PALUBA

O tome se i radi. Mani brod bez gustog crnog dima.

E, ovo je fenomenalno. Mladiću postavi u puno većoj rezoluciji. Ova slika čisto obara s nogu. Bolja je od bićerina White Goose.

S kraljevskih i maršalskih jahti pređimo na obične brodove. Već dugo godina pisac ovih redaka susreće se s pitanjem: - Postoji li ijedna fotografija broda Spasilac iz vremena kad je plovio u floti splitskoga Pomgrada?

Na prvi pogled i samo je pitanje neobično, jer se danas na prste mogu pobrojati oni koji uopće znaju za priču o Spasiocu i Pomgradu. A budući da takva fotografija postoji i upravo na stupcima Otvorenoga mora je po prvi puta objavljujemo, red je da ispričamo cijelu štoriju.

A ona počinje davne 1929. godine kada je Ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije u poznatom njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke A.G. u Hamburgu isporučen spasilački brod prikladna imena – Spasilac. U to se vrijeme ubrajao u sam svjetski vrh, izrazito čvrsto građen i suvremeno opremljen. Moglo bi se reći da je bio građen po mjeri nevelike kraljevske Ratne mornarice. Bio je dug 57,8 i širok 8,8 metara, a pokretala su ga dva parna stroja ukupne snage 900 konja, pa pomorske publikacije toga doba bilježe da je plovio brzinom od 16 čvorova.
Travanjski rat

Na samome početku Travanjskoga rata 1941. godine Spasilac se zatekao na vezu u Splitu gdje je postao jednom od rijetkih žrtava talijanskoga bombardiranja grada. U šturim kronikama tih ratnih zbivanja zabilježeno je da kratko nakon okupacije Splita Spasilac popravljen i uvršten u sastav talijanske Ratne mornarice pod imenom Instancabile. U dostupnim talijanski arhivima nema podataka što je sve i gdje brod radio tijekom rata, no poznato je da je 23. ožujka 1945. vraćen Jugoslaviji. Odmah mu je vraćeno i ime Spasilac, a koju godinu poslije dobio je mornaričku oznaku PS 11 velikim slovima, latinicom i ćirilicom, ispisanu na pramcu.

I tada posve nenadano u životu jednoga ratnoga broda pojavljuje se – Pomorsko građevinsko poduzeće Pomgrad. U ožujku 1953. u Upisnik trgovačkih brodova Lučke kapetanije u Splitu uveden je kao Spasilac vlasnika Pomgrada. Što se zapravo dogodilo? U to je vrijeme Pomgrad gradio najveću sirijsku luku Lattakiju, pa mu je trebao veliki, pouzdani i dobro opremljeni brod. Kako takvoga na Jadranu nije bilo dogovoreno je da se od Ratne mornarice na tri i pol godine posudi Spasilac.
Rat i mir


Slika koju objavljujemo snimljena je u splitskome brodogradilištu 1. srpnja 1956. godine. Četiri mjeseca poslije istekao je dogovor o posudbi i Spasilac je ponovno postao ratni brod. Iz toga je vremena i druga, dosad neobjavljena, fotografija: Spasilac na vezu u Hvaru. Brod je tada već uvelike plovio morem vojnih tajni, pa smo uz mnogo truda uspjeli doznati da je starac iz Hamburga 1977. godine izbrisan s popisa brodovlja JRM, te da je preuređen u brod metu. Godine 1980., nepoznatoga dana i na nepoznatome mjestu, nestao je u dubinama Jadrana uspješno potopljen tijekom vježbe gađanja raketnih čamaca.

Sama činjenica da jedna mornarica pre II svetskog rata ima brod namenjen spasilačkim operacijama i podvodnim radovima zaslužuje pažnju. Koliko je Spasilac bio dobro opremljen i uvežban za te operacije, bilo bi zanimljivo malo bolje proanalizirati.

Brod je za ondašnje standarde bio dobro opremljen za sve vrste spašavanja na površini - protivpožarni topovi, drenažne pumpe, kuka za tegljenje, harpun za prebacivanje užadi, kompresori za opsluživanje kesona - sve ono što i danas treba jedan spasilački brod.

Ali, koliko je bio sposoban za spasilačke operacije pod vodom? Dali je KrRM školovala i obučavala ronioce za ovakve zadatke? Brod jeste imao barokomoru, u koje svrhe je korišćena? 30-tih godina kada je Spasilac napravljen, oprema za podvodne radove i spasavanje je bila tek u povoju, učilo se na greškama, a tragedije su navele velike RM da razvijaju ovu komponentu svoje RM. Prvo uspešno spasavanje posade potonule podmornice (USS Squalus) Momesnovim zvonom bilo je 1939. Spasilac je nekoliko godina pre toga bio u operativi.

Mislim da ova nije bila, slikano negdje sredinom sezdesetih.....