PALUBA

Podzemne talijanske utvrde u Zadru

Talijanski plan utvrđivanja zadarskog teritorija, kao enklave usred jugoslavenske Dalmacije, predviđao je stvaranje fortifikacijski vrlo dobro opremljenog mostobrana, u čijoj je osnovi bila izgradnja podzemnih utvrđenja naoružanih teškim mitraljezima smještenim u čeličnim kupolama, unutar sustava fortifikacija koji je također uključivao više od stotinu betonskih bunkera za teške i lake mitraljeze, veći broj artiljerijskih položaja, pješačke položaje poljskog tipa, minska polja, protutenkovske zapreke, podzemna skloništa za ljudstvo, zaštićena municijska skladišta te zapovjedne položaje. Tako se prvobitni slabi i čisto formalni obrambeni sustav zasnovan na utvrđenim karaulama i bodljikavoj žici do početka četrdesetih godina XX stoljeća razvio u integrirani fortifikacijski sustav s jakim uporištima, sposoban za dugotrajnu obranu protiv koncentriranog neprijateljskog napada.

Najsloženije talijanske fortifikacije na području Zadra bile su podzemne utvrde s čeličnim kupolama, iz svake od kojih se moglo djelovati sa po dva mitraljeza FIAT Mod. 14/35 kalibra 8 mm. Ovisno o položaju, ove su utvrde bile građene kako metodom «dubokog kopa» (čisto podzemna gradnja), ili su se gradile na način da se unutar građevinskog (površinskog) iskopa gradila betonska struktura utvrde, ojačana s gornje strane čeličnim profilima, koja se nakon betoniranja zatrpavala zemljom i stijenama. Drugi način je bio očigledno jednostavniji i jeftiniji nego podzemni iskop eksplozivom i pneumatskim bušilicama, ali je smanjivao razinu zaštićenosti utvrda od neprijateljske vatre, budući da je zaštitni sloj iznad osnovne strukture utvrde rijetko kada bio veći od 4-5 metara. Čelične kupole koje su se ugrađivale u ove utvrde bile su tipa «Mod. 3», koji je bio lakši i jednostavniji za ugradnju nego masivniji tipovi «Mod. 1» i «Mod. 2», ali opet uz žrtvovanje razine zaštićenosti. Ovaj tip kupole imao je stijenke debljine 80 mm, izrađene od čeličnog ljeva, a tijelo kupole je bilo izliveno u jednom komadu s prilaznim šahtom. Cijela kupola bila je «usidrena» na betonskom temelju pomoću čeličnih vijaka, i nakon toga zalivena betonom do razine puškarnica radi bolje zaštite. Sve četiri puškarnice su bile opremljene ispupčenim kuglastim čeličnim štitovima, svaki od kojih je omogućavao horizontalno područje djelovanja mitraljeza od 100°. Unutar jedne kupole mogle su biti istovremeno korištene dva mitraljeza, ali samo u dijametralno suprotnim puškarnicama, dok su čelični štitovi u kojima se trenutno nisu nalazili mitraljezi mogli biti zakrenuti za 90°, i na ovaj način potpuno zatvoriti puškarnicu.

Podzemno sklonište za posadu utvrde uključivalo je prostorije za spavanje, te skladišta za municiju, hranu i vodu, te radio-prostoriju i zapovjedno mjesto. Ta su zapovjedna mjesta u nekim utvrdama bila nadležna za cijeli «podsektor», što je uključivalo cjelokupnu fortifikacijsku infrastrukturu određenog dijela zadarskog obrambenog pojasa. Općenito, konstrukcijski detalji ovh podzemnih utvrda nisu se puno razlikovali od utvrda «Alpskog bedema» izgrađenih na talijansko-jugoslavenskoj granici.

Čelične su se kupole na nekim lokacijama također koristile i kao dijelovi manjih i jednostavnijih utvrđenih objekata, koji su se sastojali od spomenute kupole i podzemnog dijela ograničenih dimenzija, koji je uključivao samo malu prostoriju skloništa. S druge strane, najveći objekti ove vrste bili su građeni desetak metara ispod razine tla, sa dugim hodnicima i stubištima koji su vodili do borbenih položaja, koje su ponekad činile čak četiri čelične kupole, što je jedinstven primjer u talijanskoj fortifikacijskoj arhitekturi prije Drugog svjetskog rata.

Primjer podzemne utvrde s dvije kupole.

[attachment=1]

Još se nešto novoga može naći po zadarskim bunkerima... :)

https://www.youtube.com/watch?v=CzxBOu84Q5k