* * *
Veliku važnost za Habzburgovce imao je i Požarevac. Utvrđivanje mesta započeto je krajem jula 1689. godine, a zatim nastavljeno u poznu jesen, pošto je doneta odluka da u njemu prezimi general Donat Hajzler, glavnokomandujući snaga Monarhije u Srbiji.
General Hajzler izabrao je Požarevac za zimovnik, zbog blizine erdeljskog fronta i Dunava kojim je održavana veza sa Bečom.. Izboru je doprinelo i obilje pašnjaka u okolini grada, koji su mogli da hrane više stotina grla stoke i konja. U okolini je bilo pašnjaka u izobilju, tako da je zimi bilo dovoljno sena i slame, a na proleće i u leto 1690, dovoljno trave za ispašu konja i tovarnih životinja.
Radovi na utvrđivanju Požarevca počeli su krajem jula 1689. Nastavljeni su u poznu jesen iste godine.
Oko cele požarevačke varoši, i muslimanskih i hrišćanskih mahala, prokopan je dubok rov. Unutar ovog rova je iskopan još jedan rov, ali samo oko muslimanskog dela varoši, koji je bio napušten.
U rov su postavljeni veliki balvani, tako da je od nekadašnje muslimanske četvrti napravljena svojevrsna palanka u koju se ulazilo kroz vrata ojačana naročitim zaklonom od jelovine, tzv. čarkifelekom, koji onovremeni topovi nisu mogli da probiju. Hajzler i njegovi ljudi zimovali su u ovom zaštićenom delu, dok je hrišćanskom stanovništvu Požarevca naređeno da ostane u svojim kućama i pomogne izdržavanje austrijske vojske.
"Theatre de la Guerre dans le Royaume de Servie en Originale", detalj [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Osvajanje Niša krajem leta 1690. postalo je pitanje dana posle velike pobede osmanske vojske u Erdelju, pada Vidina i Bihaća, i potpunog povlačenja austrijskih snaga sve do Beograda. Jedna od retkih varoši koja pri tom povlačenju nije bila uništena je bio i Požarevac. Austrijska vojska se potpuno povukla iz Srbije, ostavivši malobrojne posade u Beogradu i Smederevu.
Vojska Habzburške monarhije je prilikom povlačenja, u nameri da neprijatelju oteža napredovanje ali i da natera domaće stanovništvo na iseljavanje, sistematski palila sve za sobom: naselja, mostove i useve. Gradska naselja u Srbiji su takođe pretrpela ogromna razaranja i bila su sistematski uništena, kako bi se usporilo napredovanje Osmanlija a stanovništvo nateralo na seobu u krajeve pod njihovom vlašću.
Retka naselja, poput Grocke i Požarevca, ostala su netaknuta. Kada je Hajzlerova vojska u leto 1690. prešla u Erdelj, u Požarevcu je ostalo malo carskih vojnika i nekoliko srpskih hajdučkih odreda. Oni su, 19. septembra, napali konvoj brodova sa provijantom iz Vidina, a zatim su se povukli iz tog kraja pred napadom arnautske pešadije. Požarevac, suprotno običaju, nisu zapalili.
Uoči pokreta vojske iz Niša nakon osvajanja istog, veliki vezir je izdao ferman o pomilovanju raje na putu od Niša do Beograda, koja je iz svojih kuća otišla u zbegove, ili čak „na sremsku stranu”.
Zapovest se izričito odnosila na muškarce u zrelom dobu, a upućena je „seoskim starešinama i popovima”. Fermani o pomilovanju davani su i u pojedinačnim slučajevima, na zahtev predstavnika pojedinih mesta ili kadiluka, koji su dolazili u osmansku vojsku da izraze pokornost sultanu i zatraže milost.
Tako su izvesno vreme nakon osvajanja Niša, oproštaj dobili stanovnici Požarevca.
* * *