kontraAdmiral1
zastavnik
Offline
Posts: 1 292
|
|
« Reply #3 on: May 15, 2011, 04:21:22 pm » |
|
U ovome, drugom nastavku rada studenta N. Bukvića vidjet ćemo, među ostalim, i da su hrvatski pravaši, u svojim simpatijama za moćnu Rusiju, podržavali ruski kolonijalizam
Spomenuo sam već kako su studenti u Beču, među njima i Hrvati, slavili rusku pobjedu u jednom od sukoba pred Port Arthurom. U tom pravcu Obzor donosi vijesti kako su hrvatski i srpski sveučilištarci izašli na ulice da izraze potporu Rusima. Po izvještaju u Obzoru, Josip Frank je, kako bi to spriječio, pokušao okupiti mase pod parolom "Protiv Srba", a u čemu nije uspio. Frankovce se naziva japanskom družbom, podrugljivo se navodi kako se ne smiju i ne mogu otvoreno pokazati u javnosti jer su preslabi, a to, između ostalog, potvrđuje i taj propali pokušaj demonstracija: "U čistima nemamo gledat političkog protivnika, nego jedan pojav družtvene bolesti i pokvarenosti, koji je upravo naručen, da pokuša raztrovati i oslabiti naš narodni organizam iznutra." Obzor u kategoriju onih koji su protiv izražavanja simpatija Rusima svrstava i socijaldemokrate koji Rusiju nazivaju despotskom državom. Činjenica pak, da se Hrvatsko Pravo izbacuje iz čitaonica i gubi pretplatnike, uspoređuje se s Japancima koje nazivaju žutom im braćom. Kaže se da pomno kriju svoje ratne gubitke i lažu o pobjedama. Na kraju tog izvještaja Obzor upotrebljava sarkastičan izraz "Živili blizanci!" Obzor od 19. ožujka izvještava o napadima na Frankovu kuću koju nazivaju "japanski konzulat". Josipu Franku su vikali kako je izmećarski vođa i japanski general. Uz te događaje vezane su i demonstracije hrvatskog i srpskog dječaštva protiv Franka i Hrvatskog Prava. "U oči ovih divljačtva združeno hrvatsko napredno i srbsko dječaštvo proglasuje starčevićansku mladost i njezina udruženja difamiranima i prekida s njom svaki kolegijalni i društveni odnošaj." U svojim negativnim izvještajima o Franku, Obzor ide i korak dalje navodeći kako je Frank postao nervozniji otkako je Khuen otišao, a "Stari", kako naziva Starčevića, umro. U vezi događaja s Frankom reagirao je i zadarski Narodni List koji ističe kako su svi ti događaji kompromitirali hrvatsko ime te da se pred općim narodnim interesima osobni i stranački moraju pritajiti. Obzor kritizira i reakciju Hrvatske seljačke stranke i Stjepana Radića koji mladeži u vezi s posljednjim događajima s frankovcima "na temelju vlastite fantazije predbacuje, da je pogazila princip demokracije." Naprotiv, Obzor staje u obranu mladeži te ističe kako pomaže svakom tko sudjeluje u narodnom radu. Nekoliko dana traju polemike između Obzora i Hrvatskog Prava gdje Obzor pod naslovom "Frankovska mafija" donosi vijesti o napadima i tučnjavama od strane Frankovih pristaša, dok Hrvatsko Pravo tvrdi kako su to sve Obzorove izmišljotine. Na jednom skupu u Samoboru, početkom travnja, frankovac Miletić navodno je sve one koji su "obzoraši" i "slavosrbi" nazvao plavim "magjaronima" te je na taj način lažima i klevetama zavodio i huškao narod. Komentirajući opet te događaje od 10. ožujka u Samoboru i nerede koji su pritom izbili, Obzor navodi kako je konačno vidljivo da su "čisti protivnici pučkih skupština, čime čine velike usluge magjaronima." "Divljaštva i škandali, što ih frankovština izazivlje na pučkim skupštinama, pretvarajući narodne ustavne škole u razbojišta, dobro su došli elementima, kojima je ustavno i narodno osvješćivanje širokih slojeva hrvatskog naroda počelo otimati tlo ispod nogu." Od strane Obzora iznosi se optužba da khuenovci koriste "frankovluk ili čisto starčevićanstvo" kao oružje protiv oporbe (Hrvatske stranke prava), a argument u prilog toj tvrdnji jest činjenica što se skandali na skupštinama zbivaju samo na mjestima gdje oporba uživa neupitnu potporu. I tijekom svibnja nastavljaju se širom Hrvatske manifestacije u znak potpore Rusima. Tako su se na području Dubrovnika u pravoslavnim crkvama održavale mise za pobjedu Rusa u ratu. Kroz pitanje potpore Rusima provlači se i pitanje odnosa Hrvata i Srba. Tako se posebno naglašava kako su na već spomenutim misama bili prisutni i Hrvati i Srbi, a članak završava željom da "i dani kušnje bratskoga nam naroda još bolje zbliže i izmire kroz decenije zavadjenu braću, Hrvate i Srbe širom cieloga Balkana!" Ovaj stav potvrđuje i kasnije stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, u kojoj su od hrvatskih stranaka bili pravaši i narodnjaci ujedinjeni u Hrvatsku stranku, privremeno socijaldemokrati, a od srpskih stranaka "samostalci" i "radikali". Protiv te koalicije bile su Hrvatska pučka seljačka stranka, Čista stranka prava Josipa Franka i mađaroni. Sukob "obzoraša" i "frankovaca" nastavio se i oko pitanja osnutka novog katoličkog lista Hrvatstvo protiv kojeg je Obzor ustao, a podršku osnivanju i objavljivanju dalo Hrvatsko Pravo. Obzor ističe kako Frank daje potporu Hrvatstvu iz razloga što će dobiti pomoćnike za svoje protusrpsko nastojanje. U Obzoru od 21. svibnja izašao je članak pod naslovom "Rat", gdje se daje njihovo viđenje protekla tri i pol mjeseca ratovanja. Neupitna je potpora, naklonost i veličanje što ga Rusi uživaju na stranicama Obzora. U prilog toga ide i zaključak tog preglednog članka. "I kako svaka pravedna stvar mora pobiediti, tako će i taj rat na dalekom istoku uzrokovati, da će se pred velikom Rusijom morati pokloniti naduti sinovi Albiona. Kad već rat voditi mora, Rusija će ga izvesti onako, kako joj to dolikuje: silno i dostojno. I kad dodje do mira, kad se odnošaji konsolidiraju, pa kad velika Rusija uredi svoju kuću i provede prave slobodne uredbe, pokazat će cielomu svietu, kako se ustavnost ima shvaćati i provesti. Domovina Dostojevskog, Turgenjeva, Tolstoja, Gorkoga, majka nas svih Slavena, ona je luč slavenske kulture koja ne pozna podredjivanja i narodnog izsisavanja, nego slobodni razvitak svakog naroda." U istom broju tiskana je i pjesma J. Stojanovića (Vinkovci, 18. svibnja 1904.) pod naslovom Ruskim junacima. Donosim zadnju strofu te pjesme: "...Vječni Otče tvojih ljudi Rusiju nam, brani dragu, Slavsku braću složi svudi, Da odole svakom vragu."
U negativnom izražavanju prema već spomenutom Hrvatstvu, na stranicama Obzora ističe se kako je činjenica da zagovornici Hrvatstva čitaju Obzor, ali da je jedini način da nešto iz toga nauče tek studiranje istog. Na taj način došli bi do zaključka kako nisu potrebni te, isto tako, da su i suvišni u društvu hrvatskih novinskih izdanja. Osim tih referenci na izdanja Hrvatstva, u izdanjima Obzora tijekom lipnja i srpnja nema konkretnih podataka o odnosima između "frankovaca" s jedne i "obzoraša" s druge strane. Nema ni podataka koji bi upućivali na eventualnu podijeljenost u javnosti, odnosno konkretnih akcija koje bi Obzor ocijenio kao antiruske, kao što je to bio slučaj ranije (Frankove demonstracije protiv Srba kako bi se spriječila potpora Rusima, događanja u Samoboru i dr.). Od članaka, nailazimo samo na one, ali u puno manjoj mjeri nego ranije, koji idu u smjeru izjava simpatija za Ruse. Kao valjano objašnjenje možda se može navesti činjenica kako u tom razdoblju hrvatska politička javnost uvelike raspravlja oko pitanja financijske nagodbe s Ugarskom. Taj problem, koji se izravno odnosi na rješavanje jednog vrlo bitnog pitanja hrvatske unutarnje politike, logično da je potisnuo u drugi plan pitanje Rusko-japanskog rata i žustre polemike o tom pitanju kako na stranicama Obzora, tako i Hrvatskog Prava. Međutim, valja istaknuti kako je i u tom razdoblju Obzor ostao vrlo dosljedan te na prijašnjoj razini izvještavanja o Rusko-japanskom ratu, u smislu donošenja opširnih izvještaja o svakodnevnim zbivanjima na bojištima, često i s kartografskim prikazima. Zanimljivo je, međutim, kako Obzor onda piše i o samoj završnici Rusko- japanskog rata, posljedicama mira sklopljenog u Portsmouthu za Ruse i Japance, kao i o novouspostavIjenim odnosima snaga. O glavnim odredbama tog mira nešto je više riječi bilo na samom početku rada, tako da ćemo sada pažnju posvetiti uglavnom viđenju tih zbivanja na stranicama Obzora u prvim danima rujna 1905. godine. Tu nailazimo na vijesti o pregovorima oko sklapanja primirja između Rusije i Japana. Naglašava se mišljenje kako će završetak rata pridonijeti orijentaciji Rusije na unutarnje stvari, tako da se vjeruje u preporod Rusije u modernom smislu. Zanimljivo je kako se u Obzoru gleda na moguće posljedice sklapanja mira i tim mirom novouređeni odnos snaga. "Kako li će ovaj mir pako djelovati na medjunarodni položaj? Jedno je sigurno: Dalnjemu prodiranju biele rase na Istok učinjen je kraj. Japan se je pokazao kao moćna protuteža Zapadu. On će po svoj prilici biti primljen u koncern velevlasti. Hoće li Rusija sada opet nadovezati na stariju jednu osnovu svoje politike i staviti se u prijateljski savez sa žutom rasom, te još suzdržati tako od prodiranja na zapad? Hoće li sada ruska diplomacija biti na visini svoje zadaće. Da novu situaciju u Aziji i Evropi izradi u korist sebe, ali i slavenstvu i napredku?" Nadalje postavljaju se pitanja vezana uz gubitke što će ih Rusija imati nakon ovog rata. Ističe se kako se znalo da će Rusija i dalje ostati velevlast, da će svojim bogatstvom nadoknaditi materijalne gubitke, "ali prevarismo se u očekivanju, da će ona slomiti spram sebe patuljka, koji je onako smiono ustao proti njoj. Nade su nas naše prevarile, dok nas nisu posve ostavile, pa zato radostno pozdravismo mir; a naša se radost povećala, kad saznadosmo, da je sklopljen mir, koji se označuje častnim." Iz pisanja francuskog Le Tempsa Obzor preuzima vijesti kako svi ruski listovi ne primaju s veseljem vijesti o miru. Po istom listu Suvorin je u Novom Vremenu pisao da je "mir nesreća za narod ruski..." U tom pogledu donosi se komentar kako izgleda da je "proglas rata bio narodna nesreća za Rusiju. Uvjeti mira čuvaju ugled Rusije... Japanske pobjede su Rusiju spasile od politike, koja je donekle pustolovna, a ostavili su netaknutu budućnost Rusije i njenu moć u Evropi..." Obzor donosi vijest o napadu Japanaca na rusku vojsku nakon što je mir već bio dogovoren. Evo kako se to komentira u Obzoru, a ide u prilog činjenici da su simpatije, unatoč evidentnom porazu, neupitno i dalje na strani Rusa: "Kako da se raztumači to uzaludno prolievanje krvi?... Japanska "kultura" prikazuje se zbilja u čudnom svjetlu. Iz zasjede navalili su Japanci na Port Arthur u prvoj noći boja, iz zasjede hoće da završe rat. Tu se jasnije nego igdje vidi duboka istina o razlici dvih rasa. Što kraj toga znači hvaljena čednost Japanaca? Znači samo kukavštinu napadača iz zasjede... " Nadalje, Obzor donosi reakcije iz Rusije na sklopljeni mir. Navodi se kako se mir tamo "dojmio vrlo ugodno." Naglašava se činjenica kako je Mandžurija trebala biti bogata i moderna kolonija Ruskog Carstva. Ostaje činjenica da su milijuni uloženi tamo u razne investicije (željeznica, luke) izgubljeni, te da je to "faktični gubitak, koji će Rusija najviše osjećati. Prestiž vojnički i moralni igra danas poslije sklopljenja mira tek sekundarnu ulogu, jer je danas jasno, da je Rusija još uviek netaknuta u svojoj snazi..." O stvarnom stavu prema potpisanom miru i njegovim posljedicama rječito svjedoči dio iz članka "Mir i balkanski narodi". Riječ je o jednom dopisu iz Sofije. "Neuspjesi, koje je Rusija doživjela, morali su učiniti na slavenska srca bolni dojam... Ovi su se porazi njima pričinjali naprosto neuspjesima s veličinom Rusije, oni su križali njihove uobičajene pojmove, oni su ih vriedjali i bolili. Tu je govorilo čuvstvo narodne duše, a ne razum. Ni jedan od tih naroda nije ni za čas mogao u svojoj duši dozvoliti mogućnost, da će se Rusija priznati pobjedjenom. Kao naravna posljedica ove vjere, raslo je kod južnih Slavena uvjerenje, da se ima rat voditi barem do prve veće pobjede, koja bi izbrisala jadan utisak prijašnjih neuspjeha. Za sudbinu onih Slavena, koji su imali zgode opažati za vrieme rata osjećaje i razpoloženja okružujućih Muslimana nije bilo ni malo svejedno, hoće li Rusija izaći iz rata samo bez poniženja (plaćanje ratne odštete) ili kao pobjednik. Ovaj moralni moment se ne može ignorovati i ovo ne će ostati bez utjecaja na buduće medjunarodne odnose Rusije, a naročito na Balkanu."
(zaključak u sljedećem broju Palube)
|