ме да ли су  наше подморнице икада добиле неки ратни задатак било какве врсте типа, ухођења,извиђања, пребацивања диверзаната или торпедовања?!

Evo nekih moji sječanja na podmornice.
 Za signaliste je važilo, da mogu u prekomandu bilo gde, osim na podmornicu, ali jedan moj klasić neznam po koji teoriji završio na podmornici, tako da mi je neku nedelju poslepodne (kad nije bilo oficira, vojna tajna!!!!!) u Lori pokazao unutrašnjost podmornice. Več na torpednom čamcu sam sa svojih 185 cm imao na početku problema kretanja u potpalubju, ali na podmornici je blio užasno. Posle svake pregrade lupio sam i neki ventil. ;) Jedino dobro biti podmorničar bilo je, da su bili stalno u "ratno-radnoj"uniformi, da su u Lori uvijek bili prvi u menzi te da su spavali u kasarni.
Jednom su došli sa RTV Titograd snimit neku vojnu emisiju o JRM i podmornicama.Na TČ smo vozili kamermane  i to snimili. Dogovoreno je bilo, da podmornica zaroni i posle određenog vremena na brzinu izroni (" let lastavice"). Mi vozimo dogovorenom brzinom i čekamo, kad podmornica izroni pola milje iza nas, tako da se nije snimilo.Trebalo je skoro pola sata dok su potpuno izronili, otvorili lopute, digli antene.... da smo se dogovorili za drugo snimanje. Dugi izron.................... pola milje ispred nas. Opet procedura dogovaranja i opet dole. Čekamo, čekamo i čekamo, kad podmornica izroni ko p....( nestalo vazduha ;D) Crnogorci se naljutili i mi pravac Lora......... 
Šteta, jer bi u tom "filmu" bio i ja......

A kremipan čokoladice!?

[attachment=1][attachment=2]

To je bio luksuz u poređenju s izvedenim rešenjem WC-šolje na "Heroj" klasi. Mislim, ipak je diskretnije. Nisam bio, ali kažu - na 821 si to morao da obaviš pred svima, mada ni ovde nije pronađeno revolucionarno rešenje u odnosu na prethodnu generaciju podmornica.

Evo mene opet. Malo sam bio van domašaja kompa.

Na heroju je postojala jedna crvena metalna zastavica koju bi zakačio na PEM i ona je signalizirala da je WC zauzet, pošto da bi došao do WC-a morao si da se zavučeš u krmenu kalotu iza elektro motora.

FF odakle ti ova slika P-831, pošto znam da nije nigdje objavljivan?

Da li bi mogao malo o maksimalnim dubinama do kojih su mogle naše podmornice, što na papiru što u praksi.

Mislim da sam tu dobio od marinera s ABG foruma. Tamo smo svojevremeno napravili jako dug i prilično solidan topik na ovo temu, s gomilom slika, mnogih dosad retko viđenih:

http://www.avijacijabezgranica.com/forum/viewtopic.php?f=8&t=5767&st=0&sk=t&sd=a (http://www.avijacijabezgranica.com/forum/viewtopic.php?f=8&t=5767&st=0&sk=t&sd=a)

Za tip 821 dubine ronjanja su
radna dubina 150 m
maksimalna 210 m

Za 831
radna dubina 270 m
maksimalna 350 m

821 ima mnogo manju dubinu ronjenja jer se kod nje krmena kalota šrafovima priključujue na čvrsti trup. Takvo rješenje je smanjilo dubine ronjenja ali je olakšalo remont podmornice. Pošto su i vodo nepropusne pregrade takođe učvršćene šrafovima bukvalno svi uređaji mogu da se izvade iz P. Dok kod 831 za takvo nešto potrebno je sjeći trup, što opet smanjuje dubine ronjenja. Radna dubina za P-831 u kad je bila nova je bila 300 m, a maksimalna 400. U velikom remontu 1989 zbog agregatne zamjene desnog dizel motora pravljen je tehnološki otvor pa su dubine smanjene. Inače 831 je građena uz faktor sigurnosti 2 tako da proračunska dubina za nju iznosi 520 m (matematika tvrdi da će trup izdržati, ali niko nije provjeravao). Za 821 proračunska dubina je oko 300 m.

Vratio bih se ubootfahrer-u i njegovom opisu nase podmornice ako dozvolite.  Imam jedno pitanje.

Gde je na podmornici kuhinja/trepzarija/prostor za klopu?

Ja sam bio na nekim muzej podmornicama iz '50.-tih i '60.-tih godina, imam cak negde i slike koje cu potraziti i postirati, i dobro se secam prostora za klopu za oficire te prostora za posadu.
To su bile nuklearne podmornice koje su isle na duze zadatke ali malo mi je cudno da nigde nema prostora za klopu na ovim nasim podvodnim lovcima.

Pozdrav.

Silazio sam ko pitomac u naše podmornice ali se ne sećam da su imali ni kuhinju ni menzu... najverovatnije su u pitanju konzerve... stari dobri SDO :(

Stice se dojam da su uslovi bili vrlo losi za boravak posade na brodu.  Kolika je bila autonomija nasih podmornica?

Kao sto sam spomenuo, slike podmornice USS Growler iz Njujorka, odnosno Muzeja Intrepid:

USS Growler, dizel podmornica, nosila nuklearne rakete, konstruisana 1958. godine, u sluzbi bila samo 6 godina.

Kuhinja:

[attachment=1]
Mornarska menza:

[attachment=2]
Oficirska menza:

[attachment=3]
Higijena:

[attachment=4]

Hehe, ovo je hotel.

Ja sam bio u nemačkoj Type-202 - takođe muzejski primerak. Više mesta ima u kućici za kerove nego u toj konzervi. Ono nije humano.

Autonomija naših podmornica:

   821:površinska 2300 M,šnorkel 1800 M,podvodna 169 M
   831:površinska 3520 M,šnorkel 1000 M,podvodna 146 M
   911:površinska i podvodna 210 M

Ako si gledao film "Das Boot",videćeš da posada klopa tamo gde i spava,među rezervnim torpedima.

[attachment=1]
Vrata koja se vide na dnu su ulaz u kuhinju. Kad sam pravio slike bila je zaključana (jedine dve prostorije koje su se stalno zaključavale su radio kabina i kuhinja) tako da smo svi uskraćeni za to "čudo" tehnike od kuhinje. Inače nema bog zna šta da se vidi. Prostorijica od cca 3,5 kvadrata, u koju je uguran frižider, šporet sa dve ringle, boiler i sudoper.

Razlika između 831 i 821 je što se na 21 kuhinja nalazi u centrali, između trim pulta i torpednih cjevi (tačnije ispod centrale u nivou sa pramčanom baterijom) malo je prostranija od kuhinje na 31 i praktičnija. Neki poseban prostor gdje bi se jelo nije postojao. Na tipu 21 su u centrali postavljali rasklopivi sto za kojim bi čitava posada po smjenama jela, pola ljudi sjedne na rezervni torpedo, a druga polovica privuče stoličice ili kutije sa regeneracijom i posjeda na njih. Na tipu 31 kuhinja je, kao što već rekoh, u motornom dosjeku, a posada je jela na tri lokacije. Za jedan dio posade je postavljan sto u centrali, a ostatak posade bi jeo u motornom odsjeku. Za tu priliku se između vodonepropusne pregrade prema manevarskom i el. motora postaljala jedna daska (ispod krmenog silaza) a druga između el. motora i tankova hidraulike. Isto kao na tipu 21, jelo se u smjenama.

Priprema hrane se uglavnom svodila na podgrijavanje konzervi, čak su tvrdili da je za mesto kuvara na podmornici predviđen VES limara. U sretna vremena nisu se koristili obični SDO, već je bila pakovana specijalna varjanta KOP (konzervirani obrok podmornički), koja je po izboru konzervi bila bolja od KOTč (konzervirani obroh torpednih čamasa) koji je opet bio klasa za obični SDO. Za jednodnevne vožnje hranu bi spremili na brodu bazi ili u restoranu odnijeli na lađu i samo je podgrijali.

Gledao sam film i secam se toga.  Narocito limuna i ostalog voca.  Da li i po ostalim karakteristikama trebamo porediti nase podmornice sa nemackim iz 2sr?

Da li bi mogao da napises sta je M u objasnjenju autonomije?

Hvala.

ubootfahrer, odlicno objasnjenje, hvala.

Pozdrav.

Naravno da ne treba porediti naše i nemačke podmornice iz II s.r.,naše su građene kasnih 60-ih (821),odnosno kasnih 70-ih (831),razlikovale su se kao nebo i zemlja.

M je za nautičku milju,odnosno 1852 m.

Podaci koje si naveo ne predstavljaju autonomiju nego daljine doplovljnja pri ekonomičnoj brzini. Trenutno mi nije pri ruci moja sveščica sa kursa da ti dam tačne podatke jer se daljine drastično razlikujožu zavisno od ređima rada motora (posebno za podvodnu vođnju) inače kao podatak o autonomiji baratalo se sa 37 dana na moru za 831 i 30 dana za 821. Za tip 911 podatke ne znam napamet.

Upravu si,ovo su daljine plovljenaj pri krstarećim brzinama.Autonomije naših podmornica:

   821:46 dana
   831:32 dana
   911:4 dana

Brzine naših podmornica:
   821:površinska ekonomska 8 čv,maksimalna 10.6 čv
         šnorkel ekonomska 5 čv,maksimalna 9.58 čv
         podvodna ekonomska 4 čv,maksimalna 15.3 čv

   831:površinska ekonomska 9 čv,maksimalna 11 čv
         šnorkel ekonomska 6 čv,maksimalna 12 čv
         podvodna ekonomska 4.5 čv,maksimalna 16 čv

   911:površinska ekonomska 4 čv,maksimalna 5.9 čv
          podvodna ekonomska 4 čv,maksimalna 8.1 čv

Daljine plovljenja su date za ekonomske,to jest krstareće brzine


Ovo je,sada mogu slobodno da kažem,iz pregleda ratnih brodova i trajekata za 1988 godinu.

Stigao kući i našao sveščicu sa kursa.

Tip 911
autonomnost 3-4 dana
daljine plovljenja
sa 3 čv i 80% pražnjenja baterije 188 M
sa 4 čv 80% 170 M
sa 6,9 čv 80% 81 M

zalihe hrane 120 obroka
zalihe pitke vode 240 l

1977. godine P-822 "Junak" izvela je najduže ronjenje. Naime, "Junak" je bez izranjanja proveo 12 dana pod vodom, preronivši Jadran od Trsta do Otranta i paralelno s time izvodeci vežbe sa ostalim jedinicama RM i RV. Vežba je prevashodno bila eksperimentalne prirode, tj. cilj je bio da se proveri izdržljivost i psihofizičko stanje posade u takvim specifičnim uslovima, proveravali su se noviteti u pogonu, tretmanu mikroklime i njenog uticaja na posadu, analizirano je tretiranje amabalže, tj. otpada koji se gomilao unutar podmornice za vreme ovog dugog ronjenja. P-822 je tom prilikom poslužila kao test-brod za neka nova rešenja koja su par godina kasnije uvedena na podmornicama "Sava" i "Drava".

[attachment=1]

Au 12 dana, nije malo, to je skoro pola meseca pod vodom... :o

Imam samo nešto da priupitam poznavaoce naručito naših podmornica.

Kakav tu sistem ide, kada plovi na površini njemu je pogon na dizel motor, a kada je pod vodom ili plovi (kako se beše zove vožnja na periskopskoj dubini) onda isključivo ide na struju iz akumulatora, koje je napunio dizel motor uz pomoć generatora ploveći na površini. Da li je to tako, i ako nije kako idu ti pogoni, kada je pod vodom i kada je na površini.

Imam još jedno pitanje, da li je moguće da se podmornica na površini kreće kobinovano, znači i na dizel motor i pomoću struje.

Takav sistem kod koga je dizel-motor korišten za vožnju na površini davno je prevaziđen, i može se videti kod npr. podmornica iz II sv. rata. Kod današnjih podmornica, pa i kod ovih ex-Yu, za pogon i pod vodom i na površini koristi se porivni elektro-motor. Razlika je samo u tome, što pri vožnji na površini pored PEM-a rade dizel-generatori, koji pune baterije. Takođe, prilikom vožnje na periskopskoj dubini, izvlači se šnorkel, koji omogućuje rad dizel-generatora, tj. dopunu baterija pod vodom. Ali, propeler pogoni porivni elektromotor - bez obzira dali je podmornica zaronjena ili je na površini.

U jednoj ruskoj knjizi nasao sam profile podmornica JRM.Molim da pogledate i komentirate ako poznajete problematiku da li su profili tocni?Unaprijed se zahvaljujem.

[attachment=1][attachment=3][attachment=4]

Na podmornicama sem bio dosta puta, pogotovo kad sam radio u teh. radionici u Lori.  Radi "sinmanja" radova-priprema posla za poravak. No plovio nisam nikad.
Bio sam generacija, koja je 1974 (čini mi se maj ili jun) prva pripremala torpedo SET-53 za probno gađanje. Onda u JRM prvo protivpodmorničko torpedo na električni pogon. U klasi smo bili trojica torpedista i stažirali smo u Kumboru. Sječam se, da smo to radili u potkopu  nasuprot kumbora-kako se zvao neznam.
Vjerujem, da ima neko, ko se u podmornice razumije.
Pozdrav
Duje

[attachment=1]

Jel neko zna nešto o podmornici JRM, koja je navodno bila planirana nakon klase Sava ?     Raketna podmornica B-73 ?

LP,

[attachment=1]
821 u vožnji

[attachment=2]
na vezu u Lori

[attachment=1]
Diverzantska ronilica. Neznam koji tip.

R2

Evo jednog snimka podmornice "Malisan", ako se ne varam, iz Pule.

[attachment=1]

Evo Jelen Joze i Ramiza Dugalica na takmicenju VPO. Oni su cini mi se bili podmornicari.

[attachment=1]

Nikada realizovani projekat (idejan-koncepcija) nove podmornice koja bi nasledila tip 831 radna ozna je bila 07S (valjda  ;D).

Deplasman: 818/833
Dimenzije: 52.8x5x4.5 m
Brzina: 16 cvorova
Dubina ronjenja: 250 m
Daljina plovidbe: 5.000 milja
Podvodna voznja: 300 milja / 4 cvora
Naoruzanje: 4 T.A. - 6 torpeda , 12+20 mina
Posada: 21
Broj jedinica u klasi: 3

------------------------

Radi uporedjivanja

Tip 831
Deplasmn: 830/8864
Dimenzije: 55.8x5x4.6 m
Brzina: 16,3 cvorova
Dubina ronjenja: 300 m
Daljina plovidbe: 3.500 milja
Podvodna voznja: 300 milja / 4 cvora
Naoruzanje: 6 T.A. - 10 torpeda ,  16 mina
Posada: 31
Broj jedinica u klasi: 2

Imaš li još podataka o ovom projektu?

Na zalost to je to!

Razmisljao se i o modernijem sistemu propulzije (koji bi im povecao podvodnu autonomiju) koji su tada bili u razvoju.

To je podatak iz '93/94 dok su se nadali da ce se mornarica razvijati i nabavljanti nova plovila.

Inace tuzno je i to da su postojali novi topovi AK-630 u magacinu koji nikada nisu ugradjeni na VPBR-ove kao i da niakada nije proradio radarsko navodjenje topa AK-630 na topovnjaci 401 jer je nedostajao jedan deo koji je kosta par hiljada maraka. Sad su to najverovatnije raskrcmili :(

I kada sam i letos video ono jadno stanje u Barskoj luci srce da te zaboli, mada bilo je tuzno stanje i u Tivatskom Arsenalu i tada.

Da li neko zna sta su radile i gde su bile podmornice 1999. za vreme bombardovanja ?

Koje su bile aktivne tj u upotrebi ?

Stražar na palubi podmornice "Tara" (pre toga kraljevska podmornica "Nebojša"), u Puli 1945.

[attachment=1]

Ova FF tačno može da ide kao razglednica. Baš dobro izgleda.

Čekaonica...

[attachment=1][attachment=2]
Fotografije nisu moje, nadjene su na netu...

Silueta Sutjeske je OK.

Kod klase Herij postoji greška u loložaju krmenog kormila i komletnog izgleda krme. Kod Heroja smjerna i krmena dubinska kormila se nalaze ispred propelera kao i kod tipa Sava, čija je silueto ptakođe OK.

U priči sa starijim podmorničarima čuo sam za projekt nove klase od 4 podmornice.

Navodno početak gradnje prve iz serije je bilo planirano za 1994. godinu. Međutim nikad nije pominjano raketno naoružanje na njoj.

Čitav projekat je rađen da se napravi podmornica koja može da krca tada nova torpeda 53-65KE (kupljena negdje oko 1987 godine) koja su kao pogonsku komponentu koristila čisti kisik, domet oko 20 km, brzina 45 čv i aktivnim samonavođenjem za razluku od 53VA koja su koristila komprimirani vazduh, domet 10 km, brzina 25 čv i pasivno samonavođenje.

Na tip 821 ta torpeda se, navodno, upošte nisu mogla ukrcati jer su torpedni aparati bili pre kratki da bi se iz njih moglo lansirati to torpedo (ovo torpedo nešto duža od 53VA i SET53 koja su do tada bila u naoružanju).

Na tip 831, kolikoje meni poznato, nikad nije krcano (iako njen torpedni aparat mže da lansira ovo torpedo) zbog eizika od požara pošto je na tom tipu torpedni odsjek ujedno i centrala.

Inače nakon gašenja 88. flotile podmornica čitava zaliha 53-65KE torpeda je delaborisana, rasformirana i prodana u staro željezo, a da pri tom nikad nisu ukrcana na podmornicu, a neka nisu bila čak ni raspakovana iz orginalne ruske ambalže.

Jedno pitanje kada se već pomuno torpeda. Jel predviđeno da podmornica ima vežbovno bojevo gađanje torpedom. I kako se postavljala meta, zapravo šta je bila meta. Jel bilo slučajeva da su vam dovlačili recimo neki plovni objekat koji su završili svoj radni vek i treba da ide u rashod da vam budu mete na površini, i šta je predstavljalo metu kada i ako je uopšte bilo vežbovno gađanje torpedom ciljeva pd vodom. I sa kojih daljina se gađalo, ponavljam, ako upošte jeste.

Gadja se bela tačka na obali, nismo bili toliko bogata mornarica da torpedujemo sopstvene brodove... jednom umalo sopstvenu podmornicu - ali to bi ubootfahrer znao bolje da objasni...

@Ubootfahrer

Коме пада на памет да купи торпеда која се не могу крцати ни испаљивати ни са једне подморнице. Јел то било купљено за бродове?

To bi trebalo da je ovo

Nikada realizovani projekat (idejan-koncepcija) nove podmornice koja bi nasledila tip 831 radna ozna je bila 07S (valjda  ).

Deplasman: 818/833
Dimenzije: 52.8x5x4.5 m
Brzina: 16 cvorova
Dubina ronjenja: 250 m
Daljina plovidbe: 5.000 milja
Podvodna voznja: 300 milja / 4 cvora
Naoruzanje: 4 T.A. - 6 torpeda , 12+20 mina
Posada: 21
Broj jedinica u klasi: 3

Za vrjemoe moje službe na P-831 imali smo samo jedno bojevo gađanje i to je bilo kako Rade kaže u bjelu tačku na obali.

Mada su svojevremenu, u mračno doba komunizma i JNA dok još bog hodao zemljom, rađena i drugačija gađanja. Zadnje takvo gađanje je, kolko je meni poznato rađeno negdje '86-7. i kako meta je služio PO-92. Gađanje se vrši sa torpedom koje nema bojevu glavu već je naliveno betonom radi kompenzacije težine. Osim toga to torpedo kada dođe na svoj krajnji domet naduva nekakav balon kako bi islivalo na površinu i da se pokupi za ponovnu upotrebu. Pošto sam kao pitomac bio na krstarenju na kraj 3 godine bio na PO-92 i odnjih sam čuo za tu priču kako ih je prilikom gađanja to betonsko torpedo zakačilo po boku.

U slučaju toepedovanja sopstvene podmorice koji pominje Rade, rječ je upravo o tom posljednjem bojevom gađanju sa P-831. Trebalo je da gađamo tačku na obali na Platamunima. Do lansiranja sve je išlo kako treba i po planu. Oko minut nakon lansiranja torpedo je poblesavilo i počelo da kruži i da se vraća nazad, tako da je na kraju eksplodiralo negdje između nas i VPBr 31 koji je bio na obezbeđenju gađanja (ovaj dio je po priči ljudi koji su gledali gađanje sa površine). Naknon istrage je utvrđeno da je problem bio u torpedu koje je bilo neispravno. Navodno torpeda u skladištu nisu održavana kako treba iako je dokumentacija za te tehničke preglede i remonte redovno popunjavana (ovaj dio priče je navodno službena verzija uzroka koja je kružila u jedinici).

Ranije su torpedima gađani "realni" ciljevi na velikim vežbama. Prvo bojno gađanje torpedom VA-53 izvedeno je na manevrima "Podgora 72", i tom prilikom je cilj bio desantni tenkonosac, koji je bio u pokretu (motori radili, brod se kretao sa skromnih ali za njega maksimalnih 10čv). Kasnije su vršena gađanja školskim torpedima bez bojeve glave, koja su podešavana na veću dubinu tako da bi prošla ispod kobilice broda-mete, ali kako su bila akustički samonavođenja - uvek bi se nakon prolaska ispod meta okretala i vraćala nazad, praveći osmice, dok im nebi nestalo goriva. Onda bi se naduvao balon, isplivalo bi na površinu, i drugi brod bi pokupio to vežbovno torpedo.

Noć pre inkriminisanog gadjanja, koje je ipak odnelo svoju žrtvu, jedan vodnik iz torpedne došao je kod mog kolege sa broda, a svog klasića na brod u Zeleniku. Pričao je kak osu ceo dan sastavljali torpedo i da ne zna kako će to gadjanje da se odradi sutra...

A to je beše trebalo da bude neko pokazno gadjanje, ako me sećanje dobro služi?

Za koga su torpeda kupovana nemam pojma. Da li su i torpedni čamci mogli krcati ta torpeda nije mi poznato.

Gađane sa školskim torpedima bila je rutina. Na torpedo ste mogli montirati školsku ili bojevu glavu. Kada govorimo o podmornicama je to torpedo SET 53 (protivpodmorničko torpedo). Školska je imala u sebi čuvala podatke o pređenom putu poslije lansiranja, bitve za tegljenje koje su "iskočile" iz glave poslije isplivavanja na površinu , jako svijetlo (radi lakšeg uočavanja kod nočnih gađanja)i dimnu kutiju (aktivirala se je poslije isplivavanja). Školsko torpedo  imalo je i pozitivnu plovnost poslije nestanka goriva. Plutalo je sa glavom prema površini. O balonu koji se naduvava neznam ništa i to prvi put čujem, no moguče, da je to neka modifikacija o kojoj nisam bio upoznat.
Kao što sam več napisao jedanput, nas trojica klasiča iz 21. klase bili smo uključeni u prvo gađanje sa torpedom koje sam spomenuo (1974 maj ili jun mjesec).
Duje

Torpedo za gađanje je dopremljeno u zavod dan prije gađanja i ostavljeno na molu 1 gdej smo ga i ukrcali na P. Kod krcanja torpeda samo je jedna stvar bila izvan granica normale. Pritisak vazduha u spremniku je bio nešto preko 120 bara (120 je pritisak na koji se puni) što su Riči i Cvele (tadašnji torpedisti) pravdali time da je torpedo par sati stajalo na suncu pa je zbog toga pritisak veći nego što bi trebalo. Prije krcanja na torpedu su tempirani elementi za gađanje (Ds postavljen na maksimum tako da se glava za samonavođenje ne uključuje već se gađa kao sa pravoliniskim torpedom i žiro ugao 0) pošto je situacija za lansiranje već poznata i da ne bi morali u podmornici izvalčiti torpedo iz cjevi radi postavljanja ovih elemenata. Lansirano je iz TC 1 sa periskopske dubine (12 metara).

Do lansiranja sve je išlo kao po knjizi. Od momenta lansiranja pa do eksplozije je prošlo svega 2 minuta i 15-tak sekundi. Za to vrjeme torpedo je moglo da pređe put od nešto preko 2 km. Otprilike u tom momentu svima na lađi je bilo jasno da gađanje nije prošlo kako treba jer je meta bila na 7 km. Po priči ljudi koji su čitav događaj gledali sa obale i snimci iz helikoptera, torpedo je nakon lansiranja nekih 500 m išlo pravo, a zatim počelo da skreće u lijevu stranu, a nakon toka se okrenulo u desno i počelo da pravi puni krug praveći žabice po površini i na kraju eksplodiralo.

Po navodno službenoj verziji rezltata istrage u radionici je u dokumentaciju torpeda upisivano da su spremnici vazduha ispirani svako dve godine kao što tehnička uputstva propisuju. Međutim na 5 ili 6 od 8 torpeda koja su u istazi rastavljena u spremniku vazduha je pronađen nekakav talog i zaključeno da ispiranja spremnika nisu rađena barem zadnjih 10-tak godina i da je taj talog uzrokovao zaglavljivanje smjernih i dubinskih ravnača (kormila) što objašnjava takvo ponašanje torpeda nakon lansiranja. Inače vazduh iz spremnika se osim za rad motora koristi za pokretanje žiroskopa i upravljanje smjernim i dubinskim ravnačima na torpedu.

Da li je ili nije bilo pokazno to već nebih znao. Pošto je sa nama na P od gostiju bio ukrcana samo tadašnji komandant jedinice pokojni Miljko Milošević. Ako je bilo pokazno ne znam kome smo ga pokazivali.

Jedino ne razumijem ko je bio žrtva gađanja, jer kod nas na lađi nije bilo povrjeđenih kao posljedice gađanja.

Mislio sam na Cveleta, na period nakon dogadjaja.

Pa može se reći da je njegovo penzionisanje posljedica tog događaja.

Slika Tare. Posada na obuci. Objavljeno u Jugoslovenskom mornaru iz 1949. godine.

Vidi ti njih .....

[attachment=1]

Evo još nekoliko slika koje prikazuju kraj našeg podmorničarstva.
Žalosno ali istinito....

Još nešto:

MTRZ je ispražnjen, sve zgrade, osim nekadašnjeg objekta podmorničara su srušene, pa su brodovi morali biti izmešteni iz zavoda.
Sada su RF-31, P-831 i čini mi se PN-27 vezani na molo ispred Rakita - čekaju svoju sudbinu.

Na slikama se vidi da P-831 pomalo tone prema pramcu. Navodno ima propuštanje vode, svakih par dana dolazi neko da ispumpava vodu. Koliko ja znam baterije su još u njoj......

Jednom rečju tuga...

Da, tuga za one koji su profesionalno i emotivno bili vezani za tu oblast, a za one koji o tome odlučuju - rešenje jednog problema kojim se još ponešto i zaradi...

Lovac,hvala za fotografije,stvarno su dobre...Kada se samo setim da sam svaki dan prolazio pored ovih podmornica u Lori ali tada su bile za primer,naravno i 31 !

Jedina dizel-električna podmornica JRM, P-821 "Heroj" koja će preživeti i postati eksponat nautičkog muzeja Porto Montenegro na mestu ugašenog RMTZ "Sava Kovačević" Tivat, nalazi se na navozu sinhrolifta u još uvek zatvorenom delu Arsenala, gde se privod ekraju radovi na njenom uređivanju. Sledeće godine bi prema rečima čuvara trebalo da bude dostupna javnosti:

Tužno ... nemam reči ...

A kako je nekada bilo ..

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

Evo jedne koju sam našao na http://www.tivat.travel/

_{Copyright © Stevan Kordić}
[attachment=1]

Od svega, što je na slici, valja vedino to, što je čisto more. Skoro  za nevjerovat!
Duje

Sve propade...bolje da smo sve odvezli za Grčku... :'(

Bravo momci ! Barem če ostati slike (a dobro i da če ostat P-821 za muzej.....samo da nakon godina ne propadne i to, nemojte zamjerit ali desilo se več na ovim prostorima nekadašnje SFRJ; znam kod nas kako su neki željeznički eksponati propali)

  Lovac, jel može možda da se napravi fotka VPBR-31 sa obale izbliza ?

Ja sam prolazio kroz Kumbor u maju ove godine, pa sam slikao preko kanala prema Pristanu na daleko (a i nemam baš objektiv...)

LP,

Pozdrav.
Na 821 je kuhinja bila na "donjem katu" to jest ispod "pajola" u centrali. Ponekad, ali ne uvek sklapali smo montazni stol i tamo jeli u smenama, a u slucaju, da se to nije radilo, smo jeli gdegod. Kuvar je bio uvek najmanji torpedista, jer je kuhinja bila blizu torpednih cjevi i jako mala. Pozdrav od Milana, sonarista 1983

[attachment=1]

Pitanje za znalce , zasto je prednji doe podmornice u boji metala , i sta se tamo nalazilo.
Pretpostavljam da je u pitanju sonar , ali nije mi jasno zasto bi boja smetala sonaru , pa je taj deo morao ostati neofarban.

Evo jedne starije .. 821

[attachment=1]

823

[attachment=1]

831

[attachment=1]

Jel ovo neka foto montaža, pošto 831, odnosno ni jedna podmornica nije imala grb SRJ na tornju...

Ne bih znao da ti kažem. Na ovu fotku sam naleteo danas sasvim slučajno.

Jeste, montaza je....

Mene to isto zanima?

P 912 i P 821 ispod nadstresnice sinhrolifta u bivsem tivatskom Arsenalu. Ovo su glavni i najatraktivniji eksponati buduceg Nautickog muzeja u sklopu marine "Porto Montenegro".

Ispravna pretpostavka.

trebalo je 831 da bude postavljen kao eksponat, jer je to dostignuce tadasnje brodogradnje i daleko savremenija od 821. 821 je kanta sa kojom bi se mogli snimati ratni filmovi iz II svj rata.

821 je pred raspad državne zajednice bila pri kraju remonta i malo je falilo da se vrati u operativno stanje. 831 je s te tačke gledišta bila u lošijem stanju, te je verovatno ta činjenca opredelila koja će od ove dve podmornice biti izložena kao deo postavke nautičkog muzeja.

Nisam stručnjak na tom području, niti nije moja praksa ovakva diskusija ali evo napišem ovo. Podmornice znam samo sa slika i ono šta sam čitao na webu.  Ali ne bih se baš osudio reči, da je"821" na nivou WW2 (?), prije bi se to možda moglo reči za "811/812", koje su u stvari bile i projektovane na bazi promatranja nakon WW2 dignute (potopljene) i reparirane talijanske podmornice (next P-802 Sava).  "Heroj" je čini mi se ipak bila u onim godina neko postignuče jedne države. A šta se "831" tiče, nekad sam čitao na nekoj strani web stranici (na engleskom), da je bila tehnološki bolja od tadašnjih ruskih (iste klase) i na nivou (zapadno)nemačkih te klase. Ako je to istina, nije loše... A zna se i da je bila juga medju rijetkim državama svijeta s vlastitom bdg podmornica. E, sad, tu bi se i moglo diskutirat o megalomanstvu tadašnjih projekata i pouzdanosti / kvalitetu Yu proizvoda ali dejstvo je, da je tad bilo znanja i sposobnosti graditi skoro sve - od igle do aviona; medjutim danas ...

  A ako neko iz prakse i relevantnih iskustva zna o 821, interesira me neko objektivno mišljenje o toj P (iz perspektive vremena u kojim je bila izgradjena; danas su u tadašnje CCCP / USA P kante).

LP,

Najveći tehnološki iskorak u gradnji podmornica u SFRJ bila je klasa "Heroj". Ta klasa je potpuno drugačije koncipirana u odnosu na sve što je postojalo pre toga i tada (krajem 60-tih) bila je u rangu savremenih dizel-električnih podmornica. Klasa "Sava" je koncepcijski jako slična klasi "Heroj", ali naravno opremljena modernijim uređajima, koj isu pre svega omogućili smanjenje broja članova posade i njeno naprezanje. No, "Heroj" je svakako bio najveći iskorak napred.

radio sam i na jednoj i na drugoj. poslije 831, 823 mi je bila kao podmornica iz filma das boot.
ne znam na sta se misli pod koncepcijski ali 831 je bolje uradjena (naravno savremenija) i veca.

Poštovanje seaman. Uvažavam tvoje iskustvo i utiske koje si poneo s jednog i drugog broda na koji si bio ukrcan.

Objasniću šta sam hteo reći kada sam govorio o "tehnološkom iskoraku".

Pre "Heroja", podmornice koje su građene ili rekonstruisane u SFRJ bile su na nivou tehnologije razvijene tokom II svetskog rata. Prva operativna posleratna podmornica u sastavu JRM - P-802 "Sava" bila je italijanska podmornica iz II sv. rata UIT-19 klase "Flutto", potopljena 1944. a nakon rata izvađena, remontovana i uvedena u sastav JRM 1952. god. Malo kasnije je ova podmornica doživela obimniju rekonstrukciju koja je bila sledeći, još uvek skroman iskorak u tehničko-tehnološkom ovladavanju procesom gradnje i ekspolatacije podmornica u Jugoslaviji.

Sledeći iskorak bio je projekat B-81, a rezultirao je uvođenjem u upotrebu dveju podmornica - P-811 "Sutjeska" i P-812 "Neretva". Ovo opet nije bio veliki prodor i inovacija, jer su podmornice projektovane prema italijaskoj dokumentaciji za podmornice klase "Sirene" zaplenjenoj 1945. u Rijeci. Iako je koncepcijski klasa "Sutjeska" pripadala epohi II sv. rata, na njoj su implementirane neke novine, više svojstvene prvoj posleratnoj generaciji dizel-električnih podmornica (uklonjen je palubni top, ugrađeno je električno pokretanje trim-zakrilaca, podizanje/spustanje periskopa i šnorkela, ugrađen je radar, PEL i po prvi put analogni torpedni računar). Može se reći da je klasa "Sutjeska" koncepcijski bila zastarela, ali opremljena uređajima po tada aktuelnim standardima.

I onda dolazimo do klase "Heroj". Bila je to prva podmornica u potpunosti porjektovana i izgrađena kod nas, prema tada najmodernijim standardima za tu klasu podmornica, koji su vidno odstupali od onoga što smo imali na "Sutjesci" i ranije. Te novine bile su - cilindrični trup kapljičaste forme, jednoosovinski pogon, specijalno dizajniran propeler umanjene šumnosti, značajno veća podvodna autonomija.

Sledeći iskorak - klasa "Sava" imala je sve ovo što je implementirano na klasi "Heroj", ali je vremenski iskorak od 10 godina omogućio implementaciju sistema automatizacije na novu klasu podmornica, koja je rezultirala značajnim smanjenjm broja članova posade i njihovim naprezanjem. 55 ljudi na "Heroju" prema 35 na "Savi" je drastična razlika i upravo je automatizacija sistema i modernija ugrađena oprema ovo omogućila. Ali koncepcijski - to su jako slične podmornice.

Nekada... dok se moglo i imalo, pa se plovilo i ronilo...

P-802 Sava
[attachment=1]

P-811 Sutjeska
[attachment=2]

džepne
[attachment=3]

Italijanski "Tritone", buduća jugoslovenska "Sava".

[attachment=1]

Evo šta se sve nađe kad se šunja Internetom. Znači, P-901 "Mališan", walkaround...
Izvor MaritimeQuest, slikao Jan Tarnovski.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Još nekoliko fotografija...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

postoje li još neke slike p802 osim ovih

Predaja raporta poslije višednevne vožnje. Čini mi se, da raport prima Motetti.

Za kormilom podmornice

p802

[attachment=1]

imam još par slika

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1] u italiji klasa Fluto

[attachment=1]

i to je to od mene.
P.S. ovo je sa drugog foruma.

Jeste Moretti, a predaje ga Jovanov.

Evo nešto iz podmornice ....

[attachment=1]

[attachment=1] na vezu u Puli

USS Nevada, mnogo hvala za sliku mosta na Katarini! Tu sam radio 5 godina, ronio stotine puta, pecao ribu popodne a uvečer lovio lignje i sipe...

Mnogo lepih uspomena!

drago mi je

Ajmo malo, kada nas vec hvata nostalgija.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Ovo je već veličanstveno i najčišće rezolucije št se može vidjeti na netu. Izvanredne slike.

Uvijek sam bio ljubomoran jer se na Katarini uvijek bolje lovilo lignje, nego u Vargeroli.

O sipama i jeguljama (noću, puškom) nećemo ni pričati, da neko ne ogladni!

(svaka čast za 811; otkud ovako dobre fotografije prve (druge) post ww2 YU podmornice ?)

LP,

Snimano profesionalnim aparatom tipa Hasselblad.

Kapetan na belom hlebu


06.02.2010

Sve priče sa radnog mesta su slične - nezaboravan prvi dan na poslu, najdraže kolege, svakodnevni problemi, poslednji radni dani i penzija... Međutim, priča Dragana Milosavljevića (49) malo je drugačija - on je radni vek proveo na podmornici „831“, kao oficir Ratne mornarice.


Pravo iz Mornaričke vojne akademije, 1983. godine, kao potporučnik stigao sam na nju, tek zaronilu u Jadransko more. Napredovao sam u službi, a od 1991. sam komandant podmornice - seća se Milosavljević, jedan od trojice i poslednji srpski komandant podmornice u istoriji Jugoslavije.

Plovili su zajedno Jadranom, stacionirani u „Lori“ u Splitu, najvećoj ratnoj luci u staroj Jugoslaviji... Godine 1992. Milosavljević je u odbrani „Lore“ od opsade hrvatske vojske zadobio teške povrede.

- Poslednji sam napustio „Loru“, a uspomene nosim i danas: komadiće granata „zaglavljene“ uz nerve na ekstremitetima - priča komandant u penziji bez penzije. - Posle Splita pošli smo na Vis, a onda doplovili u Boku Kotorsku.

Zbog infarkta, 1997. je lekarska komisija Milosavljeviću izdala rešenje da je nesposoban za službu. Pošto nije bilo drugog komandanta podmornice, vojna komisija je poništila taj dokument i proglasila ga radno sposobnim.
- Razdvojila nas je besparica: podmornica je 2003. otplovila u penziju, ja ostao na cedilu...

Do 2005. godine Milosavljević služi u komandi Ratne mornarice, kada po programu „Prizma“, kao uslov za penzionisanje, mora na civilnu prekvalifikaciju. Školovao se za menadžera, ali rešenje o penziji stiže u momentu kada je proglašena nezavisnost Crne Gore. Ali, ova država rešenje o penziji ne priznaje, jer je izdato u Srbiji, a novac bi trebalo da se isplaćuje iz crnogorskog vojnog penzionog fonda, zbog čega ostaje bez penzije do danas.

Ne želeći da iz porodičnog stana u Crnoj Gori ide u neizvesnost, Draganova supruga je odlučila da se ne doseli u Paraćin sa ćerkama bliznakinjama (18), sinom (14) i Draganom i ostala je u Crnoj Gori. Dragan je prvo živeo u rodnom Paraćinu, a onda se doselio u Petrovaradin, zbog školovanja dece. Radi sve - od građevine, razvoženja peciva po pekarama, do menadžerskog posla, jer novca nikad dovoljno, za školu, fakultet, kiriju i dažbine, hranu i odeću.

- Moj moto je „Preživi da iškoluješ decu“ - iskren je Milosavljević. - Devojke rade kao promoterke u supermarketima, prodaju sladoled i kokice, a sin kada pomogne komšijama u kupovini zaradi za džeparac. Pre nekoliko dana komšinica mu je poklonila rođendansku tortu...

I dok komandant Dragan krpi kraj sa krajem, podmornica „831“ sprema se za grčki muzej moreplovstva...


Spor i presuda


Milosavljević je jedan od petorice vojnih penzionera koji poslednjih 28 meseci nisu dobili penziju. Oficirima sa prebivalištem u Srbiji, koji su penzionisani neposredno pre „cepanja“ države, Crna Gora obustavlja isplatu primanja jer ne priznaje rešenje o penzionisanju izdato u Srbiji. Oni, 2008. godine, tuže Vojni penzioni fond (VPF). Spor je presuđen u njihovu korist, ali, posle žalbe VPF, proces je vraćen na početak...

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=170190&title_add=Kapetan%20na%20belom%20hlebu&kword_add=kapetan%2C%20mornarica&search=penzija


Izvor: Večernje Novosti

SRAMOTA

Jeste VELIKA SRAMOTA!!!!!

Nije Milosava jedini. Svi oficiri i podoficiri koji su se penzionisali u CG, a nemaju prijavu boravka u CG i državljanstvo su ostali bez CG penzije!
Sada kada je državljanstvo CG prvi i osnovni dokumenat da dobiješ ličnu kartu - nema šanse da ikada dobiju penziju......

Slažem se da to što je čovek doživeo nikako nije u redu, i da je velika sramota.

Međutim, ima tu još jedan faktor (citat iz članka): Ne želeći da iz porodičnog stana u Crnoj Gori ide u neizvesnost, Draganova supruga je odlučila da se ne doseli u Paraćin sa ćerkama bliznakinjama (18), sinom (14) i Draganom i ostala je u Crnoj Gori.

Ključ je u tom porodičnom stanu, koji verovatno nije bio otkupljen pa nije hteo da ga napusti. Znam njega, ali znam i neke koji su napustili stan u Crnoj Gori i ponovo su podstanari u Srbiji. Mislim da je ispao naivan misleći da će birokratije voditi računa o tako ljudskom i normalnom motivu - trebao je odlučiti i preseći - ili tamo sa stanom, ili ovde bez njega.

Čini mi se da imam pravo da ovako govorim jer sam i sam podstanar od 01.11.1991., a pre toga sam skoro 10 godina imao stan u Puli.

Problem je sto on nije jedini vec ih ima dosta koji imaju ovakav problem sa penzijom.
Sramota je sto se to razvlaci vec 3 godine i da CG i SRB ne mogu da se dogovore kako da rese ovo pitanje jer je cinjenica da su ljudi posteno zaradili penzije.

Da li neko zna nesto vise oko odlaska P831 u grcki pomorski muzej?

Ma ljudi moji to je za ne vjerovati.
Poznajem uvazenog komandanta (stariji je dvije klase od mene). Ne bih zelio ulaziti u nikakve politicke i ine konotacije, samo cu i ja reci - SRAMOTA.
Ja zivim i radim u jednoj europskoj drzavi koja mi priznaje cijeli steceni staz sa beneficijama ukljucujuci staz u JNA.
Pravna i postena drzava koja postuje potpisane sporazume i djeluje po njima. Ja nisam trebao nista ni raditi ni zahtijevati. Tu sam pet godina i jednog dana sam samo zaprimio pismo od mojeg mirovinskog osiguranja sa zahtijevom da im dostavim gdje sam bio i sto sam radio od tada i tada, tj. od navrsetka 18. godine do danasnjeg dana. Ja sam poslao kopiju radne knjizice i ostalog sto sam imao ukljucujuci diplome iz vojne gimnazije i MVA. Oni su to sve provjerili u Zavodu za mirovinsko osiguranje u Zagrebu i nakon toga mi poslali rjesenje kojim priznaju sav staz stecen do dolaska u to drzavu sa stecenim beneficijama.
Ja se samo nadam da ce kapetan Milosavljević dobiti svoju visestruko zasluzenu mirovinu.
Takodjer mu zelim svako dobro i srecu.

P 831 u teglju turskoj remorkera napustila je Boku na putu ka Izmiru gdje ce biti isjecena u staro zeljezo.... :'(

Kao što reče Toma Bebić, brodovi su ka i judi...

Slava joj!

 :zid  :'(

Jel ima slike tegljenja ?

LP,

Slava joj  :'(

Na zalost nema.....
Ovo je jedna od njenih posljednjih fotografija, napravoljena u decembru prosle godine.
Skinuta je sa www.shipspotting.com

Kakv bi to divan muzej bio ... Ko nas #$be, kad ne držimo do sebe. Kroz 20 godina, niko na prostoru bivše SFRJ neće ni znati da su se tu nekada gradile podvodne lađe.

Meni je stašno žao što niko na jadranskoj obali nije našao interes da kupi P-831 i od nje napravi muzejski eksponat. Ipak, kako je krenulo, svi ex YU podmorničari ubuduće će kao na svojevrsno hodočašće dolaziti u Tivat jer će ovdje kao muzejski eksponati ostati sačuvane P-821 i P-912, kao i još dosta drugog materijala koji ima veze sa YU podmorničarstvom. ;)

Odlične slike unutrašnjosti. Kad jih gledam, izgleda da ima više mjesta, nego kad sam "šetao" u podmornici.
Duje

Slava joj!

Sta je sa P832 ?

Isjecena  u staro gvozdje jos 2008 u tivatskom Arsenalu.

Podmorničari, glave skupa, ako nema podmornica ima nas podmorničara. Da vas malo razbudim, zanima me tko se sve prepoznaje na slici. [attachment=1]

Komandant je p.b.b. Kranjc Ljubomir

Sve ih poznajem, ali se ne mogu setiti imena. Sesti s leva je Boro Majica, a pretposlednji u gornjem redu, moj klasic Zvonko Djurasinovic.

Други са десне стране је Марковић Стевица, а пети са исте стране је Дерета.
Јантар, чини ми се да је овај мало превисок за Бориса!

Ima dvije godine, da je umro.
Duje

Ko je umro? A za Majicu cu proveriti.

Umro je Kranjc Ljubomir

Da, zadnji put sam ga vidio na Šolti, gdje je imao vikendicu. Često smo se viđali, dok je radio u SV. Na kraju svoje kariere imao zadaču sprovesti profesionalizaciju vojske. Zbog svoje preciznosti, točnosti i zbog toga, što je bio Vojničina, nisu ga baš voljeli, zadnji posao bio mu je savjetnik precednika RS (Drnovšeka), od tamo je otišao u penziju, koju nije dugo uživao.
Duje

Kako ne bi bilo nagađanja tko je sve na slici riješt ćemo to odmah. Na slici je posada P-821 "Heroj", snimljeno za Dan mornarice 1986. godine. Dio posade nedostaje, najmanje 4 starješine i 2 mornara. Imena osoba navodim slijeva na desno počevši od onih koji stoje: Drlja Anto, Knezović Stjepan, Janković Vladimir, Marković Radisav, Ivanda Zdravko, Vrančić Stjepan, Polovič Alojz, Kranjc Ljubomir (umro 2008.), Prović Ivica, Marinović Antun, Dereta Milan, Slavković Aca, Rihtarec Mirko, Marković Stevo, Drezga Đuro; čuče: Kolar Darko, NN mornar, Fazlić Munib, Nikolić Savo, NN mornar, Dedukić Samir, Vidovič Štefan.
Ukoliko netko od posade nema sliku može mi se obratiti, rado ću mu je poslati u boljoj rezoluciji.

Hvala Plavnik![attachment=1]

Plavnik, da nije Marković Svetislav? On je bio XXI klasa, ali je pao treču godinu i nastavio školovanje u XXII klasi kao i Popović Željko.
Duje

Ne, nije Marković Svetislav, sigurno je Marković Stevo zvani Stevica, danas živi u Boki koliko mi je poznato. Svetislav i Popović Željko su također bili podmorničari.

Vrančić Stjepan i Dereta Milan su moji klasići. Za Štefa nemam podatke, a Dereta je u penziji već nekoliko godina, živi u Novom Sadu, i dalje rešava najveće svetske probleme - večiti borac protiv vetrenjača...  ;D

Posljednje fotografije P 831 prije nego sto je prosle godine otegljena iz Arsenala u Tivtu na Pristan. Vec je tada bila u vlasnistvu podgoricke firme "Montmetal" koja ju je kupila kao sekundarnu sirovinu.

Koliko je bilo mornara u posadama podmornica?

Podmornice tipa Heroj (821) u formacijskom sastavu imale su 28 članova posade:
- 7 oficira,
- 15 podoficira
- 6 mornara

Mornari su obavljali slijedeće dužnosti: - 4 torpedista, 1 poslužitelj PEL-a (podvodni elektronski lokator) i 1 kuhar. Mornari su obavljali svoje dužnosti sukladno Brodskim rasporedima raspoređeni u smjene. U površinskoj vožnji kormilario je mornar, u podvodnoj vožnji pramčanim dubinskim kormilima također je kormilario mornar.

Na P tipa Sava (831) bilo je 9 mornara, mada nisam u potpunosti siguran. Mislim da je taj tip P imao 33 člana posade, i to 7 oficira, 17 podoficira i 9 mornara.

Na diverzantskim podmornicama u formacijskoj posadi nije bilo mornara.

Isječak iz Slobodne Dalmacije o staroj Savi P 802. Davna vremena.

Brodarski, nikad nisam čuo da je ova interesantna ideja i realizovana. Imaš li neki podatak da li je čovek uspeo da je prepravi u disko klub? Ili je birokratija kao obično bila nepremostiva prepreka, pa je podmornica odmah završila u visokoj peći?

Taj disko klub je radio kao Žuta podmornica u Rijeci Dubrovačkoj. Kasnije je čovjek prodao Brodospasu podmornicu. Mislim da sam već poslao sliku Save u rezalištu.

Da li neko zna otkud ova ruzna plava boja ispod broja ?

Vjerojatno od prebojavanja broja tijekom rata kako se ne bi znalo o kojoj se jedinici radi.

Kranjc je moj klasic.Jedan od retkih ljudi koji je imao moje potpuno postovanje iako smo bili dijametralno razliciti.Odgovoran,iskren u kritici sa zeljom da pomogne.Strasno je da ovako saznam da vise nije medju nama.Pocivaj u miru klaso!

[attachment=1][attachment=2]

Slika s porinuća u BSO - mrak!!!  :)

Da li bi neko mogao detaljno da objasni tehničko rešenje, karakteristike i režime upotrebe PEM na jugoslovenskim podmornicama, tj. zašto ih je bilo dva?
Takvo tehničko rešenje nije baš često. Znam da su nemačke tipa XXI i XXIII imale posebne PEM male snage za tihu podvodnu vožnju malim brzinama. Slično je kod francuskih Agosta i ruskih Kilo (pr.877), takođe vrlo male snage. Da li je rešenje na B71 i B72 bilo upravo takvo ili drugačije, npr. na P911 su bila dva PEM jednake snage!?
Nešto već ima na ovom topicu, ali da li može detaljnije.
1985. u Škorpiku bio sam na P823 i video kako izgleda, mada se slabo sećam jer je bilo davno. Baš se ne sećam da je sklop PEM izgledao kao na slikama B72 sa ovog topica, ili se loše sećam. Navodno je jedan PEM bio male snage, vrlo pljosnat, a velikog prečnika, dok je "glavni" PEM bio iza njega. Beše li tako ili grešim?

Tačno se sećam da je ceo krmeni odsek bio odvajan, otprilike na mestu gde počinje krmeno suženje. Interesantno je bilo to rešenje sa zavrtnjima jer je omogućavalo pristup bez potrebe da se uvek prave tehnološki otvori. Sećam se ipak da su nešto i varili na čvrstom trupu kada su spajali krmeni deo. Zavarivanje je vršeno specijalnim elektrodama za taj čelik, koji naravno nije bio običan brodograđevni već posebno legirani čelik.

Koji su i kakvi dizel-generatori bili? Mislim da su bili Mercedes, mada strani priručnici pominju Sulzer. Da li su periskopi bili ruski, ili neki drugi? Je li bio samo jedan ili i napadni i navigacioni?

Inače te godine su na P823 ugrađivali nove sonare. Beše li aktivni TS Eledone (gornji), a pasivni KA PRS3 (donji)?

Interesantna mi je bila ta ekskurzija. Naročito me se dojmila kuhinja i "boksovi" za oficire (ako se dobro sećam), bili su manji od kupea kušet-kola, a sa osam kreveta!

Pod budnim okom najvećeg sina Naroda i Narodnosti  ;)

[attachment=1]

822:

Je li ono između dva donja TA ulaz u kuhinju?

Ulaz u kuhinju je na podu centrale, to je neposredno ispred TC-4. Znači, između ovih desnih TC i stolice trim pulta koju vidiš na slici, odnosno ispred torpedene stanice (to su one svijetle metalne ručice kojima se lansira torpedo).

Moja isprika svim Palubarcima koje sam obmanuo sa prethodnim objašnjenjem. Naime, ja sam napisao gdje se nalazila kuhinja na P tipa "Heroj" a prethodna slika je sa P tipa "Sava". Nakon što sam poslao prethodni e-mail bolje sam pogledao sliku i na svoj užas vidio kako sam se grdno prevario. Nisam plovio sa tipom "Sava" ali mislim da je kuhinja bila negdje prema krmi. Ono između torpednih cijevi je ormar (sanduk) od torpedista koji je služio za alat i rezervne dijelove a na njemu ako se ne varam je bio jedan "krevet". Još jednom moja isprika svima.

Ha, interesantno, sliku unutrašnjosti sa torpednim cevima sam našao na webu a ispod je pisalo unutrašnjost u P klase Heroj. Sad kad sam prečitao i pogledao sliku, koja je več bila objavljena na palubi, vidim, da je stvarno unutrašnjost klase Sava. Čovek nikad ne zna, ako nije pravi znalac, a piše šta piše...

Kao sto Ubootfarher kaze ovdje se vide vrata kuhinje na P-831, koja su koliko se sjecam stalno bila zakljucana.

I lijevo krevet na kojem sam prespavao toliko puta.

Da li su podmornice P-831 i P-832 potpuno identicne,ono sto se kaze "do posljednjeg srafa",ili ima i nekim manjih razlika izmedju njih(recimo poboljsanja kod ove druge-novije)?
Isto pitanje i za P-821,P-822 i P-823.A ako moze i za P-911,912,913,914(za ovu znam da je kasnije prepravljana u HRV i postala P-01),915 i 916.

Poštovani Suponik!
Postavio si teško pitanje ali pokuašt ću ti odgovoriti onoliko kolko znam a za što ne tvrdim da je sve baš točno tako da unaprijed prihvačam i ispravke drugih podmorničara.
Podmornice 831 i 832 su isti tip podmornice i u svemu su iste. Naravno, nemoj me hvatati u riječ jer nema serije brodova koji su u šaraf isti. Ono što je bitno je to da su obje imale potpuno isto naoružanje, pogon, bateriju, elektroniku, navigaciju i slično. Ja bi se usudio reči da su bile potpuno iste.

Podmornice 821, 822 i 823 su isti tip podmornice i također su iste sa nekim manjim i nebitnim različitostima. Vrijedi kao i za tip 831, sve su imale isto naoružanje, pogon, bateriju, elektroniku, navigaciji i td. Koliko se sječam bilo je male razlike u periskopima jer su 821 i 822 imale periskop promjera 180 mm a 823 160 mm. 821 je na palubi (stakloplasitčni dio), na donjem dijelu uzduž imala rupe za otjecanje vode a 822 i 823 to nisu imale. Jedno vrijeme 1985. - 1987. postojale su neke razlike čak i u vanjskom izgledu jer su se ugrađivali novi sonari pa su podmornicama promijenjeni oblici pramca. Te razlike su nestale kada su na sve tri ugrađeni novi sonari. Unutrašnjost P je bila gotovo u svemu identična a razlike su dopuštale da se posade nesmetno zamjenjuju što smo redovito i činili za vrijeme GO.

Kod Diverzantskih P bilo je vjerojatno najviše razlike, ali razlika koje nisu utjecala na upotrebu podmornica niti na mogućnost zamjene posada ili samo pojednih članova.
P-913, 914, 915 i 916 su bile duže za dva rebra (oko 1 m) od 911 i 912. Naime, najprije su se napravile 911 i 912 pa je tijekom probnih vožnji i ispitivanja  zaključeno da bi bilo dobro P produžiti radi lakšeg i svrsishodnijeg smještaja uređaja a što je i učinjeno. Razlike imeđu tih podmornica gotovo da su bile i neprimjetne. Izlazna komora je na svim P bila ista tako da diverzanti sa time nisu imali problema.
P-914 je tijekom službe u HRM produžena za još 1 m , ugrađen je dizel električni generator i tank goriva. Koliko je to bilo nužno i efikasno može se vidjeti sada u Splitu u Lori gdje taj P leži bačena u trnje.

Hvala puno na odgovorima.
Samo mi je zao sto nijesu ostale P-916 i P-832,umjesto P-912 i P-821,za muzej u Tivtu.Ionako ce sve zavrsiti kao sekundarna sirovina ili muzejski eksponati.

Za mene je potpuno nevažno koje su podmornice ostale kao eksponati, osobno sam emotivno vezan za 821 i veseli me da je upravo ona ostala besmrtna (barem za sada). Ta P je ostala kao eksponat sasvim iz praktičnih razloga. 1991. godine P je izvađena iz mora radi velikog remonta, ispjeskarena je i navodno je došla do visokog stupnja gotovosti ali nikada remont nije dovršen i P nije spuštena u more. Druge P su vozile i trunule pa su polako odlazile u rezanje, kada se ukazala prilika za muzej eto ti eksponata već na suhom. Da je ova P bila u moru čisto sumnjam da bi bila izvađena i ostavljena u muzeju. Usput, nemoj žaliti za 832, po meni je bila u puno lošijem stanju od 831 i to osobiti čvrsti trup koji je bio loš a tamo negdje 1983. ili 1984. skoro je otišla na dno radi prodora vode u bateriju (kroz truli čvrsti trup). Isto ti je i sa 916, ona je od 912 mlađa 4 godine što ne predstavlja nikakvu razliku za muzejski eksponat.
U zagrebačkom Tehničkom muzeju je P-901 "Mališan" i to negdje od 57. ili 58. godine i upravo je prošli tjedan završena restauracija P koja je trajala 3 godine. Na žalost u muzeju uopće ne spominju da se ta P zove Mališan već samo laprdaju kako je talijanska P tipa CB.

To je bila posledica hemijske reakcije - akumulatorska kiselina vs oplata čvrstog trupa. Ista stvar se mogla potencijalno desiti i na 831, incident je bio posledica konstrukcionog previda. Rupa otvorena na trupu nije bila veća od nekoliko mm, ali je i takva bila dovoljna da naplavi aku-jame i dovede do kratkog spoja što je za posledicu imalo ispad energetskog sistema u zaronjenom stanju. Čupavo, ali se ipak sretno završilo.

Cisto sam mislio da one prestavljaju posljednje proizvode YU gradnje podmornica,i kao takve pokazuju najvece domete nase zemlje.
Ali opet s obzirom na vrstu muzeja,to opet i nije bitno.Jer prvo za njih je samo bitno da imaju eksponate a njihova istorija,porijeklo i znacaj im nije bitan,na kraju krajeva na njima ce pisati samo:podmornica.
Da li su ti radari koji su ugradjeni u Heroj-klasu 80-tih godina bolji od onih na Sava-klasi?

Da li može neko detaljnije da objasni tačno kada se, gde se i šta se dogodilo u incidentu sa P-832 i prodorom vode u aku jame?

Iz pera Gospon Lukovića, ako se ne varam:

Hvala. Ja sam neke šture podatke o tom incidentu čuo od mog kaplara kad sam bio gušter na Muzilu. Toliko o "držanju jezika za zubima"!
Tu mora da je neki članak baterije puštao kiselinu - i to jako dugo. Čelik čvrstog trupa je debljine najmanje 20mm (ZNA LI NEKO TAČNO KOLIKO?). Pregled pri dokovanju ili remontu je debelo zakazao. Eto kako je nečija aljkavost mogla da dovede do katastrofe.

Sam se sećam kad sam gledao P-823 u modernizaciji u Škorpiku. Montirali radnici oplatu antene primopredajnika sonara (ona traka nerđajućeg čelika na gornjem delu pramca). Zavarili i otišli. Sutradan vidim - došli isti radnici, seku var, odvaljuju celu oplatu ... kad ono ... majstori zaboravili za oplatom neku veliku radničku bundu, kojekakav alat i šta ti ja znam!

Uzgred, ko je bio proizvođač periskopa za naše podmornice?

Onome što je FF postavio nema se što dodati niti oduzeti jer su to riječi Marija Crvelina koji je bio član te posade u to vrijeme. Nitko ni u snu nije očekivao da se može nešto takvo dogoditi. Nikome nije ni na kraj pameti bilo kako je voda ušla u bateriju. Naravno, najprije je bila kriva posada, greška posade, slaba obučenost jer "stručnjaci" nisu bili ni kada krivi. Kada je P u Šibeniku dignuta na dok rupu u trupu je otkrio kap. I. kl. Tahir Lukanić kuckajuću klanfom po čvrstom trupu u području aku jame sa vanjske strane P. Svi su ga manje više podozrivo gledali i podsmjehivali mu se jer je Tahir u biti bio veliki zajebant. Smijeh je prestao kada se vrh klanfe zaglavio i nije izlazio iz trupa. Nakon toga trup je navarivan (čini mi se da je bio debljine 32 mm ali nisam siguran) a sa unutarnje strane aku jama je napravljena stakloplastična kada tako da kiselina iz baterija nije dolazila u dodir sa metalom.
Inače periskopi na podmornicama su bili Ruski, tehnologija drugog svjetskog rata, po mom mišljenju vrlo loši.
Na DivP periskopi su bili Škotski, znatno bolji ali ni izdaleka vrhunski. Na DivP bilo je dosta problema sa podizanjem i spuštanjem periskopa i to radi prijenosa koji je bio putem sajli.

FF je ispričao istu priču koju je meni u poverenju ispričao kum, tada mladi MT kapetan koji je bio, čini mi se, zamenik k-dira V BO u toj vožnji.

Ako tri različita izvora kažu isto - onda je to - to!

Imao sam priliku u biblioteci bivseg MTRZ u Tivtu da pogledam dokument koji je nosi naziv "Projekat sanacije ostecenja crvstog trupa na P 832". Nevjerovatno koliko je to kompleksno stivo bilo sa gomilom proracuna, nacrta i teksta, a radilo se o vrlo maloj rupi od samo par milimetara. Ipak, sanacija je odradjena, ali je nakon toga iz preventivnih razloga P 832 administrativno smanjena maksimalna dubina ronjenja....

Koga zanima, evo cijelog teksta iz aprila 2006 ciji je dio u jednom od prethodnih postova stavio FF....

„Vijesti“ otkrivaju sve detalje najtežeg incidenta u istoriji podmorničarstva SFRJ čiji su akteri prije 23 godine bila i petorica sadašnjih žitelja Tivta

              POSADA „DRAVE“ JE IMALA VIŠE SREĆE OD AMERIKANACA

Dežurna druga „gvardija“ u centrali najnovije i najmodernije podmornice Jugoslovenske Ratne mornarice „Drava P-832“ te je mirne oktobarske noći 1983 godine rutinski obavljala poslove lagano vozeći brod na dubini od 30 metara, nekoliko desetina milja južno od ostrva Mljet. Već pomalo umorni, podmorničari su privodili kraju deveti dan svoje redovne desetodnevne patrole Jadranom i vodama Otratskog kanala. Neuočljiva za one na površini, „Drava“ je preplovila cijeli Jadran od sjevera ka jugu, bila u Otrantu i u domaćim i medjunarodnim vodama tajno je, kao što to rade podmornice svih mornarica na svijetu, pratila i snimala pomorski saobraćaj i obavljala redovne vježbe. Uspješno krstarenje bližilo se kraju i podmornica je okrenula nazad na sjever ka matičnoj luci Lora u Splitu.
Na oko 30 milja južno od ostrva Mljet na mjestu gdje dubina mora u takozvanoj „Južnojadranskoj kotlini“ doseže preko 1.250 metara, kormilar i oficir u službi primijetili su da nešto nije u redu.....
„Osjećali smo da podmornica postaje pomalo „teška“ ali smo preko regler-tankova izbacivali višak vode i održavali brod na zadatoj dubini. U tom trenutku niko nije znao što se dogadja, ali kako se kasnije pokazalo, u tzv. „čvrstom trupu“ podmornice otvorila se rupa veličine glave čiode. Kroz tako maleni otvor more je pod pritiskom od oko tri atmosfere, lagano prodiralo u podmornicu i to na našu nesreću, baš u predjelu pramčane jame za akumulatorske baterije. Kad je nivo mora u aku-jami narastao dotle da je voda prelila akumulatore i kleme, došlo je do kratkog spoja.“- priča za „Vijesti“ kapetan fregate u penziji Mario Crvelin koji je u jesen 1983 godine kao mladi poručnik korvete bio ukrcan na „Dravu“ u svojstvu komandira prvog i četvrtog brodskog odreda, odnosno odreda navigacije i veze.
Snagu kratkog spoja kojio je u trenutku izbacio iz pogona sve „Dravine“ uredjaje i sisteme i brod ostavio bez pogona, Crvelin ilustruje podatkom o veličini akumulatorske baterije – svaka od njh teška je oko 600 kilograma, daje napon od 2,2 do 2,4 volta a kapacitet joj je 6,6 hiljada amper-sati.
„Takvih „članaka“ u jami imate 144 i oni zajedno daju napon od preko 300 volti istosmjerne struje što imajući u vidu kapacitet baterija, govori koliko je to zapravo bio jak kratki spoj. More koje se ulilo u aku-jamu jednostavo je počelo da kuva, temperatura je rasla tako da je metalna paluba iznad baterija bila toliko vruća da su poplati od gume na našim cipelama postajali mekani. Napon u podmornici je pao, na ružama za ventilaciju pojavila se para, ali su oficir službe i nadzornik pogona odmah izvanredno reagovali, „izbacili“ oštećenu aku-bateriju i hermetizovali je. To medjutim nije spriječilo elektro-hemijski proces u potopljenoj bateriji koja je nastavila da „kuva“, a u medjuvremenu je brod ostao bez pogona, bez struje i u totalnom mraku ako se izuzme nekoliko malih lampi za nuždu koje imaju nezavisno napajanje.“- prisjeća se Crvelin najtežih trenutaka u svojoj karijeri. Najgore u svemu je što je „Drava“ u koju je ušlo oko tri tone mora, izgubila pogon čime je nestalo i dejstvo hidrodinamičkih sila koje podmornicu održavaju na zadatoj dubini. Podmornica je tako lagano počela da propada, odnosno tone ka dnu mora koje je bilo daleko ispod tačke na kojoj bi ogroman pritisak vode već razorio „Dravu“ i momentalno pobio cijelu posadu. 
Naime, operativna dubina ronjenja „Drave“ je 270, maksimalna je 300 metara a iako je koeficijent sigurnosti za taj brod iznosio 2 što znači da je teorijski proračunata granica na kojoj bi se podmornica smrskala pod pritiskom mora bila 540 metara, nije bilo šanse da išta prije te kritične tačke zaustavi brod koji je tonuo jer je dno mora bilo tek na oko 1.250 metara dubine. Svjesna toga, posada se grozničavo borila da spasi sebe i brod dok su navigatori lagano i bez posebne nervoze u glasu obavještavali komadanta, poručnika bojnog broda Slobodana Jelića, o postepenom porastu dubine u koju nezadrživo tone podmornica. Kroz njihove misli sigurno je proletjelo i sjećanje na nesreću američke nuklearne podmornice „Trešer“ koja je tačno 20 godina ranije, stradala na isti način koji je sada prijetio „Dravi“. Najmodernija američka podmornica tog doba, „Trešer“ je u aprilu 1963 godine potonula sa čitavom posadom od 129 ljudi na oko 2,5 hiljade metara dubine u Atlantiku nakon što je popustila jedna cijev u mašinskom prostoru, a more koje je prodrlo u podmornicu izazvalo je kratki spoj na električnim tablama što je automatski isključilo nuklearni reaktor. Budući da je „Trešer“ u tom momentu već plovila blizu svoje maksimalne dubine ronjenja, posada nije imala vremena da ponovno uključi reaktor i vrati brodu pogon, pa je ogroman pritisak okeana na oko 600 metara dubine prosto zdrobio brod i podmorničare sa „Trešera“ odvukao u smrt na dnu Atlantika. Ista opasnost prijetila je sada „Dravi“...
„Data je borbena uzbuna , svi smo zauzeli svoja mjesta i svi smo radeći u mraku davali sve od sebe da spasimo brod. Struje nema, kompas, dubinomjer i svi drugi uredjaji koji su vezani na napajanje ne rade, ostali smo i bez hidraulike, ne možemo otvarati ni tankove, ni plavnike, ni odušnike i sve se moralo ručno raditi. Ni tada medjutim nismo znali što se dešava i zbog čega smo ostali bez baterije – znamo samo da nešto nije u redu i sve moguće varijante o tome što se desilo bile su u opticaju osim one da je popustio čvrsti trup podmornice. To je bilo naprosto nezamislivo.“- ističe Crvenin dodajući da iako je posadu zahvati strah, nije bilo panike i svi su u sledećih pola sata mirno i staloženo obavljali svoj posao pokušavajući da osposobe svoj brod. Svi pokušaji da se baterija vrati u pogon su medjutim propali i na oko 140 metara dubine komadant Jelić naredjuje hitno pirenje, odnosno izbacivanje vode iz svih tankova ronjenja. Začulo se šištanje u cijevima dok je kompimirani vazduh iz tankova izbacivao oko 130 tona vode, ali uprkos činjenici da su svi tankovi bili prazni, „Drava“ se nije zaustavljala i nošena inercijom i dalje je tonula u mračni bezdan pod sobom. Tek na oko 180 metara podmornica se sa mukom zaustavila i polagano krenula gore, ka površini, praćena uzdahom olakšanja svih članova posade. Potpuno praznih tankova, Drava“ sada medjutim ubrzava poput ekspres-lifta prosto leteći ka površini mora a posada se bori da otvori odušnike i time u tankove ponovno pusti more kako bi podmornica bezbjedno, a ne nekontrolisano izronila.
„Na oko 40-metara dubine elektroničari koji su grozničavo radili osposobili su UNUK-a, odnosno uredjaj za unutrašnje napajanje krugova. Dobili smo 24 volta napona, uspjeli smo otvoriti odušnike i „Drava“ je usporila, pa smo na kraju izronili kao na najljepšim vježbama.“- kaže Crvelin dodajući da je podmornica u medjunarodnim vodama Jadrana izronila oko 23.30 sati.
Izranjanjem medjutim, opasnost nije bila otklonjena jer je pramčana baterija i dalje bila van kontrole. Uključen je dizel motor koji je preko generatora napajao krmenu bateriju i „Drava“ se lagano uputila ka Mljetu.
„Bili smo iznenadjeni kada smo, podignuvši poklopac aku-jame vidjeli da je pramčana baterija potpuno pod vodom. Mislili smo da je pukla neka od unutrašnjih cijevi drenaže i naplavila jamu. Iscrpili smo vodu i hermetizovali prostor ali je nedugo potom more opet ušlo u bateriju i ponovno napravilo kratki spoj. Dva članka baterije su eksplodirala, izbio je manji požar i cijela podmornica je bila u totalnom mraku i obavijena gustim dimom pa je posada radila koristeći zaštitne maske i aparate za disanje.“- prisjeća se Crvelin ističući da je odmah teleprinterskom vezom o svemu obaviještena komanda u Splitu. Koliko je situacija bila kritična govori i podatak da se komunikacija sa Splitom zbog hitnosti, po prvi put u istoriji JRM, obavljala potpuno otvoreno, odnosno bez korišćenja uobičajenih šifri.
„Te telegrame su dakle čuli i pročitali i Italijani i njima je bilo jasno o čemu se radi i da je situacija rizična, ali ne znam da li su našima u Splitu ponudili pomoć u spašavanju podmornice. U Lori se u medjuvremenu „sve diglo na noge“ u pripravnosti je bio i Odred brodova za spašavanje, ronioci, barkase, a nadlijetali su nas naši avioni. Mi smo ipak lagano uspjeli da sami dodjemo do Mljetskog kanala i narednog jutra oko 11 sati uplovili smo u Split.“- kaže Crvenin dodajući da je u ratnoj luci Lora „Dravu“ dočekao prvi ešalon najodgovornijih oficira iz Komande tadašnje JRM i Mornaričko-tehničkog odsjeka. Podmornicu je preuzela rezervna posada, a iscrpljene podmorničare sa „Drave“ poslali su na odmor kućama uz obaveznu napomenu da o svemu što se dogodilo moraju čvrsto držati jezik za zubima.
Slično onome što je u filmu „K-19“ nakon spsšavanja broda zadesilo Harisona Forda koji je glumio kapetana i „njegovu“ posadu oštećene ruske nuklearne podmornice, i posadu „Drave“ očekivala je neprijatna istraga vojnih organa o tome što se zapravo desilo sa najmodernijom i najmladjom, samo tri godine starom jugoslovenskom podmornicom. U prevodu, tražio se žrtveni jarac koji će „individualizirati“ krivicu, odnosno pripisati je posadi, a ne zatajenju tehnike....
Podmornicu koja je u medjuvremenu podignuta na dok u Šibeniku obišli su i stručnjaci Brodarskog instituta iz Zagreba i niko od njih nije htio da prihvati tvrdnju posade da je ipak popustio čvrsti trup.
„Svi su tvrdili da je uzrok nesreće nešto drugo ili greška posade. U tim vremenima za takve havarije odmah se tražio dežurni krivac, ali je posada „Drave“ zaista bila fantastična i nismo htjeli da nama prišiju ono za što nismo krivi. Bilo je povuci-potegni i mi smo morali da dokažemo da nije naša greška. Niko od stručnjaka Brodarskog instituta iz Zagreba nije medjutim mogao da nadje gdje je pukao čvrsti trup i onda se stariji vodnik Radovan Radjen koji danas kao penzioner živi u Tivtu, dosjetio da zajedno sa komandirom pogonskog odjeljenja Simom Panićem i njegovim zamjenikom Šukrijem Zekajom vodom napuni aku-jamu kroz silaz. Taman su se ovi iz Brodarskog instituta pakovali da odu uz objašnjenje da je posada kriva, kad je voda iz jame počela da curi ispod podmornice kroz čvrsti trup. Radovan je onda uzeo jednu tešku brodogradjevnu klanfu i zabio je na tom mjestu u čvrsti trup proširivši postojeću rupu u nešto veću veličine prsta. To je bio ključni dokaz i posada se tako spasila od odgovornosti.“- rezimira Crvelin dodajući da je uzrok havarije bila loša izolacija trupa sa unutrašnje strane koja je popustila pred isparenjima kiseline iz akumulatora i kiselini otvorila put da postepeno nagrize visoko legirani čelik čvrstog trupa podmornice debeo 28 milimetara.
Nakon remonta u Splitu, „Drava“ je opet zaplovila Jadranom, a Crvelin je svoju bogatu 24-tvorogodišnju karijeru podmorničara na posljednjoj operativnoj dužnosti završio prije par godina upravo kao komadant te podmornice u Tivtu. Iskusni „podmorski vuk“ koji je službovao na gotovo svim podmornicama JRM, lani je penzionisan i od tada radi kao profesor u Srednjoj pomorskoj školi u Kotoru čiji ga učenici ali i ostali kolege, kako kaže, često sa zanimanjem mole da im priča o danima kada je komandovao podmornicama. Priču o najvećoj havariji u istoriji jugoslovenskog podmorničarstva koja ga je umalo koštala života i koja se skoro četvrt vijeka drži daleko od očiju javnosti, Crvelin je ovom prilikom podijelio sa čitaocima „Vijesti“.

 POSADA „DRAVE“

Komandant P-832 kada je ta podmornica zamalo stradala, bio je poručnik bojnog broda Slobodan Jelić. Ironijom sudbine, Jelić nakon ove havarije više nikada nije zaronio na nekom od brodova JRM, a danas živi u Splitu. Njegov zamjenik bio je Milorad Vejin, a I i IV brodski odred, navigaciju i vezu, kojima je komandovao naš sagovornik Mario Crvelin, činili su i Željko Brnin, Siniša Serafimovski i Zoran Arandjelović. Treći brodski odred podvodnog oružja činili su komandir Damir Klarin, Zdravko Radosavljević, Ivan Vučemilović-Grgić i Nikola Otaš. Peti, odnosno pogonski brodski odred sačinjavali su komandir Simo Panić, zamjenik Šukri Zekaj, dizel odjeljenje u sastavu Sekula Biserčić, Pavle Srdjić, Radovan Radjen, Dušan Ilkić i Tihomir Šapić, te elektromotorno odjeljenje Drago Šarić, Goran Škugor, Zvonko Radanović i Lazar Marjanović. Odjeljenje elektroničara na „Dravi“ bili su Vojislav Rapajić, Josip Jakupčević, Dragan Milovanović i Slavko Kašić.
Osim Crvelina, Zoran Arandjelović, Pavle Srdjić, Radovan Radjen i Dragan Milovanović danas žive u Tivtu, dok je većina ostalih članova te posade P-832 u Splitu ili u Srbiji. Zanimljivo je da im za poduhvat koji su izveli spasivši najnoviju podmornicu JRM i sebe, osim desetodnevnog nagradnog odsustva koje su dobili neposredno nakon što je utvrdjeno da posada nije kriva za havariju, podmorničarima sa „Drave“ nije pripalo nikakvo drugo priznanje ili nagrada.

„DRAVA“ ĆE ŽIVOT NAJVJEROVATNIJE OKONČATI U NIKŠIĆU

„Drava P-832“ je drugi brod iz serije dizel-električnih podmornica klase „Sava“ koje su projektovane u Brodarskom institutu u Zagrebu, a izgradjena je 1980 godine u Splitu. Iako su u medjuvremenu oglašene viškom u MVSCG i ponudjene su na prodaju, ove podmornice i dan-danas predstavljaju vrlo moderne i ubojite ratne brodove. Zanimljivo je da su Italijani sa ulaskom „Save“ i „Drave“ u stroj JRM bili zatečeni jer njihovi ratni brodovi tada nisu mogli otkriti tihe i moderne nove jugoslovenske podmornice, pa je RM Italije početkom osamdesetih kao protivmjeru počela razvoj svojih novih podmornica tipa „Nazario Sauro“.
„Drava“ je brod deplasmana 830/960 tona, duga je 55,7 a široka 5,05 metara, pod vodom se kreće brzinom od 16 čvorova, a naoružana je sa šest torpednih cijevi kalibra 533 milimetra. Ovaj je brod inače, već desetak godina je formalno u velikom remontu pa se rastavljen nalazi na navozu sinhro-lifta tivatskog Arsenala. Iako interesovanja za kupovinu „Save“ i „Drave“ ima na stranom tržištu, budući da država prodaje Arsenal sa namjerom da ga pretvori u marinu, a strani kupci žele da nabave isključivo ispravne i remontovane podmornice, velika je vjerovatnoća da će oba ova broda nažalost umjesto pod zastavom neke strane RM, svoj život okončati kao vrlo kvalitetna sirovina za visoke peći nikšićke željezare.

ČVRSTI TRUP

Čvrsti trup je najlakše opisati kao jednu vrstu na krajevima zatvorene velike cijevi napravljene od izuzetno kvalitetnog i debelog čelika u kojoj su smješteni posada, pogon, naoružanje i svi drugi ključni uredjaji podmornice. Ta „cijev“ na sebi nosi tzv.laki trup, a njena žilavost i otpornost od presudne su važnosti za sigurnost podmornice jer je čvrsti trup zapravo dio koji unutrašnjost podmornice odvaja od mora i štiti je ogromnog pritiska koji vlada na velikim dubinama.


Siniša Luković

Vrlo dobar članak o toj nezgodi objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji prije 22 godine.
Svaki put kad ga pročitam izgleda tako uvjerljivo.

Ako imas mogucnosti, postavi ga ovdje da i mi vidimo, brodarski...

913, 916 i 831

831

811

[attachment=1]

Evo nešto s Drave

Slikano u Pomorskom muzeju u Splitu. Plutača i šnorkl su navodno sa P-811. Plutača je unutar muzeja, šnorkl izvan.
Duje

Cekaj, ako P-911 nije imala dizel motore, sta ce joj snorhel ??
Sorry, kasno sam video da se radi o P-811.  :-[ :-[

Kao izvinjenje, nudim ovu fotku 822. :)

[attachment=1]

Ni ova nije hrđava  ;)


[attachment=1]

Periskop. :)

[attachment=1]

Trpe pohvale tebi za ovu zadnju sliku. Nije mi poznat poručnik fregate na slici ali slikano je sigurno prije 1970. godine jer pf nosi podmorničku značku koja se nosila prije 07. veljače 1970. godine. Po svoj prilici slika je snimljena na P-821.

Prije nego vam opišem kako je izgledalo iznimno uspješno dvostruko glumatanje torpedne mete u Bračkom kanalu, zanima me zna li tko išta o navodnom tajnom noćnom iskrcavanju željezničkog vagona punog Vartinih baterija koje navodno nikad nisu službeno kupljene ... ?  ::)

@patriot,
željno očekujem tvoj opis glumatanja torpedene mete u Bračkom kanalu. Usput, ništa ne znam o vagonu Vartinih baterija ali bilo bi dobro da nešto zucneš, daj barem naznaku o čemu se radi, možda netko od Palubaraca nešto i zna pa ti pomognemo.

stara fotografija "Tare" iz 1945.

[attachment=1]

Zamisli čast i ponos mornara na sliki, koja je sigurno bila objavljena u nekim novinama.

Nisam se nadao da ću naći ovu razglednicu. Nisam znao niti da postoji. Možda se prodavala u kantinama, ali tko bi je vidio od Nikšićkog, Valjevskog, BIP-ovog? Sigurno je iz nekog niza pomičbenih razglednica Vojske Jugoslavije. Dread baci se u potragu za ostalima.

 :super

Žalosno da sam ja postirao ovu razglednicu.

Slične razglednice su uštampavane i na korice svezaka... pored podmornice, bili su motivi Jadrana, RToP i VPBr.

Znao sam da nije jedina.

Imam jednu, kupljena je na sajmu knjige u beogradu 2001. Izdanje je NIC vojska.

Imam ih već ... ;)

Treba to poskenirati, ali mislim da sam dve već postavio ranije u temama ...

Možda Mališan, ili barem jedna njene klase.

[attachment=1]

Nije "Malisan" , ali jeste tip CB...

Jedna dobra slika.

Po svemu sudeći Sutjeska u Puli.

Odlična fotka brodarski, krcanje torpeda. :D

Scan iz Fronta

Mislim da postoji nekoliko istih slika u starim Frontovima. Torpedo se krca sa jednog starog PO.

Podmorničari.

P 802 Sava

Sa Save

Sutjeska u jednoj od '' ratnih luka ''.

U Lori.[attachment=1]

Jutarnje umivanje, malo make up-a

Slijeva na desno P 913, P 916, P 823 i P 831 u Arsenalu Tivat, novembra i decembra 2006.

Sutjeska

Podmorničar će izaći kroz torpednu cijev u lakoj ( ? ) ronilačkoj opremi.

I ovo je prapovijest. Biće te godine Hajduk osvojio prvi kup.

Ево једне фотографије Зорана Миловановића објављене у "Новом Гласнику" (мај-август 1995.) уз чланак  МТ пуковника Милана Комара и кбб Владимира Милатовића "Подморница типа 911"

[attachment=1]

U remontu.

Slike krcanja torpeda na P Sutjeska su napravljene u Puli a što ukazuje da su snimljene prije 1969. godine jer tada su se podmornice preselile u Split. Podmornica je krmom vezana na most za Katarinu a pramcem na plutače. Krcaju se torpeda u pramčene TC. P tipa 811 imala je četiri pramčane i dvije krmene TC. Na jednoj slici vidi se i PO vezan uz P. Inače na ovaj tip P nije bilo problema sa krcanjem torpeda jer su se krcala kroz kose otvore u čvrstom trupu. Podmornice su upotrebljavale torpeda TR 53/4 (pravolinijska, nenavođena).

Ni njih nisam baš često stavljao

Filatelisticki hommage 75-to godisnjici YU podmornicarstva, 2003-ce godine.

P 913 i P 916 na molu III Arsenala Tivat u novembru 2003.

Pozdrav(u pozadini se vidi Jadranka).[attachment=1]

ML, mislim da je ova fotografija snimljena 10.09.1977. kada je Tito poslednji put izvršio smotru Flote u Lori (sa MJ Jadranka).

Bila je strašna vrućina, sigurno više od 20 pitomaca je palo u nesvest dok smo ga čekali. Interesantno je da je većina onih koji su pali bila iz Alžira i Libije (stranci na školovanju u MVA).

A 1979. ?  Tko je otvorio MIS ?

Buva, Mediteranske igre jeste otvorio Tito, ali tom prilikom ako me sećanje nije potpuno izdalo, nije vršio smotru Flote. ;D

Mislim da je Boro u pravu i da je to slika iz 77.

Bio sam u bataljonu za podršku MIS-a Tito je bio samo na otvaranju i isto veče otišao. Čak koliko se sećam mnogo brodova i nije bilo u Lori.

Bilo je to 1977. Do besvijesti smo uvježbavali odgovor na "Drugovi pitomci Zdravo" - "Zdravo"! A kad je Tito rekao "Drugovi pitomci sretan vam praznik" pola je zavikalo "Zdravo", a pola "Hvala". Puko protokol: :)

E, ta mi je dobra. I šta je onda bilo ? Reakcija starešina ili možda Tita ?  Lp,

A što je bilo? Oni koji su drugi put viknuli Hvala postali su mornaričke starješine, a oni koji su viknuli Zdravo postali su politkomesari ... 

Minolovac je i mene podsetio na taj događaj, baš tako se zbio.

Patriot, nije se desilo ništa, samo se o tome neko vreme uz smeh pričalo, a šta je ko postao, nije zavisilo od tog odgovora naravno...

Mornari su uz rubni pozdrav na brodovima uvježbavali pozdrav. Na znak pištaljke digli bi kapu i zavikali "Ura". Nisam neki stručnjak za biologiju, ali valjda im se stvorio uslovni refleks. Mornar u Splitu kod Prime na pješačkom prelazu, policajac puhne u pištaljku, mornar automatski skida kapu i viče "Ura" :super

Hehe.....hvala za ove anekdote, baš je dobro nešto ovako pročitat i se malo nasmijat, samo nastavite ako imate još toga.

Evo jedne fotografije koja ilustruje kako se zivi na podmornici-rucak je serviran posto je"brodski limar"pripremio jelo...[attachment=1]

Dali se zna šta je sa "Unom" za Sloveniju? Pisalo se, da je več krenula iz Crne gore......

Molim lijepo samo činjenični odgovor na pitanje i molim moderatore da ne skidaju post.

Čitam neke spise i bilješke iz jeseni 1991. koje je pravio zapovjednik Odreda naoružanih brodova HRM (oklopljeni brzi gliseri koji su služili za probijanje pomorske blokade Dubrovnika) i on bilježi da su jednom prigodom noću udarili u nešto metalno i teško u Koločepskom kanalu. Navodi da ne zna u što je udario jer je gliser "okrznuo" tj. gotovo "preletio" uz to/po tome, te nagađa da je mogla biti podmornica.

Moje pitanje glasi (znam da zna netko tko ovdje sudjeluje): jesu li u pomorskoj blokadi Dubrovnika 1.10.1991. do 31.12.1991. sudjelovale podmornice i ako da, jes u li ulazile u Koločepski kanal?

Hvala na čitanju, možebitnom odgovoru i posebno me raduje ako post ne bude izbrisan.

Tokom Dubrovačke epizode, sigurno je jedna diverzantska podmornica upućena na zadatak ubacivanja diverzanata. Na izlasku iz Boke je nakon kvara izronila. Ribarska koča ju je vratila u teglju nazad. Moguće je da je sličnih akcija bilo napretek. Dubrovnik je bio blizu.

Hvala na odgovoru, ovo međutim nije bilo tamo jer ONB gliseri nisu bili ni desetke milja blizu Boke.
Spomenuti slučaj dogodio se u Koločepskom kanalu, dakle na ruti od Luke Gruž do Pelješca.
Je li moguće da je tamo ušla neka podmornica, nije dubina baš prevelika? Zapovjednik OBN kaže da su udarili noću u metal,
da ih je odbilo, dakle pri velikoj brzini kao da su "očešali" nešto ali ne zna što?

Kad sam rekao da je Boka blizu - mislio sam na ceo rejon Dubrovačkog ratišta. A ubacivanje diverzanata ili izviđača, izviđanje neprijateljske obale i tsl. sigurno nije bilo potrebe da se izvodi u Cavtatu i južnim Konavlima, gde je JNA kontrolisala i kopno, već naravno severnije.

Mogućnosti djelovanja podmornica u Koločepskom kanalu postoje. Dubine u kanalu su uglavnom oko 50 metara što je dovoljno za podmornice. Zadatke koje mogu izvršavati su izviđanje, iskrcavanje i prihvačanje PDiv te miniranje. Što se tiće metalnog zvuka i udara koje je imao gliser moram napomenuti da su sve P imale palubu od stakloplastike i gliseru je bilo gotovo nemoguće udariti u metalni dio podmornice pogotovo u fazi zaronjenja/izronjenja. Pretpostavimo da su gliseri iz ONB vozili u kanalu maksimalnim brzinama, tada bi sigurno došlo i do oštećenja na palubi podmornice a to bi se teško moglo zataškati.

Svakako zanimljiva situacija. On u dnevniku kaže da "možda" da je bila podmornica ali dodaje "sigurno" da je udar proizveo zvuk metala.
Svakako, plovilo se po najdubljoj noći, najveća moguća brzina zbog paljbe s patrolaca i kopna, i vožnja naravno bez svjetala.

Ovo pitam naime jer je u bilješkama iz tog vremena kretanje podmornica ispred Dubrovnika zabilježeno, ali ne u tome dijelu koji se tiče spomenute rute ONB glisera.
Tuda su u kanalu na potezu od Slanoga do Koločepa obično "operirala" dva patrolca. U bilješkama se navodi da su s patrolaca ponekad znali i davati svjetlosne signale prema
gliserima misleći zbog jake buke motora da je neki broj JRM, pa bi oni odgovarali isto tako, da bi s broda JRM mislili da su "ista strana". Buku sličnu motoru patrolca je gliser proizvodio, kaže zapovjednik, zbog prejakog oklopa
koji ga usporavao i tu primjećuje je razmišljao da se oklopi skinu zbog veće brzine.

Svakako, zato je i zagonetno u što je gliser mogao udariti? Ali udarac je svakako bio jako snažan jer su svi popadali na njemu, međutim, nije direktan nego "češanje" koje nije proizvelo rupu tj. napuknuće. Isto tako, nije bio površinski plovni objekt jer bi ga oni u tome slučaju detektirali što je i koji je.

U Koločepski kanal more svašta donese, naročito kada puše jako jugo. Nikako ne bi isključio udarac u kavo drvo (balvan ili sl.) ili u metalnu bačvu od 200 litara kakve se znaju naći u moru a na površini je manje od jedne trećine. Kada bi gliser udario u takvo nešto sigurno bi to osjetio. Znamo kakva su bila vremena pa se nije moglo provjeravati u što se udarilo, iskreno rečeno sumnjam da je bila podmornica. Gliser ima jaki šum, brzo se kreće a to se na sonaru vrlo lako otkrije tako da i radi toga sumnjam da bi zapovjednik P išao izronjavati dok mu je u blizini nepoznati objekt. Usput, P baš ničime nije mogla biti prijetnja gliserima tako da nije imala razloga izronjavati da bi djelovala po njima.

P 822 isplovljava iz tivatskog Arsenala nakon remonta, slikano sredinom osamdesetih....

Marinero, hvala ti za ovu sliku koju do sada nisam imao priliku vidjeti. Slika je nastala vjerojatno 87. godine, čini mi se da su na pramcu Kardum, Šmintić i Rinčić a na mostu Mrković (komandant).

Nema na cemu druze, tu smo da iskopamo sto vise ovakvih stvari iz istorije JRM! ;)

Da dodam jednu sa neta,823.

[attachment=1]

P.S. Asistencija Jadrana + 831

i 831.

Da Jadrane,moja greska,evo odma cu dodati.

Ma kakva greska, Brko.

P 821 na snhro liftu Arsenala Tivat, 30.avgust 2006.

Slijeva na desno P 913, P 916, P 823 i P 831, nekoliko fotografija iz 2006 i 2007 godine, vezane uz operativnu obalu sinhrolifta Arsenala Tivat.

Mozda je bilo ali nisam video. Koja je podmornica bila zadnja aktivna u RM DZ SCG i do kada je plovila?

Sve gledam da li je ono "Modra lasta" u podmornickom drustvu - bogme je

[attachment=1]
[attachment=2]

Koliko se sećam poslednja je iz operative izašla 831. ne može se reći ni da je bila stalno u operativi...

 Jeste, jadrane, "Modra lasta" je to, ovdje je na vezu ispred podmornica provela par godina, nakon sto je izvadjena sa dna mora u blizini sinhrolifta Arsenala gdje je potonula zbog nebrige i propustanja ventila na podvodnom dijelu trupa. Inace, "Lasta" je sada u Dubrovniku, prije dvije godine kupio je jedan tamosnji poznati jedrilicar..... Rade, zadnje su iz operative povucene 913 i 916 i to cini mi se, 2005 godine, a 831 je povucena godinu ranije. Kada je formalno ukinuta 88.Flotila podmornica, P 913 i P 916 su prikljucene 82.Pomorskom centru, ali je to sve zajedno vrlo kratko trajalo.

Mislio sam da se pitanje odnosi na velike podmornice, zato je takav i odgovor. P913 i P916 su one koje su bile na vezu iza graničara? Imale su bučan ventilator...

Jeste, dugo su bile vezne iza granicara na molu III Arsenala.

Ako se ne varam Modra lasta je tamo negdje 90. ili 91. bila dodijeljena Jedriličarskom klubu Delfin a bila je tamo i vezana ispred njihovih prostorije.

Jeste, poklonio im je licno Joza Horvat, bila je dugo na sidristu ispred njihovog objekta na Seljanovu, odakle je prije nekih 7-8 godina jaka bura jedne zime otkinula sa sidra i odnijela prema ostrvu Sveti Marko gdje se "Modra Lasta" nasukala na pjescanu plkicinu Tunja koja ju je bukvalno spasila da se brod ne razbije o stijene na ostrvu ili na obliznjoj obali Krtola. Brod je odatle dopremljen na remont u Arsenal gdje je djelimicno popravljen,a onda je doslo do gore opisdanog potonuca, nekoliko godina tihe agonije na vezu jer niko nije mogao platiti neophodan kompletan remont broda i na kraju do prodaje u DU poznatom jedrilicaru Gamulinu. Nadam se da je "Modra Lastva" mnogo srecnija kod novog vlasnika, ali koliko cujem "pegula" se i kod njega nastavlja jer je on, radeci po njoj, nezgodno pao i slomio nogu. Nastavlja se "Lastina" kob jer je taj brod jednostavno pegula pocev od pogibije jednog radnika u brodogradilistu tokom gradnje "Modre Laste", preko stradanja Horvatovog sina Marka itd.... Ali da ne idemo vise u off topic....

Hvala, Marinero.

neznan je pravo mjesto ali evo malo iz arhive,scan iz lista Karaka
poz.

Slikano davne 1983 na P 832.

Opet neka proslava.  ;D ;D

[attachment=1]
[attachment=2]

Jedno glupo pitanjce.
Znam da su podmornice projektovane da plove ispod mora, ali oduvek me zanimalo jel postojala neka sansa da podmornice plove na recnim tokovima, nemora da bude neka velika podmornice, recimo diverzantske tipa Una ili nesto slicno.
Nemojte se previse smejati, jer ja sam ipak kopnena zivotinja.  ;D ;D

Nikada u JRM nije niti razmatrana mogućnost da podmornice djeluju na rijekama. Uostalom, u jadranskom slivu takvih rijeka ni nema. Moguće da neke mornarice u svijetu planiraju upotrebu podmornica i na dijelovima rijeka neposredno uz more. Takva upotreba povezana je sa niz problema a najveći je dubina rijeke i brzina toka vode.

Pa recimo Dunav i Sava imaju dovoljnu dubinu, e sad problem je brzina toka reke, ali mislim da nije tako velika da bi diverzantska podmornica mogla da je savlada.
Cisto teoretizirnje. :D :D

Ne zaboravite (ne)prozirnost reke...

U teoriji, Dunav kod Apatina ima brzinu od 1,5-2 m/sec (oko 4-5,5 km/h) - i dubinu od 5-23 m; ako se doda neprozirnost .....
ove diverzantske podmornice imaju visinu od cca 4 m - ne bi proslo....ni u teoriji.  

Na jezerima ----- Makedonije, kada bi (nekad) s druge strane bilo kakvih znacajnih vojnih instalacija.... ???
__________

Mozda kao turisticko ronjenje; u tome postoji polustoljetna tradicija granicnih brodova....(same lamentacije :D)

Dobro, bar smo to razjasnili. :D

Rade, šta si tu mislio?

Kakve ima veze prozirnost vode sa plovljenjem podmornice - jel' se neko ovde na forumu šali?

Druga stvar je, da u rečnoj vodi (ovo su moja čisto teoretska razglabanja), zbog kovitlanja i mešanja vodenih tokova različitih temperatura upotreba podvodnih uređaja koji koriste princip prostiranja zvučnih talasa (PEL, PEG, podvodni telefoni i sl.) bi bila veoma otežana ili čak onemogućena ...
No, o ovome bi podmorničari mogli da kažu mnogo više - da nam ispričaju svoja iskustva kako su im ti uređaji radili blizu ušća velikih reka (Neretva, Cetina, Bojana) u more.
Možemo li čuti neko podmorničarsko iskustvo o tome?

Ronilica R-2 u Dunavu? Mislim da nepovoljno utiče mutna voda, vidljivost je svega 20-30 cm najčešće.

@Rade
Nisam spomenuo R-2, spomenuo sam Una klasu.

to bi bilo jako zanimljivo kad bi neko opisao.znam da su nijemci koristili tu pojavu u tropskim morima često da izbjegnu/zavaraju neprijatelja

Pa zasto se, kada smo neku mini (diverzantsku) podmornicu postavili u takvo "okruzenje", njoj ne bi dala prilika i za vizualno orijentiranje putem kamera - da joj se rijecni hendikep bar malo ublazi. Pod pretpostavkom da je postavimo u neku unutarnju rijeku.

Do Skradina doci - to je vec druga stvar. 

Ne znam kakav se u startu imao scenarij.....u kakvoj je se sredini zele vidjeti (u nasim prilikama).
 

To bi bilo odpilike kao kad kita uljesuru pustis u,recimo,Ohridsko jezero-zamahne repom dva-tri put i vec se zasukao.Svojevremeno(pre mozda 15-20 god)sam gledao film gde se njemacka podmornica krije od saveznika u delti reke u J Americi(mislim da je Orinoko,nisam siguran)ali to je ipak film,gde velika okeanska podmornica manevrise u delti neke reke.

@Trpe

Jadran i Rade su ti gore u postu pomenuli kakva je situacija sa prozirnošću vode i dubinom.

Često se dešava da reke vremenom menjaju svoju dubinu nasumice, i zbog vodostaja i zbog nanosa. Reka u sebi ima puno virova, granja, balvana, ribarskih mreža i kojekakvog đubreta. Ponegde je nezgodno i brodom malog gaza (npr. 1m) da prođeš, a kamo li podmornicom da zaroniš nekoliko metara. Problem je i u gustini vode, morska voda ima veću gustinu pa poboljšava plovnost...

To je onaj film gdje dolazi do licnog sukoba i jedan od glumaca je dokrajci njezinim torpedom.

Krenuli smo na ovu temu; samo o strujama valja procitati o izlazu Priena iz Scapa Flowa. A jos posada od par clanova, pa mutez oko sebe, nikakva dubina, pa sprudovi.....
Bolje ici u cisto more.... 

Vidim da je diskusija o upotrebi podmornica na rijekama otišla daleko. Podmornice su najprije ofanzivno sredsto i rade u protivničkim vodama ili daleko ispred svoje obale. To na rijekama nije moguće postići odnosno P je kanalizirana na uski tok rijeke gdje ju se može tući i sa obale. Najvažnije oružje P je tajnost djelovanja, dok se za nju ne zna ona je opasna za pritivnika, čim se P otkrije ili se posumnja na njeno prisustvo o određenom području odmah se na nju bacaju sve raspoložive PPd snage.
Definitvno se više ne bi trebali zamarati eventualnim mogućnostima upotrebe P na rijekama jer sa stanovišta podmorničara to jednostavno ne dolazi u obzir. Naravno, uvijek nekom nadobudnom generalu pa i admiralu može pasti na um revolucionarna upotreba P na rijekama. Tvrdim da na Dunavu nije moguća upotreba nikakvih podmornica pa ni DivP.

Jel netko pomislio na sprudove i gomile otpada na riječnom dnu? Mogućnost zaprečavanja plovnog toka raznim sredstvima. Pa svaki ratni brod ima svoje pravilo o uporabi. Podmornice u estuarijima velikih plovnih rijeka još su nekako mogle i proći u Prvom svjetskom ratu. Čak ni u obalnom pojasu ne bi mogle ostati dugo neotkrivene. Širok spektar sredstava za otkrivanje podmornica ostaje branitelju na raspolaganju. Pretpostavljam da i James Bond ne bi pokušao diverzantskom podmornicom ploviti po Dunavu i Tisi. 

Izvinjavam se za ovaj off ali morao sam  ;D

[attachment=1]
[attachment=2]

Izvanredne slike. Jednu turističku podmornicu ima čovik u dvorištu, u Svetom Filipu i Jakovu kod Biograda. Ja  ću uzeti jednu i staviti je u polje nek turisti gledaju i slikavaju.

Ja sam poceo, pa cu ja i zavrsiti raspravu o upotrebi diverzantskih podmornica na rekama.
Zakljucak, mozda i postojo mogucnost, ali totalno nepotrebno.
Plozibl bat anneseseri sto bi rekli na Mit Bastersima. ;D ;D

Trpe, smatraj da sam ovo postavio prije tvog rezimea - radi se o gornjem Kinezu i simpaticnom kratkom videu (moram nauciti postavljati video s you tubea)

http://www.dailymotion.com/video/xaqzed_home-made-submarine_tech

Trpe niko ti nije zamerio što si započeo temu o rečnim podmornicama (ili podrečicama - po nekoj novoj terminologiji  ;D ;D ;D). Forum ionako služi da se igramo Mit Basters-a  :pirat.

Bravo za Brku-65 na slikama, genijalna konstrukcija podmornice  ;D (još malo pa kao nemačka modularna konstrukcija iz WW2 perioda).

 Vi zaključiste temu, a mi smo u Bezdanu morali da u zapovesti za odbranu mosta napišemo i PVO odbranu sa RPČ -a 211 a i protivpodmorničku odbranu Mosta ( tražio K-dant 32.Gdo-a,Pešadinac)

Na videu je tip ko zaronio, samo pitanje je kako je izronio, verovatno bez podmornice.

Килезир, зар не видиш из тока дискусује да је човек био видовит. Ђаво никад не спава и прави "подречице".

 Uočili smo mi to još tada !!!Zato smo se malte ne svi poskidali , penzionisali ili otišli u prekomande!!!
 Izvinite za OFF !!! 

Podmornica kao svaki brod plovi i u slanoj(morskoj) i u slatkoj vodi-dakle PODVODNICA.Samo gaz u slatkoj vodi je dublji.Moj PT61 kao transportni brod imao je i civilni(JR)obelezivac gaza,ali kolika je bila razlika(15-20-30 cm)ne sjecam se.

Sjecam se momo i ja tog filma, gledao sam ga kao klinac i ako se dobro sjecam, tip (pozitivac u filmu) je na kraju unistio podmornici ispuistivsiuna nju neku veliku avio bombu ili nesto slicno, i to ni manje ni vise nego sa krana plovne dizalice koja se nalazila na  ijeci iznad zaronjene i valjda u muljevitom dnu rijeke, nasukane podmornice, onesposobljene za manevar. Totalno suludo!

Žao mi je što na forumu nema   '' vidovitih '' tipova. Bilo bi lijepo pročitati i njihovo viđenje situacije.

Nemoj da ih prizivaš k`o boga te molim.

Nema straha, većina njih ne služi se računalom.

 Možda se Računarima i služe ali Ne vide dobro pošto su im se zamaglile maske koje su stavili da se ne zaraze Virusima!?

Evo malo istorije:
[attachment=1]

Sava 802. Zgodna podmornica lipe linije.

Ne znam da li je ko od vas na to obracao paznju, ali meni je vrlo interesantna nacina na koji je Sava rekonstruisana i kako joj je promijenjena i modernizovana hidrodinamicka forma. Meni ona nakon te modernizacije izgleda kao americke podmornice klase Gato i Tang iz Drugog svjetskog rata koje su prosle kroz GUPPY i i GUPPY II program modernizacije. Moze li biti da su nam Ameri u to vrijeme mozda dali neku tehnicku dokumentaciju po kojoj su nasi slican zahvat napravili na P 802 ?

Evo jos od P802 Sava-"baka"nasim podmornicama i ucionica mnogih generacija:
[attachment=1]
[attachment=2]

U bivšoj Jugi doktorirali su na temu postavljanja kioska. Ovaj na podmornici bio je među prvima i najuspješniji koji je ikad napravljen. Za to nam nisu trebalo Amerikanci. Vidi samo koliko su nam ventila Talijani ostavili. Imaš odvidavati i zavidavati cili dan i nikad kraja.

Ne znam tačno koja je podmornica u pitanju, znam samo da je iz ex YU RM-a.
Ako neko prepoznaje koja je tačno, neka uputi da bi neko od moderatora prebacio u pravu temu.

[attachment=1]

Mislim da je u pitanju Drava 832.

P 912.

Zalosno!Zar su ovako morale da zavrse?

Evo dve raritetne fotografije. pardon, tri[attachment=2][attachment=1][attachment=3]

[attachment=1]
Steta sto se na ovoj fotki ne vidi kompletna RF u pozadini. :(
[attachment=2]

Neznam dali su ovi "pešadinski pitomci" dolazili svake godine na posjetu u Loru ali 84. godine smo imali za njih pokaznu vežbu, tako da bi slike mogle biti od tada, jer je ućestvovala i podmornica. Posle završetka smo imali defile za pitomce koji su bili na Galebu.

Evo za promenu,jedan video zapis.

http://www.youtube.com/watch?v=GAlDlb8OUJM

Jos jedan,ima delova i za Kraljevsku Mornaricu ali mislim da ipak ovde pripada.

http://www.youtube.com/watch?v=Yv4cSUcuRxM

Porinuće, brodogradilište Split.[attachment=1]

P 831 Sava

e ovo je slika svaka čast ML,baš volim ove stare slike ,bravo

poz.

Auuuuu, otkud to ?!  Pa to je za na stjenu, bravo !!!

Evo slicica iz unutrasnjosti P 831 neposredno prije nego je zimus u teglju odvucena u Tursku na rezanje.

Evo jos....

Jako dobro očuvan enterijer. Kako bi lep muzej bila.   :(

vrlo dobar tekst od marinera u "vijestima"
http://www.vijesti.me/index.php?id=350561

Trazeci podatke o T121 Spica,naisao sam na sajt o tome kako cuvaju stare brodove u Svedskoj..Na slici od njihovom muzeju(slika je pravno/autorski zasticena,pa nisam mogao da je postujem) vidise Spica dan danas ocuvana,ofarbana-u voznom staanju-kao nova!To govori kako tamo a kako ovde se brinemo i njegujemo o pomorskoj tradiciji i istoriji.Mozda je malo off-topic ali me razalostise posljednje slike pred rezanje P 831 Sava.Izgleda da se na ovim prostorima istorija cuva u vissokim pecima zelezra i celicana.........

Dobra ti je zadnja recenica!
Ili na dnu mora....

[attachment=1]
(sa sajta Podmornicar)

[attachment=1][attachment=2]
U podpisu ovih zanimljivih fotki stoji da je to"savremena podmornica Sava,ali ocigledno je da je u pitanje jedna od Sutjeska/Neretva,-Sutjesku sam ovakvu video na sinhroliftu u MTRZ 1976,ali mislim da je ovo 812 Neretva,ali nisam siguran?

Zanimljivo je da su slike u poslednjem i predposlednjem postu snimljene na istom mestu - navozu sinhrolifta MTRZ "Sa.Ko." Samo pokazuju različite stvari - jedna vreme velikog uspona, druga vreme velike depresije.

A taman sam pronašao ovo ...


[attachment=1]

Dokovanje P 802 sava na sinhroliftu Arsenala, fotografija je uvrstena i u monografiju MTRZ SAKO.

Natpis je taj,ali cinimise nije tacan-vidi mali "tornjic "na zadnjem dijelu kom.tornja-a i P802 je davno bila odpisana kad je ovo slikano-vidi i postove 92 i 110!

Meni se čini da se na slici radi o P tipa 811 ali ne mogu to i tvrditi. P-802 Sava otišla je u rashod 1968. godine a ne znam kada je u MTRZ "SaKo" Tivat napravljen sinhrolift.

Ostavite sinhrolift, pogledajte kamion, nema sansi da se radi o P-802.

Vidi se po tornju da je tipa Sutjeska.

Da...
[attachment=1]
vojni tegljac se pomakao na lijevo...

Svojim ocima sam vidio-oktobar 1976,MTRZ Arsenal P 811, a onda P 802 je vec bila izrezana

U pravu ste momci, moja greska, "Sutjeska" je a ne stara "Sava". sad sam prelistao monografiju MTRZ gdje je slika daleko veca i jansija i vidi se da je to tip P 811.

831,sa nekog foruma.

[attachment=1]

Recimo, ABG?

http://www.vijesti.me/index.php?id=350960

http://www.vijesti.me/index.php?id=351054

Siniša, vrlo hrabro!

Nakon ove informacije, ceka se ovaj put tocni podatak New York Timesa, (za nove Palubarce ova novina i nije bas najtocnije izvjestavala o davnim pomorskim dogadjajima) da je doticni kbb umro od stida.

Hvala Boro! Odlucio sam da bas "zavrnem rukave" i sa ovima se makljam do kraja!

Stari moj, hrabro je i pošteno to što radiš, na tome ti izražavam moje duboko poštovanje. Ali se nadam da zbog toga nećeš imati problema u životu.

Prekopirajte ovde članak, dok je još dostupan na internetu.

Evo tog članka:

Prodali mornaricu za sitno

ODGOVOR KOMANDANTU MORNARICE VCG, KAPETANU BOJNOG BRODA RAJKU BULATOVIĆU

Tvrdnja komandanta Mornarice VCG, kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića da je podmornica P-831 raspremljena u skladu sa propisima apsolutno nije tačna jer je podmornica bila kompletna, sa svim naoružanjem, elektronskom i drugom specifičnom vojnom opremom u trenutku kada je Ministarstvo odbrane (MO), oglasilo njenu prodaju na javnom tenderu u martu 2008. i nešto kasnije je podmornicu, u isto takvom kopletnom stanju predala, podgoričkoj kompaniji za promet sekundarnih sirovina „Mont metal“.
Pozivanje Bulatovića na Osnovnu brodsku knjigu kao dokaz da je P-831 raspremljena je pucanj u prazno. U tim knjigama ni dokovanja ratnih brodova nijesu čestito registrovana, kao ni veće modifikacije, a u jednoj OBK čak ni generalni remont nije upisan. S obzirom na ažurnost MO i VCG da urede svoju djelatnost zbog čega ni četiri godine nakon osnivanja nemaju osnovni dokument po kojima jedna vojska funkcioniše – Pravilo službe, mislim da nije potrebno da dalje elaboriram argumentovanost i osnovanost „naređenja, izvještaja...“, koje Bulatović pominje u prilog svoje tvrdnje da je P-831 raspremljena po propisu. Da je to zaista bio slučaj, sa P-831 bi bilo demontirano sve što se nalazi na fotografijama kojima ilustrujem ovaj tekst, a što je snimljeno u unutrašnjosti podmornice neposredno prije njenog tegljenja za Tursku, početkom ove godine.
Zbog čega je MO uopšte davalo svoju saglasnost da se P-831 otegli na rezanje u Tursku ako je ona, kako tvrdi Bulatović, zaista bila raspremljena i time pretvorena u gomilu plutajućeg čelika bez mogućnosti da se ponovno „pretvori“ u operativan ratni brod?

Nije tačno da se „u Crnoj Gori nisu mogli obezbijediti kapaciteti za rezanje“ podmornice kada se zna da je bliznakinja podmornice P-831, podmornica P-832 „Drava“ izrezana upravo u tivatskom Arsenalu i to baš u vrijeme kada je P-831 prodata „Mont metalu“. Sinhrolift Arsenala tada je još bio operativan i podmornica se mogla odmah tu izrezati, ali je „Mont metal“ tada kalkulisao sa mogućnošću da P-831, kompletnu kakvu je dobio od MO, proda kao muzejski eksponat.
Lično mi je žao što je P-831 izrezana u Turskoj, i što se u junu ove godine navodno uvjerila komisija našeg MO (zašto su oni išli u Izmir, ako je riječ o propisno raspremljenoj i borbeno neupotrebljivoj podmornici), ali napominjem da je od dolaska P-831 u Tursku do posjete naše komisije rezalištu prošlo najmanje pet mjeseci. To je više nego dovoljno da pametni inostrani kupci sa P-831 skinu vrijedan sonar „Eledon“, SUV, radare, PEM, dizel-agregat i sve druge djelove i opremu koji svaki pojedinačno, vrijedi mnogo više od cifre po kojoj je MO prodalo cijelu podmornicu. O elementima „Orce“ da ne govorim.
Netačna je i tvrdnja da je sistem „Orca 2000“ razvijan po taktičko-tehničkim zahtjevima RM Libije. Kao što to Bulatović dobro zna jer je kao komandant podmornice tih godina bio intenzivno uključen u opitovanje sistema „Trup-94“ i „Orca 2000“, ovaj drugi i mnogo savršeniji, nastao je na osnovama filozofije prvog, ali kao lična inicijativa jednog briljantnog mornaričko-tehničkog stručnjaka kojeg se Crna Gora, međutim, veoma lako odrekla 2007. godine.

Netačna je i tvrdnja da je „Trup-94“ ugrađen na P-831 bio „pun nedostataka i zastarjele tehnologije“. Problem na tom sistemu bio je dio izlaznog interfejsa prema torpedu, a koji je razvijala beogradska firma „Teleoptik“. Idejni tvorac „Trupa 94“ i „Orce 2000“, međutim, veoma je efektno riješio taj problem pa je sistem besprekorno odrađivao sve postavljene zadatke. Sve to i danas funkcioniše na „Orci 2000“ koja se koristi na podmornici klase „Foxtrot“ u RM Libije.
Ako je ta tvrdnja Bulatovića tačna, kao i ona u kojoj navodi da prototip „Orca 2000“ nikada nije ugrađen na P-831, kako je moguće da je ta podmornica imala 4 probna torpedna gađanja sa „Trup-om“ ili „Orcom“ i kakav je to navodno neuspjeli sistem omogućio četiri idealna pogotka torpeda? Iako je tada bio učesnik ovih tekstova, podsjetiću Bulatovića da je Generalštab VSCG odobrio 10 torpeda za gađanje radi provjere sistema „Orca 2000“ na P-831, pa je nakon četiri pogotka zbog racionalnosti obustavljeno dalje gađanje jer se sistem pokazao savršeno preciznim i pouzdanim.

Na P-831 „Orca 2000“ je kompletna bila instalirana sve do polovine 2006. nakon čega su na podmornici ostali periferni elementi sistema i hardver, a softver se „potezao“ po računarima u Sektoru za elektroniku MTRZ „Sava Kovačević“ u Tivtu, odnosno u Sektoru za razvoj informacionih tehnologija (J-5) Generalštaba VCG. Bilo bi zanimljivo da MO pokaže javnosti da li je on i dalje tu, odnosno da li su i dalje u Crnoj Gori, npr. visoko povjerljivi akustični zapisi karakteristika propelera stranih ratnih brodova koje je P-831 i druge naše podmornice dok su bile u operativnoj upotrebi, tajno snimale prilikom svakog dolaska ratnih brodova raznih mornarica u naše vode, ili su možda i ti zapisi sa P-831 završili u Turskoj.
Na kraju, apsolutno je neistinita tvrdnja da MO i VCG nemaju ništa sa hardverom i softverom projekta „Orca 2000“. Dokaz je priručnik pod nazivom „ORCA 2000 –navigational and torpedo system, operations and maintenace instructions“ kojeg je izdao MTRZ „Sava Kovačević“ Tivat 2001. godine. Koliko se sjećam, MTRZ je bio državna ustanova i raspolagao je državnom imovinom, a MO Crne Gore danas raspolaže sa svim dokumentima, publikacijama i arhivom nacrta iz tog, u međuvremenu likvidiranog, vojnog brodogradilišta. Neće valjda biti da vrijedni i zakonitom radu predani činovnici našeg MO ne znaju što sve imaju po raznim vojnim skladištima i objektima, a što su, ni krivi ni dužni, naslijedili od instutucija i ljudi koji su nekada veoma profesionalno i savjesno radili svoj posao ?!

Siniša Luković, novinar „Vijesti“

Imao ih ili nemao, druze moj, meni moral i nacin na koji sam vaspitan ne dozvoljavaju da cutim i pravim se blesav oko svega ovoga, vec da stvari nazovem pravim imenom. Nastavlja se polemika u danasnjim i sutrasnjim novinama, stavicu vam linkove kada poslijepodne tekstovi budu vidljivi i na internetu. ;)

trenutni rezultat duela novinar : vojnik, odnosno istraživač : podanik (nadničar) = 2:0.
zabij još taj hat-trick pa ih počni ignorisati. ionako polovini ministarstva sleduje ludnica od tvog pisanja.

Evo momci, da ne bi ste cekali da tekst postane vidljiv na sajtu Vijesti, ovo ih je danas snaslo.... ;)

Pored vojno-tehnoloških kontroverzi, način na koji je prodalo podmornicu P-831 u pitanje dovodi i elementarni „domaćinski rezon“ Ministarstva odbrane

         DA SU JE „KAO LATU“ PRODALI NA LOVANJU
                        PROŠLI BI MNOGO BOLJE

   Pored toga što su prodajom potpuno naoružane i opremljene podmornice P-831 „Sava“ kao navodno raspremljenog ratnog broda-sekundarne sirovine napravili zakonski prekršaj i inostranstvu ustupili djelove visoko povjerljive moderne vojne tehnologije, čelnici crnogorskog Ministarstva odbrane u poslu sa podgoričkim „Montmetalom“ kojem su maja 2008 prodali P-831 za 174.500 eura, pokazali su se i kao apsolutno neodgovorni korisnici državne imovine.
   Naime, oni su podmornicu deplasmana 834 tone, prodali za nepunih 8 hiljada eura više nego što bi dobili za istu količinu starog željeza koja se tada, a i sada plaća po cijeni od 0,20 eura po kilogramu. Podmornicu medjutim, ne čini samo čelik – tu su nekoliko stotina kilometara kablova – odnosno nekoliko desetina tona bakra, tone mesinga i bronze, te manje količine plemenitih metala – zlata i platine, u brojnim elektronskim uredjajima podmornice. Samo akumulatorska baterija podmornice P-831 sastavljena od 144 akumulatorske kutije (svaka težine po 800 kilograma) i njihovih spojki, ukupno je teška 120 tona. Izuzimajući desetak tona elektrolita, sve ostalo u aku-bateriji je veoma vrijedno olovo i cink. Problem ovakve „valorizacije državne imovine“, dodatno naglašava činjenica da je najveći dio težine P-831 otpadao na njen tzv.čvrsti trup – osnovu u kojoj je smještena posada, naoružanje, motori i oprema podmornice i koja sve to „odvaja“ od mora u kome podmornica djeluje, pritom na sebe preuzimajući izuzetno velike hidrostatičke sile pritiska vode u morskim dubinama. Da bi to izdržao, čvrsti trup podmornice pravi se od posebnog čelika izuzetno velike čvrstoće i žilavosti, a koji je izuzetno teško proizvesti ili nabaviti. Čvrsti trup P-831 bio je napravljen od posebne čelične legure ML-60 i omogućavao joj je operativnu dubinu ronjenja od 270 i maksimalnu od 300 metara. Uz koeficijent sigurnosti 2, čvrsti trup P-831 bi teoretski, pod pristiskom vode  popustio tek na 540 metara dubine, kada bi hidrostatički pristisak mora bukvalno smrvio podmornicu. Tako kvalitetan čelik koji je svojevremeno uz rusku pomoć razvijan u slovenačkoj željezari Jesenice i danas je izuzetno cijenjen, pa je prava cijena čelika čvrstog trupa P-831 mnogostruko veća od one za koju je cijelu podmornicu otudjio resor ministra Bora Vučinića.
„Da su je prodali kao običnu latu (staru limenu kantu) Romima na Lovanji, dobili bi više para nego ovako kako su napravili.“-rezignirano za „Vijesti“ komentariše jedan bivši visoki mornarički oficir, dobro upućen u zbivanja sa prodajom viška naoružanja i „neperspektivnih borbenih sistema“ iz arsenala crnogorske Vojske. Aludirajući na simpatične Rome iz improvizovanog naselja kraj Tivta koji se većinom bave sakupljanjem metalnog otpada, naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti zbog „osjetljivosti teme“, tvrdi da je Ministarstvo odbrane, ako je već odlučilo da P-831 proda kao sekundarnu sirovinu, trebalo samo da „rasparča“ podmornicu i proda je komad po komad, čime bi bio postignut višestruko veći ekonomski efekat za državnu kasu.
„Objektivno, imajući u vidu sve ono što se u toj podmornici nalazilo i njegovu ne upotrebnu, već isključio vrijednost kao otpadnog sekundarnog materijala, njena najmanja vrijednost je preko milion eura. O kakvoj se medjutim prodaji radi, pokazuje i poredjenje sa time da je MUP Crne Gore prije tri godine jednom privatniku iz Biograda u Hrvatskoj za čak 260 hiljada eura prodao dva prazna korita nekadašnjih patrolnih čamaca tipa „Mirna“, brodića od po 125 tona deplasmana, sa kojih je novi vlasnik skinuo i u Tivtu ostavio pogonske motore jer mu nisu ni trebali.“- ističe sagovornik „Vijesti“.
„Poseban problem je medjutim to što je Ministarstvo odbrane P-831 prodalo ne kao raspremljen i rashodovan brod, već kao borbeno sredstvo koje se uz manje ulaganje ponovno može vratiti u operativnu upotrebu. Sa podmornice nije skinuto ništa od naoružanja i opreme, čak se nisu potrudili ni da probijanjem onesposobe instalacije vazduha pod visokim pritiskom bez kojih podmornica ne može funkcionisati. Da se u ovom slučaju poštovao zakon i propisi kao što je to uradjeno godinu dana ranije u slučaju tegljenja na rezanje u Tursku podmornice P-823 „Uskok“, i sa „Save“ bi, prije nego što bi joj bilo dozvoljeno da isplovi iz Crne Gore, osim kompletnog naoružanja, moralo biti izrezano i fizički uklonjena najmanje trećina njenog deplasmana.“- kaže sagovornik „Vijesti“.
On naglašava da je upravo iz tog razloga, jedan od službenika carinarnice u luci Zelenika prilikom odlaska P-831 u teglju turskog remorkera iz Boke za Izmir početkom ove godine, u prvi navrat zaustavio i zabranio isplovljavanje podmornice.
„Taj odgovoran i veoma profesionalan činovnik postupio je potpuno u skladu sa slovom zakona i podmornica i remorker su zbog toga dva dana zadržani u Boki. Tek nakon intervencije iz Podgorice i „naredjenja sa vrha“ da se P-831 pusti, podmornici je omogućeno da takva – kompletna- isplovi i bude otegljena za Tursku.“- kaže sagovornik „Vijesti“ dodajući da je država nakon toga čak i stranom kupcu „Save“ platila pozamašnu odštetu zbog zadržavanja remorkera i teglja P-831 ka Turskoj.

 „EKOLOŠKU BOMBU“ PRODALI „MONTMETALU“ PA JE
DRŽALI NA VOJNOM VEZU

Medju nelogičnostima u slučaju „Sava“ P-831 su i tvrdnje komadanta MCG kapetana Rajka Bulatovića da je P-831 „sobzirom da četiri godine nije bilo zainteresovanih kupaca za nju kada je prodavana kao borbeno sredstvo, podmornica u stanju u kojem se nalazila predstavljala „ekološku bombu“.
Apsolutno je naime, netačno da za P-831 nije bilo zainteresovanih kupaca – za nju je veoma bio zainteresovan Egipat, a „Savu“ je svojevremeno obišla i visoka delegacija izraelskih stručnjaka radi njene prodaje jednog južnoazijskoj državi. U tim, kao i još nekim slučajevima interesovanja stranih kupaca, osnovni problem je bila visoka cijena na kojoj su insistirali ljudi koji su tada vodili prvo Ministarstvo odbrane SCG, a onda i Ministarstvo odbrane Crne Gore. Stoga je MO samo i presudno kumovalo dovodjenju P-831 u stanje „ekološke bombe“ kako Bulatović naziva mogućnost da podmornica zbog nebrige, potone a u more se razlije kiselina iz njenih aku-baterija. To je ipak spriječavalo redovno angažovanje nekoliko iskusnih podmorničara koji su P-831 povremeno obilazili i obavljali najnužnije radove na njenom očuvanju. Zanimljivo je da Bulatović i MO Crne Gore danas govore o „ekološkoj bombi“ pravdajući prodaju  P-831 „Montmetalu“ kao skidanje brige sa države, ali ostaje činjenica da je P-831 svo vrijeme nakon prodaje podgoričkoj firmi u maju 2009, sve do polaska u teglju za Tursku početkom ove godine, provela na vezovima pod kontrolom države, odnosno MO – prvo u tivatskom Arsenalu, a nakon toga u Pristanu na Luštici.  
Siniša Luković
 

Prije nego sto je ovo iz prethodnog posta danas izaslo u novinama, mudraci iz Ministarstva odbrane juce su poslali ovo reagovanje....

Saopstenje Ministarstva odbrane povodom tekstova novinara dnevnog lista Vijesti Sinise Lukovica


Ministrstvo odbrane, ovom prilikom, zeli da obavijesti crnogorsku javnost da je danasnji tekst u dnevnom listu Vijesti, koji potpisuje Sinisa Lukovic, ocekivan dio kampanje tog autora i urednickog tima koja se vec duze vremena vodi protiv ove institucije. Dakle, danas objavljeni tekst, kao i brojni drugi objavljeni u poslednjem periodu dio su orkestriranih napora da se neistinitim  konstrukcijama narusi ugled Ministarstva i pojedinih zvanicnika ove institucije. U prilog tome govori i telefonska poruka koja je povodom demanta komandanta Mornarice Vojske Crne Gore kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića na navode iz teksta novinara „Vijesti“, upucena njemu licno na Dan Vojske Crne Gore od Sinise Lukovica.




Prenosimo integralno tekst poruke: „Srećan praznik, komšo! Nije ti trebalo da mi ti odgovaraš jer nastavak priče neće biti nimalo ugodan za Ministarstvo odbrane. Ostavi Vidaku da on radi svoj posao, to ti najprijateljskije savjetujem.“ (u prilogu fotografija telefonske poruke Lukovica upucene Rajku Bulatovicu).




Ovakve prijetnje u svakom slučaju škode ukupnom novinarskom ugledu, a najbolje govore upravo o novini u kojoj izvjesni novinar radi kako orkestrirano i kampanjaški „obrađuje“ određene teme, ličnosti i institucije.




S obzirom na sve gore navedeno Ministarstvo odbrane prekida komunikaciju sa Lukovicem i povodom njegovih pisanja vise se nece javno oglasavati.







 

 
mr Vidak Latkovic, Portparol

A sutra ce u novini dobiti ovaj odgovor:

Odgovor novinara „Vijesti“ Ministarstvu odbrane

            KOMUNIKACIJU PREKIDA SAMO
               ONAJ KO NEMA ARGUMENATA ZA RASPRAVU

Jučerašnje reagovanje Ministarstva odbrane (MO) na polemiku koju sam u vezi nezakonite prodaje podmornice P-831 i „kontroverznih“ djelova njenog naoružanja i vojne opreme vodio sa komadantom Mornarice VCG, kbb Rajkom Bulatovićem, osim što je pomjerio na gore granice stupidnosti u radu PR službe jednog državnog organa, pokazao je i da u redovima „uglednih zvaničnika“ MO vlada prava panika i rasulo. Kako drugačije, osim njegove želje za dokazivanjem da on nije izvor informacija koje su „Vijesti“ objavile u vezi afere P-831, tumačiti postupak kbb Bulatovića da svojim pretpostavljenim pokaže privatnu SMS komunikaciju sa mnom, a portparol MO Vidak Latković to brže-bolje javnosti servira kao krunski dokaz moje „orkestrirane kampanje“ protiv „ugleda MO i pojedinih zvaničnika ove institucije“ ? Postupak kbb Bulatovića je naravno, žalostan, ali to ne odudara od njegovih ranijih postupaka u vojsci gdje je u posljednjih 10 godina napravio „prelom u mozgu“ i transformaciju od istaknutog poklonika velikosrpske politike do PROFESIONALNOG VELIKOCRNOGORCA i bespogovornog branioca lika i djela režima kojeg je ranije, dok se srbovalo, veoma kritikovao.
Dakle, da mom komšiji i dugogodišnjem poznaniku Rajku skratim muke, javno saopštavam da ni on, ni niko od ostalih pet visokih oficira MCG koji su proteklih dana na traženje ministra Bora Vučinića, morali pisati službene izjave i objašnjavati mu kako to da za MO nezgodne informacije, cure u „Vijesti“, nije moj izvor. Dvojicu od tih ljudi iunače, izuzetno cijenim i uvažavam kao vrhunske profesionalce i oficire od časti i ugleda, pa se iskreno nadam da im to neće zapečatiti karijere u ovom i ovakvom karikaturalnom sistemu odbrane koji projektuju Vučinić i njegovi saradnici.
Što se tiče portparola Vidaka Latkovića, umjesto da lupeta o mojoj organizovanoj harangi na ugled MO i njegovih zvaničnika (ugled tih činovnika me ni najmanje ne interesuje, ali ugled institucije države čiji sam gradjanin jako me zanima i ne volim kada se MO ovako „prosipa“ u javnosti zahvaljujući stupidnoj PR strategiji), neka napokon odgovori na sledeća pitanja: gdje je „Orca 2000“, ko je vlasnik izdavača tehničkog priručnika za upotrebu i održavanje „Orce 2000“ – MTRZ „Sava Kovačević“, gdje je navodno demontirano naoružanje i oprema sa „raspremljene“ P-831, gdje su audio zapisi karakteristika propelera stranih ratnih brodova koje su naše podmornice snimale, gdje je Pravilo službe VCG, ko je autor stručne procjene i na osnovu čega je ona donešena da Crnoj Gori ne treba avijacija, oklopne jedinice, minsko, raketno i torpedno naoružanje.
Ne davanje tih odgovora, već kvalifikovanje mog argumentovanog pisanja kao „neistinitih konstrukcija“, te naručena pitanja priučenih novinarki koje ne razlikuju ni pramac od krme broda, ministru Vučiniću u intervuju patriotskom „Glasu Čepuraka“, neće pomoći gospodi iz MO da „ispeglaju“ sve kontroverze nastale iz slučaja P-831 i drugih sličnih njihovih radnji. Smatram da sam oko P-831, za čelnike MO sasvim jasno i argumentovano, svakome ko ima dva razreda osnovne škole i koeficijent inteligencije veći od portparola MO, dokazao da su radili u najmanju ruku štetočinski po interese države. Da li su to činili iz neznanja, nesposobnosti ili ne daj Bože, djelujući u interesu neke druge, a ne svoje države, ostavljam na procjenu članovima parlamentarnog Odbora za odbranu i bezbjednost koji su najavili kontrolno saslušanje ministra Vučinića, a možda i državnom tužiocu.
Drago mi je što više neću morati da trošim vrijeme odgovarajući na glupe reakcije portparola MO na moje tekstove, ali Vidaka Latkovića obavještavam da ću mu, kao profesionalan novinar, i dalje slati pitanja za svaku od stvari iz domena rada MO o kojoj budem pisao. Kao poreski obveznik koji plaća njega i ostale državne činovnike, očekujem da radi svoj posao i pruži mi uslugu koju plaćam. U protivnom, moja prava kao gradjanina i novinara da dobijem traženu informaciju, zaštitiću pred nadležnim sudom.

Siniša Luković, novinar „Vijesti“ 

Za očekivati da je MO CG u pravu. Nikad nisam čuo da je ijedno ministarstvo u svijetu, reklo da su navodi  novinara ispravni. A novinari opet imaju svoje '' dobro obaviještene izvore ''. Tako je to oduvijek. Sad neka ministarstvo kupi perje po buri.

znaci, kbb bulatović ovom rastrojenom "picopevcu" latkovicu podnosi izvještaje o primljenim sms.
bruka, rekoh ja poodavno: nije mornarica za brđane, čast izuzetcima.
vidaku bi bolje bilo da je ostao na televiziji: vlasnici ga, kako čujem, vjerovatno puštaju niz kanalizaciju, a tako se lijepo bio ukadrirao...

Marinero - svaka ti čast! Ovako nešto se retko viđa na Balkanu!

Zametnuo se neravnopravni boj između novinara i vojnika. Novinar će sigurno izaći kao pobjednik jer vojnik ne smije istupati javno bez posebnog dopuštenja. Koliko vidim novinar se koristi teškom artiljerijom pa čak i raznim diskvalifikacijama. Još samo nije spomenuo da je dotićni komunjara, doušnik i mrzitel sveg narodnog.
Očito se ovdje radi o političkom obračunu pojedinaca i skupina, kojih, nemam pojma. Po meni, dobro je da je P-831 otišla u staro željezo jer ona zapravo to je i bila. Nije mi samo jasno koja se to softicirana oprema za kojom se prolijevaju suze? Nisam upoznat sa Orcom ali ako u njoj nema softvera onad ne vrijedi ništa, uostalom kome i treba i gdje bi je koristio. Cijena za koju je prodana možda je mogla biti i veća, no Ministarstvo obrane nije to koje će P ili bilo koji drugi brod rezati i prodavati po dijelovima. Naravno da su pojedni brodovi prodani za znatno veću cijenu, ali to su bili brodovi koji su se mogli iskoristiti u civilne svrhe. Podmornice i VPBR su imali isključivo borbene namjene i ne mogu se iskoristiti za nešto drugo pa se mogu prodati jedino kao staro željezo odnosno furda.

Dragi Plavnik, procitaj malo pazljivije prethodne tekstove i obrati paznju na sledece cinjenice
1. Na P-831 je ostao hardver Orce, niko iz MO Crne gore do sada nije odgovorio na pitanje gdje je softver, odnosno da li je i dalje u posjedu tog organa ili je i on poput hardvera vec transferisan na odredjenu adresu u inostranstvu.
2. U svijetu ima onih kojima Orca itekako treba - Libijci je vec koriste, a sitem tog tipa veoma bi rado u svojim rukama imale zemlje poput Irana, Sjeverne Koreje i drugih koje nisu bas u najboljijm odnosima sa SAD, a u svom arsenalu imaju P ruskog porijekla. Dakle, Orca je roba koja definitivno ima prodju na trzistu.
3. Ko je P 831 doveo u stanje starog zeljeza (mada to bas i nije tako jer joj je trebao remont i nova baterija, i dobio bi opet potpuno operativan ratni brod), novinar ili MO, odnosno ko je pokazalo krajnji stepen nebrige prema drzavnoj imovini time sto je, ako je vec nece korsititi, nije prodao kada je mogao kao ratni brod i po pristojnoj cijeni, a ne po sitnisu koju je za nju dobio prodavsi je kao staru latu ?

Što bi bilo kad bi bilo? Kasno je sada za takva pitanja. Podmornicu i sve druge brodove do razine starog željeza po meni dovela je vojna nomenklatura i to još prije odvajanja Crne Gore. Nije bilo vizije, svima je trebalo sve, što više brodova, što više podmornica, što više topova, što više radara i td. i td. Nitko nije gledao u budućnost niti 5 godina a kamoli 10 ili 15 te zato nije sve to prodano na vrijeme. Sada je CG dobila u ruke vruće kestenje kojega se drugačije niti ne može riješiti. Ako se ti Marinero vratiš malo unazad recimo 10 godina, potrudiš se i vidiš kolki je tada bio državni proračun lako češ vidjeti koliko je pripadalo vojsci, nakon toga vidiš koliko je bilo za mornaricu i sve ti mora biti jasno. Vidjeti češ da nije bilo novca za održavanje, remonte, modernizaciju i sl. Političari su time vojsci dali jasan signal kako dalje, međutim generali i admirali i dalje su dokazivali kako treba jaka  mornarica i kako treba više novca kojeg nije bilo.
Što se tiče Orce mislim da ona samo olakšava rad OKM-a pri određivanju EKC. Siguran sam da znaš kako smo godinama radili bez Orce i pogađali vrlo uspješno, kako i sam navodiš sa Orcom su izvršena 4 TG. Ako se Iran ili Sjeverna Koreja i dočepaju Orce to im sigurno neče dati prevlast na moru.
Konačno P-831 je bila stara preko 30 godina, bez baterije i sa potrebom velikog remonta. Baterija bi koštala sigurno najmanje 2,5 miliona Eura a remont barem još jedan milion. Trebalo je uprijeti prstom i pokazati odakle namaknuti novac.

Koliko god to zvuči puno, istovremeno je za takvu stvar kao što je podmornica - jako malo. Ja sam u zadnje 2 godine radio na projektima u industriji na kojima je firma za koju radim potrošila 15 miliona evra.

Ovde je problem što je bilo zainteresovanih kupaca, da "Savu" kupe kao borbeno sredstvo, po mnogo većoj ceni od one za koju je prodata (jer realno toliko vredi), a i od te prodaje bi se moglo dobiti i više - angažovanjem domaćih radnika i stručnjaka na remontu i održavanju (uostalom, to sada rade privatne firme iz Srbije i Crne Gore u Libiji). Međutim, kao da je postojala opstrukcija, tj. namera da se brod obezvredi do cene za koju je prodat, a onda da na volšeban način sve što na njemu zapravo vredi, nakako "ispari".

Slazem se sa tobom Bojane. Plavnik, za tvoju informaciju, radjeni su predracuni i nova baterija bi kostala 850 hiljada eura, a na to treba dodati i cijena remonta i eto potpuno ispravne i nimalo naivne, borbeno spremne P.

bilo je predloga od strane stručnjaka i podmorničara kako da se podmornice dovedu u red, prodaju za pristojnu cijenu i da svako dobije svoj dio kolača. ali MO CG vodi faca koja je dugo sekretarisala u streljačkom savezu, kroz partijska vrata uletjela u ministarstvo uređenja prostora gdje su ga neviđena korupcija i planska devastacija građevinskog zemljišta preporučili za ministra odbrane u trenutku kada je tom resoru dopalo da gazduje nekretninama koje su pripadale vojsci. oko njega je tim balavih neznalica, nesposobjankovića kojima se dnevna strategija svodi na razmišljanje  kako i koliko će na blitzkrieg toga dana da munu. najžalosniji su ovi profesionalni vojnici koji im raportiraju o primljenim sms porukama.

Uf UF! `Đe ši ti poša`! A ne znaš li, jado, da je ministar uvijek i švuda najpametni`ji.

@Zveljarin

Osnovna vodilja gospodi koja krčmi (ne prodaje već krčmi) državnu imovinu nije kako da od teimovine sliju što više para u državni budžet - već kako da namaknu što veći procenat za sebe.... kao brigadiri u "Jednom danu Ivana Denisoviča" od Solženjicina. Oni žive od procenata.

Šefe, šefe, dobio sam sms... vidi šefe :zid

Mašala! :komp

i to je moguće al samo za uniformisano stado, pa i to najvjerovatnije: nigdje kao na ovom pašnjaku.
na sreću moju,  ja sam ti samo građansko lice sklono oružanim snagama pa me je  takva svijest zaobišla.

Eh,koliko se samo nekad plovilo i ronilo.............
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Imao bih jednu molbu ako netko ima nacrte podmornica tipa p-821 i p-831 da ih postavi, ne mogu ih nigdje naci...imam nacrt 911 ali od velikih nemam...hvala..

[attachment=1]

By the way, i ovo je photoshop kao i onaj sa MiG-29 i Tu-95 i to od istog autora, na nijednoj podmornici nije bio naslikan drzavni grb SRJugoslavije kako je prikazano na slici. ;)

Dobra Sava[attachment=1][attachment=2]

Koliko je samo puta P 802 rekonstruisana ?! Na ove dvije fotografije primjecuju se ogromne razlike u obliku tornja i razmjestaju neke opreme po palubi, a da ne pominjem njen "originalni" WWII izgled....

Koliko su bile tihe podmornice klase 821 i 831.

Sad kad su van upotrebe to valjda ne bi trebalo da je neka tajna.

Kruzile su razne price.

Ja sam postavio svojevremeno slična pitanja, ali nisam dobio odgovor.

S obzirom da je porivnim EM i njihovoj instalaciji poklanjana velika pažnja, te da ih je bilo 2 - jedan za tihu vožnju malom brzinom i drugi glavni, trebalo bi da su bile tihe. Dizeli su bili samo kao generatori (ne sećam se koji su bili, možda Mercedes/Majbah 820?). Propeleri su bili petokraki, pažljivo projektovani i mehanički obrađeni radi smanjenja kavitacije. Trup je imao vrlo čistu formu, pa bi trebalo da je i hidrodinamički šum bio nizak.

Dakle, preduslova da budu tihe bilo je po svim standardima sedamdesetih godina. Da li su bile dovoljno tihe neka kažu oni koji su na njima plovili i oni koji su ih "lovili" na vežbama.

`Ajde malo, podmorničari, hvalite svoje nekadašnje brodove!

Podatke o hidrodinamičkom šumu podmornica nitko nikada nije iznosio niti smo ih mi podmorničari znali, barem ne u nekoj brojčanoj vrijednosti. Podmornice tipa Heroj su imale pored PEM-a (porivni elektromotor) i motor za šuljanje koji se u pravilu nije uopće koristio tako da su sa P-821, 822 i 823 ti motori tijekom velikih remonata od 1985.-1986. demontirani i umjesto njih ugrađen je dodatni tank pitke vode od nekih 2000 litara. Očito da se motor za šuljenje pokazao kao nepotreban. Brodarski institut iz Zagreba imao je izuzetno jaku i kvalitetnu ekipu koja se bavila hidroakustikom i obavljala je puno istraživanja o hidrodinamičkom šumu podmornica. Podaci o šumu čuvani su kao tajna i takvi su ostali. Koliko je meni poznato posljednje veliko istraživanje hidrodinamičkog šuma a i još koječega obavio je BI krajem 1987. godine u području Rogoznice. Tada su sve podmornice prošle kroz poligon u raznim režimima vožnje pod morem i na površini. U istraživanjima su sudjelovali  VPBr i PČ. Kako sam i sam sudjelovao u istraživanjima znam da su rezultati za P bili vrlo povoljni, odnosno zaključeno je da imaju vrlo mali šum te da su do brzine od 4 čv bešumne. U bešumnost smo se uvjerili i osobno na način da je jedna P ležala na dnu a druga je prolazila na različitim udaljenostima i režimima vožnje. Na udaljenosti 2 kabla nismo čuli P koja je vozila sa 4 čv. Podmornice su u to doba imale vrlo kvalitetan sonar Thompson Eledon.

P-823 bila je na modernizaciji početkom 1985. u Šibeniku, kada je ugrađen Thomson-sintra Eledone sonar. Tada je odvajana i cela krmena sekcija. Posetio sam tu podmornicu kada su krmenu sekciju već vratili na mesto. Baš tada su mi pokazali motor za vožnju malom brzinom, navodno do 2čv.

@Plavnik
Znaci "glasine" da su skoro besumne su tacne.

Pricalo se da ih je skoro pa nemoguce otkriti.
Sad pretpostavljam da se situacija promenila 90-tih godina zbog uvodjenja novih sonara i racunara na zapadnim brodovima i podmornicama.

Kakva je bila situacija sa VPBR i njegovim aktivnim sonarom, da li mozda znas na kojim daljinama su otkrivlai P.

jedna velika i jedna mala u Boki[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2]

Podmornice jesu bile bešumne u određenim nama poznatim režimima vožnje. Međutim, to ne znači da ih nije bilo moguće otkriti. U režimu "bešumne" vožnje nije ih bilo moguće otkriti pasivnim sonarom (tzv. PEG-om ili hidroakustičkim plutačama). Protupodmorničari su znali da su daljine otkrivanja P pasivnim sonarom male te da je P vrlo teško otkriti na taj način pa su u pravilu uvijek koristili aktivni sonar (PEL) kojim su postizali znatno veće dometa (daljine otkrivanja). Bivši patrolci imali su PEL QCU-2 i za taj PEL bila je razvijena protupodmornička taktika koju su vrlo uspješno i provodili. Daljine otkrivanje ovim sonarom su bile oko 1 M. Naravno, daljine na kojima se mogla otkriti podmornica zavisile su os hidrokaustičke situacije a koja nje opet ovisila o temperaturama mora. Puno smo vježbali sa starim patrolcima i to su zapravo bili jedini pravi "protivnici" za nas podmorničare. Radili smo sve moguće vježbe kao što je izbjegavanje protupodmorničke udarne grupe PPdUG), probijanje bliske zaštite radi torpednog napada na transportne brodove, probijanje patrolne staze, ulazak u Boku kotrosku i slično. Uvijek je u grupi bilo najmanje 3 PBR ili više i radili su kao jedan. Vrlo često nas nisu otkrili jer smo se mi obilato koristili za nas povoljnom hidroakustičkom situacijom. Međutim, kada su nas napipali više nas nisu puštali i vrlo teško je bilo otresti ih se. Znali su nas tada napadati po cijelu noč, svaki napad označavsli su bacanjem ručne bombe koja je nerijetko znala pasti tik iznad podmornice, bilo je i pregaranja žarulja u P. Modernizacijom PBR i ugradnjom PEL-a Simrad polako jenjava PPd borba jer se taj PEL nije pokazao kao dobar a i patrolci su polako počeli odlaziti u povijest. Dolaskom VPBR koji su imali kvaliteniji i jači PEL koji je radio panoramski situacija se još više promijenila u našu korist. Na VPBR se PPd borbi i nije poklanjala neka važnost pa se i manje uvježbavalo. Pokazalo se da nije sve u snazi PEL-a već je vrlo bitna taktika. VPBR su radili sami, kao pojedinačni brod a poznato je da PPd borbe nema sa jednim brodom. U vježbama koje smo imali sa VPBR za nas nije bilo nikakvih problema, prolazili smo pored i ispod njih a da nas nisu otkrili. Nisam siguran jesu li ikada na VPBR imali kontakt podmornice (jeku).

Hvala Plavnik na ovako iscrponom odgovoru.

Malo mi je cundo za VPBR jer su upravo oni trebali da obezbede PPdB i PVO UTG.

Ovo samo govori da samo posedovanje moderne tehnike a bez odgovarajuce taktike upotrebe nedonosi rezultate.

Kakva je bila situacija sa PPd He (Ka-25,28, Mi-14) ?

Pretpostavljam da su oni bili mnogo opasniji protivnici za P.

HIroakustične plutače (HAP) su potencijalno mogle biti najopasniji ''protivnik'' zaronjenih podmornica na Jadranu - posebno u uskim međuotočnim prolazima. Međutim, neko pametan je doneo odluku da se iste veoma brzo nakon uvođenja u operativnu upotrebu rashoduju. Već krajem osamdesetih te plutače su ležale na obali, neupotrebljene.

Ima li neko informacija o tome da li je postojao sveobuhvatan plan upotrebe HAP-ova?
Odnosno, ko je bio zadužen za prijem, obradu i distribuciju podataka sa HAP-ova, i da li je postojao plan u smislu, da se nakon ''dojave'' o neprijateljskoj podmornici po signalima sa HAP, dejstvuju udarne pomorske snage po otkrivenoj podmornici? 

Plavnik,

odlican tekst, iz prve ruke, vrh sto Paluba moze ponuditi  :klap

Protupodmorničkoj borbi u bivšoj mornarici posvečivala se velika pažnja. Patrolnim brodovima je glavna zadaća bila PPd borba a pored toga tu su bili PPd He i sustavi sidrenih radiohidroakustičkih plutača (MG-409). Ovome svakako treba dodati i teoretska izučavanja odnosno znanstvene radove koji su bili podloga za protupodmorničku borbu. Kao kruna svega 1972. godine je izašla knjiga "Protvpodmornička borba" autora kapetana fregate Živana M. Nikolića sa nizom suradnika. Ova knjiga je jedno stvarno sveobuhvatno djelo i bila je zakon za protupodmorničare. Naravno, mi podmorničari smo ju također obilato koristili jer smo trebali znati protupodmorničku taktiku jedna ko kao i podmorničku. Imam tu knjigu, ponovo sam ju ovih dane prelistao i tvrdim da je i danas veoma aktualna bez obzira na sva nova sredstva detekcije.
Mišljenja sam da je sa odlaskom iz upotrebe PBR-ova zamrla i PPd borba te je mornarica ostala bez adekvatne PPd obrane. VPBR su imali PEL velike snage i mislilo se kako je time stvar riješen, P više neće imati nikakve šanse. Međutim mi podmorničari znamo da boj ne bije svijetlo oružje nego srce u junaka i naravno detaljno izučavanje gore spomenute knjige u kombinaciji sa vlastitim iskustvima. Obilato smo koristili hidrološku situaciju koju smo znali okrenuti u svoju korist, pravilno odabrati dubinu ronjenja, manevar i svakako razumna doza rizika jamčili su uspjeh protiv "močnih" PEL-ova. PEL je bio panoramski sa vrlo malim pokazivačem (ekranom) na kojem je teško bilo nešto razaznati. Protupodmornička borba je duga i iscrpljujuća a nama se nikamo nije žurilo. Uvijek je radio samo jedan brod mimo svih pravila a njega je bilo vrlo lako zaobići. Pustiš ga da radi na patrolnoj liniji i čekaš svoju priliku koja se pruži uglavnom pred kraj predviđenog vremena i tada prođeš doslovno ispod njega na dest metara iznad dna. Poslužioci PEL-a nisu mogli razvojiti P od dna ako je P bila blizu dnu ili obali. Ovo sam isprobao više puta u Viškom kanalu. Jedini pravi protivnici bili su PBR i to PPdUG od četiri broda. Sa njima smo vježbali do iznemoglosti kako na moru tako i na vježbaoni (ATAKA).

Što se tiće helikoptera oni su stvarno bili velika prijetnja za podmornice i to iz razlog što ih nisi mogao čuti ako su radili u pasivnom režimu rada ili su radili sa MAD-om (magnetni avio detektor). Nedostatak im je bio mala daljina otkrivanja i ograničeno vrijem boravka u području b/d. Sa PPd He smo također dosta vježbali ali vrlo teško su uspostavljali kontakt sa P i još lakše ga gubili. Kontakt su imali uglavnom u aktivnom režimu rada a gotovo nikada u pasivnom. MAD je imao stvarno male domete, jednom tamo negdje 82. ili 83. P-831 je ležala na dnu u Boki kotorskoj ispred Baošića a PPd He je prelijetao preko je, nije uspio uspostaviti kontakt tj. otkriti ju. PPd He bili su dio taktike protupodmorničke borbe te su imali svoje mjesto i ulogu. Pored PEL-a i MAD-a imali su i hidroakustičke plutače koje su bacali u more sukladno taktici upotrebe. Ponovo ću naglasiti koliko je bilo bitno poznavanje hidrološkog stanja u području b/d jer je upravo to ono što je P davalo veliku i bitnu prednost. P su uglavnom pod vodom vozile brzinom od 4 čv a već sam rekao da su tada bile praktično bešumne pa i nismo očekivali otkrivanje pasivnim sredstvima detekcije. Magnetizam P se redovito mjerio i kompenzirao pa ne čudi što se MAD-om nije uspjelo ništa otkriti. Podmornice su bile opremljene kvalitenim mjeračem brzine zvuka u vodi i analizatorom zvučnog spektra. Kada to pravilno upotrijebiš biraš dubinu ronjenja na kojoj će te najteže otkriti odnosno nekada si i potpuno siguran da te neće otkriti ni na najmanjim daljinama. Moram ovdje napomenuti da je najjače oružje podmornice tajnost. Dok za P nitko ne zna ona je opasna i ubojita, čim se za P sazna sve raspoložive PPd snage bacaju se nju sa krajnjim ciljem uništenja.

@plavnik,svaka cast!Objasnio si sa "obe strane" ono najbitnije!

Plavnik, imam jednu malu ''tehničku'' primedbu na tvoj tekst: MAD nije skraćenica za magnetni avionski detektor već je to engleska skraćenica za Magnetic Anomaly Detector, što prevedeno na naš jezik znači - detektor magnetnih anomalija.

U prilogu tekst iz Wikipedije ( da bi širem auditorijumu Palube bilo jasno o čemu s radi.

Детектор магнетских аномалија (магнетодетектор) је уређај за тражење и одређивање положаја зароњених подморница. Уграђује се на патролне ваздухоплове. Појавио се у Другом свјетском рату.

Магнетодетектор се састоји од магнетометра, филтера, појачавача, рекордера (уређаја за снимање) и стабилизатора. Слабе сигнале из магнетометра, филтриране, појачавач подиже на виши ниво а рекордер их биљежи. Стабилизатор одржава магнетометар у хоризонталном положају и оријентише га уздуж и попријеко. Ради избјегавања магнетизма авиона магнетодетектор је истурен позади или напријед од авиона на мотки и окружен немагнетским (пластичним) материјалом.

Магнетодетектор мјери аномалије Земљиног магнетског поља настале дејством великих металних објаката као што су подморнице. Нормално је завојница магнетометра побуђена измјеничном струјом и налази се у ефективном нултом магнетском пољу. На излазу се појављују сам непарни хармоници побудног сигнала. При наиласку на метални објект, полупериоде побудног сигнала нису више једнаке па се јављају и парни хармоници. Сигнал се даље филтрира и обрађује.

Домет м. износи око 215 метара. Примјењује се обично у комбинацији с хидроакустичном плутачом и подводним електричним локатором.

Hidroakustičke plutače spadale su u sredstva stacionarnog motrenja. Bivša RM je imala sidrene radiohidroakustične plutače Sovjetskog podrijetla, MG-409.
Sustav MG-409 sastojao se od 10 radiohidroakustičnih plutača koje su se međusobno razlikovale po radnoj frekvenciji radio-predajnika i obalske ili brodske prijemne stanice. Plutače su se mogle sidriti na dubinama do 1500 m, težina montirane plutače bila je 1480 kg. Služile su za otkrivanje podmornica i površinskih brodova. Plutače su se polagale pri brzini do 6 čv i jačini mora od 3 po Boforu. Plutače su radile u pasivnom režimu rada. Daljina otkrivanja zavisila je od šumnosti cilja, hidroloških uvjeta i stanja mora, a iznosila je od 0,8 do 3 M. Pri stanju mora 6, upotreba plutača bila je nepouzdana. Slušanje – prijem podataka sa plutača mogao se vršiti na kopnu ili brodu. Domet veze plutača-kopno iznosio je od oko 15 – 20 M, zavisno od visine prijemne antene na kopnu. Domet veze plutača – brod je bio 10 – 15 M. Plutače su se normalno polagale u liniju. U pojasu oko linije položenih plutača 4 – 8 M potrebno je izbjegavati nepotrebne vožnje vlastitih brodova, kako bi se izbjeglo nepotrebno uzbuđivanje plutača, a samim tim i potrošnja baterija.
U dežurnom režimu rada, plutača traje do 3 mjeseca, a u neprekidnom radu do 48 sati.
Ovo što sam napisao sam zapravo prepisao iz knjige „Protivpodmornička borba“, -  Živan M. Nikolić, SSNO, Uprava ratne mornarice, 1972. god.
Nije m i poznato koliko kompleta sustava MG-409 je imala mornarica. Poznato mi je da je na otoku Smokvica kod Rogoznice bila jedna obalska prijemna stanica a bila je i jedna brodska prijemna stanica koja je bila instalirana na jednom PBR-u, nisam siguran na kojem, čini mi se na 519 a kasnije je prebačena na neki drugi.
Po svemu sudeći sustavi su bili raspoređeni po VPS s tim da najvjerojatnije VPS Pula nije imao ovaj sustav. Daljine otkrivanja su po svoj prilici uzete iz tehničke dokumentacije i mislim da nisu potvrđene u jadranskim uvjetima. Za 12 godina moje službe na P mi smo samo jednom išli na ispitivanja ovih plutača i to negdje krajem 80-tih godina. Jedna plutača bila je postavljena u području između Visa i Sušca a mi smo imali zadaću prolaziti oko nje različitim dubinama, kursevima i brzinama. Koliko mi je poznato isto su radili i površinski brodovi. Rezultate ispitivanja ne znam jer nam nisu priopćeni ali sam onako nezvanično saznao da plutača nije proradila odnosno da je najvjerojatnije bila u kvaru. Drugih iskustava sa HAP nemam.
Ove plutače su bile dio sveobuhvatne PPd obrane koja se provodila na Jadranu. U slučaju da se koja od plutača oglasi u područje bi se slali PPd helikopteri koji bi sukladno taktici na vjerojatni kurs podmornice posijali svoje HAP (Iva, Činara, Žeton), poduzimali bi i druge radnje za otkrivanje P (pasivni i aktivni rad sonarom) a ako bi ju otkrili napadali bi ju dubinskim bombama ili torpedom. Odmah su se uzbunjivale i površinske PPd snage (PBR) koje bi u područje djelovanja dolazile u skladu sa taktikom PPd borbe i nastavljale bi traganje za P.
Što se tiče MAD-a Lovac je u pravu. Hvala.

Hvala Plavniku na ovako iscrpnom odgovoru i na iskustivama koje nam je preneo iz prve ruke.

Jako je malo ovakvih informacijama o mogucnostima podmornica a i samih brodova.

Inace i danas sa najmodernijom opremom se desilo da Kineska podmornica izroni par milja iza UG nosaca aviona USN.

Hvala Plavnik na iscrpnom odgovoru.

Mislim da u tvom objašnjenju leži odgovor na činjenicu da JRM ipak nije koristila raspoloživa tehnička sredstva u skladu sa mogućnostima i resursima istih. HAP-ovi su po mom mišljenju potpuno neopravdano zanemareni.

Koliko je meni poznato, velike sile koriste sličan sistem osmatranja i ranog uzbunjivanja u širokim okeanskim područjima; čitav Pacifik je prekriven mrežom pasivnih sonara koji konstantno osluškuju i šalju podatke prema nadležnom mestu o kretanju brodova i podmornica.


 

Cvrsti trup, pramac i krmena kalota P 915 u tivatskom Arsenalu, maj 2009.

Rijeka 1959. godine.

Plavnik da li ste vjezbali sa granicarima tipa 171?

Nekada, u vrijeme JRM uvježbavale su se sve PPd snage pa tako i PČ koji su imali PEL-ove. Da bi se PPd snage uvježbavale na moru im je bila potrebna podmornica pa smo naravno u tome mi sudjelovali. U nekoliko navrata sam i ja bio u vježama na moru sa PČ i to sa GMD iz Šibenika. Koliko me sječanje služi uglavnom smo uvježbavali probijanje patrolne staze. PČ bi zaprječavali prolaz kroz neki kanal ili ulaz u neko područje a mi bi to trebali frosirati, naravno neotkriveni. Ovo smo vježbali u Biševskom kanalu, PČ su uspostavili patrolnu stazu između Rta Stupišće na Visu i Rta Kobila na Biševu a mi bi trebali proći kanalom od juga prema sjeveru ili obratno. Vježbali smo istovjetne stvari i u području o. Žirje, između o, Mažirina i o. Dugo. PČ su u pravilo uspostavili patrolnu stazu po sistemu dvostrukog trokuta. Mi smo uspijevali forsirati patrolnu stazu koristeći se povoljnom (za nas) hidrološkom situacijom i iskustvom. PČ-jcima PPd borba nije bila osnovna zadaća pa joj i nisu pridavali osobiti značaj. Poslužioc PEL-a je bio mornar bez dovoljno obuke i iskustva pa se nisu mogli ni očekivati rezultati.

"Uskok" na remontu u plutajucem doku u MTRZ SAKO Tivat.

Isprika za oživljavanje starog tijeka rasprave, ali čisto kao bilješka: najmanje jedna podmornica, finska Saukko, jest bila projektirana za djelovanja na jezeru, i to Ladoškom. Razlog što je ipak djelovala po moru, a nikad na jezeru Ladoga, jest što je istisnina prešla iznad 100 tona, a 100 tona (valjda standardne) istisnine bilo je ograničenje za ratne brodove na jezeru Ladoga, prema sovjetsko-finskom tadašnjem sporazumu. Dakle, razlog njezine neuporabe bio je pravne, a ne tehničke naravi: Finci nisu željeli češati mečku...

U pomanjkanju boljeg izvora, ovdje je link:

http://en.wikipedia.org/wiki/Finnish_submarine_Saukko

Ukrcaj torpeda na P 831 u MTRZ SAKO.

Zar se dozvoljavalo da u MTRZ se vrsi ukrcaj ubojnih sredstava?U moje vreme brod koji ulazi u MTRZ je"ispumpavao" sve gorivo,a o UBS da ne govorimo!

Brodovi koji su ulazili u remont praznili su i tankove i municijske komore - ali ne i brodovi kojima je MTRZ bila luka baziranja. Van MTRZ su bazirali samo DJČ i RToP. (tada)

Kao sto kaze Rade, ovo nije podmornica koja ide u remont, vec brod u redovnoj upotrebi, a MTRZ SAKO mu je nakon povlacenja JRM iz Hrvatske, bila operativna baza.....

Iako je to objasnjenje,nije OK.Sada da ne lamentiramo"sta bi bilo,kad bi bilo",ipak su to dvojni standardi na stetu bezbednost, a tako i pocinje raspad sistema.

Gde da ih držiš onda? Ili da svi budu nenaoružani?

PS Šta bi tek rekao kada su u gradskoj luci bile vezane raketne topovnjače sa ukrcanim raketama na +40 stepeni, a sistem hladjenja kontejnera radio, ali "diskutabilno".

Bolje da ne komentiram......................

@momo, nužda zakon menja...

Problem je samo u shvatanju: u MTRZ su bili i brodovi koji nisu bili u remontu, i kao takvi su imali b/k na sebi. Ništa drugo.

Shvatam,ali koje godine su nadlezni otkrili luku Bar?

Koje god godine da su je otkrili, vez zakupljen u luci Bar nikako nije mogao biti dovoljan za vez kompletne flote. Čak je i za raketne topovnjače bagerisanao dno... Jedino je graničar, patrolni čamac, bio kralj svih luka. U svakoj luci je imao svoj vez.

Hmm, za Škorpika mogu tvrditi, da to nije važilo. Mi smo na DTMu imali municionu punu cijelo vrijeme remonta. Mislim, da ni tankovi nisu bili osušeni, jer smo se po remontu micali na svoje motore.

Znam da su brodovi pre ulaska u suvi dok (konkretno RF-33) praznili municione komore i tankove PgMS. Isto je važilo i za sinhro-lift.

Kad je PT61 usao u Skorpik,bili smo prvo u depo da ispumpamo gorivo,pa nas je LR odvu  kao u MTRZ.Ovo je vazilo za brodove za dokovanje i bilo je to davne 1975/76.Kako je kasnije bilo,neznam

Da, možda se promjenilo, ja sam bio u Škorpiku u drugoj polovini osamdesetih. Bogu na istinu, tada je sve več bilo malo divlje i u stilu divljeg zapada, da se ne zna ko pije i ko plača.

Može biti, da je bio režim različiti u zavisnosti od poslova, koji su se predviđali.

Mogu sigurno tvrditi da su se municjone komore praznile prije odlaska u remont. Što se tiče tankova goriva oni se nikad ne ispumpavaju, osim u slučaju da se radi u blizini odnosno na tankovima goriva, ali se onda prazne u doku ili prepumaju u druge tankove, a potrebno je i čiščenje i degazacija. U principu ako nema varilačkih radova u njihovoj blizini oni se ne prazne.

[attachment=1]

[attachment=1]

Mislim da je to posljednja smotra Marsala JRM(negde 1979/78)nrsecam se vec....

Dan Mornarice, 10.09.1979. Vrućina je bila užasna, stajali smo na suncu nekoliko sati, dosta ljudi je palo u nesvest a jedan strani pitomac, mislim Alžirac ili Libijac je pri padu dobro razbio glavu. Tito prošao na jahti Jadranka oko 11 sati...

Ne znam kakvi su bili uslovi, ali vizuelno izgleda prelepo.  :klap :klap

Kad prodjose tolike godine?Slika u glavi kao da je od juce!

[attachment=1]
Zalosna fotografija.......................

Sic transit gloria mundi.

Nisam neki znalac ali imam utisak da je tada celokupna flota bila u top stanju,ne vezano za posetu Tita. Jos uvek mladi brodovi,puno para za odrzavanje ...

Obisao sam dosta stranih RM, razgovara sa posadama, gledao brodove, a i sada sam u pomorstvu, doduse specificnom, mogu reci da se odrzavanju u JRM polagala izuzetno velika paznja, da je postojala izgradjena kultura po tom pitanju.. Sam svjetski vrh tada, pa do zadnjih trenutaka postojanja JRM

Uvek su brodovi JRM cisti i uredni,nikad nisam vidio nas brod sa rdjom(ruzinom) na oplati.A gledo sam i kad se podmornce vrate sa zadatka uvek prvo prorade manige sa slatkom vodom!Mi smo redovno kad isplovimo,ako je paluba"sporkata" od ukrcaja/iskrcaja cistili mlaznicama vode citav brod.

 Bila je sramota za komandanta da mu je brod prljav i rđav.

Svečano dizanje zastave.[attachment=1]

Ovo sam promašio
ukrcao se na TČ 221 1. avgusta i četvrtog u BG na Vis tako da sam propustio posetu maršala i visoke temperature.

Jeli oficir u sredini Janjić???. Znam, da je bio podoficir, pa kasnije postao oficir. S njim sam mnigo radi dok sam bio u Tehničkoj radionici u Lori.

1970-72?

Moglo bi biti te godine ili koju godinu kasnije, razarač Split je još tu! Ne vidim raketnih ni TČ?!

Na slici je P-822 Junak koja je izgrađena 1969. godine. Na ovom vez na kojem je slikana je boravila neko vrijeme nakon gradnje i dok su trajale primopredajne vožnje. Znači, moglo bi biti negdje oko 1970. Ako nema  raketnih u pozadini i to je neki podatak.

To nije bio tipican vez za podmornice i najvjerojatnije je to tokom ispitivanja 822.A Split je bio tamo jos dugo-ja sam g vidio posljedni put u januaru 1977(mislim da je ostao jos 1-2 godine)

Grube skice p821 i p831 iz jedne ruske knjige

Skica p821 je skroz pogresna!

Da to sam i ja po slikama poslije primjetio , a to je samo potvrda da ni rusi nisu sve znali o JRM.

Mjesto na kojem su se "rađale" večina podmornica ex-YU,BSO-a u Splitu.Imao sam rijetku priliku neke vidjeti dok su rađene ili bile u remontu kao P-01 "Velebit" 1991 god.[attachment=1]

Je li ima nekoga ko je bio u Divizionu a da ima nacrte 821 i 831 .........to sada vise ne bi trebala biti stogo cuvana tajna ....... ako ima ja bi ga zamolio da ih objavi - Hvala

[attachment=1][attachment=2]

Nacrte .... skice, tlocrt,nacrt i bokocrt - tehnicko crtanje .........hvala na trudu

HIC TRANSIT GLORIA MUNDI!

P 802 na prvim probnim voznjama nakon obnove i rekonstrukcije u Uljaniku Pula.

Izgleda da je slika posle prve rekonstrukcije,jer je bila i druga-najvidljiviji je novi toranj na drugoj

Da ovo je fotografija nakon prve rekonstrukcije i obnove potopljene italijanske podmornice "Nautilo".

[attachment=1]
U Uljaniku
[attachment=2]
802 Sava-posle uvodjenja u JRM
[attachment=3][attachment=4]
posle modernizacije
[attachment=5]
...pri kraju radnog vjeka............

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Posada Nebojše (Tare)

Punjenje torpedne cijevi na P-811

Umjetnicki prikaz , svaka zamjerka na vanjski oblik (koji nisam stavio u punom obliku) je dobrodosao, skice su napravljene po fotografijama (dobio sam zamjerke na skice iz Ruskih kjniga - sa punim pravom, jer su netocne) ......treba jos dorade , ali evo vam prikaz radnog nacrta , ako tko od vas ima koju tehnicku doradu molim vas da me obavjesti da dodam jer nemam potpune fotografije (narocito podvodnog dijela ) ......... Hvala unaprijed

U globalu su tacne(821 sam svojim ocima vidio u MTRZ),a za detalje-videcemo!

p-821 bi trebala da ide po ovoj slici ispod 822, jer po fotografijama sto ja imam ona ima ispusnike kao 831 dok 822 i 823 imaju ravne ispusnike ...... mozda grijesim (nemam iskustva sa tom vrstom plovila) ali cini mi se da je 821 bila malo drugacija od serije 822 i 823 (barem po vanjskom izgledu) .......... savjet , podmornicar , ako ima ko  bio bih mu zahvalan ( problem su ove tocke na slici 832, a takve ima 821 ali nema 822 i 823 ako moze pomoci puno hvala.....

Rekao sam u globalu,jer u principu ne postoje dva potpuno identicna plovila-gradjna i opremanje traju godinama,dobavljci nisu uvek isti,tehnologija ide napred-pa ako zelis da govoris o seriji(821,831)je jdno, a ako pises o svakom brodu posebno-to je druga prica-trebao bi za svaku podmornicu posaban nacrt.

Podmornice tipa 821 (Heroj, Junak i Uskok) su iste podmornice, gotovo identične. Jedna od razlika je vidljiva i na donjem dijelu nadgrađa. Nadgrađe je rađeno od stakloplastike te je na P-821 u donjoj zoni nadgrađa (blizina vodne linije) napravljen niz uzdužnih rupa koje su služile za oticanje vode ispod nadgrađa kada podmornica izronjava a isto tako i za plavljenje nadgrađa kod zaronjenja. Prilikom probnih vožnji pokazalo se da te rupe nisu potrebne pa su se konstruktori odlučili izostaviti ih na slijedeće dvije podmornice (Junak i Uskok). Eto, to je vanjska razlika između P-821 i ostale dvije iz tog tipa.
O nekim drugim razlikama već je bilo govora na ovom mjestu. Inače, umjetnička prezentacija je OK, sviđa mi se.

Hvala Plavnik pomogao si mi puno, barem sto se tice tlocrta (radim podmornice po tehnickim nacrtima prema fotografijama u auto CAD...ali to ce potrajati), sa znam da po vanjskom izgledu je 821 zaista imala izpuhe kao 831 .... napisao si da je o tome bilo razgovora na forumu pa cu pogledati, meni nije bilo jasno ako su makle te "rupe" sa 821 zasto su ih opet stavili na 831 i 831 zbog toga nisam bio bas siguran u prikaz 821 - Hvala puno Plavnik

Lep prikaz bmt70, svaka čast.

Hvala ti Motor-Man , ali ja sam očekivao paljbu od podmorničara ne valja ti ovo, ne valja to ovo, ovdje je usisnik vamo, ovdje tamo ......... nitko se ne javlja - bez veze

Ево, и ја ћу те похвалити bmt70. Мислим да ти је графичко, уметничко, стилско решење овог приказа подморница одлично. Ма шта одлично, десетка на квадрат. То што нека "цевка" или "рупа" није на месту (ако није) је небитно за уметнички дојам.

Dzumbin komentar poput komentara nekdasnje (pa i sadasnje) Milke Babovic, pridruzujem se. 

P-812, noslina zlatnog "N"

Izuzetno su rijetke fotografije u kojoj se vidi manevar neke jugoslovenske P uz pomoc remorkera. Evo jedne od takvih - isplovljavanje P 812 iz tivatskog Arsenala uz asistenciju LR 75.

Prije isplovljenja to je izgledalo ovako - spustanje podmornice klase P 811 sa sinhrolifta u more....

P 823 Uskok vezana uz mulo I Arsenala Tivat, u pozadini je PDS 705.

hura marinero, vidim našao si kutiju sa zlatom :pirat

He, he, he, nadje se ponesto za iskrene zaljubljenike u more i brodove medju ostacima ostataka arhive pokojnog Arsenala.....

Svaka čast ! Ali.....medju ostacima ostataka arhive ... Znači nije sve sačuvano ???

Ne, nazalost, nije sve sacuvano, ali ima i ovako dosta toga lijepoga.....

Znam da sam procitao na Palubi clanak o Draganu Milosavljevicu komadantu podmornice P-831 , postavio Pvanja broj 119 , a ovo sto sad postavljam su njegove fotografije podmornica , na FB , JRM on postavio ...nece se ljutiti vec je objavio  :marinero[attachment=1][attachment=2] 

Ne znam da li je ovu neko negdije stavio...Sumnjam
Mislim da je u pitanju P-911

Mislim da je slikano negdje sedamdesetih godina.

Ako je slikano sedamdesetih, onda pod vodom nikako ne moze biti P 911....

A vidi se i sinhro-lift, završen '79...

Fotografije sam ja postavio, svojevremeno, ali, ovo ne znaci da trazim autorstvo, samo sam hteo da budem precizan. Kod mene je originalan film sa ovim fotofrafijama, a uradio ih je Ante Righi, sluzbeni fotograf Mornarickog skolskog centra. Ne znam koje godine.

Ispaljivanje torpeda sa podmornice JRM[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

P-802 Sava pred završetak radova.

[attachment=1]

Može li neko da napiše koji red o podmorničkim baterijama koje su korištene na našim podmornicama?

Ja sam bio u drugoj polovini 70-tih, jedan od ekipe koja je ispitivala akumulatorske baterije za podmornice u tvornici Črna na Koroškem kod Mežice (Slovenija). Znam, da smo proveli tamo tri dana i nešto radili za tamošnjim radnicima, no, detalje sam zaboravio. Siguran sam, da ima na Palubi koji električar, koji če nam to objasnit.
Međutim, znam, da su trošili "enormne" količine destilirane vode za doljevanje u članke. Dok sam radio u Tehničkoj radionici (akumulatorska radionica), primao sam zahtjeve i za 400 lit. destilirane vode. Destilatori su radili 24 sata. Na raspolaganju sam imao tri medicinska destilatora.

Hvala duje. :super

Na slici pod nazivom "zaron" nije sigurno zaron bilo koje diverzantske podmornice. Slika je iz vremena kada kada još DivP nisu bile niti napravljene. Uostalom, ono iz čega pršti voda liči na nekakvu cijev a tako nešto nemaju podmornice.

Moguće...Šta bi to moglo onda biti????

Da li je u JRM planiran neki novi tip podmornice koji bi bio nasljednik klase 831,da li se o tome uopste razmisljalo,je li bilo kakvih planova,da li je ista stavljeno na papir?Da li se nesto zna o planiranim karakteristikama te eventualne klase podmornica:dimenzije,deplasman,naoruzanje,senzori,motori,...?
Ovo pitam uzevsi u obzir da je proslo 10-tak godina od ulaska u sluzbu posljednje velike/srednje podmornice u JRM(832) do raspada SFRJ,a prva iz te klase se pojavila jos krajem 70-tih.U medjuvremenu je izradjeno 6 podmornica klase 911,doista malih/dzepnih,ali je ipak steceno neko novo znanje i iskustvo.Da ne pricam o protoku vremena i sto se sve za to vrijeme saznalo,naucilo,usavrsilo,itd.

Projekt  B- 73 Lora.

Stavio sam na jednomdrugom topiku ali neka je i tu...

Izvinjavam se zbog naslova fotke...naravno da je ronilica

Izvini  Jantar,tek sam sad video da su bile postavljenje ja sam ih nasao na fb a za autorstvo imas pravo film je kod tebe ;) :)

Čini mi se da ovu nisam primetio ako je bila ne zamerite , [attachment=1]

[attachment=1]

Kao eksponat...
[attachment=1]

:klap :klap

Lijepo je "Heroj" obojen, nema šta. Nadam se da će uskoro biti otvoren i za građanstvo pa onda put pod noge da vidimo što je ostalo.

Može li se ući u nju?

Za sada ne. Postoji suluda ideja da joj se naprave vrata kako bi svako mogao da komotno uđe u nju!!!! :zid :zid :zid :komp

Inače je slikano 03.07.2011 oko 13.30... Sudeći po položaju kamiona...
Rade odakle ti ova slika?

Pardon  oko 11.30...

P-802, e sad ne znam od kada je ova slika. Pretpostavljam dok su je nemci dovršavali, pošto se iza nje vidi pramac još jedne podmornice.

[attachment=1]

I još jedna sa ABGa.

[attachment=2]

Pre 2 sedmice sam bio u Genovi i posetio u sklopu muzeja o moru podmornicu Nazzario Sauro. Napravili su 2 otvora na palubi i namjestili stepenice, kroz koje se udje i izadje iz P. Na slici: desno je ulaz, onda se prošeta kroz P i lijevo ispred tornja je izlaz.

      U muzeju dobiš kacigu i ako želiš diktafon sa snimkom o tehničkim detajlima P. Kad udješ, snimak se automatski aktivira i slušaš šta je šta i gde u P. Bio sam iznenadjen, jer sam očekivao jako tjesno u P ali ipak je bilo mjesta za kretanje a pored toga su prostorije bile nekako dobro razporedjene. Mislim, nije da je komforno ali kroz P se ide prilično lako, onda barba ima svoju - pravu kabinu, jedna kabina je za oficire i jedna za podoficire (sve su tjesne ali ipak su prave kabine) a mornari su spavali u prednjem prostoru ispred torpednih cijevi. Ima mala menza sa TV, čak odvojen WC za oficire i podoficire (sa vratima, kao svoj prostor), čak i tuš ima, mada su upotrebljavali u glavnom lavabo zbog štednje vode. A centralni prostor gdje je kormilo, periskop i ostali uredjaji činio mi se prilično prostoran.

A INTERESIRA ME, DALI JE TAČNO OVO: Zanimljivo je da su Italijani sa ulaskom „Save“ i „Drave“ u stroj JRM bili zatečeni jer njihovi ratni brodovi tada nisu mogli otkriti tihe i moderne nove jugoslovenske podmornice, pa je RM Italije početkom osamdesetih kao protivmjeru počela razvoj svojih novih podmornica tipa „Nazario Sauro“.

Ovde se može vidjet i kratak video snimam na ovoj P:  http://www.sommergibilenazariosauro.it/en/index.htm

Problem ulaza u Heroja svakako postoji. Bez intervenicja u čvrsti trup neće ići jer ako se ulazi kroz toranj i krmeni silaz onda je to veliki problem jer mnogo ljudi neće moći ući. Treba napraviti odgovarajuće sigurne prilaze do tih otvora i sl. Na žalost, mislim da ipak neće biti drugog načina nego da se napravi otvor na trupu za ulaz i izlaz posjetioca. Onaj tko bude upravljao sa muzejom željeti će što više posjetitelja jer to jamči i veći prihod a državne službe će zahtijevati da se osiguraju svi uvjeti za sigurni obilazak i boravak u podmornici. U tom slučaju potrebno je nači pogodno mjesto za takav ulaz što nije lako jer će se time narušiti autentični izgled. Možda bi pogodno mjesto za to bilo kabina komandanta ili momčadski prostor u srednjem odsjeku.

Izlaz iz muzejske P Nazzario Sauro (ispred torpednih cijevi). Na prvoj slici su mornarski kreveti.  Slično je napravljen i ulaz, ulazi se ispred motora u krmenom dijelu.

Pa mora se, ako će to biti muzejski eksponat koga će moći posjećivati zainteresovani, napraviti prihvatljiv ulaz. Tu su najzainteresovaniji upravo oni koji su i najnemoćniji, stari i djeca. Nevidim razlog da se ne napravi otvor kao na avionu sa pokretnim vratima u stranu od izrezanog dijela. Po potrebi otvori ili se zatvori i skoro se ništa ne vidi spolja. Nemisliš da će ponovo ploviti.... ;D

Ne misliš valjda da će ponovo ploviti / roniti.

Čuo sam da su jednu inče poprilično mračnu Rembrantovu sliku ponovo ofarbali (ovaj put u svijetlije boje) da bi daltonisti i slabovidi mogli bolje da je vide. ;)
Ja mislim da to više nije Rembrant :(

Koja je ovo podmornica????

Ovo je P-821 "Heroj" prilikom porinuća nakon velikog remonta 1986. godine u BSO Split. Radi zauzetosti kapaciteta MTRZ "SaKo" Tivat P-821 je 1985. išla u veliki ramont u BSO Split gdje je izvučena na navoz u hali u kojoj je i napravljena. Po obavljenom remonu obavljeno je prinuće kao i nakon gradnje. Željezni krug na krmi kod propelera se stavljao radi kočenja.

Isti događaj nekoliko trenutaka kasnije.

Zanimljiva slika iz vrućeg ljeta 91. Odnos u duljini između Galeba i P 823.

Senjski uskoci Uskoku.

Podmornica u skopu tehničkog zbora.

Članak o Mališanu.

P 914.

Ova je bas dobra,sam ulaz u Loru i moje radno mesto  ;D

Da ne bih otvarao novi topic, molim starije kolege podmornicare, da mi rastumace nekoliko nedoumica. Radi se o P 802 "SAVA". Nakon rekonstrukcije P 802, iz stare, Italijanske podmornice Trittone ili Nautilo, ili kako vec, rekonstruisana P 802 dobila je antenu sonara(?) na pramcanom delu palube. Kako je na jednoj slici ta antena blize pramcu, a na drugoj blize komandnom mostu, molim nekog ko je upucen da mi objasni o cemu se tu radi. Takodje me interesuje, da li je rekonstruisana P 802, osim izmene komandnog mosta, skidanja platforme, ograde i pramcanog topa i valobrana na pramcu, pretrpela jos neke preinake na vanskom delu oplate. Interesuje me jos i tip i kalibar pramcanog topa stare P 802, kao i tip Lpa na komandnom mostu. U prilogu postujem fotografije, koje su vec bile objavljene, radi ilustracije.[attachment=1][attachment=2]

Top na P 802 "SAVA"[attachment=1]

Evo jedna jako lepa fotografija, milim da nije do sada objavljena na Palubi.[attachment=1]

Prekrasna fotografija!  :klap
Je li objavljena negdje ili je iz privatne kolekcije?

Ovo se zove slika. Ma sve je na slici naj, naj. Motiv, kut, bonaca, svjetlo. Nisam odavno vidio ovakvu umjetničku fotografiju jedne podmornice.

:klap :klap :klap

Zao mi je pacman69, ne znam odakle mi ova fotografija, ovih dana radim neku sliku P 802, pa sam prikupljao fotomaterijal. Izvinjavam se onom ko mi je ustupio.

 :klap  :klap  :klap  :klap  :klap

Fantastično. :klap :klap :klap

Prelijepa fotografija, jantar, bravo!!!!! :super :super :super
Sto se tice tvojih pitanja, ja bih se na njih nadovezao sa jos jednim - ima li naime, iko podataka ili nezvanicnih saznanja da je u rekonstrukciji oblika hidrodinamickog trupa P 802 primijenjeno nesto iz americkog programa GUPPY I i II po kojem su, po slicnom obrascu, radi postizanja vece brzine u podvodnoj voznji, nakon Drugog svjetskogf rata rekonstruisane njihove podmornice klase "Gato", "Tang" i "Balao" ? Meni se ta prica cini dosta mogucom jer smo mi bas nekako u to vrijeme , dobro saradjivali sa Amerima i od njih kupovali ili dobijali ratnu tehniku....

Mislim da je to već pomenuto u ovoj temi, samo ko će ga sad znati gde tačno.

Ronilice R-2 na palubi podmornice....

P-812 na sinhro-liftu MTRZ SA-KO:

Kada je ovo slikano?

U početku sam mislio da je u pitanju sam početak rada sinhro lifta, dakle druga pol. 70-ih, možda čak i prvo izvlačenje (1974), ali izgled drvenih greda na platformi mi ne daje sigurnost da to tvrdim. Inače 812 je "otvorila" sinhro-lift u MTRZ

Snimljeno u Divuljama. P-832 na krmenoj palubi ima montirane dvije ronilice R-2. Radi se o ispitivanjima mogućnosti prevoženja R-2 na P tipa 831. Ispitivanja su pokazala da nema ništa od sigurnog prevoženja R-2 sa P pa je taj projekt napušten. Konzola ili platforma koja je trebala poslužiti za pričvrščivanje ronilica na P je dosta dugo stajala na vezu podmornica u Lori (ispod onih tamarisa).

Izvanredno!Mirno more,uglancana podmorniica(posle navoza?)izvanredan kadar-profesionalno ! :klap :klap :klap

Kao Nautilo u bdg Monfalcone i Sava u JRM:

802

Sa fb grupe JRM[attachment=1]

fotografija "Save" u nesto boljoj rezoluciji

[attachment=1]

Jel` bila ova ?

Mislim da nije, ali sve i da je bila nema veze. Dobra je i za reprizu.  :)

Jedna od najstarijih fotografija "Junaka".

Isplovljava iz Lore, u pozadini Marjan.

Možeš li locirati gdje je snimljena ova ?

Isto isplovljava iz Lore, samo šta je slikano prema sjeveru, u pozadini je Kozjak, znači Lora je desno.

Još jednom "Junak".

Evo i "Uskoka" u remontu....

"Sava" u površinskoj vožnji Tivatskim zalivom.

"Drava" negdje na Jadranu.

E sad, da li je ovo momenat zaranjanja ili ne, reći će nam podmorničari. Meni više liči na površinsku plovidbu u režimu tzv. ratnog trima....

Ova slika "Junaka" je starija od one koja je nazvana "Jedna od najstarijih slika  Junaka". To se vidi po poziciji zastave na mostu. Do 1981. zastava je bila na krmenom dijelu mosta kao što se vidi a od velikog remonta koji je završen na Junaku 1981. zastava je premještena na pramčani dio mosta. Nakako u isto vrijeme to je napravljeno i na ostale dvie podmornice ovog tipa. Nije bilo praktično ići u vožnji skroz na krmeni dio mosta da bi se spustila zastava radi pozdrava prilikom mimoilaženja sa nekim brodom. Tada je odlučeno da se zastava sa kopljem premjesti na pramčani dio mosta na dohvat ruke oficiru službe u površinskoj vožnji.

Slika je snimljena 1986. godine po povratku Heroja sa velikog remonta koji je obavljen u splitskom Škveru. Slikano je sa parapetnog zida lukobrana Lore sa pozicije gdje je bio vezan Galeb. Fotografirao je st. vod Milovanović Dragan a slike su se koristile kao dar članovima posade koji su odlazili sa podmornice. Komandant podmornice je tada bio por. boj. broda Ljubomir Kranjc i on je organizirao da se fotografira podmornica.
Ista slika visi i u mojoj kući, upravo sam provjerio. U pozadini je Kaštel Sućurac a vidi se malo i tupinolom od cementare.

Ratni trim nije definitivno. Teško je reči radi li se o zaronjenju ili izronjenju. Liči mi na ispitivanje prevoženja ronilice R-2, jer ono što se vidi iza mosta bi mogla biti R-2 o čemu je već bilo riječi ovdje. Slika je možda napravljena upravo kod tih ispitivanja te je P vozila upravo ovako radi toga da se vidi ponašanje R-2.

822:

U BSO:

Odlazak P 823 iz Tivta u rezaliste u Turskoj, u teglju remorkera 28.januara 2007 godine.

Mališan[attachment=1]

TT podaci iz ruske knjige.[attachment=1][attachment=2]

Na zalost, ne mogu da utvrdim o kojoj se ovde podmornici radi, broj se ne vidi dobro, a ja nisam toliki poznavalac, da bih na osnovu oblika trupa i nadgradja to utvrdio.  :-[

[attachment=1]

Mada bi po uniformama, rekao da se radi o nekoj starijoj podmornici.

Tip 821.

Ovdje se radi o podmornici 822 ili 823, sigurno nije 821. Najvjerojatnije je da se radi o P-822 "Junak" i to negdje 1970. godine. Podoficiri nose stare ambleme na šapkama i obučeni su u radna odijela koje su tada nosili na P. Zastavu podiže Drago Šarić a zapovijeda Ivan Bucić. Najvjerojatnije se radi o dežurnom podmornice i njegovom pomoćniku.

Slika je bila objabljena u Front-u,ali davno je bilo,tesko da nadjeem prmerak!

Koliko je bilo običnih mornara normalno ukrcano na podmornicama i šta su im bile dužnosti?

Podmornice tipa 821 po formaciji su imale 7 oficira, 15 mlađih oficira i 6 mornara
Mornari su bili na dužnostima poslužioca TC (torpednih cijevi) i to četiri mornara, jedan kuhar i jedan PEL-ista (kasnije, nakon rekonstrukcije nije više bio PEL-ista nego poslužioc radara). Gotovo uvijek na P je bilo više mornara od formacije  tako da smo ponekad imali i po 12 mornara na P. Kasnijih godina, kako je vojni rok bi sve kraći tako se smanjivao i broj mornara pa smo 90. i 91.  broj mornara po formaciji eventualno 1 do 2 više.
Podmornice tipa 831 su po formaciji imale 9 mornara. Točne njihove pozicije mi nisu baš poznate jer nisam bio na tom tipu, ali mislim da su imali 6 torpedista, jednog kuhara, PEL-isu te možda jednog električara ali nisam siguran.
Na diverzantskim podmornicama nije bilo mornara u formacijskoj posadi.

Hvala za odgovor.Sečam se jih kako su svaki dan prolazili pored sidrišta torpednih čamaca na obuku i bilo ih je prilično. Imali su određen privilegiran položaj jer su uvjek prvi bili na ručku i stalno su nosili ratno-radnu uniformu. I bili su jedini mornari koji nisu spavali na brodovima.. ;D

Tek sada vidim, da vije jugoslovensku zastavu. Ima li objašnjenje zašto ne vojnopomorsku?

Jedno objasnjenje bi bilo da se 822 nalazila na probna plovljena i ispitivanja i da jos nije bila predana JRM (zvanicno) a da se kao svaki poveci objekt morao vijati zastavu pripadnosti-u ovom slucju SFRJ.Mislim i da podmornica na doku u BSO ima takvu zastavu.

I ja sam razmišljao u tom smjeru. Jedino (barem meni) logično objašnjenje.

Ova je bila nego malo je bolja 

Bravo za fotografiju.
 

Prizor kakav se mogao vidjeti samo ponekad. Vrlo rijetko se dogodilo da je svih 5 podmornica istovremeno na vezu u Lori.
Ovakav prizor je povijest i nikada više neće se vidjeti. Ostaju nam samo slike i sječanja. Sječanja za nas podmorničare a slike za naše potomke.

Lijepo rečeno, "Plavnik", lijepo. To važi i za još mnogo toga iz doba JRM. Ali takav je život.
S nama ni počeo, s nama se na sreću neće ni završiti ;)

Za prosutim mlijekom ne treba plakati, ali... :'( :'( :'( :'(

Slika je iz monografije Brodosplita.

Slijeva na desno P 913, P 916, P 823 i P 831 u Arsenalu, novembra 2006.

Čini mi se P-831 (porinuce)

uspio sam se dokopati nacrta za tip 811 (Sutjeska i Neretva). To će biti jedan od mojih budućih radova. S obzirom da su to brodski, a ne modelarski nacrti, dobro bi mi došla svaka sugestija, fotka palube, na doku i sl. Neke stvari sam već pokupio sa sajta, ali svaka nova pomoć je dobrodošla.

Evo moje "umjetničke vizije" jedine od "velikih pet":

inspiracija je čudo...

821 utekla, bar za sada, ispod noža za kvalitetni lim...

 :)

Taj dan sam se baš nafotkao... :D

 ;)

 ;)

 ;)

Evo još...

I ssamo još jednu i neću više...

Umjetnicko djelo. :klap :klap :klap

Hvaka jadrane...
Moj mi je stari uvjek govorio da završim pravo...
Moš' mislit pravnika pred 821?

Ево га један правник са ове стране и диви се сликама. Ваљда ћу идућег лета моћи да свратим до изложбеног простора и сам се мало подивим и посликам.

Čuo sam da za sledeću godinu postoji šansa da je otvore za posjete...
Slikanje će se naplaćivati ;)

Ja sam čuo da će se naplaćivati i zrak koji udahnu oni koji udju u unutrašnjost P.... ;)  Liberalni kapitalizam na djelu!

Neka, samo da se može iči. Talijani su to odlično napravili u Genovi na Nazzario Sauro, a nije ni tamo jeftino, al vrijedi.

Stvarno su dobre slike koje je postavio "mali od palube", toliko dobre da sam uvidio i neke neobičnosti. Koliko mi je poznato izložena je P-821 "Heroj", međutim nadgrađe nije njeno originalno (to je ono svjetlo plavo). P-821 imala je rupe uzduž nadgrađa skroz dolje prema vodnoj liniji, to se lijepo vidi na jednoj slici malo ispred koju sam postavio (P u Lori). Ostale P tog tipa nisu imale te rupe. Ne znam što se dogodilo sa Herojevim nadgrađem ali pretpostavljam da se negdje izgubilo jer ta podmornica nije bila u moru od siječnja 1991. godine. Kako sam na nekim slikama vidio izrezano nadgrađe od P-822 "Junak" pretpostavljam da je ovdje stavljeno nadgrađe od P-823 "Uskok". No, nema veze, radostan sam vidjeti i ovo nadajući sa da ću još jednom barem doći u Tivat i pogledati Heroja.
Što se tiće obilaska P i muzeja naravno da će se to plačati, pa to se svugdje u svijetu plača, osim ako idete sa kojekakvim delegacijama, tada se ne plača, odnosno plača netko drugi i ne boli te u džepu.
Posjet Vojnom muzeju u Pivki (Slovenije) plača se 6 Eura i još dodatno 4,8 Eura za obilazak P-913 "Zeta".

Plavnik, na "Heroju" je sada nadgradje od P 822 jer se njegovo originalno negdje "zagubilo"... Na srecu, nakon rezanja P 822 u staro zeljezo sredinom devedesetih u Arsenalu, nije unisten i njen laki trup od stakloplastike, vec je ostao i godinama se "potezao" po nekim budzacima izmedju zgrada Arsenala. P 823 je kompletna, dakle i sa svim segmentima svog lakog trupa, otplovila u teglju u Tursku na rezanje 2007 godine, pa je ovo sada na "Heroju" laki trup od P 822.
Inace, i "Heroju" predstoji rezanje, makar u dijelu "otvaranja" na njegovom cvrstom trupu dva otvora velicine vrata kroz koje ce posjetioci lakse ulaziti u unutrasnjost podmornice. Meni licno to je potpuno neprihvatljiva ideja, ko hoce da gleda unutrasnjos neka se lijepo popne na vrh tornja i udje kroz grotlo kako se u P uvijek ulazilo, ili makar na krmenu palubu i onda da sidjke kroz krmeno grotlo, ali to ovi likovi kojima je P pripala smatraju previse radikalnim rijesenjem za najsiru javnost, pogotovo djecu, strarce itd....

Dobro da je sačuvan laki trup od Junaka, znam da se lako "zagubi", vjerojatno se radi toga i zove laki. Bilo je tih slučajeva u MTRZ, isto tako su se zagubili pramčani hidroplani jedne od P. Nakon potrage, posada ih je pronašla zarasle u travu i korov tamo negdje iza motorne ili torpedne radione.
Što se tiće rezanja čvrstog trupa radi otvora kroz koje će posjetioci ulaziti i izlaziti u potpunosti se slažem s tobom, ali danas kada bi ja davao odobrenje za puštanje u opticaj takvog eksponata sigurno bi također zahtijevao isto. Sigurnost prije svega. Poznato ti je da je kroz toranj u P vrlo teško ulaziti i zlaziti za one koji nisu tome vični a što misliš kako bi to bilo tek posjetiocima? Pošto je sada P eksponat treba omogučiti da ju može obići što više ljudi bez ikakve diskriminacije. Sigurno će ju htjeti pogledati dosta starih, slabo pokretnih ljudi, djece pa i osoba s invaliditetom. Meni kao bivšem zapovjedniku to bi bilo jako drago, neka ju vidi što više ljudi.
Usput, nedavno sam bio u Kopru na danima zaštite i spašavanja, u gradskoj luci bio je vezan brod slovenske mornarice Triglav, obilazila su ga školska djeca, među njima bio je i dječak u kolicima (dijete s posebnim potrebama). Naravno i on je išao na brod, mornari su ga unijeli s kolicima na brod. Možete si zamisliti radost tog djeteta.
Prema tome, nema druge nego reži čvrsti trup i otvaraj P za obilazak, što prije. Šteta je učinjena znatno prije, povratka više nema.

Ne vidim zašto bi se ljudi mučili da ulaze i izlaze iz podmornice kroz namenske otvore na njenom trupu. Oni ipak nisu podmorničari, a ako su i bili, ko zna imaju li snage za takvo pentranje. Evo kako je to urađeno sa nemačkom podmornicon U-995.

[attachment=1]

Ljudi budite zadovoljni da je bar jedna od velikh podmornica ostala u životu...šta bih ja dao da su 152 pretvorili u bilo kakav muzej, pa da mogu da vodam svoje klince po njemu i objašnjavam im šta je šta.

Dodji dolje i dovedi klince, idemo na 153, on je jos kompletan lise PAP104 ronilica, ali znam gdje i njih mozemo naci... Bice i meni zanimljiva ta tura uz tvoja objasnjenja! ;)

Setite se i mene.

p.s. Bilo bi zanimljivo doći do podataka, dali pored 153 postoji još neki brod klase Ton/Sirijus koji je preživeo do današnjeg dana. Od preko stotinu izgrađenih u nekoliko država, verovatno je 153 jedan od nekolicine koji su nakon više od pola veka još uvek opstali. Zaista bi se treblo na taj brod gledati iz malo drugačijeg rakursa.

Samo da se nađe još vremena. ;)


Možda i ima, ali ko će to da nađe...

maketa 831

Iz privatne kolekcije... ;) :)

Prilažem slike dviju maketa podmornica u mom vlasništvu.
P-822 je prije rekosntrukcije, maketa je napravljena 82. godine. Maketa P-913 je napravljena 90. godine.
Kao što se i vidi treba im malo dotjerivanje i šminka. Bit će i toga, samo moram angažirati jednog od najpboljih brodomaketara sa Palube.[attachment=1][attachment=2]

Ima (http://www.vriendenvandenaaldwijk.nl/index.php?id=5) barem jedan. Koliko sam čuo neki su prepravljeni u jahte.

PLAVNIK, jel mozes da mi kazes malo vise o maketama? Ko ih je napravio, kako? Cisto me interesira, divim se onome koj je uspeo da ovo uradi :)

Maketu P-822 počeo sam raditi sam i to 80/81. godinu za vrijeme boravka u velikom remontu u Tivtu. Bio je to takoreći opći brodski pokret. Zastavnik Vinko Trnjar je bio vođa nas "maketara", je sam napravio nacrte koristeći OBK i mjereći podmornicu koja je bila na sinhroliftu. Drvo smo naravno nabavili u MTRZ (lipa), alat nije bio problem i deljaj. Za radionu smo imali jednu vojničku spavaonu u zgradi gdje smo spavali. Radilo nas je barem desetak ako ne i više. Naravno kako je vrijeme prolazilo tako je polako jenjavao i entuzijazam. Ja sam svoju podmornicu doveo (uz svesrdnu pomoć Vinka Trnjara) do visoke razine gotovosti. Najveći problem je bila izrada propelera (petokrilni). Negdje godine 83. maketu mi je finiširao Vinko Trnjar a nakon toga su nastupali vandali u vidu žene i djece a sada je već i unuka opasna. Maketa je u omjeru 1 : 100 a nekolicina starješina su je izradili u omjeru 1 : 50. Ne bi htio nikoga uvrijediti ali gotovo sam siguran da je Vinko Trnjar završio sve podmornice koje smo počeli raditi u Tivtu.
Maketu 913 je također izradio Vinko Trnjar, omjer 1 : 50. Ja sam 1987. bio na diverzantskim podmornicama pa me Vinko zamolio da mu napravim nacrte za te P. Isto sam iz OBK napravio osnovne nacrte po kojima je radio makete.
U našoj zgradi u Lori imali smo maketarsku radionicu u kojoj smo mogli raditi makete ili štošta drugo. Uvijek je tu bilo i zainteresiranih mornara koji su nešto radili. Pored Vinka Trnjara maketarstvom se vrlo uspješno bavio i Čiro Kočevar koji je izradio makete svih starijih podmornica (Nebojša, stara Sava, Mališan, Sutjeska, Neretva i dr.). Čiro je napravio ili je bio u timu koji je napravio i P-811 (na vodnoj liniji) koja je danas u pomorskom muzeju u Tivtu, njegove makete podmornica su i u pomorskom muzeju u Piranu.
Nacrte koje sam napravio na žalost nemam, negdje su se zagubili, tražio sam ih i nedavno ali ništa.
Prema mojoj ocjeni izrada ovih maketa i nije previše zahtjevna, nacrt bi se uspješno mogao skinuti sa same makete. To ću svakako pokušati samo kad nađem vremena ili kao što sam rekao uz pomoć jednog od najboljih ako ne i najboljeg maketara na Palubi koji živi blizu mene.

Svaka cast PLAVNIK i tebi i svi koji ste se bavili ovim :) Koliko ste makete uradili otprilike? Jel to bilo po nalogu ili cisto onako kao hobi?

Ja se zapravo i nisam bavio maketarstvom, to što sam napravio možda su 2/3 podmornice 822 a ostalo je napravio Vinko Trnjar. Teško je reči koliko maketa je napravljeno. Sječam se da su tada u Tivtu započela petorica izradu velike makete (1:50) te da ih je također Vinko Trnjar kasnije tijekom godine završavao. U isto vrijeme nas možda najviše desetorica smo započeli izradu male makete (1:100) i nisam siguran baš da su sve završene. Koliko me sječanje služi ne sječam se da smo u zgradi u Lori baš imali negdje izložene makete podmornica osim u spomen sobi gdje je dominarala P-811 dužine barem 2 metra. Bilo je i nekih poklanjanja maketa ali vrlo, vrlo rijetko i to su uglavnom napravili Trnjar i Kočevar, vjerojatno uz pomoć mornara. Pretpostavlčam da si je i poneki mornar napravio maketu. Sve u svemu sigurno nije napravljen baš preveliki broj maketa raznih podmornica. Cijenim da ih možda nije napravljeno više od 30 komada svih tipova (barem do 91.).
Na otvorenju P-913 u muzeju u Pivki vidio sam dvoje slovenskih umjetnika koji su nosili kao suvenir maketu P-913 i predali  su jednu ministrici obrane Slovenije a drugu ministru obrane Crne Gore. Radi se zapravo o polumaketi (jedna strane podmornice na podlozi od crne čoje i uokvireno kao slika). Navodno te polumakete namjeravaju i prodavati u muzeju. Inače, istu takvu maketu je napravi jedan naš kolega podmorničar iz Splita i darovao ju je Udruzi podmorničar iz Slovenije a ovi umjetnici su ju samo kopirali.
Makete su se radile onako za svoje zadovoljstvo. Već rečeni Trnjar i Kočevar kada su bili u rezervnoj posadi onda su nešto napravili službeno za spomen sobu, neki dar a vjerojatno i zapovjednicima diviziona odnosno brigade.

U temi Švedska podmornica Nordkaparen (klasa Draken) (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=8122.0) vidi se, kako je muzej ostavio podmornicu kakva jeste. I to je jedan čar ulaska u ambient.


@Plavnik
Odlične makete, pravo malo blago.


Možda glupo pitanje. Podmornice imaju sidro ili nemaju? Na slikama ga ne vidim. Zar za podmornice nije predviđeno da se usidri izvan uređenih objekta?

LPB

Podmornice imaju sidro. Obično je pokriveno (otpor vode).
- U995
- P811

Svakako da podmornice imaju sidra. Tip P-821 imao je jedno Danforth sidro koje je bilo smješteno ispod palube, dakle nije se vidjelo. Kada se P sidrila sidro se vadilo ispod palube, na njega se škopcem pričvrščivalo čelik čelo i stavljalo se na pramac P te se spuštalo u more. Inače se sidrenje izbjegavalo i radilo se vrlo rjetko jer je sidro slabo držalo. Razloga je bilo više, između ostalog težina sidra koja je bila nedje oko 70 kg, nije bilo sidrenog lanca nego se za to koristilo čelik čelo koje je služilo za pramčani vez, spajala su se dva čelik čela tako da je moglo biti ukupne dužine ne više od 100 metara. Naravno, uopće nije bilo mogućnosti da se prilikom uplovljavanja sidro pripremi za obaranje.
Na P tipa 831 sidreni uređaj je bio također ispod palube a sidro se moglo obarati iz podmornice bez pripremanja na palubi. Ova P mogla je sidriti i pod vodom.
Na starijim tipovima P sidra su bila na oplati podmornice, vidljiva, sa sidrenim uređajem ispod palube. Ovakav položaj sidra napušten je već 50.-tih godina i to radi postizanja hidroakustičkih svojstava. Podmornice dobivaju novu formu u kojoj se izbjegavaju bilo kakvi privjesci ili izbočine na trupu P.

Kao da im poručuje "sudbina vas moja čeka"...

[attachment=1]

Hvala na odgovoru.

LPB

Jedna fotografija iy davnih dana, krcanje torpeda...

[attachment=1]

Mislim, da ova još nije bila.

-Pozdrav svima,evo se obracam po prvi puta..
Procitao sam sve sta se moze procitati i cuo sam sve sta se moze cuti iz prve ruke od podmornici
Sava P-831 tako da imam dosta slika nikada obavljenih u svojoj kolekciji,a imam i dosta dokumenata iz komande(Lore)gdje je Sava P-831 plovila i kad su isli na vjezbe,koliko su puta do rata bili na remontu koje vjezbe su cinili i tome slicno,potrudit cu se da ih za koji dan objavim..Jer se osjecam to duznim prema mom ocu koji je od prvog dana bio na podmornici Sava P-831 i proveo na njoj desetak lipih godina :super ...
Lipi pozdrav iz Splita

 S velikim nestrpljenjem očekujemo tvoje priloge. Imaš temu za predstavljanje novih članova, pa ako želiš oglasi se tamo. Inače, Dobro nam došao na Palubu. Nadam se da ćemo uspešno sarađivati!?

To, bravo Lile i dobrodošao ! Trebalo je neko osvježenje, baš se radujemo  :marinero

Posto su P izasle iz naoruzanja sad smo skoro svi u NATO-u ili PZM da li se zna sta su P radile i koji su im bili zadaci 1999 god.

Imale su "zadatak" da prežive rat vezane i maskirane na raznim lokacijama po zalivu.

Ovo pitam jer je navodno postojao plan da isplove na patrolu.

Mali upad u temu, da se vidi, kako neki upotrebljavaju podmornice.

Kontrabant podmornica meksiškog kartela Los Zetos.

[attachment=1]

Tesko bi se to moglo nazvati pravim podmornicama posto mogu zaroniti najvise par metara sto se vidi i po maskirnoj semi u koju su obojene.

Bilo je vise zaplena ovakvih podmornica.

Ajde, ja_bi_bila_podmornica  :P

Da, bilo jih je više, sumlja se, da imaju sada i "pravu" podmornicu, koju su dobili od ne znam koje zemlje (stoposto na tenderu :-P). Dapače teško vjerujem, da jih meksikanci i ameri ne bi našli, da hoče.

Nebi me iznenadilo da se pojavi i neka ex JRM, posto ih VCG proda za rezanje sa svom opremom.

Salu na stranu tu bi se najverovatnije radio o nekoj starijoj sovjetskoj podmornici.

U novom broju revije Obramba je prilog o P913 Zeta. Članak je na slovenačkom, pa ako ima zanimananja (zbog jezika), mogu ga uradim sken.

Samo ti skeniraj.

Javljam se po prvi put... ovde je clan posade podmornica 812, 821 i 822. Stari vodnik prve klase u penziji :)

Dobro nam došao stariji vodniče, jedva čekamo da čujemo tvoja iskustva.

Inace ja sam zastavnik u penziji ali napustio sam JRM kao straiji vodnik prve klase. Zanima me da li je neko iz stare garde aktivan na forumu jer zivim u Makedoniji pa hteo bi ponovo stupiti u kontaktu sa mojim dragim prijateljima. Radio sam 17 godina na podmornici a do svoje penzije dogurao sam u Ohridu na patrolnim camcima na Ohridskom Jezeru.

Naravno rado cu podeliti svoja iskustva sa vama :)

Добре ни дојде Земјак, едвај чекам да ги слушнам твоите искуства и ако имаш и по некоја фотографија, на радоста нема да им има крај. :) :)

Подобро те насол земљак :) Имам добра колекција на фотографији. Да скенирам па ќе ги поставам :)

E Makedonac50 to se traži, nova svježa krv na Palubi. Navali sa slikama, siguran sam da se znamo i da smo puno zajedno ronili.
Čekam da postaviš koju sliku pa se čujemo.

dobro došao na forum.imaš sliku posade (jednog dela)P812 i na drugoj je VBO sa iste P.Nađi se...pozdrav

Porinuće P-821 Heroj ,1967.god.

Sa FB strenice od Dragan Peric , [attachment=1]

Zene na podmornici  :marinero[attachment=2]

Dobrodojde makedonec50,srecno-samo napred,so netrpenie gi ocekuvame tvoite sliki i postovi,posle 17 god sluzba na P,sigurno imas mnou sto da napises!

Imao sam priliku da se prošetam po P-823 kad je bila na modernizaciji 1985. Jedinstvena ekskurzija.

"Heroj" od prije dvije sedmice
[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

varam li se ili donji lijevi krak propelera ima ogromno navarenje??

Izgleda da su ga stvarno varili. Ma nema veze, bitno je da su je sredili spolja. Može li se u nju unutra?

Ne jos, ali bi za par mjeseci trebalo i to da se omoguci. Planiraju da na cvrstom trupu sa strane izrezu dva otvora velicine vrata na koja bi se ulazilo i izlazilo iz podmornice.....

Ovaj propeler je posljednji put vrtio 16.01.1991. godine i to kod ulaska u veliki remont kamo je P pristala u ranim jutarnjim satima. Oštećenja koja su varena po svoj prilici su nastala kod tramakavanja propelera po zavodu a možda ga je netko pokušao pripremiti za sekundarnu sirovinu.

 
Treba biti baš "opasan majstor" i tako upropastiti propeler prilikom transporta u remontu. Čisto sumnjam  da se to desilo. DA li je bila priprema za Sekundarnu sirovinu, ne mogu da kažem.  Nije navarivan, nego zavarivan. Znači parče je zavareno. E sad, drugo je pitanje što nije obrušeno i izpolirano da se ne vidi zavar. To je znači rađeno svesno, posle verovatne odluke o rashodu P.  Mislim da s takvim propelerom nije bilo teoretske šanse da je vrate u operativnu upotrebu.  Da sad ne pričamo o potrebi balansiranja takvog proplera. No, tu ljudi koji su stručniji i mogu da kažu svoj sud.

Jeste li sigurni da je ovo posledica varenja?
Da nije samo neko nagriženje recimo, kiselinom ili nekom hemikalijom.
I ostatak propelera je obrastao i nagrizan svačim iz okoline.

[attachment=1]

Meni izgleda tako.I šta Kile kaže,radi se o zavarivanju,a ne navarivanju.A dali je propeler stvarno varen,to nebi mogao reći ako ne dobijem još koju sliku.

 Meni liči na to što sam rekao. I kod nas u brodogradnji sam video popravke oštećenja na listovima na taj način. Moguće da grešim. Bez ličnog uvida je teško reći. Naj bolje bi bilo iz " profila" (da se vidi debljina lista), pa onda možemo reći o čemu se radi.

Svakako ostaje problem balansiranja takvog propelera. da je neki drugi brod, pa ajde-de, ali takav osetljivi mehanizam kao što je DEPl... teško da bi sa takvom propelom moguće bilo iole normalno ploviti, no pošto ne plovi već više godina - za muzej je ovo OK. PČ 134 je po izlasku iz Škorpika 1985. imao problem sa ležajem jednog skroka. Na probnoj vožnji tresla se cela krma na ON1/2, pa smo se morali vratiti da pogledaju šta je. Zamenili su ležaj. Posle je bilo u redu. Izvinite na DEPl, to je zapravo ДЭПл, no to je već strani jezik. Očigledno vuče malo druga domovina. Nisam dve godine bio tamo.

Mislim 1994 negdje u julu P831 je bila na krstarenju. Povratak u mtrz je snimala jedna od TV kuca za emisiju DOZVOLITE. Da li neko ima snimak ili zna koja tv kuca je snimala prilog o podmornicama.

Ja sumljam da bi na jednoj operativnoj podmornici radili takve stvari. Biti sto tisi je osnova prezivljavanja podmornice, a propeler je glavni izvor suma.
konstrukcije propelera podmornice se cuvaju kao zmija noge. Mislim da je tajna dobrog podmornickog propelera za mornaricu vaznija od tajna njenog naoruzanja.

Podmornica sigurno nije plovila sa ovakvim propelerom a kao što sam već rekao 1991. je ušla u remont sa neoštećenim propelerom. Znači od 91. kada je dignuta na sinhrolift ova P nije bila u moru. Propeler se sigurno za to vrijeme vucarao po zavodu i nije isključeno da je u tim tramakavanjima oštećen. Ne vidim ništa logičnije, proveo sam dosta vremena u tom remontu i svašta doživio. Jednom se danima nisu mogli pronaći hidroplani od jedne podmornice jer su bili zarasli u raslinje.

P 802 "SAVA"[attachment=1]

Jantar, ovo mi je prelijep rad. Gledajući neke tvoje ranije radove (iz mladost) cijenim da je i ovo tvoj rad.
Čestitam

Hvala Plavnik,
ovo sam radio za Muzej Podvodnih dejavnosti u Piranu. Evo par detalja sa slike.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Meni ovo odlično izgleda.  :klap
Koja je tehnika u pitanju?

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Meni je ovo savršeno. Reljef na pozlaćenoj foliji?

 Ovu sam sliku našao na netu. Piše da je SAVA?

 [attachment=1]

Na slici koju je postavio Bozo13 pod nazivom "Podmornice Sava posada" vide se dva pitomca koji su vjerojatno bili na nekom TTZ-u u sklopu nastave. Inače, prvi na slici je Jovica Zlatković, a iza njega je Dragan Mitrović. Obojica su kasnije kao potporučnici došli na P i bili podmorničari.

Podmornica je svakako tipa Sava, ali možda je i Drava, međutim nije bitno, obje su iste.

831 i 932 razlikuju se od tipa Heroj na prvi pogled po jednoj hidrodinamičkoj površini, horizontalnom peraju na krmenoj strani tornja. Ako se bolje pogleda, ima i drugih razlika, ali ova se odmah vidi.

Reljef od akrilnog kita, povrsinski pozlacen i posrebren, sa oslikanom P 802.

Druga slika nije posada, momci na slici su pitomci vodnici MVA.( vjerojatno II godina)

[attachment=1]

naletio sam u jednoj radionici u trogiru na nekoliko bačenih baterija,rekao mi je majstor da su iz podmornice.ima li ta tvrdnja veze s istinom?

[attachment=1][attachment=2]

Baterije sigurno nisu sa podmornica koje je koristila JRM. Nije mi poznato kakve baterije su imale ronilice R-1 i R-2. To bi mogao znati netko od bivših pomorskih diverzanata. Iskreno sumnjam da su to baterije od ronilica, ali nikad se ne zna.

Izgleda da su Ni-Cd akumulatori (a ne olovni, koje je radio Krušik Valjevo. Elektrolit je bila mješavina litijeva i kalijeva lužina. (gustoča ????- zaboravio, ali preko 32 Bomea).

 Nisam hteo da istrčavam dok se najavi neko od majstora. Meni liče na akumulatore iz telefonskih centrala. Nešto slično je imao moj komšija  u sistemu gde je punjenje bilo vetrenjačom.

ma,pretpostavljao sam da to nije to,to mi je rekao majstor koji baš i nije upućen u tu tematiku.zapeo mi je za oko natpis "krušik" pa sam zato postovao slike.

812 u Tivtu

823
Šteta što nije fotografisana cijela podmornica, mada i ovako je fotka dobra

P-821 periskop

Ovo je fotografija sa P tipa 811. Na slici je Ivan Pavlinac, dugogodišnji podmorničar a kasnije nastavnik na PPd katedri u MŠC. Bio je zapovjednik na P-811 ili 812.

ево нешто са П-811.
[attachment=1]

[attachment=1]

Nije nešto, to je barograf, ona papirčina se mijenjala tijedno i lijepila u brodski dnevnik

Ipak je vrednost. Kako god okreneš.

видиш да је нешто(барограф).када си га препознао да ли можеш нешто о њему казати,ја немам појма.

Da li je ovo konstrukcija sa mehom ili sa spiralom?

како пише на хартији која се види унутра уређаја ради на принципу Сауссуреовог хигрометра,који се темељи на хигроскопности људске власи(косе).поморци ће то боље знати од мене.

Barograf su obično imali svi brodovi u JRM. Sastojao se od senzorskog mehanizma, obično mijeh, sa kojeg  su se preko poluge koja se vidi na slici njihanja tlaka prenosila na pisaljku. Pisaljka je bila jednostavno čljeb sa ljubičastom tintom. Okrugli valjak je imao satni mehanizam i okretao se tako da je pisaljka bilježila promijene tlaka u vremenu. Obično bi jedan krug napravio u sedam dana. Satni mehanizam se navijao ključem. Postojali su razni tipovi.

колико сам видео овде је део механизма људска коса.

Dlaka ide kod higrometra, za merenje vlažnosti. Ali ne bi trebala da ide ljudska, već konjska dlaka. Bar smo tako učili.

Ako je tako onda nije barograf nego higrograf, sve isto samo što je senzorski dio dlaka, zavisno od vlage se širi i skuplja, a sve ostalo je isto.

рекох ја да ће неко препознати справу.

Na slici je higrograf kakav se koristio na brodovima JRM, služio je za grafičku registraciju vlažnosti po satima i danima. Papirnata traka trajala je sedam dana a mijenjala se ponedjelkom ujutro kod prekretanja uređajai mehanizama, tada se uređaj i navijao.  Na P je za izmjenu traka i navijanje higrografa i barografa bio zadužen 2. RTG. Slično je izgledao i barograf. Vidljivo je da su na traci oznake postotaka vlažnosti. Hogrografi su bili na dlaku (nemam pojma čiju)..

неко је споменуо коњску,а видео сам податак и на људску.

821  na sinhro liftu Arsenala u Tivtu.
slikano 17.05.1983. fotografiju je napravio ppuk Žika Antonić novinar "Fronta"

ppuk Žika Antonić - elektronac?

nemam pojma da li govorimo o istom liku. Na poleđini fotke je tako pisalo. Mislio sam da bi bilo u redu reći i kada i ko je snimio fotografiju...
 

Evo slične. Tu je i jedan cuko koji se tek izgleda probudio (radio noćnu smjenu...)

Malo podmornickog blaga sa FB profila "Jugoslovenska Narodna Armija".
Do sada neobjavljene kod nas, detaljno proverio. ;D ;D

[attachment=1]
P-802 Sava (nepoznata lokacija)

[attachment=2]
P-811 Sutjeska

[attachment=3]
Cetvorka

[attachment=4]
P-913 Zeta

Split?

E sad, cenim i ja da i ova nije do sada objavljivana kod nas ali nemam vremena (ni živaca  :)) da pregledam sve. Skenirano sa originalnog dijapozitiva, nažalost dosta loše jer nemam odgovarajući skener koji može da lepo skenira dijapozitive i negative.

[attachment=1]

Ma kakvi loša, odlična. Lokacija bi po mome trebala biti u Pulskom akvatoriju.

Može to daleko bolje Ćiro, mnogo je tamna. Ali, kada nema kiše, dobar je i grad  ;D

Ma to se može sada fino obraditi u Foto-Šopu ko to ima od Moderatora. Ja to stalno tako radim.
I potom se zamjeni.... ;)

[attachment=1]

 ;)

E to  :super

P-802 "Sava" je po svemu sudeći snimljena u Splitu, u uvali Baluni, podno Sustipana, gdje se sada nalazi ACI (nekad ACY) marina.
Ima li smo negdje sliku ili čitavu temu s proslave Dana JRM na tom mjestu.

zadnja slika je 100% Pula točnije Katarina

на задњој слици највероватније П-812 упловљава у четверовез-мост на Катарини.

Da, svakako Split, vezana je ispred KVPO na zapadnoj obali (lučica "Mornara"). Fotografija mora biti dosta stara. Vidi se kampanel (zvonik) sv. Duje i lučka kapetanija - među ostalim.

Slika koju je Dreadnought postavio a Orićareb obradio je sigurno snimljena u Puli na Katarini. Vide se dvije podmornice tipa 811 od kojih jedna isplovljava. Cijenim da isplovljava jer na plutači koja se vidi nema mornara, naime, kada bi uplovljavala na plutači bi bio mornar koji bi na podmornicu bacio bacalo kojim se tada na P privukao konop. Sliku treba okrenuti zrcalno i onda će biti OK. U pozadini se vidi ona velika zgrada koja se nalazila tamo blizu ulaza u područje Katarine, ne znam tko je bio tamo smješten ali čini mi se da su to bile jedinice KoVa. Podmornice su bazirale u Puli do 1969. godine kada su prebazirale u Split. Bile su krmom vezane na most za Katarinu a pramcem na plutače, što znači da su uplovljavale krmom. Te podmornice su to mogle jer su imale dva propelera.

задња подморница је напустила Катарину 1970 године.те године у јесен или зиму П 811 и П 812 су пребазирале у Лору.колико знам тада је у ону зграду позади (звали смо је "Чешаљ зграда") дошла јединица са Бриона.

Подморнице на(мост) Катарини су се везивале следећим редоследом"
П-811 најближа обали,до ње П-812 а док је била у опреми П-802 је била најближа оточићу Катарина.

Evo da odradimo i to za našeg Plavnika i sve podmorničare. Nadam se da je sad OK.  ;)

[attachment=1]

Jogunasta ova naša slika, stalno nešto zakera.. ;D

не знам Плавник али ови ипак канда упловљавају,нешто много се бече према мосту а и на плутачи чини ми се да се нешто црни.поред ових наших мајстора за фотографију можда и зарони до моста. :angel: :angel: :angel:

Glavno da smo mi ustanovili kamo slika pripada, uplovljava li P ili isplovljava nije uopće bitno. Hvala Orićarebu za ispravno postavljanje slike.

тако је,само и ја морам да се коригујем.ово је онда Сутјеска  а не Неретва пошто упловљава на вез који је најближи обали.

Lokacija Baluni je točna. Zanimljiva slika.

Jao bre, pa ja sam tada bio tamo, i tog decka se secam, mislim, da mu je ime Krašna Dragan, ali nisam siguran.   

Klinci razgledaju "malšana" TM Zagreb

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

poz.

Samo što nije više Mališan, odnosno 901, sad je CB 20.
Moram napomenuti, nažalost.

Zbunjuju me ove oznake. Može li koja riječ više ili link da me se usmjeri... ;)

Za početak.

http://tehnicki-muzej.hr/hr/kalendar/zavirimo-u-podmornicu,3304.html?t=d

poz.

Sada podmornica ima Italijansku oznaku[attachment=1]
a prije je muzejski primjerak imao oznake JRM, a kao takva je Mališan.[attachment=2]
O tim podmornicima na Jadranu ima u topicu Podmornički rat na Jadranu(IISR)

Zahvaljujem se obadvojici.  :klap

A šta da se radi. Nekima je izgleda bitno kao poštovanje povijesti/istorije, ali samo
kako je oni zamisle.. ???  Cccc.....

чудо чини мало питуре .

Podmornica "Mališan" je pred dvije godine temeljito obnovljena i uređena. Naime, kao što se i vidi na jednoj od slika bila je u vrlo lošem stanju jer od postavljanja u muzej do tada nije na njoj ništa rađeno. Bilo je dosta truleža i propalih sustava. Tehnički muzej je na obnovi podmornice angažirao nekoliko umirovljenih djelatnika iz Brodarskog institua koji su posao obavili jako dobro. Sada je podmornica lijepo uređena i dobro žaštićena što će sigurno potrajati nekoliko godina.
O promjeni imena podmornice nemam lijepo mišljene, to je iskrivljivanje povijesti a što si jedan muzej ne bi trebao dopuštati. Ova podmornica je plovila pod imenom P-901 "Mališan", pod imenom CB20 ako je i plovila, plovila je vrlo malo ili nimalo. Ima još živih članova posade ove podmornice koji su na njoj plovili i ronili a što bi muzej također mogao iskoristiti.

Nešto iz monografije Podmorničarstvo Jugoslavije.

Pošto su podaci dani od strane mjerodavnih osoba možemo ih smatrati točnima. Istina, primijetio sam neke sitnije greške ali to pripisujem tiskarskoim greškama.

Monografija je opsežna, 455 stranica, 77 godina podmorničarstva je obuhvačeno, prilažem iz monografije popis svih komandanata podmornica.

Tu je i popis komandira V. BO, odnosno upravitelja stroja.

Zlatka H. često viđam u Splitu. Još uvjek plovi, ali sada za Anconu.

U već poznatoj monografiji našao sam i slijedeće podatke:
U danima eskaliranje krize 1991. godine stanje zaliha podmorničkih i diverzantskih ubojnih sredstava u JRM bilo je:
. torpedo 53 - VA   --- 80 komada
- torpedo 53 - SET --- 20 komada
- torpedo 65 - KE  ---- 50 komada
- mina AIM M-70 ------ 200 komada
- mina AIM M-82 ------ 250 komada
- mina diverzantska DPM M-66 ---- 430 komada
- mina diverzantska MP M-71  ----- 640 komada
- bomba protivdiverzantska PDRB M-65 --- 13.500 komada

Sve mi je nakako OK ali nisam načisto sa onih 80 torpeda 53-VA. Ako je to bilo namijenjeno samo za P onda je to malo više od 2b/k, ali ako je to sve sa čime je mornarica raspolagala onda mi se čini malo.

Da složio bi se s tobom cenjeni kolega "plavnik". I ja mislim da se tu nešto baš ne poklapa sa brojkom od 80 torpeda 53-VA.
Svojevremeno kad smo diskutovali nas nekoliko na temi  Shersheni (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=545.msg190591#msg190591) o broju tih torpeda u JRM došli smo do puno veće brojke.

Ove ovde navedene brojke poklapaju se samo sa stanjem torpeda koja su bila u potkopima Pristan u Boki.
A gde su ona koja su ostala u Panikovcu kraj Šibenika?  ???

P 832 i P 831 u Arsenalu, ljeto 2003.

Gledam antene na podmornicama i razmišljam, koliko sam imao problema, kada je trebalo poslati neispravne antene, koje su vračene sa podmornica u skladište, na popravak u Sloveniju. Organizacija prevoza bila je velika muka. Susretljivošću prevoznika koji ja kupio istrošene akumulatore od Tivta pa prema sjeveru, riješili smo i taj problem.
Kod antena je bio, valjda, problem nehermetičnosti, pa je djelovanjem mora dolazilo do korozije.

Čemu danas more služi? More služi da se u njemu kupamo. Tačka. Točka. Ende. I ništa više.