PALUBA

Kopnena vojska => Specijalne jedinice => Topic started by: dexy on December 22, 2009, 04:53:26 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 04:53:26 pm
U narednim postovima ću preneti priču i poziv za pomoć ovom hrabrom i istrajnom čoveku koji može da bude uzor svima nama. Ukoliko neko ima dodatne informacije, slobodno neka ih podeli sa nama, a ukoliko se i sam Goran pojavi na našem forumu, bićemo počastvovani.
Svi tekstovi su preneti sa foruma Toxic Farm (http://toxicfarm.toxicfarm.com/humanitarna-pomoc-donation-f16/todorovic-goran-faca-leskovac-t190.htm) čijem administratoru Toxico ovom prilikom zahvaljujem na pomoći i na ustupljenom materijalu.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 04:55:28 pm
Poštovani!

Zovem se Todorović Goran-Faca, rodjen sam 30.10.1971.godine, Živim u Leskovcu, pripadnik sam 63.padobranske Brigade iz Niša, sa činom stariji vodnik I klase, bolje rečeno bio sam pripadnik, s obzirom da se sada nalazim u bolnici, tačnije na VMA u Beogradu gde nastavljam lečenje. Na VMA sam od samog početka povrede, 18.12.2003.godine, gde neprestano boravim jer lečenje nije završeno i još uvek mi nije rešeno stambeno pitanje.

[attachment=1]


Dana 18.12.2003. godine tokom obavljanja redovnih dužnosti na radnom mestu, vojnom aerodromu u Nišu, prilikom izvodjenja padobranskih skokova, na svom 984.skoku, imao sam nesreću-umršenje padobrana, usled koje sam ostao paraplegičan. Udario sam u zemlju približno brzinom od 120 km/h sa visine od 1 200 m, i tom prilikom polomio 5 pršljenova(od kojih sam 2 smrskao a 3 polomio), grudna kost je pukla na pola, sva creva su mi popucala, srce je prestalo da radi. Ali je jaka volja ucinila da ipak ostanem živ. Borba se nastavlja.

Zbrinut sam i lečen na VMA, Beograd. Dejstvom antibiotika i inekcija koje sam primio oštećen mi je jako sluh(oko 88,4 %) i pojavio se jak tinnitus(šustanje i zujanje u ušima).
Pored padobranstva(i u civilstvu sam padobranac i to nastavnik padobranstva)posedujem i ronilacko P 2 zvanje, bavio sam se i speleologijom, freeclimbing-om, bio član Gorske službe spasavanja i bavio se planinarstvom/alpinizmom, tako da sam 2002.godine sa ekipom planinara Srbije popeo Mont Blanc u Francuskoj(4 810 m) a 2003. Elbrus na Kavkazu(5642 m). Takodje sam trenirao dizanje tegova(klasicno, ne body bilding) i kao sportista, član KTD Leskovac, ostvario sam uspeh postavsi tri puta prvak Srbije. Od borilačkih sportova trenirao sam Aikido tri godine i TaeKwonDoo sedam godina.
Takodje sam odlikovan u ratu- Medaljom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti III stepena. Kao dobrovoljni davaoc krvi dao sam preko 40. puta krv.

Kao čovek koji nikada ne odustaje i u čijem rečniku NE postoji reč predaja nastavljam borbu i povratak za trenutak gde sam zaustavljen. Tako da sam u organizaciji Vazduhoplovnog saveza Srbije 23.06.2007.godine ponovo zakoračio oblacima, tj ponovo sam izveo padobranski skok. I samim tim postao prvi paraplegičar u Srbiji koji je skočio. Po nekim saznanjima mozda i prvi paraplegičar na Balkanu koji je skočio padobranom. I tako upisao još jedan skok, 985., u padobransku knjižicu, približavajući se cifri od 1 000 skokova.
Dogadjaj je prenesen putem medija. Prikazano nedavno na TV - RTS 1, Studio B i B 92.

Do sada su mi uradjene 2 operacije na kičmi(na jednoj uradjena stabilizacija kicme) i 4 operacije na stomaku. Uspeo sam otići na lečenje sluha u Švedsku krajem prosle godine zahvaljujući solidarnoj pomoći dobrih ljudi koji su izdvojili novac(10 000 eura) za moj odlazak(pripadnici 63.padobranske brigade, moje komšije, Opština Leskovac, i mnogo drugih dobrih ljudi) o čemu su pisale novine(Blic i Kurir). Nakon terapije sluh se poboljšao.

Stupio sam u kontakt sa privatnom klinikom u Rusiji, tacnije u Moskvi, u vezi kičme i od njih dobio profakturu na moje ime, i konkretne ponude sa specifikacijom troškova za intervenciju(oko 20 000 eura). U pitanju je operacija/lecenje pomoću stem ćelija.
Ovom prilikom Vas molim da pomognete u skladu sa Vašim mogućnostima i uplatite novac na moje račune kako bih mogao otići na operaciju/lečenje.

- dinarski (važi i za pravna i za fizička lica)
tekuci racun : 205-1001527759910-84
- Devizno (vazi i za pravna i za fizicka lica)
devizni racun : 542700-23-1226813885
- Racun je kod KOMERCIJALNE BANKE AD BEOGRAD : 908-20501-70
- Primalac : Goran Todorovic, Strahinjića Bana 8/23, 16000 Leskovac
- Pri uplati naglasiti da je u pitanju donacija radi odlaska na lecenje.

-JMBG 3010971740031
-Broj licne karte 317432
-Kontakt telefon 063/ 777 1 358

Unapred zahvalan
Stariji vodnik I klase
Todorovic Goran-Faca


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:10:45 pm
[attachment=1][attachment=2]
[attachment=3][attachment=4]
[attachment=5][attachment=6]


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:12:38 pm
http://www.youtube.com/watch?v=N2qbD45NFQE

http://www.youtube.com/watch?v=8M-nIC9IhC4

http://www.youtube.com/watch?v=2ZIZkab9z48

Na prvom skoku (tandem) posle Facine tragedije, ponovo je otkazao glavni padobran ...na svu sreću
rezervni padobran je spasao Facu i njegovog kolegu.

Goran Todorovic Faca Tandem Skydive

http://www.youtube.com/watch?v=2_HM_xk_obE


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:16:59 pm
Facin skok za Ginisa

[attachment=1]


Juče, 19.oktobra, ponovo sam izveo pozitivnu *****riju, napravio sam jos jedan padobranski visinski skok u Sloveniji.

Mesto izvrsenja skoka Slovenj Gradec.
Avion-Pilatus PC-6
Visina skoka-Cekam/o zvanicne podatke sa AKL-a, da se uporede sa podacima iz aviona. Zvaničn podaci sa AKL-a se sporo dobijaju, jer su to medjunarodni podaci,ali... visina je bila za Ginisov rekord.
Takodje cekamo potvrdu Ginis komisije. Koja ce to verifikovati kada prikupimo sve podatke i posaljemo za London.

Moram ti reci da je skok izveden u neverovatnim uslovima. Temperatura pre poletanja na zemlji je bila oko 3(tri)stepeni celzijusovih. A na visini iskakanja, neverovatnih MINUS 50 STEPENI CELZIJUSOVIH. Brile, kamera i foto aparat su bili u ledu. Sto ce se videti na snimku, kada ti ga budem prosledio.
Moram ti reci, da su Slovenci pomogli preko svih granica.

Glavni sponzori jednog takvog neverovatnog poduhvata bili su Slovenacki predstavnici energetskog pica SHARK. Gospodja Breda, direktor marketinga energetskog pica SHARK predstavnistvo Slovenija.
Hvala gospodji Bredi!!!!

Ove godine je kriterijum skoka podignut na veci nivo, u smislu, da bi se odobrio jedan takav skok odobrenje je morao da da Slovenacki Vazduhoplovni Direktorat.
U avionu i na skoku smo morali nositi boce sa kiseonikom. Takodje je i NATO morao dati odobrenje zbog velike visine.
Poseban lekarski pregled za sve. Na mestu skoka je odradjen pregled i doktor je potpisao odobrenje.

Slovenacka Vojska je pomogla dajuci maske za kiseonik. Za taj potez moram pohvaliti Slovenacku Vojsku, jer nije mala stvar pomoci maskama, koje upotrebljavaju piloti.

Slovenacka firma Linde Plini, u kojoj su atestirane i punjene boce za visinski skok.

Na upotrebu, tokom cele organizacije, koja je bila ogromna, dobilo smo vozilo na koriscenje, od Autokuce A2S iz Celja. Njima takodje jedno veliko hvala.

Tu je i Garni Hotel Zvon, iz Zrec. Hotel u kome se jos uvek nalazimo. Oni su meni i mom pratiocu izdali sobu na koriscenje za svo vreme dok sam u Sloveniji po neverovatno maloj ceni. Ne zeleci da meni naplate smestaj vec samo za pratioca. Sto moram reci da je neverovatno ljubazno od njih, posebno u danasnje vreme.

Ono sto obavezno treba spomenuti je i ljubaznost i ekspeditivnost Slovenacke Ambasade u Beogradu. Posebno Gospodje Jadranke Sturm-Kocijan. Koja me je sacekala ispred Slovenacke Ambasade, kada sam dosao da podnesem papire za Vizu. Koju su nam izdali u neverovatnom kratkom roku, od par dana.

Vazduhoplovni lekar, dr. Brane Brodnik, i pratece osoblje. Pod njegovom dirigentskom palicom je sve odradjeno u granicama sigurnosti, da bismo mogli izvesti skok.

Tu je, takodje i Slovenacka Kontrola Vazuhne plovidbe. Koja je omogucila da se u datom trenutku poletanja i iskakanja preusmeri vazdusni saobracaj, da bi se nama obezbedilo normalno poletanje i iskakanje. Moras priznati da to nije mala stvar. Svaka cast Kontroli Vazdusne plovidbe Slovenija.

Pilot-Damijan Cehner i Vili Pleteršek, Tandem Pilot-Roman Pogacar, sa kojim sam skocio(sluzio u Padobranskoj brigadi 1985.godine, blizu 9000.skoka), Peter Anžur-snimatelj na skoku,
Slavko Perbil(sluzio kod nas u Padobranskoj brigadi 1980.godine). Momak koji je celu ovu pricu obezbedio, povezao sve ljude, ustanove, sponzore, ambasade, Tv kuce, novinare i potrudio se preko svih granica, da bi visinski skok bio uspesno izveden.
Sva gore navedena lica , su sve besplatno odradili. A to je velika stvar ne samo za mene vec i uopste.

Skok je ulepsan joj jednim detaljem, u istom letu sa visine od 4000. m skocila je u tandemu i Barbara Slacek, koja je isto paraplegicar i primila me na Savezu paraplegicara Slovenije, sa gospodinom Kastelic Dane-tom-koji je Predsednik Zveze Parapegija u Slovenija, 15.10. kad sam dosao u Ljubljanu, tako da sam do te visine imao i zensko drustvo u avionu... :-))
Hvala svim dobrim Slovencima.

Bez obzira na dobru volju svih ucesnika bilo je puno komplikacija. Sam znas koliko se treba potruditi da bi se jedan ovako veliki dogadjaj realizovao. Medjutim ipak se sve na kraju izvelo jer su se svi maksimalno potrudili.

Prateci sve sa strane, moram odati svima priznanje za neverovatan trud.

Pozdrav
Butnovnik Goran Todorovic-Faca

P.S. Snimak skoka i slike bice naknadno dostavljeni.

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:18:15 pm
Ljubav nikada ne umire


Puno posla je trebalo objediniti, da bi sve uspelo.


Na samom početku želim da se zahvalim Gacik Saša-i, čoveku koji je osmislio sajt „63.padobranska brigada”. Time povezavši sve ljude koji su, nekada, bili, i ostali pripadnici „padobranskog bratstva”. Jer, putem tog istog sajta, kasnije sam upoznao momka, Perbil Slavka(služio kod nas u 63.Padobranskoj brigadi 1980.godine), koji se potrudio da naredna priča uspe-obezbedio i povezao sve ljude, ustanove, sponzore, Ambasade, Tv kuće, novinare.... i potrudivši se preko svih granica, da bi visinski skok bio uspešno izveden.

Zatim Vazduhoplovni Savez Srbije, koji mi je pomogao da nakon povrede izvedem svoj prvi, naredni, padobranski skok u Tandemu.

Takodje ono sto obavezno treba spomenuti na samom početku je i ljubaznost i ekspeditivnost Slovenačke Ambasade u Beogradu. Posebno Gospodje Jadranke Šturm-Kocijan. Koja me je sačekala ispred Slovenacke Ambasade, kada sam došao da podnesem papire za Vizu. Koju su nam izdali u neverovatnom kratkom roku, od par samo dana.

Puni elana, sa vizama u rukama polećemo JAT-ovim avionom za Ljubljanu, i odmah nakon sletanja, gde nas je dočekao Perbil Slavko, odlazimo do Saveza paraplegičara Slovenije. Tu su nas toplo i ljubazno primili, direktor Dane Kastelic. Barbara Slaček, i Špela, sa kojim smo proveli lepe trenutke tokom razgovora. Njihova ljubaznost i želja da pomognu koliko su u mogućnosti me prijatno iznenadila. Nakon toga sledio je ručak. Nesto se moralo jesti, ne, ha ha.

Na upotrebu, tokom cele organizacije, koja je bila ogromna, dobilo smo vozilo na korišćenje, od Autokuce A2S iz Celja i Porshe Slovenija.

Njima takodje jedno veliko hvala.

Kilometri su bili pod nama. Svakoga dana bilo je puno posla koje se trebalo obaviti. Dan je počinjao noću, a noć se završavala svanućem.

Slovenačka firma Linde Plini, u kojoj su atestirane i punjene boce za visinski skok se uključuje u organizaciju. Sa kojima smo svakoga dana u kontaktu. Nudeći svoju pomoć. Mozda je za njih to mala pomoć ali nama to puno znači.

Hvala svim ljudima iz Firme Linde Plini.

Tu je i Garni Hotel Zvon, iz Zreče-a. Hotel u kome se još uvek nalazimo, Pantoni, moj pratilac, i ja. Oni su nam izdali sobu na korišćenje za svo vreme dok smo u Sloveniji po neverovatno maloj ceni. Ne želeći da meni naplate smeštaj već samo za pratioca. Što moram reći da je neverovatno ljubazno od njih, posebno u danasnje vreme.

Dan pre izvršenja skoka, radi se provera visinskih boca na zemlji. Na jednoj od njih otkazuje maska. Počinje grozničava potraga za istom. Mobilni telefoni dolaze do usijavanja od zvanja. Zar ce nas to zaustaviti, pitam se?

Putem neta kontaktiram Saleta Milosevića, padobranca, u Srbiji. Moleći ga za pomoć u pronalasku maske. Momak zove na sve strane. „Padobransko bratstvo” se uključuje u trku sa vremenom. Najzad, Slavko Perbil kontaktira Komandu Slovenačke Vojske, sa molbom da nam pomognu.

Odobrenje uskoro stiže, i maska je na putu ka nama.

Hvala Slovenackoj Vojsci.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:19:11 pm
Na sam dan skakanja, i po dolasku na aerodrom posmatram užurbanost celokupne ekipa Aerodroma Slovenj Gradec i Aerokluba „Aviofan“ u pripremanju aviona sa kojim će se postaviti novi svetski i Ginisov rekord. Zanimljivo je da je taj isti Pilatus, PC-6, upotrebljen tokom snimanja jednog od delova filma o Dzems Bondu.

Pilatus PC-6 in GoldenEye

http://www.youtube.com/watch?v=F2gdFK-2mY4


Istog dana dobijamo info da u Sloveniji NATO počinje vezbu. Stiže info sa AKL-a, i Slovenačke Kontrole Vazušne plovidbe, o NATO vežbi. A vežba je trebala trajati do mog povratka u Srbiju, 30.oktobra.

Istog trenutka, da skok ne bi bio odložen svi učesnici daju sve od sebe da skok ipak uspe. Šalju se E-mailovi, pišu molbe putem fax-a. Telefonira se! Jedna neverovatna požrtvovana scena se odigrava kraj mene. Svi se maksimalno trude da pomognu.

I to samo par sati pre početka NATO vezbe.

Da ne poverujes, scena je kao iz nekog triler/akcionog filma. Stvarnost se odigrava, baš tu, pred mojim očima. Adrenalin kola. Pitanja se nižu-da li ćemo uspeti. Uz to i vreme se komeša. Navlače se oblaci. Magla. Pitam se da li smo se zamerili bogovima. Da li je to još jedan ispit pred kojim smo stavljeni-jer ako odustanemo, znam, nećemo biti nagradjeni ne samo sada, danas, već i za naredno vreme. Iako je dan, na horizontu se odigrava scena kao u Sumrak bogova. Borba za surovu stvarnost počinje.

Kada se oglasi zvuk telefona, ili signal fax-a, svi se okrećemo isčekujuci ishod teksta. Niko ne zeli odustati.

Posmatram upornost svih ljudi da uspemo, i njihovu požrtvovanost i borbu u tome. Pitajući se, zbog svega sto naš je snašlo, da li je ovako izgledala mitska borba Davida sa Golijatom. No znam da je ovo mala odabrana grupa Spartanaca koja je/će pobediti kod Termopilskih Kapija.

Da bi jednog narednog trenutka nastala GROMOGLASNA tišina. Kao po dogovoru zavladao je tajac. U tom trenutku stiže vest sa Slovenačke Kontrole Vazušne plovidbe, i fax, da je skok....Odobren.

U trenutku kao da nešto struji u vazduhu. Niko ništa ne izgovara. Osećam snagu i rast nadolazećeg adrenalina, pozitivne emocije i radost svih nas se osećaju, i kreće aktivnost.

I jos jedan neverovatan podvig Slovenačke Kontrole Vazusne plovidbe-oslobadjaju vazušni prostor na nebu, gde trebamo leteti da bi postigli neverovatnu visinu za skok. Visinu gde lete putnicki avioni.

Na trenutak se nalazim u vanvremenskoj Zoni. Ako ovo i nije stvarnost molim bogove da to traje.

Počinje preusmeravanje letova putničkih aviona, i to samo da bi smo izveli visinski skok.

Nebo je najzad cisto. Mozemo odahnuti.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:21:02 pm
Sledi, dogovor pred skok. Opremanje. Lekarski pregledi i stručni savet Višeg vazduhoplovnog lekara, dr. Brane Brodnik-a su i te kako potrebni jer se skok izvodi u ekstremnim uslovima. Tu je i Hitna pomoc Koroške, i njihovo prateće osoblje.

[attachment=1]


Uz sve to radimo i intervju, slikanje.

Na zemlji hladno je, ali to je najmanje važno-Bezbednost na prvom mestu, nakon toga sve ostalo.

Ne samo trema, strah je ono sto nas svuda prati, i kao negativan i kao pozitivan faktor. Negativan, u smislu da nam ne dozvoljava da uživamo i u adrenalinskim momentima. Jer strah je kao vatra. Ako je ne kontrolišemo-Sagorećemo. Taj isti strah je i pozitivna stvar, posebno kod sportova gde vlada veliki rizik. Prvo se mora ispoštovati maksimalno bezbedonosna procedura. Strah je na neki način kao alarm. Budi nas i podseća šta treba uraditi ako se desi nešto nepredvidnjeno. I uvek nas budnim drži.

No, mi smo time ovladali, onoliko koliko se to može. Jer u nama postoje dva urodjena straha-Jedan od gubljenja tla pod nogama, drugi od prejakog zvuka, svi ostali su stečeni strahovi.

Mi, ljudi, poštovaoci neba, velikih visina-Piloti, jeriličari, padobranci, i svi koji smo vezani za Slobodno nebo, znamo da ništa ne može biti uspešno izvedeno ako nam bog Eol to ne dozvoli. Znaci, nista u suprotnosti sa onim sto priroda kaze.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:21:30 pm
Posebo sto zelim istaci je naredni detalj-Koji me malo pogodilo.

Kada je cela organizacija počela, oko organizovanja ideje skoka sa velike visine, prvo se moralo, izmedju ostalog, pristupiti pronalaženju sponzora. Poduhvat je veliki, puno stvari su u pitanju koje treba realizovati i automatski zahteva veću sumu novca.

Pisao sam ni sam ne znam koliko meilova, i koga sve nisam kontaktirao telefonom. Takodje da bi se to potvrdilo, isto je radio i momak iz Slovenije, Slavko Perbil, pisao je i zvao. Od nebrojenih meilova samo smo dva odgovora dogovora, i to negativna.

Bez obzira na negativan ishod odgovora, Hvala onima koji su ODMAH odgovorili. Time su pomogli da ne gubimo uzalud vreme čekajuci i nadajući se poyitivnom ishodu odgovora.

Pogodila me je nezaiteresovanost ostalih da makar odgovore na pisane meilove. Mozda je to s toga sto je ovoga puta trebalo novčano pomoci ostvarivanju sna, postavljanjem rekorda licu sa invaliditetom, a vezano za padobranski sport. Jer, da je fudbal, ili košarka u pitanju možda bi(pozitivnog)odgovora bilo.

Licno, kao invalida pogodilo me je, sto niko nije izasao u susret/bio zainteresovan da pomogne ostvarivanju rekorda, kakav nigde nije bio na kugli zemaljskoj, vezano za lica sa invaliditetom.

Verujem, da bez obzira na krizu koja trenutno vlada, da se ipak moglo pomoći, i da novca ima. Samo je potrebna dobra volja. A to su Slovenci pokazali.

Nakon svih negativnih odgovora rešenje smo potražili u Sloveniji. Odustati se nije ni pomišljalo. Za nas ta rec ne postoji.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:28:07 pm
Slavko Perbil stupa u kontakt sa gospodjom Bredom Dobnik, Direktorom marketinga energetskog pića SHARK, prestavnik u Sloveniji.

Izloživši gospodji Bredi u prvom kontaktu, poduhvat, i priču koja me je pratila od samog početka povrede, kroz sta sam prošao, i da nakon toga nisam odustao od SVIH svojih snova-i onoga sto sam postigao kao invalid, od gospodje Breda-e Dobnik, u dogovoru sa svojim direktorom Gregor Turnšek-om dobijamo pozitivno svetlo.

Kamen sa srca se raspršio, i poput milion golubova krenuo putem slobodnog neba.. Najzad se moglo odahnuti.

U prvom trenutku, kada mi je perbil Slavko javio, nisam mogao poverovati. Reci prolaze putem mojih misli-Najzad će moji snovi postati stvarnos. Mozda se ipak nisam zamerio bogovima. Mozda je to ispit na putu koji moram proći da bih stao na svoje noge.

Sklapam oći, slike se redjaju, unutrašnji razgovori i sve potisnute misli isplivavaju na površinu. Nezaustavljive emocije. I suze same teku. Slivaju se niz umorno lice.

Bilo je toliko bitaka, predjenih kilometara, borbe na granicama nestvarnog sveta za zdravog coveka.

I kako nekome objasniti radost koja me tog trena ispunjava, iako nije u pitanju moj buduci hod.

Kako nekom objasniti, ko nije doživeo ići putem kojim se redje ide, put kojim mi koji u sebi nosimo ožiljke sudbine, jedan padobranski skok, jedno ispunjenje sna moze značiti.

Za nekog je ta pomoć mala, za nas, za mene, to znaci da ipak postoje dobri ljudi VELIKOG srca.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:30:20 pm
I ako se dogodi, i kada se bude desilo, da u randevuu sa smrcu izgubim dodir sa zivotom na zemlji,

I kada iz špila Tarot karti izvučem kartu sudbine sa slikom koje se svi bojimo ni tada odustati necu od svojih snova,

Moje srce mora nastaviti svoj otkucaj, kao...


Poslednji zapis o slobodi!!!!

Možda nečujnim i slabim otkucajem mog srca,

Možda će taj isti nemi otucaj srca ostati utišan talasima mora,

Možda burama i vetrovima,

Možda će nemili dogadjaji ratova na majci Zemlji odvući pažnju dobrih ljudi,

Možda ratovima bogova moj radosni krik ostaće nem,

Ja-To-Stvarno-Ne-Znam,

Možda to nije ni važno.

Važno je da oni koji u sebi mogu čuti sapat vetrova, govor lista koji pada sa grane na krilima verta,

Znam da će čuti taj isti otkucaj srca svi oni dobri ljudi koji nose mač i stit i bore se poput zaboravljenih Vitezova.

Hvala Vam Breda, veliko HVALA Kući SHARK.

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:30:40 pm
Želim ipak napomenuti da je pomoć stigla od strane Ministra Šutanovca.
Mala ali vredna pomoć.

Hvala Vam gospodine Ministre.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:34:40 pm
Vraćamo se visinskim aktivnostima...

[attachment=1]


Opremanje završeno, ukrcavanje. U avionu vlada mala gužva. Puno ljudi plus kiseonička oprema. Dva iskusna pilota sede na komandnim mestima - Damijan Cehner i Vili Pleteršek. Iza njih su sati i sati leta na nebeskim visinama.

Pilatus rula, ljudi na zemlji pomno prate razvoj dogadjaja.

Spustam pogled samo na tren, posmatrajući lica koja me okružuju. Ona lica koja sa mnom tog dana lete put nebeskih visina. Nasmejana lica. Znamo da je krenulo.

Razgovaram u avionu sa Barbarom Slacek, ona takodje skace tog dana u Tandemu. To je njen prvi padobranski skok. Ne čitam strah na njenom licu. Zašto? Odgovor je jednostavan. Barbara, iako je invalid kao i ja, ima ogromno iskustvo u ronjenu. Poseduje ronilacko P2 zvanje. Sledeci stupanj je samostalni ronioc. I sve to je postigla kao invalid. Ove godine, 2009., na leto u organizaciji IAHD(International Association Hanicapped Divers-Medjunarodna asocijacija Hendikepiranih Ronioca)iz Slovenije, a pod rukovotstvom iskusnog medjunarodnog priznatog Instruktora ronjena Ravnak Branka, zaronila je na NEVEROVATNIH 45.metara. Uspeh kakav se ne da zamisliti. Još jedna potvrda da granice ne postoje.

Pitam se, da bez obzira sto mi je ovo 987.skok, da li od Barbare trebam zatražiti savet, zbog njenog ogromnog iskustva-u ronjenju-i smirenost kada je potrebno reagovati u stresnim situacijama.

Pogled vracam na prirodna okruzenja. Poznate Slovenačke Alpe. Bio sam u Francuskoj na Mont Blanc-u, bio sam u Rusiji, na Kavkazu, Elbrus, ali nisam bio na Triglavu. Šteta, kazem sebi. No, vremena ima. Radja se jos jedna....ali o tome neki drugi put.

[attachment=2]

I vec smo na 4800.metara, iznad prvog sloja oblaka. Vrata se otvaraju. Hladno je, ali toplo oko srca. Putnici i Instruktor pomažu da se Barbara namesti u položaj za iskakanje iz aviona. Okreće se ka meni, pozdravaljamo se kao dva iskusna padobranca. I dalje nema straha u njenim očima, vec očitavam radost. Odvoj....slobodni pad. Za njima skacu jos dva padobranca, Slavko Perbil i moj brat Pantelic Drasko-Pantoni-čovek koji mi je jos sa prvim upoznavanjem u jedinici u kojoj sam radio postao kao rodjeni brat. Njegova pomoć, dobra volja i hrabro srce za mene je OSTAO put vodilja.

Hvala brate Pantoni.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:35:20 pm
Iznad nas novi slojevi oblaka.
Redjaju se kao spratovi.
Znam, bogovi nas na našem putu posmatraju.
I zato im tokom celog puta mašem. Jos uvek se po nekad tokom leta da nazreti vrh Triglava.

Nesmetano se odvija razgovor pilota u avionu sa AKL-om, Kontorlom Vazdušne Plovidbe. Koja sve pomno prati i snima.

Posmatram visinimer. Pokazuje 5000.metara. Jos jedna provera boca sa kiseonikom. Roman Pogačar, Tandem instruktor, i Peter Anžur, smimatelj, pomazu mi da stavim bocu sa kiseonikom. Skazaljka na visinomeru se lagano ali sigurno penje-5500-6000-6500-7000-7500-i tako redom. Misli su usmerene ka pozitivnom, i onome što mi je pre skoka govorio Vazduhoplovni lekar, dr. Brane Brodnik-Samo smireno i ravnomerno disanje padobranac. I ne brini. Tu su i reči mojih instruktora iz 63.padobranske Brigade, Nebeskih Vidri(osvajači mnogih zlatnih medalja. Oni dobri momci moji su mi pomogli i usadili ljubav prema padobranstu-Janićijevic Miroljub, Ćurčić Dragan, Micić Siniša, Ivan Djordjević, Djurić Radmila-Padobranska dama koja je skočila sa neverovatnih 9180.metara, Radiša Mladenović i Korać Radoslav)-Jaka volja, dobra priprema, miran duh i sve ce se odvijati dobro.

Straha ima, ali u pozitivnom smislu.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:35:31 pm
Pilot daje znak da smo u naletu. Vrata se otvaraju, još jedan sloj oblaka, no to ne pravi problem oko pravca leta aviona. Pioti su iskusni, i ljudi sa AKL-a pomažu.

Bacivši pogled ka nama trojici, koji iskačemo, malo sam se nasmejao mislima-izgledali smo kao tri astronauta. Temperatura vani je ogromana, sto sam kasnije saznao, neverovatnih minus 50 stepeni celzijusovih, a i osetio na svojoj kozi, haha.

Polozaj za iskakanje, i put slobodnog neba. Redovi oblaka se smenjuju. Iskusni Roman Pogačar mi rukom daje znak, pitajuci me dali je sve u redu. Potvrdjujem. Iskusni Peter Anžur, smimatelj, koji je ove godine pobedio na takmičenju u Sloveniji, za najlepšu napraljenu fotografiju na padobranskom skoku, u slobodnom padu, prilazi lagano poput ptice grabljivice, koja ispituje svoj plen, kruzeći oko nas. Moj osmeh se širi. Hvatamo se u vazduhu. Mi, padobranci to zovemo RW-položaj gde se padobranci hvataju rukama u slobodnom padu.

Posmatram visinomer, njegovo staklo je svo u ledu. Himalaji u slobodnom padu. Vreme prolazi, duge padobranske sekunde se redjaju. Jos jedna lepota padobranstva, jer za nas padobrance slobodni pad je najlepasa stvar. I, sto duze letenje u vazduhu to bolje.

Poslednji sloj oblaka pod nama. Znam da nam nakon prolaska kroz njega sledjuje otvaranje padobrana. I radostan sam i nisam, jer sa jedne strane zelim da skok traje jos duže, ali sa druge strane znam da me na zemlji čekaju svi dobri ljudi.

Roman daje znak da budem spreman jer sledi otvaranje padobrana. Lagani trzaj, kupola padobrana se puni. Roman proverava kupolu padobrana. Da bi mi nakon toga pružio komande za upavljanje. Zadovoljan sam, kupola puna sve je uredu ......

Odmah sam se setio svog prvog skoka u tandemu, nakon povrede. Skočivsi sa Sašom Jojićem-Jokas imali smo takozvani otkaz glavnog padobrana. I morali smo odbacivati glavnu kupolu i otvoriti rezervni padobran. Nakon prizemljenja, i dolaska auta po nas, u putu pitao sam Jokasa-Jokas, hocemo li danas skočiti jos jedan skok. Jokas mi odgovara-Faco, danas smo jednom skočili iz aviona a imali smo dva slobodna pada. Nakon tadasnjeg prizemljenja svi su mi čestitali i rekli-Faco, pa ti ne mozes bez pozitivnih pizdarija(izvinjavam se na izrazu). Odgovorio sam, da kod mene ništa ne može lako i normalno.

Ponovo „vozim“ padobran. Ruke su se ukočile od hladnoce ali „voznja“ čini svoje.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:36:57 pm
Na nekih 300. metara pravimo proveru prizemljnja. S obzirom da noge ne osecam Instruktor mi ih svojim kolenima mora podići do nivoa mojih ruku, da bi ih drzao pri prizemljenju. Odradjeno. Pre poslednjeg zaokreta sve ponavljamo. I spremni smo. Lagano, poput ptice klizimo po mokroj travi. Samo središte aerodoma u Slovenj Gradec-u. Medju sve one dobre ljude. Nismo ni se ni prizemljili a već su svi bili oko nas, i čestitali nam. Tu je i ekipa Pop Tv-a(Komercijalna Tv stanica Slovenije), koja je sve sa lica mesta izveštavala. Od hladnoce ne mogu da skinem haubu sa glave-vrsta zaštitne kacige koju nosimo na skoku. Pantoni mi prilazi i pomaže, dok drugi skidaju sistem kojim sam prikacen za Tandem Instruktora.

[attachment=1]


Sta reci nakon uspeha, a na postavljeno pitanje-Kako se osecam. Radost je prevelika, srce jos veće. Mozda je poslednje pitanje gospodje reportera sa sa Pop Tv-a-da li ste nakon skoka za jedan topli caj, najbolji odgovor, ha ha.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:38:55 pm
Nakon toga odlazim u sobu, gde me na pokretnom stolu Hitne pomoći podizu, vršeći još jednom lekarski pregled, proveravajući da li je došlo do bilo kakve povrede. Dr. Brane Brodnik zavšava pregled i nasmejan poručuje da je zadovoljan.

Svi smo na kraju zadovoljni, jer se celokupan trud dao isplatiti!

Nakon svega odradjenog posmatram nebo koje nam je dozvolilo da se ponovo vinemo ka nebeskim visinama.

Sklapam oči, dok sledece reči saljem svuda u etar-

Trenutno, ne osecam tlo pod nogama!

Trenutno, ne čujem (oštećen sluh 88.4%)!!

Mozda nikada neću stati na svoje noge i prohodati!!!

Ali Znam-

Da je ljubav prema padobranstvu i slobodnom nebu ono što će večno živeti u nama,

I ZNAM da mi niko nikada neće oduzeti ljubav prema padobranstvu i slobodnom nebu, jer...

Ljubav nikada ne umire!!!!

Veliko HVALA svim dobrim ljudima koji su pomogli da se ostvari još jedan san.
HVALA na najlepšem rodjendanskom poklonu (30.oktobar).
HVALA svima jer su mi pomogli da ponovo... Hodam po oblacima!!!!




Pisano negde u vremenu

Butnovnik Goran Todorović-Faca


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:47:00 pm
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7][attachment=8][attachment=9][attachment=10]


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:56:59 pm
[attachment=1]

[attachment=2]

https://www.paluba.info/dexy/eBooks/Odbrana_75_2_Padobranac1.pdf


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:58:14 pm
Faca u Sloveniji - Oko Magazin

http://www.youtube.com/watch?v=ocHBV2XWaHc

Materijal RTS-a: 20.10.2008. u Slovengradecu oboren je Ginisov rekord skokom sa 8350m. Goran Todorovic, poznatiji kao Faca, jos jedanput se vinuo u visine


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on December 22, 2009, 05:58:55 pm
Goran Todorović wheelchair user tandem jump

http://www.youtube.com/watch?v=Jtt25VYplTY


Goran Todorović from Serbia had a parachuting accident 4 years ago and since than he's been using a wheelchair, but this didn't stop him from wanting to jump again, but not just jump, in October 2008 he set a new world record jumping from an airplane in tandem from 8.000 meters, and thus breaking the previous record of a person in a wheelchair for 1.500 meters. This record jump was performed in Slovenia in Slovenj Gradec airport and is a part of his campaign for raising funds for a medical treatement.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: Brok on December 22, 2009, 07:53:16 pm
Šta reći, čovek je u pravom smislu reči FACA.

Stvarno bi trebali koliko ko može da donira na već postavljen račun na prvoj stranici.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dzumba on December 23, 2009, 09:41:57 pm
Да, Фаца је Фаца: упоран, поштен, савестран, храбар и частан човек. Не одустаје и онда када би сви одустали. Његова упорност да победи зло које га је снашло је задивљујуће. Апсолутно му требамо помоћи, колико је ко у могућности.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on March 17, 2010, 02:23:34 am
Padobranci iz Srbije i okruženja izvodili humanitarne skokove za teško povređenog kolegu Gorana Todorovića

Faca će opet hodati po nebu

Od operacije u moskovskoj bolnici zavisi da li će ovaj aktivni vojni starešina ponovo stati na noge posle pada sa 1.200 metara, kada mu se zamrsio padobran pri 984. skoku u karijeri. Svaki padobranac plaćao je 10 evra po skoku, a prikupljeni novac biće iskorišćen za lečenje

[attachment=1]
- Vraćam se na nebo, ponovo skačem i ništa me neće zaustaviti jer nema lepše stvari nego videti nebo noću posuto zvezdama, a danju kupolama - govori Goran Todorović-Faca, stariji vodnik prve klase, pripadnik 63. padobranske brigade, alpinista, speleolog, ronilac, nastavnik civilnog padobranstva - čovek sa čeličnom voljom i još štošta drugo.

Na sportskom aerodromu „Lisičji jarak“, u subotu, nebo je stvarno bilo posuto padobranskim kupolama. Facine kolege, vojni i sportski padobranci iz svih klubova Srbije i bivših jugoslovenskih republika, skakali su humanitarne skokove, verovatno, prve takve vrste na svetu, kako bi ovom tridesetšestogodišnjaku pomogli da sakupi makar deo novca neophodan za operaciju kičme u privatnoj moskovskoj bolnici. Od ove operacije, takozvane „stem“ metode, očekuje se da će omogućiti da Goran, svestrani sportista, ponovo stane na noge.

Vojska Srbije obezbedila je letelicu, helikopter MI 8(HT40) i gorivo. Vazduhoplovni Savez, preuzeo je na sebe organizovanje, najavu i prikupljanje poziva, ali do subote nije se precizno znalo koliko će se ljudi odazvati akciji „Hodanje po oblacima“.

- Helikopter je uzleteo osamnaest puta! Strava! Nisam očekivao da će se pojaviti toliko ljudi. Ovo je super, ali da priznam, sve do danas bio sam malo skeptičan. Vreme je danima šućmurasto i bilo je opasnosti da neće moći da se skače. Strahovali smo i zbog akcije. Sve vreme smo se pitali, da li će se odazvati dovoljno padobranaca - oduševljen cifrom od osamnaest uzleta (svaki put helikopter je poneo 12 skakača) komentarisao je padobranac-sportista iz Beograda. Padobranci su, inače, plaćali 10 evra po skoku, a sav prihod biće iskorišćen za Facin odlazak na operaciju.

Goran nije sumnjao ni u vreme, niti u ljude. Strah se očigledno ne uklapa u profil čoveka kome je, pre četiri godine, kada se tokom njegovog blizu hiljaditog skoka, za vreme obavljanja redovnih aktivnosti na niškom vojnom aerodromu - padobran umrsio, zbog čega je Faca udario o zemlju silinom 120 kilometara na sat. Bio je to Goranov 984 skok, peti tog 18. decembra 2003. godine. Iskočio je iz helikoptera HT-40 sa 1.200 metara. Svi meteo uslovi, kako kažu padobranci, „u granicama dozvoljenim za skakanje“. Povlači ručicu padobrana, 500 metara iznad zemlje. Umesto da se kupola napuni vazduhom, pilot padobrančić prelazi preko prednje ivice padobrana i gužva ga. Goran nogama udara o utabanu zemlju, samo šest metara udaljenu od betonske aerodromske piste. Srce prestaje da radi, grudna kost puca na pola, slomljeno mu je pet pršljenova, popucala su sva creva.

Istog trenutka hitno je prevezen na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, gde mu je dva puta operisana kičma i četiri puta stomak. Vežbama je uspeo da povrati snagu u rukama i ponovo formira grupu mišića. Zbog teškog oštećenja vitalnih organa, morao je da prima antibiotike i injekcije, ali mu je sluh bio oštećen 88,4 odsto.

Danas čuje, iako uz slušni aparat, znatno bolje. Operisan je na švedskoj klinici laserskom metodom. Ne predaje se. Kaže, nema tog glagola u njegovom rečniku. Uskoro će ponovo na kliniku kod doktora Mikaela Bakmana. Nije ljut ni na sebe, niti na udes. Vedar je, optimista i strpljiv. Govori, da se dnevno širom sveta izvede na milion skokova, a da svaki padobranac pakuje svoju sudbinu.

- Jaka volja učinila je da preživim - objašnjava Goran, koga malo ko tako zove.

Nadimak Faca nosi još iz rodnog Leskovca. Ko zna kad i kako ga je zadobio? Da li još dok je kao tinejdžer osvajao medalje u dizanju tereta? Ili kada se kao speleolog spuštao u Miajlovu jamu, Resavsku pećinu, Ivkov ponor, na dubini od 80 metara? Možda kada je sa tek pune dvadeset tri godine, u ona ratna vremena, postao vojnik po ugovoru u četi vojne policije za protivteroristička dejstva.

- Rekao sam vam da je Faca! - komentariše beogradski padobranac, starešinu Todorovića, koji pre svega, zbog toplog osmeha, načina izražavanja, duge negovane kose više liči na nežnog umetnika ili pripadnika hipi pokreta, nego na profesionalnog vojnika.

Profesionalni vojnik, nije jedino Goranovo zanimanje, a kada ga pitate čime se bavi, bolje je automatski uključiti diktafon, nego pokušati da memorišete sve njegove profesije. Sedam godina trenirao je borilačku veštinu tekvondo, a nešto kasnije bavi se streličarstvom. Kao planinar, alpinista, uspeo se na najviše vrhove Evrope. Prvo Mon Blan, 2002. godine, visok skoro pet hiljada metara, a potom naredne godine, penje se još više, na kavkaski Elbrus. Na planini Jelšnici završava obuku u slobodnom penjanju.

„Hodanje po oblacima“ je ipak ono što Facu najviše ispunjava i drži odlučnim da ponovo stane na noge. Ni invalidska kolica nisu ga sprečila da ponovo ‘’hoda po oblacima’’ i juna ove godine skočio je tandem padobranom i upisao u svoju knjižicu još jedan - 985 skok.


Izvor: Glas javnosti


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: švercer011 on September 15, 2010, 04:23:12 pm

Goran ruši granice


11.10.2010


Nekadašnji padobranac 63. brigade, sada paraplegičar, ostvario svoj san. U Sloveniji skočio iz balona sa tri kilometra, a posle toga i ronio


[attachment=1]
(Goran Todorović Faca sa instruktorom skače iz balona)



GORAN Todorović, rodom iz Leskovca, padobranac 63. padobranske brigade iz Niša, koji je u 32. godini postao paraplegičar pošto je čudom preživeo pad sa 1.200 metara, ostvario je ovih dana u Sloveniji i Hrvatskoj svoj san. Skočio je iz balona sa visine od tri kilometra, a posle toga i ronio - u moru.

Goran nikada neće zaboraviti kobni 18. decembar 2003. godine, dan koji ga je prikovao za invalidska kolica.
- Došao sam na posao, odradio jutranju smotru i sve što sleduje u vojsci, javio se komandiru, zadužio padobran, otišao na start, skočio četiri skoka koji su bili O.K., ali mi se prilikom petog nije otvorio padobran. Ali, to ne znači da se treba plašiti skakanja padobranom, naprotiv. To je tako dobro, da se ne može porediti ni sa čim. Divno je hodati po oblacima, zato svima savetujem da probaju sve što im život nudi - savetuje Goran čitaocima „Novosti“.

Imao je sreću da su pripadnici „bratstva 63. padobranske iz Niša“ ostali povezani i solidarni uprkos raspadu nekadašnje zajedničke države u kojoj su služili u istoj brigadi. Tako je za Goranov usud saznao Slavko Perbil iz Maribora.

Ponosno ističe da je i sam „služio 1980. godine u 63. niškoj u SPDG“ (specijalnoj padobranskoj diverzantskoj grupi). Odlučio je da pomogne Goranu. Slavkovom upornošću i veštom medijskom kampanjom Gorana je upoznala i zavolela Slovenija, pa je na ovdašnjim internet-portalima stekao oduševljene poštovaoce. Todorovićeve podvige najavljuje i redovno u udarnom terminu prati državna TV Slovenija, uz sve druge domaće komercijalne televizije.

Goranu su novostečeni prijatelji u Sloveniji pomogli da brzo napreduje, da ponovo okusi strast padobranstva, ali i ronjenja. Oduševljen je i prvim skokom iz balona:

- Poleteli smo u devet ujutro iz okoline Ljubljane, let je trajao 45 minuta. Skočili smo iznad Bledskog jezera, sa visine 3200 metara. Bio sam u tandemu sa Romanom Pogačarom, a Gregor Turnšek je pilotirao balon. Prizemljili smo se u Bohinjskoj Beloj. Bilo je predivno!

Goran, kome su prijatelji u Srbiji, Sloveniji i šire, zbog njegove srčanosti nadenuli nadimak Faca, oprobao se i u bazenu pod budnim okom lekara ponovo i u ronjenju. Instruktor Branko Ravnak, predsednik „IAHD Adriatic“ (International Association Handicapped Divers - Međunarodna asocijacija hendikepiranih ronilaca) ocenio je da je Goran spreman da roni i u otvorenom moru u Hrvatskoj. Goran tvrdi da ništa od toga nije „ekstreman“ sport za invalida:

- Kada sam prvi put pogledao CD mog instruktora, nisam mogao da verujem šta sve mogu da rade invalidi. Ne samo paraplegičari, nego i ljudi koji ne osećaju ni gornje ekstremitete, kvadroplegičari. Kada sam video da i oni sjajno rone, onda sam sebi rekao ‘ništa me na svetu neće zaustaviti da učinim ni mnogo veće i teže stvari.

Nesreća je učinila da je Goranu i sluh oštećen 90 odsto, stoga su mu lekari uvek savetovali da se drži podalje od vode jer ronjenje podrazumeva visok pritisak u ušima. Ali, on sa dubinama uopšte nema problema, voda mu pomaže, a siguran je da u nekim trenucima pod vodom bolje i čuje. Pošto mu je ronjenje bilo hobi i pre nesreće, za Gorana mnogo znači svaki put kada se otisne od kopna.

- Ne postoji nijedan lek, ni adrenalinska injekcija, ni strujni udar, ništa što bi moglo čoveka da povrati u život tako kao trenutak kada radi ono što voli. Priznajem, teško mi je, imam probleme sa crevima, sa sluhom, ali borim se, prevalim 500 kilometara da dođem u Sloveniju, a kada zaronim - posle tih nekoliko minuta niko više ne može da mi skine osmeh sa lica. Nije li to najvažnije - pita Goran.


                                               SA REČI NA DELA

Granice su srušene i prijemom na koji je Goran naleteo u Sloveniji. „To je nešto neverovatno. Nisam to očekivao. Da toliko ljudi u tako kratkom vremenu pokaže toliko razumevanja za mene, da su tako brzo prešli sa reči na dela, to me je fasciniralo“, priznaje.


                                                  UPORNOST

OgraniČenja su samo u glavi. Granice zapravo ne postoje, a ako ih ima - srušićemo ih, objašnjava sagovornik „Novosti“.



Izvor:Vecernje novosti


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on September 15, 2010, 04:45:33 pm
Svaka mu čast  :klap


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: kilezr on September 15, 2010, 09:38:24 pm
  Svaka čast Faci! A šta mislite gde je Pogačar služio JNA???Svojevremeno je bio u reprezentaciji SFRJ u Padobranstvu.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: ZastavnikDjemo on October 05, 2010, 06:25:13 pm
U Subotu, 9. Oktobra, u 18.25 h, na 1. kanalu RTS-a, emitovaće se emisija "Kvadratura Kruga", o Faci, koju je uradio Branko Stankovic.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: švercer011 on January 25, 2011, 09:47:47 pm
Faca ronio sa ajkulama



22. 01. 2011


Goran Todorović predstavljao Srbiju na prvoj zvaničnoj ronilačkoj ekspediciji za osobe sa invaliditetom. Istraživali kubanske morskie dubine. Srčanošću osvojio domaćine


[attachment=1]



VRATIO sam se sa Kube, gde sam predstavljao Srbiju na prvoj i do sada jedinoj zvaničnoj ronilačkoj ekspediciji za lica sa invaliditetom, otkriva za „Novosti“ Goran Todorović Faca, rodom iz Leskovca. Padobranac 63. brigade iz Niša postao je u 32. godini paraplegičar pošto je 18. decembra 2003. godine čudom preživeo pad sa 1.200 metara. Prikovan za invalidska kolica i sa teškim oštećenjem sluha, Goran se nije predao, a u pomoć mu je priteklo neobično „bratstvo“ - nekadašnji slovenački pitomci čuvene niške padobranske.
Čim je do njih dopro glas o Goranovoj zloj kobi zbog neotvorenog padobrana, zbog čega je pao na tlo brzinom od 150 kilometara na sat, našli su se „pri ruci“. Tako je upoznao Slavka Perbila iz Maribora. On je Goranu ostvario san da ponovo skače sa visina, iznad slovenačkih gora i da tako osvoji Ginisov rekord. A zatim je Branko Ravnak iz Maribora, predsednik Međunarodne asocijacije hendikepiranih ronilaca vratio Gorana njegovoj ljubavi pre nesreće - ronilaštvu.

Branko je lane od Gorana stvorio ne samo instruktora ronilaštva za invalide (kako bi svoje pozitivno iskustvo mogao da prenese drugim telesno hendikepiranim osobama širom Srbije), nego ga je uključio i u svoj projekt istraživanja kubanskih morskih dubina.

- Uz Gorana, učestvovalo je još dvoje invalida - Slovenac Aleš Povše, zvani Joda, i devojka iz Hrvatske Tatjana Varga. Prava Juga u malom - opisuje za „Novosti“ Branko, vođa ekspedicije od 13 ljudi. Zadovoljstvo što je okupio složan tim iz Srbije, Hrvatske i Slovenije pokvario je neuspeh da uključi i „druge nekadašnje republike SFRJ“. Svejedno, uveren je da, „ako se želi, uvek možemo naći nešto što nas spaja“.

Šaroliko društvo okupilo se potkraj 2010. godine u Ljubljani, odakle je u dva kombija lokalne vatrogasne službe prebačeno na aerodrom u Minhenu, pa preko Pariza u Havanu. Let je trajao 11 sati, što je za ljude ograničenih telesnih sposobnosti naročito teško.

- Bilo je naporno, ali sve bih izdržao za takvu avanturu - priznaje Goran. - Policajci su nas na svim graničnim prelazima začuđeno pitali kakav je to vrag u pitanju pošto mi u pasošu, na vizi, piše - sport. Zbunjivalo ih je to što sam u kolicima, a još više kada smo Joda, Tatjana i ja uglas rekli - ronjenje, naravno. Gledaju u neverici, lupe pečat i puste nas dalje.

Branko ističe da mu je u Havani „od velike pomoći bila ambasada Srbije, a naročito Jelena Živojinović, ćerka poznatog glumca Bate“. Oduševljen je jer mu je plan ispunjen: njegovi štićenici su ronili u dubinama Atlantskog okeana sa ajkulama. Istina, malo je falilo da se sve izjalovi, jer su se samo nekoliko dana ranije ekipe nekih velikih stranih medijskih kuća, između ostalih „Dajvera“, najpoznatije revije za ronilački svet, vratile kući kratkih rukava - nisu ni videli ni „škljocnuli“ morske pse.

- Upoznali smo i čoveka koji je prvi zaronio sa ajkulama na Kubi - dodaje Goran.

Očaran je jer je sa ekipom tokom petnaestodnevnog boravka na Kubi prokrstario, uzduž i popreko, celo prelepo ostrvo.

- Bili smo i u Santa Klari, gde je mauzolej Če Gevare.

I Goran je svojom srčanošću osvojio domaćine na Kubi, saznajemo od drugih učesnika. Nosio je majicu sa srpskim padobranskim znakom na kome je u sredini velika petokraka zvezda.

Kao osoba sa povišenim adrenalinom i željna avantura, Goran oberučke prihvata sve što pruža priroda i nudi život:

- Oduvek sam bio radoznalog duha, pa se ni u kolicima nisam odao očaju, ni priklonio drogi, alkoholu... Strog sam protivnik i cigareta, nikada nisam popio ni kafu! Jeste uvek prisutan strah od nepoznatog, ali, ako ga prihvatimo, bolje ćemo ga razumeti i to može pomoći. Treba pobediti sebe u strahu.

Goran opisuje kako je savladao tremu od ronjenja među nekoliko metara dugim ajkulama (bile su to bul-šark) na dubini od 36 metara, usred „karipskog raja poznatog po crnim koralima i fantastičnom podvodnom svetu“.

Mnogi instruktori čim vide da je ronilac u invalidskim kolicima odustanu, ali se kubanski nisu uplašili ugledavši trojku iz nekadašnje Jugoslavije. Džef Peres, vođa tamošnjih ronilaca, prihvatio ih je bez zazora, a Ravnak je poverenje učvrstio tvrdnjom da su sve troje „odlični ronioci“.

Jedina razlika između Brankove i drugih grupa koje su se istog dana spustile u morske dubine jeste što je njegovoj „četici“ trebalo mnogo više vremena za pripremu, pa prebacivanje Gorana, Jode i Tatjane na lađicu, preoblačenje, proveru opreme...

- Kada u Santa Lusiji upoznaš Lemaja, Kubanca koji već 25 godina roni sa ajkulama, shvatiš da su i one normalne životinje. Lemaj je jedini na svetu koji morske pse hrani golim rukama, što je neverovatno ako ne znaš da većinu napada na čoveka izazove sam čovek, zbog straha koji svesno stvara kod mnogih životinja. Zaronili smo u dubine Atlantika, već smo mislili da od toga nema ništa, a onda smo ugledali tamnu siluetu. Ajkula nam se približila, pa malo udaljila... A onda joj se pridružila još jedna, kružila je na 7-8 metara od nas. Velika i lepa - opisuje Goran.

Sad sa nestrpljenjem čeka na premijeru dokumentarca o zajedničkom poduhvatu na Kubi, koja je zakazana za iduću nedelju u Ljubljani.

                                                               KOLEGA NA AERODROMU

U povratku sam imao mali problem zbog mog steznika za kičmu. Nisu hteli da me puste u avion dok ne dođe policija i proveri - opisuje Goran bliski susret sa organima bezbednosti na aerodromu u Parizu. - Sačekam policajca, on me uvede u posebnu prostoriju, taman da krene sa pregledom, kažem: Slušaj, kolega (pošto sam u Vojsci bio na jedinstvenoj dužnosti: padobranac vojni policajac), ja sam pripadnik 63. padobranske brigade, pao sam sa 1.200 metara, ali sam preživeo! Samo se nasmejao i odmah me pustio.

                                                                         MAKSIMA

Branko Ravnak iz Maribora jedini u Evropskoj uniji ima licencu instruktora ronjenja za lica sa invaliditetom. Sve što radi je humanitarnog karaktera i neprofitabilno. Goran ga je osvojio maksimom - „Ako mogu da dišem, mogu i da ronim i da skačem padobranom, jer ništa nije neosvojivo“.


                                                                            POMOĆ

NajviŠe su mi oko odlaska na Kubu pomogli naš najpoznatiji ronilac Božana Ostojić i Ronilački savez Srbije - zahvalan je Goran. Božana je, između ostalog, predstavik ronilaca u Olimpijskom komitetu Srbije i jedna od retkih žena koja je ronila sa Žakom Kustoom.



Izvor:Vecernje novosti





Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dzumba on January 26, 2011, 05:14:07 pm
Његова упорност и воља за животом и оздрављењем је невероватна. Свака му част.


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: Бане on February 09, 2011, 02:11:26 am
http://www.youtube.com/watch?v=3n1HbrYNq30
Када видим здраве и праве људе на улици како просе и немају где да спавају буде ми мука.Он са дисабилитетом је учинио оно што неки здрави људи никад неће !! Ал и он ће ваљда завршити са операцијама у Русији и поново бити у пуној снази !! Бог ће му помоћи...


Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on June 22, 2012, 01:43:57 pm
petak, 22. jun 2012.

Izvor: RTS (http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/1124318/Hodanje+po+oblacima+.html)

Hodanje po oblacima

Goran Todorović Faca kao pripadnik 63. Padobranske brigade teško povređen na skoku i ostao nepokretan u invalidskim kolicima, ali ga to ne sprečava da i dalje skače. Svetski je rekorder, jer je kao paraplegičar skočio sa 8.350 metara visine sa koje se na skok ne usuđuju mnogi iskusni padobranci.

Pre devet godina, nije mu se u potpunosti otvorio padobran. Ipak, Goran Todorović iz Niša nije odustao od visina, kao ni od osvajanja planinskih vrhova i ronjenja. Jedini je pripadnik Vojske Srbije sa invaliditetom koji je sve bliži hiljaditom skoku. Na putu do tog cilja logistika su mu Specijalna antiteroristička jedinica, a u skokovima – nekadašnje kolege.

Iako paraplegičar, Goran Todorović Faca priprema se za hiljaditi skok. Od nesreće 2003. godine skače u tandemu, sa prijateljima iz nekadašnje 63. Padobranske brigade.

Todorović kaže da ništa nije lepše nego ponovo biti na nebu, družiti se ljudima, tako dobrim momcima jer samo tako zna da je živ.

Pripadnost Padobranskoj brigadi, kažu, traje doživotno. Nekima nije teško da zbog Gorana dovedu padobranski tim iz Slovenije, ili donesu specijalnu opremu sa Novog Zelanda.

Saša Jojić kaže da je doneo dva padobrana, posebne sisteme koji se stavljaju na putnika.

"To je oko 70 kilograma opreme koju smo doneli specijalno da pomognemo Goranu da skoči svoje skokove", kaže Jojić.

Slavko Perbil kaže da je to teško opisati, da to samo ljudi koji su bili tamo mogu znati, mogu osetiti to drugarstvo.

"Ja se znam 30 i više godina sa ljudima iz bivše Juge, druži nas padobranstvo iz 63. Padobranske brigade", kaže Perbil.

Goran Todorović svetski je rekorder, jer je kao paraplegičar skočio sa 8.350 metara, visina sa koje se ne usuđuju na skok ni mnogi iskusni padobranci.



Title: Re: Todorović Goran - Faca
Post by: dexy on July 21, 2012, 05:50:12 pm
Faca izveo svoj hiljaditi skok, svaka čast na ovom podvigu :klap

[attachment=1]

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info