PALUBA

VJEŽBA U VODAMA BALTIČKOG MORA

KRUNSKI ORAO nad Baltikom

Spašavanje podmorničara iz potonule podmornice složen je i opasan postupak, koji se može usporediti samo sa spajanjem Mjesečeva modula na matični svemirski brod. Sve ratne flote koje imaju i podmornice imaju obvezu posjedovati sustav za spašavanje posade potonule podmornice. Ta obveza nije tek simbolična i snage koje se angažiraju u planiranju, organizaciji i provedbi spašavanja nisu tek "utjeha obiteljima koje čekaju", već iznimno profesionalne, opremljene, vrhunski obučene i stalno spremne snage. Na sreću, potonuća podmornica su rijetkost. Na nesreću, ona redovito završavaju gubitkom života i radiološkom ugrozom okoliša

Članak: http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2592009/baltik.asp

[attachment=1]
[attachment=2]
Na razini NATO-a, o problemima spašavanja posada potonulih podmornica skrbi radna skupina SMER WG (engl. Submarine Escape and Rescue Working Group), koja okuplja eksperte iz relevantnih područja podmorničarstva, kao i iz medicine podmorničarstva. Premda Hrvatska u tom tijelu nema svojeg predstavnika, Oružane snage RH mogle bi sudjelovati u spašavanju podmorničara pružajući tehničku pomoć, ali i sudjelujući u liječenju spašenih. Ako potonula podmornica doživi prodor vode, potrebno je natlačiti atmosferu podmornice postojećim zalihama zraka kako bi se kompenzirao visoki hidrostatski tlak iz morskog okoliša. Tada podmorničari u pogibelji dišu zrak pri povišenom tlaku, što je temelj za nastanak specifičnih bolesti, tzv. disbarizama, navlastito dekompresijske bolesti i barotraume pluća s moždanom arterijskom embolijom. Te dvije bolesti jesu najteže i potencijalno smrtonosne posljedice promjene tlaka.

[attachment=3]
[attachment=4]
Spoznaje i vještine postignute na vježbi Crown Eagle 2009, održanoj u vodama Baltičkog mora od 7. do 11. rujna 2009., potvrđuju potrebu stalnog uvježbavanja snaga namijenjenih spašavanju podmorničara. Na vježbi su kao promatrači sudjelovali i brigadiri Nadan Petri i Goran Gudelj iz Vojnozdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu, ukrcani na poljski brod ORP "Lech". Na vježbi su sudjelovale namjenski organizirane snage poljske Ratne mornarice (podmornica OPRP "Bielik", raketna fregata ORP "Pułaski", školski brod ORP "Wodnik", spasilački brod ORP "Lech", spasilački kuteri ORP "Zbyszko" i ORP "Maćko", transportni kuter "K-5", helikopteri Mi-14 i SH-2G, pokretna sanitetska spasilačka ekipa, sanitet u ratnoj luci Oxywie) te švedski spasilački brod "Belos", na koji je stalno ukrcana i spasilačka podmornica "Urf". Prema scenariju vježbe, podmornica je "potonula" na dno, nakon čega je utvrđeno da je nesposobna za manevar i da popravak nije moguć, pa je odlučeno da posada napusti podmornicu. Spasilačka podmornica "Urf" je pristupila podmornici "Bielik" te je potom uspješno obavljen prihvat posade.

Skupno i pojedinačno spašavanje

Dva su temeljna načina napuštanja podmornice: pojedinačno i skupno. Pojedinačno spašavanje je moguće kroz sve otvore na podmornici, no oni se prethodno moraju naplaviti. Pri tome je podmorničar, makar kratkotrajno, izložen visokom hidrostatskom tlaku stupca morske vode. Izlazak na površinu je moguć uz uporabu tzv. Stenkijeve kapuljače (Steinke hood), što je koncepcija usvojena u mornaricama NATO-a, navlastito uvježbavana u američkoj i britanskoj, ili pak uz uporabu aparata za spašavanje posebne konstrukcije, tzv. IDA (ruski: individualjnij dihateljnij aparat), što je koncepcija koju i dalje njeguju istočne mornarice. Potonju koncepciju imala je i bivša jugoslavenska mornarica. Obje koncepcije imaju svoje prednosti i nedostatke. Granična dubina s koje je moguće osobno spašavanje uz uporabu Stenkijeve kapuljače najvjerojatnije je manja od 200 m, dok je uz uporabu aparata IDA ta dubina navodno fantastičnih 600 m, što je po neprovjerenim podacima i obavljeno s ruske podmornice "Komsomolec", pri njezinom potonuću u travnju 1989. Spašavanje uz uporabu spasilačke podmornice najvjerojatnije je ograničeno na široki raspon dubina od 200 do 700 m. Posebna varijanta skupnog spašavanja obavlja se uz uporabu kapsule za spašavanje, što je složena tehnička varijanta na uporabi u podmornicama Rusije i Indije.


Skupno spašavanje je naizgled praktičnije, jer se iz podmornice odjednom može evakuirati veći broj ljudi, no tehnički je mnogo složenije. Spašavanje je moguće uz uporabu tzv. spasilačkog zvona (McCannovo zvono ili PTC, od engl. Personnel Transfer Capsule) ili spasilačke podmornice. Zvono se spušta s matičnog broda do dubine na kojoj se, preko otvora istih dimenzija koji se nalaze na zvonu i podmornici, spaja s podmornicom neovisno o tome vlada li u podmornici normalni ili povišeni tlak. Na isti se način s potonulom podmornicom spaja spasilačka podmornica. Brod "Belos" može se spojiti s potonulom podmornicom pod kutom od 45° i odjednom prevesti najviše 35 podmorničara. Kut pod kojim bi se podmornica nakon potonuća našla na dnu jest kritični element za mogućnost spašavanja na taj način.

No, čak i ako se posada spasi, a posebno ako su prije spašavanja podmorničari disali pri povišenom tlaku, opasnosti nisu prošle. Kod spašenih postoji rizik od nastanka dekompresijske bolesti i plinske embolije mjehurićima dušika u arterije mozga, a rizik je osobito naglašen pri osobnom spašavanju. Liječenje spašenih može se provesti u barokomorama spasilačkih brodova ili na kopnu. Stoga je Ratna mornarica Republike Poljske već nekoliko godina angažirana na iznimno zahtjevnom i skupom projektu opremanja kopnenih etapa sanitetskog zbrinjavanja spašenih podmorničara višemjesnim transportnim barokomorama. Do danas su izgrađene četiri od šest planiranih. Pri osobnom spašavanju, podmorničarima prijeti i za život opasno pothlađivanje, posebice u hladnim morima.

Uporaba posebnih odijela (engl. Submarine Escape and Immersion Equipment, odnosno tzv. Mark 10 Suit) omogućuje veće izglede za preživljavanje. Tijekom vježbe Crown Eagle, sanitet RM Poljske razvio je i tzv. hiperbarično selo u krugu male bolnice u ratnoj luci Oxywie, Gdynia.

[attachment=5]

Autor: Nadan M. Petri
Izvor: Hrvatski vojnik (broj 259, rujan 2009.) www.hrvatski-vojnik.hr

Rusi kreću u testiranje svoje prve podmornice za spašavanje Bester-1.

[attachment=1]
Bester-1 ( project 18271 ) radi do dubina od 700 m.

http://navaltoday.com/2012/11/01/russia-dockside-trials-of-bester-1-deep-sea-rescue-submersible-to-start-in-april-2013/

Interesantno. U poslednjih dvadesetak godina Rusi su rashodovali svoje dve specijalizovane podmornice za spasavanje tipa "Lima", najveći broj brodova za opravke i spasavanja je isečen daleko pre isteka radnog veka - prosto jer nije bilo novca da se remontuju. Spasavanje je zavisilo od pregršti teških ronilaca - što se videlo kod katastrofe "Kurska", gde su morali angažovati strance, jer sami nisu mogli preduzeti ništa.
Izgradnja novih spasilačkih mini podmornica nalik DSRV dobra je vest.