PALUBA

Ramb III je jedan od ukupno 4 broda istog tipa izgradjenih u Djenovi i Monfalkoneu 1938. godine a za potrebe kompanije „Regia Azienda Monopolio Banane“. Namenjeni su bili za prevoz banana iz Somalije i Eritreje za italijansku istočnu Afriku.

Sa izbijanjem rata, brodovi su promenili namenu… postali su pomoćne krstarice italijanske mornarice. Imale su deplasman od 3 667 tona, pogonjeni dizel motorima i mogli da plove brzinom od 18.5 čvorova. Postojala je mogućnost da se brodovi naoružaju sa 2 topa kalibra 120 mm i 8 protivavionskih topova kalibra 13.2 mm. Dok su Ramb I, Ramb II i Ramb III dobili naoružanje i uvršteni u flotu kao pomoćne krstarice, Ramb IV je postao brod bolnica.

12. novembra 1940. godine, tokom napada na italijansku luku Taranto, britanska kraljevska mornaica detašuje jedan divizion krstarica sa eskortnim razaračima da prodje kroz južni Jadran. Na toj plovidbi nailazi na plovni sastav od 4 teretna broda i dva eskortna broda, pod italijanskom zastavom. U pratnji su se nalazili „Ramb III“ i „Fabrizi“. Ramb III je ispalio 19 salvi u svojoj samoodbrani i uspeo da se provuče neoštećen. Fabrizi  je ostao uz teretne brodove i otvorio vatru na britanske brodove. Kao rezultat, u startu je dobio nekoliko pogodaka, ali se i dalje branio… dokle god je mogao. Kada su ga onesposobili, Britanci su podelili mete medju sobom i potopili sva četiri teretna broda.

Ramb III je 10. maj 1941. godine dočekao u luci u Bengaziju gde ga torpeduje HMS Triumph. Italijani ga vade iz vode i šalju za Trst.

9. septembra 1943. godine nemačke snage zaposedaju Ramb III koji se još uvek nalazio u tršćanskoj luci. Opremljen kao minopolagač, uvršten je u sastav nemačke mornarice pod imenom Kiebitz. Kako nije imala potrebnu navigacijsku opremu za precizno postavljanje mina u minskim preprekama, uz Kiebitz je uvek plovio još jedan brod radi tačne navigacije. Kiebitz je položio ukupno oko 5000 mina u Jadransko more. Jednom prilikom Kiebitz naleće, da li na sopstvenu ili na italijansku minu još uvek nije jasno, i u vožnji krmom dolazi do Pule. Popravka u Puli omogućila je i modernizaciju broda u smislu ugradnje žiroskopa i uređaja za detekciju radarskog zračenja.

Na Kiebitz, vezan u akvatoriji Riječke luke, britanski avioni su napadali u više navrata. Konačno ga potapaju 5. novembra 1944. godine, posle neupešnog gašenja požara izazvanog avionskom bombom.

Rijeka je oslobodjena 1945. godine. Nakon završetka rata, otpočela je obnova zemlje, uključujući i čišćenje lučkih akvatorija od olupina. Firma Brodospas iz Splita 1947. godine počinje vadjenje Kiebitza sa dubine od 22 m. Prvi put je primenjeno vadjenje broda pomoću cilindara i komprimovanog vazduha.

Nakon dve godine, 1949. godine brod je temeljno remontovan i predat na upotrebu JRM kao školski brod i brod rezidencija tadašnjeg predsednika SFRJ J.B. Tita.

[attachment=1]
Sa početkom raspada SFRJ, Galeb je prebaziran u luku Tivat, odakle odlazi u Bijelu, nakon trgovine izmedju tadašnje VJ i Vlade Crne Gore (Galeb i dva vodonosca su dati za naaselje Pinješ kod Ulcinja). Iz Bijele odlazi za brodogradilište „Viktor Lenac“ u Rijeci gde se i danas nalazi, čekajući rasplet na sudu.

[attachment=2]
Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije broda:   
- dužina preko svega   117 m
- širina   15.13 m
- gaz   5.60/5.80 m
Deplasman broda (puni)   5 337 t
Pogonska grupa   dizel motori Fiat 2 x 1840 kW
Brzina   15/18.5 čv
Posada   193 članova
Naoružanje:   4 x 40/60 mm Bofors
2 x 20/IV mm M-75
3/IV lanser MTU-4 za "Strelu-2M"
Daljina plovljenja   10 000 milja ekonomskom brzinom
Mogućnost krcanja   1000 vojnika s ličnim naoružanjem i opremom

Još jedna fotografija Galeba "danas"...

[attachment=1]

Evo još jedna, malo starija, ali isto iz "Lenca" u Rijeci...

[attachment=1]

Na Galebu sam boravio mesec dana u toku leta 1997. kao komandir voda u nastavnoj četi za obuku mornara-regruta nevopristigle klase... U to vreme brod je bio vezan na molu 4 u MTRZ SA-KO u Tivtu i nije bio u plovnom stanju, ali je služio u razne druge svrhe...

Onaj tko je doživio prekomandu iz Pule na "Galebu", nakon toga puno više cijeni život!
(A i gužve u autobusima su mu beznačajne!)

Školski brod bivše ratne mornarice, Titov Galeb, već godinama leži u remontnom brodogradilištu. Posjetio ga je njegov kapetan Miodrag Šepić (80)

Piše: Boris Rašeta  |  zadnja izmjena prije 24 min.
Svaki put kad sam dolazio na brod dočekivali su me s trubama. Takvo je bilo vojno pravilo. A gle sad... , kaže, smijući se, kapetan Miodrag Šepić (80). On je od 1963. do 1971. zapovijedao Galebom. Brod je tada "uglancavalo" 120 mornara, a samo o stroju brinulo se njih 45. Kapetana ovaj put dočekuje tročlana "posada" Viktora Lenca. Školski brod bivše ratne mornarice, Titov Galeb, već godinama leži u remontnom brodogradilištu. Nedavno je počela konzervacija. Brod je jako nagnut, proždire ga hrđa, a na palubi se umjesto blistave, šest centimetara debele tikovine, nalazi od sunca ispucala betonska ploča.
- Ruzinav je, jako ruzinav - kaže kapetan dok gleda zahrđalu oplatu broda. Brod su sagradili 1938. u Italiji i prevozio je banane. Za vrijeme rata postao je njemački minopolagač, pa su ga 1944. potopili u Rijeci. Kapetan Šepić vitalan je kao mladić, koji se, premda sa štakom, bez razmišljanja penje na veliki komandni plato na vrhu broda, ali se bez problema spušta i u duboku, mračnu utrobu broda. Bez poteškoća prisjeća se svakog elementa na brodu - od sekstanta, preko vodenog kompasa do radiotelegrafskih sobica i Titovih salona. S kapetanom ulazimo i u Jovankinu spavaću sobu.
- Tito i Jovanka spavali su odvojeno - kaže Šepić. Titova soba napravljena je iz šarenog drveta ptičjeg javora, a Jovankina je nešto luksuznija od bijelog javora. No, prema Šepićevu mišljenju, Tito nije patio za luksuzom.
- Na brod nikad nije ugrađeno ništa luksuzno. On je bio i ostao školski brod ratne mornarice. Svojim sam očima vidio kad je 1963. godine kapetan Mate Jerković predložio Titu da na brodu naprave bazen. 'Ne, meni to ne treba', rekao je Tito i dodao: 'Potrošite te novce na nešto pametnije'. Šepić je i danas zadivljen Titovom kondicijom.
- Na jednom putovanju preplovili smo Mesinski tjesnac. Tad je počela strašna oluja. Brod se naginjao i do 32 stupnja, pa je Tito bio ispao iz kreveta. Ipak je nakon iskrcaja održao jednosatni govor, kao da nije prošao tu strašnu oluju - kaže Šepić. U brodu su još uvijek originalni motori postavljeni 1938. godine, veliki kao dvije obiteljske kuće.
- Vidite, pokazuje moćne strojeve od po 2500 "konja", iza su bila dva hladnjaka. Spustim se jedne noći do njih, probudilo me nešto, i otvorim ih. Putujemo u Aleksandriju, Tito se treba naći s Arafatom, a hladnjaci puni Jaffa naranči. Izraelsko! Kakav bi to skandal bio da su Arafatu poslužili naranče njegovih neprijatelja. Naredio sam dvojici mornara da, s plahtama, cijelu noć glancaju te naranče sve dok natpisi Jaffa nisu nestali... Miodrag Šepić u mirovini je od 1985. godine. Živi u Opatiji. Iz JRM-a maknuli su ga nakon Hrvatskog proljeća. Nije sentimentalan, ali s ponosom tvrdi da nijedan brodski motor na Galebu nikad nije bio pokvaren niti je brod doživio ikakvu havariju. Brod je prije devet godina kupio američki Grk Papanicolau, s namjerom da ga preuredi u luksuzni kruzer, ali nije podmirio ni višegodišnje troškove veza niti je platio remont, pa će ga vjerojatno kupiti grad Rijeka. Nekoć bijeli ljepotan, dug 117 metara, Galeb sada vrijedi tek oko 600.000 kuna. Ukoliko sud ne odluči drugačije, Galeb će prema odluci Grada Rijeke postati muzej. Na Galebu je osnovan pokret nesvrstanih, tu je Tito čuo vijest o Staljinovoj smrti. Galeb su posjetili Winston Churchill, Moamar El Gadafi, Nehru, Naser, a na njegovoj su se palubi sunčale Elisabeth Taylor i Sophia Loren. Na brodu je bilo oko 300 ležaja, tri blagovaonice, dvije kuhinje, mesnica, pekarnica, slastičarnica, brijač i frizer, postolar, nekoliko ambulanti, operacijska dvorana i četiri dvorane za razonodu. Tito je na njemu u Havani u jednom danu primio 93 državnika.

[attachment=1]

Na ovoj slici gdje saveznički bombarder nadlijeće tek oslobođenu/osvojenu (precrtati prema želji) Rijeku, strelicom je označen potopljeni "Ramb III".

[attachment=1]

Između ostalog je "Galeb" bio poslednji jugoslovenski  brod koji je 1991 godine odveo JNA iz Slovenije.  (poslednji je bio trajekt sa Malte!!)

23.03.2009

Titov "Galeb" na aukciji

Brod "Galeb", koji je na svojim brojnim putovanjima po svetu koristio bivši jugoslovenski predsednik Josip Broz Tito, uskoro će ići na aukcijsku prodaju, piše danas zagrebački Vjesnik.

 Brod, koji je hrvatsko Ministarstvo kulture proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom, već devet godina propada na vezu remontnog brodogradilišta "Viktor Lenac" u Rijeci, a državna Uprava za zaštitu kulturne baštine utvrdila je da je u vrlo lošem stanju i da je ozbiljno ugrožen.

"Galeb" je trenutno u vlasništvu firme "PLACID SEA S.A." iz Liberije, odnosno grčkog brodovlasnika Džona Pola Papanikolaua. Procenjena vrednost broda je 275.194 američka dolara, a Trgovački sud u Rijeci odredio je najnižu cijenu na aukciji od 150.000 dolara.

Vjesnik navodi da će se kao jedan od učesnika na aukciji pojaviti i grad Rijeka, koji namerava da iskoristi zakonsko pravo preče kupovine, i nakon renoviranja da pretvori brod u muzej. Pravo preče kupovine pre ostalih ponuđača kao druga ima i Primorsko-goranska županija, a onda i država Hrvatska.

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, podseća Vjesnik, u nekoliko je navrata javno objavljivao da postoje dva scenarija koja bi trebalo da odrede sudbinu "Galeba", odnosno da bi se brod mogao obnoviti kao muzej i bio trajno usidren u riječkoj luci.

Prema drugom planu budući bi vlasnik potražio partnera za investiranje u temeljnu obnovu "Galeba", koji bi se potom koristio za turističke vožnje.

"Brod je kulturno dobro i tako ga treba i tretirati, jer je to i odluka Ministarstva kulture. Treba se osloboditi ideoloških predrasuda, tim pre što je na njemu boravilo sedamdesetak ljudi iz vrha svetske politike", prenosi Vjesnik reči gradonačelnika Obersnela.

Izvor: Blic online

Juče gledam dnevnik na HTV i čujem, da je opet objavljena licitacija z bivši Š/B Galeb. Koliko ga sele ovamo tamo, dobro, da nije potonuo. Valjde če se nači konačno rješenje za taj brod.
Pozdrav
Duje

Moj otac je prekrcao zadnje zalihe nafte sa Galeba kada je brod raspreman. Sećam se da sam tih dana bio dole, i jedno popodne je došao s posla sav onako potišten i jedva izustio - "u zavodu je atmosfera kao da je neko umro - sutra nam odlazi Galeb". Igrom slučaja, bio je u posadi Galeba na njegovoj zadnjoj samostalnoj vožnji - 1993 ili 1994. - nisam više siguran. Tada je, već u jako lošem stanju, na brzinu osposobljen, i ukrcao je pitomce i studente i provozao malo duž CG obale, vratio se za Tivat, vezao za mol br. 1 sa koga nikada više nije isplovio na svoj pogon.

Tuga, na njemu sam imao obuku za RHB izviđača. Inače su jedno vreme Italijani bili veoma zainteresovani za Gašu zbog njegovih motora.

Na Galebu sam bio često, kada sam dolazio "snimat radove". Bio sam poslovođa elektro radione u teh, radionici u Lori. No, u vožnji nisam bio nikad. Sječam se, da sam uvjek čitao Ms pločice na kojima su bila zabilježena putovanja. Ko zna, dali su sačuvane?  Mislim, da bi jim bilo pravo mjesto u pomorskom muzeju u Boki ili bilo kojem pomorskom muzeju. (koliko je samo "Purol paste" potrošeno na čiščenje!)
Pozdrav
Duje

DUJE wrote:  Sječam se, da sam uvjek čitao Ms pločice na kojima su bila zabilježena putovanja. Ko zna, dali su sačuvane? 

 Negdje je pisalo, da su pločice i ostala oprema skinute i sačuvane u skladištima bdg Viktor Lenac.

 Ja se več godinama pitam, dali postoji negdje slika sa odlazka iz Slovenije, sad mi je žao, da me nije bilo, kad su prošli iz Kopra prema Baru, a živim 8 km od Luke Koper; ako bi postojala i mogao bi dobit ju...

2000 g. to je baš kad je bio dotegljen u Martinščicu, išao sam na Krk i slučajno se zaustavio iznad Lenca. Bio sam iznenadjen, kad sam ga vidio, nisam znao tad još, da je došao tamo, a još manje mi je bilo jasno kad sam vidio zastavu na krmi. Imate par lepih fotki na  www.shipspotting.com  (i moja od napomenute prilike) te na  www.shipsnostalgia.com.

LP,

Stvarno je šteta što ovako trune. :(
A mogao bi da postane prvorazredna turistička atrakcija, remont bi se isplatio za par godina...

Pa da, prelako bi bilo da bi se završilo  :pirat:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/ ... fault.aspx

...a uskoro bi nam čak u Piranski zaljev došao  ;D

"Novi List", 18. april 2009.

"Slovenci odustali
   
    Nakon novinskih napisa o tome da je jedna slovenska tvrtka prethodnih dana zatražila dozvolu za razgledavanje »Galeba«, na jučerašnjem ročištu na riječkom Trgovačkom sudu pojavili su se i slovenski izvjestitelji s Kanala A. Premda su iskazali interes, očito je da su Slovenci nakon razgleda »Galeba« odustali jer, kako je izvijestila sutkinja Mišković, nitko nije uplatio traženi iznos jamčevine od 27 tisuća dolara, na koliko je utvrđena »ulaznica« za sudjelovanje na usmenoj dražbi za ovaj bivši Titov brod."

Davne 1983/84 sluzio sam vojni rok na GALEBU.Bio je to admiralski brod jer je "Vis" remontovan.Nezaboravno.Ostaje sjecanje na veliko vrijeme i veliku drzavu koju smo imali pa izgubili.Lora i Split ostaju u lijepoj uspomeni.

Rijeka kupila Titov brod

[attachment=1]
Foto: Tea Cimaš/Cropix

22/05/2009
Rijeka – Grad Rijeka u petak je na javnoj dražbi riječkog Trgovačkog suda izlicitirao brod Galeb (https://www.paluba.info/smf/brodovi-jrm/skolski-brod-galeb/) za 150 tisuća dolara i time iskoristio svoje pravo prvokupa. U roku od 15 dana novac mora biti uplaćen na depozitni račun suda, a kada i ako ova sudska odluka postane pravomoćna, brod prelazi u vlasništvo Rijeke.

U ovu se priču Rijeka upustila sa željom da Galeb pretvori u svojevrstan muzej. Grad je na ročištu bio jedini ponuđač, te je Galeba dobio po početnoj cijeni na dražbi, a druga strana, zastupnici vlasnika broda Grka Johna Paula Papanicolaua, uložili su niz prigovora o kojima će sud tek odlučivati, među ostalim i da u najnižoj traženoj cifri u oglasu za prodaju Galeba nije naveden PDV što bi moglo zakomplicirati postupak.

Isto tako, odvjetnici grčkog brodovlasnika, najavili su i žalbu na ovakvo rješenje Visokom trgovačkom sudu tako da priča o Galebu još nije završena.

Grad Rijeka pravo prvokupa stekao je kada je Ministarstvo kulture Galeb proglasilo kulturnim dobrom što je, uz žalbe, dodatno produljilo sudski postupak na Trgovačkom sudu. Postupak prodaje broda na sudu pokrenut je zbog neplaćenih računa i traje godinama, a brod već osmu godinu truli na vezu u brodogradilištu Viktor Lenac.

No, pitanje u kojem će se iznosu i hoće li se uopće namiriti sva potraživanja jer su veća od svote za koju Grad kupuje brod. Svoj dio kolača traži Lenac, kapetan koji je čuvao brod, agencija Adriatika, a na posljednjem se ročištu pojavio i zastupnik američke tvrtke koja traži preko tri milijuna dolara.

Inače, nekadašnji školski brod jugoslavenske vojske Galeb rado je za svoja putovanja koristio Josip Broz Tito i upravo je to razlog kultnog statusa kojeg i danas uživa, unatoč zaista jadnom stanju u kojem se nalazi. Njegova procijenjena vrijednost iznosi tek 275.194 američka dolara.

Piše: Iva Balen/EPEHA
Izvor: Jutarnji List

Grad Rijeka je kupio Galeba na javnoj licitaciji ... Nadam se da će konačno, brod dobiti svrhu i da će stvarno biti pretvoren u muzej kako su gradski čelnici i obećali. Red bi bio da nakon 8 godina truljenja u "Lencu" konačno nađe svoj mir ...

Klik za vest (https://www.paluba.info/smf/vesti-iz-zemlje-i-okruzenja/rijeka-kupila-titov-brod-galeb/msg24291/?topicseen#msg24291)

Nadajmo se, da če dobiti barem malo nekadašnjeg sjaja. Več kao eksponat nešto znači, bez obzira ko je sa njim plovio.
Pozdrav
Duje

Evo jor pas linkova od unutrašnjosti Galeba kako izgleda danas.
Tito i Jovanka nisu spavali zajedno u krevetu već je svako imao zasebnu kabinu. Svaka kabina je imala spavaći dio s ormarom, u hrastovom ili nekom egzotičnom drvu, kupaonu i radnu sobu. Te dvije kabine spajale su se zajedničkim dnevnim boravkom u kojem je bio stol za 6 osoba, sofa te izlaz na terasu. Sve u svemu udobno da, ali jako lukszno,baš i ne.
[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]

Velikim prolazom podijeljenim samo zastorom taj plesnij podij bio je povezan salom za sastanke gdje se nalazi veliki U stol. Na njemu su još uvijek nautuičke karte s ruta kojim su Tito i Galeb plovili.

[attachment=1]

[attachment=2]

Iako je Galeb generalno u izuzetno lošem stanju i svakim danom i kišom propada motori su, kako kaže sadašnji kapetan broda potuno ispravni i uz minimalnu restauraciju bi mogli raditi bez problema iako imju preko 300 tisuća radnih sati.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Odlične fotke, imaš li ih možda još?

Kako da ne budu dobri motori kada ima Fiatove motore - nultu seriju.... I uopšte bi oni bili najmanji problem. Problema će biti, ako su stvarno odlučili da ga pokrenu, kablovi, cevi, raznorazni spojevi, oplata...

Italijani su se jedno vreme stalno nudili da ga kupe, upravo zbog motora. ;)

Tražili su svojevremeno samo motore i davali dobre novce, ali zbog usijanih glava ništa nije bilo od posla. Za te pare su mogli da izremontuju ceo brod. Mada, sa druge strane - nisi imao ni za koga da ga remontuješ... ekipa ga je dala zajedno sa još par brodova za Fort Pinješ kraj Ulcinja.

Šteta je, što ga je vojska upoče dala. Morala ga je sama remontovat i uredit. Ovako pa mu je sudbina neizvjestna. Neznam kako neki nemaju osečaja za dobre posle. Normalno mi je da se brodovi koji nisu više za upotrebu razhoduju, ali brod koji bi mogao i nosit pare odnosno služit namjenu..... Šteta. Mislim, da bi brod kao muzej dobro radio.

Žao ne. Ako ču još koju pronači rade volje ču ju djeliti sa vama  ;)

Kakva steta...Mnogi ce reci,zar je ovo Galeb,?

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]
Pozdrav, Brka-65

22.06.2009.

Rijeka traži partnere sa sanaciju Titovog broda Galeb

Školski brod bivše države Galeb, koji i danas uživa kultni status jer ga je Josip Broz Tito rado koristio za svoja putovanja, danas je potpuno trula ruina koja godinama vene u škveru Viktor Lenac i potrebni su milijuni da bi se brod stavio u bilo kakvu upotrebu.

No, odakle će Grad Rijeka koji je brod kupio na javnoj dražbi namaknuti sredstva za njegovu sanaciju, još je otvoreno pitanje.

Naime, kako je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel istaknuo više puta, brod je kupljen s namjerom da postane svojevrsni muzej, a postoji i ideja da dio godine plovi kao luksuzna jahta.

No, svemu ovom preduvjet je opsežna sanacija koja bi, prema nekim procjenama, mogla stajati milijune eura, ukoliko se Galeba želi ponovno otisnuti na more.

Upravo zbog velike cifre, Rijeka traži i razgovara s potencijalnim partnerima koji će sudjelovati u sanaciji.

Što sve treba napraviti na brodu bit će jasnije kada se odradi pregled broda u doku Viktora Lenca, a ukoliko Rijeka ne nađe partnere za sanaciju broda, odustat će se od varijante luksuzne jahte i brod će najvjerojatnije biti „samo“ muzej trajno privezan u riječkoj luci, no obogatit će se i ugostiteljskim sadržajima i suvenirnicom.

Inače, nedavno je Grad Rijeka i uplatio sredstva za kupnju broda, 150 tisuća dolara koji su namaknuti smanjivanjem gomile proračunskih stavki gradskog Odjela za kulturu. Novac „leži“ na računu riječkog Trgovačkog suda i čeka pravomoćnost presude o kupnji Galeba na javnoj dražbi.

Naime, Galeb je proglašen kulturnim dobrom i slijedom toga Rijeka je imala pravo prvokupa.

U sanaciju bi se mogla uključiti i država, odnosno Ministarstvo kulture, i to ukoliko Galeb nađe svoje mjesto u kategoriji javnih potreba u kulturi za iduću godinu za što je natječaj otvoren do sredine srpnja na kojeg Rijeka prijavljuje i Galeba.

Iva Balen / EPEHA
Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/)

Pozdrav
Duje

Mogli bi da probaju nesto sa muzejom 25. Maj oko osmisljavanja koncepcije postavke. Oni su po kvalitetu postavke, i nacinu njenog izlaganja, trenutno ubedljivo najbolji i najaktivniji muzej u Beogradu.

Mislim da ova slika nedostaje u temi... tegljenje iz MTRZ Sa-Ko Tivat za Jadransko brodogradilište u Bijeloj, a sve u sklopu posla trampe za neke stanove u Fort Pinješu kraj Ulcinja...

[attachment=1]

Šteta što brod sa takvom istorijom mora završit na takav žalostan način. Kao što sam več napisao, nadam se, da če u Rijeci nači mir!
Pozdrav
Duje

Evo jos jedne[attachment=1]

Tito i Jovanka sa posadom Galeba na jednom od putovanja ...

[attachment=1]

Lepo nam je ovaj brod sluzio.Mislim da ga se generacije pitomaca secaju po lepom.Steta sto ovako truli ali izgleda da je on ogledalo proteklih vremena.Ja sam na ovom brodu plovio vise puta a poslednji put 1988 na krstarenju Split -Istambul-Varna-Split.Pozdrav za sve kolege sa kojima sam proveo te dane.

Evo jos jedne sa Galeba, samo, nema Tita al` je Letica tu. A verovatno ce se jos neki pronaci i potsetiti na to vreme. [attachment=1]

Iz koje godine je ova slika.Sve mi neki poznati,al dalje tesko ide.Secanja malo izbledela.

slika je iz sedamdesetih godina negde 1975-6, a izmedju ostalih su na slici: kf Jovo Celic, kk Dojcilo isakovic, kbb Josip Dundov, pbb Ivan Herak, zast Keskic Zvonko-Cojka, pbb Bajo Cetkovic, zast Milic Radovic, zast Smiljanic, st.vod Snobl, pbb Stevo Jakovljevic, pbb Marinko Primorac, pbb Ivo Banovic, vod.I klase Jantar, 

Jantar, do tebe su Mile Tomić (rezervna posada TČ) i Poljak Nedjeljko (referent iz komante TČ, djelio nam je i plate, dok je bila još gotovina, do njega je Radović Milić (K-dir IV BO sa TČ 215). Izgleda mi, da su večinoma ljudi it 17. br. TČ. U ono vrijeme je bio K-dant II. diviziona Stevo Jakovljević. Prepoznajem još neke, no ne sješma se svih imena.
Duje

E i a progledah sad kad ovu sliku malo razjasniste.Kao da mi se dioptrija poboljsala.Sta je sa zast Poljakom ,Tomicem ,Cojkom?

ovaj sa leve strane od Poljaka mi Lici na Jordana Jankovica zvani Dzek a mozda i gresim.

Nije Jankovic, mislim da je to Varljen. Cojka je, na zalost, umro devedesetih godina od kancera.

Zastarelo ali vredi videti...

http://www.youtube.com/watch?v=7YBQOA_rm1c

Bilo bi lepo kada bi ponovo zaplovio. Njegovo iznajmljivanje bi verovatno brzo otplatilo troškove remonta.

galeb je postao vlasništvo grada rijeke, čitao u novinama!

Titov "Galeb" sleteo u Rijeku


30.10.2009

Rijeka i formalno postala vlasnik bivšeg Titovog broda "Galeb". Jahta pre tri godine dobila status kulturnog dobra, a Rijeka planira da ga uredi kao brod muzej.


Posle dugogodišnjeg spora sa bivšim vlasnikom nekada Titovog broda "Galeb", Amerikancem grčkog porekla Džonom Papanikolauom, nadleženi hrvatski sud je jahtu dodelio gradu Rijeci.
Arhivski snimci broda "Galeb"

_{"Galeb" sada}
[attachment=1]

Tako je Rijeka i formalno postala vlasnik "Galeba", koji je, inače, kupila na javnoj licitaciji u maju ove godine za 150 hiljada dolara. Licitacija je održana zato što tadašnji vlasnik Papanikolau nije izmirio obaveze za vez u brodogradilištu "Lenac", teške više od milion dolara.

Brod je pre skoro skoro tri godine dobio status kulturnog dobra, a grad Rijeka je tada proglašen je njegovim privremenim korisnikom.

U svetu poznat kao i kao "Brod mira", "Galeb" je u službi Josipa Broza Tita preplovio 86.062 nautičke milje u 549 dana, a predsednik nekadašnje SFRJ njime je posetio dvadesetak država.

Brod je dugačak 120 i širok 15 metara, a pokreću ga dva Fijatova motora od po 2500 konjskih snaga. Izgrađen je 1938. pod imenom "Ramb III", u italijanskom brodogradilištu Ansaldo, i namenjen prevozu voća.

Pet godina kasnije preuzeli su ga Nemci, koji su ga pod imenom "Kibic" koristili za postavljanje mina. Brod je u riječkoj luci potopljen nakon savezničkog bombardovanja, a s dna je izvađen 1946. godine.

Tri godine kasnije predat je Jugoslavenskoj narodnoj armiji, posle čega je u puljskom "Uljaniku" bio preuređen u Titovu luksuznu rezidencijalnu krstaricu.


Izvor: RTS

Cini mi se da jos niko nije pomenuo skolski brod Galeb. Znam nekoliko ljudi koji su radili i kojima je taj brod u srcu.

Evo informacije za one koje zanima sta se desava sa s/b Galeb (tekst skinut sa neta). Nadam se da je ovo dovoljno da se jos neko prikljuci i da svoje vidjenje,  komentar, podeli svoja iskustva sa nama. Na zalost Galeb sam video dok je bio u brodogradilistu Bijela, nisam krocio na njegove palube.

Titov Galeb postaje muzej
Drad Rijeka i formalno je postao vlasnik broda „Galeb“ koji je prije tri godine dobio status kulturnog dobra i kojeg grad planira da uredi kao brod muzej.
Poslije dugogodišnjeg spora sa bivšim vlasnikom Titovog broda „Galeb“, Amerikancem grčkog porijekla Džonom Papanikolauom, nadležni hrvatski sud je jahtu dodijelio gradu Rijeci.Tako je Rijeka i formalno postala vlasnik „Galeba“, koji je kupila na javnoj licitaciji u maju za 150.000 dolara. Licitacija je održana zato što tadašnji vlasnik Papanikolau nije izmirio obaveze za vez u brodogradilištu „Lenac“ koje iznose više od milion dolara. Brod je prije gotovo tri godine dobio status kulturnog dobra, a grad Rijeka je tada proglašen njegovim privremenim korisnikom. svijetu poznat i kao „Brod mira“, „Galeb“ je u službi Josipa Broza Tita preplovio 86.62 nautičke milje u 549 dana, a predsjednik nekadašnje SFRJ njime je posjetio dvadesetak država.
Brod je dugačak 120 i širok 15 metara, a pokreću ga dva „Fijatova’’ motora od po 2.500 konjskih snaga. Izgrađen je 1938. pod imenom „Ramb III“, u italijanskom brodogradilištu Ansaldo, i bio namijenjen prevozu voća. Pet godina kasnije preuzeli su ga Nijemci, koji su ga pod imenom „Kibic“ koristili za postavljanje mina.

Zastavnik I.klase Nedeljko Poljak -  na kraju vojnog roka  udario mi žig u vojničku knjižicu a neko vreme sam mu bio "ćato".

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/titovom-galebu-slijede-bolji-dani.html (http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/titovom-galebu-slijede-bolji-dani.html)


Evo još nekoliko ideja o mogućem preuređenju  broda. Svaka, koja bi ga očuvala ,dobra je, Nadam se, da Rijeci to uspjeti!
Duje

Što bi Rijeka napravila s Galebom? Poslala Obersnela i njegovu ekipu na samit nesvrstanih u Colombo ili na put prijateljstva u Indiju.Budimo malo realni. Brod Galeb je izgubio svoju svrhu i to izgleda zauvijek. Nije se prodao na nekoliko natječaja, a prevelik zalogaj je za obnovu i izdržavanje. Koji će to hodočasnici dolaziti na njega? Rijetki su, malo prerijetki za solidnu ekonomsku računicu. Jedini mu je spas da ga kupi netko s debelim sefom i obnovi. Takvi će se rađe odlučiti za novogradnju nego za Galeb. Ostaje mu rezalište prije ili kasnije. Čak i ovakav vez košta. Koliko će koštati kad propusti more i legne na dno, nije potrebno ni pogađati. Od uspomena se ne živi, a pogotovo ruzinavih. Da su Talijani htjeli mogli su ga kupiti, ali ni njima nije potreban. Danas je sve novac, a novac određuje način života i to će odrediti sudbinu Galeba.

Nazalost slazem se sa crnim predvidjanjem,za bivsi SB GALEB.Ne verujem da ce ozbiljno vise zaploviti.Previse za to treba novca a i ljudi koje treba platiti.Danas oni koji imaju novac ne zive od uspomena i ne trose ga na to.Radje ce ploviti za svoj novac na savremenim i bolje opremljenim brodovima.U najboljem slucaju moze postati neki muzej ili ti restoran zauvek vezan za obalu.Ostace bar jos neko vreme u lepom secanju nas koji smo imali prilike da plovimo na njemu.Ja sam imao priliku da idem na vise voznji po Jadranu i tri u sredozemlje/poslednja 1988god sa 39 kl pitomaca/.

Evo nekoliko fotografija koje su snimljena na "Galebu" ....

01.05.1953 godine ...

[attachment=1]

Snimljeno u Bejrutu jula 1953. godine. Na slici su i grčki pitomci sa broda "Armatolos".

[attachment=2]

Mart 1953. godine, London ... Prolikom Titove posete V.Britaniji ...

[attachment=3]

Za ove tri nemam nikakve podatke ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

I dve sa "najvećim sinom" naroda i narodnosti ...

[attachment=2]

[attachment=1]

Dreadnought, alal ti vera, ne zanam odakle, ali imaš ti "resursa".... 

Nađe se ponešto ... skupljalo se zadnjih 15-tak godina  ;)

Evo kako su kratili vreme na "Galebu" ... Koča Popović i general Šumonja bacaju pikado ...

[attachment=1]

Još jedan video :

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/263061/Titov+%22Galeb%22+sleteo+u+Rijeku.html

lp,

Slike su odlične, a Šumonja je poznat po tome što je za mornare na brodovima uveo čizme pješadinke. Inače je bio odličan pomorac, veslač, jedriličar i vrstan astronom.

Još par fotografija ...

[attachment=2]

[attachment=1]

Evo iz 1958. godine ... "Galeb" i Tito u Indoneziji .... Mislim da ovo do sada nije viđeno ...

[attachment=1]

[attachment=2]

I dve sa istog putovanja ... u koloru ...

[attachment=3]

[attachment=4]

Dobra serija Dread.

Tesko je reci za onih 5 fotografija (do bacanja pikada) - londonski put sigurno nije.

Prilazem fotografiju plovidbe "Galeba" kroz kanal Le Manche, 3/1953.g. More je mirno tako da ona dvojica na jarbolima mogu bez vecih smetnji osmatrati pucinu.


[attachment=1]

Dobre, dobre fotke!!!!
A meni opet nešto nije sve jasno, pa ako neko zna.....
kaj ima Galeb na pramcu? Izgleda mi, ko neka zaštita premca. I šta radi onaj mornar na levom boku preko bande? Zar nije zabranjeno izači preko boka med plovidbom?

Gledao sam i prije na ovu "cijev" ispred pranca koja seze do vodene linije - pitao sam se koja je funkcija - zastita od kakve naplavine na moru, ali more nije rijeka pa da panjevi i balvani plivaju poslije navodnjenja...

Prilazem jos dvije fotografije iz 1952.g. - odgovor nemam.

Na kasnijim fotografijama nestala je ta cijev.

fotografija prikazuje "Galeb" na izlazu iz Kastelanskog zaljeva

[attachment=1]

a ova prvo pristajanje u splitskoj luci

[attachment=2]

Evo Galeba iz Stavanger fjorda na putu u Porto Lora.

Ovo bi moglo da bude zanimljiva stvar ...

Evo crteža / preseka "Galeba" u trenutku kada je sagrađen kao RAMB III ... Sken je iz monografije italijanskskog brodogradilišta "Cantieri Riuniti Dell' Adriatico" izdate povodom 100-godišnjice brodogradilišta u kome je i izgrađen "Galeb" ...

Monografiju sam kupio na buvljaku za 50 dinara ...  ;)

[attachment=1]

I jedan snimak iz Pule kao "Kiebitz" nakon što je oštećen minama kod Ankone ...

[attachment=1]

U svakom slučaju zanimljivo i dokumentarno vrijedno. Da je razuma i pameti bilo taj brod bi bija u rezalištu krajem sedamdesetih. Životni vijek tog broda mogao je biti u vrh do 1980. godine. O isplativosti ne triba trošiti riči, čista režija.

Zašto bi ga rezao, mogao je on da se dobro "proda" kao brod muzej ili kako god već. Ne bi bio jedini brod muzej.

Imaš Rade i ti pravo. Samo koliko je iza rata brodova izrizano, iscipano i uništeno kod nas  koji su imali velike povijesne vrijednosti.
Čak i Bakar nije mogao biti u cjelosti sačuvan. Samo održavanje jednog takvog broda je dosta skupo. Uzmi samo koliko košta stražarsko osiguranje tijekom 24 sata. Održavanje pogonskog stroja i same klase broda. Minimum broja članova kroz 24 sata koji takav brod  mora imati. Nekad se o tome nije razmišljalo, a danas bi to bila vrtoglava brojka u milijunima kuna godišnje. Samo za tzv. hladni pogon. Začuđujuće visoka stavka o kojoj se uvijek znalo a potiho govorilo.

Quote:"I jedan snimak iz Pule kao "Kiebitz" nakon što je oštećen minama kod Ankone"
----------------
samo mala ispravka:  ovo nije u Puli i nije oštećen minama kod Ankone, nego je u Rijeci posle bombardovanja saveznika.
      Postoji jedna slika iz zraka, na kojoj se vidi krilo aviona, dole Riječku luku in već potopljen Kiebitz (samo su dimnjak, jarboli isl. još iznad vode). Neki drugi put ako nadjem i ako imat ču vrijeme javit ču se za ovu sliku (a možda če u medjuvrijeme i netko drugi da stavi sliku  ;). 

Inače svaka čast svima za slike i komentare, hvala Vam !!!  Slažem se, da bi (pre)mnogo para koštalo...ali lično mislim, da ovaj brod zasluži, da bi bio muzej. Postoji i jedan članak u talijanskoj reviji "Storia militare", u kojem je uz par slika dobro na kratko prikazana istorija broda a i naslov članka je dobro odabran = "Sotto tre nomi e tre bandiere" (pod 3 imena i 3 zastave). Napisao ga je dr. Z.F., ne znam dali je aktivan na ovom forumu ali je na forumu ABG, znaju i neki od vas.

Nastavite i dalje o Gašotu...

LP,

Hvala Galebe na ispravci  :super

Ja sam naveo kako je pisalo na slici koja je postavljena na Wikipediji ...Priznajem, to nije baš relevantan izvor informacija ali sam samo preneo kako tamo piše ..

http://en.wikipedia.org/wiki/Italian_ship_Ramb_III

Evo još jedne slike ..  Ankona, 1938 godine, Ramb III

[attachment=1]

Evo da citiram šta piše na tekstu na Wikipediji ...


Ukratko, "Kiebitz" je naišao na jednu od svojih mina koje je položio kod Ankone i krećući se unazad?? stigao do Rijeke bez dalje štete. Kasnije je potopljen 1944 godine u savezničkom bombardovanju ....

Slika bi trebalo da predstavlja "Kiebitz" u Puli ... E sad, možemo samo da nagađamo da li je brod zastajao u Puli (gde bi trebalo po tom potpisu da je snimljena fotografija) pre svog konačnog povratka u Rijeku ...

Ispričavam se na off topicu, ali ovo je...

...40 000. post  :super

Dread, sad sam se setio nešto  ....  može bit sve kako piše na wikipedii, jer:  postoji i fotka - imam je u svom arhivu (izvinjavam se jer je sad ne stavim ovdje, samo ovo još napišem pa moram iči dalje a još nisam ni nastudirao kako se stavi fotke ovde na palubu, mada to radim na ABG) -  kako remorker teglja RAMB III 1941-te nakon oštečenja. Teglio ga je u nazad - i nečete verovat - samo "pola broda" : otprilike negdje ispred nadgradnje do krme a čitav prednji dio do pramca je nestao kod oštečenja ! Čak sam se i pitao kako je ovo čudo plutalo sve do Trsta (na slici se ne vidi dobro ali mislim, da je ostao trup ispreda otvoren).  Ovo pola broda je bilo tegljeno u bdg u Trst, tamo su ga popravili nakon čega su ga navodno preuzeli Njemci i postao je Kiebitz. Onda je slijedilo potapanje u Rijeki, pa i dalje znamo kako je išlo...

LP,

[attachment=1]

[attachment=2]

Jedan od RAMB-ova je tako završio. Koliko znam to nije budući Galeb. Imam i ja tu sliku. Vjerujem da je sa australskog sajta. Evo što kaže Wiki:
Oštećenje se nije moglo popraviti te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to na unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Brod je tako plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
Brod je pogođen u provu.

Nije to ispračaj nego tako su mene dočekali kad sam došao u prekomandu !!!!!  :super

Kako su ispratili Josu pred odlazak u bili svit za vrime '' crnog mraka''-

Joso na Galebu. Nema Jovanke. Mora da je 1955. godina.

[attachment=1]

Tito se ukrcaje na Galeba u Šibeniku kod carinarnice.

[attachment=1]

Quote: "Jedan od RAMB-ova je tako završio. Koliko znam to nije budući Galeb. Imam i ja tu sliku. Vjerujem da je sa australskog sajta. Evo što kaže Wiki:
Oštećenje se nije moglo popraviti te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to na unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Brod je tako plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
Brod je pogođen u provu."

Na žalost nemam članka, gdje sam ja dobio ovu fotografiju , imam i malo vremena ali ako nadjem opet na webu nekad,  provjerit ču i javit se na tu temu opet ;  ali znam, da je članak o kome govorim bio talijanski a ČINI MI SE da je pisalo, da je u teglju oštećen Ramb III (= next Kiebitz, next Galeb). Kod Australije je bio potopljen sister ship RAMB IV (ili možda II) od New Zel. razarača Leander (ne znam sad tačno sve iz glave ali može se to sve dobiti na webu).

***********************
   Brodarski, hvala za ove fotografije ...

Usput, ako smijem pitat:  si ti to isti "brodarski" na shipspotting.com ?

LP,

Tito na Galebu. Prvi s liva viceadmiral Mate Jerković iz 12. slavonskog korpusa. Ostali ostaju za prepoznavanje.

Quote: « Last Edit: Today at 12:56:02 PM by dreadnought, Reason: Stvar je sređena »

  Hvala brodarski, hvala dreadnought. :klap
*******************************************************
A evo našao sam stranicu, gdje piše, da je Ramb III oštećen 1941-te u Bengasiju sa torpedom iz podmornice HMS Triumph, nakon čega je bio tegljen (bez pramca) u Trst, gdje su ga 9.9.1943 preuzeli Njemci. Na ovom linku možete vidjeti i lijepe slike Ramb-a i Kiebitz-a:

http://digilander.libero.it/planciacomando/WW2/corsari1.htm

La RAMB III, ultima rimasta, venne utilizzata per il traffico convogliato tra l'Italia e la Libia, e fu proprio nel porto di Bengasi che venne colpita, il 30 maggio 1941, da un siluro lanciato dal sommergibile HMS Triumph, e appoggiò la prua sul fondo.   Recuperata e inviata a Trieste per le riparazioni, vi venne sorpresa il 9 settembre 1943 dalle truppe tedesche che la catturarono.   Immessa in servizio dalla Kriegsmarine con il nome di Kiebitz, venne infine colata a picco dagli aerei alleati a Fiume nel novembre 1944.   Recuperata nel dopoguerra dalla Jugoslavia, divenne nave scuola e yatch presidenziale con il nome di Galeb.

Ramb III je jedini od 4 broda blizanca, da je preživjeo WW2.

(ona slika sa remorkerom na žalost nije na ovoj stranici, ako nadjem neki drugi put...)

LP,

....prema Londonu....

[attachment=1]

Ramb III oštećen 30.05.1941-te u Bengasiju sa torpedom iz podmornice HMS Triumph tegljen u bdg San Marco, Trst.

LP,

Odlična fotografija. Mislio sam, da je sve več viđeno. Samo tako dalje!
Duje

Sad se postavlja pitanje što je bilo s pramčanom polovinom? Vidimo da polak broda nedostaje. Je li se radio novi dio po postojećim nacrtima ili je dovežena i pramčana polovica pa onda spojena ? Slika je zanimljiva, a obnova zahtjevna čak i za današnje brodograditelje. Pohvala Galebu za sliku. Galebe lipo elaboriraj ovu temu do kraja. tebi to dobro leži!

Za sve ljubitelje Galeba jedna slika iz Uljanika. Galeb pod armadurom, sami trup. Tako je izgledala prva poslijeratna obnova. Tko ne vjeruje nek skokne u Pulu i provjeri.

Još jedna slika Galeba iz pulskog Uljanika. Rani period prve obnove.

(clanak prenesen sa sajta Hrvatske vatrogasne zajednice)


Ovo je priča o brodu Galeb koji se nalazi vezan u remontnom brodogradilištu Viktor Lenacu Martišnici pokraj Rijeke. Priča je to iz pera Slavka Suzića, pripadnika JVP Rijeka koji je svoje iskustvo u gašenju brodova stekao, osim u Riječkoj luci, baš u tom brodogradilištu.
Taj lijepi i zanimljiv brod vizualno izgleda loše, nagrižen je rđom, otpala je pitura s oplate, trunu palube obložene tikovinom, na kojima su nekada šetale holivudske dive Sophia Loren i Elisabeth Taylor s Predjednikom Titom. Mnogi vanjski dijelovi brodskog inventara skinuti su kao i mesingane plakete koje su svjedočile o putu mira tog broda za Titova doba. Zaključana brodska vrata još uvijek čuvaju interijer u unutrašnjosti broda, koji se brižno čuva te se stalno na njemu drži straža.




Ramb

Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća cvjetala je na Sredozemlju trgovina južnim voćem. Jedna od najvećih kompanija bila je talijanska Regina Azienda Monopoli Banane iz Genove – kratica RAMB. Da bi zadovoljila tržište Europe kompanija RAMB naručila je 1936. godine četiri brza motorna dizel broda. Brodovi su građeni u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova, a započela je 1937. godine. Bila su to četiri ista broda od 3.667 BRT metalne konstrukcije, dužine 123,6 m, širine 15 m, visine trupa 7,53m, i gaza 4,95m. Nadgrađe je bilo u sredini s po dvije teretne skladišne komore za pothlađivanje tereta banana, u pramčanom i krmenom dijelu broda. Pogonska grupa sastojala se od dva suvremena dizel stroja FIAT od 7,200 KS, koji su im omogućavali najveću moguću brzinu od 18,5 čvorova. Još prilikom projektiranja predviđeno je da se na brod može ugraditi naoružanje i to po četiri topa kalibra po 120 mm i dvije strojnice od 13,2 mm. Naoružanje je uskladišteno na dva različita mjesta. Brodovi su završeni 1938 – 39. godine i odmah su zaplovili na stalnoj liniji Mogadiš-Napoli. Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj tri broda su odmah angažirani u ratu. Naoružani RAMB I, II, III. postali su prateće krstarice. RAMB IV. preuređen je u brod bolnicu. Tijekom ratnih operacija Britanci su zaplijenili brod u luci Massaua, a brod je zadržao ulogu broda bolnice. Potopili su ga njemački bombarderi prilikom bombardiranja luke Aleksandrija 8. travnja 1941 godine.
Za pomoćne krstarice RAMB I. i II. Zapovjedništvo ratne mornarice odlučilo je da se prebace u Indijski ocean radi napada na trgovačke brodove. RAMB I. nalazio se 27. veljače tristo milja od otočja Moldavi u Indijskom oceanu kada ga je presrela novozelandska krstarica Leander koja je tražila da se brod preda. RAMB I. počeo je pucati iz svojih topova po krstarici, koja je uzvratila teškom paljbom i pogodila brod. Na RAMB-u je nastao požar. Posada je na brzinu napustila, a brod je uskoro eksplodirao i potonuo.
RAMB II. imao je više sreće. Probio se Indijskim oceanom i doplovio do Japana. Kada je Italija kapitulirala RAMB II. preuzimaju Japanci u čijoj službi plovi do siječnja 1945. godine kada ga Japanci namjerno potapaju nakon što su ga oštetili američki bombarderi.
RAMB III. nadživio je ostale brodove iz klase. Kao prateća krstarica imala je zadatak pratnje talijanskog trgovačkog broda Antoneta Costa za luku Bari. Tijekom plovidbe na trgovački brod slučajno je naletjela engleska podmornica HMS Raimbow N16. Podmornica je potonula uz snažnu eksploziju koja je teško oštetila trgovački brod u koji je prodrla voda ali je ipak uspio doploviti do luke Bari. Ta činjenica je utvrđena 1988.godine.
U noći 11. studenog 1940. Britanci su izveli zračni napad na Talijansku ratnu luku Taranto gdje su torpedni avioni napali talijanske ratne brodove na sidrištu i učinili im veliku štetu, te se talijanska ratna mornarica više nije oporavila do kraja rata.Tijekom napada na luku Taranto, britanska flota radarom je otkrila konvoj od četiri talijanska trgovačka broda koje je pratila torpeljerka Fabrizi i pomoćna krstarica RAMB III. Britanska krstarica zasula je konvoj vatrom kojoj se suprostavila samo torpeljerka. Britanci su potopili sva četiri trgovačka broda, a torpeljerku teško oštetili. Zapovjednik RAMB-a kapetan fregate Francesko De Angelini, nakon sedamnaest ispaljenih plutona, odlučio se povući iz bitke ostavivši torpeljerku i trgovačke brodove na milost i nemilost Britanacima. Kasnije je zapovjednik Angelini izveden pred ratni sud te osuđen na kaznu zatvora.
RAMB III. osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. lipnja 1941. godine po tom zadatku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodilo torpedo iz britanske podmornice. Oštećenje se nije moglo popraviti te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to na unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Brod je tako plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.




KIEBITZ

Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. zatekla je brod još uvijek na popravku gdje su ga zauzeli Nijemci. Najprije su od njega planirali napraviti brod za prijevoz trupa, a zatim je donesena odluka da taj brzi brod preurede u minopolagač te mu daju ime KIEBITZ. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i postavljeno dodatno protuavionsko naoružanje. Polaganje mina vrlo je opasan posao, te mora biti obavljen vrlo precizno, na točno određenim mjestima. Kiebitz nije imao žiro kompas za tu namjenu i nije bio u stanju samostalno postavljati mine pa je navigaciju obavljala prateća torpeljerka.
Tako je 18. ožujka na planirano postavljanje mina u pratnju s minopolagačem izašla torpeljerka T36 i korveta UJ 201. Tijekom izviđanja područja polaganja mina u kanalu Vela Vrata kod Brestove torpeljerka je naišla na talijansku minu i vrlo brzo potonula. Kiebitz i korveta UJ201 spasili su oko sto brodolomaca, među njima i ranjenog kapetana torpeljerke.
Kasnije je mino polagaču KIEBITZ postavljen žiroskop pa je mogao samostalno djelovati. Tijekom 1944. godine minopolagač Kiebitz postavio je više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu.

Dana 12. srpnja 1944. godine kod Ankone Kiebitz je naletio na dvije mine. No, usprkos poplavljenom pramčanom dijelu, uspio je opet ploveći unazad krmom doploviti do Pule. Popravak je iskorišten za potpuno moderniziranje broda. Dobio je uređaj za detekciju radarskog zračenja. Nakon popravka Kiebitz je opet u akciji. U noći 14/15 rujna 1944. godine Kiebitz i torpeljerke TA20 i TA40 vodile su topničku bitku sa torpednim čamcima. Kasnije je ustanovljeno da su torpedni čamci bili njemački. No, nije bilo većih oštećenja.

Napadi na Riječku luku i potapanje Njemačkog mino polagača KIEBITZ ex RAMB III
Trećeg studenoga 1944. godine u ranim jutarnjim satima avionski je napadnuto područje Riječke luke. Najprije se mislilo da je cilj napada luka, ali onda se shvatilo da je napad usmjeren na ratni njemački motorni brod vezan na molo Genova. Njemačka protuzračna odbrana žestoko je uzvraćala vatru. Avioni su se stalno vraćali i uporno napadali. Vodila se prava bitka. U jednom trenutku iz jednog od aviona počeo je sukljati crni dim, pa se avion počeo udaljavati s mjesta bitke. Za njim su odmah krenuli i ostali avioni. Ubrzo su nestali na horizontu i ostao je jedino vidljiv trag dima.
Četvrtog studenog 1944. godine u rano jutro oko 7,30 sati počeo je snažan napad avijacije na šire područje Riječke luke.
Avioni su sijali smrt po luci. U napadu je potopljen jedan parobrod, oštećen je njemački ratni brod u doku na popravku, potopljen je jedan tenkonosac i nekoliko manjih čamaca. Najžešće je napadan njemački ratni motorni brod na molu Genova. Njemačka protuzračna odbrana opet je žestoko uzvratila. Napad je završio oko 8.30 sati.




Požar broda

Ujutro 5. studenog 1944. ponovo je uslijedio napad na Riječku luku, a po pričanju očevidaca šest Daglasovih aviona ovoga puta je osim mitraljeza koristilo bombe i granatice koje su letjele gonjene zrakom. Cilj im je ponovo bio njemački motorni ratni brod, minopolagač Kiebitz ex Ramb III, koji im je dva dana pružao žestoki otpor. Razvila se prava bitka. Brod je zasipan svim raspoloživim ubojitim sredstvima, ali i s broda je uzvraćano sa svim raspoloživim arsenalom. Avionska bomba je u jednom trenutku pogodila brod i izbio je požar u nadgrađu broda. Zapovjednik broda je naredio posadi da gase nastali požar. Njemački vojnici su pokušali gasiti, ali u situaciji u kojoj su se nalazili to im nije uspijevalo, pa su preko svoje komande tražili da na goreći brod dođu vatrogasci.
Po dobivenoj zapovjedi, na požar broda krenule su dvije ekipe 21. corpo vf Fiume, jedna iz Vatrogasne vojarne Centar i jedna iz Zavoda Brancheta. Na požar je stiglo oko 20 vatrogasaca s nekoliko vatrogasnih vozila na čelu s vatrogasnim zapovjednikom Štroligo Stefanom. Dolaskom na mjesto intervencije vatrogasna tehnika postavljena je između dva skladišta tako da je bila dobro zaštićena od avionskih napada. Nijemci su bili jako uzrujani i bijesni i odmah su dali do znanja vatrogasnom zapovjedniku da moraju gasiti brod čak i pod prijetnjom oružja. Glavna navala na požar izvršena je s vatrogasnog vozila Alfa Romeo iz 1943. godine koji je posjedovao vrlo snažnu pumpu za gašenje, te osim vode imao i pjenu što je za ono vrijeme bila vrhunska tehnika. Pumpalo se i more i koristilo za gašenje. Iz broda je sukljao crni dim, pa su se vatrogasci opremali i s aparatima za disanje na komprimirani kisik.
S morske strane doplovio je i vatrogasni čamac, motobarka Fiumara koja je posjedovala snažan dizel motor od 200 KS i pumpu od 3000 l/min vode s topom za vodu i vrlo dobru posadu od šest vatrogasaca. Njemački brod je bio prilično oštećen. Na brodu je vladao pravi pakao. Meci su letjeli na sve strane, a one bombice što su letjele kao rakete gonjene zrakom sjekle su jarbole broda kao kosa travu. Na brodu je bilo i mrtvih vojnika. Gasilo se vodom i pjenom. Njemački SS vojnici tjerali su oružjem vatrogasce u utrobu broda gdje je vladala strahovita vrućina, dok se zbog velikih količina dima ništa nije vidjelo. Jednom SS vojniku koji je bio za brodskim flakom avionski metak je otkinuo ruku, a on je nastavio pucati koristeći sa samo jednom rukom. Često su se morale mijenjati vatrogasne cijevi jer su ih bušili avionski meci ili su pregarale od užarene brodske oplate. Uz sve nedaće u gašenju vatrogasci su ipak počeli požar stavljati pod kontrolu. Zaustavljeno je širenje požara prema strojarnici i prema zapovjednom mostu, a u tome im je naveliko pomogao mlaz sa vatrogasnog čamca hladeći nadgrađe i oplatu broda, te koristio svaki otvor da bi kroz njega ubacio vodu i ohladio utrobu broda i vatrogasce u njoj. Znali su da je njemački brod naoružani ratni brod i silno su se bojali eksplozije, od neke avionske bombe ili da požar ne dođe do skladišta municije ili da neki njemački vojnik ne izgubi živce i ne počne pucati po vatrogascima. Brod se od velikih količina sredstava za gašenje počeo naginjati od obale. Zapovjednik broda stalno je glasno izdavao naredbe, te raznim načinima po svaku cijenu pokušavao obraniti brod kao što mu je to uspijevalo dva dana.
Napad se, međutim, nije stišavao. U jednom trenutku avionska bomba pogodila je gornju palubu i probila glavnu palubu. Brod se strašno zatresao. Požar se opet počeo širiti. Među njemačkim vojnicima nastupila je panika i bilo je nekoliko ranjenih ljudi. Vatrogasci su počeli izlaziti iz utrobe broda koja ih je dotada štitila od eksplozija i metaka. Vidjeli su zapovjednika broda kako pokušava smiriti kaotičnu situaciju i čuli kako izdaje zapovijed da se brod mora potopiti i da ga svi moraju napustiti, te da se spašava tko može. Njemački vojnici napuštaju brod, bili su strašno uplašeni i bijesni. Čula su se još neka eksplozija i brod se ponovo snažno zatresao. Zapovjednik akcije gašenja odlučio je da se vatrogasci pritaje u brodu dok se njemačka posada ne udalji od broda jer se bojao da SS vojnici iz osvete ne počnu pucati po njima. Desetak minuta kasnije kad je bio siguran da su Nijemci napustili brod i činilo mu se da se napad na brod smanjio, dao je zapovijed da se napusti brod koji se počeo naginjati prema obali. Vatrogasci su požurili napuštati brod, noseći i jedan dio opreme, a tada je jedna avionska bomba pala na obalu u blizini brodskog sidra. Od posljedica eksplozije na mjestu su poginula dva vatrogasca, vatrogasni brigadir Uff Angelo Fusini i vatrogasac Zele Mario. U akciji gašenja, te od posljedice eksplozije ranjeno je šest vatrogasaca. Vatrogasni čamac se vještim manevrom neoštećen izvukao s poprišta. Brod je polako tonuo, Nijemci su od njega digli ruke bez ikakvog pokušaja spašavanja.
Taj dan je u području luke poginulo oko 125 ljudi. Za vatrogasce nije bilo predaha, ljude su ukrcavali u kamioncin FIAT 626, ranjene su odvozili u bolnicu, a mrtve na groblje Kozala. Mrtvi njemački vojnici bili su uredno poslagani po podu, kao u stroju i za njih su se pobrinuli njihovi vojnici.
U jutarnjim satima 6. studenog 1944. ponovo je uslijedio silovit napad na područje luke te je potopljen jedan njemački torpedni čamac vezan za molo longo. Tog dana napadnuto je i nekoliko industrijskih objekata, željeznička stanica, gradsko područje Sušaka. S obje strane mosta opet je bilo mnogo mrtvih ljudi i pričinjena je ogromna materijalna šteta. Napadana je pruga za Trst i pogođen je vlak u kojem je poginulo nekoliko ljudi.

U bdg Uljanik:

[attachment=1]

Evo sto sam nasao na youtube: Oliver Dragojevic - Moj Galebe

http://www.youtube.com/watch?v=sfmCeyuO92I

Sueski kanal, prvi susret Tita i Nassera

[attachment=1]

i novija fotografija

[attachment=1]

2 lepe slike ovdje:
http://www.maritimequest.com/freighters/02_pages/r/ramb_3_page_1.htm

lp,

Iz starih dana slave ... Fotografija je velikog formata, idealna za zid .. samo da nađem odgovarajući ram.

[attachment=1]

Jučer


http://www.dubrovacki.hr/clanak/15734/nakon-deset-godina-mrtvog-veza-titov-galeb-izvucen-na-dok-rijeka-radi-prve-korake-u-sanaciji-broda (http://www.dubrovacki.hr/clanak/15734/nakon-deset-godina-mrtvog-veza-titov-galeb-izvucen-na-dok-rijeka-radi-prve-korake-u-sanaciji-broda)

Dread, taj Galeb je usidren u šibenskoj luci kod Karletove vale. Kad se obnovi onda Paluba mora imati prvi radni brifing na Galebu. Moderatori, suradnici, počasni članovi i ostala svita. Bilo bi šteta propustiti. Tko je za to?

Ne razumem Brodarski, zar nije u Rijeci?

Boro, mislio sam na onu crno bijelu sliku kad je Galeb još plovio. To je snimljeno za festival djeteta u Šibeniku.Sad je u Rijeci u suhom doku.

Brodarski, u nekim godinama razmišljanje postaje bolan proces... Sad sam tek ukapirao.

Obavezno na palubu Galeba kada se dovrsi!

Jos "samo malo" i ovakvih fotografija vise nece biti

[attachment=1]

[attachment=2]

Srećom ili nesrećom ,zavisi iz kog ugla to mogu da posmatram danas,vozio sam se Galebom jednom u životu.U početku je izgledalo kao krstarenje....

Ukrcani  smo ranog jutra 23.jula 1991 na Galeb nas oko 1500(po nekim procenama,ja to nisam siguran).Do Galeba nas je dovezao DJČ(nas 30-tak), na koji su na ukrcali u Kumboru.U pitanju je poslednja 105. klasa mornara koja je iz Kumbora Galebom krenula za Pulu na pešadijsku obuku.
Putovanje do Pule trajalo je oko 25 sati,sve ukupno.Krenulo se tog jutra,rečeno nam je da nas voze u centar za obuku.Dok nismo izašli iz Boke,mislili smo da je centar za obuku u Crnoj Gori.Sećam se da smo sedeli na krmenoj palubi,zbijeni jedan do drugog.Nismo znali gde idemo.
U trenutku kada je Galeb nakon izlaska iz Boke okrenuo desno,počela je panika.Ipak ,većina ljudi je znala da je levo Bar a desno Dubrovnik.Svi su bili zbunjeni,i tek tada poverovali u glasine da mi svi u stvari idemo za Pulu.Prolazili smo pored ostrva koja su ispred Dubrovnika i tada smo tek informisani gde smo se uputili. Meni je pročitano 1159 Pula Karlo Rojc.Verovatno su čekali momenat,da nam pročitaju to saopšenje onda kada više nikome ne bi palo na pamet da skače u vodu.Rado ide Srbin u vojnike.

Sećam se da je bilo lepo vreme,posle prvog šoka svima je bilo zanimljivo jer se vozimo Titovim Galebom.Ja sam ga tada prvi put u životu i video.Izgledao mi je kao prekookeanski brod.Mornari sa Galeba su imali naredjenje da nas ne pustaju po brodu da vršljamo  kao turisti.Uspeo sam vrlo malo da vidim od broda,taj krmeni deo i nekoliko prostorija blizu donje krmene palube.
Negde iza podneva,pojeli smo na palubi SDO(ne sećam se koji tip je bio,ali nije onaj mornarski sa rumom).Zatim je stiglo naredjenje da svi mi gušteri moramo u prostorije koje su u dnu broda.Kuda sam prošao tada ne znam ni sam.Sve je bilo vlažno,brundalo je sve od zvuka motora.U tim prostorijama/magacinima nije bilo ništa.Morali smo da sedimo zbijeni jedan dodrugog,sa savijenim kolenima ,nije bilo mesta da ispružiš noge.Dobrih 15-tak sati smo tako proveli,nije bilo prijatno uopšte,samo su nas pustali do WC-a,znam da sam morao da se popnem uz neke strme stepenice i onda dodjem do toaleta.
Stiglo se u Pulski zaliv,izveli su nas odozdo.Sećam se da je još bio mrak.Iskrcali su nas ispod Muzila,i onda smo kroz šumu stigli na Muzil.
Posle toga,vidjao sam Galeb sa Katarine još nekoliko puta na istom tom mestu...

LJUDI, SAMO KAŽITE, JA DODJEM TRČEČIM KORAKOM NA GAŠOTA AKO VEĆ MOGLI BI (i donesem vam i istarskog refoška il' malvazije, šta ko pije...i kraški pršut bi dao za Gašota)!

Fant nisam znao da si toliko široke ruke. Nismo ni mi ostali neke škrtočine. Nećemo doći prazni ruku. Virujem da će se naći svega i svi će biti zadovoljni.

Jeste, Dalmatinci čete donesti ribu, iz Srbije roštilj, kajmak, "šljivu" a iz CG lozu, sir i njeguški pršut...auuu, fino bi nam bilo.

Ja ču biti na Galebu prvi jer imam do Rijeke sat i po vožnje. :super
Zanimljiva mi je priča o vožnji koju je doživio Longtrip, jer nisam nikad čuo, da bi Galeb vozio vojsku iz Kombora za Pulu....
Zno ko nešto više oko toga? 

Mornar, sve do 1991. godine Galeb je svaku novu klasu mornara, znači četiri puta godišnje, prevozio nakon obuke u Mornaričkom nastavnom centru (MNC) Pula do Boke, sa pristajanjem i iskrcavanjem mornara raspoređenih u Šibenik, Split i Ploče (Kardeljevo).

To je bila redovna praksa. Longtripovo putovanje bilo je poslednje te vrste, a smer je bio obratan jer se do Pule u to doba najsigurnije putovalo brodom. Putovanje vozom ili autobusom znalo je da bude sa poteškoćama zbog toga što su u Slavoniji otpočela borbena dejstva i blokade puteva i železničke pruge Beograd - Zagreb.

Školski brod Galeb Colombo 1976 (?) Gilić če prepoznati pf desno od siza.

Da li se neko seca por.korv. Jazbinseka, levo od marsala?

Tad sam bio na odsluženju vojnog roka u Senti. Svaki dan su nam prali uši Colombom.

Zato sam i napisao, da če ga se sječati Gilić- pomočnik na TČ 215, ja K-dir III BO, Jazbinšek K-dant. Danas mi je susjed u Splitu. Viđam ga često.
Duje

[attachment=1]

Jedna od zadnjih fotografija Tita na Galebu
Duje

1961 godina. Odlazak Galeba iz Splita u posjetu zapadnoj obali Afrike.

H. Selasije i Tito promatraju paradu. Split 1954 godine.

bdg Kraljevica, 1967:

Isto bdg:

1953-1955 (Aleksandrija ?):

mozda sami pocetak I.1956.g.

E, sad sam se sjetio...ne može bit slikano u ovom periodu, jer je brod več prošao drugu prenovu u '59. Zbunilo me, jer sam ovu sliku dobio od čoveka, koji je plovio na brodu u tom periodu.

Lp,

Evo opisa radova izvedenih na "Gaši" dok je bio u doku ...

Citiram



Evo nekoliko fotografija od preko 300 (:o) koje su ljudi napravili tom prilikom ...  Galeb je 18.01 vraćen u more.

[attachment=1]

[attachment=2]



[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=9]

[attachment=10]

[attachment=8]


Ostatak, zaista više nego vrednih fotografija možete pogledati na ovom linku:

http://ships.forumj.biz/svi-ostali-brodari-i-brodovi-f29/kako-smo-bili-na-galebu-a-i-malo-okolo-t420.htm

Detaljno.

Pronasao nekoliko fotografija; cini mi se da nisu bile prilagane.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

kao "Kiebitz"

[attachment=1]

Fotografija napravljena 5.11.1945.

Prikazuje bombardiranje rijecke luke. "Kiebitz" (ptica vivak) vezan je na obali Amm. Thaon de Revel (lijevo od gata/mola Genova).
Vidi se prebacaj.

U donjem desnom uglu gadja se drugi cilj na molu Amm. Cagni - brod u pl. doku ili mozda "Kuckuck" potopljen 5.11.44.

[attachment=1]

karta luke Rijeka - radi lakse orijentacije

[attachment=2]
 

Dobar dan dečki!

Do foruma me je dovelo pretraživanje podataka na netu o "Galebu", jer upravo pišem članak o njegovoj budućoj prenamjeni u brod muzej u Rijeci, a k tome istražujem riječki dio njegove povijesti.

Vidim da imate puno zanimljivih podataka i fotografija ( uključivo i one s netom obavljenog dokovanja)   pa bih vam bila zahvalna ako me možete uputiti na izvore koji bi me eventualno doveli do podataka o projektnoj dokumentaciji vezanoj za poratnu obnovu i prenamjenu Galeba u Titov brod.

Također vas želim pitati smijem li se poslužiti nekom od ovdje objavljenih fotografija, za ilustraciju članka.
Posebno mi je interesantna  ova  snimka RAMBA bez pramčanog dijela. Ako sam dobro shvatila, preuzeta je s nekog australskog sajta? Hoće li biti problem ako je skinem?

Za uzvrat nemam mnogošto ponuditi, osim što mogu prikačiti članak kad bude objavljen, ako vas zanima. A može i pivo.

Lijepi pozdrav, T.
 

Zanima nas. ;D
A za fotke, mislim da bi bilo najbolje da se dogovaras sa ljudima koji su ih postavili, posto postoji mogucnost da su njihove autorske.
Dobrodosao na Palubu @Tragac

Dobrodošla, dama je u pitanju!  :super  :marinero

Tako mi i treba kada ne citam detaljno.  :-[ :-[
U svakom slucaju, dobrodoslica ostaje.  :D

Dobro došla, T!

LPB

Dobrodošla "tragač".  Drago mi je, da bi se napravio još koji članak o brodu. Ono što ja znam, je bilo več nešto objavljeno u raznoj literaturi, pa da navodim malo:
1. Galebova putovanja mira, djepna knjiga; nemam sad pri ruci, pa neznam detajle ali izdano je u Beogradu, davno toga.
2. Talijanska revija "Storia militare": Sotto tre nomi e tre bandiere"; sličan članak je uradjen i na Njemački, te Poljski jezik (objavljeno u reviji Okrety Wojenne)
3. nekoliko članaka u Sušački reviji: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=54-55&C=9
4. bila je reportaža u Globusu ili Nacionalu, o brodu posle 2000g. već u V.Lencu
5. imate reportažu i u reviji "Morsko prase"

 Što se planova tiče za drugu prenovu, radio ih je Brodoprojekt Rijeka 1960-te godine, pokušajte tragati u tom pravcu a negdje sam čuo, da ima projekte i bdg. Viktor Lenac.

Ja imam neke fotke (više manje su ovde objavljene), pa šta se mene tiče nemam problema, da jih objavite, samo neka nastane članak i rado bi ga i ja vidio.  Ona slika Ramb-a bez pramca NIJE iz Nove Zelandije, to je skinuto sa Italijanske stranice (Ramb III je bio pogodjen torpedom Engleske podmornice u Libiji, napisao sam to u tom topicu).

Slika koju je objavio Jadran2 (gore: slika Galeb 02) je iz monografije "Uljanik", Tisak "Turistkomerc", Zagreb, 1986. Slika ispod je poster, kojega su u 80-tim godinama imali na brodu, ja sam dobio sken od jednog člana posade u tim godinama. Ostale slike su sa neta www.shipspotting.com ...

Ako budete uporni, možete puno nači, ja sam počeo iz totalne nule, tragao i tragao i našao i znam danas o brodu puno više nego pre nekih 3 godina.  A imam sliku, na kojoj je brod (samo mali dio) vezan uz mol u Kopru, davne 1960 i neke, a na molu dva tad veoma značajna gosta, hehe.....neki dan ču dat ovu sliku na taj topic, sve dodje nekad na red.

U Njemačkoj živi čovek iz Hrvatske, koji mnogo zna o pomorstvu na ovim prostorima, pa i o Galebu, on bi vam znao mnogo o Galebu, autor je svih troje članaka pod tč. 2 gore.

Možda probajte pitat i u muzej ratne mornarice k.u.k Gallerion u Novigradu, imate na netu kontaktne adrese ljudi.

A pivo vam častim ja, za članak i da ga vidimo ovde

LP,

Galebe, ona slika iz 53-55 nije slikana u Alexandriji. Alexandrija je grad na ravnici. Iza luke, nema nikakvih planina, samo ogromna jezera i nepregledne močvare.

Hvala vam svima na dobrodošlici  :)

A "galebu" posebno hvala na informacijama i susretljivosti !

Neki  od navedenih izvora su mi poznati, druge ću svakako nastojati potražiti, a ono što me posebno zanima je ovaj podatak o drugoj obnovi koju je 1960. radio Brodoprojekt.

Naime, moja istraživanja idu upravo u tom smjeru. Međutim, do sada imam samo usmene informacije i svjedočenja nasljednika inženjera koji su u tome sudjelovali, na čemu i baziram članak, ali mi nedostaje pisanih tragova.

"Galebe", puno bi mi pomoglo da znam gdje je zabilježeno ovo o Brodoprojektu.  :help

Preko Brodoplana koji je izrastao iz Brodoprojekta pokušala sam  doći do nekih podataka i dokumentacije, ali nisam ništa dobila, osim sugestije da se obratim jednom od bivših direktora, što sam i napravila,  ali i tu sam dobila samo šturu usmenu potvrdu.

Od fotografija, upotrijebit ću ovu torpediranog  RAMB-a, a za slučaj da poželim još koju slijedit ću naputak moderatora.

  Lijepi pozdrav, T.

Dobro nam došla Tragač!
Za "riječki" period "Galeba"/Ramb III/Kiebitza, mogla bi da kontaktiraš i "Brodospas", jer su ga oni i izvadili. Prvu rekonstrukciju, ako me sećanje ne vara, je izvršio pulski "Uljanik", tako da i njih možeš da pitaš, ako im je nešto ostalo od tehničke dokumentacije. Od literature, mogla bi da nabaviš monografiju "Ratna Mornarica, Pomorstvo i Riječno brodarstvo Jugoslavije", izdanje VPO Split, gde postoji posebno poglavlje posvećeno "Galebu", i gde možeš da nađeš dosta interesantne fotografije "Galeba" i Tita sa poznatim svetskim državnicima (Gamal Nasser, Kenneth Kaunda, Gadafi) i drugim interesantnim likovima (npr. Khieu Sampan, svojevremeni br.2 Crvenih Kmera).
Eto, toliko za početak! :)

"Galebe", puno bi mi pomoglo da znam gdje je zabilježeno ovo o Brodoprojektu.
-----------------------------------
Žao mi je, to ne znam.  Ali pitajte u V. Lenac, pa u Uljanik, gdje je bila radjena prva prenova nakon vadjenja (Brodospas) posle WW2.  Negdje sam pročitao, da je bila u Uljaniku pravljena prenova skoro na pamet, jer navodno nisu bili radjeni pravi projekti a dokumentacije broda je bilo malo ili skoro ništa.

LP;

Hvala dečki.

Ovo za Uljanik je poznat podatak, nazvat ću ih, a i vjerujem da ce mi i monografija koju preporučuje ZastavnikDjemo  biti od koristi.

Evo me opet  :)

Članak  je objavljen, pa ga kao što sam obećala, prenosim i ovdje. Ne znam koliko će vam biti interesantan, jer su  mnogi podaci već dobro poznati, no  ima i novosti za koje vjerujem da će biti od koristi u slaganju mozaika njegove povijesti.

Baš jučer stupila sam u kontakt s inženjerkom koja je radila posljednju rekonstrukciju Galeba,  pa vjerujem da ću uskoro saznati još koju zanimljivost.

"Galeb" ima 72 godine, a drži se bolje od nekih brodova kojima je tek sedam godina. Tim je riječima  jedan stručnjak komentirao stanje nekadašnje ploveće Titove rezidencije, nakon nedavno obavljenog pregleda broda koje je imalo cilj utvrditi kakvo je stanje brodske oplate, radi buduće izrade projekta obnove.
Brod je u doku "Viktora Lenca" boravio sedam dana tijekom kojih su  napravljena ultrazvučna mjerenja debljine lima na više od 500 mjernih točaka. Tome je prethodilo i čišćenje podvodnog dijela trupa ukupne površine od 1.800 kvadrata, a na brodu dugačkom 120 metara zatvoreni su i svi otvori izljeva i usisa.
Zajedno s troškovima boravka broda na operativnom vezu za prva 163 dana otkako je "Galeb" postao vlasništvo Grada, ovo je koštalo 1.048.000 kuna, u kojima samo trošak operativnog veza, i to uz popust, dnevno stoji oko tri i pol  tisuće.
Za samu kupnju broda potrošeno je 150 tisuća dolara, a prije toga još 500 tisuća kuna za mjere hitne sanacije, u vrijeme dok je još trajao sudski postupak oko rješenja pitanja njegova vlasništva.
No, svi ovi izdaci samo su kap u moru troškova što će ih iziskivati potpuna obnova "Galeba" koji bi po zamisli Grada trebao postati jednom od važnih turističkih atrakcija i  riječkih brendova, dok drugi u njemu vide tek  nepotrebnu i skupu ideološku investiciju, smatrajući da je svaka kuna uložena u njega  bačena.
Kao jedno od spornih pitanja često se postavlja kakve uopće veze imaju "Galeb" i Rijeka, no stručnjaci u čiji djelokrug ulazi briga za baštinu ističu da su ove veze višestruke, a u prilog tome govore i saznanja do kojih smo došli vlastitim istraživanjima.
Ona ukazuju na to da je preuređenje  "Galeba" u Titovu rezidenciju projektirano u riječkom "Brodoprojektu", koji je uz Brodarski institut iz Zagreba radio poslove za Jugoslavensku ratnu mornaricu. To će dakako, trebati biti potvrđeno i projektnom dokumentacijom, čiji pronalazak tek predstoji konzervatorima.
No, već i sada dostupni pisani tragovi, uz kazivanja ljudi koje smo kontaktirali, govore u prilog tom zaključku. Među ljudima koji su nam to potvrdili stoji i Igor Koprivnikar, nekadašnji direktor "Brodoprojekta", a  najzanimljivije  svjedočanstvo dolazi od poznatog  opatijskog ortopeda dr. Borisa Laha čiji je otac Zorko Lah domaćoj javnosti   gotovo potpuno nepoznat, premda je kao arhitekt najveći dio radnog vijeka proveo u "Brodoprojektu", baveći se unutrašnjim uređenjem brodova, a među njima i "Galeba",  i to u dva navrata.
Primorski slovenski biografski leksikon donosi natuknicu o Lahu u kojoj između ostalog stoji da je ovaj specijalist za oblikovanje brodske opreme projektirao unutrašnje uređenje "Galeba" 1952., kao i njegovu obnovu 1962. godine.
Uz ovo Lah je projektirao, odnosno vodio projekte interijera čitavog niza putničkih, teretnih i mornaričkih brodova, te državnih jahti. Na podužoj listi  njegovih ostvarenja nalazimo tako i   brodove iz čuvene Jadrolinijine serije "Pjesnici". Riječ je o prvim  putničkim brodovima građenima u Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata, poput "Vladimira Nazora" koji je prije nekoliko godina pretvoren u luksuznu jahtu retro izgleda koja plovi Mediteranom pod imenom Seagull 2.
Tu je  i brod "Partizanka",  kao i  "Maribor" iz serije "Gradovi" , zatim   brodovi rađeni za ratnu mornaricu,  poput državne  jahte  "Podgorka",  kao i teretni brodovi poput "Petra Zoranića".
Sve to Lah je radio kao djelatnik "Brodoprojekta" u kojem je bio zaposlen  od 1949. do umirovljenja 1972. godine, a važan podatak iz njegove profesionalne biografije govori da se za taj posao specijalizirao radeći kao suradnik tršćanskog arhitekta Gustava Puliztera Finalija.  Pulitzera je u svijetu proslavila upravo arhitektura brodova, da bi mu u okviru Mussolinijeve planske izgradnje novih gradova 1935. godine bila povjerena izgradnja rudarskog naselja Raša koju struka prepoznaje kao biser modernističke arhitekture i planiranja, unutar kojeg je ostvarena ravnoteža modernog, racionalističkog izričaja s prirodnim okolišem i tradicijskim načinom građenja.
- Priča o uređenju "Galeba" poznata mi je iz očevih priča, a vjerujem da bih mogao i prepoznati namještaj što ga je dizajnirao. I sada pamtim jednu tršćansku trgovinu u kojoj je birao presvlake za stolice, a sjećam se  i izbora slika za salon "Galeba" .
Bila su to djela Jakova Smokvine, Lojze Spacala, te Augusta Černigoja kojemu je otac bio posebno blizak, i osobno i po likovnim idejama. Upravo  preko Černigoja  došao je u kontakt i s Pulitzerom - kaže Boris Lah  koji pamti da je njegov otac sudjelovao i u opremanju Titove rezidencije na Brijunima.
- Sjećam se uzbuđenja, negdje u prvoj polovici 70-tih, kad su ocu javili da će doći po njega kako bi otišao na Brijune. Jovanka Broz željela je premjestiti neke slike, ali je Tito zatražio da se prije bilo kakve promjene  pozove arhitekt Lah koji ih je odabrao. Tada je otac već bio u mirovini, a umro je 1979. godine  - ispričao nam je Boris Lah.
Osim Zorka Laha, prema riječima Nenada Labusa koji se u riječkom Konzervatorskom odjelu najviše bavi tehničkom baštinom, pa tako i "Galebom", postoje indicije da je u preuređenju "Galeba" sudjelovao i Remo Venucci, brat blizanac slikara Romula Venuccija, što nam je potvrdila i njegova kći Patrizia Venucci Merdžo, glazbena kritičarka "La Voce del Popola".
Remo Venucci bio je inženjer strojarstva, koji se usporedno sa svojom profesijom  bavio i duhovnom glazbom, djelujući kao orguljaš i zborovođa u svim glavnim riječkim crkvama.
Prije rata radio je u riječkom "Cantieri Navali del Quarnero" na projektiranju energetskih uređaja i instalacija za sve vrste brodova i podmornica, a 1939. godine projektirao je motorni brod "Abbazia", prototip prema kojemu je, po kazivanju njegovih nasljednika,  konstruirano šest putničkih brodova iz  već spomenute serije "Pjesnici" kojoj je Lah dizajnirao interijere.
U razdoblju poraća, ostao je  u rodnom gradu i posvetio se obnovi gotovo razrušenog brodogradilišta. Kao jedini inženjer koji je ostao u sadašnjem "3. maju" izvršio je procjenu ratne štete za cijelo brodogradilište, organizirao njegovu sanaciju i izradio planove za generalnu rekonstrukciju. 
Kao šef strojarskog odjela "Rijeka projekta" u razdoblju od 1953. do 1965. projektirao je niz instalacija, među kojima i energetske instalacije Titove lovačke kuće u Gorskom kotaru, a prema podacima familije kao strojarski stručnjak sudjelovao je i u rekonstrukciji "Galeba".
I ovi podaci, kako ističe Labus, zahtijevaju dodatna istraživanja i  potvrde u projektima, no veze Rijeke i "Galeba" postoje u i drugim, već potvrđenim činjenicama, kao što u bogatoj povijesti broda postoje mnoge činjenice zbog kojih zaslužuje status kulturnog dobra.
- Brod "Karpatia" koji je plovio iz Rijeke za New York, ostao je zabilježen u kolektivnoj memoriji svijeta kao prvi brod koji je stigao u pomoć brodolomcima "Titanica". To ga je učinilo slavnim, a uz bogatu prošlost  "Galeba" vezano je mnogo više posebnosti koje ga izdvajaju u usporedbi s ostalim brodovima. U sklopu  muzealne prezentacije one  također zaslužuju posebnu pažnju, kao i činjenica da je to bio Titov brod.
Njegova povijest počinje u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova gdje je izgrađen 1938. godine, kao jedan od četiri broda za talijansku kompaniju Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB), koja se bavila trgovinom bananama. Brod je  nazvan je RAMB III, a kad je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, pretvoren je u ratni brod i dobio topove. Imao je ulogu prateće krstarice, ali i zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji, budući da je imao hladnjače.
No, u libijskoj luci Bengazi doživio je pogodak torpedom iz britanske podmornice. Brod  je  praktički ostao bez pramčanog dijela, ali neoštećenih motora,  a kapetan je teret uspio rasporediti tako da ga  je osposobio  za vožnju u rikverc, odnosno krmom naprijed. Na taj način je  plovio od Libije do juga Italije,  odakle je  otegljen u tršćansko brodogradilište, što je   poduhvat vrijedan pažnje - kaže Labus i dodaje:
-  Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci, dali mu ime "Kiebizt" i ugradili mu šine za izbacivanje mina. "Kiebitz" je tijekom 1944. postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a posebnost se u ovom  slučaju ogleda u činjenici da je "Galeb" metalni brod, što   nije svojstveno minopolagačima. Naime, mine su magnetne, pa metal i mine ne idu zajedno.
"Kiebitz" je potopljen 5. studenog 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1947. godine izvukla ekipa splitskog  "Brodospasa", po prvi puta primjenjujući u nas tehnologiju vađenja broda pomoću kesona ispunjenih zrakom.
To je također jedan od razloga zaštite, jer je kao tehnološko dostignuće prvi put primijenjeno na "Galebu". Nije iskorak tipa spuštanja na Mjesec, ali je vrijedno spomena - ističe Labus.   
Izvučeni  brod  predan je Jugoslavenskoj  ratnoj mornarici, a  nakon rekonstrukcije u pulskom brodogradilištu "Uljanik", uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod "Galeb", koji je od 1953. postao Titova ploveća rezidencija.
- O tome naravno svi znaju sve i imaju svoje mišljenje, a budući da je kod nas  sve  ispolitizirano od toga se ne možemo odmaknuti ni kad govorimo o kulturnim dobrima.  Kod nas se spomenička zaštita pogrešno izjednačava s dodjelom  ordena,  kao što je uvriježeno i da u enciklopedije  ulaze samo ljudi s posebnim zaslugama  za narod. No, zaštita  nije orden  i ne znači da je to  što  štitimo samo pozitivno. Kad bi se rukovodili takvim  kriterijem, ne bi bilo ni povijesti. Uostalom, i Hitlerov je mercedes zaštićen - kaže Labus,  a na odbacivanje  ideoloških  predrasuda u slučaju "Galeba" poziva i ravnateljica Direkcije za zaštitu kulturnih dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke Nikolina Radić Štivić.
-   "Galeb" je  od 1953. do 1980. služio kao plovilo Josipa Broza Tita i u toj je funkciji proveo 549 dana, posjetivši 18 zemalja Europe, Azije i Afrike. Brod su posjetila i na njemu bravila 102 strana državnika, o čemu su svjedočile i metalne ploče s upisanim imenima važnih posjetitelja. Među njima su bili indijski  i egipatski lideri Nehru i Naser, Nikita Hruščov, Winston Churchill, Indira Gandhi i mnogi drugi. Najveći broj putovanja broda vezan je uz Pokret nesvrstanih i političke kontakte Tita s državnicima Trećeg svijeta, pa je kroz to u svijetu postao poznat kao simbol politike nesvrstanosti i miroljubive koegzistencije, a ugostio je i poznate filmske zvijezde poput Sofije  Loren,  Elizabeth Taylor, Richarda Burtona ... Uvjerena sam da brod tako bogate povijesti može postati riječki brend, no šteta je da svaka rasprava o tome  vodi političkim prepucavanjima  koja zasjenjuju činjenicu  da smo njegovom  kupnjom profitirali za jedno kulturno dobro, koje je time i spašeno, nakon što je deset godina trunulo u brodogradilištu - kaže Nikolina Radić Štivić.
Prema njezinim riječima, prvi sljedeći korak vezan uz "Galeba" bit će priprema i analiza modela vezano uz buduće upravljanje brodom, a moguće su dvije varijante. Prema prvoj, "Galeb" bi postao luksuzna jahta koja bi devet do deset mjeseci godišnje bila u plovnom stanju, a ostatak vremena usidrena u riječkoj luci kao brod muzej i važna turistička atrakcija. Takav program podrazumijeva aranžman s privatnim partnerom, a u svrhu njegova pronalaska bit će raspisan natječaj, u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci. U slučaju da se partner ne pronađe, brod će cijelo vrijeme kao brod muzej biti usidren u riječkoj luci, a ovisno o jednom od ta dva modela, ovisit će  i buduća obnova.
  -  O troškovima obnove za sada ne možemo ni približno govoriti, a različite procjene koje su se do sada pojavljivale u javnosti  nisu utemeljene na stručnim analizama. Trošak obnove bit će  poznat  nakon izrade projektne dokumentacije, no prije svega treba utvrditi model budućeg korištenja. Ono što je u oba slučaja sigurno jest da će se težiti povratku izvornog izgleda broda iz Titovog doba, gdje god je to moguće. Kabine s kupaonicama i malim kabinetima vrlo su dobro sačuvane, kao i kuhinja, a strojarnica je savršena. U najgorem stanju je veliki salon za primanja koji je uništen zbog prodora vode dok je brod pripadao grčkom brodovlasniku Johnu Paulu Papanicolau. Do tada, brod će i dalje stajati na vezu, ali ćemo ispitati postoji li varijanta isplativija od dosadašnje, zbog težnje da se što manje optereti gradski proračun - kaže Nikolina Radić Štivić,  očekujući ubuduće i snažniju potporu Ministarstva kulture u ovome projektu.
-   Žalosti nas činjenica da Ministarstvo kulture  naš program popravka i održavanja "Galeba" za ovu godinu nije prepoznalo kao vrijedan sufinanciranja, pa nije uvršten u program javnih potreba u kulturi RH za 2010. Nadamo se da će se to promijeniti, a budući da opći uvjeti zaštite utvrđeni rješenjem o žaštiti "Galeba" nisu dovoljni za definiranje projektnog zadatka obnove, očekujemo da će nadležni Konzervatorski odjel u Rijeci  što prije utvrditi  i posebne mjere sustava zaštite. To znači da treba precizno definirati prostorne cjeline broda u kojime je nužno sačuvati izvoran oblik, kao i one u kojima je moguće provesti zahvate u cilju buduće namjene, a da se pritom ne naruše vrijednosti kulturnog dobra. Bez takve  podloge  ne možemo  niti definirati projektni zadatak - kaže Nikolina Radić Štivić. 
Prema procjenama dosad iznošenim u medijima, obnova broda muzeja koji bi stajao usidren koštala bi oko 10 milijuna dolara, a čak 40 milijuna dolara  ukoliko bi "Galeb" plovio. No, Nenada Labusa lako razljute ovakve kalkulacije, a posebno razmišljanja da bi gradski proračun u tome trebao biti glavni izvor financiranja.
- "Galeb" je nasljeđe koje se tiče ne samo Rijeke i  Hrvatske, nego svih zemalja bivše Jugoslavije, a s obzirom na ulogu koju je imao u ratnoj povijesti uvjeren sam da bi u dijalog oko njegove obnove bio spreman ući i Savez društava za očuvanje brodova iz Njemačke. Kad  bi našao partnere u Italiji i Njemačkoj, Grad bi mogao uspješnije konkurirati u evropskim fondovima, no nisam siguran da je najavljeni hodogram Grada ispravan.  Moje je mišljenje da bi najprije trebalo što preciznije elaborirati kako obnoviti "Galeba" i ustanoviti koliko će to koštati, jer bi se tako lakše našao partner. Muzealni dio i restauracija u cijeloj toj priči bitno je manja stavka od dovođenja broda u plovno stanje, za što nam treba procjena brodogradilišta. Neće se ništa dogoditi ako pričekamo još koju godinu  i budemo radili u fazama, a najbitnije je da se Rijeka prestane ponašati kao da je prokockala 150.000 dolara i nema za dalje, jer je to priča koja se mora ticati cijele Hrvatske, a probija i njezine granice.

Zanimljiva i kvalitetno pisana informacija, Tragac.

S puta u Englesku 1953.
[attachment=1]

Dali je moguče, da je Galeb prilikom posjete u Londonu 53. plovio Temzom do Londona? Na ovoj poslednjoj sliki liči kao, da je sidren na reki.

Učionica na moru  ...

[attachment=1]

Prvi put sam primjetio kormilo (obruč) na krmi.

Od posljednjeg javljanja došla sam u kontakt s više ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili povezani s Galebom, a među njima je i nekadašnji upravitelj stroja Galeba (od 1955. do  196O.) koji je  napisao knjigu o brodu i njegovim  plovidbama koja bi uskoro trebala biti objavljena.

O prvom Titovom putovanju 1953. u London, na susret s Curchillom,   između ostalog piše i ovo:

"Isplovilo se iz luke Zelenika, Boka Kotorska, 7. ožujka 1953. g, kroz Otrant, Jonsko more, zapadnim sredozemljem do Gibraltara. Izlaskom u Atlantski ocean uz pirinejski poluotok i Biskajskim zaljevom u kanal LaManch, ušćem Temze sve do Londona, gdje se usidrio 13. ožujka."   

Hvala, Jadrane. :)

Cista propaganda.
Tko je od pitomaca volio Galeb. Svuda samo ogranicenja i sminka.

Današnje Podgoričke Vijesti donose članak o Galebu.
Ne znam kako bih komentarisao ovaj tekst.... Delim ga sa svim plaubarcima pa da zajednodamo komentar!
 
Nijesmo smjeli prodati „Galeb”
TIVĆANIN RADE JOVANOVIĆ, KOJI JE TRI DECENIJE PROVEO NA „TITOVOM BRODU MIRA“ ZA “VIJESTI”:

Tivat - Crna Gora je napravila katastrofalnu grešku kada je iz svojih ruku ispustila pokretni spomenik novije istorije jugoslovenskog pomorstva – školski brod „Galeb“ kojeg sada u Hrvatskoj pretvaraju u brod-muzej – smatra penzionisani zastavnik prve klase Jugoslovenske ratne mornarice (JRM) Rade Jovanović iz Tivta.
Čovjek koji je na dužnosti komandanta glavnih i pomoćnih strojeva nekadašnjeg školskog broda JRM „Galeb“ – ploveće rezidencije doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, proveo skoro tri desetljeća, jedan je od najboljih poznavalaca „Galeba“, broda kojeg je država Hrvatska proglasila kulturnim dobrom od nacionalnog značaja i koji grad Rijeka namjerava obnoviti kao ploveći muzej.

Crna Gora, u čije je vlasništvo „Galeb“ dospio 1995. godine sa još nekoliko ratnih i pomoćnih brodova tadašnje RM Vojske Jugoslavije, bez imalo sentimentalnosti, za samo 750 hiljada dolara taj je izuzetno značajan brod „sa pedigreom“, 2000. godine prodala grčkom biznismenu Džonu Polu Papanikolauu. Nakon što je Grk ostao dužan riječkom brodogradilištu „Viktor Lenac“, „Galeb“ je prodat na sudskoj aukciji, a kupio ga je grad Rijeka sa namjerom da brod obnovi i postavi u svojoj luci kao muzej.
Prije oko dva mjeseca, oronuli i zapušteni „Galeb“ prvi put nakon 20 godina, izvučen je iz mora i dokovan u Rijeci kako bi se napravila procjena stanja broda pred početak ozbiljne obnove. Stručnjaci su pri tom konstatovali da su limovi na trupu 72 godine starog „Galeba“ u iznenadjujuće dobrom stanju i da odgovaraju limovima na prosječnom trgovačkom brodu starom samo 7 godina. Sasvim suprotno tvrdili su crnogorski zvaničnici prije 10 godina, pravdavajući odluku da prodaju „Galeb“ njegovim navodnim katastrofalno lošim konstrukcionim stanjem.

Informacija da je u Rijeci počela postepena obnova „njegovog“ broda koja će koštati od 10 do čak 40 miliona dolara, obradovala je, ali i do suza dirnula Rada Jovanovića, penzionisanog 78-godišnjeg mornaričkog podoficira koji je skoro tri desetljeća proveo na „Galebu“.
- U JRM sam na „Galebu“ proveo 22 godine aktivne službe i još 4 godine kao upravitelj stroja kada je brod već bio u civilnoj službi u vlasništvu Vlade Crne Gore. To je izvanredan brod, pokretna istorija i spomenik pomorstva svih naših eks-jugoslovenskih država i Crna Gora ga se nije smjela tek tako odreći- priča za „Vijesti“ Jovanović.
Dok razgovaramo u jednom od bungalova nekadašnjeg vojnog odmarališta Ostrvo cvijeća kod Tivta, koji je Jovanoviću i njegovoj supruzi dom još od 1991 kada su došli iz Splita, sa brojnih fotografija okačenih na zidovima, nas „gleda“ upravo „Galeb“ – glavni motiv svih fotozapisa o najznačajnijem dijelu bogate Jovanovićeve mornaričke karijere, započete još davne 1946. godine u Tivtu. Tu je ovaj rođeni Kruševljanin i jedan od prvoboraca Treće srpske brigade Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, stupio u JRM po završetku Drugog svjetskog rata, u koji je ušao pristupivši partizanskom pokretu još kao 11-godišnji dječak.

Ovaj čovjek je po nečemu jedinstven slučaj i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, jer je Rade Jovanović jedini borac NOR-a „od Triglava do Djevdjelije“ koji još nema riješeno stambeno pitanje! „Galeb“ je stoga i danas nešto što stari mornar smatra najbližim pojmu doma – a to se i osjeća u neskrivenoj ljubavi kojom Jovanović priča o tom brodu.
- Na „Galeb“ sam došao 1962. godine i sa manjim prekidima, ostao do 2000-te kada ga je Vlada Crne Gore prodala Grku. Tokom godina službe u JRM, sa „Galebom“ sam imao i 15 dužih krstarenja na kojim smo vozili predsjednika Tita, a on se najviše na brodu zadržao kada je „Galeb“ bio njegova ploveća rezidencija avgusta 1976. godine na Petoj konferenciji nesvrstanih zemalja u Kolombu na Šri Lanci- priča Jovanović koji je, ploveći sa Titom po svijetu, vidio i sve strane državnike koji su od 1962. do 1980. godine posjećivali jugoslovenskog vođu na „Galebu“.
- Vidio sam ih sve, jer sam bio ili na dočeku tih državnika, ili sam to gledao malo sa strane kada nisam bio u svečanom stroju. Pamtim ih mnogo – od prvog sekretara KP Mađarske Janoša Kadara, preko predsjednika Alžira Huari Buemdijena, sovjetskih lidera Nikite Hruščova, Leonida Brežnjeva, predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera, Libije Moamera Gadafija. Naši gosti na „Galebu“ bile su i poznate strane i domaće filmske zvijezde Elizabet Tejlor, Ričard Barton, za nas je velika zvijezda bila i Mira Stupica, književnici poput Miroslava Krleže....“- priča Jovanović, dodajući da je sam Tito na njega ostavio izvanredan utisak.

- Tito je više puta za vrijeme moje smjene dolazio u mašinski prostor i dosta puta sam mu kao dežurni oficir straže predavao raport. Uvijek je bio nasmijan i govorio je da mu je drago što je sa nama – mašincima. Jednom prilikom, temperatura u stroju je bila zaista velika – oko 50 stepeni Celzijusa, vidio je da smo svi oznojeni i da nemamo vode ili nekog osvježenja i pitao nas je imamo li šta da jedemo i pijemo. Izbjegli smo da mu kažemo pravu istinu i rekli smo da smo upravo večerali. Dvadesetak minuta pošto je Tito otišao iz strojarnice, stigla nam je obilna pošiljka najkvalitetnije hrane i pića i to ne onog što se davalo običnoj posadi, već onog što se služilo Titu i njegovim gostima. Od tada se uvijek vodilo računa da se strojarima daju pojačana sljedovanja hrane i pića- prisjetio se jedne od tih epizoda Jovanović ,dodajući da ga je uvijek fasciniralo Titovo znanje iz mašinstva, jer je jugoslovenski lider često svojim gostima koje je dovodio u strojarnicu „Galeba“, veoma stručno objašnjavao namjenu i rad pojedinih uredjaja u brodskom mašinskom kompleksu.
Penzionisani zastavnik I klase JRM, sa „Galebom“ je „tukao“ mnoga svjetska mora i dva okeana. Pri tome se legendarni brod pokazao i kao izuzetno sigurno i pouzdano plovilo, posebno tokom povratka iz Kolomba 1976. godine kada je osam dana i osam noći „Galeb“ u Indijskom okeanu pratilo orkansko nevrijeme sa valovima visokim i preko 10 metara.
- Pobješnjelo more nam je ostrugalo i svu boju sa trupa broda, ali nas je „Galeb“ sretno vratio kući- prsjeća se Jovanović.

Naglašavajući da su na „Galebu“ i dan-danas njegovi originalni glavni motori „Fiat“ iz 1938, Jovanović podsjeća da su Italijani, ponosni na tu činjenicu, Jugoslovenima nudili potpuno novi moderan pogonski kompleks za „Galeba“ u zamjenu za stare motore koje bi izložili u muzeju „Fiata“ u Torinu. Jugosloveni to nisu prihvatili, a Jovanović naglašava da za time nije bilo ni potrebe, jer tokom njegove službe na „Galebu“, nikada nije bilo nijednog ozbiljnijeg kvara ili zastoja na motorima.
- Strojevi na „Galebu“, ako su kvalitetno održavani kako smo mi to radili, su vrhunski. Mi smo se zaista trudili oko održavanja broda, posebno jer je to već i tada bio stariji brod, a rezervnih djelova ponekad i nije bilo. Jednom prilikom, nismo mogli naći nove ubrizgivače nafte i to smo rekli tadašnjem predstavniku „Brodokomerca“ iz Rijeke preko koga smo nabavljali djelove. Taj čovjek, Ivan Martinolić iz Malog Lošinja, koji je od 1935. do 1937. montirao glave i pomoćne motore kada je „Galeb“ građen u Italiji, nam je iz nekog samo njemu znanog skladišta u Djenovi, nabavio ne 18 koliko nam je trebalo, već čak 25 potpuno novih ubrizgivača i to čak nikada nije naplatio- ističe Jovanović, dodajući da je to samo jedan od niza dokaza u praksi koliko je „Galeb“ bio voljen i kod civila u bivšoj Jugoslaviji.

Stari pomorac nema dilemu da su najteži dani za „Galeb“ došli kada ga je preuzela Vlada Crne Gore i iz tivatskog Arsenala preselila u Bijelu gdje je brod nepomičan ostao četiri godine.
- Pokušali smo da brod dovedemo u plovno stanje i u tome smo i uspjeli, odrađen je remont i „Galeb“ je bio spreman za probnu vožnju. Niko međutim tada nije htio da plati gorivo i ulje da brod ponovno zaplovi – nije htjela ni Vlada ni brodogradilište Bijela i brod je uskoro prodat Grku. Novi vlasnik brod je platio manje nego što je koštao taj posljednji remont „Galeba“ u Bijeloj“- prisjeća se Jovanović, dodajući da je najveće propadanje i devastaciju nekadašnji Titov „brod mira“ doživio u vrijeme kada je njime gazdovala crnogorska Vlada.
- Tada je počeo da se krade i sa broda volšebno nestaje njegov čuveni inventar i djelovi opreme. Ja ne znam ko sve tada nije dolazio na brod. Iako smo mi tada imali službu koja je to trebalo da spriječi, sa broda se kralo i odnesene su stvari koje nisu smjele da se odnesu. Skinuli su dizalice od čamaca za spasavanje, nestala su četiri takva čamca i posebni gliser koji je pripadao komandantu broda. Nestali su i djelovi namještaja iz salona, a lično sam spriječio jednog čovjeka koji je pokušao da sa „Galeba“ skine i odnese čak i brodsko zvono- ističe Jovanović, dodajući da su on i jedan kolega zajedno skinuli, konzervirali i u jedan sanduk koji je ostao na brodu kada je „Galeb“ prodat novom vlasniku, spremili sve čuvene mesingane spomen-ploče postavljene za svako Titovo putovanje „Galebom“. Trenutak kada je „Galeb“ 2000-te u teglju remorkera odlazio iz Bijele, Jovanoviću i nekolicini njegovih kolega – posljednjoj našoj posadi legendarnog broda – bio je jedan od najtežih u životu.

- To je bilo izuzetno teško za nas, jer mi tada nijesmo znali gdje brod ide, ali smo znali da se „Galeb“ više nikada ovdje neće vratiti. Suznih očiju smo ga ispratili, jer smo toliko godina plovili na njemu i sve dali za „Galeb“, a sada ga neko odnosi i to za bagatelne novce. Crna Gora je veoma mnogo pogriješila što ga je prodala – da je od tog broda napravila muzej, imala bi više koristi nego što ga se ovako riješila – sa neskrivenom gorčinom kaže Jovanović, kod koga najnovije vijesti iz Rijeke o početku obnove „Galeba“ bude mješovita osjećanja.
- To me nevjerovatno raduje i čini srećnim, taman kao da ću ja ponovno biti član posade „Galeba“ jer je taj brod zaslužio i više nego što mu se priznaje kao zasluga – ne zbog toga što je to živi muzej, što je to bio brod Predsjednika Republike, što je bio školski brod, već zato što je bio naš -jugoslovenski brod. Svi su „Galebu“ okrenuli leđa kad mu je bilo najpotrebnije, a to je naša istorija. Mi smo istoriju bacili pod noge - ističe Jovanović, dodajući da mu nije jasno zašto se Crna Gora nije opredijelila da sa „Galebom“ napravi ono što sada radi Hrvatska.
- Ovi koji su se o tome ovdje pitali to sigurno neće razumjeti jer njih ne boli srce za „Galebom“- zakljuje stari morski vuk.

Od hladnjače i ratnika do broda mira

”Galeb“ je svoju burnu karijeru počeo 1938. godine u Djenovi, gdje je izgrađen kao brod-hladnjača ”Ramb III”. Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ”Ramb III” je mobilisala Ratna mornarica Italije i naoružala ga kao pomoćnu krstaricu i koristila kao snabdjevača njenih trupa u Sjevernoj Africi. Na jednom od tih putovanja pred libijskom lukom Tripoli,”Ramb III” je torpedovala britanska podmornica i teško ga oštetila, jer je torpedo bukvalno raznio i otkinuo čitav pramac broda. Italijanski zapovjednik ”Ramba III” tada je napravio gotovo nevjetovatan pomorski poduhvat, vrativši svoj teško oštećeni brod u Italiju i to vozeći preko Mediterana ”u rikverc”, odnosno krmom naprijed, jer je brod bio bez pramca!
Nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, brod preuzimaju Njemci i pregrađuju u pomoćnu krstaricu-minopolagač pod imenom ”Kiebitz”. Na vezu u riječkoj luci potopila ga je 25.novembra 1944 saveznička avijacija, a splitski “Brodospas” “Kiebitza” je izvadio iz mora 1948, nakon čega je otegljen u pulsko brodogradilište “Uljanik” odakle je 195.2 godine, temeljito rekonstruisan, izašao kao školski brod JRM pod novim imenom “Galeb”.
Tito se prvi put na njega ukrcao 10.septembra 1952. godine u Podgori gdje je sa palube “Galeba” izvršio smotru brodova JRM. U narednih 27 godina, “Galeb” je u Titovoj službi bio ukupno 549 dana od čega je maršal na brodu bio 318 dana preplovivši ukupno 86.062 nautičke milje Jadranom i mnogim svjetskim morima u poznatim “misijama mira i prijateljstva”. Ukupno su do Titove smrti na “Galebu” sa njime boravila 102 svjetska državnika. “Galeb” je bio Titova službena rezidencija za vrijeme 5. Samita pokreta nesvrstanih u Kolombu u Šri Lanci 1976, kada je maršal na njemu ugostio 29 delegacija zemalja-učesnica.
Britanska kraljica Elizabeta druga, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev, Čerčil, Gandi, Čaušesku, Valdhajm, Gadafi samo su neka od imena svjetskih državnika koji su boravili na ”Galebu“ dok je on u Titovoj službi često plovio svjetskim morima praćen eskadrom JRM koju su najčešće činili razarači ”Split”,”Kotor” i ”Pula” i trgovački brod ”Lovćen”. Na Titovoj jahti boravile su i filmske zvijezde poput Sofije Loren, Elizabet Tejlor, Kirka Daglasa i Ričarda Bartona.
”Galeb” je dug 117, širok 15,13 metara, a deplasman mu je 5.754 tone. Brzinom od 17 čvorova pokretala su ga dva ”Fiat” dizel motora, ukupne snage 7200 konja.

Drago mi je da je zastavnik Rade živ i zdrav. Poznajem ga, bio je kod mene u 17. FOPS rezervista - dobrovoljac tokom bombardovanja. Nesumnjivo je da je poznavalac struke, ali nije tačno da je bio "komandant glavnih i pomoćnih strojeva nekadašnjeg školskog broda JRM „Galeb“ " - moguće je da je to novinar malo doterao.

To je jedan stav, jedno mišljenje.

Pitanje: kojim novcem i voljom bi Crna Gora dovela "Galeb" u stanje da posetioci mogu da ga obilaze?

P.S. Odgovor ne očekujem, svi ga znamo.

interesantno....

1. ako ima nešto novo, da nije još napisano o galebu, samo   slobodno, novosti uvek tražimo

2. nova knjiga ?  U, pa to treba da se nabavi ! Kad, gdje, kako ...?

Lp,

Evo fotografije "Galeba" na Temzi prilikom spomenutog posjeta

[attachment=1]
[attachment=2]

Odlične slike. Ovo je iz Ilustriranog vjesnika ili starog Globusa.

Ovo je prilog "Jugosl. Mornara" uz br. 4/1953.

---poteskoce, cini se, sa prilozima

[attachment=1]
[attachment=2]

Prema rukopisu što sam ga vidjela, to je prvenstveno knjiga osobnih uspomena,  zabilješki s putovanja, a mislim da će biti objavljena u osobnoj nakladi autora.

Trebala bih se  uskoro naći s autorom, pa ako te zanima,  mogu ti pokušati  nabaviti primjerak kad izađe.

Lp

http://www.britishpathe.com/record.php?id=39013

Da, zanima me; naravno, pokrit ču troškove nabave.

lp,

Na kraju su 2 lepe slike Galeba a može se i prepoznat članak iz novina:

http://www.lokal-patrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=20&t=27&start=10

"Galeb" ispred vulkana-ostrva Strombolia ...

[attachment=1]

Nije još sve uništeno. Nađe se još koji komad po brodu.
[attachment=2]

Evo jedne fotografije sa ŠB "Galeb" koju sam pre nekog vremena nabavio ... Vrlo je interesantno to šta se dešava na njoj a kako nisam bio siguran o čemu se radi, zajedničkim snagama smo se dali na tumačenje. U tu svrhu, kontaktirali smo MT pukovnika Srboljuba Petrovića, dugogodišnjeg komandira V BO na ŠB Galeb, koji nam je pomogao objašnjavajući nam sledeće ...


[attachment=1]

...

Posada je u belim uniformama jer se radi o uplovljenju u stranu luku prilikom posete.

Slika je snimljena u vreme počasne - pozdravne (salutne) paljbe iz topova, pri čemu se znak za paljbu daje zastavicom u odredjenom vremenskom razmaku. Pošto je Galeb imao dva salutna topa "Škoda" kalibra 76mm, po jedan na svakom boku, očito je da je u konkretnom slučaju paljba plotunom, jer komandir stoji na sredini palube. U vreme dok sam ja bio na brodu nekoliko puta smo tako uplovljavali u strane luke, kada je protokolom to bilo predviđeno. U tim slučajevima prvo domaćin sa obale puca salut, a zatim mi kao odgovor na pozdrav.

Obično se pucao nacionalni salut - kao pozdrav brodu gostu, odnosno odgovor - pozdrav luci i zemlji domaćinu, a u nekim slučajevima i lični salut, kao pozdrav domaćina najstarijem komandujućem  na brodu i odgovor ličnosti domaćinu. Zaboravio sam koliko je plotuna koji od ta dva imao, sećam se samo da je za nacionalni pucano više plotuna.

Starešina koji nešto "piše" verovatno broji i vodi evidenciju o broju ispaljenih plotuna.

Čini mi se da se radi o slici sa nekog putovanja iz perioda između 1951. i 1961. (nakon obnove posle dizanja sa dna Rječke luke, a pre prve rekonstrukcije), pa te je izgled palube zbunio. Mogu ti reći da sam i ja dobro zagledao dok nisam rastumačio šta je šta na palubi. Izgleda da je u tom periodu stalno nešto demontirano ili montirano na konkretnoj palubi pa je zato izgled drugačiji. Mislim da je slika iz neke od godina bliže 1961. jer na palubi nema nekih uređaja i konstrukcija koje su bile na početku perioda, neposredno nakon obnove.

Ono što ti se učinilo kao razrovana paluba na desnoj strani su drvene grede i metalni stubići šatorske konstrukcije za sunčani šator, složene i podvezane između kućišta antenske uvodnice i sanduka pripremne municije desnog topa 40mm. Ispred toga se vidi magnetni kompas, a još napred je gornji pramčani top (mislim kalibra 120mm).

Pozdrav, Srba

...

Ovim putem se još jednom zahvaljujemo MT pukovniku Srboljubu Petroviću.

Drago mi je za ovaj precizni komentar g. Petrovića, kad bi imao vremena, on bi znao nam dosta interesantnog izpričati sa njegovog iskustva na brodu i upoznati nas sa tehničkim detajlima koje mi ne znamo.

Koristim priliku, da pozdravim Srbu, čoveka kojeg sam upoznao preko paluba.info kao vrlo prijatnog sugovornika.

Lp,

Slika iz Wikipedie: Ramb III u Rijeci prije naoružanja i upotrebe kao italijanski pomoćni razarač D6.

Jane's:

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=2]

Mislim, da ova još nije bila:

J.B.Tito, 2.8.1952.godine odao je priznanje brodograditeljema Galeba (iz monografije Uljanik, 1986):

Nadam se da se kolega Patriot neće ljutiti što sam ovu njegovu sliku, objavljenu u temi Hrvatski školski brod "Kraljica mora" (https://www.paluba.info/smf/ratne-mornarice-na-prostoru-jugoslavija/re-sb-vila-velebita/msg68732/#new), postavio ovdje. Fotografija je zaista izvrsna.

[attachment=1]

Koji je ovo brd na plutajucem doku ??
Inace i pored toga sto je tu Galeb potpuno zapusten, jos uvek lepo izgleda. :)

Malo sam u zaostatku sa pracenjem, pa se vracam na salutni plotun od 23.4.

U gornjem slucaju, a pretpostavlja se da je Tito bio na brodu, dan mu je plotun od 21 hica, a otpozdrav je takodjer bio identican.

(U mornarickoj se tradiciji smatra najvecom uvredom ne uzvratiti kompletan salutni plotun, a nekada se izostanak otpozdrava smatrao povodom za rat).  


 

Evo fotografije salutnog topa sa s/b Galeb, kao ukras na travnjaku Vojne akademije na Banjici, ispred bivseg odseka VA RM.[attachment=1]

E sad moram malo da pohvalim klasića, pukovnika Srbu Petrovića (tada Načelnika Mornaričko tehničke uprave) i sebe samog (tada sam bio u Sektoru za RM, Uprava pomorstva), kad neće niko drugi da nas hvali.

Negde 2003/2004., dva salutna topa sa Galeba bila su u masi drugih sredstava za rashod. Matora džangrizala, kakvi jesmo, čitali smo materijalne liste stavku po stavku. Kad smo uočili ova dva topa, zaustavili smo postupak rashoda i odmah kontaktirali Vojni muzej na Kalemegdanu. Ne mogu da se setim prezimena upravnika, potpukovnika po činu, koji se oduševio našom ponudom da mu ustupimo jedan top i odmah je prihvatio. Drugi je od početka bio planiran za Vojnu akademiju.

Tako bi drugi takav sautni top trebalo da bude u Vojnom muzeju na Kalemegdanu.

A bilo je potrebno samo da birokratski potpišemo materijalne liste i da ovakvi unikati odu u čeličanu...

Ima još sličnih događaja, ali o njima kada nađete i postavite slike na Palubu. ;D

Jeste, Boro, drugi salutni top sa galeba je u Vojnom muzeju na Kalemegdanu, a potpukovnik, sa kojim si se dogovarao je verovatno Nikolic.(zaboravio sam ime, cini mi se Dragan)

Ne znam u koji topic bi bilo najsvrsishodnije da postujem ove dve fotografije, ali, posto su snimljene na Galebu, neka ih ovde. Molim kolege, koje pamcenje bolje sluzi da odgonetnu sudionike ovog desavanja. Sve ove bivse kolege znam, ali se samo ponekima secam imena, pa ko nekog prepozna, neka napise.[attachment=1][attachment=2]

druga slika treći s desna stoji Cojka (čini mi se).A čuči Isto treći ali s leva Mate Marković (opet nisam siguran)

Na drugoj slici, prvi s lijeva. poručnik korvete mogao bi biti Ivo Banović, zvani Munja.
Ako je to točno onda su slike napravljene vjerojatno između 73. i 75.

 „Grande Cameroon“ peti brod iz serije od sedam višenamjenskih brodova za prijevoz automobila, kamiona i kontejnera nosivosti 24.800 tona koje Uljanik Brodogradilište gradi za talijanskog brodara Grimaldi Grupu.

http://www.uljanik.hr/index.php?id=14&no_cache=1&L=2&tx_ttnews[tt_news]=117&tx_ttnews[backPid]=10&cHash=aed69ac427

U pravu si Plavnik, kad sam ponovo pogledao sliku - Bane Munja glavom i bradom, lice i držanje tela...

Tako je... Ivan Banović, alias Bane Munja glavom i bradom, moj mentor za diplomski na VA :)

U drugom redu peti s lijeva kbb Josip Dundov. Sigurno jedan od najvećih ratnika i zapovjednika partizanske mornarice. Sudionik borbe protiv njemačkih torpednih čamaca kod Blitvenice itd. U istom redu i kbb Sveto Letica, kasniji stožerni admiral i zapovjednik HRM.
Odnosi se na prvu sliku.

Posto sam poznavao sve na fotografijama, ali mi je u secanju ostalo samo nekoliko njih, pokusacu da ih navedem. Na prvoj slici, s desna na levo stoje: k-dant s/b Galeb kf Kljajic(?), Herak Ivan, treci(?), cetvrti kbb Letica Sveto, peti Kbb Dragoljub Bocinov, sesti MT  Sifet Hodzic, sedmi vodnik Mate Markovic, osmi kbb Josip Dundov, deveti, kfr Jovo Celic, deseti(?), jedanaesti kbb Dojcilo Isakovic
S leva, stoje : por Marinko Primorac, zast Smiljanic, treci(?) cetvrti Cupin(?), peti (?), sesti Stevo Jakovljevic, sedmi Momcilo (Moca), osmi pbb Baja Cetkovic, deveti(?)
Cuce s desna: cetvrti je Zvonko Keskic Cojka, sesti je Radovic Milic
Cuce s leva:Pave rtg sa TC 224, Snobl, cetvrti Banovic Ivan (Bane Munja), peti Jantar (Slobodan Vukovic), sesti Varljen Josip i sedmi zast. Poljak

Na drugoj slici:
Stoje s desna: Banovic Ivan, drugi(?), treci Radovic Milic, cetvrti(?), peti Jovo Celic, sesti Dojcilo Isakovic, sedmi Jantar, osmi Herak Ivan
Stoje s leva: Marinko Primorac, drugi Smiljanic, treci Zvonko Keskic-Cojka, cetvrti Sifet Hodzic, peti(?), sesti(?), sedmi Momcilo (Moca), osmi(?), deveti Bajo Cetkovic
 Ako neko prepozna ove sa upitnikom neka dopise.

Nisam baš siguran. Možda je u donjem redu s rukom preko koljena MT kapetan Milan Manojlović. Bio je u to vrijeme na Galebu.

[attachment=1]

[attachment=2]

Auu Trpe, bravo, ova donja je potpuno nešto novo.

  :marinerolp,

I ja sam je jutros prvi put video na net-u, sad ne znam jel to orginalna umetnicka slika, ili je uz pomoc nekog programa napravljena da tako izgleda. :(

Galeba nikad dosta  ;)

[attachment=1]

Mornari na Galebu 1954.god.

[attachment=2]

Video zapis Titove posete Londonu,naravno na Galebu.
Moze se cuti i katastrofalan Titov engleski (verovatno niko nije smeo da mu kaze da nema pojma...a i sta ce to njemu  ;) )

http://www.britishpathe.com/record.php?id=30816

Ovaj Galeb iz 56 je jedna od najboljih slika tog broda.

Mislim, da na ovoj slici nije iz 1956, jer se navodi, da je u to variantu bio preradjen 1959-te.

Napravljeno je da tako izgleda, evo prave fotografije

[attachment=1]
nego, vidim da i ovdje se ''muka muči'' sa nacrtima Galeba....za ne vjerovat, nigdje ih se nemože naći :'(

De luxe slika.

Otkud je ova slika ?  Više manje sve slike su u par sličnih perspektiva, ova je sasvim drukčija. A imao sam mogučnost nabaviti jednu takodjer u drukčijoj perspektivi (slikano odozgo u smjeri pramca) ali je nisam jer je bila puna potpisa posade. Lp,

pretpostavljam na koju misliš, crno-bijela, Galeb na sidru 16.3.1953., s lijeve strane mu prilazi barka i dosta ljudi je okupljeno na pramcu?

Ne, crno bijela je ali je kasnije slikano. Brod je u plovidbi i mislim, da nije posade na palubi.

Ovu sliku sam u originalu i u velikom formatu vidio u porodicnom albumu dugogodisnjekg komandira glavnih i pomocnih strojeva na sb "Galeb", starijeg vodnika prve klase Rada Jovanovica u Tivtu. Odusevio sam se i pitao ga gdje je to i kada slikano i on mi je objasnio da je to navodno fotografisao neko od osoblja JNA vojnog atasea u Atini, sa nekog mosta blizu Pireja, prilikom jedne od "Galebovih" posjeta Grckoj..... Imam negdje u svojoj arhivi fotografski snimak te slike iz Jovanovicevog albuma (nije bilo drugacije nacina da je "uzmem" za svoje potrebe) pa cu postirati.....

Godina 1981. Iz Fronta za dan JRM.

Strrojari

Vridni trudbenici.

Bez njih nema plovidbe u međunarodnim vodama. Bez njih se brod trese i može se nasukati, potonuti. Brod se valja od lošeg kuhara.

Zasluženi odmor na krmi.

Boro evo ti drugara po struci.

Poznajem ga, jedno vreme je kao potporučnik (mislim da je bio podoficir pa završio kasnije višu školu) radio u akademiji dok sam bio pitomac. Bio je vrlo nezgodan kao dežurni oficir a mi bi redovno kasnili sa izlaska, obavezno je prijavljivao sve, ujutro - zna se, prekoredna služba pomoćnika dežurnog klase.  :(

Savjestan je bio. Učio vas vojničkom ponašanju dok ste vi mislili da ste u dobrovoljnom vatrogasnom društvu. E crni Boro.

Svi pitomci na svetu su isti - misle samo na tri stvari - spavanje, hranu i još nešto.  ;D

Borbena uzbuna na Galebu.

Komad cjevurine

Neraspoložena posada ( moral nizak, nisu doručkovali još).

U predahu između dva sata navigacije, kad pada kiša najbolje je ispod čamca za spasavanje.[attachment=1]

To su već stari mačci. Nisu se oni izgubili u životu.

Evo jedna snomljena u Ligurskom moru 1974, vjetar do 120km/h, Galeb je imao prodor vode u pramčanu trpezariju, na provi je odnjelo kašune sa pojasevima za spasavanje i dva bubnja sa čeličnim konopima. Dok se komandant znojio na mostu pitomci su se veselo slikali, i za  razliku od odgovornih uživali u nevremenu.[attachment=1]
E, brodarski oni mačci su več ofucani.

Herman Drnovsek.

1975, Pirej, pred izlazak u grad na krmenoj palubi.[attachment=1]

Kapetan fregate je (barem tako mislim) Drnovšek Herman- sada živi u Sloveniji, a pbb je Tahir Mehmedović, bio je i pom. k-danta na TČ 215-prije nekoliko godina sreo sam ga u Splitu.

E, Jantar kasno sam vidio, da si več prepoznao K.danta
Pozdrav za tebe od Čarlija

Obojicu poznajem iz viđenja (imena neznam). Znam, da sam jih viđao po Lori kao starješine.

Maslesa i moj kum Cavic.Evo jedne sa Kopakabane nocu.Kovac,Djekic,Jasarevic.Neko nije mogao u grad!

Djekić je završio i podoficirsku školu XIX klasa u Puli. Pitomci njegove klase su bili nama destari, kada smo se uhodavali u pitomački život.

Oficiri s Galeba. Slikano negdje u Crnom moru. Pozicija i vrijeme nisu navedeni.

Vježba iz astronomske navigacije na Galebu.

Ovo su jako lepe fotografije ... Hvala brodarski  :super

Hvala, Duje, veliki pozdrav za Tebe i Carlija. I hvala Ti![attachment=1]

Vojni orkestar na palubi Galeba.[attachment=1]

Vježba signalnim barjačićima na palubi Galeba.[attachment=1]

Galeb u Gružu.

Dnevno političko informiranje na putovanju prema Varni.

Praktična obuka pitomaca.

Vježbe iz terestričke navigacije

Na Galebu je prvi puta bio i gpk Mirko Jovanović. Vježba Podgora 72.

Političari i voni vrh na jednoj palubi. Palme iz tikovine rastu, kavica, cigarete i novine. Idila.

na krmi.

Bivša Titova jahta pokazala se kao rupa bez dna za Grad Rijeku

Za vez »Galeba« 617 tisuća kuna iz proračuna

Škver u Martinšćici početkom ove godine je obavio i dokovanje ovog ruiniranog broda koji još od 2000. godine trune na vezu u »Lencu«


RIJEKA Samo za troškove operativnog veza bivše Titove jahte »Galeb« u Martinšćici u ovoj godini iz gradskog proračuna Rijeke bit će plaćeno 617 tisuća kuna. Podatak je to koji se može iščitati iz natječaja koji je ovih dana objavljen na službenim stranicama Grada Rijeke. Natječaj je, doduše, samo formalnost koju propisuje zakon o javnoj nabavi, a u pitanju su troškovi veza koje će Grad Rijeka platiti brodogradilištu »Viktor Lenac« za razdoblje od studenog prošle do kraja ove godine.


Sudska dražba

Upravo je ujesen prošle godine, podsjetimo, na sudskoj dražbi Grad Rijeka postao vlasnikom »Galeba«, i to za 150 tisuća dolara. Škver u Martinšćici početkom ove godine obavio je i dokovanje ovog ruiniranog broda koji još od 2000. godine trune na vezu u »Lencu« nakon što je bivši vlasnik, američki Grk John Paul Papanicolau, odustao od preuređenja ovog povijesnog broda, očito zbog financijskih problema. Nakon više godina »potezanja« po sudovima, pravomoćno su okončani sudski postupci za naplatu dugovanja koje od Papanicolaua potražuju, prije svega, »Viktor Lenac«, a potom i jedna riječka agencija i mornari koji su nastojali voditi brigu o brodu. Tako je »Galeb« i dospio na javnu dražbu.


Čeka se preuređenje

Ministarstvo kulture, na inicijativu riječkog Konzervatorskog odjela, 2007. godine ovu je nekadašnju Titovu jahtu stavilo pod status i zaštitu kulturnog dobra RH. Prije dvije godine, Grad Rijeka platio je oko pola milijuna kuna za najnužniju sanaciju »Galeba« čije je nadgrađe i paluba bila u vrlo lošem stanju, pa je prodor oborinskih voda ugrožavao sigurnost broda. Dokovanjem u siječnju ove godine i izmjerom debljine lima trupa stručnjaci »Lenca« utvrdili su da je trup »Galeba« u znatno boljem stanju od palublja i nadgrađa, čak iznenađujuće dobrom.

U Gradu Rijeci čekaju da Ministarstvo kulture, s obzirom na to da se radi o kulturnom dobru RH, odredi uvjete i kriterije pod kojima će se »Galeb« moći preurediti. Tek nakon toga, doznajemo iz ureda gradonačelnika, pristupit će se izradi projekta rekonstrukcije, a time i buduće namjene Titovog »Galeba«.

O. ANTEŠIĆ (Novi List)


I par slika od neki dan ...

Nažalost, fotografije nisu moje, pa samo ovako ...

General major Vuk Kovačić s izviđačima 1972. godine na Galebu.

Brodarski, jesi li siguran da je Vuk Kovačić bio general-major? Jer ako jeste, trebalo bi, po uniformi, da je bio u MT službi, a nikad nisam čuo za njega kao MT generala. Da nije bio kontraadmiral, a novinar dao sebi malo puno slobode?

Druže, sutra ćeš ga viditi na palubi. Ima jedan veliki intervju s njime. Otišao čovjek u mirovinu kad si ti ušao u gimnaziju.

I ovo pripada Galebu.

Malo jutrašnjeg Galeba na uvijek istom mrtvom vezu, a sve pod mjesečinom ...

Ova je kolekcija mali i skromni poklon i znak pažnje u počast Marineru što je iznašao hrabrosti, snage i odlučnosti nagals kazati što misli o "mrtvim vezovima" i vezama koje nam donose one koji odlučuju o njima (mrtvim vezovima) ...

Bogami, odlican serijal, hvala @Patriot. :klap :klap :klap

Ako je to Vuk Kovacic, rodjen 1919.g. i umirovljen kao general-potpukovnik - zanimljivo - uniforma i cin.
Brodarski podastri informacije.

Umirovljen je 1972. godine. Sad ti Jadrane računaj. Bio je diplomirani inženjer brodogradnje, rođen je u Splitu itd. Imaš još jednu njegovu sliku na palubi. U rubrici '' Ko nam je komandovao ''. Dosta poznat čovik. Vidim da si dobio novu značku '' stručnog suradnika ''. Čestitam!

Hvala ti na cestitci. Ona prije svega (osim Upravi) ide i Majstoru Jantaru (skoro sam napisao - majstoru Radovanu).

 zašto je dok iza Galeba toliko dugo prazan

Pustili su ga takvog da ga ja mogu na mjesečini (koju zadnja tri dana zeza naoblaka) slikati takvog ... Šalim se, ne bi znao zašto, uostalom tek je tri dana prošlo od zadnjeg broda u njemu ... U pravilu vrlo je rijetko prazan ...

  Upravo zato i pitam.Dok dole ,brod izađe.Dok gore,potklade se postave za drugi brod i opet dole .I tako u krug inače nije isplativo.

Galeb u 2 slike. Dok je zauzet.

  To na moj račun! SAMO sam pitao

Bio, jer je na tvojoj slici brod STAR LADY koji je otamo otišao prije više od tri tjedna ...

Evo jedna moja, slikano 27.06.2010.
[attachment=1]
...i da usput nešto pitam, koje su godine na Galeba stavljeni M-75 topovi??

Gaston, jučer, ni amo, ni tamo ...

[attachment=1]
Galeb u Istanbulu, 18 srpnja 1988 g.

evo za ljubitelje detalja: radna teka od jednog starješine sa "galeba", pisana i crtana 60-tih godina. kad uhvatim vremena poskenirati ću je cijelu i uploadovati na rapidshare
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7]

Hvala Ti na ugodnom iznenađenju. Radne zabilješke su uvijek zanimljive.

evo jedne grupne fotografije na gornjoj palubi

[attachment=1]
jedan od likova sa fotografije mi je ispričao da su titove pudlice, u momentu kad je fotograf okidao, naprosto skočile u krilo titu i admiralu pecotiću.

iz "galebovog" salona: ovaj djecak je bio pobjednik na nekom  kvizu o pomorstvu. mozda neko zna vise o tome.

[attachment=1]

Dve značke  ...


[attachment=1]

[attachment=2]

Postoji i plaketa prilično velika, izgleda kao ove značke i navodno je dosta rijetka.

Dijelio ih je Stevan Kljajić starješinama "Galeba" na 25-godišnjicu broda, odnosno njegove druge inkarnacije.
Pored plakete, iskovana je u IKOM-u i serija značaka koje su dijeljene kao poslovni pokloni. Uz plaketu je išla značka kvalitetnije iskovana od ovih na slici i emajlirani privjezak za ključeve. Imam ih negdje po plakarima, pa cu poslikati i postaviti.

[attachment=1]

Plakete je dodjeljivao tadašnji zapovjednik (komandant) Galeba, Stojan Kljajić.

znao, sorry, permutacija

MARINKO SUDAC I BRANKO FRANCESCHI PRIPREMAJU VELIKU IZLOŽBU AKTIVISTIČKE UMJETNOSTI NA BRODU »GALEB«
Umjetnost koja osporava totalitarističke sustave
 
 
Kombinacija prostora koji simbolizira totalitarizme 20. stoljeća s aktivističkom umjetnosti koja ih niječe, predstavlja eksplozivnu kombinaciju koja obje cjeline predstavlja kao kulturološki i muzeološki nezamjenjive
 

RIJEKA Kolekcionar Marinko Sudac i direktor Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti Branko Franceschi, dok se dojmovi oko sjajnog okupljanja grupe OHO u Zagrebu još nisu slegli, najavljuju novi spektakularni projekt u Rijeci: veliku izložbu aktivističke umjetnosti na brodu »Galeb«, nekadašnjoj plovećoj Titovoj rezidenciji, koja bi se trebala održati iduće godine.
    Najbogatiji dio Kolekcije Marinko Sudac čini upravo aktivistička umjetnost koja je osporavala dva totalitaristička sustava u kojima je brod »Galeb« odradio svoj radni vijek: fašističke Italije u kojoj je 1936. godine izgrađen kao brod za prijevoz banana, da bi mu nakon objave rata u Velikoj Britaniji bili dodani topovi, te socijalističke Jugoslavije u kojoj je postao reprezentativno plovilo njezinog vrhovnog komandanta, šefa partije i doživotnog predsjednika.
    – Kombinacija prostora koji simbolizira totalitarizme 20. stoljeća s aktivističkom umjetnosti koja ih niječe, predstavlja upravo onu eksplozivnu kombinaciju koja obje cjeline predstavlja kao kulturološki i muzeološki nezamjenjive – kaže Branko Franceschi koji je osmislio koncepciju ove intrigantne izložbe.
   
Područje zastoja

Projekt radnoga naziva »Područje zastoja« povezuje potencijale dvaju naizgled nepovezanih, a zacijelo nedovoljno iskorištenih kulturoloških cjelina: broda »Galeb« i avangardne umjetnosti Kolekcije Marinko Sudac, s naglaskom na politički aktivizam. Brod i kolekcija se – svatko na svoj način – nalaze u tranziciji prema muzeju, a zajedničko im je i to što su u složenim odnosima domaće kulturne sredine i politike podjednako podržavani i sumnjivi.
    Odluka Grada Rijeke i čin akvizicije zapuštenog i devastiranog »Galeba« naišli su na kontradiktorne reakcije javnosti, no inicijatori projekta smatraju da je potencijal uređenja broda u atraktivnu muzejsku cjelinu evidentan i višeznačan.
    – Izložba »Područje zastoja« fokusira se na nemogućnost našeg društva da otvoreno prihvati, procijeni i iskoristi kulturnu baštinu nedavne prošlosti – kaže Franceschi, a Sudac je uvjeren da za sudbinu »Galeba« postoji globalni interes.
    – To će sigurno biti najveći spektakl sljedeće godine. Riječ je o projektu izuzetnog marketinškog potencijala koji će odjeknuti cijelom regijom u pravcu Istoka i Zapada, a i izvan tih granica. Naša vizija tu se ne zaustavlja, tražit ćemo sredstva međunarodnih fondova i sponzora za potpunu obnovu »Galeba« u ploveću jedinicu Muzeja avangarde koja će uključivati i njegove povijesne sadržaje.
   
Riječka podrška projektu

Brod »Galeb« simbolizira najviše aspiracije Titove socijalističke Jugoslavije kao nezaobilaznog i nezavisnog čimbenika međunarodne politike. Na njemu je u uvjetima onodobnog luksuza dobrim dijelom definirana koncepcija Pokreta nesvrstanih, a s druge strane simbolizira i Titovu sklonost lagodnom životu koja je na razini dnevne politike narodu predstavljana kao vrhunac općeg sudjelovanja u prosperitetu socijalističkog društvenog uređenja i samoupravljanja.
    – Na izložbi ćemo vidjeti radove poput »Turpitude« Marka Ristića s ilustracijama Željka Hegedušića iz 1938. godine, što ga je zabranila jugoslavenska diktatura, ili knjige objekata Vlade Marteka »Prvo i drugo zasjedanje AVNOJ-a« iz 1973. godine koji su ironizirali tadašnju indoktrinaciju – saznajemo od Franceschija.
    Pregovori o izložbi u punom su jeku, a u Gradu Rijeci pružaju podršku projektu.
    – Projekt je intrigantno koncipiran i rado ćemo kao vlasnici broda ustupiti »Galeb« za održavanje izložbe. Smatram da će izložba pobuditi veliki interes građana i za sam brod, te ujedno biti prilika da ga veći broj ljudi razgleda. Naš udio u organizaciji svest će se na minimalno uređenje broda, prvenstveno čišćenje unutrašnjosti. Mislim da sama izložba neće bitno ubrzati privođenje »Galeba« konačnoj svrsi, ali bi sigurno mogla pomoći da u javnosti podigne razinu svijesti o potrebi njegovog uređenja kao dijela kulturne baštine – kazao nam je gradonačelnik Vojko Obersnel.

Ja sam je nazvao"Pitomci-buduci admirali-sa sekstantom"
[attachment=1]

imam negdje poster iz tog broja fronta: sprijeda je jedrenjak jadran a pozadi slike i osnovni podatci o svim tipovima plovila koje je jrm imala

Imam ga i ja ali jeveliki format(kao 4 stranice) pa ga nemogu skenirati

a po dijelovima ?  ipak bolje nego ništa.  lp,

 A slike i podaci o plovilima mogu de se skeniraju i postave?  Možda je nešto ovde preskočeno( mada čisto sumnjam)!?

Evo 2 linka na emisije Nove TV o Galebu. Ispričavam se za reklame, ali to je komercijalna televizija. Uglavnom, možda se nešto pokrene...
http://videoteka.novatv.hr/multimedia/titovom-galebu-slijede-bolji-dani.html
http://videoteka.novatv.hr/multimedia/in_tema/prica-o-galebu-oronuloj-morskoj-grdosiji.html

Lijepo je vidjeti da se nešto pokreće, u današnjem svjetu sve pokreće isključivo materjalni interes i računica, ostale vrijednosti su ostale potisnute u pozadinu. Ako postoji volja da se obnovi brod koji je dio naše povjesti, nači če se i sredstava. Ovo što se sad dešava sa Galebom je neprihvatljivo i sramota.

Ne znam da li je ova vec ranije mozda stavljana, ali za svaki slucaj je postiram.
"Gaston" uplovljava u Taranto.

Moja klasa je 1977. godine sa Gašom bila u Tarantu. Pre toga smo posetili Tripoli i Oran. 

U pozadini dime dva tegljača, treba napomenuti da je Galeb manevre uvijek, kad se je moglo izbjeći pomoć tegljača, manevrisao svojim pogonom brez asistencije. Manevri su uvijek bili lijepo i stručno izvedeni.

 

         U utorak, 5. listopada 2010. godine, u 12.00 sati, u Gradskoj vijećnici, Korzo 16, održat će se predavanje dott.ing. Alberta Guglie M.d.L., samostalnog profesionalca i sudskog vještaka tehničke struke pri sudu u Trstu, te člana CCIAA (gospodarske komore), na temu motornog broda Galeb, kulturnog dobra u vlasništvu Grada Rijeke, uz prezentaciju njegove povijesti od razdoblja izgradnje do danas. Predavanje će se održati na talijanskom jeziku, sa simultanim prevođenjem na hrvatski.

Predivno, steta sto ne mogu biti tamo da to iz prve ruke cujem, no ne sumnjam da cete nam Vi koleginice, to kvalitetno premijeti u novinama.

Ja je se ne sećam ...
Prva liga, efektna stvar ...

Ja san sa SB Galeb direktno susreo 2 puta
I-kad je 47 klasu iz Pule dopeja do Sibenika(prekrcao nas je DTM)
II put je bio kad je nas PT61 docekao Gasu kod Murtera i prekrcao (mislim 50 klasu) nove mornare rsporedjene za VP Sibenik-cio brod se plavio od uniformi mladih mornara-sedeli su na palubi na stivama.Inace tada sam posljednji put i vidio svoje klasice koji su bili na Gaebu-posebno se sjecam na Ivana Jagodica,odlicnog druga i dobrog mornara-tamo je od mornara dogurao do mladjeg vodnika,koji nam je bio uzor jos iz Pule,I danas se sjecam njegovog"Pozdrav klasi!"............................

[attachment=1]
[attachment=2]

P.S.
Ako sam promasio brod, javljajte da ga fotke premestim na pravo mesto.  ;)

Na zadnjoj slici se vidi jos jedna brodska sluzba-dezurni(strazar)kod zastave koji je imao zadatak da zastavom pozdravlja sve brodove u susretu.Inace krmenu zastavu su imali pravo viti (po pomorskom pravu) brodovi duzi od 50 metara(moj je imao 57).

Nisi promašio al' da pitam:  jel to idu mornari u prekomandu ? TEK TAKO-  BEZ UNIFORME PO PALUBI ?

Nisu to mornari koji igu u prekomandu-to su pitomci na skolsko/nastavnom krstarenju."Gasa" nije imao bazen,ali mogli su se improvizovati tusevi,a palube su bili prostrane i udobne(brodski drveni pod)

[attachment=1]

evo cijele biljeznice, malo je potrajalo oko scana i uploada

http://hotfile.com/dl/73473459/171d89d/Galeb_biljeznica_Rade_Jovanovic.zip.html

Pronađeno na netu.

Nisam baš siguran je li ovo Galeb?

Nisam imao puno manevarskog prostora sa starim Zenitom.

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

Staro spadalo. ;)

GLAVNI MAKINIST »GALEBA« DUŠAN MILIĆ (83), O GODINAMA PROVEDENIM NA PUTOVANJU S TITOM
Moji dani na »Galebu«
 
 
Mi, ljudi na brodu, bili smo Titu broj jedan! Brinuo je za sve članove posade, a budući da je svojedobno radio u brodogradilištu Kraljevica, posebno se zanimao za nas strojare. Bio je zaljubljen u brodove, a mrzio vožnju avionom

 
 
Ne volim kad se o »Galebu« priča kao o Titovoj jahti, jer on to nikada nije bio. Tito nikada nije plovio njime da bi demonstrirao lagodan život, niti su to bila krstarenja povezana s bilo kakvim bonvivanskim užicima. U bivšoj Jugoslaviji »Galeb« je bio prvenstveno školski brod za obuku pomorskih kadrova ratne mornarice, a zvali smo ga i brod mira jer je imao važnu ulogu u stvaranju pokreta nesvrstanih.
    Tako o »Galebu« priča 83-godišnji Dušan Milić, rođeni Riječanin koji se kao dječak od 15 godina s grupom Dražana priključio partizanima, nakon čega su mu majka i sestre završile u talijanskom logoru. Nakon rata i završene mornaričko-tehničke akademije, radni je vijek proveo na visokim dužnostima u ratnoj mornarici, a pet godina bio je i upravitelj stroja »Galeba« i to baš u vrijeme Titovih najintenzivnijih plovidbi, od 1955. do 1960. godine.
    Danas kao umirovljenik živi u Rijeci, a nedavno je u ekskluzivnoj nakladi od 80 primjeraka objavio knjigu »Moj Galebe« u kojoj opisuje vlastita sjećanja na plovidbe »Galebom«.
   

Preuređen u »Uljaniku«

– Imao sam sreću i čast oploviti »Galebom« pola kugle zemaljske, obišavši niz zemalja Europe, Afrike i Azije. S vremenskim odmakom od skoro 50 godina mogu reći da je to čudo od broda. Ploveći pod četiri zastave i tri imena u svoje 72 godine proživio je četiri života, kao trgovački, ratni, školski brod i brod mira. Sretan sam što ga čeka još jedan život i što je njegovu vrijednost prepoznao baš moj rodni grad Rijeka, jer je njegova povijest u mnogo čemu vezana baš za ove krajeve: Istru, Kvarner i Rijeku – kaže Milić na početku razgovora.
    »Galeb« je svoj život počeo 1938. kao talijanski brod za prijevoz banana RAMB III, a kraj rata dočekao kao njemački minopolagač »Kebitz«. U međuvremenu je preživio torpediranje u Libiji iz koje je bez pramčanog dijela uspio doploviti do Trsta, da bi u savezničkom bombardiranju Rijeke bio potopljen.
    Kako je došlo do odluke da se uvrsti u sastav Jugoslavenske ratne mornarice, nakon što je 1948. godine izvađen s dna riječke luke gdje je ležao četiri godine?
    – Već kao jedan od četiri trgovačka broda građena za prijevoz banana iz tadašnjih talijanskih kolonija Etiopije, Eritreje, Somalije i Libije, RAMB III se odlikovao respektabilnom brzinom i vitalnošću. Na brod su ugrađena dva dvotaktna Fiatova dizelska motora, svaki po 2.500 KS s dvije osovine i dva propelera koja se dobro drže i danas. Sredinom 50-tih godina su ljudi iz Fiata čak nudili da otkupe te motore za muzej, u zamjenu za nove.
    U svoje vrijeme to su bili najbrži trgovački brodovi u Sredozemlju, a već u toku projektiranja i gradnje predviđeno je da se na njih mogu ugraditi po četiri topa i nekoliko protuavionskih mitraljeza, kako bi u ratu preuzeli ulogu pomoćnih krstarica.
    Kad su nakon kapitulacije Italije brod zauzeli Nijemci, uvidjeli su da je sposoban za veće borbene zadatke, pa su ga preuredili u minopolagača. Naravno da je brod takve kvalitete bio svima interesantan, a pogotovo kad se pokazalo da se oštećenja nastala bombardiranjem mogu relativno lako otkloniti. Željela ga je trgovačka mornarica, ali je u Beogradu odlučeno da ga dobije ratna.
    Popravak broda bio je dugotrajan i mukotrpan, a napravljen je u pulskom »Uljaniku«, uz puni angažman radnika brodogradilišta i pripadnika ratne mornarice. S broda su izneseni svi glavni i pomoćni strojevi, a rastavljeni su i svi ostali uređaji. Svaki njihov dio se prokuhavao u slatkoj vodi kako bi se odstranili tragovi soli i ostali talozi. Nastojalo se iskoristiti baš svaki upotrebljiv dio kako bi se uštedjelo i izbjeglo nabavku novoga.
   

Ime Galeb dobio zbog ljepote

Kakav je bio prvotni plan ratne mornarice oko namjene broda?
    – S obzirom da je brod pod njemačkom komandom postao minopolagač, i naše je rukovodstvo odlučilo osposobiti ga za istu namjenu. Opremljen je tračnicama, dizalicama, izbacivačima, svim što treba za prijevoz i polaganje mina, a dobio je naziv »M-11«. U jednu noć mogli smo ukrcati i položiti u more više od 400 mina. Nismo ih polagali, ali smo bili spremni ako zatreba, jer je to bilo vrijeme Zone A i Zone B. Bili smo na granici. Srećom, brod nikad nije korišten u te svrhe, a već tijekom 1950. i 1951. godine odlučeno je da se preuredi u školski brod. Zbog toga je pregrađen i djelomično rekonstruiran. Produžene su pramčana i krmena paluba, tako da je dobiven prostor za kabine, učionice, salon i prateće prostorije. U četiri minske komore uređeni su prostori za smještaj pitomaca, brodske radionice, rashladne i municijske komore, a s obzirom da je brod izgubio teretno-trgovačku funkciju u njegovo dvodno ukrcan je i željezni balast od oko 400 tona težine što mu je osiguravalo stabilnost tijekom plovidbe.
    Od naoružanja na brodu su i dalje ostala četiri topa, tipa »bofors« 40 mm i dva četverocijevna protuavionska mitraljeza. Brod je opremljen radarom, suvremenim navigacijskim uređajima i sredstvima veze. Povećan je i broj tankova, tako da je mogao ukrcati 600 tona nafte i 400 tona pitke vode. Za svih »Galebovih« putovanja na brodu se pila isključivo naša voda i jela naša hrana. Tito nikad nije pojeo ništa što nije bilo domaće.
    Kad je Tito prvi put stupio na palubu »Galeba«?
    – Bilo je to 10. rujna 1952. godine u Puli, u sklopu proslave Dana mornarice. Kao nekadašnji metalac s iskustvom rada u brodogradilištu Kraljevica, razgledao je brod »stručnim okom« i bio je zadovoljan. Nakon njegove »inspekcije« odlučeno je da se brod počne koristiti i za državničke posjete. Ne mogu točno tvrditi kako je dobio ime »Galeb«, ali se pričalo da je glavni razlog to što se radilo o brodu izrazito lijepog izgleda, skladnih brodskih linija i velike brzine, što je za tu vrstu broda tada bilo izuzetno. On je zaista »letio« širom raznih mora i oceana.
   

Apartmani za Jovanku

Da bi mogao služiti u državničke svrhe, na brodu su izvedene manje preinake. Proširen je salon i uređen manji apartman za Tita, ali nije tu bilo nikakvog posebnog luksuza. Kabina zapovjednika bila je tri puta ljepša od one u koju se Tito prvi put ukrcao, a moja je kabina bila do njegove. Tek kasnije se njegov prostor proširio, dodana su još dva apartmana, za Jovanku i goste. To je bilo rezervirano isključivo za njihove potrebe, ali smo srednju palubu koja je bila Titova šetna paluba mogli slobodno koristiti dok nije bio na brodu.
    Kako ste postali upravitelj stroja »Galeba« i kakve uspomene nosite s brojnih putovanja?
    – Na »Galeb« sam se ukrcao 1955. i bio sam iskreno začuđen da su u plejadi sposobnih i relativno mladih časnika baš mene izabrali za upravitelja stroja. Možda sam im bio simpatičan, ali je činjenica da je to značilo najvišu ocjenu moga rada, moga znanja, ponašanja... A imao sam nepunih 28 godina. Doživio sam to kao golemu čast, ali prije svega i veliku odgovornost. Prije mog dolaska Tito je s »Galebom« bio na već četiri plovidbe. Prvi put u proljeće 1953. kad je na poziv Winstona Churchilla otišao u prijateljski posjet Velikoj Britaniji, a od travnja 1954. do veljače 1955. isplovio je još tri puta u državničke posjete: u Tursku, Grčku te Indiju i Burmu.
    Moje prvo putovanje s Titom počelo je šest mjeseci nakon ukrcaja na »Galeb«, a posjetili smo Egipat i Etiopiju. Iste smo godine plovili i na Krf, a treća i najduža vožnja s Titom na brodu bilo je putovanje u Afriku i Aziju od prosinca 1958. do ožujka 1959. godine. Posjetili smo Egipat, Sudan, Šri Lanku, Indiju, Burmu, Indoneziju... Dok se Tito sa svojim suradnicima bavio državničkim poslovima, mi smo imali priliku obilaziti lokalne ljepote i znamenitosti. To su bili nezaboravni doživljaji – od jahanja na devama i slonovima, posjeta tropskim šumama, plantažama čaja i kokosa, do obilaska muzeja, piramida, hramova i pagoda obloženih zlatom, čuvenih iskopina...
    Jeste li imali priliku za bliže kontakte s Titom ili se sve svodilo na pogled izdaleka i strogo službenu komunikaciju?
    – A ne! S Titom smo svakodnevno imali kontakt, a znao nas je pozivati i na večere, pogotovo ako je na brodu boravio neki gost. Možda sam pored komandanta upravo ja s njim najviše komunicirao. A zašto? Zato jer je često znao dolaziti u strojarnicu i zanimati se za stanje ljudi u mašini. Dolazio je najavljen i nenajavljen, iako ljudi iz njegova osiguranja to nisu voljeli. Nije bilo dana kad sam mu predavao raport, a da nije pitao imamo li dovoljno napitaka, sokova i čajeva, jer su temperature dolje znale biti i više od 40 stupnjeva. Mene nikad nije zvao ni po činu, ni po imenu. Imao sam čin majora, ali za njega sam bio – glavni makinist!
   

Tito zaljubljen u brodovePrateći brod za životinje
   
    Između ostalog, Tita opisujete i kao iskrenog ljubitelja životinja.
    – To je istina. Bio je pravi ljubitelj životinja i često ih je dobivao na poklon od drugih državnika. Darovali su mu majmune, ptice, klokane... Uz nas je uvijek plovio trgovački brod »Lovćen« koji je prevozio velike, pa čak i opasne životinje, poput deva, medvjeda, slonova, tigrova i lavova, a one manje smo po Titovoj želji ukrcavali na »Galeb«. Moja posada je čak radila gajbe da bismo ih mogli prevoziti.
    Posebno je obožavao ptice, a sjećam se da mu je Negus darovao i pingvine. Tito je dnevno, ponekad i više puta, obilazio životinje, razgledavao ih, brinuo za njih, raspitivao se jesu li nahranjene. Imali smo zbog njih dodatnih briga i poslova, a i smiješnih situacija. Jednom nam je jedan majmun, nikad ga neću zaboraviti, pobjegao iz kaveza i popeo se na vrh jarbola! Mornarima je trebao puno vještine i napora da ga uhvate. Životinje smo iskrcavali na Brijune, gdje je već postojao mali zoološki vrt, a možda i danas ondje živi neki od njihovih potomaka.

Znači, držao je do ljudi?
    – Da držao! Ne držao, nego smo mu bili broj jedan! Brinuo je za sve članove posade, a budući da je svojedobno i sam radio u brodogradilištu Kraljevica, posebno se zanimao za nas strojare. Bio je stvarno zaljubljen u brodove, a mrzio je vožnju avionom. To je izbjegavao kad god je mogao. Za razliku od supruge Jovanke, dobro je podnosio more i valove. U svim danima plovidbe ustajao je vrlo rano i pojavljivao se na šetnoj palubi, bez obzira kakvo je bilo more. A imao je i izvanredan sluh za rad stroja, tako da smo stalno vodili računa da ne mijenjamo režim vožnje ili zaustavljamo motore, a posebno noću, jer bi Tito to odmah osjetio i pitao za razlog, u brizi da se nije nešto dogodilo.
    Ma bio je čudo od čovjeka! Ne zato što ja to govorim, nego se to vidjelo gdje god da smo došli. Svugdje su ga dočekivali s najvećim počastima, oduševljenjem i transparentima dobrodošlice na našem jeziku. I mi kao posada broda uživali smo poseban ugled, ne samo kad smo putovali s Titom, nego i onda kad smo bili na školskim vožnjama. Dovoljno je bilo reći Tito-Galeb-Jugoslavija, i to ti je bila legitimacija. Nakon dolaska Hruščova na čelo SSSR-a, zaputili smo se na školsko krstarenje u Crno more, što je bio prvi posjet Sovjetskom Savezu nakon razmirica s Jugoslavijom. I na Krimu smo dočekani uz sve počasti i gostoprimstvo ruske ratne mornarice.
   
    Tko vam je od Titovih gostiju ostao u posebnom sjećanju?
    – Od državnika koji su u moje vrijeme bili na brodu, a koje sam povremeno sretao i na zajedničkim večerama, posebno pamtim egipatskog predsjednika Nasera koji je s cijelom familijom bio na »Galebu«. Jednom smo mu čak spašavali maloga, jer se zaključao u kabinu i nije se znao otključati pa smo ga morali izvlačiti kroz prozor.
    Dobro pamtim i indijskog premijera Nehrua, etiopskog cara Hajle Selasija, a s indonezijskim predsjednikom Sukarnom sam dočekao i Novu godinu 1959. Za vrijeme boravka na Baliju, Tito je grupu starješina s »Galeba« pozvao u svoju rezidenciju na kopnu da zajedno s njim, predsjednikom Sukarnom i drugim gostima proslavimo doček Nove godine. Na slikama koje imam možete vidjeti kako trumpetam, a Tito je čak stavio kapu na glavu... Kad smo se vratili s Balija, priredio je za posadu prijem na Brijunima i odao nam priznanje za uspješno obavljene zadatke, a meni je darovao i ručni sat s ugraviranim potpisom.
    Sve što sam vidio i doživio kao čovjek od 30 godina, može se samo poželjeti, a nikad ne bih imao priliku da nisam bio na »Galebu«. Tih pet godina ispunjeno je neponovljivim doživljajima, ali me moja mala kći skoro nije ni vidjela: gdje god bi vidjela nekoga u bijelom, stala bi i zijala: »Tata!«.
   

Tito na "Galebu" proveo dvije godine

Jeste li izračunali koliku ste rutu preplovili s Titom?
    – S Titom na »Galebu« prevalio sam put od 80 tisuća nautičkih milja. Tito je pak na njemu boravio 49 puta ili ukupno 520 dana, što su skoro dvije godine. S »Galebom« je posjetio 33 europske, afričke i azijske države. Na brodu je plovilo 13 stranih državnika, a u kraćim prijemima i susretima u raznim državama i svjetskim lukama boravila su čak 89 državnika.
    Zbog državničkih razloga »Galeb« je ukupno preplovio oko 87 tisuća nautičkih milja, a samo za vrijeme V. konferencije nesvrstanih zemalja u Colombu, Tito je primio 70 državnika na brod koji mu je bio rezidencija za čitavo vrijeme trajanja Konferencije.
    Sviđalo se to nekome ili ne, taj brod ima veliku povijesnu i kulturnu vrijednost, kao mjesto susreta važnih za svjetsku, europsku i hrvatsku povijest, a ujedno i mjesto na kojem su se stvarali temelji politike nesvrstanih, politike mira i suradnje među svim državama svijeta. To potvrđuje i znamenje na brodu, pločice s podacima o Titovim putovanjima. Upravo ja sam postavio prve dvije od ukupno 48 pločica. Kad sam vidio da su skinute, pomislio sam da su ostale u Crnoj Gori, kamo je »Galeb« dospio nakon 1991. godine, ali sam u razgovoru s riječkim gradonačelnikom Obersnelom saznao da su pohranjene u Rijeci i to me jako obradovalo. Malo je brodova na svijetu koji se mogu podičiti takvom poviješću i siguran sam da bi predstavljao pravu turističku atrakciju i bez da se izmišljaju priče o lažnom sjaju i luksuzu.
    Tito nije putovao »Galebom« po svijetu da bi pio šampanjac s Elizabeth Taylor, nego je putovao na susrete s državnicima s ciljem stvaranja novog svijeta.

RIJEKA U prepunoj Gradskoj vijećnici jučer je Alberto Guglia iz Trsta, inženjer s dugim stažem u brodogradilištu i profesor na sveučilištu, održao predavanje o povijesti broda »Galeb«, nekadašnjeg školskog broda Jugoslavenske ratne mornarice i Titove ploveće rezidencije. Povijest tog broda počinje u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova gdje je izgrađen 1938. godine kao jedan od četiri broda za talijansku kompaniju Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB), koja se bavila trgovinom bananama.
    Brod je nazvan »Ramb III«, a kad je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj pretvoren je u ratni brod, te na pramcu i krmi dobio topove. Imao je ulogu prateće krstarice, ali i zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji, budući da je imao hladnjače.
 
Saznanja iz prve ruke
U detaljnom izlaganju o povijesti broda Alberto Guglia prikazao je mnoge originale fotografije i autentične bilješke članova posade broda, a najzanimljiviji dio predavanja odnosi se na priču o plovidbi gotovo prepolovljenog broda od libijske luke Bengazi do Trsta, kojoj je Guglia potvrdio vjerodostojnost. Njegov tetak Genio Navale plovio je na »Rambu III« kao časnik stroja, tako da je iz prve ruke prikupljao saznanja o brodu.
    Britanska podmornica »Triumph« torpedirala je brod 30. svibnja 1941. godine i uništila mu pramac, no kako je talijanska flota tijekom rata ostala bez stotina brodova, trebalo ga je spasiti.
Stoga je posada golim rukama s broda demontirala sve što je bilo moguće – od topova do jarbola, a uz pomoć malih količina dinamita i kontroliranih eksplozija uspjela je odvojiti razoreni pramac i pustiti ga da potone. Da bi krnji brod mogao ploviti, kormilo su postavili na sredinu, a teret rasporedili tako da ga osposobe za vožnju unatrag, odnosno krmom naprijed. Na taj način je »Ramb III« plovio od Bengazija do Trsta, gdje je snagom vlastitih motora stigao 23. kolovoza 1941. godine.
   
Za knjigu rekorda
Kako bi brod održao rutu, posada je posegla za rješenjem kakvo koriste ribari kad s broda izbace veslo da bi se brod sam okrenuo. U tu svrhu koristili su metalne šipke koje su podizali i spuštali u more, a upravljati tako brodom dugačkim 115 metara na udaljenosti od 925 milja je poseban pothvat, koji bi vrijedio biti upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda.
    Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci, dali mu ime »Kiebizt« i ugradili mu šine za izbacivanje mina. »Kiebitz« je potopljen 5. studenoga 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1947. godine izvukla ekipa splitskog »Brodospasa«. Nakon rekonstrukcije u pulskom brodogradilištu »Uljanik«, uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod »Galeb«, koji je od 1953. postao Titova ploveća rezidencija.
    Na jučerešnjem predavanju čuo se i podatak da je brod isprva bio nazvan »Mornar«, no Tito se na prvi pogled zaljubio u njega i nazvao ga »Galebom«.

Na ovoj strani je neko objavio masu fotografija o stanju Galeba sada. Dosta tužna foto priča.

http://ships.forumj.biz/svi-ostali-brodari-i-brodovi-f29/kako-smo-bili-na-galebu-a-i-malo-okolo-t420.htm

tražeći podatke o Velom Joži naleti san na ovo sliku
u potpisu kaže:Sueski kanal ,prolazak broda Galeb(snimio M. Rošeta)
e sad dali je to taj Galeb ???

poz.

Meni ovaj brod ne liči na Galeb .... Ali neka stručnjaci daju krajnji sud!

Ja mislim, da je. U prvoj verziji 1953-1959.

Kućica na krmi jeste kao na Galebu, samo bez rezervnih propelera i čamaca za spasavanje.

scan je inače iz T.E. br. 10 ,da ne bude nekakve zabune
evo kompletne stranice

poz.

na 6. str. ima fotografija u Sueskom kanalu (Tito-Naser) - tamo se vide splavi kod krmene nadgradnje.

Ako se pogleda slike Galeba u prvoj verziji, tamo se vide ove čamce (splavi) prema krmi.

u jos dalju proslost

[attachment=1]
[attachment=2]

Kad smo već kod Galeba, zna li netko kako, ako uopće se može nabaviti, ili slučajno ima ovu novoizašlu knjigu Dušana Milića, glavnog strojara na Galebu, "Moj Galebe". Piše da je tiskana u ekskluzivnoj privatnoj i dosta niskoj nakladi, pa se bojim da ću je igdje uspjeti naći, ako ima koji kolega iz Rijeke da zna više o tome bio bih zahvalan.

http://vlakovi-ri-hr.4rumer.com/brodovi-razno-f56/predavanje-o-rambu-iii-vulgo-galeb-bivsi-titov-brod-t2536.htm

 Može neka impresija, zapisnik ili nešto sa predavanja ???

RIJEKA IZDAJE TITOV BROD "GALEB"


22.12. 2010



[attachment=1]

RIJEKA - Grad Rijeka će, u pokušaju da nađe strateškog i finansijski dobro stojećeg ulagača, do proleća sledeće godine raspisati konkurs za koncesiju na ekonomsko korišćenje čuvenog Titovog broda "Galeb", koji je već deset godina "na mrtvom vezu" u remontnom brodogradilištu "Viktor Lenac".

Od potencijalnog ulagača, kako piše hrvatski Novi list, očekuje se da uloži "pozamašan novac" u uređenje ruiniranog "Galeba", a za uzvrat će dobiti mogućnost da tokom određenog vremena komercijalno eksploatiše jahtu.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel za sada nije precizirao uslove pod kojim će brod biti iznajmljen, ali je istakao da će konkurs za dodelu koncesije biti raspisan do kraja prvog tromesečja 2011. godine.

On je predočio da se traži investitor koji će "naći balans između vlastitih poslovnih interesa i činjenice da je reč o kulturnom dobru Republike Hrvatske".

Pored toga, grad će zahtevati od budućeg investitora da "Galeb" određeno vreme u godini, i to najmanje tri meseca, služi kao muzej u riječkoj luci.
Prema grubim proračunima, za kompletnu restauraciju "Galeba" biće potrebno najmanje dvadeset miliona evra, mada, kako navodi list, sve zavisi od apetita i mogućnosti onoga ko uđe u taj posao.

Grad Rijeka u posed "Galeba" došla je na javnoj licitaciji pre godinu i po dana, a za čuveni brod platila je 150.000 dolara.


Izvor:Tanjug



Bas me zanima ko je lud da ulozi dvadeset miliona evra u gomilu gvozdja,ajd da je to dva ili tri miliona ali dvadeset tesko.Pa da ga rentiraju narednih sto godina nece izvuci te pare.

Mislim da ovu nismo imali.

[attachment=1]

 Nisam znao gde bi ovu stavio,  pa evo je ovdje.

Poz.

Jeli to luka Bar?

Bar nije sigurno. Mislim da je Rijeka u pitanju.

Pitao sam jer na zalost moj PT61 nije pristao samo u dve luke-Rijeka i Bar!

Rijeka je.

Jedna od najranijih slika Galeba od 15.08.1952. godine. Slikano u Šibeniku.

mala retrospektiva

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

i sredina V/1945.
[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=1]

Galeb ispred Tulona.

Zanimljivo pise kap. Ticac iz Kostrene....

http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=54-55&C=9

Bravo jadrane2 za ovaj clanak, jednostavan, a interesantan

http://www.youtube.com/watch?v=sfmCeyuO92I

je na 3:11 achille lauro?
gde je bila zajedno s galebom?

Je`l ova vec bila ?

Na palubi Galeba, jednog prijatnog dana :)


[attachment=1]

A tko je treći član ?

Pre pola stoljeća:

Skolski brod Galeb 1968, krstarenje Sredozemljem, Turska, Bejrut, Kipar.
[attachment=1]

[attachment=2]

Desno Stariji vodnik Ivić dugogodisnji elektronicar na Galebu,
Lijevo Vodnik Bera Ciro kao ispomoc na krstarenju

Nikada nisam bio na Galebu (iako sam ga gledao 10. meseci na 30m daljine),pa ako gresim unapred se izvinjavam...Danas je 31.godina od Titove smrti a Galeb se uvek vezuje uz njegovo ime a mislim da su ove fotografije nastale upravo na Galebu a ovaj lavic je verovatno pokolon sa puta po nesvrstanima.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Ovo je plaketa, nije značka. Značke su male i ima ih svuda puno a plaketa je veća i rijetka. Imao samo prilike, da je nabavim al nisam, sad mi je žao.

Ma samo tako sam ih oznacio, da znam sta je sta (u delu foldera o Galebu kod mene. ;) )

Mislim, da ove još nemamo.

Tito sa komandantom VPO, Brankom Mamulom i penzionisanim komandantima RM, admiralima:J. Černi, M. Jerković, B. Pecotić, Lj. Truta, gen. puk. M. Šomonja te političko- partijski rukovodioci RM dr. D. Ivanović i A. Božanićem, priliko proslave 35. godišnjice RM, na ŠB "Galeb"

Generalpukovnik M. Šumonja, kontraadmiral I. Purišić i kap.freg. V. Dokmanović na izbornoj konferenciji SKJ na ŠB "Galeg" 1963. godine

Matori sa Gaše gleda defile.

[attachment=1]

"PODGORA 72" Kursni nacrt Š/B "Galeb"  za dan 23.10.1972. godine
"PODGORA 72" Kursni nacrt Š/B "Galeb"  za dan 25.10.1972.godine

Š/B "Galeb" Ploče sa upisanim podatcim kada je na njem boravio Tito.

PS: Usput pitanje, jesu li ploče sačuvane i gdje su???

Tito i posada Š/B "Galeb" 1953. godine prilikom povratka iz posjete Velikoj Britaniji

Obuka iz navigacije pitomaca MVA na školskom brodu "Galeb"

Navodno su ih pokupili i odložili u bdg Viktor Lenac.

Snimljeno 23.05.11.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

U ponedjeljak je rađena proba stabiliteta jer je danas (u četvrtak, 26.05.11.) "Galeb" doteglljen u riječku luku

"Galeb" odlazi na put do Rijeke gdje će na njemu biti posttavljena izložba (nečega). Izložba će trajati oko 20-tak dana.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7]

Ako ce vec na njemu biti izlozba,mogli su ga malo srediti
Uzgred, Thomcro sjajne slike

Hvala ti na fotografijama Thomcro.

Vjerojatno je namjera izlozbe pokazati stvarno stanje i pokrenuti nadlezne, javnost, mecene ........

Hoće. Od prikupljenih šoldi neće moći kupiti ni 505 sa crtom.

U, hvala za slike i ovu vjest. Baš sam se pitao šta je sad na tome, jer je izložba već neko vreme najavljena a radi se o umjetnički izložbi, možete pročitati:

http://www.dnevni-list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17282:izloba-na-tri-palube-titovog-broda-galeb-na-otvorenje-pozvana-i-sophia-loren&catid=7:kultura&Itemid=8

a kako sam fan Galeba ne bih si oprostio, da ne idem pogledat :marinero   nadam se barem jer sam u nekoj gužvi ako ne preporučujem se za slike nekoga od vas iz te izložbe, dobra prilika za posjet broda.

Izložba će biti otvorena od 4. do 18. lipnja. Na dan otvorenja od 19 do 24 sata, a zatim  svakodnevno od 11 do 21 sat. 

Prije otvorenja izložbe   javnosti nije dopušten ulazak na brod.

Znam da nisu bas lepe za oko ...[attachment=1][attachment=2]

Zašto ne bi bile lijepe za oko? Fale mi Boforsi i oprema, ali ono najvažnije je još na okupu i drži se. :super

Ne izgleda da ima trim,a ni nagib. To je valjda dobro. Stvarno ne bih želeo da sasvim propadne.. Ja sam u prekomandu otišao peške sa Muzila na Vargerolu, tako da nemam razloga za bilo kakva ružna sećanja na "Galeb".

Misljenja sam da je samim tim sto je "Galeb" u Rijeci, jedna vrsta garancije da ce biti sacuvan za buduca pokoljenja. Poznato mi je da postoje dobre namjere, da se radi na animiranju financijera/donatora da se brod  dovede u funkciju muzeja..

Veliki je to zalogaj za grad Rijeku i PG zupaniju.. ljudima koji su u to ukljuceni moze se vjerovati.. imaju snage i motiva dovesti posao do kraja..

Za brod dovesti u pristojno stanje potreban je veliki novac. Svaliti trošak na porezne obveznike je besmisleno. Preostaje pronaći sponzore i donatore ili naći nekog tko bi podijelio troškove i dobit. Sad tko je zainteresiran uložiti novac u obnovu i očekivati dobit na duge staze? Za to vrijeme brod zahtijeva i tekuće održavanje. To znaći lopatama ubacivati kune u održavanje da bi brod pristojno izgledao i nečemu služio. Kakav zanimljiv program pružiti gostima da bi rijeka ljudi svakodnevno posjećivala brod? Stara slava je dijelom potrošena i od nje se ne može dobro zarađivati. Da je to bilo 1981. godine dalo bi se lijepo zaraditi. Ljudi bi masovno u svim lukama dolazili. Onda je brod imao drugu namjenu i bio na teret poreznih obveznika. Neprimjereno je Galebu dati ulogu Barba Rude ili sličnih isluženih karampana. Ovakvih je primjera na našoj obali bilo mnogo i na kraju su pojeli sami sebe. Ja bih ga pretvorio u ploveću kockarnicu u međunarodnim vodama. Amerikanci su to imali i funkcioniralo je odlično. Izložbu na brodu  pogledaš jednom, dvaput i nikad više. Od entuzijazma se ne živi, a svaka kuna je potrebnija za važnije stvari. Po mome, uz sve napore crno mu se piše.

Slažem se sa Brodarskim. Kao kockarnica ili ploveći/plutajući hotel moglo bi da uspe, kao brod-muzej, teško.

Galeb mora prodavati priču u plovnom stanju. Ukrcati goste u nekoj luci, ponuditi im vrhunski smještaj i otploviti u avanturu. U skladu s brodom mora biti i posada. Nikakvi gusari ili ribari, već odlični pomorci od mornara i zapovjednika, od malog do komesara. Odjeća posade i osoblja u skladu s pomorskom tradicijom. Da mornari i brodovođe nisu u nikakvom konfenkcioniranom trlišu odjeveni, već u propisane odore.
Avanturu osmišljavaju animatori. Hoće li se prikazivati filmovi, projekcije s nekadašnjih Titovih putovanja ili će to biti kostimirani ples, to je stvar animatora. Uglavnom, putovanja bi mogla trajati par dana uz obalu i posjetama turističkih odredišta. Kad nema više romantičnih plovidba parobrodima, neka se upregne Galeb i obnovi Jadranska turistička pruga. Npr. danas plovimo povijesnom linijom Conte Mitrowskog od Rijeke do Kotora. U tim lukama, opet u režiji turističkih zajednica dočekuju goste stanovnici u narodnim nošnjama s prigodnim programom. Tu je i poštar, policajci, žandari, lučki nosači, lučki kapetan u odorama iz 19.stoljeća. Turisti gledaju film uživo i priča se vrti sa svakom novom grupom.
Drugi put nek se osmisli nešto drugo. Galeb ima mali miljun priča, mirnodopskih, ratnih, talijanskih, njemačkih, jugoslavenskih. Sve do ove tužne modernističke izložbe nekih profila, cjevina i kolina od 3/4 cola. Brodove prodaje priča, povijest a gost na odmoru voli romantiku. Voli neke priče s dugih putovanja i 21 hitac iz topa u njegovu čast.
Tršćani bi skiknuli. Galeb plovi rutama Austrijskog Lloyda. Ideja, realizacija i lova teče cilu godinu. U mrtvoj sezoni Galeba zamijeni Vis. Dva primjerena broda za dobro zgrćanje love, a to je jedini cilj njihova postojanja.

Svaka čast Brodarski!  :klap :klap

Samo kad bi nadležni imali sluha da uvaže tvoje ideje i savete, verujem da bi uspeli da brzo vrate uloženo.

Da li je još uvek aktuelna ponuda Fiata za motore sa Galeba?

Ko će ga znati, znam da su nudili pravo malo bogatstvo za njih.

Boro, vjerujem da bi se vratilo. Kod snimanja povijesnih filmova i serija teško je pronaći brod koji odgovara tom vremenu. Galeb je idealan. Mogao bi glumiti i jahtu, putnički brod i pomoćnu krstaricu. Široka je lepeza kombinacija. Od stajanja na mrtvom vezu nema ništa. On mora biti živ s originalnim motorima. Onda je to Galeb,a u suprotnom zna se. Željezara i uspomena.

Slažem se sa svime što si napisao, i nadam da će nadležni imati pameti da i oni shvate da je za Galeba to najbolje, u stvari jedino pravo rešenje.

Za "uspostavljanje" nove funkcije "Galeba" generalno postoje dvije opcije:

- stacionarni brod muzej
- ploveci brod muzej-luksuzna jahta (ideja uvezenog @brodarskog)

I jedna i druga ideja zahtjevaju "dobru" pricu..profesionalno slozenu, a "Galeb" ima dobru podlogu za komercijalnu pricu.

Ne bih se slozio da ideja stacionarnog broda muzeja ne bi imala prodju, Zupanije Istarsku i Primorsko- goransku u toku jedne kalendarske godine pohodi mnostvo turista,.. u tom slucaju Galeb bi bio dostupan vecem broju posjetilaca, a time i potencijalnih promotera regija i turisticke ponude destinacije, zemlje,... Stacionarni brod muzej nije novina u svijetu (Potemkin u Lenjingradu, HMS Belfast u Londonu,..). Efekat jedne postavke takvog tipa ima neposredni efekat (ubiranje prihoda od ulaznica i iznajmljivanja broda za razne promocije..) i neposredan (posjetioci su i potrosaci, u njihovu potrosnju je ukljucen i porez..). Poznato je da teritorijalne zajednice na drzavnom pa cak i sirem nivou investiraju u infrastrukturu koja nece direktno i brzo donijeti dobit, ali omogucava drugim granama komotnije poslovanje, znaci novac poreskih obveznika se investira na taj nacin u prosirenje materijalane osnove za rad.

Ideja muzej-jahta sa interaktivnim sadrzajima uz obalu, moze ne samo Jadransku, ima dosta bogatih ljudi koji bi mozda oplovili i krenuli "putevima mira", ..

Ako Ministarstvo turizma RH ulaze u promociju gastro ponude i vidi u tome interes, mozda ce vidjeti interes i u tome. Koliki je interes promocija dijela ideoloskog protivnika, naspram profita,.. to je vec drugo pitanje. Kako stvari stoje, dobro je da je Galeb u Rijeci,.. nije odealno, ali sigurno potonuti nece..

Razrada svake od ideja trazi proracun "brake even" tocke,.. ekonomista i menadzera ima dovoljno,.. samo da nam krene pa makar nam u tome pomagale sjene proslosti

Istrija, postoji i mogučnost preuređenja Galeba u stacionarni hotel.

mala zemlja za velike brodove - "Istranka" i "Galeb" - e, vidjeti cemo.......

Ma sve stoji, dobra ideja.. pitanje je dobre procjene,.. iako je brod pod zastitom RH, pa bi tu bilo izvjesnih ogranicenja,..

Spoj price i dobrog managementa,.. da ga Japanci imaju.. culi bi i mi na ovim prostorima za njega,..

Amateri :D  ,to je idealna platforma za retro restoran.
Ljepo malo recepata iz Barbijerijeve kojekcije ,malo retro looka ,i radilo bi ka sat.

Normalno uz pametno vođenje i pokoju staru priču ,muzeji i ostalo donose samo troškove.

poz.

Kad Galeb doplovi u Genovu pod velikom galom. S originalnim motorima. To bi bio događaj. Pozvati inženjere iz FIAT-a nek se dive djelu svojih prethodnika. Sve se može. Prodavati pice i hamburgere na hulku nema smisla. To je kao da gledaš mrtvaca. A mrtvaca po našim lukama ima i previše.

Guggenheim muzeji ne vjerujem da donose gubitke.. dobar management, start up investicija..  :angel:

ali mi smo mestri za sve.. samo nam malo fali da budemo i kirurzi po pozivu

Nadam se da će grad Rijeka i RH pametno iskoristiti povijest Galeba. A Fiat motori su jedinstveni,čim Talijani nude eure za njega. Nek plaćaju da ih gledaju,u Italiji se sve plaća.. Nego...ima li negdje na forumu slika tih čuvenih Fiata? Plovio sam na Galebu, no motore na žalost nisam vidio.

I ja se slazem sa Brodarskim samo kao kockarnica i brod hotel u plovnom stanju moze opstati i donositi profit , i da nema veliku marsutu samo u Jadranu  i istocnim i zapadnim delom Jadrana , dobra posada i dobar program . Naravno za to sve treba imat para dovesti u red i verovati u to i mozda bi se isplatilo na duze staze . Zamislite jedan dan u Kopru , pa dva u Dubrovniku pa onda Boka , pa Bari , Ankona itd. Mozda lupam previse ajde ..  

Napravis studiju izvodljivosti.. pa da se vidi.. privuces potencijalne investitore..  :komp

Normalno je, da se invseticija mora isplatiti, jer je normalno, da se sve oko para vrti. Kapitalistička miselnost duboko je ušla u naš život, šta mi se ne svidja al tako je. Imamo puno toga, što ne donosi profit nego gubitak, al svejedno imamo (i možda čak nije sve nužda da imamo). Kad bih ja bio nemarno bogat, ne bi se pitao dal mi se isplati ili ne, jer kad bi gledao brod u nekadašnjom sijaju i uživao u tome, već bi se isplatilo. Šta je za dušu, isplati se, iako košta. Dal se je vlasniku Titovog DC-6 isplatilo obnoviti ga i imati ga  ?

Al sve je to ovde prazno lupetanje na kraju krajeva. Neko če se morati odlučiti šta napravit s brodom i onda završiti projekat, bilo kako bilo. Ja bih voleo, da ne ide u staro željezo.

Paaaaa.....po Evropi ima primjera, gdje se skupila ekipa entuziasta i dobrovoljno obnovila tehničke stvari. Parne lokomotive u vozno stanje recimo. Znam, brod je sasvim nešto drugo i traži više $ ali entuzijazam radi čuda. I lijep je osječaj kad te napuni sreća od nečega što radiš za gušt a ne za novac.

Takvi brod vratit u nekadašnje stanje vjerovatno nije mala para. Sigurno je to stvar više milijuna eura. E pa sad si misli uložit takve novce za gušt i još uzto biti u neko javno privatnom partnerstvu, gdje političari nabijaju punte na tvoje novce.
Nije problem novce za takvu stvar potrošit ali ovo drugo, ne hvala.

Mogu se slagati s time. a ima ljudi na svijetu, da par milujunčića nije (pre)mnogo. Inače ponavljam: prazno lupetanje. Usput, u Engleskoj je osnovna škola i dječji vrtič kojeg su htjeli zatvoriti jer je vlasnik bio u finansijksim teškočama, a onda je otac jedne devojčice koja je išla u ovu školu našao riješenje: kupio školu. Jednostavno...

Umjesto brodova, koje plaćaju par sto milijona, recimo Larry Allison (Oracle), bolje bi jim bilo obnoviti ovakvi brod sa istorijom.
Ali opet, skupa sa nekom politikom??? Ne baš.

Na zalost, sudbina "Galeba" vezana je za politiku, najbolja mjesta su za njega Rijeka, Pula ili Koper,.. tu ima sansi,oni koji su ga posjedovali do skora, nisu znali sto ce s njim..

Ipak bi mi trebala pomoc za tu studiju izvodljivosti  ;)  mozes biti u ekipi  :)

E, kad bi Kopar bio, ja se javljam trčečim korakom za dobrovoljni rad obnove, purolom glancat one čuvene pločice, makar piketat. Ali sumnjam, da bi ovdje bilo interesa. Imali smo šanse dobiti za muzejski eksponat veliku podmornicu ali su oni koji imaju riječ rekli, da tome nije mjesto u turističkoj sredini.

Ostavimo politiku po strani. Vlasništvo obvezuje vlasnika. O vlasniku ovisi raspolaganje imovinom. Obnoviti, prodati, unajmiti, darovati. Pitanje je iz koga izmusti novac. Lokalna samouprava će to prebaciti na građane. To je loše. Građani su preopterećeni nametima. Mora se naći druga mogućnost ili ga preprodati nekom bogatijem, ljepšem i pametnijem.

Po meni, ova je ideja ravna kapitulaciji.. Dosta se prodavalo zadnjih 20-godina, a stanovnistvu je sve losije..

Hipoteticki tvrdim da Galeb moze biti profitabilan,.. imamo toliko fakulteta, sveucilista,.. dat studentimada iz svoje struke  osmisle sadrzaje na Galebu uz nuzna ogranicenja, prodiskutirat,.. izvuc najbolje i spojit mladost u promocji i iskustvo u pomorackoj tradiciji,.. ne smije bit promasaja,.. novo Medjugorje za pomorce iz svijeta.. pazamisli da samo 15 skolskih brodova raznih RM uplovi u Rijeku vidjeti postavku na Galebu..

Mnoge su razvijenije drzave, pod svoje okrilje vratile vlasnistvo nad opcim interesom, .. "Galeb" moze biti profitabilan.. dobar management i vjetar u ledja u pocetku kao i za svaki bussines

Istra, probudi se. Da bi se to ostvarilo, treba prvo stare glavaše poslati u... Jesi u pravu, ima čak i masu primjera u svijetu, koji govore tebi u dobro ali ipak, takav kolosalni preokret, zaboravi, treba nama još najmanje koje desetlječe za takvo razmišljanje. Samo je u tome stvar, da ovi, koji danas odlučuju, ne vide prst pred nosom (vide džep) kamoli tako daleko.

Ili "Galeb" magnet za cruiser-e,  samo dva mjesecno.. to je najmanje 3000 ulaznica po npr. 20 kn npr= 60.000 kn,..  Obisao sam dosta svijeta,.. sto sve turisti ne dolaze gledati, a "Galeb" ima sve, samo pameti oko njega nema, da vidimo kako ce to Rijeka osmisliti,.. ima neke sanse

Ma samo prava promocija kao: Titov brod, brod nesvrstanih, poznati gosti, historijske slike, za one na zapadu recimo kad je 1953-te otišao u posjet k Churcillu, u salonu mogli bi prikazivati orig. filmove tih posjeta po svijetu. I ja ne sumnjam, da bi mogao Galeb u novoj ulozi uspješan biti. Švajcarska je poznata po čokoladi. Otkad je to zemlja kakava ? samo dobar marketing i Linde je najbolja čokolada...Ko zna i hoće, taj može.

mediokriteti nece dozvoliti nekome uspjeh - pa makar bio i slucaj s "Galebom" - tim i vise.

Poštujem Galeb i njegovu istoriju, ali sam duboko ubeđen da on u današnjim vremenima ne može biti profitabilan!
Da bi ga se držalo u reprezentativnom stanju, spremnim za obilaske i razgledanje - to iziskuje ogrona sredstva, to se ulaznicama ne može pokriti.
A da bilo koji pomenuti grad preuzme na sebe obavezu takve vrste - mislim da nije realno razmišljanje. U današnje vreme maltene svi barataju sa negativnim saldom.

Nemojmo se zavaravati, Tito i pokret nesvrstanih su davna prošlost i u današnjoj političkoj konotaciji sveta veoma malo pažnje se poklanja tome. 
Koga više briga da su na tom brodu boravili Tito, Naser, Churchil i ostala posleratan svetska elita ......

Ovo gore što sam izneo je moj lični stav, ne mora značiti da sam u pravu - ali verujem da nisam ni potpuno u krivu!

Diskusija se rasplamsala  :D, Čevapi ljudi po 100 € ( bez ajvara i kapule ) + priča - recept za uspjeh  ;)

[attachment=1]

[attachment=2]

Na slavnom Galebu, nekad luksuznom rezidencijalnom brodu Josipa Broza Tita, na kojem je planirao osnivanje Pokreta nesvrstanih i ugostio više od stotinu svjetskih državnika i filmskih zvijezda, kolekcionar Marinko Sudac priprema izložbu radova umjetnika zabranjenih u socijalizmu.
Zvijezda u snijegu nestala je s prvom kišom. Bila je to jasna poruka mađarskoga umjetnika Gabora kako je riječ samo o trenutku koje u ukupnosti svemira - ne znači ništa. Nekad zabranjena i skrivana fotografija danas visi u salonu u kojemu je Tito krojio povijest.
Ne znamo što bi Tito rekao kada bi se jednoga jutra probudio i iz svoje sobe došao u dnevni boravak, a na zidu, umjesto svoje omiljene slike ugledao nekad zabranjeni rad Vojvođanina Atile Černika iz 1970. na kojoj je otisnut tekst CK, a preko njega drugi tekst koji ga je učinio posve nerazumljivim. Ili Gotovčev performans o socijalizmu koji predstavlja zastrašujuće. Ali i ironično poput čehoslovačke zastave, dijelom u zavoju, jer je i njezino društvo - bolesno. Tako je spojeno - nespojivo.
Devastirani Galeb - i najvažnija djela avangardne umjetnosti iz Kolekcije "Marinko Sudac". A svi iz istog totalitarističkog doba. Izložbu makar virtualno, posjetite videogrilogom

Video HTV dnevnik :

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[tt_news]=118132&tx_ttnews[backPid]=38&cHash=a148b7611d

Ja mislim, da si oko istorije u krivu, ono o troškovima se slažem, znamo koliko košta jedan operativan dan takvog broda. Istorija je jako primamljiva, pogotovo takvi objekti, gdje ljudima mašta može otiči do neba. Da u navigaciji sjedu na stolici, gdje je nekada sijedio Tito, Nehru, Sofi, Clark... Ako odlaze u trumama gledati neke kamene naslage, koje su još dalje u prošlosti, za to plačaju dosta visoku cijenu, pa da ne bi išli takvim brodom na isti taj put, gje je Stari vozio svoje prijatelje. Ja čak mislim, da bi mogao biti Galeb dobar i donosan Cruise ship.
Još nešto, brod ima neku misterioznu konotaciju, koje ostala prometala nemaju. Nemoj to gledati svojim očima, zamisli prosječnok amera ili njemca, francuza...

Nije problem u brodu i onima što su na njemu boravili, a ni u onima u čijem je vlasništvu bio. To je davna prošlost i treba je zaključiti. Problem je u novcu. Novac pronaći i brod privesti primjerenoj svrhi. Onda možemo razglabati o svemu. Sada je Galeb plutajući objekt. Brod je bio, a kad će to ponovo postati pokazati će vrijeme. Vrijeme mu je za pronaći i novo ime.

Prateci natpise Palubaraca o novijoj sudbini Galeba i projekciji buducnosti, dadu se uociti dvije stvari, naricanje i zal za slavnom pomorskom prosloscu i izjave o neprespektivnosti tog projekta.

Izgleda da demantiramo maksimu da onaj tko nema tradiciju nema ni buducnosti, drugo,zar se medju Palubarcima ne moze iznjedriti ideja o nacinu kako sacuvati brod u funkciji. Da li mu zadrzati status kulturnog dobra? Ili ga minirati kako to mnogi cine sa prosloscu kada dolaze na vlast zaboravljajuci da ce i oni sutra biti proslost, a njihovi spomenici minirani, sa tim nivom svjesti. Pa taj je Galeb iznjedrio generacije vojno pomorskog kadra, zar taj isti vojnopomorski kadar nije u stanju naci i predloziti rijesenja koja bi Galeb ostavila na zivotu.

Vjerujem da svi mi u privatnim razgovorima najljepse pricamo o vremenu provedenom na Galebu, a javno se (mislim na ovaj  topic i forum) ustrucavamo podrzati projekt kroz pozitivne ideje,tj. one koje cuvaj Galeb od zaborava i predaju ga slijedecim generacijama.. Izgleda da nam je slijedeca faza plakanje i lamentiranje nad sudbinom Galeba isto kao i kod Velog Joze. Po toj logici i Oktobarska revolucija je proslost, zasto ce Potemkin tamo,.. neka ga kupi neki amer i pretvori u brod restoran sa steak-ovima,..

Rješenje je jednostavno: u privatne ruke!
Država koja god, najgori je vlasnik, isto tako ikakva "kolektivna vlast" (društvena i sl.).
U suprotnom, ono što slijedi jest raspad broda uslijed nedostatka novca za osnovn održavanje na površini, a obnovu da ne spominjem.
Jesam li u pravu, pokazat će vrijeme. Ovo je 2011. i vremena su se promijenila.
Emocije, povijest, nostalgije i sl, malo koga više zanimaju. Samo projekt koji će sam sebe financirati tj. izdržavati preživljava.

Koliko je bivša JRM trošila na Galeba? To bi bila lijepa informacija. Slušao sam osamdesetih da je Galeb bio preskupa sentimentalna igračka. Zbog više politike su ga držali u najboljem redu. Bio je Galeb i u Boki. Što ga tada nisu uredili u brod muzej i naplaćivali ulaznice? Pomorska tradicija u Hrvata tekla je i mimo Galeba. Kod nas nisu sačuvani brodovi na čijim su palubama odgojeni naraštaji pomoraca i prevezeni bezbrojni putnici. Kako onda očekivati i nadati se da bi baš Galeb doživio staru slavu? Hoće li Ministarstvo kulture RH dati novac i koliko će dati za takav projekt? Hoće li dati privatna poduzeća? Hoće li dati nekadašnje republike da ih podsjeća na stare dane? Možda nekdašnja AVL iz JRM? Barem iz sentimenta. Neće dati nitko! U sve se diraj, a u novčanik nemoj! Svi imaju poskoka u džepu. Kad je Grego odustao onda nema prevelike nade. Može Obersnel govoriti što hoće, a napraviti će malo. Do sada je prošlo puno vremena i plutajući objekt je mogao postati pozlaćena jahta, a nije. Još uvijek je plutajuće korito.

Ovo sam našao na webu:

Vala. lepo si pronašao  :)

Jel' ovo na drugoj ulazak Galeba u luku Taranto?

Super slike. Sve u punom sijaju, brod, mornari....

Sjajne slike,slazem se sa dreadnoughtom  da je druga slika iz luke Taranto

Definitivno je Taranto u pitanju.

[attachment=1]

Odličan nalaz galeb.  :super :super :super

Ako se ne varam, ovo bi trebalo da bude SB Galeb.

[attachment=1]

Pronađoh na www.aukcije.hr danas istu takvu.

[attachment=1]

Galeb, danas 07.06.2011. godine na Rječkom lukobranu u luci Riojeka.

Uuuuhhhh...ala je propao. :(

Ofuc'o se jadan ko svako kuče koga svi šutiraju. Dobro da je i na nogama (ne prodire voda).
Privezali ga u ćoše pa neka čeka... :-\

Prekjuče sam gledao reportažu sa otvaranja izložbe na HTV. Ono što so prikazali (unutrašnjost) i nije tako strašno devastirano.

Galeb je sada vezan na Riječkom lukobranu, može se reči na reprezentativnom mjestu, odmah do novouređenog veza putničkog terminala. Pristup do broda je slobodan za građanstvo jer je Riječki lukobran postao šetnica. Po svoj prilici Galeb će i ostati na Riječkom lukobranu jer Viktor Lenac naplačuje vez. Iskerno, sumnjam u njegovu obnovu, velik je to novac, država ne daje ništa a Grad Rijeka ima i drugih potreba. Po meni brod je u očajnom stanju a što je vidljivo i iz fotografija snimljenih jučer. Na brodu je postavljena izložba, nešto o totalitarnim režimima, ulaznica je 10 kuna, nisam imao ni vremena a ni volje da ulazim na ovakav brod.[attachment=1]

Evo, tu se čovjek potrudio i raspalio fotoaparat po Galebu.

http://ships.forumj.biz/t420p50-kako-smo-bili-na-galebu-a-i-malo-okolo#22354

Jedno od dužih Titovih putovanje GALEBOM bilo je ono prvo putovanje u Indiju i Burmu daleke 1954. godine
Kada je Tito odlučio, neposredno pred održavanje azijsko-afričke konferencije u Bandungu, posjetiti Indiju i Burmu, tražio je od mornarice mišljenje jesu li GALEB i eskortni razarači u mogućnosti obaviti taj zadatak. Za GALEB i njegovu posadu nije bilo problema, jer su na dosadašnjim putovanjima s Titom i na više školskih putovanja pokazali svu svoju spremnost, ali bilo je pitanje kako će putovanje podnijeti posade i eskortni razarači koji su građeni za uska priobalna mora i ograničenog radijusa.
Pored svih dvojbi i pomno izvedenih priprema odred je bio spreman za isplovljenje. GALEB su pratila samo dva razarača TRIGLAV i BIOKOVO. Po prvi put bio je kao logistička potpora priključen i jedan trgovački brod DINARA. Zapovjednik odreda je bio admiral Mate Jerković, a zapovjednik GALEBA kapetan fregate Petar Vidan.
Odred je isplovio iz Rijeke 30.11.1954. pristajući u lukama Port Said, Aden, Bombay, Vizagapatan, Calcutta, Rangoon, Madras, Cochin, Aden i Port Said.
Tito je na putu u Calcutti dočekao i Novu godinu 1955.

Nastavak putovanja u Indiju i Burmu

Kroz Crveno more i dolazak u Bombay

Bombay i Calcutta...

Calcutta, Rangoon i povratak u Port Said...

Newmane, bravo za serijal!!  :klap :klap :klap

Ovo su stvarno lipe slike!

Ako ima interesa, da stavim još slika sa GALEBA ?

:klap :klap, Samo napred, neusteži se..

Pa da krenemo za Afriku 1961. godine.

Svečani ispraćaj is splitske luke

GALEB i razarači isplovljavaju iz Splitske luke

Mislim da s Titom rukuje ka Bonači. Na mostu je Ljubo Truta.

 :klap :klap Pa ti si prava Riznica, boga ti.

Ima toga još

Prolazimo kroz Gibraltar i idemo dalje....

Sad smo već negdje na Atlantiku, mornari čiste topove, muzičari vrijedno vježbaju a on uživa u šetnji palubom sa cigaretom....

Na slijedećim slikama malo idile sa GALEBA
Njih dvoje dok je ljubav još trajala, pravi love story.....

Volio je "Čiča" da se slika, pa to ti je. ;)

Hvala Newman za prekrasne slike :klap

Ima još slika sa GALEBA

Malo prebacivanja sa broda na brod.....

Nastavljamo sa prebacivanjem.....

Newman, ti si prava škrinja skrivenog blaga! :pirat

AAAAAAAAAAAAAAAAAAA NEWMAN, PUNO TI HVALA !   IMAŠ ORDEN ZASLUGA ZA NAROD OD MENE.... :klap :klap :klap

Cestitke Novi covjece (na Palubi),izvanredni odabir..

"Jedno od dužih Titovih putovanje GALEBOM bilo je ono prvo putovanje u Indiju i Burmu daleke 1954. godine
Kada je Tito odlučio, neposredno pred održavanje azijsko-afričke konferencije u Bandungu, posjetiti Indiju i Burmu, tražio je od mornarice mišljenje jesu li GALEB i eskortni razarači u mogućnosti obaviti taj zadatak. Za GALEB i njegovu posadu nije bilo problema, jer su na dosadašnjim putovanjima s Titom i na više školskih putovanja pokazali svu svoju spremnost, ali bilo je pitanje kako će putovanje podnijeti posade i eskortni razarači koji su građeni za uska priobalna mora i ograničenog radijusa.
Pored svih dvojbi i pomno izvedenih priprema odred je bio spreman za isplovljenje. GALEB su pratila samo dva razarača TRIGLAV i BIOKOVO. Po prvi put bio je kao logistička potpora priključen i jedan trgovački brod DINARA. Zapovjednik odreda je bio admiral Mate Jerković, a zapovjednik GALEBA kapetan fregate Petar Vidan.
Odred je isplovio iz Rijeke 30.11.1954. pristajući u lukama Port Said, Aden, Bombay, Vizagapatan, Calcutta, Rangoon, Madras, Cochin, Aden i Port Said."
Tito je na putu u Calcutti dočekao i Novu godinu 1955.

Ma pratili ba ga i u kaićima ako bi trebalo !!!!!

Ostao sam bez teksta ...  :klap

Neverovatan serijal, HVALA NEWMANNNNN. :klap :klap :klap

Zahvaljujem svima na lijepim riječima ali još nije kraj.
GALEB još nije stigao do Afrike. Idemo dalje.....

Približavano se obali Gane...

Ovo prebacivanje u kosari sa broda na brod mora da se Titu jako dopalo jos za prvog putovanja "Galebom" u London.

[attachment=1]

Fantastičan serijal :super :super :super

S ushićenjem  gledam ovu seriju fotografija. Pogotovo jer sam obiteljski vezan uz ovo putovanje u Indiju i Burmu. Ostalo je nekoliko stvari u mojoj kolekciji, ali ni blizu ovako nečega. :o Hoće li biti koja fotografija i na afričkoj ili azijskoj obali, bez obzira što je ovo paluba? :D

Newmane, ti si (kao) dvorski fotograf ...... :super

Dobro, jako dobro, da nije kraj i nadam se da još ima puno toga. Svaka čast !

Idemo dalje....

Stgli smo u Ganu....

Predsjednik Gane Nkrumah je zajedno sa Titom posjetio razarač SPLIT

Još malo razarača SPLIT i to bi od mene bilo sve.....

E da sam te slike imal dok sam radio razarač...

slike Galebaiz Ghane- luka Tema nekig 30 tak km istocno od Accre, glavnog grada

Evo da se i ja po prvi puta oglasim na pomorskom dijelu foruma. Jučer sam po prvi puta bio na Galebu, pa bih na ovdje napisao moje
dojmove. Bez slika, samo dojmovi. Nadam se da nemate ništa protiv.

Jučer je u Rijeci bio lijep sunčan dan, ne pretopao, tako da je šetnja do Galeba bila baš ugodna. Putem sam prošao pored meni jako
dragog "Osijeka" (sada "Nine"  ::) ), "Punta" (sada "Arca Fiumana"), pa potom pored "Kraljice Mira" (danas nije manjkalo školskih brodova
u luci), i na kraju friško sređene i za sezonu spremne legendarne "Liburnije".

Već ranije sam ovdje na forumu procitao kada je brod otvoren za posjete i cijenu ulaznice, tako da se usput zahvaljujem kolegama forumašima
na korisnim informacijama.

Moram priznati da me sama izložba i nije previše interesirala, tako da nisam previše pažnje posjetio izlošcima. Više sam se skoncentrirao na
to da vidim u kakvom je brod zapravo stanju.

Po dolasku na brod, rečeno mi je da pratim naljepnice sa zelenim strelicama, i zbilja, stvar funkcionira. Prateći njih ne možete se izgubiti.
Tako da zbilja ne bi trebalo biti nikakvih problema sa orjentacijom po brodu. Dijelovi koji nisu predviđeni za razgledavanje su isto jasno
označeni / zatvoreni.

Ulaz na izložbu je preko Titovog salona na gornjoj palubi. Tu se mogu vidjeti njegova spavaca soba, toalet, itd. Potom se hodnikom ide
prema unutrašnjosti broda. Negdje na polovici toga hodnika se vidi da tu jako prokišnjava. Ovako, "na prvu" bih rekao da je "krivac" za
to dio na gornjoj palubi između nadgrađa i dimnjaka. Vjerojatno je "otišlo" drvo na palubi...

Usput, iz hodnika se može ulaziti u sobe, pa se tako može steći neki dojam kako je to nekada izgledalo. Na kraju tog dugačkog hodnika
se po pomalo klimavim drvenim stepenicama ide na gornju palubu, gdje je napravljena mala multimedijalna izložba o samom brodu. U neku
ruku "izložba u izložbi".

Tu se prikazuju filmovi o brodu na ekranima, a u staklenim vitrinama su izložene pločice sa Galebovih putovanja. Usput, na glavnoj palubi
se lijepo vide mjesta gdje su nekada bile pričvršćene. Da li su tu izložene baš sve pločice ne bih znao, ali se primjećuje da bi im dobro došlo
jedno poliranje...   :)  Možda se netko od forumaša sa iskustvom na tom poslu može javiti Gradu Rijeci za pomoć ?   ;D

Nakon dijela o Galebu, ponovo se stepenicama spušta na početak, tj. palubu niže, gdje se u produžetku može vidjeti veliki prostor.
Pretpostavljam da je to isto bio nekakav salon, možda za oficire ? Sigurno će netko od vas to bolje znati. Inače, da se primijetiti da su u
tim većim prostorima (salonima ?) pomicali namještaj za potrebe izložbe. Iznimka je čini ni se Titov salon.

Još jednim spuštanjem po klimavim drvenim stepenicama dolazi se na razinu glavne palube. I tu je moguće vidjeti sobe. Da se primijetiti da
nisu samo jednokrevetne poput onih na gornjoj palubi, već i dvokrevetne. Također se da primijetiti da su i malo skromnije opremljene od onih
na gornjoj palubi.

Na prednjem dijelu palube je veliki prazan prostor. Tu je (prema krmi) jedan dio zagrađen i zatvoren sa rešetkama. Za što je to služilo, ne bih
znao. Možda su tu držane kakve namirnice, jer se u jednoj o prostorija prema pramcu sa lijeve strane vidi stroj za pravljenje tijesta (ako se
ne varam), tako da se da zaključiti da je tu negdje morala biti kuhinja. Na toj palubi je i brijačnica zajedno sa stolicama i ogledalima.

No vjerojatno najzanimljiviji dio je negdje na pola puta prema pramcu, a to je strojarnica. Prostor strojarnice je moguće pogledati samo sa
razine glavne palube. Put prema samim strojevima je (privremeno) zatvoren. Ipak, od gore se da lijepo vidjeti strojeve koji se vide na divnim
slikama kolege Newmana. Vidi se da za razliku od slika na strojevima ima prašine, ali je izgleda još uvijek sve na svome mjestu, uključujući
lance i kuke za dizanje tereta.

S obzirom da se tu ipak radi o pomalo posebnim strojevima, drago mi je vidjeti da su još tu. Čak bih rekao da je pravo čudo da ih Talijani nisu
"pokupili". Valjda ni neće, sada kada je brod "zaštićen"...

Eto, sa time bih ja završio "obilazak" broda. To je otprilike sve što se moglo vidjeti na brodu. Nažalost na kom. most se nije moglo otići, a
zasigurno bi bilo zanimljivo vidjeti na šta liči. Nadam se sam uspio donekle približiti kolegama današnje stanje broda.


Tokom godina se po medijima dosta pisalo o tome, kako je brod bio dosta devastiran nakon odlaska u CG gdje je navodno neko vrijeme služio
za smještaj oficira. Ne znam koliko to "drži vodu", niti koliko je brod "propao" po dolasku u "Lenac", ali bi definitivno bilo zanimljivo vidjeti kako
je on nekada izgledao. Možda ne bi bilo loše kada bi netko od kolega (Newman ?) postao fotke unutrašnjosti broda iz nekih (za brod definitivno)
"boljih dana" ako postoje. Tako bi se zasigurno mogao steći najbolji dojam o nekadašnjem izgledu interijera na brodu.


Za kraj, još par riječi o samom brodu. Vidim da se proteklih dana dosta pisalo o tome što i kako napraviti sa brodom. Po meni, definitivno bi mu
trebalo čim prije srediti palube, tj. njihove drvene dijelove. Već sam opisao kako na jednom dijelu brod prokišnjava. Kada se dođe na glavnu
palubu, lijepo se vidi kako konstrukcija gornje palube korodira. Samim sređivanjem paluba bi se propadanje broda zaustavilo, barem na neko vrijeme.

Sam trup na lijevom boku (privezanom uz lukobran) i ne izgleda tako loše. Na desnom boku izgleda lošije, vjerojatno zato jer je brod dugo
vremena bio u "Lencu" vezan desnim bokom uz lukobran. Stoga je i prije spomenuta korozija izraženija na desnom boku broda.

Idealno bi bilo kada bi se na brodu za početak izvana sredio kompletan trup sa palubama i pogotovo metalnim vratima po nadgrađu. Na dosta
njih je mehanizam zahrđao. To ekipi u "Lencu" ne bi trebao biti problem. Kada bi se to sredilo, onda bi se polako moglo krenuti sa unutrašnjim prostorima...


Eto, to bi bili moji dojmovi o jučer viđenome. Nadam se da nisam previše "udavio" sa opisima u ovom mini-"eseju" o "Galebu"...   :angel:

Marko

Hvala ti na ovom opisu Galeba. Jesi li mogao da šklocaš fotoaparatom na brodu ili je bilo zabranjeno? Ovo te pitam, ako si slučajno uslikao slavne Fiat motore. ;)

Sjajna serija fotografija Newman. Veliko hvala!  :klap

Skromni prilog nizu ...


[attachment=1]

Pozdrav MOTORISTA !

Nažalost ništa od slika sa moje strane. Na "Galeba" sam otišao totalno "low tech", bez fotoaparata i mobitela. Mislio sam uzeti aparat, ali sam
odustao. Ipak je moj aparat najobičniji "idiot", tako da bi tu bilo više "štete" nego "koristi".   ;D  Tako da je na "Galebu" moje jedino "naoružanje" bila "luda glava Mk. I".   :) 

Inače, nisam primjetio da negdje piše da je zabranjeno fotografiranje. U svakom slučaju, kada sam došao u Titov salon, na jednom kauču
je sjedila gospođa koju je slikala druga gospođa. Slična scena je bila u Titovoj sobi gdje je ista gospođa ovaj puta sjela na krevet...   ::)

Tako, da valjda slikanje ipak nije zabranjeno. Zabranjeno je diranje inventara, no to očito nije spriječilo gospođu da sjedi...   :rtfm

Što se motora tiče, ja sam na brodu bio oko podneva, bila su otvorena vrata koja vode sa palube u strojarnicu, tako da je bilo sasvim dovoljno svjetla za slikanje. Netko sa boljim aparatom bi definitivno mogao napraviti sasvim pristojne fotke...   

[attachment=1]

Čestitam Newmanu na lepim slikama ....

ostali, koji ste posetili Galeb ovih dana - očekujemo fotografije na Palubi. Interesuje nas kako brod izgleda sada!

Evo... nisam ja baš neki talenta za fotografiju  :zid

.

.

Uuuu jao  ;D :P :krsta  Poslednja slika stvarno nije za u topic o Galebu  :zid
Molim moderatore da srede  ;D Ali je barem dakoz, da je i Slovenija na Balkanu ;)

Što se tiče zadnje slike, to je sređeno. ;)

Hvla ti Miha za ove fotke Gašinih motora. :super :super :super

Jučer sam bio na brodu, pa evo da i ja nešto dodam, inače je "markobe" već dobro napisao. Moram da kažem, da sam iznenadjen jer sam očekivao brod u lošijem stanju. Brod je stvarno u lošem stanju ali neke slike koje sam video prije i čitao komentare na raznim web stranicama izgledalo je ono više zastrašujoče nego to što sam utisak na brodu dobio. Oplata trupa je hrdjava i boja na veliko razpada ali gledajući oplatu imao sam utisak, a takodjer moj prijatelj, kao da je lim inače dobar i nije propao sem površinski, pogotovo ako uzmemo u obzir duge godine neodržavanja broda. Možda je nadgradje u lošijem stanju od trupa, vidi se dosta hrdje a i krovovi su problematični. A interier me takodjer iznenadio, neki su prostori stvarno u lošem stanju ali su neke kabine (pogotovo one prema krmi, Titov salon, njegova i Jovankina soba) u prilično dobrom stanju. Suma sumarum meni se ne čini, da je propao do kraja. Stavit ču ovde slike, imam nešto toga, danas za početak nekoliko slika a ostalo drugi put.

P.S.:  ajde ljudi, da se sakupimo pa pomažemo dobrovoljno obnoviti brod, za uzvrat dobimo besplatne oglede broda kad god hoćemo i susrete palubaraca u glavnom salonu, hehe  ;D

Krmene prostorije Tita i Jovanke:

Kabine u blizini prijašnjih:

Po palubi:

"Galeb" u srecnijim vremenima....

Nastavljam sa slikama iz izložbe u junu:

Još unutranji prostori:

Saloni i menza:

Još jedan salon, učiona i ulazi u strojarnicu

Nepoznati prostori - šta je bilo ovde ?

Stepenice u potpalubje:

Razne prostorije u potpalubju:

Još u potpalubju:

Telefon u strojarnici. Talijanske proizvodnje. Originalni sa Ramba III iz 1936 ?

Mesingane pločice (skinute sa nadgradnje prema krmi):

Neka mala radionica ?

Još par slika:

A neke su stvari ok, a neke totalna tropa. Puno tu treba para za obnoviti.
I da se ima to može izvesti samo renomirana firma, nepomaže tu nikakav
dobrovoljni rad.  :-\

U jednom od takvih "prostorija u podpalubju" smo preživjeli prekomandu. Zamisli kako je izgledalo, kad je bilo unutra 30 ili 40 ljudi, prozori zatvoreni, vrućina.....

Sećam se takve vožnje odlično 23/24 jula 1991 (Kumbor-Pula), 27 sati putovanja.Dobrih 20 sati smo proveli u "potpaljublju" ....eto videh ga opet al na fotografiji.

Za pravljenje sladoleda. ;D ;D

Ja sam očekivao da izgleda mnogo gore pod palubom. Ima nade. Treba još samo para, i to dosta.

I ja sam se prijatno iznenadio kako izgleda ispod palube, gledajuci spoljasnji izgled, mislio sam da je i tamo mnogo gore stanje.

Kad pominjete sladoled, ja sam se 1968 god. na krstarenju sa Galebom kao ispomoć formacijskoj posadi, najeo na njemu sladoleda kao nikad u životu. I to fenomenalnog. I danas to pamtim, iako nisam neki zaluđenik za tim.. ;)

Taj je sladoled bio od mlijeka..

Pojma nemam, a u čemu je fora i ako i jeste? Ja se stvarno nerazumijem u to. :-\

Eto, ja bih se samo zahvalio kolegama Miha30 i galebu na lijepim fotkama broda.

U mom tekstu sam to pokušao nekako riječima dočarati, od lanaca u strojarnici do tog famoznog stroja za
pravljenje nečega (tijesta, sladoleda ili nečeg drugog) no ipak se na kraju potvrdila ona stara da 1 slika
vrijedi više od tisuću riječi.  ;D


Kao što sam napisao u tekstu, po meni su na brodu najkritičnije palube, tj. njihovi drveni dijelovi. Na slikama se
lijepo vidi da su na palubama neki dijelovi zalijevani betonom preko originalnog drva.  :o  :o 
Gledajući uživo, stekao sam dojam da je to ranije rađeno...  Pitanje je kada i zašto ?

Što se obnove tiče, mislim da "Lencu" to ne bi trebao biti problem napraviti. Ako se ne varam, oni su održavali brod
i prije rata. Uostalom, ako su mogli srediti Onasisovu "Christinu", zašto ne bi mogli i "Galeba" ?

A da bi obnova koštala, bi. Sad, da li bi se Gradu Rijeci (dugoročno) isplatilo uložiti u obnovu broda, to je već pitanje
za neki ekonomski forum...  :)

Na kraju bih još jednom ponovio molbu da ako netko ima, postavi fotke unutrašnjosti broda iz perioda njegove upotrebe.
Bilo bi zanimljivo napraviti usporedbu nekadašnjeg i sadašnjeg izgleda broda...

Marko

Zaliveno je betonom u bdg V.Lenac radi zaštite, na mjestima, gde je voda procurila kroz palube u unutrašnjost.  Mogu reči još, da sam čuo da je Galebov čelik odlične kvalitete i da bi tikovinu na palubama moglo se obrusiti i vratiti u stari sijaj, verovatno su na brodu teže stvari od toga za popraviti.

Je`l ova već bila ? ŠB Galeb uplovljava u Taranto....

Ovakva antologijska u velikoj rezoluciji nije bila.

Prelepa fotografija marinero.

Malo posle prve rekonstrukcije (bdg Uljanik 1948-1952), mislim da uplovljava na Maltu.

I posle druge rekonstrukcije (1959), u plovidbi 1961:

Ovako je bilo pre pola stoljeća. Glavni salon, gdje je bio restoran za goste, prostor za primanja, plesove, zabave i prikazivanje filmova. Inače sam ovaj prostor promašio na izložbi prošlog juna, a moglo se iči u njega. Prostor, gdje je na boku broda 7 velikih pravokutnih prozora ispod gornje pramčane palube i komandnog mosta.

Gornja krmena paluba. U pozadini ulaz i Titov salon.

Titov salon. Još danas je dobro očuvan.

[attachment=1]

Preuzeto sa fb.

Na slici koja prikazuje uplovljavanje u Maltu, posle rekonstrukcije 1948. - 53. godine, nema tih pravokutnih prozora. Očito da je taj veliki salon - restoran napravljen kasnije ....

Mislim da ova fotka do sada jos nije vidjena - sb Galeb u Boki, ulazi u tjesnac Verige pored rta Gospa od Andjela, prati ga jedan od Re.

[attachment=1]

Gde je ovo - u VPM u Splitu ? Nisam znao, da postoji model Galeba. Ako slučajno može, bio bih zahvalan za još nekoliko slika detaljnije iz različitih perspektiva. Hvala za ovu sliku.

Da,ovo je u pomorskom muzeju u Splitu.Iduči put napravit ču više slika.

Vadjenje Kiebitza, potonulog na 22m dubine na vezu u Riječoj luci, bombardovanjem savezničke avijacije 25. studenog 1944. 
     Listopada 1947. otpočele su pripreme za vadjenje broda, a 17. ožujka 1948 tegljači Brodospasa »Trudbenik« i »Jadro« teglili su izvadjeni brod prema Puli, gde su u suhom doku bdg Uljanik napravili obnovu, odnosno prvu rekonstrukciju i tako je 1952. nastao Galeb.  USPUT: GDE JE BILA NAPRAVLJENA DRUGA REKONSTRUKCIJA (1959) ?
     Na slici:  dizalica spušta 300t cilindre uz bok Kiebitza, kojem iz mora viri dio dimnjaka i jarboli, a potonuo je u gotovom uspravnom položaju.

Rijeka 1944, bombardovanje Kiebitza:

Ronilac – udarnik Vicko Lapov podiže jugoslavensku zastavu na krmu izvadjenog Kiebitza:

Stručna ekipa koja je ravnala operacijom vadjenja Kiebitza. Prvi zahvat nije bio uspješan, tako da se operacija ponovila u pripremi i izvedbi inž. Ivana Fabrija (prvi sdesna):

Obnova u Uljaniku:

Sjajno galebe. :klap :klap :klap

Hvala; i ja sam se razveselio slike vadjenja, dobio jučer...

Prekrasno.   :klap :klap

Sve je teklo svojim tokom, cak smo dobili po jednu "Coca Colu" od domacina, jelo se iz aluminijskih tanjura,..[attachment=1]

Nemir medju domacine uniijele su filter cigarete, mornare sa razaraca nisu mogle kontrolirati njihove starjesine, Filter 57 ozbiljno je narusio disciplinu kod pripadnika RM SSSR. Subverzivna djelatnost, razgradnja sistema vec se tada krila u mladjahnim pripadnicima JRM, ali nestalo je Filtera 57, odnekuda se pojavila Drina bez filtera i situacija se primirila, .. zakazali su logistika i obavijestajna priprema[attachment=1]

Legendarni zastavnik Vulas..[attachment=1]

Sevastopolj, komsomolci i pitomac MVA sa casom tada obaveznog slada koji se tocio iz cisterne na ulici, formira se red, izadje barba sa bijelim odijelom, voda za pranje krigli, formira se dugacak red konzumenata, popije svoju kriglu i onda na zacelje kolone[attachment=1]

Jedan od slikanih sada radi u RRF Novi Sad- dosao je na svoje nakon mnogo godina..u Akademiju je dosao kao destera iz artiljerijskog gardijskog puka iz Valjeva, nikad Garda nije iz njega izasla[attachment=1]

Da bi dosao do Crnog mora, te 1985 godine, Galeb je morao proci ispod mosta koji spaja Aziju i Evropu,.. ne znam.. mozda ce iskusniji pomorci znati za neki drugi plovni put.. sacekajmo odgovore :angel:
[attachment=1]

Ovo je eksluziva.. Konstanca, ratna luka RM Rumunjske te (vec) davne 1985
[attachment=1]

Da te 1985 nije bio turizma u Rumunjskoj, evo dokaza da je bio razvijen za to doba, turisticki vlakic,..Mamaia turisticko naselje kraj Konstance[attachment=1]

Mornar Zgaljic i pitomac MVA ispred Matroskog doma u Sevastopolju[attachment=1]

Tri ratna druga.. Matroski dom, Sevastopolj[attachment=1]

Bravo Istria052 za prilozene fotografije!

Program u Sevastopolju je bio toliko nabijen da smo padali s nogu..

Posjet muzeju crnomorske flote, pitomac prvi s desna, pogotovo je iskazivao skonost prema povijesti, umjetninama, pravi povjesnicar umjetnosti u nastajanju.. Gdje je sada? Kako zivi? Ima li netko od palubaraca neku informaciju?

Grubic Slobodan iz Splita, sin mestra Grubica urara iz Lore..

Program u Sevastopolju je bio toliko nabijen da smo padali s nogu..

Posjet muzeju crnomorske flote, pitomac prvi s desna, pogotovo je iskazivao skonost prema povijesti, umjetninama, pravi povjesnicar umjetnosti u nastajanju.. Gdje je sada? Kako zivi? Ima li netko od palubaraca neku informaciju?

Grubic Slobodan iz Splita, sin mestra Grubica urara iz Lore..[attachment=1]

I te 1985 godine, Istra je poslala svoja 2 pitomca na put brodom mira. Reportet KGB-a najtiraznijeg lista u tadasnjem SSSR-u, ovjekovjecio ih je ispred muzeja crnomorske flote..

Skrhani od obilazaka, ali vedri u dusi, spremno su obisli povijesne znamenosti grada[attachment=1]

Ovo je jedna od slika iz 85 koja je posluzila producentima kao ideja za snimanje turskih sapunica..
Postizu veliki uspjeh, na radost autora fotografije..[attachment=1]

Ratna luka Sevastopolj je u to vrijeme izgledala bas impresivno, akvatorij poput dlana sa rukavcima-prstima, svaki zauzet sa ratnim brodovima i podmornicama, pogotovo kada se pogleda sa obliznjeg brda, veliki broj brodova, zastitne mreze na ulazu u luku, pomocni camci i barkase samo su zujali naokolo, demonstracija odlucnosti i discipline ispred stranaca, admiralski camci,..

Zajednicki snimak domacina i gostiju, pitomaca na skolskom krstarenjeu '85. Opet reporter najtiraznijeg lista KGB-a (mozda i VRU, jos mocnije i manje znane publikacije)..

Istria, slike su ti mrak. Uspio sam prepoznati neke ljude, naravno podmoričare, tako da mi se čini da su na slikama Dragan Kosanović, Dragan Mitrović, Marileo Staničić i Drago Dujmušić.

Ovom slikom razotkrivamo tajnu staru preko 25 godina, brod RM SSSR-a, Crnomorske Flote, domacin skolskom brodu Galeb prilikom posjete Sevastopolju.
Naravno ispotrovana je procedura skidanja vojne tajne, prije nekoliko dana autor fotografije se obratio Vladama SFRJ i SSSR-a koje su skinule oznaku tajnosti, ali pod uslovom da se ista objavi na www.paluba.info

Zanimljivo je kako se doslo do pomenute fotografije, radilo se o razmjeni obavjestanih podataka, urednik iz KGB-a ponudio je doticnu fotografiju, dok je nasa strana ponudila narezani vinil (pljastenku), sa najtajnim od svih tajnih podataka organa za moral tadasnje JNA, ispjevani od trostrukih agenata u javnosti poznatih kao "AZRA". Uz plocu, dali smo im i matematicki kod za desifriranje tekstova koji se ovako u slobodnoj formi dosta melodicni (Filigranski plocnici, cini mi se, ili Ravno do Dna-kompilacija), ali u stvari sadrze podatke o devijacijama morala kod tadasnje omladine.

To bi se moglo klasificirati pod '' obuka ''.  Taj događaj je onda deklasificiran prije 15 godina.

Galeb današnjih dana.
Slika iz "Dela"

Godine 1968 početkom šestog mjeseca školski brod "Galeb" krenuo je na uobičajeno krstarenje i tom prilikom
vršena je obuka pitomaca JRM na ruti Yugoslavija, Turska, Libanon, Kipar, Yugoslavija.
[attachment=1]

Nakon nekoliko dana uplovio je u luku Istambul.[attachment=1]

Boravak u Instanbulu svak je iskoristio na svoj način.
[attachment=1]

Šetnja i narednih dana. Vjerskih objekata na sve strane. Ni broja im se nezna.
[attachment=1]

Ispred čuvenog muzeja Topkapi. Jedan od nekadšnji dvoraca Sultana, pretvoren u muzej.
Kad se te postavke vide nikad se više takvo što nemože zaboraviti. Masu eksponata su i
sa područja Balkana.
[attachment=1]

Iz Instambula se, poslije nekoliko dana boravka, Galeb uputio prema
Bejrutu u državi Libanon.
[attachment=1]

Te 1968 god. stigli smo u luku Bejrut. Miran grad turističko trgovački.
Samo nekoliko godina kasnije isti taj grad biće totalno razrušen građanskim ratom.
Katastrofa......

[attachment=1]

U jednom elitnom dijelu Bejruta na bazenu.
Lijevo je zas Tomanović, sigurno ga se sjećaju mnoge generacije. Dugogodišnji brodarski na Galebu.
Desno Libanonac, glavni na prikazanom bazenu. Nigde u životu nisam video toliko vrsta sladoleda
kao tada u Bejrutu.

[attachment=1]

Nakon posjete državi Libanon i luci Bejrut, Galeb je zauzeo kurs prema Balkanu. Usput smo svratili i na ostrvo - državu Kipar.
Tada još nije bila podijeljena. Glavna ličnost tih godina na Kipru je bio istorijska ličnost presednik Makarios.
Pristali smo u malo mjesto i luku Famagustu.

[attachment=1]

Posada Galeba posetila je i Nikoziju u kojoj je bila i rezidencija Presednika države, kao i
ostale institucije Kipra.

[attachment=1]

Mogao si i kragnu zakopčat! >:( Nisam znao, da si bio i "frajer".

Ma bilo je vruće, ubi bože....sreća da smo imali bijelu uniformu i šapku.
Sad tek vidim kako je neko prije nas bio i pametan i dalekovid sa takvom uniformom... ;) :klap

I na kraju slika sa Vodičem, mladom Grkinjom sa Kipra.
Neki će se možda i prepoznati. Ja sam izigravao Foto-remorkeraaaa. ;D

[attachment=1]

I na kraju još nešto da dodam. Krstarenje je bilo predivno. Za sjećanje. Ali onog momenta kad smo ugledali našu obalu
Jadrana, u rano jutro u području Mljeta i okoline, tad tek čovjek vidi u kakvoj ljepoti živi. Nismo mi na Balkanu ni svjesni
šta nam je od boga dato. Takvo "Blago", takva Balkanska ljepota.....

Iz svakodnevnog zivota mornara na Galebu.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]

I jedna maketa Galeba.

[attachment=2]

Fotografije pozajmljene sa FB profila Jugoslovenska Narodna Armija.

Maketa je malo disproporcionalna, statva je malo pod prevelikim uglom, ali nema veze, lepa je.

Hm,čudno, izgleda da ovo nije bilo.

http://www.youtube.com/watch?v=jIG0gBEitHA

poz.

Komemoracija na ŠB - Galeb povodom smrti J.B.Tita

Na slici komemoracija001 - treci s desna je Ursic Ante, poslije pomocnik za politicki rad na MVA.

Često ga viđam u Splitu i porazgovaramo, skoro smo susjedi.

 Zar Uršič Ante nije bio pomoćnik K-danta za politički rad ili šta već u 17 BTČ do " Cunamija" ?

 Prezime mu je URSIC (bez kvačica)

Duje,

molim te pozdravi ga.. ime moje mu sigurno nece znaciti, ali znam da je castan covjek..

i od mene... VELIKI POZDRAV

a i tebi Duje :-)

Još jedna slika makete iz Pomorskog muzeja u Splitu.

  Inače moglo bi se još puno stvari dopuniti u muzeju, fali mnogo podataka, čak i osnovnih karakteristika broda, kamoli povjesti istog (ne samo za Galeba). Šteta. A eksponati koji su na vanjskom prostoru iznad broda Bakar, kao da čekaju za staro željezo i nijednog napisa... Kome reči, da se ispravi stanje ili zašto je ovako ?

Slažem se galebe. HPM Split ima mnoštvo vrijednih i zanimljivih eksponata, ali način njihove prezentacije, a i briga o njima je na dosta niskoj razini.
Ipak, u zadnje vrijeme ima nekih pomaka nabolje, a i čini mi se da je jadran2 negdje prenijeo riječi kustosa muzeja kako će vanjska zbirka uskoro biti uređena. Nadam se da će se te riječi obistinit.

vidio sam na slovenačkom forumu ove zanimljive činove .
vlasnik tvrdi da su ih nosili na "galebu", a da ovi sa sfrj grbom pripadaju nekome od članova predsedništva SFRJ.
nijesam ih primjetio na nijednoj od mnogobrojnih fotografija u okviru ove teme.
[attachment=1]

Ne znam tko je nosio činove sa grbom ali druge dvije oznake su nosili pitomci. Sa žutom trakom nosili su pitomci Mornaričke vojne akademije i to prvi semestar jer su tada dobijali čin razvodnika pa je uz to išao i taj čin. Sa bijelom trakom nosili su pitomci Mornaričko tehničke srednje vojne škole. Svakako da su se takvi činovi nosili i na Galebu kada su ih nosili pitomci. Ovo je dokaz da prodavači tzv. kolekcionari pojma nemaju što imaju i što prodaju pa je atraktivno tvrditi da su se činovi nosili na Galebu jer će ih tako vjerojatno bolje prodati.

zahvaljujem plavnik .
prvi put vidim JRM činove sa grbom SFRJ .
evo još jedne fotografije sa istog foruma , činovi su povezani plombom sa SFRJ grbom .
[attachment=1]

Moguce da su iste oznake (ne i cinove) nosili visoki civilni duznosnici u SFRJ (koji nisu imali cin u rezervi) za boravka u vojnim objektima, vjezbama,..
Iako sam imao prilike susretati se, takve oznake nisam vidio, ali mi se cini logicno..

Bilo bi lepo da otkrijemo o čemu se zapravo radi. Ove epolete sa grbom su veoma lepe, to se ne može sporiti.

Možda za vrijeme putovanja po stranim zemljama? To bi mi bilo logično.

Ja sam dva para takvih, ali bez plombe, kupio prije par godina: jer su mi se dopali, a ne vjerujem da je ovakvo što realno postojalo.
[attachment=1]
Članovi Predsjedništva SFRJ su imali epolete sa grbom SFRJ ali sa zlatnim obrubom po ivicama kakve su imali generalski i admiralski činovi.
Međutim, prema Pravilniku o odjeći u oružanim snagama, predviđeni su bili samo SMB činovi tog stepena. Ako je i nešto rađeno za eventualnu pomorsku situaciju Vrhovne komande, onda je to bilo mimo Pravilnika, vjerovatno egzibicije radi, ali i u tom slučaju ostaje nejasno zašto ta mornarička varijanta sa grbom nema generalsko-admiralski obrub duž ivica.

Na tržištu se inače našlo jako mnogo i tih SMB činova članova Vrhovne komande. Ovo je par iz zbirke jednog slovenačkog kolekcionara. Imam negdje "uskladišten" isti takav, ali ga trenutno ne mogu pronaći pa pozajmljujem njegovu sliku uz izvinjenje.

[attachment=1]

Ne izgledaju baš predsjednički, daleko gore od mornaričke varijante ali imaju zlatni obrub kako i predviđa Pravilnik.

hvala brate, mogao si prijaviti da imaš koliko da ne maltretiram forumase na "palubi"   ;)

ŠB Galeb

@duje,

da li je na prvoj slici, prvi slijeva zast. Pandza?

Ne mogu potvrdit!

KULTURNO DOBRO
Obersnel daje bivši Titov brod Galeb u koncesiju.

[attachment=1]
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel danas je na kolegiju najavio da će biti raspisan natječaj za koncesiju za gospodarsko korištenje bivšeg Titova broda 'Galeba' na rok od 20 godina.

Brod 'Galeb' proglašen je pokretnim kulturnim dobrom, a od prošle godine je u vlasništvu grada Rijeke.

Po prijedlogu, koji još treba prihvatiti Gradsko vijeće, godišnja naknada za koncesiju bila bi u nepromjenjivu dijelu 14.112 kuna, a u promjenjivu tri posto od prihoda ostvarena obavljanjem gospodarske djelatnosti na kulturnom dobru.

Ako bi se godišnji indeks potrošačkih cijena, koji objavljuje Državni zavod za statistiku, povećao ili smanjio za više od tri posto, promijenio bi se nepromjenjivi dio naknade.

Koncesija će biti izdana na temelju zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i zakona o koncesijama, a brod mora biti uređen u skladu s uvjetima konzervatora.

Po Obersnelovim riječima, zainteresiranih za koncesiju ima, a u uvjetima za koncesiju bila bi i odredba da dio broda koji ima memorijalnu vrijednost mora ostati nepromijenjen, a da se drugi dio može urediti za gospodarske djelatnosti.

Brod Galeb, izgrađen 1938., prvotno je služio za prijevoz banana, a 1944. je, tada pod njemačkom zastavom, potopljen u riječkoj luci. Iz mora je izvađen 1948. te obnovljen. Nakon obnove služio je kao školski brod, a potom kao jahta Josipa Broza Tita. Galeb je 90-ih prodan, ali ga je vlasnik, tvrtka iz Liberije, ostavila da propada u Brodogradilištu Viktor Lenac. Proglašen je hrvatskim kulturnim dobrom, a onda ga je na sudskoj dražbi 2009. kupio grad Rijeka.

Mjerodavno ministarstvo bilo je odredilo da na brodu treba provesti hitne mjere zaštite pa je 2008. i 2009. saniran i konzerviran. Za kupnju i sanaciju broda i druge troškove do sada je riječka gradska uprava utrošila ukupno 3,5 milijuna kuna.

Izvor : http://www.tportal.hr/

Našlo se i ovo sa sledećim komentarom:

US NAVAL INTELLIGENCE PHOTO. Yugoslavian port/shipyard, Geleb, circa 1957. This photo is from the collection of Captain William H. Cracknell (1931-2005) who was from Alliance, Ohio. His last US Navy post was Commander, Naval Intelligence Command, Suitland, Maryland. During his long career in US Naval Intelligence he wrote several books on the USS Barg, USS Indianapolis, USS Enterprise, and several intelligence studies of the Soviet Navy during the Cold War. The photos we are listing are from his personal collection and were sources for his studies.

U jesen 1947. potopljeni brod Ramb III (ležao na dnu luke od 1944., potopljen u savezničkom bombardiranju) konačno je izvađen sa dna riječke luke. Kako je to išlo, vidjet ćete u ovom dukumentarcu

http://video.pravac.com/play/XGhEPfGBGBg/

http://video.pravac.com/play/Mi2j_-ptNZk/

Da malo pripomognem, ako se nema šta protiv. :D

http://www.youtube.com/watch?v=XGhEPfGBGBg
Prvi deo...
http://www.youtube.com/watch?v=Mi2j_-ptNZk
Drugi deo...

Mislio sam da sa ovim materijalom otvorim novi topik, ali ipak mu je mjesto ovdje  ;)

U njemu se može naći svakakvih interesantnih podataka.
Kao npr. sledeći:
 ;D

pošto se na gornjoj slici ne vidi baš dobro, kropovao sam i malo uvećao...

Fantasticno!!!!!! Zavidim ti......... >:(

Ljubaznošću jednog gospodina uspio sam da zavirim u ovaj dnevnik. Inače uzet je sa Galeba (trebao završiti u smeću) prije nego će brod otići iz Bijele.

Evo još malo...
U decembru '74 dva razvodnika su u roku od tri dana dali sebi samovoljno "nagradno"...
[attachment=1]

Uvećano...
[attachment=1]

Šta ti je spretnost :)
[attachment=1]

Bilo je i ružnih stvari... :(
[attachment=1]

Intresantani događaji i to još na Galebu gde se birala posada. Takvih udaljavanja
tih godina na Shershenima ja nisam nikad zapamtio. :-\
Nemogu se sjetiti ničeg sličnog.

pa niste imali sidreno ždrelo ;)

06.03.1938: rodjen je Ramb III, budući Galeb 10 godina kasnije

Ramb III u Trstu, kamo je često dolazio

Kao pomoćna krstarica sa montiranim topovima

Autor D.C. 30/11/2011

Egipat će pomoći u uređenju muzeja na brodu »Galeb«

Nova veleposlanica Arapske Republike Egipat Iman Mohamed Medhat ElFarr obećala je u nastupnom posjetu riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu pomoć u vezi s postavljanjem stalne izložbe na Titov »Galeb«.

[attachment=1]
 Uz Tita i Nehrua u stvaranju Pokreta nesvrstanih sudjelovao je i egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser. Nastojat ćemo pomoći u vezi s postavljanjem eksponata na brod »Galeb«, izjavila je Egipatska veleposlanica nakon što je Obersnel izvijestio da je Grad Rijeka kupio taj brod. Riječki gradonačelnik upoznao je egipatsku veleposlanicu s prednostima riječke luke koja je najvažnija kad je opskrba srednje Europe u pitanju.

Zainteresirani smo za suradnju kako bi se iskoristili potencijali riječke luke. Cestovna infrastruktura je izgrađena, a u planu je gradnja nove pruge do mađarske granice. Postojeći kapaciteti dostatni su za sljedećih deset godina, ali u planu je gradnja nove pruge. Trenutačno se proširuje kapacitet kontejnerskog terminala, a odnedavno je jedna filipinska tvrtka postala vlasnik 50 posto tvrtke – izvijestio je Obersnel. Riječki gradonačelnik izrazio je nadu da će se luke Aleksandrija i Rijeka povezati izravnom brodskom vezom, a veleposlanica se složila da bi to bilo dobro. Nju je zanimalo što je s kvarnerskim brodogradilištima, a Obersnel je pojasnio da su »3. maj« i »Kraljevica« kvalitetna brodogradilišta.

Naša su brodogradilišta gladna novih ugovora. Ako postoji zanimanje egipatskih tvrtki za gradnju brodova, takve inicijative su i te kako dobro došle – kazao je Obersnel.

Ukrcavane na ŠB Galeb.

Transportna torba i podmetači. Novija sličica.

Slovenija 1991?

Da.
Ali meni je interesantnije, što vidimo na slici vojnike kopnene vojske koji se ukrcavaju na ŠB Galeb. Mornare smo vidjeli puno puta.

pomocni brod.. :)

Pre više od pola stoljeća je bilo ovako:

Obilazak

U Indiji, 1954:

Na slici galeb - indija 1, vidi se da je Galeb bio naoružan sa nekoliko topova.
Znam, da su na gornjoj palubi bili boforsi 40/60 mm.
Na navedenoj slici vidim i neke ''moćnije'' topove. Zna li neko nešto detaljnije da kaže o naoružanju galeba u posleratnim godinama?

Ljepe slike galeb, hvala

  :klap

poz.

Flak, sad ne bi znao reći da li 88 ili 105 mm. Liči na Flak 41 (88 mm).

Tada je Galeb još uvek bio naoružan sa topovima kalibra 88 mm, tačnije sa 4 komada.

Očito je da su bila 4 topa 88 mm i 4 topa 40 mm.

Kasnije su ostali samo topovi od 40 mm, i na kraju su i oni demontirani ....

Jedna malo mutna iz školskih dana, krajem 70-ih. Sportski tereni u Lori u izgradnji, galeb na svom mjestu, a u ćošku kod poligona BOB-a stari Spasilac i rashodovani detekaš. Prije je tamo bio i itpisani patrolac 503, ali u vrijeme nastanka ove fotke ga više nema...

Tek sam danas malo bolje analizirao postavljene fotografije Galeba - vezane za odlazak u Indiju 1954. godine; na slici ''odlazak za Indiju 1954'' na gornjoj palubi, pored motornih čamaca vide se dva četvoro cevna topa, najverovatnije 20 mm.
Pretpostavljam da je sa druge strane palube bilo još 2 takva topa (simetrično raspoređeni).

Ako dobor zaključujem, tada je Galeb bio moćno naoružan:
4 topa 88 mm
4 topa 40 mm
4 topa 20 mm (4 cevi).

Molim istoričare da me podrže ili isprave u mojim zaključcima!

Tako bi trebalo biti (kao i za putovanje u London).

С обзиром да су сви топови противавионски, а то је и наша свера интересовања, имаш подршку и са те стране.

Љуба

Naoružanje 1953-1959:

4 kom. 1x 88 : 2x pramac + 2x krma
4 kom. 1x 40 : gornja pramčana + gor. krmena paluba
6 kom. 4x 20: 2x izza dimnjaka LX/DX + 2x izza čamaca LX/DX gor. paluba + 2x izza 
                      čamaca LX/DX donja paluba
2 kom. 2x 20: kom. most LX/DX
4(?) kom. 2x 12,7: 2x iznad kom. mosta LX/DX + 2x ??
_______________

(LX/DX = levo/desno)

Moćna artiljerija - skoro kao na nekom razaraču iz tog doba!

http://www.youtube.com/watch?v=jIG0gBEitHA

Jedna nije se moglo bolje. Sam tekst ispod slike govori o prizoru.
Koje godine i kojom namjerom pojma nemam. Znalci napred.... :D

[attachment=1]

Za štovatelje ŠB "Galeb" i sve koji su boravili na njemu

[attachment=1]
Fotografija dijela posade sa VKOS

Prvi red:
1.   zast. I kl. Rodić Branko
2.   zast.  Maslak Vladimir
3.   zast.  Pačko Zlatko
4.   p.b.b. Ursić Ante
Drugi red:
1.   vod. I kl. Miletić Dušan
2.   vod. I kl. Rušinić Ljubo
3.   kap. I kl.  Stojadinović Stojan
4.   zast. I kl   Kriletić Dinko
5.   p.b.b.  Ćirković Velimira Miodrag
6.   zast. I kl.  Jovanović Radoslav
7.   k.k.  Ivanković Vinko
8.   k.f.   Kljajić Stojan
9.   ?         Brajković Anđelko
10.    maršal Tito
11.   admiral Mamula Branko
12.   st. vod. I kl.  Sučić Ante
13.   k.b.b.  Mićunović Blaž

[attachment=2]
Fotografija starješina sa preko 10 godina od ukrcanja na ŠB “Galeb”

Prvi red:
1.   admiral Dokmanović Veljko
2.   drugarica Broz Jovanka
3.   VKOS Broz Josip Tito
4.   k.f. Kljajić Stojan
Drugi red:
1.   zast. PačkoZlatko
2.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
3.   zast. Rodić Branko
4.   zast. Crvelin Ante
5.   zast. Ašković Stevo
6.   st. vod. I kl Sučić Ante
7.   zast. Brajković Anđelko

[attachment=3]
Posjeta ŠB “Galeb” pobjednika kviza “Poznavanje ratne mornarice”  (možda je diskutant na ovom Forumu :) )

1.   k.b.b. Dokmanović Veljko – komandantbroda
2.   admiral PurišićIvo – komandant flote
3.   pobjednik kviza  ??
4.   k.k. Šepić Miodrag

[attachment=1]

Fotografisanje posade ŠB “Galeb” sa VKOS
(starješine)
Prvi red:
1.   zast. Pačko Zlatko
2.   st. vod. Sučić Ante
3.   zast. Holc Jože
4.   admiral Dokmanović Veljko
5.   drugarica Broz Jovanka
6.   maršal Broz Josip Tito
7.   k.b.b. Kljajić Stojan
8.   major Dukić Petar
9.   st. vod. I kl. Prpić Jure
Drugi red:
1.   zast. I kl Jovanović Radoslav
2.   kapetan Balenović Petar
3.   zast. Brknjač Mladen
Treći red:
1.   zast. Repac Mane

[attachment=2]
Starješine ŠB “Galeb”
Prvi red
1.   vodnik Ratković Milija
2.   vodnik Ursić Ante
3.   ??
4.   vodnik Injac Dušan
5.   vodnik Đukić Ratko
6.   zast. Rogulić Duje
7.   vod. I kl. Zec Nikola
8.   vod. I kl. Brajković Anđelko
9.   vodnik Vujošević Milan
Drugi red:
1.   vodnik Vrtlar Vinko
2.   vodnik Moćnik Mirko
3.   vodnik Špika Josip
4.   st. vod. I  kl. Marković Ilija
5.   vod. I kl. Jurinović Ante
6.   vodnik Koroman Vladimir
7.   k.f. Blagdan Janko
8.   st. vod. Budimir Marinko
9.   k.k.     ??
10.  st. vod.  Labus Ilija
11.  zast. I kl.  Jovanović Radoslav
12.  zast Ašković Stevo
13.  zast. Rodić Branko
14.  vod. I kl. Polianović Milan
15.  vodnik Stakić Stojko

 [attachment=1]
Starješine i mornari V brodskog odreda ŠB “Galeb”
Prvi red:
1.   vodnik Injac Dušan
2.   st. vod. Ašković Stevo
3.   st. vod. Zec Nikola

Drugi red:
1.   vod. Narančić Mladen
2.   vod. I kl. Jurinović Ante
3.   vodnik Špika Josip
4.   kap. I kl. Ćirović Ilija
5.   k.f. Blagdan Janko
6.   major Zejnilagić Nurudin
7.   st. vod. Budimir Marinko
8.   vodnik Moćnik Mirko
9.   zast. Jovanović Radoslav
10.  vodnik Ratković Tanasije
11.  vodnik Koroman Vladimir
12.  zast. Krivak Živko
(napomena: k.f. Blagdan – pom. komandanta, zast. Krivak – šifrant)
Zahvalujem se Radoslavu Jovanoviću na ustupljenim fotografijama i identifikaciji.
Narednih dana ću postirati ostale fotografije.

k.k.  Ivanković Vinko je bio prvi komandant PC-133 "Velebit" kada je usao u flotu granicne brigade 1964. godine.
Mislim da sjor Ivankovic potjece iz Orebica ili Vignja-Kucista na Peljescu.

[attachment=1]

Mašinski prostor/strojarnica – starješine
1.   vod. I kl.  Šoljan Nikola
2.   zast. I kl.  Jovanović Radoslav
3.   vod. I kl. Vujošević Milan
4.   kapetan Ćirović Ilija
5.   vod. I kl. Špika Josip

[attachment=1]
Odmor poslije smjene na palubi broda – starješine V BO
1.   st. vod. I kl. Prpić Jure
2.   st. vod. I kl. Brkljač Mladen
3.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
4.   st. vodn. Eterović Marko
5.   zast. Pačko Zlatko


[attachment=2]
Kontrola rada strojeva u pogonu
1.   zast. I kl. Jovanović Radoslav

[attachment=1]
Fotografisanje poslije smjene
Gornji red:
1.   vodnik Rakić Miladin
2.   vod. I kl. Narandžić Mladen
Srednji red:
1.   st. vod. Stojkovski Dimitrije
2.   vod. I kl. Vujošević Milan
3.   vod. I kl. Šoljan Nikola
4.   kapetan Ćirović Ilija
5.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
6.   vod. I kl. Špika Josip

[attachment=2]
Starješine V BO ŠB “Galeb
1.   zast. I kl. Jovanović Radoslav – komandir glavnog motora i pomoćnih strojeva
2.   zast. Brkljač Mladen  - komandir ljevog glavnog motora
3.   major Pečnjak Dragan - komandir V BO
4.   4. Manojlović Milan – komandir elektro grupe

[attachment=3]
Starješine ŠB “Galeb”
Prvi red:
1.   vod. I kl. Lovrić Dragan – pomoćnik komandira pomoćnih motora
2.   vod. I kl. Vujošević Milan – komandir pomoćnih strojeva
3.   vod. I kl. Tomanović Milan – komandir krmenog veza
4.   vod. I kl.  Travnikar Jože – pomoćnik komandira artiljerijskog BO
5.   st. vod. Rodić Branko - telegrafista
6.   vodnik Živković ? - elektronac
7.   vod. I kl. Ivić Radomir – elektroničar
(ako neko zna ime vodnika Živkovića, kao i drugih lica koja su ostala neidentifikovana, molim da napiše)
Drugi red:
1.   zast. Jovanović Radoslav – komandir glavnih motora i pomoćnih strojeva
2.   p.b.b. Nožina Ivo – pomoćnik komandanta broda
3.   vod. I kl. Sučić Ante – drenažno odjeljenje, pomoćni brodski čamci
4.   zast. Simović Baja – komandir II BO
5.   vod. I kl. Ratković Milija – komandir VII BO (sanitet)
6.   st. vod. I kl. Marković Ilija – komandir signalnog odjeljenja
7.   k.k. ?  ?  - politički rukovodilac
8.   vodnik ?  ? – sanitetsko odjeljenje
9.   k.k. Šepić Miodrag – komandant broda
10.  vod. I kl. Brajković Anđelko – intendantsko odjeljenje, radionica
11.  p.b.b. Efremovski Marko – pomoćnik komandanta za moral
12.  kap. I kl. Bosnić Franko – komandir VI BO  (intendant)

Na gornjem postu za vod I kl Ivića piše da je bio električar.
Podatak je netačan. Isti je bio dugogodišnji elektroničar na Galebu.
Inače je već prikazan na  ovoj strani  (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=600.msg131846#msg131846).

Odlično, hvala ORICAREB,
bilo bi dobro ako moderator može unijetu  tu izmjenu u gornji post, ja nemam mogućnost modifikacije.

Hvala vladimir za ove slike. Ne poznam osobe na slikama ali cijenim slike kao dio istorije tog broda i JRM.

Štovani Vladimir Bošković,

u objašnjenju Vaše fotografije 1.jpg napisali ste na rednom broju 5. u drugom redu pbb i znakove upitnika, a što znači da neznate o kome se radi. Pokušat ću Vam pomoći. Radi se o poručniku bojnog broda ČIRKOVIĆ Velimira MIODRAG, rođen u Predvorici (Šabac) 16.11.1937.godine, završio podoficirsku školu i kao vodnik prve klase položio za čin pomorskog potporučnika u koji je proizveden 5.12.1963.godine. Godinu dana prije nastanka ove slike predao je meni dužnost komandanta PČ-131 (1.9.1973.g) i prekomandovan na š/b "Galeb" kao pomoćnik komandanta za bezbednost.

Hvala gospodine Pecotiću, takođe i moderatoru na dopunjenom postu.
Svaka autentična dopuna i ispravka je dragocjena, obzirom da kvalitet informacija na ovom Forumu  postaje sve relevantniji za istraživače, posebno one koji se budu bavili JRM.

[attachment=1]
Predaja odlikovanja, pohvala i nagrada na dan JRM 1970
1.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
2.   k.f.  Kljajić Stojan
3.   zast. I kl. Jović Boško

[attachment=2]
Predaja raporta k-dira V BO nakon izvršene smotre za dan JRM 1969.
1. zast. Brkljač Mladen
2. major Pečnjak Dragan
3. zast. I kl. Jovanović Radoslav

[attachment=1]
Razgovor sa komandantom flote
1.   zast. I kl.  Jovanović Radoslav
2.   zast. Crvelin Ante
3.   k.b.b. Grubišić Božidar

[attachment=2]
Razgledanje obale sa broda – Grčka
1. vodnik  Živković ?
2. zast. Jovanović Radoslav
3. st. vod. Sučić Ante
4. p.b.b. Dovijanić Sveto
5. vod. I kl. Vujošević Milan
6. vod. I kl. Ratković Milija
7. k.k. ?  ?
8. st. vod. Brajković Anđelko
8. k.k. Šepić Miodrag
10. vod. I kl. Lovrić Dragan
11. vod. I kl. Narančić Mladen
12. vod. I kl. Ivić Vladimir
13. vod. I kl. Travnikar Jože

[attachment=1]
Grupa starješina ŠB „Galeb“

Prvi red:
1. st. vod. I kl. Ašković Stevo
2. st. vod. Sučić Ante
3. vod. I kl. Prpić Jure

Drugi red:
1.   st. vod.  Rodić Branko
2.   st. vod. Brajković Anđelko
3.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
4.   st. vod. Travnikar Jože
5.   zast. Holc Jože
6.   st. vod. I kl. Crvelin Ante

[attachment=2]

Fotografisanje nakon prijema odlikovanja broda

Prvi red:
1.   st. vod. Ivić Radomir
2.   zast. Rodić Branko

Drugi red:
1.   zast. Holc Jože
2.   zast. Jovanović Radoslav
3.   st. vod. Sučić Ante
4.   zast. Lazić Mirko
5.   vod. I kl. Prpić Jure (Juraj)
6.   poručnik ? ?
7.   k.k. Grujić Stanko
8.   k.f. Kljajić Stojan
9.   p.b.b. Ivančević Vinko
10.   zast. I kl. Kriletić Dinko
11.   st. vod. I kl. Labus Ilija
12.   st. vod. Eterović Marko
13.   st. vod. I kl. Maslak Vladislav

[attachment=1]
Fotografisanje po završetku marša Split-Omiš-Split
Prvi red:
1.   zast. Marković Ilija
2.   p.k. Čeplak Krunoslav
3.   st. vod. Ivić Radomir
4.   p.b.b. Živković Petar
5.   st. vod. Sučić Ante

Drugi red:
1.   por. Manojlović Milan
2.   st. vod. Dudaš Milorad
3.   st. vod. Zec Nikola
4.   k.k. Šepić Miodrag
5.   st. vod. Prpić Juraj
6.   zast. I kl. Krivak Živko

Treći red:
1.   st. vod. Brajković Anđelko
2.   zast. Simović Baja
3.   st. vod. ?  ?
4.   zast. I kl. Jovanović Radoslav
5.   major Orlić Vinko
6.   zast. Holc Jože
7.   kapetan Kardežabek Vlado

Četvrti red:
1.   por. Batoš Vice
2.   por. Grujić Slobodan

[attachment=1]
Primo-predaja dužnosti k-dira pogonske grupe

Prvi red:
1.   st. vod. I  kl.  Pačko Zlatko
2.   por. Kardežabek Vlado
3.   st. vod. I  kl. Repac Mane
4.   st. vod. Eterović Marko

Drugi red:
1.   st. vod. Lovrić Rajko
2.   kap. I kl. Tomanović Radovan
3.   Major Orlić Vinko
4.   st. vod. Brkljač Mladen
5.   zast. Jovanović Radoslav

Čini mi se, da je to  k.k. Savić. Nama je bio politički u školi u Puli od 1970. pa dalje.

Za "Velimira Boškovića" i "Duju",

"neidentificirani kapetan korvete" je kapetan korvete SAVIĆ Dragomira DRAGIŠA, rođen 30.9.1927.godine u Kragujevcu. Slika je nastala neposredno nakon njegova unapređenja (17.6.1965.g). Inače ovaj oficir nije završio vojnopomorske škole već je iz KoV-ovskih struktura 10.7.1953.g iz čina poručnika preveden u poručnika korvete.

 Možda smo već pisali o tome, iteresuje me jedna stvar?! Da li su "pločice ( ili kako već) koje su obeležvale putovanja još na " Galebu" ili su misteriozno nestale? Nisam ih video ni na jednom od snimaka( a možda samo nisam pažljivo gledao 8).

za "Vladimira Boškovića",

na slici galeb18.jpg navedeno je da je u drugom redu pod rednim brojem 9 pbb Ivančević Vinko. Žao mi je ali to nije točno. Pod rednim brojem 9 treba da piše poručnik bojnog broda IVANOVIĆ Dušana RADOVAN (zvani Raša), 12.klasa MVA, rođen 1.1.1937.g u Leskovcu. Napomena: kada se uporede činovi kfr Kljajića i pbb Ivanovića može se zaključiti da je slika nastala između 1969-1971.godine.

Nisu nestale. Bile su i izložene na brodu u junu prošle godine u Rijeci, ima slika negde na ovom topiku.

ispravak
2.   p.k. Čepelak Krunoslav

Evo fotografija sa školskog krstarenja pitomaca 36.klase MVApomorski smjer i 35.klase tehnički smjer.Krstarenje je izvršeno u julu 1984. na sjevernom Jadranu i u l.Ankona Italija.

[attachment=1]

[attachment=2]
Na ovoj fotografiji je svirka pitomačkog sastava na palubi za goste u l.Kopar.

Najstariji ukrcani oficir na ovom krstarenju bio je admiral Bocinov. U Ankoni je polagan vijenac na neki spomenik. Evo fotke.
[attachment=1]
[attachment=2]

1984 je bio Galeb u Kopru ?!  Nisam znao, a hodao sam tad u srednju tehničku školu, koja je baš iznad luke. Koji mjesec je to bio ? Možda slika celog broda u luki ? Na kojem vezu ste bili ? Tad me nije interesovalo kako me danas, a sad Galeb ne dodje više, heh. Nisam ga vidio ni 1991, kad je poslednji put u Kopru bio.

Ova fotografija je već bila ovde, ponavljam, da podsetim i ako koga interesira evo u kratko opisano šta se desilo i kakvi su postupki bili. Slike i komentari su iz knjige Alberta Giulia "Da Ramb III a Galeb", dobio zadnji izvod pre neka 3 mjeseca u Trstu.

  Dakle, 30. svibnja 1941 Ramb III je bio kao pomoćni ratni brod Regie Marine u luci Bengazi. U 19:45 nakon završetka prekrcaja tereta, primječen je bio torpedo upučen prema centru broda. Diže se sidro i manevrira z glavnim motorima ali ne uspje se spriječiti sudar, torpedo je pogodio skladište broda prema pramcu. Torpedo je bio lansiran sa britanske podmornice HMS Triumph od ca. 3 milja.
  Zbog nedostataka brodova usled brojnih izguba, a pored toga i zbog toga što je brod bio nov, karakterističan i brz,  odlučeno je bilo, da se ga ne napušta, te se ga usposobi za plovidbu do Italije - u Trst na popravak. Pripreme za takvu neobičnu plovidbu trajale su 3 mjesece i prema pomenutoj knjigi opisat ču ih s slikama.

Ronioci s broda Raffio su napravili inspekciju trupa i vadjen je bio dio torpeda - motor s propelerom kojeg su podigli na brod. Nakon ocjene štete je bilo odlučeno, da se s stavljanjem eksploziva skine pramčani dio od mjesta torpediranja dalje i pripremi brod za plovidbu s krmom.

Prije skidanja pramca s eksplozivom, skidali su s pramca sve što je bilo upotrebljivo i spremili u krmenu štivu:  topove, mitraljeze, jarbol, sidrena vitla... To je bilo napravljeno u kolovozu pomoćjo drugog broda, vezanog uz bok Ramba III.

Aktiviranje eksploziva za sečenje pramca:

Pramac se skida sa broda, ostaje centralni dio broda i krma:

Pripreme za plovidbu u nazad:
- blokiranje kormila u centralnoj poziciji
- pojačanje mazanja djelova, koji su inače opterečeni samo u kratkim periodima   
  manevriranja vožnje u krmo radi osiguranja duge plovidbe (nisam baš tačno razumio
  koji su ti dijelovi: "pattini reggispinta delle eliche")
- montirana provizorična kormila iz metalnih ploća uz lijevi i desni bok broda (slika
  dole); ideju je dobio kapo makine po principu krmarenja čamca na vesla bez kormila

20. kolovoza 1941 se izplovljava za Italiju, pračeni z remorkerom Salvatore i torpiljarkom Climene. Ramb III je išao s punom snagom sopstvenih motora, bez tegljenja, remorker je bio za svaki slučaj i za manevriranje u lukama.

Sjajno Galebe. :klap :klap :klap

Na putu se ustavljaju u Brindisiju, Bariju i Anconi. Brzina plovidbe 4,5 čv u prosjeku za ca. 200 sati navigacije. Postojala je opasnost avio bombardovanja ali nisu pokušali. U Trst, bdg san Rocco su došli u rujnu i tamo su rekonstruirali pramac.

Brod u kasnije doba u Njemačkoj službi kao minopolagač Kiebitz. Ovde snimljen negde u Dalmaciji.

Bit ce Bakarski zaljev.

http://www.youtube.com/watch?v=jIG0gBEitHA

1961

sa stranice zeljeznice.net, nekoliko fotografija sa putovanja 1954. u Indiju, Burmu......

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Negdje 1978, na plovidbi za Pulu, sjećam se da se drmanje propelera ritmički pojačavalo kako su dolazili u rezonanciju. straža kod krmenog koplja, jako zahtjevan i intelektualno opterečujući posao...

Dva bivsa camca za spasavanje-lajbota sa "GALEBA",preuredjeni za prevoz turista "ALBO" i"BOKI". "BOKI" je pretrpio malo vece prepravke,dok je "ALBO" u sustini ostao isti(ako ne racunamo tendu,isjecene poprecne klupe i pogon)

Brodospasova ekipa upravo izvadila Kiebitz u Rijeki

Vidi se pomocno kormilo (dvostruko kolo) na krmi. Interesantno.

   Čini mi se, da ga je Galeb imao malo više unazad prema krmi.

Davno toga:

Slika Galeb-Split 1971 - u pozadini je trajekt "Tintoreto". Boze moj kako je to davno bilo.

Brod jeste od "Adriatica Navigazione" al nije Tintoreto, pozna se po cimonjeri, koja liči na onu od "Ausonia" ali ne izgleda ni ovaj brod po jarbolu radara.

Za one koji su na FB u...Ne znam da li je ovdje već to netko postavio,ali stranica se zove GALEB,BROD MIRA. Slike su uglavnom sa Palube,ali evo uvodni tekst.


Dragi prijatelji
Želja mi je okupiti sve ljude dobre volje koji su voljni svojim znanjem, radom i sredstvima doprinijeti zajedničkome cilju da brod MIRA ponovno zasja u punome sjaju. Da bude ponos svih nas i naših pokoljenja koji cijenimo i koji će cijeniti sva postignuća koja su za mir u svijetu, ravnopravnost naroda i narodnosti postignuta i da bude simbol mira u budućnosti. Da bi to mogao zaista postati zasjati mora radom svih nas koji štujemo te vrijednosti i želimo svojim pokoljenjima da ostavimo MIR, DOBRO i LJUBAV. Svima i svugdje.
Neka prvi dani Nove godine 2012 budu početak ostvarenja tog cilja.
Molimo sve ljude dobre volje, organizacije, uglednike, države i državnike da se uključe i da doprinesu uspjehu realizacije.
Hvala
  Copy paste sa Facebooka.

Imamo na Palubi i ovu temu - Sudbina Š/B "Galeb" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=4282.0).

Nema problema. Vidio sam post u temi o Shershenima. Pa za one koji nemaju FB.

Vida, ako bude neka konkretna aktivnost pokrenuta, dobrovoljni rad, javi, pa ako bude moguće (jedino slobodno vreme je problem) ...

Prvo putovanje u inostranstvo

Vrhovni komandant u pratnji supruge i visokih oficira ukrcava se na Galeb

Mislim da bi bilo interesantno da se postavi spisak obaveznog eskortnog dela flote RM koja je po "formaciji" bila neizostavni deo Galebove pratnje na Titovim putovanjima.

Iz svih ranijih postova vidimo da su na prvom putovanju bila dva eskortna razarača i trgovački brod Dinara.Negde se pominje trgovački brod na koji su se ukrcavale poklon životinje itd.
Da li je bilo: podmornica,TČ,minolovaca,RČ,naftonosaca,PB, trgovačkih brodova koji su transportovali Titove limuzine za kretanje po kopnu itd.
Takođe da li je u obezbeđenju eskorta učestvovala i RV-PVO i na koji način. Kako je tekla koordinacija i komunikacija između delova eskorta itd.

Jer greh je da ne pomenemo deo flote koja je bila logistika na svim tim čuvenim putovanjima.
Ovako ispada da je Galeb sa svom tom svitom bio dovoljan samom sebi.Čisto da se i oni koji se ne razumeju u logistiku i logističke probleme obezbeđenja Vrhovnog komandanta malo upoznaju.
Da ne napravim digresiju.Negde sam pročitao da je za putovanje jedne kompozicije "Plavim vozom" uz glavnu kompoziciju postojalo još 6 kompozicionih kompleta kao logistika.
Pa mislim da ni sa Galebom kad je Tito njime putovao nije moglo da bude mnogo drugačije. 

U osiguranju, pratnji, eskortu ili bilo čemu drugome kada je na Galebu bio Tito podmornice nisu sudjelovale. To je sigurno, dajem ruku u vatru.

Ne tvrdim ništa.

Samo navodim kao temu za razgovor i razmišljanje-podsećanje.
Ako neko zna na forumu a predpostavljam da zna kako su tekle stvari sa eskortom i ko je sve obavezno u njemu učestvovao neka nam pojasni.
Koliko se sećam negde drugde na forumu neko je pomenuo i protiv diverzante koji su čini mi se u Kairskoj luci radili protiv minski pregled Galeba, npr.

U svakoj luci u koju je Galeb uplovio sa Titom,  nasi pomorski diverzanti su bili ispod broda i radili protivdiverzantsko obezbjedjenje.

Mala zanimljicvost, poznati pevač Nikola Karović vojni rok u JNA služio je u RM upravo na Galebu.

(Sledi tekst: 20.05.2011. dnevni list Pravda)

Ни­ко­ла Ка­ро­вић ка­же да се за во­кал­ног со­ли­сту опре­де­лио за­хва­љу­ју­ћи по­ро­дич­ној му­зич­кој тра­ди­ци­ји, фил­му и на­сту­пу пред Ти­том на школ­ском бро­ду „Га­леб“. Ње­го­ва по­бе­да на так­ми­че­њу у по­пу­лар­ној еми­си­ји на Ра­дио Ти­то­гра­ду „По­ка­жи шта знаш, ми­кро­фон је ваш“, са пе­смом „Три го­ди­не сам те са­њао“, би­ла је на­го­ве­штај ду­ге и успе­шне ка­ри­је­ре.

Убр­зо, у ква­ли­тет Ка­ро­ви­ће­вих во­кал­них спо­соб­но­сти уве­рио се и Јо­сип Броз Ти­то.

– Би­ло је то 1954. го­ди­не, ка­да сам део вој­ног ро­ка слу­жио на чу­ве­ном бро­ду „Га­леб“. За да­на­шње мла­ди­ће ре­ћи ћу да се у то вре­ме вој­ска слу­жи­ла три го­ди­не. На „Бро­ду ми­ра“ био сам нај­пре мор­нар, а за­тим кор­ми­лар бро­да. У то­ку вој­ног ро­ка, у сло­бод­но вре­ме, за­ба­вљао сам по­са­ду, на­ро­чи­то ста­ре­ши­не. Јед­но­га да­на при­ђе ми ко­ман­дант и ре­че: „Ка­ро­ви­ћу, у го­сте нам уско­ро сти­жу друг Ти­то, Јо­ван­ка и њи­хо­ви при­ја­те­љи, тре­ба да им пе­ваш“. Био сам оди­ста за­те­чен. По­чех да се прав­дам ти­ме да сам ама­тер, да ме об­у­зи­ма тре­ма, али ни­је вре­де­ло… У ша­ли су ми за­пре­ти­ли са три пре­ко­вре­ме­на де­жур­ства… До­ђе и тај дан, сти­го­ше ви­со­ке зва­ни­це, из­ла­зим на сце­ну, тре­ма по­ла­ко иш­че­зне, ла­тим се ги­та­ре и по­ла­га­но по­чех да „стру­жем“. Ни­сам имао ри­там сек­ци­ју (бас и буб­ње­ве), па сам мор­нар­ском ци­пе­лом од­сеч­но уда­рао по па­то­су бро­да „Га­леб,“ што је и те ка­ко од­је­ки­ва­ло. Пу­стим глас и рас­па­лим по мек­си­кан­ским, на­по­ли­тан­ским и ру­ским пе­сма­ма, и на кра­ју све то из­ме­шам са на­род­ном му­зи­ком. Ти­то се оду­ше­вио, јер је во­лео мек­си­кан­ске пе­сме. По­сле то­га усле­ди­ла је пре­ко­ман­да у Бе­о­град. Крат­ко вре­ме, као мор­нар, био сам на Ти­то­вој јах­ти „Кра­ји­на“. Део вој­ног ро­ка про­вео сам и у Шап­цу – ис­при­чао нам је Ка­ро­вић.

I slika u mornarskoj uniformi.

Pa nadje se nešto na netu oko logistike na putevim mira, recimo:

http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/07-03-2011/Feljton/121757/Najskuplji-put-mira-/print

http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=54-55&C=9

http://www.avantgarde-museum.com/hr/projects/standstill/tekstovi/4307/
Za prvo putovanje se navodi čak PBR-506.

Evo prilagam sliku te životinje: Galeb je rijetko kada plovio sam. Trgovački brod „Lovćen“ obično je bio u pratnji sa zalihama namirnica. Čuvale su se tamo i životinje koje je Tito dobivao na poklon. Tijekom čuvenog putovanja 1961. to je bio i baby hipo. Nilski konj, težak doduše tek tonu, Titu je poklonio liberijski predsjednik William Tubman. Konjića je trebalo mazati ribljim uljem da ne izgori, a njegov je privremeni dom, do dolaska na Brijune, bio bazen od jelovih dasaka, cerade i tisuća litara vode

Tražite, nadje se još. Ja sam pukao od smijeha kad sam pročitao - na nadjem sad linka (i dali je istina ili samo priča ne znam,  svašta katkad pišu, jeli ? ) -  da je JBT dobio u Afriki na poklon majmuna, pa su ga slali s pratećim DC-6 u Beograd i tamo je već bio odredjen i majmunov pratioc, jedan ppuk.

 Nikola Karović je služio vojni rok na Galebu u činu MT Vodnika?  :zid

Kilezrm,

Ta slika je mozda nekakva reklamna iz kasnijeg perioda iako je u tom tekstu potpisana kao da je sa Galeba,
sam Karovic kaze da je tad sluzio tri godine, da je na Galebu poceo kao mornar a zavrsio kao kormilar broda.Da li je mogao da dogura do tog cina za te tri godine vi iskusni bolje znate da nam kazete.Mada bih po obliku i kroju uniforme kao i znaku na kapi mozda pretpostavio da je uniforma iz tog ranog perioda.Ja znam samo za ovo iz prilozenog teksta.