PALUBA

14/04/2009

Na današnji dan pre 97 godina najveći prekookeanski brod u to vreme udario u ledeni breg i zatim potonuo, povukavši u smrt više od 1.500 putnika
 
Na današnji dan pre 97 godina – 14. aprila 1912. godine – u kasnim večernjim satima u to vreme najveći brod „Titanik” udario je u ledenu santu i nekoliko sati kasnije potonuo, pri čemu je poginulo oko 1.500 ljudi. Među stradalima u severnom Atlantiku je bilo i Srba, Hrvata, Slovenaca, muslimana...

[attachment=1]RMS Titanic departing Southampton on April 10, 1912 (Wikipedia)

Na spisku putnika i članova posade objavljenom na sajtu encyclopedia-titanica.org u trećoj klasi među 708 imena bilo je trideset i četvoro ljudi sa ovih prostora, od kojih je samo troje preživelo nesreću. Podaci kažu da su svi bili radnici ili poljoprivrednici, starosti od 17 do 42 godine.

Izuzev nastradalog Jozefa Draženovića iz Hrastelnice, za koga stoji da je kod sebe imao kutijicu za duvan, pasoš, komplet brojanica, 25 dolara i pet kruna, tela ostalih nikada nisu nađena ili identifikovana. Branko Dakić, Milan Karajić, Stefo Pavlović, Mile Smiljanić, Ivan Stanković, Janko Vovk samo su neki od njih.

Podaci o ljudima sa „Titanika”, koji se mogu pronaći na ovom sajtu, beleže odakle su putnici, gde su putovali i šta se sa njima dogodilo posle kraha broda. Uz imena naših sunarodnika i suseda piše da su došli iz Hrvatske, Bosne i Slovenije, iz Kule, Brežika, Kričine, Lipove Glavice, Hrastelnice, Štrekljevca, Široke Kule, Bratine. Iz nekih mesta bilo je više putnika, pa tako saznajemo da su Cerin Balkić, Ređo Delalić, Tido Rekić, Husein Šivić iz Batića u Bosni, Mara Banski, Milan Karajić, Stefo Pavlović iz Vagovine u Hrvatskoj, Nikola Lulić, Luka, Jelka i Marija Orešković iz Konjskog Brda u Lici. Odredišta su bila različita – šest putnika išlo je u Harisburg u Pensilvaniji, šestoro u Čikago, troje u Njujork...

Dva sata nakon što je „Titanik” počeo da tone, na mesto nesreće stigao je brod „Karpatija”, čija je posada spasavala preživele, koji su četiri dana kasnije stigli u Njujork. Na „Karpatiji” su bili i Mara Banski, rođena Osman, tada tridesetjednogodišnja žena iz Vagovine, dvadesetdevetogodišnji Ivan Jalševac iz Topolovca, koji je putovao u Njujork, i njegov saputnik Nikola Lulić, Ličanin iz sela Konjsko Brdo. Lulić je 1902. godine napustio austrougarsku vojsku i pobegao u Ameriku gde je radio kao rudar u Čizomu u Minesoti. U jesen 1911. godine došao je u Liku da poseti porodicu, ženu i dvoje dece. On se „Titanikom” vraćao „na pečalbu”, a zabeleženo je i da je bio nezvanični prevodilac i savetodavac sunarodnicima koji su, kao i on, išli trbuhom za kruhom u Ameriku. Posle Prvog svetskog rata Nikola Lulić se vratio u otadžbinu, gde je i umro 1962. godine u 79. godini.

Imena zaboravljenih pečalbara koji su preko okeana tražili bolju sreću ili pokušavali da zarade koji dinar za porodicu sasvim slučajno saznao je Žarko Dimić, istoričar iz Sremskih Karlovaca, koji je, proučavajući genealogiju svoje porodice, otkrio da je njegov predak, Jovan Dimić, jedan od stradalih na „Titaniku”.

– Mogao bih reći da sam „natrapao” na spisak putnika sa „Titanika” na Internetu i tu pronašao i Jovana Dimića, jednog od pradedine braće, za koga sam znao da je otišao u Ameriku, ali smo mislili da se tamo oženio i da se zato više nikada nikom nije javio. Još više me je iznenadilo da je on samo jedan od više desetina stradalih koji su poreklom sa naših prostora. Znam da su Ličani i Dalmatinci u to vreme odlazili u Ameriku, radili tamo četiri-pet godina i vraćali se sa ušteđevinom porodici koja ih je čekala ovde. Obično su obavljali najteže poslove, one koje niko drugi nije hteo da radi – priča Dimić.

U trećoj klasi putovanje je bilo vrlo mukotrpno. Karta za ta najjeftinija mesta koštala je sedam i osam funti, a, poređenja radi, putnici druge klase plaćali su svoje mesto na „Titaniku” od 10 do 73 funte.

– Postojeći spiskovi putnika su nepotpuni, nisu sačuvani u celini, pa pretpostavljam da je broj žrtava sa ovih prostora znatno veći – kaže Dimić.

J. Beoković
Politika online

Titanik potonuo zbog slučajne greške?


Najveći i najluksuzniji putnički brod, apsolutna senzacija 1912. godine, čuveni Titanik nije potonuo zbog prebrzog kretanja već greške kormilara, a zatim i pogrešne odluke kapetana da se plovidba posle sudara nastavi, tvrdi lejdi Luiz Paten, unuka jednog od članova posade.

Oduvek se mislilo da je Titanik potonuo zbog toga što je plovio prebrzo i da je posada uočila santu leda u koju je brod udario kada je već bilo prekasno.


Ploveće čudo 1912. godine - Titanik

http://www.youtube.com/watch?v=C-08pPKha_Y

Jedna nova knjiga, međutim, otkriva da je za potonuće najluksuznijeg i najvećeg putničkog broda s početka 20. veka, u kome je stradalo više od 1.500 ljudi, odgovoran kormilar koji se uspaničio i skrenuo brod u pogrešnom pravcu.

U knjizi "Good as Gold" (Zlata vredan) piše da je brod imao tehničke mogućnosti i dovoljno vremena da izbegne katastrofu.

Kada je uočio santu leda, prvi kapetan broda Vilijem Mardok naredio je da se skrene udesno, ali je kormilar Robert Hičins pogrešno shvatio njegovu naredbu i okrenuo brod na drugu stranu.

_{Konstruktori su mislili na skoro sve - teretana na Titaniku}
[attachment=1]

Kobna greška je odmah ispravljena, ali je na žalost bilo prekasno jer je brod već udario u santu. Potom je doneta katastrofalna odluka. Naime, putnici i posada bi se verovatno spasli da je brod stao, ali je odlučeno da se put nastavi čime je voda još brže nadirala kroz pukotinu.

Najbliži brod bio je udaljen četiri sata. Da se brod nije kretao, verovatno bi izdržao toliko na površini i ljudi bi bili spaseni, navodi autorka knjige lejdi Luiz Paten, unuka drugog oficira na Titaniku, Čarlsa Lajtolera, koji je preživeo katastrofu i zataškao istinu jer se plašio da će vlasnici broda bankrotirati, a njegove kolege ostati bez posla.

[attachment=2]

Lajtolerova unuka je, međutim, odlučila da nakon gotovo sto godina napiše knjigu i otkrije prave razloge jedne od najvećih svetskih katastrofa.

U izjavi za londonski Telegraf ispričala je da je pravu istinu o tragediji Titanika čula od svoje bake kada je imala 16 godina, ali da je ona čuvana u tajnosti kako ne bi naudila reputaciji ratnog heroja - njenog dede.

„Moja majka je insistirala da priča ostane u tajnosti, međutim, 40 godina kasnije, kada su ona i baka već odavno umrle, shvatila sam da sam jedina osoba koja zna šta se zaista dogodilo u noći 14. aprila 1912. godine kada je Titanik potonuo", objasnila je lejdi Paten.


Izvor: RTS

Posljednjih dana internet portali u Hrvatskoj pisali su o jednoj zanimljivoj internet stranici - www.expeditiontitanic.com na kojoj možete i sami zaroniti do olupine Titanica potonulog 15. travnja 1912. na 3280 metara dubine. Na stranici se nalaze i mnogobrojne fotografije, video isječci, tehnički podaci, opisi, izvještaji s ekspedicija, prikazi života na brodu, sudbine preživjelih putnika ... U svakom slučaju jako zanimljivo. Zato zaronite do Titanica sa svojih računala.

www.expeditiontitanic.com

ODLIČAN link, svaka čast!

Istraživači su prošlog četvrtka predstavili nikada prije viđene fotografije Titanika, otkrivajući dramatične trodimenzionalne prikaze zahrđanog trupa i sablasne slike morskog dna gdje je brod potonuo prije gotovo jednog stoljeća - 12. travnja 1912. - oko 650 kilometara istočno od obala Newfoundlanda u Kanadi.

(AP Photo/RMS Titanic Inc)

[attachment=1]

Fotografije, koje je načinila bespilotna podmornica, prezentirane su u jeku rasprave o mogućem izvlačenju najpoznatije svjetske brodske olupine. Znanstvenici su istaknuli kako su po prvi puta zabilježeni svi ostaci razbacani po dnu sjevernog Atlantika, a slike su najdetaljniji i najkvalitetniji prikaz Titanika ikada.

[attachment=2]

Sve najnovije fotografije kroz neko vrijeme bit će dostupne javnosti, ističu znanstvenici, kako bi oceanografi i arheolozi lakše objasnili vrlo tragičnu priču Titanikova potonuća. Najzanimljivije su bile naravno 3D fotografije Titanikove krme - kamera na robotskoj podmornici kao da je gledatelje dovela na korak do hrđave palube ili kapetanove kade.

[attachment=3]

Znanstvenici su istaknuli kako su prijašnji prikazi sonarom i fotografije Titanika bile su nasumično tek napravljeni dok je cilj posljednje ekspedicije bio detaljno istražiti i zabilježiti svaki centimetar pola ostataka širokog pet puta osam kilometara.

[attachment=4]

Izvor: http://www.jutarnji.hr/

Kako samo misle da ga izvuku, kada se olupina bukvalno raspada?

Nema tu izvlačenja, Titanik je zaštićen zakonima kao morska grobnica.

KRIVA JE FATAMORGANA

Autor: Jelena Valentić

Za potonuće Titanica kriva je fatamorgana. Čudan splet okolnosti uzrokovao je optičku varku zbog koje nitko na komandnom mostu nije ni mogao vidjeti golemu santu gotovo dok nije penetrirala u trup, tvrdi Tim Maltin, ugledni povjesničar koji je posljednjih 30-ak godina potpuno opsjednut krahom slavnog parobroda. Svjetlost nastala sudarom hladne fronte s toplim zrakom - nastavlja - kreirala je fiktivnu sliku koja je posve prikrila ledenu gromadu.

Njegova istraživanja, bazirana na arhivskoj građi i minucioznoj analizi svjedočanstava očevidaca, poslužila su kao materijal za dokumentarni specijal koji će National Geographic emitirati 10. travnja. Simbolično, budući da se pet dana kasnije obilježava stogodišnjica tragedije.

[attachment=1]
Potvrđene indicije

Indicije o mogućoj optičkoj varci pojavile su se još 1992., tijekom istrage koju je provodila britanska vlada. No ta je mogućnost ostala visiti u zraku bez potvrde, sve dok Maltin nije povezao ključne detalje izvučene iz iskaza i novopronađenih dnevnika brodova koji su plovili obližnjim rutama.

Pasionirani britanski povjesničar tvrdi da je fatamorgana kriva i za propuštanje spašavanja više od 1500 brodolomaca zapelih u moru nakon udara u santu. - Optička varka opstruirala je svjetlosnu signalizaciju. Zbog nje su se posadi, u tom trenutku najbližeg parobroda, SOS signali učinili kao obična brodska rasvjeta - postavlja tezu.

Upravo je parobrod Californian, u trenutku sudara udaljen od Titanica, kako se isprva mislilo, 19 nautičkih milja, predstavljao najveću zagonetku u prvotnim istragama. Neposredno prije havarije, Californian je ostao zarobljen u ledenom polju i uputio Titanicu upozorenje na opasnost. Prvi časnik Titanica prekinuo je vezu ne saslušavši informaciju do kraja, a godinama je ostalo neizvjesno zašto je posada obližnjeg broda propustila spasiti brodolomce.

“Slučaj Californian” službeno je zaključen tek osamdesetih kada je nađena olupina Titanica. Ustanovljeno je da je od stradaloga broda bio udaljen 26 milja, a ne 19, što je, kako su tada zaključili istražitelji, predaleko da bi zapazio signalne rakete za pomoć. - Ta službena verzija zvučala mi je banalno. Trebalo mi je više desetljeća, ali napokon sam rasvijetlio i taj segment koji me najviše mučio - euforično je izjavljivao Maltin u nedavnom intervjuu.

- Kad sam shvatio što se doista dogodilo te noći 15. travnja, postalo mi je strahovito žao kapetana Lorda. Sve ove godine njegova su mi se svjedočanstva činila kao banalni izgovori, ali čovjek zaista nije lagao dok je tvrdio da nije znao kako s Titanica ispaljuju signalne rakete tražeći pomoć za brodolomce.

Njegova je opsesija započela kad je kao sedmogodišnji klinac Maltin šaltajući programe naletio na film Waltera Lorda “Noć za pamćenje”. Odgledavši scenu koturanja srebrnih pladnjeva po salonu prve klase, postao je potpuno opsjednut Titanicom. - Počeo sam kopati po knjižnicama, pregledao sve dokumentarce. Izrezao sam i spremio u fascikl svaku crticu koju sam pronašao u novinama. I što sam više istraživao, shvaćao sam da manje znam - ispričao je nekoliko desetljeća kasnije.

Manijakalne istrage

Titanicom se suludo posvećeno bavi posljednjih tridesetak godina i danas tvrdi da napamet zna sva svjedočanstva i biografije preživjelih. Ozbiljno se posvetio detaljima službenih verzija objašnjenja, nije se pomirio ni s jednim.

- A onda mi se dogodio eureka moment. U arhivi meteorološkog ureda u Exeteru naletio sam na dnevnik parobroda Marengo. Njegov je kapetan - pročitao sam tada - poslao izvješće o fatamorgani koja se pojavila samo stupanj južnije, upravo u trenutku kada je Titanic tonuo - ispričao je Maltin u nedavnom intervjuu.

Potonuće Titanica najbolje je dokumentirana katastrofa u povijesti. Još 1912., kada se havarija dogodila, europski i američki policajci proveli su sumanute istrage. U samo nekoliko mjeseci ispitano je više od stotinu očevidaca kojima je postavljeno više od 50 tisuća pitanja.

Sve ispovijesti su snimljene, objavljene i pohranjene u svjetskim knjižnicama. Ipak, sve što većina nas danas zna o Titanicu, daleko je od događaja koji su se uistinu dogodili u noći kada se više od 1500 ljudi nasmrt smrznulo usred Atlantskog oceana, tvrdi povjesničar.

- Ne čudi me da to nitko nije prije mene otkrio. Nema puno manijaka koji su spremni potrošiti godine na iščitavanje i analizu hrpetina transkripata. Ostali se zadovoljavaju fabrikacijama koje im serviraju producenti srcedrapajućih filmova. Problem je samo u tome što je autorima isključivo važno ispričati dobru priču, prava istina ih ne zanima. To je rezultiralo činjenicom da je sve što većina nas zna o Titanicu potpuna laž - uvjeren je Maltin.

Izvor : JL (http://www.jutarnji.hr/)

Bliži se 100 godina od kako je potonuo Titanik 15.aprila 1912. Postaviću fotografije koje napravio jezuitski sveštenik Francis Browne neposredno pre polaska broda na taj kobni put. Sveštenik Browne je dobio na poklon kartu da bi putovao u Irsku, ali je igrom sudbine iskrcan pre polaska .Naime od svog pretpostavljenog iz crkvene organizacije  dobio je hitan dopis po kom je morao odmah da se vrati u svoju crkvenu opštinu.Ove fotografije su nastale za to kratko vreme koje je proveo na brodu.

Nažalost ne mogu da postavim sve fotografije na forum,prijavljuje mi grešku.Ostavljam link i zamolio bih nekog od moderatora da ih postavi.
http://lightbox.time.com/2012/04/04/titanic/?iid=lb-gal-viewagn#1

Discovery Channel - simulacija kako je potonuo TITANIK

http://www.youtube.com/watch?v=FSGeskFzE0s

kako se raspada kao da je od papira  :o

Prošlo je 100 godina od potonuća broda, pa je red da to spomenemo i na ovom forumu, koji se bavi pomorstvom i morem.


Autor: Portal Jutarnji.hr
http://www.jutarnji.hr/vijesti/

ZAGREB - Noćas je britanski kruzer Balmoral, koji je na putovanje krenuo prije šest dana u čast Titanicu, stao na mjestu u Atlantiku gdje je prije točno 100 godina potonuo slavni brod, javlja Guardian.
U 23.40 sati, u točno vrijeme kad se Titanic sudario s ledenjakom, održana je memorijalna misa, a potom točno u 2.20 sati, 1309 putnika Balmorala odalo je počast žrtvama poginulima, bacajući cvijeće i vijence u more. Inače, na Balmoralu se nalazi i 50 ljudi koji su u tragediji Titanica izgubili članove obitelji.

Podsjetimo, Titanic je izgrađen u Belfastu, a 14. travnja 1912. godine udario je u ledenjak i potonuo na dno Atlantskog oceana, gdje se još dan danas nalazi njegova olupina. Tako je brod Balmoral povodom stote obljetnice potonuća Titanica otisnuo se na put iz Southamptona, otkuda je i sam Titanic krenuo na svoje djevičansko putovanje. Nosi isti broj putnika – 1.309, bez posade – a putovanje će trajati 12 dana. Jedina je razlika što je Balmoral morao isploviti dva dana prije nego što je Titanic, budući da je manji brod slabije snage.

Za sve ostalo, organizatori su se potrudili ostati što dosljedniji pravom iskustvu Titanica, uz izuzetak same tragedije. Tako su mnogi putnici Balmorala odjeveni u odjeću s početka 20. stoljeća, od putnika prveog razreda do članova posade i poslužitelja.
Poslužuje se hrana i svira živa glazba iz onog vremena, potonje u spomen glazbenicima na Titanicu koji su navodno na palubi svirali sve dok brod nije potonuo. Cijena ovog putovanja je između 2.799 i 5.995 funti.
Putnici, koji stižu iz 28 zemalja, tijekom putovanja će moći čuti i brojna predavanja stručnjaka za Titanic, poput Philipa Littlejohna, unuka jednog od preživjelih.
Ove subote u Sjevernoj Irskoj održana je komemoracije za 1512 ljudi koji su poginuli na Titanicu, a govor je održao i Robert Ballard, oceanograf koji je pronašao olupinu broda.

Neka se i ove fotografije nadju na ovom topiku; ostale je potrebno pretraziti preko stranice....
[attachment=1]
Izvor (http://news.ru.msn.com/%c2%ab%d1%82%d0%b8%d1%82%d0%b0%d0%bd%d0%b8%d0%ba%c2%bb-100-%d0%bb%d0%b5%d1%82%d0%bd%d1%8f%d1%8f-%d0%b3%d0%be%d0%b4%d0%be%d0%b2%d1%89%d0%b8%d0%bd%d0%b0-%d0%b3%d0%b8%d0%b1%d0%b5%d0%bb%d0%b8-%d0%bb%d0%b0%d0%b9%d0%bd%d0%b5%d1%80%d0%b0)

[attachment=1]

"Slobodna Dalmacija" - Split  15.04.2012

http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx
 
POVRATAK NA TITANIC

Istina o Hrvatima u pomorskoj katastrofi stoljeća

Među 27 putnika s područja Hrvatske koji su prije točno stotinu godina stradali na ‘nepotopivom’ brodu spasilo ih se samo troje – Nikola Lulić iz Konjskog Brda u Lici, Ivan Jalševec iz Topolovca kod Siska i Mara Osman Banski iz Čazme

Nemojte na mene zaboraviti – upravo te riječi uputio je Ivan Stanković (33) iz Galdova kod Siska u pismu svojem bratu Miji nešto prije nego što se u večernjim satima 10. travnja 1912. godine na sidrištu ispred francuskog Cherbourga ukrcao na “Titanic” i ne sluteći koliko je pretkazao vlastitu sudbinu.
Mladi udovac Stanković, koji nije poslušao bratove nagovore da se uoči povratka u Ameriku još malo zadrži u rodnom kraju poslije ostavinske rasprave nakon smrti supruge Lize, tako se našao među 27 putnika s područja Hrvatske koji su prije točno stotinu godina stradali na “nepotopivom” brodu. Iz ledenog zagrljaja sjevernog Atlantika spasilo ih se samo troje – Nikola Lulić iz Konjskog Brda kod Perušića u Lici, Ivan Jalševec iz Topolovca kod Siska i Mara Osman Banski iz Čazme – kako je to u svojim knjigama “Titanic između povijesti i mitologije” i “Titanic – Hrvati u katastrofi stoljeća” zapisao Zagrepčanin Slobodan Novković, predsjednik Hrvatskog društva “Titanic” i vjerojatno naš najbolji poznavatelj najveće tragedije u pomorskoj povijesti.

U razgovoru za “Slobodnu” Novković nam je kazao kako postoje brojne poveznice između “Titanica” i hrvatskih krajeva, tadašnjih provincija na rubu velike Austro-Ugarske Carevine, a vjerojatno najhumanija je uloga 76 naših pomoraca s broda “Carpathia” koji su spašavali brodolomce u noćnoj akciji na oceanskoj pučini. Dan nakon isplovljavanja “Titanica” iz engleskog Southamptona, “Carpathia” je krenula u suprotnom smjeru, iz New Yorka prema Rijeci, a prvi SOS signal u pomorskoj povijesti njihovo je mirno putovanje pretvorio u legendu. Junaci s ‘Carpathije’ - Hrvatski članovi posade “Carpathije”, broda koji je do samog početka Prvoga svjetskog rata povezivao Rijeku s New Yorkom, da bi 1918. godine stradao od torpeda, izuma riječke industrije, pokazali su iznimnu požrtvovnost u pomaganju preživjelim putnicima s “Titanica”.

Za spašavanje 716 promrzlih brodolomaca dobili su i posebne medalje, a od 76 vrijednih priznanja koja su tada stigla u Istru, Primorje i Dalmaciju, poznate su nam samo četiri medalje, a za dvije znamo gdje su: jedna je u vlasništvu Fabija Juričića iz Labina, a druga u Gradskome muzeju u Karlovcu – naglašava Novković.

Upravo je naš sugovornik jedan od zaslužnih što je prije desetak godina iz mraka podrumskog depoa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci spašen izvorni spasilački prsluk s “Titanica”, jedan od triju sačuvanih u Europi. S Günterom Bäblerom, istaknutim članom švicarskog društva “Titanic”, u muzeju je tragao za informacijama o “Carpathiji”, a pronašao je predmet koji je Opatijac Josip (Giuseppe) Car, član posade broda-spasa, još 1938. poklonio Muzeju.

Brojni originalni predmeti i replike od ponedjeljka će biti dostupni posjetiteljima izložbe “Titanic - Carpathia, 100 godina poslije”, autora Nikše Mendeša i Slobodana Novkovića, koja je u petak navečer svečano otvorena u riječkome muzeju.

- Mnoštvo je predmeta s 'Titanica” kolalo tržištem antikviteta, ali brojni entuzijasti i muzealci širom svijeta uspjeli su spasiti građu od propadanja po privatnim domovima. Imao sam čast u svojim rukama držati komad originalne brodske oplate i mogu vam reći da sam plakao kao malo dijete. Većinu dostupnih predmeta što su vezani uz hrvatske putnike uspio sam prikupiti, tu su fotografije, pisma, različite izjave članova obitelji nakon tragedije. U razgovoru s potomcima stradalnika doznao sam za neke do tada nepoznate detalje, primjerice, znam da su oni, većinom Ličani, Slavonci i ljudi iz okolice Siska, tražili odštetu i davali prateće pisane izjave, ali im se to izjalovilo – ističe Novković i dodaje:

Sretni brojevi 13 i 15

- Vrlo je vjerojatno da se troje naših ljudi koji su preživjeli tragediju “Titanica”, unatoč ranijim suprotnim mišljenjima, uspjelo ukrcati u čamce za spašavanje na lijevoj strani broda gdje je akciju vodio prvi časnik William Murdoch, koji je u zadnjih sat vremena prije potonuća, suprotno zapovijedima, dopustio ukrcaj svima koji su se našli u blizini, a ne samo ženama i djeci. Premda su preživjeli Hrvati nakon spašavanja tvrdili da su skakali u hladni ocean, što je engleskim novinarima tada izjavio i Jalševec, istražujući dokumente došli smo do zaključka da su napustili havarirani brod oko pola sata prije potonuća, i to u čamcima za spašavanje broj 13 i 15. Jalševec je, primjerice, kroz prozor uskočio u čamac koji se spuštao uz brodski bok. Slobodan Novković “zarazio” se temama vezanima uz “Titanic” još prije 30-ak godina nakon gledanja filma “Night to remember” koji zaljubljenici u taj brod smatraju kultnim, za razliku od svima nam poznatog Cameronova “Titanica” što ga ocjenjuju previše patetičnim i činjenično nepreciznim.

Budući da je tada živio u Švicarskoj, povezao se s tamošnjim entuzijastima i postao član udruge, te je rezao novinske članke i nabavljao knjige o toj pomorskoj tragediji.
- Do 1989. godine “Titanic” mi je bio samo hobi, ali nakon što je u rujnu te godine pronađena olupina, počeo sam se znatno ozbiljnije zanimati za tu temu. Od tada sam izdao dvije knjige i povezao se s istomišljenicima kakvih je u Hrvatskoj oko dvjesto. Hobi je negdje krajem 90-ih “izmaknuo kontroli”, pa mogu reći da sam prije ja ganjao “Titanica”, sada on ganja mene – zaključuje Novković.

GORDAN ZUBČIĆ

Spomen-kuća u Pisarovini

Premda entuzijasti okupljeni oko Slobodana Novkovića i udruga koje njeguju industrijsku baštinu u Rijeci već godinama pokušavaju dobiti potporu gradskih vlasti za postavljanje spomen- -ploče hrvatskim mornarima s “Carpathije” i stradalnicima s “Titanica”, prvi konkretniji potez dolazi iz – okolice Zagreba. U Bratini kod Pisarovine, negdje na pola puta između Zagreba i Karlovca, danas će se postaviti kamen temeljac za Spomen-kuću “Titanic 100” u sjećanje na mještanina Stjepana Turčina, koji je izgubio život u ledenom Atlantiku. Turistička zajednica općine Pisarovina pokrenula je projekt tematskog muzeja koji bi bio posvećen hrvatskim putnicima s “Titanica” i mornarima s “Carpathije”.

Povratak iz domovine

Svih 30 hrvatskih putnika na “Titanicu” bilo je smješteno u kabinama treće klase, a većinom su to bili ljudi mlađi od 50 godina. Uglavnom su se na brod ukrcali u Southamptonu, a manji dio, poput Ivana Stankovića, priključio im se ispred francuskog Cherbourga. Dio naših ljudi već su živio i radio u SAD-u, te su se vraćali iz jednog od rijetkih posjeta domovini i obitelji. Zanimljivo je da su prema obećanoj zemlji Americi zaplovili iz daleke Engleske i Francuske iako su tada upravo iz Rijeke, Ličanima udaljene 80-ak kilometara, prema New Yorku redovito plovili brodovi kompanije “Cunard Line”, a među kojima je bila i “Carpathia”. Takva “nelogičnost” vjerojatno je plod okolnosti na tadašnjem tržištu, jer je privlačenje putnika i imigranata podosta ovisilo o sposobnosti agenata, a čini se da su djelatnici zagrebačkih predstavništava tadašnjih velikih svjetskih brodara bili s(p)retnije ruke od riječkih agenata.

Interesantna animacija - gledao sam prošle sedmice na NG Kamerunovo objašnjenje o potonuću Titanika. Večeras na NG Balard daje svoju poslednju reč o nesreći.

"Pomorci nisu mogli vidjeti ledenjak zbog fatamorgane"
Vrijeme i spoj hladne i tople morske struje stvorili su uvjete za nastanak "varke" zbog koje promatrači na brodu nisu vidjeli ledenjak, ali i Californian nije vidio Titanic.

  Piše: Ivan Hruškovec

Titanic nije potonuo zbog greške posade koja nije uočila ledenjak na vrijeme, već ga je fatamorgana nad hladnim morem sakrila od posade, tvrdi britanski povjesničar Tim Maltin.

Stručnjak za Titanic sakupio je podatke o temperaturi mora i zraka s brodova koji su prolazili tim područjem u vrijeme potonuća i zaključio kako su uvjeti te noći omogućili optičku varku.

Prema podacima, brod je u vrijeme udara bio u zoni visokog pritiska, gdje su se spajale ledena Labradorska struja i Golfska struja. Članovi posade koji su promatrali na pučinu u potrazi za ledenjacima tražili su crne objekte koji zaklanjaju zvijezde što bi značilo da su to ledenjaci, no lom svjetlosti koji je stvorilo kretanje zračnih struja mogao je stvoriti iluziju da je horizont viši no što je bio te tako sakriti ledenjak.

Maltin vjeruje  kako je zbog istih uvjeta moguće da se Titanic činio puno manjim te da se svjetlosni signali s Titanica nisu vidjeli na brodu Californian koji je bio u blizini.

Maltin je istraživao dnevnike brodova koji su prolazili tim područjem i bilježili podatke o temperaturi, tlaku te ih slali državama koje su slagale sinoptičke karte. Također je u svom istraživanju uzeo i izjave preživjelih koji su govorili da su prije sudara osjetili pad temperature, ali i razne detalje poput neobično zvjezdanog neba i treperavih zvijezda. To ga je sve navelo na zaključak da se radilo o fatamorgani. Zbog nje je ledenjak mogao biti nevidljiv dok nije bio pred samim brodom te ga više nije bilo moguće zaobići.

- Titanic je nevjerojatan jer predstavlja najbolje što se moglo napraviti i predstavlja najbolje od tadašnje tehnologije i znanosti. Ljudi su vjerovali kako tehnologija može nadjačati prirodu, no Titanic nas uči kako je svemir uvijek snažniji - kaže Maltin u dokumentarcu National Geographica Slučaj zaključen.

http://www.youtube.com/watch?v=bJS39fA9V0o

  24sata (http://www.24sata.hr/)

National Geographic Documentary
Titanic : Case Closed, by Tim Maltin

http://www.youtube.com/watch?v=iWnwIQQ0mJc

[attachment=1]

impresivno

Evo da postavim jedno pitanje znalcima, pitanje na koje nisam nigdi uspio nać odgovor.

Zašto je naređeno šijavanje, tj vožnja krmon u trenutku kad su vidili santu?! Ja razumim da je to brod pozamašnih dimenzija i da to sporo reagira na kormilo, al hebeš me, prije će i bolje reagirat ako ima neki potisak na njega, a ne ako se stvara pusti vrtlog od same brivade naprid i šijavanja samih motora. Pogotovo zato jer središnja propela radi samo za vožnju naprid, i jedina ima potisak na kormilo i tako sam uvjeren da bi prije izbjega samu santu. Nadam se da će neko imat neki protuargument.

Pozdrav.

Da se i ja pridružim pitanjima.

Dali bi titanik preživio, da se nije trudio izbegnuti santu, nego da bi čeono se zabio u nju?
Ako se ne varam, na pramcu je imao par nepropustnih komora.

LPB

Reakcije u momentu kada vidiš nešto pred sobom su logične,maksimalni odklon kormila, zaustaviš strojeve, ako možeš voziš krmom, što ovde sigurno nije bio slučaj jer nije bilo vremena prekrenuti pogonski sistem.
To su sasvim logične reakcije, isto kao kod pada čovijeka u more kormilo se okreče prema strani na kojoj je čovijek pao, mada dok brod uhvati, odnosno dok se kormilo uopšte okrene več je odavno prošao pored čovjeka pa su sve te radnje bez efekta, ali svaki npr. Williamsonov manevar tako počinje.

Čeoni udar mu po mom mišljenju ne bi ništa pomogao, udarac bi bio stravičan, to su velike brzine a i mase su ogromne.

O Titaniku do najsitnijih detalja:

http://www.titanic-titanic.com/titanic_propellers.shtml

Da, udarac direktno provom nebi ima nikakvih izgleda.

Recimo da je Murdock reagira instiktivno i dao naredbu za vožnju krmom. To mi nema baš smisla jer ne možeš ti bit odgovoran za toliko ljudi i toliku vrijednost i reagirat instiktivno, uostalom, čudi me da nije nešto popucalo pri samom tom naprezanju materijala.

Mislim da bi brod imao najveće šanse da su samo okrenili kormilo, prvo lijevo pa onda desno, da izbaci krmu.

Da je udario pramcem direktno u santu, mislim da bi imao veće šanse da preživi.

[attachment=1]

Kormilo i propeleri. Obratite pažnu na radnika koji stoji u podnožju centralnog propelera.

[attachment=2]

Dosta se piše o Titaniku u poslednje vreme - zbog 100. godišnjice potapanja.

Između ostalog, negde sam pročitao da je kormilo broda bilo premalo (greška u proračunima ili konstrukciji) i da je to jedan od razloga kobnog sudara u santu leda. Zbog premalenog kormila brod je sporo reagovao na otklon, pa se santa nije mogla izbegnuti.

Kada se pogledaju slike broda - čini se da je u odnosu na trup broda kormilo zaista maleno.

Šta stručnjaci misle o tome?

In any event, Titanic's rudder, like her engines, never had the chance to significantly change the ship's heading before the collision. Tests conducted during the British Inquiry showed that the iceberg could not have been more than 1500 feet away when first sighted. It is also showed that a vessel such as the 880 foot Titanic, running at 21½ knots, would advance a minimum of two full ship lengths before showing any response to her helm. In short, given the speed of the ship and the distance at which the iceberg was sighted, there was no way to avoid a collision.

----

u slobodnom prijevodu, brod takve mase i duljine i tako malo udaljen od ledenjaka kada ga je osmatrac u kosu ugledao (udaljenost ne vise od 500 m) nije imao izgleda da izbjegne sudar.

Dana zapovijed "Kormilo sasvim lijevo" i nalog da se zaustave strojevi, a  cak i ako je dana naredba "Punom snagon nazad" --- nije se moglo efikasno provesti.

Na masinski telegraf odgovorila su dva mazaca, nikoga od inzenjera nije bilo u blizini, a  nitko nije ni ocekivao da bi se nasred Atlantika takvo nesto moglo desiti; kako brzo su oni reagirali u smislu zaustavljanja dotoka pare ili drugih promjena - nece se nikada ustanoviti, a za cijeli slucaj to nije, nazalost, moglo biti od presudnog utjecaja.

U normalnim okolnostima, masinski telegraf je signalizirao prvi put 30 minuta do promjene komande, a drugi put za 15 minuta.

Pri brzini od 21,5 cvora Titanik je tih 500 m presao za manje od 50 sekundi - daleko premalo da bi moglo biti dano kormilo "Livo" pa "Desno". Tu manovru bi eventualno mogao izvesti omanji brod.

Da, u potpunosti se slažem da manovra "livo pa desno" je nemoguća na tolikom brodu sa tolikim inercijama, tako i da je uspio smotat livo bi vjerojatno krma udrila. samo sam uvjeren da što se tiće okretanja broda, da bi prije okrenio provu da nisu šijavali.

ali opet, ovo su naklapanja, mislim tko to zna kako je to točno bilo kad se stvarno dogodilo.

Čeoni udar, mislim, možda bi imali više šanse, ali svak pokuša spriječit bilo koji udar pa tako i oni. a da ne govorim šta bi bilo s ljudima koji bi se našli u provi.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4] Izvor: http://news.yahoo.com/australian-billionaire-build-titanic-ii-012105815--finance.html

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2] Izvor: http://izismile.com/2011/10/29/amazing_titanic_construction_photos_17_pics.html#pic9

Definitivno bi, medjutim to je sad teoretiziranje. Treba imat hrabrosti (oficir gvardije) donijet takvu odluku u kljucnom trenutku, tj ostati hladan, sabrati situaciju i pustiti da brode udari "head in". Ostecenje bi bilo masivno, bilo bi dosta ozljedjenih mozda i mrtvih ali definitvno nebi potonuo.

Detaljno razrađen pogon Titanika:
http://www.encyclopedia-titanica.org/titanic_prime_mover.html

Vir: Dnevnik.hr (http://dnevnik.hr/)

O tragediji staroj 43 godine 'iz prve ruke': 'Još uvijek imam noćne more'

Svjedočanstvo iz prve ruke o potonuću slavnog Titanica svakako je dragocjen materijal iz kojega se može doznati kako je izgledala ova tragedija iz 1912. godine.

U javnost je dospjelo pismo, napisano na francuskom jeziku, koje datira iz 8. kolovoza 1955. godine, a u kojem je izneseno svjedočanstvo ženske osobe o kobnoj noći u kojoj je Titanic udario o ledenu santu.
Rose Amelie Icard, za koju se vjeruje kako je bila sluškinja bogatoj američkoj putnici Marthi Stone, u pismu je opisala scene užasa, ali i uzvišenog junaštva i nesebičnosti pojedinih putnika koji su svoje živote žrtvovali za druge.

Rose se sa Marthom na Titanic ukrcala u Southamptonu te u prvoj klasi putovala za New York. Zajedno s gospodaricom uspjela je pobjeći smrti na Titanicu, a vjeruje se kako je pismo napisala kćerki žene čija je majka također preživjela katastrofu.

Napokon razriješen veliki misterij Titanica!

Pismo je napisano plavom tintom te glasi na ime žene koja se zove Madame Ausein, a čije se ime ne nalazi na popisu preživjelih putnika.

Ovaj dragocjeni povijesni primjerak u javnosti se pojavio nakon što je jedan član društvene mreže Reddit zatražio pomoć oko prijevoda nekoliko pisama Rose Amelie Icard koje je kupio na dražbi prije dvije godine.
Iako još treba biti autorizirano, ovo pismo donosi dašak povijesti i kobne noći u kojoj je potonuo Titanic. Icard u njemu piše kako i 43 godine nakon potonuća ima noćne more o toj tragediji.
'Oko 23 sata gospođa Stone i ja smo krenule na spavanje. 45 minuta kasnije zastrašujući udarac nas je izbacio iz kreveta. Željeli smo saznati što se događa, na što nam je brodski službenik rekao da to nije ništa i da se vratimo u kabinu. No, rekla sam gospođi Stone: Čujte ovu buku, zvuči kao da voda nadire u brod', počinje pismo Rose Amelie Icard te dodaje kako je nakon povratka u kabinu vidjela kako je njihova susjeda otišla nazad u krevet.
'Njezina kći je dotrčala u panici, vičući: Mama, brzo, brzo... diži se, jako je ozbiljno', stoji u pismu.
'Pomogla sam gospođi Stone da odjene haljinu. Uzela je pojas za spašavanje i rekla mi da dođem brzo. Drhtala sam. Bila sam još uvijek u kućnoj haljini. Uzela sam kaput i pojas za spašavanje te je slijedila prema palubi', piše Icard te dodaje kako je uspjela dobiti putnu deku i krzneni kaput koji su joj pomogli u zaštiti od smrtonosne arktičke hladnoće.

Opisala je i situaciju kako je skoro ostala zarobljena ispod palube nakon što se vratila u kabinu po nakit svoje gospodarice.
'U ovom trenutku smo svjedoci nezaboravnih scena u kojima se horor miješa s najuzvišenijim junaštvom. Na palubu su izlazile žene u večernjim haljinama, kao i one koje su ustale iz kreveta, raščupane i izbezumljene. Zapovjednik Smith je vikao 'žene i djeca prvi'. Potpuno smireni časnici i mornari uzimali su žene i djecu za ruke i vodili ih prema čamcima za spašavanje', stoji u pismu.
Detaljno su opisane i srcedrapajuće scene u kojima su se žene odvajale od svojih supruga koji su ostajali na ovom tonućem titanu.

'Pored mene je bio stariji bračni par, gospodin i gospođa Straus, vlasnici trgovačkog lanca Macy's u New Yorku. U čamac za spašavanje poslali su svoju sluškinju, a oni su zajedno ostali na brodu. Gospođa Straus je zagrlila svog supruga i rekla mu: 'U braku smo 50 godina, nikad se nismo razdvajali, želim umrijeti s tobom'.
'U susjedni čamac položili su polusvjesnu ženu, mladu suprugu milijunaša J. Jacoba Astora, povratnika s medenog mjeseca. Njoj je bilo 20, a njemu 50 godina. On ju je doslovno ugurao u čamac za spašavanje i ostao na brodu.'

Svi oni sretnici koji su dobili mjesto u čamcima za spašavanje zamoljeni su da veslaju što brže mogu i da se što prije udalje od tonućeg Titanica kako ih ne bi povukao za sobom.
Icard opisuje kako je vidjela i mladića koji se skrivao točno ispod nje u čamcu, ali je bila toliko zaokupljena veslanjem da na njega nije obraćala pažnju.
'Primijetila sam da je netko bio skriven ispod mene. Nisam imala snage pokazati da sam ga vidjela. Nikad nisam doznala tko je taj čovjek bio'.
Odjednom, tu je bila tama. Čuli su se povici. I 43 godine nakon svega još uvijek sanjam o tome.

Icard je bila jedna od 745 ljudi koji su preživjeli potonuće Titanica. Na brodu ih je ukupno bilo 2229.
Preživjele je iz arktičke hladnoće idućeg dana pokupio brod Carpathia.
Smatra se da je Icard ovo pismo napisala 1955. godine u svojem domu u Grenobleu nakon što je bila ohrabrena od strane svoje obitelji da ponovno oživi tu tragediju.
Preminula je 1964. godine i bila je najduže živuća Francuskinja koja je preživjela tragediju.

Vir: "Jutarnji list" Zagreb
http://www.jutarnji.hr/

TAJNE TITANICA Novi dokument otkriva da je preživjeli časnik lagao o stvarnim uzrocima potonuća velikog broda

Misterij koji okružuje potonuće luksuznog broda Titanica oduvijek je privlačio pažnju javnosti. Čak i nakon 112 godina od jedne od najvećih pomorskih katastrofa u povijesti nove činjenice izlaze na vidjelo.Tako je sada na vidjelo izašao iskaz koji je dao najviši preživjeli časnik Charles Lightollar. U njemu se može pročitati kako je Lightoller umanjio uzrok nesreće te je tako vlasnicima potonulog Titanica, White Star Lineu, priskrbio isplatu od pet milijuna dolara, što bi danas iznosilo oko 486 milijuna.

Tako je drugi časnik izjavio kako je osjetio tek 'manji udar', kada je Titanic naletio na 'malu i nisku' santu leda.

U stvarnosti je ta 'mala' ledena santa bila visoka 30 i široka 120 metara, ali je brod od 46 000 tona po noći 'jurio' kroz ledeno polje te je posada prekasno uočila gromadu kojoj se približavaju.
-Kapetan se tijekom te noći zadržavao na mostu, ali ga je u napuštao. Osoba zadužena za promatranje mora je cijelo vrijeme bila na svom mjestu - rekao je drugi časnik.
-Brod se kretao jugozapadno kada je ispred nas zapažena santa leda. Prvi časnik je odmah okrenuo kormilo udesno pa je motore uključio da rade punom brzinom natrag. Osim toga, zatvorio je sva vodenopropusna vrata - piše u iskazu preživjelog časnika.
-Brod je uspio okrenuti, ali je desnom stranom pramca udario u malenu santu leda, od čega se stvorila relativno mala udubina popraćena zvukom drobljenja - rekao je preživjeli časnik.

Njegov iskaz je uzet nekoliko dana nakon nesreće u New Yorku 1912. godine, a 26. travnja će se u engleskom gradu Devizesu održati aukciji na kojoj će se prodavati s početnom cijenom od oko 110 000 kuna.

U dokumentarcu - Titanic, case closed, vrlo se zanimljivo i ubedljivo govori o uzrocima tragedije - klima, labradorska morska struja i meteorološki fenomeni veoma mnogo su uticali na to što se dogodilo.

Kažu da je za svaku katastrofu potreban niz međusobno nepovezanih malih koraka, koji ako se skupe uzrokuju to. Svaki od tih koraka ako se prekine izbegne se katastrofa.

LPB

Tek sam sada primetio da je srednja - najveća elisa, četvorokraka, a dve bočne - manje su trokrake.

Može li neko od brodomašinaca da pruži dodatna objašnjenja?

Sistem motor - osovina - ležajevi - statvena cev - skrokovi - propeler projektuje se za svaki pojedinačni slučaj, osim ako se brodovi grade u seriji. Srednji propeler je drugačiji jer je, pretpostavljam, projektant našao da je to optimalno za veći stepen iskorišćenja snage motora.

Na primer, i na M/J Podgorka propeleri su bili različiti: bočni jednaki, a srednji nešto malo većeg prečnika i sa potpuno drugačijom strujnom kapom, na prvi pogled čak nelogičnog oblika. Razlog za to je što su bočni propeleri "krali" vodu srednjem, pa je takav bio da se to vode što dobije što bolje "gurne" i tako da veći poriv brodu.

Bilo je vec govora oko nedovoljno efikasnog kormila (postavio Motorista).
[attachment=1]
nekoliko godina kasnije drugaciji sistem postavljen je na Aquitaniji.
[attachment=2]
 

Vanjske propelere su pogonili stapni parni strojevi, a srednji turbina. Moguće da je to bila čisto akciona, sporohodna turbina hao na Goebenu.

Da, sve piše detaljno u tekstu za koji je madmitch postavio link.

Srednji propeler je pogonjen turbinom i on je manji  17''. Dva bočna su pogonjeni parnim stapnim motorima i oni su veći od 23''.
Malo zbunjuje perspektiva fotografija: srednji propeler je bliže fotografu, pa deluje veći.
 

I ranije sam znao, ali me i dalje čudi jednostavna forma kormila na Titanicu. Običan, čak ni polubalansni list kormila, u radu koga uopšte ne pomaže struja okolne vode radi smanivanja potrebnih sila za prekretanje.  Šema sa linka i pokazuje da je turbina bila niskog pritiska, i po prilici, sporohodna. Propeleri mi se čine relativno malog prečnika za toliki brod, što opet znači da su verovatno imali poveću brzinu vrtnje.

U pomenutom linku piše da su se propeleri pogonjenim stapnim motorm vrtili od 73 do 85 obrtaja u minuti, a propeler pogonjen turbinom 165 obrtaja u minuti.
Brod je postizao maks. brzinu oko 23 čvorova.

Malo za razbibrigu.  :)

-----------------

10 činjenica koje sigurno niste znali o Titaniku

1. Budžet holivudskog filmskog spektakla Titanik s Leonardom diCaprijem i Kate Winslet u glavnim ulogama bio je veći od budžeta za izgradnju stvarnog broda.

2. Od četiri grandiozna dimnjaka na Titaniku radila su samo tri – četvrti je doslovce postavljen samo za ukras. Dizajneri su, naime, smatrali da brod izgleda impresivnije s četiri dimnjaka.

3. Ledenjak koji je potopio Titanik započeo je svoje putovanje otprilike tisuću godina prije Krista. Ujedno, Titanik je jedini prekooceanski brod koji je potopljen kao rezultat sudara s ledenjakom.

4. Jedini Japanac koji je preživio potonuće Titanika proglašen je kukavicom nakon što se vrtio u domovinu, jer nije časno umro zajedno s drugim putnicima broda.

5. Glavni pekar broda Charles John Joughin preživio je plutanje u ledenoj vodi zahvaljujući većoj količini alkohola kojeg je pio tijekom potonuća i koja ga je 'grijala' do pojave spasilaca.

6. Tragedija je mogla biti izbjegnuta da je ledenjak primijećen i prijavljen kapetanu samo 30 sekundi ranije nego što uistinu jest bio slučaj.

7. Na brodu su svakog dana izlazile novine The Atlantic Daily Bulletin koje su uključivale vijesti, oglase, cijene dionica, tračeve iz visokog društva, rezultate konjskih utrka, kao i dnevni jelovnik.

8. Samo su dvije kabine u prvoj klasi imale svoju kupaonicu, dok je sedamstotinjak putnika u trećoj klasi moralo dijeliti dvije kade za osobnu higijenu.

9. Nasljednik američkog čokoladnog carstva Milton Hershey imao je karte za Titanik, ali je odgodio put zbog poslovnog sastanka.

10. Sjećate se one scene u filmu Titanik gdje orkestar svira dok brod tone? To se stvarno dogodilo! Glazbenici su svirali još dva sata nakon što je brod udario o ledenjak.

http://punkufer.dnevnik.hr/

Nije isključeno da još uvek plovi i da će još neki neporezni kapetan naleteti na njega (ako mu otkaže radar).

Mislim, da su ga trebali obeležiti, i usidriti nedge na bezbedno - danas bi bio glavna turistička atrakcija na severnom Atlantiku!

I sada jedno ozbiljno pitanje: koliko daleko na jug mogu doplutati ledene sante sa Arktika, i koliko dugo traje njihovo putovanje?
Ovaj podatak od malopre, da plutaju nekoliko hiljada godina, mi deluje neverovatno, obzirom na brzinu morskih struja.

Sa stranica HDA prenjeti ću sljedeći tekst i prateće dokumente ;

HRVATI NA TITANIKU

Digitalna zbirka HRVATI NA TITANIKU nastala je povodom obilježavanja stote obljetnice potonuća parobroda Titanic, jedne od najpoznatijih katastrofa 20. stoljeća. Ovaj parobrod i njegovo kratko putovanje predmet su brojnih istraživanja i interesa, o čemu svjedoči raznovrsna literatura, filmski zapisi i druga dokumentacija. Titanic je zabilježen i u izvorima koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Fondu Zemaljske vlade i predstavljeni su u ovoj digitalnoj zbirci te na istomenoj izložbi priređenoj u Arhivu u svibnju 2012.

U ovim dokumentima mogu se naći podaci o Hrvatima koji su putovali ovim brodom,  sudbinama njih i njihovih obitelji te događanjima i aktivnostima koji su uslijedili nakon fatalnog sudara Titanica i ledene sante koja ga je prepolovila na dva dijela i potopila u 2:40 sati 15. travnja 1912.

Britanski prekooceanski parobrod RMS Titanic, izgrađen za prijevoz putnika i pošte na relaciji Southampton – New York, trebao je dominirati transatlantskim putničkim prometom. Najveći putnički brod u to doba, Titanic je na svoje prvo putovanje krenuo iz Southamptona 10. travnja 1912. godine. Na brodu se nalazilo oko 2200 putnika i članova posade, među kojima i 30 Hrvata, svi putnici 3. razreda. Četiri dana kasnije, u noći 14. travnja brod, za kojeg se vjerovalo da je nepotopiv, je udario u santu leda. Dva sata i četrdeset minuta kasnije Titanic je potonuo i odnio 1500 života. Preživjele putnike, među kojima i dva muškarca i jedna žena iz Hrvatske, spasio je brod Carpathia, dok su brodovi Mackay-Bennett i Minia u akciji spašavanja nekoliko dana kasnije izvukli 328 tijela iz Atlantika. Nažalost, 119 tijela odmah je sahranjeno u moru, dok je 209 prevezeno u kanadsku luku Hallifax, gdje su sahranjeni svi koji nisu mogli biti vraćeni svojim obiteljima.

U Hrvatskom državnom arhivu u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji nastradalih putnika Titanica.
Nasljednicima 27 nastradalih Hrvata na brodu Titanic isplaćeno je na ime odštete:

1. Privremena pomoć od White Star linije u iznosu od 240 kr. po osobi, osim za udovicu Milana Karaića kojoj je isplaćeno 478 kr. 50 f. Godinu dana kasnije 2. Generalni konzulat Austro – Ugarske monarhije u New Yorku poveo je protiv White Star linije odštetnu parnicu, budući da se nije mogao sklopiti dogovor glede visine konačne odštete.
3. Iz fonda za pomoć britanskih novina "Daily telegraph " iznos od 240 kr. po osobi
4. Od švicarskih iseljeničkih agencija iz Bazela i St. Gallena (Victor Kraus, Im Obersteg i Co. i dr.) preko kojih su se iseljavali Hrvati, na ime putnog osiguranja iznos od 500 kr. po glavi obitelji
5. Iznos od 53,324 kr. što ga je sakupio fond "Mansion House Comittee" iz Londona. Ovaj iznos se razdijelio prema odredbi upravitelja fonda koja se nalazi u privitku spisa.

Lista Putnika ;

[attachment=1]

Vijest o nesreći Titanica prenijele su sve svjetske novinske agencije, kao i naše novine. Potonuće „nepotopivog“ broda bilo je toliko nevjerojatno da je njemačka novinska agencija Reuter u prvom trenutku javila da je brod nakon sudara sa santom leda nastavio ploviti, te da su ga odvukli u luku Montreal!

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]

White Star Line, vlasnik broda Titanic, nije ni godinu dana kasnije obiteljima nastradalih i preživjelim putnicima isplatio konačnu odštetu. Stoga je Generalni konzulat Austro-Ugarske monarhije u New Yorku za svoje državljane poveo odštetnu parnicu protiv White Star linije.

Hrvati koji su plovili Titanicom u Sjedinjene Američke Države odlazili su u iseljeništvo preko švicarskih iseljeničkih agencija. Stoga je  i Federalni ured za iseljeništvo švicarskog političkog odjela priredio izvještaj o potonuću Titanica. Nakon nesreće vlasti su provele potragu za obiteljima nastradalih.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]

Ovdje su dva popisa putnika s područja Austro-Ugarske monarhije koje su izradili Generalni konzulat u New Yorku i Švicarci za potrebe Ministarstva vanjskih poslova Mađarske.

U Hrvatskom državnom arhivu u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji nastradalih putnika Titanica.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]
[attachment=11]
[attachment=12]
[attachment=13]

Molba Ane Čačić rođ. Orešković za odštetu za pokojnog supruga Luku Čačića.

Hrvatski i njemački prijepis potpore Milete Oreškovića molbi njegove kćeri Ane Čačić za odštetu za pokojnog supruga Luku.

Martin Peteranec moli odštetu za stradalu kći Matildu Kramarić rođ. Peteranec.

Molba Jalže Hendeković za odštetu za pokojnog supruga Ignjaca Hendekovića.

Poglavarstvo upravne općine Bribir ispostavlja potporu za obitelji nastradalih s područja općine.

Molba preživjelog Ivana Jalševca za odštetu, budući da je zbog nesreće ostao nesposoban za rad.

Prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva obitelji nastradalih putnika Titanica, Zemaljska vlada je  morala prikupiti dokumentaciju, bilo osobnog bilo financijskog stanja nastradalog.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Hrvati koji su putovali Titanicom bili su svi od reda putnici 3. klase, vrlo siromašni i to iz siromašnih dijelova Hrvatske. Većinom su bili seljaci, a veći dio ih je živio u kućnim zadrugama. Za odlazak u Sjedinjene Američke Države morali su se zadužiti, bilo osobno bilo putem kućne zadruge i to za putnu kartu i za tzv. „američku glavarinu“. Američka glavarina iznosila je 440.- kr. koji je svaki doseljenik prije samog ulaska u SAD morao odmah platiti useljeničkim vlastima. Bez glavarine useljenici nisu mogli stupiti na američko tlo.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]

Tijekom postupka traženja odštetnih zahtjeva, obitelji nastradalih morali su od vlasti pribaviti i potvrde – „izvjestnice“ o imovinskom stanju obitelji ili kućne zadruge.

 

Nasljednicima 27 nastradalih Hrvata na brodu Titanic isplaćeno je na ime odštete pomoć iz više različitih izvora.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Iseljenička agencija Viktor Klaus iz Bazela potvrđuje uplatu predujma od 150.- kr. za Pavlović Štefa, Hendeković Ignjaca i Kramarić Matildu rođ. Petranec na ime putnog osiguranja od 500.- kr.

Austro-Ugarski konzulat u St. Gallenu izvještava o poduzetim mjerama za ishođenje odštete.
Koncept obračuna odšteta na ime putnog osiguranja švicarske iseljeničke agencije Viktor Kraus.

 

Potvrde o vraćenim stvarima.

U akciji spašavanja nekoliko dana nakon potonuća Titanica iz Atlantika je izvučeno 328 tijela od kojih je 119 odmah moralo biti sahranjeno u oceanu. Među nađenim tijelima bila su i tijela Josipa Draženovića, sahranjenog u moru 21. travnja 1912. godine i Ignjaca Hendekovića, sahranjenog 10. svibnja 1912. godine na groblju Mount Olivet u Halifaxu, Kanada. Njihove osobne stvari vraćene su obiteljima. Također su vraćene i osobne stvari obiteljima Matilde Kramarić rođ. Peteranec, iako njeno tijelo nije identificirano među utopljenicima.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]

Dopis iseljeničke agencije Im Obersteg & Co., još jedne švicarske agencije preko koje su naši iseljenici putovali u SAD.

Austro-Ugarski generalni konzulati u New Yorku i Londonu, te konzularni uredi u Švicarskoj – svi su se uključili u pružanje pomoći obiteljima stradalih u njihovim naporima da dobiju odštetu.

 

Obitelji nastradalih su kao i preživjeli putnici Titanica dobili pomoć u novcu od različitih udruga i fondova za pomoć.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]
[attachment=11]
[attachment=12]
[attachment=13]

Jaga Draženović, udovica Josipa dobila je novčanu pomoć od švicarske iseljeničke agencije „Im Obersteg & Co.“ i britanskog fonda za pomoć „Mansion House Relief Fund“.

Obrazac udruge „Mansion House Comittee“ iz Londona  za traženje pomoći obitelji stradalih na Titanicu.

Telegram od 14. veljače 1913. godine u kojem se traži da se što hitnije dostave svi popunjeni obrasci zahtjeva za odštetu Generalnom konzulatu Austro-Ugarske monarhije u New Yorku.

izvor : arhinet.arhiv.hr

Odakle iskopa ove dokumente i sa kojom svrhom?

Pa Jester je naveo izvor odakle su dokumenti. (Hrvatski državni arhiv)


A svrha je valjda tema o Titaniku u kojoj smo.

Titanik će ponovo da zaplovi! Gospotin Clive Frederick Palmer, australijski biznismen je potpisao ugovor sa nekoliko firmi nebi li napravili vernu kopiju ovog broda koja bi, za razliku od prethodnog, zadovoljavala moderne propise i standarde o bezbednosti.

Na ovom linku (http://www.titanic2ship.com/) je sajt novog broda pa možete da pogledate detalje.

https://www.youtube.com/watch?v=NLEocjc187U

https://www.youtube.com/watch?v=UuQRaFX7BLQ

https://www.youtube.com/watch?v=1NTnAi_QEqA

Prenosim sa FB stranice - ZANIMLJIVOSTI

[attachment=1]



Logika kaze da fotografija nije snimljena sa Titanika vec verovatno sa Karpatije narednog dana.

Otkriveni novi dokazi zbog čega je potonuo veličanstveni Titanic

London, 02.01.2017.

Titanic je potonuo zbog toga što je na njemu izbio veliki požar a ne zato što je udario u ledenjak, tvrde stručnjaci koji su objavili nove dokaze koji podupiru ovu teoriju.

Veličanstveni brod svojega vremena, Titanic, potonuo je u travnju 1912. godine na ruti iz Southamptona u New York, a u Sjevernom Atlantiku živote je izgubilo više od 1500 putnika i članova posade.

I dok se uzrok nesreće pripisivao ogromnoj ledenoj santi u koju je brod udario, stručnjaci su došli do novih dokaza koji ukazuju da je katastrofa krenula od požara koji je izbio u brodskom trupu uoči isplovljavanja broda koje vlasnici Titanica nisu htjeli odgoditi.

Novinar Senan Molony, koji se više od 30 godina bavi katastrofom Titanica, proučavao je rijetke fotografije koje je snimio glavni električni inženjer broda. Primijetio je velike crne mrlje u unutrašnjosti broda, s desne strane trupa, na mjestu gdje je kasnije brod probio ledenjak.

Mrlje su vjerojatno nastale uslijed požara u jednoj od prostorija s kotlovnicama. Požar je pokušavalo ugasiti 12-ero ljudi, no bio je prevelik da bi ga se stavilo pod kontrolu, a temperatura je išla preko 1000 stupnjeva. Posada broda dobila je navodno naredbu od predsjednika brodske kompanije ''White Star Line'' J. Brucea Ismayja, da ne smiju nikome od 2500 osoba na brodu reći za požar jer je smatrao da će ga uspjeti ugasiti. Predstavljajući svoj dokumentarac ''Titanic: Novi dokazi'', Molony je naveo i kako je prije isplovljavanja brod bio obrnuto vezan kako putnici slučajno ne bi vidjeli tinjajuću vatru.

Kada je brod naletio na ledenjak, čelični trup je zbog požara bio preslab i popucao je nakon čega je došlo do potonuća broda.
"Službena istraga o ovoj katastrofi tretirala je potonuće kao božje djelo. No, ovo nije jednostavan slučaj sudara s ledenjakom. Katastrofa je posljedica vatre, leda ali i ljudskog faktora odnosno nemara vlasnika kompanije. Nitko do sada nije slučaj Titanica propitivao na ovakav način.

Stručnjaci za metalurgiju kazali su nam da takva razina temperature do koje je moglo doći zbog požara može smanjiti čvrstoću čelika i do 75 posto", pojasnio je Molony a prenosi Independent.
Ekspert Roy Boston također je 2008. iznio teoriju prema kojoj je u skladištu s ugljenom na Titanicu počeo tinjati požar još deset dana prije isplovljavanja. I da nije udario u ledanjak, brod bi potonuo prije dolaska u New York, zaključio je Boston.

http://dnevnik.hr/

Nisam baš razumeo, da li se to tvrdi da je brod isplovio dok je na njemu i dalje bio požar?

Како сам ја схватио, дошло је до самозапаљења угља у слагалиштима, што није риједак случај. Али то није велики разуздани пожар као што би се могло закључити из чланка. Дубоко испод гори, а на површини се ништа не види. Гасио сам један депо угља који се самозапалио док сам служио војску.

Znam ja to Rašo, ali pustiti brod da isplovi sa tinjajućim ugljem je zločin onoga ko je to naložio.

Papir trpi sve.

Misliš da nije pouzdana informacija o požaru?

Mislim da nije. Da je požar razvio 1.000 stepeni pored oplate, mislim da bi se zakovice rasčvrljile, što od toplote što od pritiska vode na oplatu, tako da bi mnogo ranije stradao.

Mislim da si u pravu, mada ako je požar bio zbog samozapaljenja uglja, može da bude da nije bila tolika temperatura ali da požara jeste bilo.

To bas i ne drzi vodu. Naime u Southamptonu je brod stavrno bio vezan lijevom stranom uz gat
[attachment=1]
medjutim u Cherbourgu je bio privezan desnom stranom
[attachment=2]
[attachment=3]
i tu bi putnici mogli vidjeti ono sto Molony pretpostavlja.


Premda - nekako mi bas i ne izgleda da je to bas Titanic. Nekako je podeblji.....

Pa, kad se poveća lepo piše Queen Mary, a ima i tri cimunjere, a ne četiri! Na brodu je bilo preko 2.000 ljudi, mnogo bezobraznih bogataša, sam glavni konstruktor i gomila tehnički pismenog sveta. Nemoguće je da za tri dana niko ništa ne primeti.  A i šteta od vatre bi ubrzo bila vidljiva. Neko bi svakako podneo prijavu tužilaštvu za masovno ubistvo da je stvarno tako bilo.

Cek malo.
Taj strucnjak je gledao retke slike brodskog elektiricara i zakljucio da crne mrlje nisu od uglja vec od pozara? NA crno-beloj fotografiji? I na osnovu slika zakljucio da je bas 12 ljudi gasilo pozor, da je temperatura bila 1000 stepeni?

Pretpostavljam da je i taj glavni elektricar bio na brodu u trenutku potonuca, da li je preziveo ili ne ovde ne pise ali ukoliko je preziveo cisto sumnjam da je spasavao fotografije i da su iste ostale upotrebljive ceo vek. A mozda su i te fotografije kao i pasosi terorista - trpe sve i ostaju neosteceni.

Posle 104 godine svakakve nove ideje se pojavljuju, pa i neka ovakva.

Za mene je Titanic, iako sam po sebi katastrofa ogromnih razmera, pre svega predznak urušavanja svetskog poretka ustanovljenog Bečkim kongresom 1815. Titanic je metafizički uvod u opšti lom avgusta 1914. I u filmu 1997., po meni je pored spektakularnih scena ta jedva naznačena, slabo vidljiva metafizička nit jedino što u filmu vredi.

Mnogi zapadni istoričari i sadašnje stanje upoređuju sa 1913/1914. A sve je bilo tako naizgled nesalomivo, sigurno i "nepotopivo". Godine rodne, industrija u poletu...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Na uzdužnom preseku se lepo vide relativno male dimenzije običnog, čak ne ni polubalansnog lista kormila, iako su mnogi veliki ratni brodovi već u to vreme imali drugačije, učinkovitije kormilo, ili čak dva. Konstrukcija krme Titanica, kakva je bila, nije omogućavala ugradnju dva kormila. Činjenica je da su se nepropusne komore završavale relativno nisko, pa se voda mogla penjati do vrha jednog nepropusnog prostora, zatim prelivati odgore kroz grotla u sledeći, pa dalje. Moje je mišljenje da direktni čeoni udar broda u ledenjak ne bi morao biti sudbonosan. Oštećenje bi bilo ogromno, ali mislim ipak manje nego ovo do kog je došlo. Ipak, da ne ponavljam ono što su drugi već na ovoj temi rekli...

TAJNA POSLEDNJEG ČAMCA SA TITANIKA: Putnici u njemu doživeli su goru sudbinu od onih zarobljenih na brodu!


Objavljeno u novinama sa naslovom "Nemoguće", Titanik je nestao 15. aprila 1912. ostavljajući trag smrti i apsolutne katastrofe. Nesreća ogromnih razmera dogodila se u srcu Atlantskog okeana oko 400 kilometara južno od Njufaundlenda u Kanadi. Ipak, ako je to uopšte moguće, još strašniju sudbinu od one koju su doživeli putnici zaglavljeni na brodu, doživeli su ljudi na poslednjem čamcu za spasavanje koji je napustio Titanik!

[attachment=1]

Kada je olupina Titanika prvi put otkrivena 1985. godine, započelo je novo istraživanje o katastrofi. Ovo je donelo više detalja o kobnoj nesreći i događajima iz noći 15. aprila 1912. godine, a slavni reditelj Džejms Kameron napravio je sa svojim kultnim filmom neraskidivu vezu između Titanika i savremene kulture.

Nedavno su slike poslednjeg čamca za spašavanje sa Titanika isplivale na internet i tako skrenule pažnju javnosti na priču o zaboravljenim žrtvama ove katastrofe čija je sudbina u mnogome bila još strašnija od onoga što su doživeli putnici koji su ostali na brodu.

Čamac "Collapsible A" bio je poslednji čamac za spasavanje koji je napustio Titanik. Zapravo, on nikada nije spušten u vodu već je u panici bačen nakon što je brod počeo da tone vertikalno stvarajući smrtonosan vrtlog. Prilikom pada jako je oštećen i uskoro je i sam bio polupotopljen.
 
Čamac je nekontrolisano počeo da pluta dok su desetine ljudi očajnički pokušavali da se popnu u njega. Ironično, troje on onih koji su u tome uspeli, zapravo su se našli u smrtonosnoj zamci.

"Collapsible A" je otkriven kako pluta okeanom tek mesec dana nakon što je Titanik potonuo, i to od strane posade broda Okeanik.

Oko 300 kilometara daleko od lokacije na kojoj je Titanik potonuo, posada Okeanika 13. maja 1912. godine, primetila je plutajući komad drveta. U čamcu su otkrili tela dvojice vatrogasaca koji su radili u mašinskom odeljku Titanika i jednog putnika prve klase koji je još uvek bio u svečanom odelu. Taj putnik kasnije je identifikovan kao Tomson Bati. Ustanovljeno je da su svi preminuli od hipotermije.

U donjem delu čamca za spasavanje posada je našla burmu na kojoj je bilo ugravirano "Edvard i Gerda". Detaljan prikaz njihovog otkrića i fotografije misije u kojoj je pronađen čamac, pomogli su istraživačima da identifikuju tela i na taj način saznaju deo priče o utopljenicima.


Edvard i Gerda Lindel
 
Priča o paru Edvardu i Gerdi Lindel možda je jedan od najpotresnijih ljubavnih tragedija sa Titanika.

Edvard, inače radnik u fabrici cipela, u nadi za boljim životom, odlučio je da sa svojom suprugom Gerdom ode put obećane Amerike. Pošto su doputovali u Sautempton, rezervisali su kartu za treću klasu na Titaniku.

Te kobne noći nalazili su se na palubi zajedno sa dvojicom prijatelja Šveđana. Pošto je brod počeo da se uspravlja dok je tonuo, paluba je postala toliko strma da su se svi zajedno uhvatili za ruke i tako otklizali pravo u ledenu vodu.

Edvard se zajedno sa prijateljem Venerstromom popeo na spasilački čamac. Njegova supruga zauvek je nestala u talasima okeana.

Od užasa, Edvard je posedeo u roku od 30 minuta i nedugo zatim umro. Ostali putnici su telo bacili u vodu kako bi olakšali čamac. Njegov venčani prsten sa natpisom "Edvard i Gerda" mora da mu je spao u nekon trenutku. Nakon što je otkriven predat je Gerdinoj porodici.


Tomson Bati
 
Bogati neženja iz Kanade, gospodin Bati, došao je u Francusku u potrazi za blažom klimom. Oštre kanadske zime mu jednostavno nisu odgovarale.

Njegov plan bio je da ostane duže u Francuskoj, ali pošto mu se jedan prijatelj sa kojim je putovao razboleo, morao je da rezeriše kartu za Titanik u poslednjem trenutku.

Gospodin Bati je napisao pismo svojoj majci obavestivši je o svom ranom odlasku iz Evrope navodeći da se vraća kući na "neuništivom brod". Tomson Bati je platio ogromnu sumu da bi mu u poslednjem trenutku našli kabinu u prvoj klasi. Svakako je bio jedan od najbogatijih putnka na brodu.

Nakon što je Titanik udario u ledeni breg, Bati je bio među prvim ljudima koji su se našli u jedenoj vodi Atlantika. U nekom trenutku je očigledno uspeo da se popne u "Collapsible A" očekujući da će tu biti siguran.

Međutim, nije dočekao spasilački brod. Umro je od hladnoće od koje je celog života bežao stotinama kilometara daleko od Titanika.

izvor (http://www.kurir.rs/zabava/zanimljivosti/2901625/tajna-poslednjeg-camca-sa-titanika-putnici-u-njemu-doziveli-su-goru-sudbinu-od-onih-zarobljenih-na-brodu)

Misterija duga 105 godina - Razbesneće vas kad saznate šta se dogodilo s telima siromašnih brodolomnika sa Titanika
BBC   22.09.2017.

Titanik je potonuo pre 105 godina, ali detalji te morske tragedije, koja nikada nije do kraja sasvim razjašnjena, ne prestaju da intrigiraju ljude širom sveta.

[attachment=2]

Brod je potonuo u noći 14. na 15. april 1912. godine, oko 740 kilometara od najbližeg kopna. Prvi brod koji je došao u pomoć stigao je sat i po nakon njegovog potonuća, dugo pošto je i poslednja žrtva u ledenom okeanu već bila mrtva. Temperatura vode iznosila je 2,2 stepena Celzijusa, a pri toj hladnoći čovek ima samo 15-ak minuta da preživi. U tragediji je živote izgubilo 1.517 ljudi, a najviše šanse za preživljavanje imali su putnici prvog razreda: spasilo ih se 63 odsto. Na Titaniku se nalazilo 20 čamaca za spasavanje, koji su ukupno mogli da prime oko 1.100 putnika, što je polovina onih koji su se te kobne noći nalazili na brodu. To je, međutim, bilo u skladu sa zakonskim propisima toga doba pa se smatralo dovoljnim. Uprokos tome, tek 700 putnika je uspelo da uđe u čamce za spasavanje. Većina ih je poluprazna napuštala brod, iako je u skoro svakom bilo još slobodnih mesta.

[attachment=1]

Istinu o tome kriju tajni telegrami, čiji su autori verovali da oni nikada neće izaći u javnost. Iz njih se jasno vidi da je kapetan jednog od spasilačkih brodova Mekej-Benet, želeo da izvuče sva tela iz mora.

Sirotinja ostala da pluta

Ubrzo je, međutim, shvatio da je njegov brod premali za 334 tela, koliko ih je posada našla. Tada je doneta kontroverzna odluka: izbaciće tela putnika iz najsiromašnije, treće klase, kako bi ostalo dovoljno mesta za one iz prve i druge klase. Mišljenje posade je bilo da oni imaju veća prava na dostojanstveni pogreb. Od 334 pronađena tela, iz broda je izbačeno više od 100. Ona nikad nisu pronađena u bespućima Atlantskog okeana. Istinu o tom događaju dugo su skrivali poverljivi telegrami, koje su istoričari naknadno iskopali u tajnim arhivama. U prvom telegramu kapetan je napisao: "Morate da donesete apsolutno sva tela koja stanu na spasilački brod." Mekej-Benet je ubrzo odgovorio: "Detaljno smo popisali sav novac i vrednu imovinu pronađenu kod leševa. Zar ne bi bilo bolje da se sva tela pokopaju na moru, osim ako ne postoji posebna želja porodica da ih zadržimo?". Nakon kraćeg dopisivanja dogovoreno je da tela žrtava siromašnijih putnika budu izbačena, a da ostaci bogatijih putnika biti vraćeni njihovim porodicama.

Užas pet dana kasnije

Kad se SS Bremen, brod koji je iz Nemačke plovio za Ameriku, pet dana kasnije približio mestu tragedije, putnici koji su bili na njemu počeli su da vrište. Bremen se tada pridružio brodu Karpatija u misiji sakupljanja ostatke tela koja su mogla biti pronađena. U daljini su se mogle videti bele mrlje, odnosno smrznuta tela putnika Titanika koji su na sebi još uvek imali spasilačke prsluke. Danima posle potonuća, celo mesto tragedije pretvorilo se u ogromnu morsku grobnicu, sa gustom maglom, zvukom zapljuskivanja talasa i svešenikom koji je ispraćao zaleđena tela na večni počinak. "Videli smo ženu u spavaćici sa bebom čvrsto prislonjenom na grudi", svedočila je putnica sa Bremena Johana Stunke. "Tamo je bilo i telo žene koja je čvrsto grlila čupavog psa, koji je izgledao kao bernardinac. Neki su bili odeveni za bal i večeru, neki u spavaćicama i pidžamama. Jedna žena je imala pojas za spasavanje i dvoje dece u rukama."

[attachment=3]

Posada je ceo prizor opisala kao "hladan, mokar, jadan i neutešan". Do kraja aprila, dejstvo soli i sunca počelo je da uništava pojaseve za spasavanje, pa su tela počela da nestaju u dubinama okeana. U junu su, međutim, pronađena dva tela kako plutaju okeanom. Bili su to brodski konobar i jedan radnik iz kuhinje…

Izvor: www.blic.rs

Na prodaju pismo utopljenika sa Titanika


Pismo pronađeno kod muškarca koji je poginuo u potonuću Titanika očekuje se da na aukciji u subotu dostigne cenu od 89.000 evra. U pismu koje je putnik prve klase Titanika Aleksandar Oskar Holverson napisao svojoj majci na papiru sa zaglavljem na kojem je utisnuto ime broda, nalaze se njegovi utisci o brodu, pohvale hrani i muzici.


[attachment=1]


- Ako sve prođe kako treba, stići ćemo u Njujork u sredu A.M. - napisao je Holverson dan pre sudbinskog susreta Titanika sa ledenim bregom, prenosi Rojters.

Holverson je bio trgovac iz Minesote, a na Titaniku je putovao sa suprugom Meri Alis koja je preživela potop. On u pismu takođe prenosi utiske o putovanju "rame uz rame" sa jednim od najpoznatijih putnika Titanika.

- Džon Jakob Astor je na brodu. Izgleda kao svako drugo ljudsko biće iako ima milione. Oni sede na palubi sa nama ostalima - napisao je Holverson govoreći o američkom biznismenu koji je u to vreme bio jedan od najbogatijih ljudi u svetu.
 
Pismo je jedno od poslednjih stvari za koje je poznato da su sačuvane posle potonuća broda, i dalje ima mrlje iz vremena sa Atlantika. Pismo će na aukciju staviti Holversonova porodica u trgovačkom gradu Divajzis na jugu Engleske.

izvor (http://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/aleksandrovo-pismo-sa-titanika-prodaju-za-89000-evra-pred-smrt-je-otkrio-detalje-o/0zt43m6)

http://www.youtube.com/watch?v=8GdbUzmpOFw

http://www.youtube.com/watch?v=QZxAKVRiQfk

Na NG sam pre neki dan gledao emisiju o Titaniku, gde se ozbiljno analizira uzrok potapanja broda.

Ukratko da prepričam:
u dva skladišta uglja na brodu je izbio požar. Nije bilo otvorene vatre, ali je ugalj tinjao. Pošto nije bilo drugog načina da se požar ugasi, te da bi se sprečilo širenje požara, naređeno je da se kotlovi lože iz sve snage tim zapaljenim ugljem - da bi se skladišta koje je zahvatio požar ispraznila u najkraćem roku.
To je i učinjeno, ali je požar ostavio posledice na strukturi čelika trupa i iskrivio je vrata vodonepropusnih pregrada. ata su nekako popravljena, ali čelične pregrade su ostale iskrivljene, i na kraju su popustile pod pritiskom nadiruće vode.

Na pitanje zašto je brod jurio najvećom brzinom  (22 čv) ka području gde su primećene sante leda - komisija je dala odgovor da to nije zbog trke za osvajanje lente, već zbog maksimalno naloženih kazana upaljenim ugljem.

Pravi uzrok potonuća je upravo taj požar uglja. Preživeli ložači, očevici, koji su odgovarali na pitanje komisije nakon nesrerće, tvrde da je voda probila vodonepropusnu pregradu, koja je se napunila zbog sudara sa santom. Da je zid pregrade izdržao, voda ne bi prodrla dalje u trup borda.

Prema priči NG britanska komisija je prikrivala činjenice o nesreći, a USA komisija, koja je objektivno opisala tok događaja je ućutkana.

https://youtu.be/V70R42gU-hA

https://youtu.be/W_ek9z0Ljvc

Titanik za nekoliko godina više neće postojati


Džasmin Fok-Skeli podsetila je na upozorenja naučnika da najslavnija brodska olupina na svetu, Titanik, za nekoliko godina više neće postojati. Razlog je gotov neverovatan, proždraće je do poslednje mrvice jedna bakterija.

Čovečanstvu je trebalo čak 73 godine da pronađu Titanik posle brodoloma 1912. godine. Zasluge za to pripadaju Robertu Balardu, okeanografu sa Univerziteta Roud Ajlend, ali je uglavnom nepoznato da su na Titanik nabasali gotovo slučajno, tražeći dve potonule nuklearne podmornice.

Na njihovo oduševljenje Titanik se našao između dve podmornice. 3,8 kilometara ispod morske površine, u mraku, pod strašnim vodenim pritiskom, ali je bio prilično dobro očuvan.
 
Samo šest godina posle ekipa kanadskih naučnika primetila je na brodu naslage rđe poput siga i tada im ništa nije bilo jasno. Kada su ih pogledali pod mikoskopom ispostavilo se da su pune života. Međutim bile su pune bakterije halomonas titanicae; hemosintetske, gram-negativne proteobakterije koja je najsretnija kad na meniju ima gvožđe.

Titanik je na dnu okeana za ove mikrobe raj na zemlji i 2011. naučnici su prognozirali još 20 godina "života" ostacima Titanika, pre nego što potpuno nestane zbog proždrljive bakterije. Vreme mu ističe, a naučnici su u međuvremenu nastavili istraživanje bakterije i otzkrili silu njenih neverovatnih svojstava. Ispostavilo se da je bakterija otporna na visoke koncentracije soli u svojoj okolini.
 
Za žive ćelije so je po pravilu smrtonosna, jer voda iz ćelija teži da pobegne u okolinu u kojoj je koncentracija vode niža. To se zove osmoza, a kad se to dogodi, ćelija se skuplja i ugine zbog dehidracije. Pa i ako je okolina sa puno nižim nivoom soli također je problematično. Voda iz okoline prodire u stanicu, stanica toliku navalu ne može podnijeti i raspada se. Mnogi oblici života zato su u svojim 'elijama razvili razne šećere ili amino kiseline koje štite od takve smrti. A Titanikova bakterija? E, ona je šampion u toj disciplini.

Džoj Zakaj sa Instituta u Grenoblu otkrio je da je adut ove bakterije to što koristi molekul "etoin" kako bi se suprotstavila slanoj okolini i visokim temperaturnim udarima, visokom osmotskom pritisku.
 
Ovo nije jedina bakterija koja voli da se zakači na brodsku olupinu čim dodirne morsko dno. Ubrzo posle brodoloma olupinu prekrije i bakterijski "biofilm", a onda kreće "žurka". Takve biofilmove obožavaju korali, sunđeri, mekušci, a za njima se na ono što za kratko vreme postaje svojevrsni umetnički greben, na to mesto doseljavaju sve složenije životinje i ubrzo sve vrvi od života.

izvor (https://www.kurir.rs/planeta/3243889/titaniku-preti-nova-katastrofa-posle-brodoloma-jedva-su-nasli-olupinu-ali-uskoro-ce-i-ona-nestati-bice-prozdrana-do-poslednje-mrvice-video)


https://youtu.be/nGlYwcE98-M

https://youtu.be/mqHuDwJmbOI

Pa ako je tako sa Titanikom, biće tako sa  svim čeličnim grdosijama na dnu mora. Svi će biti pojedeni.

Jedino mi nije jasno kako metalni trupovi potopljeni pre 100 i više godina, još nisu pojedeni.

Nova studija otkriva šta je još prethodilo stravičnom brodolomu


Iako svi znamo da je brod "Titanik" potonuo nakon što je udario u ogromnu santu leda, Amerikanka Mila Zinkova, penzionisana informatičarka, tvrdi da to nije bila jedina stvar koja je dovela do katastrofe u kojoj je stradalo 1.500 ljudi.

"Titanik" je mogao da potone u Atlantiku kada je skrenuo sa kursa zbog nepovoljnih "svemirskih prilika", tvrdi Zinkova u novoj studiji u kojoj se navodi da iza brodoloma stoji sunčev bljesak u severnoj hemisferi.

Kako navodi naučnica, u noći 14. aprila 1912. godine, kada je brod potonuo, solarna aktivnost je bila veoma izražena. Solarna oluja je mogla da prouzrokuje da magnetni kompas na brodu ne pokazuje precizno magnetni sever, što je dovelo do blagog skretanja sa kursa.

"Mala greška u kompasu, iza koje je mogla da stoji geomagnetna oluja, postavila je "Titanik" na putanju koja je dovela do brodoloma", napisala je Zinkova.

"Titanik" je udario u lednik pri blagom vetru i relativno mirnom moru, tvrdi američka naučnica.

Osim toga, kada je jedan od oficira sa "Titanika", Džozef Boksal, poslao SOS signal, radilo se o poziciji 24 kilometara dalje od njihove stvarne lokacije. Spasilački brod "Karpatija" koji je primio signal dobio je tako podatke o pogrešnoj poziciji, ali je nekako doplovio direktno do "Titanikovih" čamaca za spasavanje.

Nekoliko preživelih je tada ispričalo da su u vreme nesreće na nebu bile aurore, neobične svetlosti.

"Nismo bili sigurno u to vreme šta vidimo, i verovatno smo samo hteli da nešto ugledamo u tom mraku", pričao je jedan od preživelih putnika Lorens Bisli dodajući da je bleda svetlost bila prisutna na nebu neko vreme dok nije potpuno nestala.

"Polarna svetlost, pomislio sam u jednom trenutku", rekao je.

izvor (https://www.kurir.rs/planeta/3538517/nije-samo-santa-leda-dosla-titaniku-glave-nova-studija-otkriva-sta-je-jos-prethodilo-stravicnom-brodolomu)

Šestoro kineza je preživelo tragediju Titanika


Prošlo je nekoliko sati nakon što je Titanik potonuo i dok su spasioci baterijskom lampom prelazili preko ledenih mračnih voda, primetili su mladića kako se očajnički drži za drvena vrata.

Jedva se održavajući u životu, Fang Lang bio je među poslednjim preživelima koji su izvučeni iz zaleđenog mora nakon tragedije u kojoj je 1.500 stradalo.

Sedamnaestogodišnji dečak bio je jedan od osam kineskih putnika treće klase koji su se nalazili na luksuznom parobrodu kada je udario u santu leda na polovini svog prvog putovanja do Njujorka, u ranim satima 15. aprila 1912. godine.

Ali dok je sudbina najbogatijih putnika Titanika, poput „Nepotopivog“ Moli Braun i Džona Džejkoba Astora, jednog od najbogatijih ljudi na svetu, punila istorijske knjige i fascinirala ljubitelje filma, priče mnogih drugih brodskih putnika brzo potonuo bez traga.

Ah Lam, Fang Lang, Len Lam, Čong Fu, Čang Čip, Ling Hi, LI Bing i Li Ling - pomorci za koje se veruje da su na posao krenuli na Karibe - bili su nakrcani drugim putnicima treće klase u upravu, u utroba ogromne obloge.

Dvoje Kineza se utopilo, ali petoro ostalih uspelo je da pobegne na čamcima za spasavanje. Šesti, Fang, zgrabio je krhotine i bio je trenutak od smrzavanja do smrti kada je spašen nakon što se samo jedan od tih čamaca za spašavanje vratio u potragu za preživelima.

Način na koji je tinejdžer pronađen, drhteći u mraku dok se držao za plutajuća vrata u ledenim vodama, nastavio je nadahnuće za poznatu scenu holivudskog hita Titanic 1997.


https://youtu.be/dbDK1JmxQjY


Sad, međutim, novi dokumentarac prati šta se dogodilo Fangu i ostalim preživelim Kinezima i otkriva kako, umesto da budu počašćeni što su preživeli najsmrtonosniju pomorsku katastrofu u mirnodopskim uslovima, kada su se vratili na suvo, bili su osramoćeni i protjerani iz SAD , a kasnije i iz Britanije.

Šestorka, koja je upravo premijerno izvedena u Kini, takođe je pronašla potomke preživjelih, od kojih neki nisu ni slutili da su njihovi rođaci bili na brodu, jer nikada nisu razgovarali o katastrofi.

Imena osam kineskih putnika i dalje se mogu naći na jednoj karte treće klase, što sugeriše da su se svi muškarci poznavali i da su se zajedno ukrcali na Titanik u Sautemptonu.

Britanski filmski stvaralac Arthur Džons zajedno sa američkim istoričarom Stivenom Švankertom, otkrili su muškarci koji su bili u dobi između 18 i 37 godina, krenuli su prema Kubi i trebalo je da se ukrcaju na teretni brod Aneta u Njujorku kada je Titanik pristao. Svi osim jednog od osam muškaraca, Li Bing, bili su samci.

Steven objašnjava: „Razlog što su putovali Titanikom je pre svega posao. Bili su profesionalni mornari. “

Titanik je putovao četiri dana kada je udario u breg. Voda je počela da puni podvodne pregrade i manje od tri sata kasnije brod je zaronio u more, odnevši sa sobom svih osim 700 ljudi. Od muškaraca koji nisu Britanci, samo 20% ih je preživelo.

Veruje se da su kineski mornari možda prevarili smrt jer nisu razumeli uputstva da ostanu u svojim sobama i zato su mogli da pobegnu do čamaca za spasavanje.

Ali za razliku od ostalih preživelih Titanika, šestorica muškaraca su zlostavljana i proganjana nakon što su bezbedno stigli u Njujork, usled snažnog antikineskog raspoloženja na Zapadu početkom 20. veka. Takođe su lažno optuženi da su se skrivali u čamcima za spasavanje sopstvenih života ispred žena i dece.

Međutim, podaci pokazuju da su pokušali da pomognu ostalim preživelima. Nakon izvlačenja iz vode, Fang Lang je kasnije veslao čamcem za spasavanje koji ga je spasio i pomogao da se svi na brodu prevezu na sigurno. O muškarcima se malo više znalo dok autori nisu započeli svoja istraživanja.

Otkrili su da su u roku od 24 sata od dolaska u imigracionu inspekcijsku stanicu na ostrvu Elis u Njujorku muškarci protjerani iz zemlje zbog kineskog Zakona o isključenju, kontroverznog zakona koji je zabranio imigraciju Kineza u SAD.

Za razliku od ostalih preživelih, oni takođe nisu dobili medicinsku pomoć. Režiser Artur kaže: „Prema njima se nije postupalo humano. Znamo da su na brodu izgubili bliske prijatelje. Ne samo da su morali da odu za 24 sata, zadržani su preko noći u pritvoru. “

Bili su primorani da otputuju na Karibe da rade na voćnim brodovima, pre nego što su krenuli u Veliku Britaniju zbog nedostatka mornara zbog muškaraca koji su se borili u Prvom svetskom ratu.

Čang Čip (32) se sve više osećao loše i preminuo je od upale pluća 1914. godine.

Sahranjen je u neobeleženom grobu u Londonu. Ostalih pet radilo je zajedno u Britaniji do 1920. godine, a neki su se venčali i dobili decu. Ali onda je u još jednom okrutnom preokretu nova antimigrantska politika primorala sve njih da odu bez najave, ostavljajući svoje najmilije.

Ah Lam je deportovan u Hong Kong, Ling Hi je krenuo prema Indiji dok je Li Bing emigrirao u Kanadu. Fang Lang je plovio između Britanije i Hong Konga godinama pre nego što je postao državljanin zemlje koja ga je odbacila - SAD.

Filmski stvaraoci pronašli su njegovog američko-kineskog sina Toma Fonga, rođenog u Milvokiju u državi Viskonsin, skoro pola veka nakon što je Titanik potonuo. 59-godišnjak je tokom detinjstva otkrio da su njegovi rođaci nagoveštavali da je njegov otac preživeo brodolom, ali da o tome nikada nije govorio, pa čak ni njegova majka Mari, koja sada ima 86 godina.

Fang, konobar u Milvokiju, imao je 65 godina kada se Tom rodio i umro 1985. u dobi od 90 godina. Tom je saznao da je njegov otac preživeo Titanic tek kada ga je član porodice spomenuo 20 godina nakon njegove smrti.

Kaže: „Pitao sam majku. Nikada nije čula da je moj otac bio na ovom brodu i da je tonuo. "

Misli da je njegov otac to držao u tajnosti zbog traume i progona.

Istraživači su kasnije saznali da je Fang pisao rođacima Sjančuanu, ostrvu u Južnokineskom moru, o nesreći i da jedna osoba tamo ima pesmu koju je Fang napisao u kojoj detaljno opisuje svoju borbu da ostane na površini u hladnom okeanu dok su drugi tražili pomoć u tami oko sebe.

Ali Tom, koji je vlasnik restorana, do sada nikome nije rekao za oca - iz straha da mu ljudi neće poverovati.

izvor (https://www.kurir.rs/planeta/3672927/sestoro-kineza-je-preziveltragediju-titanika-pakao-je-poceo-kada-su-se-dokopali-njujorka)



https://youtu.be/mlvAtxMCp-0