PALUBA

Moguče nije pravo mjesto ali bilo bi zgodno da neko predstavi i tu kompaniju. U bišoj zajedničkoj državi je imala največe Jugoslovenske trgovačke brodove makar i pod stranim zastavama. Večinom su to bili OBO brodovi, nosivosti od 100-150 hiljada tona (Smederevo,Jugovo..)
Jugovo se decembra 1991 nalazio na doku u Bijeli i bilo je predviđeno da se remontuje kako bi bio osposobljen za prevoz nafte. Do tada je bio u dosta lošem stanju i prevozio je uglavnom željeznu rudaču na standardnoj ruti Brazil-Kanada-zapadna Evropa.Takođe još dva broda su remontovana u Kini za prevoz nafte.
Ako neko ima slike brodova bilo bi lijepo da jih objavi na forumu kao i gdje se sada nalaze i dali su još aktivni.[attachment=1]

Ako Brodarski, Jadran2 i Dread nemaju slike, nema ih niko. A ako ih imaju, postaviće ih sigurno.

Ima slika. Beogradska plovidba i njen direktor Rade Končar umješno su plovili do propasti SFRJ. Imala je u svojoj floti najveće jugoslavenske brodove. Biće riječi i o njoj u trgovačkoj mronarici. Dosta kasno se pojavila, stoga jš nije na redu. Sad su brodovi koji plove pod Direkcijom trgovačke mornarice u Rijeci. Ako netko ima volje i želje pisati o toj plovidbi želim mu uspjeha. Meni manje posla.

Pa ako ima slika volio bih da jih neko i objavi, ja sam 25 godina proveo na brodovima a nikad nisam bio sklon slikavanju tako da posle svih tih brodova nemam ,odnosno imam veoma malo slika sa brodova odnosno  brodova. Nešto se izgubilo zahvaljujuči ratu kada su neke druge stvari bile važnije tako da sada pokušavam da obnovim lični arhiv.

Mislim da je pokojni stric moje žene, Marko (Predraga) Marković (juče je bilo 5 godina da je umro) plovio čitav život u Beoplovu kao oficir makine ( tako je on govorio) po svijetu. Ako imaš koju njegovu sliku bio bih ti zahvalan.

Pozdrav

Vlado

Baltic Trader ex Novi Beograd. Da ne bude prazna stranica bez broda.

Pozdrav Vlado tvoga strica ne poznajem, a sa ukrcanja na BEOPLOV-u imam jednu sliku slikanu sa mosta i ta je kao da ju je voda isprala.
Brodarski hvala za trud, moguče imaš koju sliku Jugova i Smedereva.

Ne mogu reći nemam. Stvarno ne znam imam li te slike. Moram pogledati. Ako ih nađem staviću ih. Znam da je Smederevo nešto slabije kvalitete.

Boro, ide "Smederevo"; Brodarski ima kompjutersku memoriju i po kvaliteti pojedinih fotografija.

[attachment=1]

Eve nekoliko tehn. detalja oko "Novog Beograda" i par fotografija u Beoplovu i kasnije

- porinut  (bas) na 1.4.1981, brodogradiliste Neptune u Rostocku, DDR (bulkcarrier i kontejnerski brod; kontejnera 273 TEU)
- duljina 121,83, sirina 17,6, gaz 9,9 m 
- 7550 DWT
- gl. stroj MAN 5400 KS

Nakon Beoplova, u vlasnistvu Mediteranske plovidbe od 9/1988 do 9/1998. pod raznim imenima :

- Kuciste
- Supertramp
- Sascha Green
- Supertramp
- Baltic Trader



[attachment=1]
na pramcu Kucista se jos vidi znak Beoplova

jos nekoliko fotografija "Novog Beograda"

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

kao "Baltic Trader"

[attachment=1]

jos dvije fotografije  "Baltic Tradera"

[attachment=1]
[attachment=2]

i kao "ANIVA", Azia Shipping Holding Ltd, ruska zastava, snimljena 2007. Vungtau

[attachment=3]

Beoplov je u floti imao i brod "Jugoagent" porinut 1982.g. u Hersonskom Sudostroitelnom zavodu.
Dvojne namjene, kao bulkcarrier i brod za kontejnere, 14.930 DWT, 162 m duljine i 22 m sirine, brzine 16 cv.

Nemam tocne podatke o daljnjoj prodaji, zadnja poznata zastava - panamska - pod imenom "Precious"

Ostala imena : Concept 05, Acifir II, Rider - B 00

[attachment=1]
Felixstowe 5 mj. 1987.

[attachment=2]
rijeka Scheldt 6. 1987

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]
luka Rio Grande 3. 2008

[attachment=1]

Odlična slika Smedereva, još mi fali slika Jugova ako je neko ima. Smederevo je ista tipa broda samo za nijansu veči.

m/b "JUGOVO", bulk carrier
Zastava: SiCG
Tip: General Cargo
GRT: 48938
KW: 23200

naci ce se i koja slika

JUGOVO je bio OBO brod, znači mogao je da krca rasute terete (rudaču) kao i naftu, koliko se sečam imao je ljevo i desno po 7 tankova, 6 za krcanje nafte i slop tank + 1 tanka čistog balasta po sredini četiri skladišča sa pokrovima u koje se mogla krcati ili nafta ili rudača i na pramcu for pik koji je bio tank čistog balasta.Svi tankovi osim tankova čistog balasta bili su spojeni na 3 centrifugalne pumpe tereta, kapacitete cca 5000t /h, a tankovi čistog balasta su se praznili preko ejektora.
Kako su cjevovodi bili u očajnom stanju krcala se uglavnom rudača. Inače mogao je, pišem po sječanju ipak je prošlo 20 godina , ukrcati oko 90000t rudače, težina samog broda je bila 18600t ostale zalihe oko 1000t tako da je deplasman bio oko 120 000t i gaz broda 15,60m.
Sama dužina broda je oko 250m.
Znam isto  da su postojali neki planovi da se opet osposobi za prevoz nafte.

Iako je "Jugovo" veliki brod (tipa tipa O-O, ruda-nafta) od 48.938 tona nosivosti, DWT 93.070, duljine 253 m i sirine 36,8 m, 15,5 cv., nisam uspio naci fotografiju pod tim imenom; jedva sam pronasao i ovu jednu.

Njegova povijest je sljedeca :

- izgradjen i porinut u brodogradilistu Taiwan SB Corp., Keelung, 2/1977. kao brodogradnja br. 41.

- porinut pod imenom Brazilian Friendship pod liberijskom zastavom
- od 1987 plovi kao Friendship
- od 1988 kao Jugovo
- od 1992 kao Blue Star
- od 1993 kao Iolcos Spirit

Nize je fotografija snimljena u 6/1998. kao Iolcos Spirit

[attachment=1]

Svoj radni i zivotni vijek zavrsio 26.2.1999. na groblju brodova u Calcutti

Zbilja hvala Jadran. I ja sam mislio da neče dobro završiti jer je slabo održavan u eksploataciji. Njegovo srce su bili cjevovodi koji su svi od reda bili truli, ventili su svi takođe bili dotrajali, palubna mehanizacija i cjevovodi pare u ništa boljem stanju, tako me uopšte ne čudi da je nastavio onih par godina kao brod za prevoz rude.
Ipak se posle  20 godina još dobro sečam TT karakteristika DWT 93070 T, znači da je mogao da ukrca cca 90000t rude. Nikad nije krcano više od 85000t jer sam gaz broda nije dozvoljavao uplovljavanje u večinu luka, što je bilo dobro i kod ukrcaja jer je redovno ostajalo 3000t balasta kojeg je bilo nemoguče iskrcati radi loših striping pumpi i trulog cjevovoda, taj bi se višak balasta tokom plovidbe isktcavao sa prenosnim pumpama, trebalo je biti pravi virtuoz da je brod stigao na odredišče sa zadanim gazom i na ravnoj kobilici, uglavnom nam je nekako uspjevalo ali bilo je pravo mučenje.
Kod ovog broda je interesantno da se je konstruktor broda ubio tokom gradnje kad je sa pljuskače u forpiku pao u dubinu. Na njemu je bilo još tragičnih slučajeva ali oni prate dosta brodova.
U svakom slučaju uspomene uvjek bude tople osječaje i mogu reči da i sad volim te brodove.

Evo jedna slika Jugova, ovo je najbolja , koju trenutno imam.

Evo jedna slika broda "Avala"

...i "Jugoagent"-a, koji je fotografisan u Luci Bar, na gatu 1, 1987. ili 1988.godine

Skadarlija,gradjen 1973.godine u Spaniji.

Najveci brod ex Yu "Smederevo", cest gost u Luci Bar, osamdesetih godina. Dovozio je rudacu za MK Smederevo, iz Perua. Zbog dubine gaza, prije uplovljavanja u Luku Bar, obavezno je polovinu tereta iskrcavao u hrvartskoj Luci Bakar.

...evo jos jedne slike broda "Smederevo", iz Bara 1987.godine. Nekoliko godina kasnije je brod tesko ostecen u blizini cileanske obale, te je i pored velikog defekta na oplati od vise stotina metara kvadratnih i pored prodiranja vode u brod, zahvaljujuci prisebnosti kapetana Slavka Ivanovica i cjelokupne posade, spasen od potonuca. Kasnije je brod popravljen, u Juznoj Koreji i nastavio je plovidbu jos nekoliko godina,pod drugim imenima. Interesantno je napomenuti, da je i ranije, prilikom dolaska broda u Bar, kruzila prica, da je brod prije imao "structural hull damage", te da nikada nakon tog ostecenja nije krcan preko 70 % kapaciteta. Ne znam nista preciznije o tome, da li neko ima potpuniju informaciju o incidentu broda, prije nego sto je postao "Smederevo"?

Oliana: 100-A-1!!!

Ne razumijem??

Krasne slike!

Jadran misli na to da su ti prilozi i fotografije ODLIČNE!!!

Svaka čast  :super ... i samo napred  ;)

Oliana,

100-A-1 je po Lloydu najvisa klasifikacija broda; u ovom slucaju, u prenesom znacenju, zasluzuje je osoba koja prilaze ovakve fotografije.

Najosnovniji podaci o imenima, brodogradilistu i podacima broda "SMEDEREVO":   


    LR/IMO      ID      Year      Name                  Tons     Change      Starke      Ref.           
   7327691    7327691    1973    HOSHUN MARU    89272       V1973    #656       
   7327691    7327691    1973    RYUSEI MARU    89272    1982    V1973    #656       
   7327691    7327691    1973    NEW BOUNTY    89272    1985    V1973    #656       
   7327691    7327691    1973    ACCORD                 89272    1987    V1973    #656       
   7327691    7327691    1973    SMEDEREVO    89272    1987    V1973    #656       
   7327691    7327691    1973    ORE STAR    89272    1992    V1973    #656    

   IDNo:    7327691    Year:    1973
Name:    HOSHUN MARU    Keel:    
Type:    Ore/oil carrier    Launch Date:    25.5.73
Flag:    JPN    Date of completion:    
Tons:    89272    Link:    1432
DWT:    162597    Yard No:    2330
Length overall:    292.5    Ship Design:    
LPP:    278.8    Country of build:    JPN
Beam:    44.6    Builder:    Ishikawajima-Harima
Material of build:       Location of yard:    Aioi
Number of
screws/Mchy/
Speed(kn):    1D-15.5    
Naval or paramilitary marking :    
A:    *
End:    1994

Zahvaljujem i pozdravljam,bice jos toga.

Nisam baš u ovim vodama, uglavnom sam na kopnu, ali pitao sam svog tasta o njegovom pokojnom bratu, Marku Markoviću, koga sam već spomenuo na ovom dijelu foruma.

Sin narodnog heroja Rade Končara zvao se kao i on Rade Končar koji je bio direktor Beoplova. Zbog svađe sa CK SKJ, tj Ivanom Stambolićem, Rade Končar daje ostavku na mjesto direktora Beoplova i na mjesto direktora dolazi Marko Marković koji je na tom mestu bio do 1992 godine kad je otišao u penziju.
Marko je završio neki mašinski pomorski fakultet u Splitu i počeo je da plovi kao oficir makine. Tad su mu žena i ćerka živjele u Splitu. Kasnije je na traženje svog velikog prijatelja Radeta Končara prešao u Beoplov. Tu se je bavio uređivanjem plovnih puteva po rjekama tadašnje SFRJ i smislio je bove za određivanje plovnog puta, a koje su se same palile noću na osnovu fotoćelije, a u bovama su bili akumulatori Krušik Valjevo. Tu mi je tast radio do penzije.
Markova pokojna žena Olga umrla je prije njega 62 dana i nakon njene smrti Marko nije ništa jeo, a niko to nije primjetio, te je on umro na njenom grobu prije 5 godina. Ćerka mu je bila u tom istom grobu, jer je umrla nekoliko godina prije.

Dosta tužno, ali, eto malo o Beoplovu.

Vidim da niko ne piše o Beoplovu nakon ovog mog teksta. Nastavite. Nemojte da Vam ova tužna priča prekibe tekstove o Beoplovu.

Pozdrav
vlado

Moj stari je plovio na Smederevu, imam slike sa mosta, i iz camca za spasavanje ( kad sam se sakrio u njega :) )
Ako nekome jos trebaju, mogu da okacim.

Poznato je da je Rade Končar bio uspješni direktor Beoplova. Njegovom smrću polako se ta kompanija raspadala i gasila. Rade Končar je prošao sve brodske skaline. Od spitfajera i časnika. Kasnije je dogurao do uspješnog direktora. Uz njega su se šlepali mnogi, ali nisu bili dorasli vođenju kompanije.

Samo napred DRAKOR ... Slobodno okači i time doprinesi ovoj temi ... Takve slike su retke.

Evo još jedna od Smedereva kada je menjan registar u Baru 1992[attachment=1]

A ono u pozadini bi trebao biti ili "Trinaesti juli" ili "Prvi februar" kotorske "Jugooceanije"....

Proveo na njemu u dva ukrcaja 17 mjeseci kao treci i drugi palube. Tada u vlasnistvu Mediteranske plovidbe i pod imenima Kuciste i Supertramp. Cudo od broda!!! Zimi smo navigali sjeverni Atlantik. S tim malim brodom iz Engleske za Velika jezera. Mala makina i kad ti je u provu onda ti brzina pada. Jednom smo u gvardiji napravili - 4 milje.
Inace je brod bio gradjen za articke uvjete (prvi vlasnici prije Boplova bili su Norvezani). Sav cjevovod je bio ispod palube (osim hidraulike stiva) i grijan.
Dvije stive sa MacGregor bokaportama potezanim na kadenu. Cetiri samarice kapaciteta (SWL 22.5 tona).
To mi je bio prvi brod sa zahodom i tusem u kabini :-)).
Naradio se kao pas, ali i imao divnih trenutaka. Prije dva mjeseca sam ga sreo u Conakry-ju, neispravnog.

Nece biti "48.938 tona nosivosti" nego 48.938  bruto registarskih tona ili gross tonnage.

Ispravka - U Conakry-ju nisam sreo bivsi Novi Beograd/Kuciste, nego prvi brod iz serije. Malo sam provjerio i ustanovio sljedece fakte:
1978 - AKEN - 7721598 - 484/1377 - 5992 t - preuzet 31.01.1978
> AKEN-90, VEB Deutfracht/Seereederei, Rostock; Ddr; Bild
> AKEN-93, Deutsche Seereederei GmbH, Rostock, D;
> Tiger Wafe-94, Bengal Tiger Line Pte Ltd (Mgrs.: Schoeller Holdings Ltd., Limassol, Zypern),verchartert;
> Aken-95, DSR Bulkschiffahrts GmbH, (Mgrs.: Reederei F. Laeisz GmbH, Rostock);
> Infinity-95, DSR Bulkschiffahrts GmbH,D, verchartert;
> Bremen Star-98, Bogazzi Servizi, Sv;
> Bothnia Carrier-08, Black Pearl Invest Ltd, Sv; Bild
> Evriklia-, Evriklia Sh SA, OceanWave Marit, Pan;

Povijest Novog Beograda, tzv. Continouos Synopsis Record
1981 - YIANNIS L. - 8123872 - 490 /1410 - 5491 t
> Yiannis L-85, Belvedere Investment Trust, Lib;
> Horsham-87;
> Novi Beograd-88;
> Kuciste-92, Magic Sh, Sv; Bild
> Supertramp-96, Supertramp Sh, At;
> Sascha Green-98, Supertramp Sh, At; Bild
> Supertramp-98, Supertramp Sh, At;
> Baltic Trader-07, Shoretown Sh Co Ltd, Sv; Bild
> Aniva-, Key Development SA, Azia Sh, Ru; Bild

[attachment=1]
slicnost je, naravno velika.

Evo potpunih podataka:
Jugovo   
IMO 7358169
2/1999 Rezaliste Indija
Name: Jugovo
Year: 1977
Builder: Taiwan SB
Location of yard: Keelung
Yard no: 41
 Launch date: 2.77
 Type: Ore/Oil carrier
 Tons: 48938
 DWT: 93070
Length overall: 253.0
LPP: 240.3
Beam: 36.8
Number of screws/MCHY/Speed(Kn): 1D-15.5
Flag: LI
Subsequental history:
 87 Friendship –
 88 Jugovo –
92 Blue Star –
93 Iolcos Spirit
Disposal data:
Bu Calcutta 26.2.99

Evo tocnih podataka:

IDNO: 7410890
 Name: Pericles halcoussis
 Year: 1977
BuilderR: Brodogradiliste Split
 Country of build: YUG
 Location of yard: Split
 Yard no: 276
 Launch date: 23.1.76
Date of completion: 2.77
Type: ORE/Bulk/Oil
Tons: 45330
DWT: 84141
Lenth overall: 252.9
 LPP: 243.9
 Beam: 32.3
Number of Screwa/MCHY/Speed(Kn): 1D-15.5
Owner as ompleted: Rigalt Shipping Co S.A. Pireaeus (A. Halcoussis & Co)
 Flag: PA
Subsequent history:
84 Ugland Obo Six – Garm Shipping LTD, Manila (Ugland Brothers LTD)
84 Primrose Hill –
85 Ugland Obo Six –
 85 Aghia Eleni – Socrates Shipping Co LTD Limassol
86 Quarnero – Centor Leasing S.P.A. Bari (Armatorale Orseolo, Venezia)
 88 Arix –Histon Shipping Co LTD Limasso
88 Novi Beograd – Beoplov Shipping Co LTD Beograd (Beogradska Plovidba)
90 Planina – Frandor Shipping INC, Panama
91 Java Sea –
97 Marianna- Greea Marine Shipping Co LTD Piraeus (Avin International)
Disposal data: Bu Gadani Beach 13.7.01

Evo podataka (iako se ne zna tocna sudbina)
IMO 7327691
Name: Smederevo
 Year: 1973
Builder: Ishukawajima-Harima
 Country id build:JAP
  Location of yard: AIOI
Yard no: 2330
Launch date: 25.5.73
Type: Ore/Oil carrier
 Tons: 89272
Naval or paramolitary marking :
DWT: 162597
Length overall: 292.5
 LPP: 278.8
 Beam: 44.6
Number of screws/MCHY/Speed (kn): 1D-15.5
 Flag: JP
Subsequent history: [1981 converted to ore carrier] –
 82 Ryusei Maru –
 85 New Bounty –
87 Accord –
88 Smederevo - Beoplov
92 Ore Star
Disposal Data:
 Deleted ~1994

Sveti Miramar, tko je registriran tu može pronaći lipih podataka.

Name: Jugoagent
Year: 1982
Builder: Khersonskiy SZ
 Country of build: SSSR
Location of yard: Kherson
 Yard no: 202
Launch date: 9.82
  Type: Cargo ship
 Tons: 11977
DWT: 14930
 Number of screws/MCHY/Speed(Kn):
Material of build:
Owner as completed:
Flag: YS
Subsequent history:
82 Acdir II –
 84 Jugoagent –
91 Rider B.
2001 Concept
2005 Precious



Evo podataka (nisam provjeravao u zadnje vrijeme da li još plovi)

A sto je s brodom Jugometal ????
IMO 7229928
Name: Jugometal
Year: 1972
Builder: Sumitomo
Country of build:JAP
 Location of yard: Uraga
 Yard no: 937
Launch date: 6.9.72
Date of completion: 12.72
Type: Ore/Bulk/Oil
Tons: 79279
 DWT: 145057
Lenght overall: 266.0
LPP: 258.0
Beam: 44.1
Number of screws/MCHY/Speed(Kn): 1D-1
Flag: UK
Subsequent history:
79 Cast Gull –
 83 Oak Star –
86 Gold Star –
89 Jugometal – Beoplov
 92 Bilk Star –
94 Iolcos Flame
Disposal data:
Bu Chittagong 22.6.9

 
Name: Yiannis L.
Year: 1981
Builder: Neptun Veb
Country of build: DDR
Location of yard: Rostok
Yard no: 490
Type: Cargo ship
Tons: 5491
Owner as completed: Belvedere Investment Trust, Piraeus
Flag: PA
Subsequent history:
85 Horsham – Denholm
87 Novi Neograd –
 88 Kuciste – Magic Shipping
93 Supertramp –
 96 Sascha Green – Supertramp Shipping
 98 Supertramp –
98 Baltic Trader – B Navi, Marina Di Carrara/Bogazzi Servizi Navali SRL, Viareggio
2007
Aniva –Key Development SA (Azia Shipping Holding LTD) (Zastava RUS)
Disposal Data:

Pozdrav,
zastava u to doba nije mogla biti SiCG već samo JUG ...

Miramar odnosno Rodger i ja razmjenjujemo podosta podataka, tako da uspjevam dobiti nešto iako nisam registriran i nisam platio ništa ... čista trampa... trenutno pokušavam nametnuti da promijeni sve talijanske zemplopisne nazive u hrvatske .. npr piše Sabbioncello, a ne zna da je to Pelješac i sl...obima posao, ali dobro će doći da proguramo našu hrvatsku/jadransku pomorsku povijest...

Prestint - samo naprijed!

---

Sto se tice Miramara, fond je obiman i vrijedan - svakodnevno zalazim.

Na Miramaru sam uspio pronaći podatke za neke brodove koje nisam imao u Pomorskim godišnjacima. Tko bi to našao i gdje da nije bilo te stranice?

 Naleteo sam sasvim slučajno na ovaj forum.I naravno zainteresovao sam se kada sam video o Beoplovu.Malo će duže potrajati priča o tome.
Naime Beoplov je osnovan krajem sedamdesetih ,tada je imao dva mala broda Bratstvo i Slobodu.Bratstvo se potopilo u Sredozemlju kod alžira 1981.Kasnije je kupljen brod Skadarlija oko 30000 DW.Španske gradnje i veoma loš brod ,međutim on je doneo najviše zarade jer je bio tramper.U međuvrevenu Sloboda je isečena u staro gvožđe.Osamdesete je formirana grupa malih kompanija u Jugobrod.Tada je Beoplov imao Jugonavigatora,prvi Novi Beograd(kasnije je kupljen jedan veći od nekih 90000 DW) i Skadarliju.U to vreme direktor je bio Rade Končar i sve dok je on bio tu kompanija je poslovala.Za njegovo vreme kupljena su dva nova broda Kapetan Pavlović i Jugoagent.Brodovi za generalni teret sa nosivošću oko 14000 tona.Veoma moćni brodovi.Plovili su na severnom Atlantiku,Antverpen-Montreal,zajedno sa N.Beogradom i Jugonavigatorom.1983 nastaje rasulo u Beoplovu.Odlazi Končar i dolaze neki novi ljudi poput Savića,bivšeg direktora Laste.On je trebao da firmu poboljša.Nešto je uradio ali i njega menjaju i dolazi Vukčević koji ima zadatak da rasturi Beoplov jer je smetao Crnogorskim kompanijama i hrvatskim.Kadarovici dolaze iz Rijeke i iz CGore.U međuvremenu kupuju se stare lamine Smederevo,Jugovo,Novi Beograd i Avala.Flota je narasla u impozantnu brojku i tonažu.Znači smeta Crnogorcima i Hrvatima.
Vukčević dovodi Beoplov u pakao povukavši uz sebe i nekog kapetana Jurišića koji je poltron njegov .!991 Beoplov nestaje sa lica zemlje a plen su podelili međusobno.Ta priča o blokadi Jugoslovenskih brodova ne pije vodu.Sve kompanije su pukle u opštoj grabeži.
Neka im na čast i neka mirno spavaju ako mogu.

Evo jednog, ne mogu da mu pročitam ime ...

Kada uvećam čini mi se da piše "Kapetan Pavlović" ... Treba li mi nova dioptrija  :D ?

[attachment=1]

Dobro vidis ;)

Posle mnogo,mnogo  godina vidim ovu sliku,ona je bila na kalendaru koji mi je deda poklonio dok sam jos bio klinac  :D

Moze se i naci njegova daljnja sudbina......

Brod i dalje plovi....

KAPETAN PAVLOVIC  1983    
RUNNER B.               1991      
AFRIS RUNNER         1996      
LADY JULIET            2001  

[attachment=1]

[attachment=3]

Nove vlasnike nisam uspio naci.

(ova zadnja Lady Juliet ili nije Kapetan ili su bile izvrsene neke preinake.

Zadnja Lady nije Kapetan Pavlovic. To je slican brod, jedno od imena je i Lady Juliet. Chitaggong ga je razgradio prije deset godina.

Imam jedno pitanje za vas je mozda jako glupo ili smesno,al ajd da probam.Zasto brodovi menjaju imena tako cesto,zar nebi trebali da nose jedno ime od brodogradilista pa do zelezare?

„Koktel ubice" i brodska rdja




12. 3. 1999.




Prvo putovanje iz Japana. Krštenje na Ekvatoru. Gusari najopasniji na Filipinima. Najbolji provod u Južnoj Americi





Kad prekaljeni pomorci pitaju „koliko imaš brodova", svaki junoša „ciciban" se postidi. Dva „tankeraša" iza sebe, a nema čime da se ponosi. Po nepisanom pravilu mornara, karijera se računa tek sa kojim više, a za to Zemljinu kuglu nekad treba oploviti i nekoliko puta. Iako ima samo 29 godina, Beograđanin Jovo Perčić bez ustezanja može gledati u oči svakog „morskog vuka". Od njegovog vatrenog krštenja prošlo je devet godina, a posle pet prekookeanskih brodova priče je na pretek.

Mlad i željan avanture, sa drugom sam upisao Pomorsku akademiju u Kotoru. Pred uslov za drugu godinu pitali smo se da li mi to stvarno možemo. Pa hajde da probamo. Prijavim se „Beoplovu" i ubrzo mi stigne poziv za ukrcavanje - priča Jovo.
Umesto očekivanog putovanja po jadranskoj obali, na stolu tada dvadesetogodišnjeg kadeta našle su se avionske karte za japansku luku Kimitsu. Veliki trgovački brod „Smederevo" na čarter liniji od Japana, preko Los Anđelesa, San Franciska, te Majamija i Rio de Žaneira, pa do Jadrana isplovio je sa novom posadom.

- Bilo nas je tridesetak. Prvi susret sa kolegama gotovo me razočarao. Kad sam video neke onako umazane i štrokave, bez uniforme sa bradama našao sam se u čudu. Atmosfera na trgovačkim brodovima je opuštenija, ljudi se slobodnije ponašaju, ali pravila ima...- nastavlja beogradski mornar.

Jedno od tradicionalnih - krštenje pri prvom prelasku ekvatora, nije zaobišlo ni njega. Sledovalo mu je žestoko „kupanje", gađali su ga jajima, a posle „koktela ubice" dva dana nisu računali na njegovu pomoć.

Posle oplovljenog Pacifika i Atlantika, za devet meseci, plovidbe mu je već bilo dosta.

- Veliki brodovi su nezahvalni za mlade avanturiste. „Smederevo" je mililo brzinom od 12 čvorova (oko 24 km na sat). Za to vreme ljudi potpuno prolupaju. Mi smo iz Perua oko Rta Horn išli 45 dana. Tu sam prvi put video kako izgleda oluja na otvorenom moru. Čas je sve bilo mirno, pa odjednom vidiš pada sneg, a talasi se dižu preko palube koja se ponekad nije mogla ni videti. Bio sam fasciniran slikom, dok je starijima bila frka.

Jovina pomorska knjižica uredno ispečatirana, pasoš ispunjen do kraja. Listajući knjižicu, sasvim slučajno otkrili smo da se pre tačno četiri godine iskrcao u NJujorku.

- Vidi stvarno. Uh, ala je bilo dobro. Ostali smo malo duže, hotel „Edison" na Tajms skveru, milina- otkriva nam donoseći album sa fotografijama. Empajer stejt bilding, neonske reklame poput onih u Las Vegasu. Tu su i uspomene sa brazilske Kopakabane, neizbežne „Glave šećera", detalji prelaska Panamskog kanala, atmosfera kafića na Jamajci, Hongkongu... Ceo svet pred našim očima.

- Amerika je idealna za šoping. Dostupno je sve, da biraš. Mesto za zabavu bez premca je Južna Amerika - prenosi nam iskustva.

Kao oficir palube, Jovo je plovio pod grčkim i izraelskim zastavama. U opis posla ulazile su gvardije (četvorosatne smene na komandnom mostu) i briga o bezbednosti broda.

- U toku jedne noćne smene, negde u Indijskom okeanu, odjednom vidim jaku svetlost. Kao da je neko odozdo uperio reflektore. Šta je sad to- bio sam u čudu.

Stariji mornari znali su da je to jato planktona u koje su upali.

Iako nesreća nije bilo, o piratima se uvek razmišlja. Gusari su najmoćniji u predelu između Malezije i Indonezije, ostrva Java i Filipina. Poseduju brze glisere koje povezuju užadima, za koja se brod zakači i automatski ih privuče uz bok. Očas posla brod je u njihovim rukama.

- Pričalo se o njima, ali ih nismo videli. Za svaki slučaj dobro smo naoružani, posebno jevrejska plovila. Kad se nađemo u tim vodama, palimo reflektore i pojačavamo straže. Izbezobrazili su se i često ubijaju posade. NJihova meta pre svega su jahte i brodići- tvrdi naš pomorac.

Bokelji su cenjeni mornari i kapetani. U poslu su generacijama i od njih se najviše nauči.

- Plate su dobre, ali se lako potroše. Ne možeš večito da živiš od ušteđevine. Mogao sam da biram gde ću, ali sam se uvek vraćao u Beograd. Nezamislivo mi je da radim u fabrici, slažem delove kao Čarli Čaplin. Treba mi prostor. Godinu dana sam na kopnu i miris mora mi je sve češće u glavi. Proklet je ovo posao, što kažu veterani, kad se rzina (brodska rđa) jednom uvuče u krv nema povratka- priznaje panonski mornar. Dnevna soba novobeogradskog stana puna je autentičnih predmeta. Dominiraju „zulu" štit i mačete sa Jamajke. Domaćin jedino žali što iz Urugvaja nije poneo još koji „mate", originalnu posudu za čaj sa metalnom cediljkom, za goste bi to bila prava zagonetka.

Od nekadašnjeg „Beoplova" ostala je samo tabla pored novobeogradske opštine. Novi angažmani traže se u bogatim zemljama Mediterana. Jedan mornar čeka ih u Beogradu.

Violeta Pavlović Jovan Pavlović


                                                             Antrfile Vesna Zmijanac posvađala mornare

Dvojicu mornara, seća se Jovo, kapetan je izbacio sa broda negde u Australiji. Jedan je bio iz Pirota, drugi iz Knina, a tuča je izbila zbog Vesne Zmijanac. Bilo je to pre pet godina kada je Vesna „harala" u kožnim kostimima. Rasprava je potekla uz gledanje njenog spota. Prvi je tvrdio da peva na plejbek, a drugi suprotno. Ubrzo su stolice letele na sve strane. Kapetan je lako rešio problem, a njih dvojica zagrljeni iz Australije- pravac Beograd. 


Izvor:Glas Javnosti

Glavni razlog zašto tako često menjaju imena je taj što često menjaju i vlasnike. Promenom vlasništva, često menjaju i matične luke (npr. umesto u Panami, registruje se u Monroviji), samim tim i zastave, ITU pozivni signali, i još ponešto. :)

Jedan od razloga moze biti i zelja unajmitelja (zavisno od tipa charter ugovora) da brod promijeni ime i novo ime nosi tokom trajanja chartera, bez obzira sto mu je vlasnik ostao isti. Ima tu gomila kombinacija.....

In Memoriam

11.12.1981- 11.12.2012.

Nastradali članovi posade broda ''Bratstvo''- (''Beoplov''-Beograd):


[attachment=1]

Kotorski barba spasio „Smederevo”


Stari morski vuk iz Boke Slavko Ivanović sam je 22 dana boravio na YU brodu u jednom zalivu u blizini Čilea, koji je dobio ime po njemu



[attachment=1]


Kapetan duge plovidbe Slavko Ivanović iz Kotora, jedan je iz plejade iskusnih starih morskih vukova iz Boke, koji su “tukli” sva svjetska mora na domaćim i stranim brodovima. Ove godine navršava se šest decenija od kada je počela ultrabogata pomorska karijera vitalnog osamdesetdvogodišnjaka.

Slavko Ivanović je na svjetskim morima proveo 43 godine, ploveći na šezdesetak raznih brodova sa kojima je imao niz nesvakidašnjih avantura i doživljaja – od sukoba sa piratima, preko prolaza kroz navigacijski najteža područja na svijetu, borbe sa olujama, do vjenčanja na brodu koje je sprovodio kao zapovjednik.


Njegovu karijeru, ipak, obilježili su jedan brod i jedan događaj koji su kapetana Ivanovića uvrstili i u Ginisovu knjigu rekorda kao čovjeka koji je presudno učestvovao u najdužem spasavanju jednog broda u istoriji svjetske trgovačke mornarice.

Priča se odigrala prije 25 godina na krajnjem jugu Južne Amerike, na Pacifiku, u blizini zloglasnog rta Horn, poznatog po strašnim nevremenima koji u tim vodama vladaju tokom najvećeg dijela godine. Upravo oko Kejp Horna kako ga zovu pomorci, novembra 1988. godine, plovio najveći jugoslovenski trgovački brod koji je korišćen za prevoz nafte, rude i rasutog tereta „Smederevo“, vlasništvo kompanije „Beoplov“ iz Beograda. Zapovjednik broda od 162.597 bruto-tona, dugačkog 292,5 i širokog 44,6 metara, bio je kapetan Slavko Ivanović.

„Smederevo“ je bio već dosta star i loše održavan. Izgrađen daleke 1973. godine u Japanu pod imenom „Hoshun Maru“, a 1987. ga je kupio „Beoplov“ i koristio za prevoz željezne rude iz Perua do Jugoslavije.

Zbog svog velikog gaza, brod nakon četrdesetpetodnevne plovidbe iz Južne Amerike do Jadrana, nije mogao pun da pristane u Luku Bar, već je polovinu tereta namijenjenog za metalurški kombinat u Smederevu, prvo iskrcavao u Rijeci, a polovinu u Baru.

„Brod je bio kupljen da se izreže u staro željezo u Svetom Kaju i pretopi u Smederevu, ali su neki naši 'pametnjakovići' iz„Beoplova' konstatovali da je brod dovoljno dobar da odradi još nekoliko tura. Izdali papire na rok od tri mjeseca i rekli da se ništa neće dogoditi...“, priča kapetan Ivanović pod čijom je komandom „Smederevo“, natovaren sa 157 hiljada tona pirita, plovio mirnim vodama Pacifika u kanalu Trinidad u blizini južne obale Čilea.

Zbog trulih cijevi drenažnog sistema koje nijesu omogućile da se ona ispumpa, u balastnim tankovima broda bilo je još najmanje 8.000 tona morske vode.

Zbog valjanja broda na valovima u plovidbi, polako se „pogodila“ sinusoida oscilovanja mora i te vode u balastnim tankovima. Zbog toga se u jednom momentu, ogromna masa vode u tanku „zaletjela“ i udarila u njegovu oplatu, sa lakoćom razvalivši korozijom oštećene limove tanka i brodske oplate.

Na pramčanom dijelu „Smedereva“, na desnom boku „zinula“ je ogromna rupa površine veće ovršine veće od 250 kvadrata kroz koju je more odmah pohrlilo u unutrašnjost broda.

Posada ga napustila

„Bio sam u svojoj kabini kada se to se desilo u pet i kvarat popodne. Brod koji se inače, krca cijeli dan da ga nagneš jedan stepen bočno, u tri je sekunda dobio nagib od 12 stepeni na desnu stranu. Odmah sam došao na komandni most gdje me je dočekao uspaničeni prvi oficir i obavijestio da je posada već krenula ka čamcima za spasavanje. Znajući da su čamci nikakvi i u lošem stanju kao i sam brod, preporučio sam im da to ne čine, a sam sam odlučio da ostanem na komandom mostu, pošaljem poziv u pomoć i ostanem na 'Smederevu' dok se brod ne potopi“, priča kapetan Ivanović.

Na njegov „MAYDAY“ poziv u pomoć, odgovorio je jedan grčki tanker koji je bio u blizini, a posada, ipak, nije napustila „Smederevo“, već se preplašena, pridružila svom zapovjedniku.

[attachment=2]

Iako je mašina bila zaustavljena, nošen inercijom svoje ogromne mase, „Smederevo“ je prošao još četiri milje, pri čemu je kapetan Ivanović napravio pravi pomorački podvig, uvevši i usidrivši teško oštećeni brod u jedan pusti zaliv na Ognjenoj zemlji – pustoj nenastanjenoj obali Čilea u blizini rta Horn.

„Čileanska Vlada je nakon tog događaja tom zalivu dala ime 'Captain Slavko`s Bay' – Zaliv kapetana Slavka, jer nijesu ni znali da se tu može toliko brod usidriti i skloniti. To je inače, jedna neopisiva i negostoljubiva pustinja, a prvo naseljeno mjesto od zaliva u koji sam sklonio brod, udaljeno je čak 800 kilometara. Kad smo se usidrili, ubrzo se pojavio jedan veći remorker čileanske Ratne mornarice. Čim se on vezao uz nas, čitava posada je, pokupivši lične stvari, bukvalno pobjegla sa 'Smedereva' i prebacila se kod Čileanca. Džabe je ovaj pucao u vazduh u znak upozorenja, nije njih mogao niko zaustaviti“, kaže kapetan Slavko, objašnjavajući kako ga je napustilo njegovih 28 mornara i oficira i ostavilo samog na najvećem, ali teško oštećenom jugoslovenskom brodu.

Postupajući po drevnoj maksimi da kapetan ne napušta svoj brod, ali i zbog pravnog statusa „Smedereva“ koji bi se, da je i Ivanović otišao sa njega, smatrao abandoniranim- napuštenim brodom, pa bi i brod i teret po automatizmu postakli vlasništvo države Čile, kotorski kapetan je ostao na „Smederevu“.

Dvadeset i dvije noći i dana, Ivanović je sam bio na ogromnom brodu u pustom zalivu, svakog sekunda strepeći da će teško oštećeni „Smederevo“ naglo, poput kamena, potonuti na dno.

Nakon toga, stigla su mu četvorica jugoslovenskih pomoraca kao pomoć koje je poslala direkcija „Beoplova“.

„Tokom ta 22 dana koliko sam bio sam na 'Smederevu', na brodu gotovo da nije bilo struje jer pomoćni motori nijesu radili. Imao sam neke baterije, uključio sam i takozvani emergency generator koji je davao struju za najnužnije osvjetljenje. Jedan dan da sam se iskrcao sa broda, on i teret bi pripali Čileu. milionski interesi više država U cijeloj toj situaciji bili su pomiješani multimilionski interesi više država – Jugoslavije u kojoj brodar ima sjedište, Čilea gdje je brod našao utočište, te Japana koji je izgradio i prodao brod. Svi oni, uz vlasnika tereta, imali su svoje interese, a na meni je bilo da pokušam spasiti brod, održim ga na površini i sačuvam ga za 'Beoplov' i Jugoslaviju“, ističe kapetan Ivanović.

Sačuvao 15 miliona dolara

Njegova hrabrost i snalažljivost, tada je beogradskoj kompaniji sačuvala najmanje 15 miliona dolara vrijednosti i omogućila da kod osiguratelja broda – britanskog „Lloyda“, naplati kompletnu sumu novca na koju je bilo osigurano „Smederevo“.

Tih 15 miliona dolara čak su tri puta veća suma od one koju je 1987. „Beoplov“ platio, kupivši taj brod.

„Meni je kao kapetanu, plata bila 600 dolara. Kada su naplatili osiguranje od 'Lloyda' momentalno je 'Beoplov' našim zapovjednicima podigao plate na 3.500 dolara.

Mene su međutim, ostavili bez dokumenta i godinu i nešto dana, bukvalno u kućnom zatvoru držali u Kotoru iz straha da ne ispričam kakvo je pravo stanje stvari bilo i nekome možda ne dam dokumente koji su potvrdili pravo stanje broda, zbog čega bi sigurno ostali bez novca od osiguranja 'Smedereva'.

Bio sam strašno uvrijeđen zbog njihovog postupka“, kaže Ivanović koji je prethodno, kada je preuzimao zapovjedništvo nad „Smederevom“, menadžmentu „Beoplova“ napisao trideset detaljnih izvještaja o lošem stanju broda koji, po njegovom mišljenju, više nije bio za plovidbu, već za staro željezo.

„Oni su se bojali da će, ako se otkrije ijedan od tih papira, izgubiti 15 miliona dolara, pa su me držali zatvorenog u Kotoru. Kada su dobili te pare od osiguratelja, onda su me penzionisali i proglasili da sam 80 odsto psihički poremećana osoba“, sa gorčinom kaže stari morski vuk.

Koliko je ta dijagnoza „ispravna“ pokazuje činjenica da je Ivanović jedan od najaktivnijih starijih Kotorana, poznati lovac, bonvivan i ljubitelj pjesme i lijepog društva, pa je čak prije dvije godine kao specijalni gost nastupio i na koncertu poznate rok grupe „Van Gog“ u Tivtu, otpjevavši sa rokerima poznati evergrin hit „Tea for two“.

Teglili brod skoro godinu

Nakon što ga je kapetan Ivanović održao na površini, „Smederevo“ su na jugu Čilea preuzela tri velika remorkera i oteglila ga sjeverno, u par stotina milja udaljenu luku Talkahuano.

Budući da je konstrukcija broda zbog ogromne rupe na desnom boku, bila veoma oslabljena na pramčanom dijelu, dva remorkera su „Smederevo“ uzela u tegalj po krmi, a jedan ga je „držao“ po pramcu, pa su tako „u rikverc“, teglili ogromni brod. Iz Talkahuana je „Smederevo“ isto tako u tegalj krmom, u martu 1989. preuzeo veliki tegljač „Typhoon“ koji ga oštećeni jugoslovenski teretnjak, odvukao preko cijelog Pacifika, do 10 hiljada nautičkih milja udaljene Južne Koreje. Taj epski tegalj trajao je skoro godinu dana i ostao zabilježen u istoriji svjetske trgovačke mornarice.

Nakon obimnog remonta i zamjene velike količine limova i djelova konstrukcije, brod je ponovno zaplovio, da bi 1992 nakon uvodjenja sankcija UN prema tadašnjoj SRJ, brod bio prodat. Pod novim vlasnikom i novim imenom „Ore Star“, plovio je još dvije godine, da bi 1994 definitivno skončao u indijskom Alangu gdje je izrezan u staro gvoždje.

Izvor:Vjesti online

 Mislim da" Beoplov" nije mogao sam da izda nikakve papire za plovidbu. To je radila neka kuća. Jugoregistar- neki registar, ili šta!? A ljudi!? Kakvih sam se krševa nagledao u JBB.???!!! Pa tamo u balastu je falilo po pola rebara, sve ih izgrizla korozija. Tako da me ovo uopšte nečudi.

Kapetan nije sam spasio „Smederevo”
Nekadašnji telegrafista Ratko Pavlović iz Kotora negirao tvrdnje sugrađanina u priči o havariji broda u Čileu
Povodom teksta “Kotorski barba spasio 'Smederevo'” objavljenom u novogodišnjem broju “Vijesti”, reagovao je Ratko Pavlović iz Kotora, nekadašnji telegrafista koji je bio na tom brodu u vrijeme njegove havarije na jugu Čilea.
Pavlović je kazao da u tekstu za koji je sagovornik bio zapovjednik broda “Smederevo”, kapetan duge plovidbe Slavko Ivanović iz Kotora, ima “neistina i proizvoljnosti”.
“Možda je Slavku tih trenutaka doživljeni stres i strah,trajnije oštetio doživljeno. Kako protumačiti drugačije da je u čitavoj njegovoj priči, jedina istina da je 'Smederevo' stvarno imalo havariju i ništa više”, kaže Pavlović, dodajući da je na brodu bilo 30 članova posade kada je u novembru 1987, doživio havariju blizu obale Čilea.
“U trenutku havarije - prodora vode u tank broj 1 sa desne strane, brod je bio udaljen od obale 25-30 nautičkih milja. Bilo je rano jutro, po lokalnom vremenu 05:20, u službi-gvardiji prvih oficira palube i stroja Deja Vukčevića i pokojnog Ljuba Lazarevića. Po uključenju alarma za napuštanje broda, prvi oficir Vukčević napustio je komandni most i sjurio je na treću palubu niže, gdje su bili čamci za spasavanje. Protrčao je pored radio-stanice i moje kabine vičući da se topimo. Bio sam već budan, obukao sam se i obuo, te stavio prsluk za spasavanje. U radio-stanici sam ostavio predajnik na poziciju 'stand by'. Prijemnici su stalno bili uključeni. Popeo sam se na komandni most i, osim buke od alarmnog zvona i rada glavnog stroja i nagnutosti broda na pamac, ništa drugo nijesam primijetio”, naveo je Pavlović. Dodaje da na komandnom mostu nije bilo nikog.
“Pokušao sam ugasiti alarm, ali nijesam smio s obzirom na to da za takav čin nijesam imao naredbu zapovjednika, a njega na mostu nije bilo. Proteklo je desetak minuta mojeg boravka na mostu. Jedini članovi posade, koje sam tada vidio, bili su upravitelj stroja Blažo Kapetanović i za njim, na par koraka, mornar, momčina iz Nikšića, Božo Milović koji su, šibani vjetrom i morskom mećavom, odmicali prema pramčanom dijelu broda duž cjevovoda lijevom palubom. Ne znam šta je u takvim uslovima natjeralo Kapetanovića na taj rizični poduhvat, ako nije potreba da provjeri šta se na pramčanom dijelu dešava - da se nije otvorila koja portela-poklopac ili da pokuša aktivirati pumpe, kojih je tamo bilo. Zbog zaranjanja pramca u more, nagnutosti broda, talasi su prekrivali palubu s vremena na vrijeme, gotovo do nadgrađa. Talas je pokupio Kapetanovića i bacio ga na cjevovode, za koje je pokušavao da se zadrži i vjerujem da bi se tragično završio njegov pokušaj da dopre do pramca, da mornar Milović nije priskočio”, priča Pavlović. Oba su, dodaje, “mokri do gole kože na temperaturi od 4-5 stepeni, stigli na vrijeme na palubu čamaca kako bi Kapetanović spriječio posadu da, od straha, ne poskače u more”.
“Tek su potom pošli do kabina na presvlačenje. Blaža, nažalost, više nema, a Milović je, za sreću, još uvijek u punoj snazi i po potrebi može ovo i posvjedočiti”, piše u reagovanju Pavlovića na navode Slavka Ivanovića.
Pavlović naglašava da će to potvrditi i nekadašnji vođa stroja sa “Smedereva” Dragan Martinović koji živi u Kotoru.
Tvrdi da nije tačna tvrdnja kapetana Ivanovića da je posada, po dolasku “Smedereva” u jedan pusti zaliv na čileanskoj obali Ognjene zemlje, napustila brod i ostavila ga samog na oštećenom plovilu.
“Ne zove se ovo mjesto Captain Slavko`s Anchorage, već kanal Concepcion. Ovo sidrište je odabrala čileanska mornarica, koja je asistirala čitavo vrijeme našeg uplovljenja u kanal, mjereći dubinu ispred pramca da se na kakve plićake i hridine ne nasučemo. Čim smo se u kanal zaklonili od jakog zapadnog vjetra, sa dva helikoptera sa admiralskog broda, koji je plovio u 'našoj brazdi' po krmi, dva čileanska oficira iskrcali su se na našu palubu i donijeli detaljne karte ovog prostora tako da su oni odabrali mjesto gdje da oborimo sidro”, naveo je Pavlović, dodajući da je član posade, pokojni Nikola Mizdrak, dok je brod boravio na sidrištu, tu lovio ribu, a sam Pavlović i kapetan Ivanović su nerijetko gumenim čamcem sa broda odlazili na obližnje ostrvce Escribano.
“On je, obučen u ronilačko odijelo za hladna mora, skupljao po obližnjem žalu školjke, a Čileanac, rukovalac čamcem i ja brali školjke sa hridine i onako, sirove, otvarali i jeli. Ekološki čistiji kutak na Zemljinoj kugli, vjerovatno ne bismo mogli naći”, navodi Pavlović.
Tegalj trajao tri mjeseca, a ne godinu
Dolaskom na sidrište, po nalogu “Beoplova”, naveo je Pavlović, iskrcao se najveći dio posade. “Ostalo je nas 10 na brodu do njegove pripreme za tegalj.
Inspektor Miloš Popović i Japanac Kuroda bili su zaduženi da ustanove štetu i pripreme brod za tegljenje, koje je do brodogradilišta Pusan u Južnoj Koreji, trajalo tri mjeseca, a ne godinu.

Jedini predstavnik 'Beoplova' na remorkeru- tegljaču, bio je kapetan Ranko Tapušković, piše u reagovanju Pavlovića.
link (http://www.vijesti.me/vijesti/kapetan-nije-sam-spasio-smederevo-clanak-109322)

Sa fejs stranice Beoplova

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Jugo Navigator i Avala.

[attachment=1]

[attachment=2]