SAD pao nakon 142 godine - 'Kina i službeno najjača'

[Solaris]

Nakon što je 1872. pretekla Veliku Britaniju, Amerika je čak 142 godine bila najveća svjetska gospodarska sila. Ali i tome je došao kraj. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Kina je prestigla Ameriku! Kineski će BDP ove godine dosegnuti 17.632 milijarde dolara, a američki 17.416 milijardi.

Smjena na vrhu prognozira se već desetak godina. Sada, kada se dogodila, neobično je da ovaj epohalni događaj nije privukao veću pozornost svjetskih medija. MMF je svoj izvještaj objavio u listopadu, a mediji su ga zabilježili tek mjesec dana poslije. Ili je to možda zato što su najveće svjetske medijske kuće u američkom vlasništvu? Zanimljivo je i da je u kineskim medijima ova vijest jedva spomenuta. Razlog je vjerojatno što kineski politički vrh zna da prvo mjesto nije samo čast, nego i odgovornost. Možda će UN zatražiti da Kina više uplaćuje za različite međunarodne projekte? Moglo bi se čak dogoditi i da se obični Kinezi zapitaju zašto se nacionalno bogatstvo pravednije ne dijeli pa da i oni osjete blagodati življenja u najvećoj svjetskoj gospodarskoj sili.

Američki analitičar Brett Arends podsjeća: „Od kraja 19. stoljeća živjeli smo u svijetu kojim su dominirale Sjedinjene Države. A posljednjih 200 godina, od bitke kod Waterlooa, u svijetu pod dominacijom dviju demokratskih zemalja: Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država. Uza sve njihove mane, ne može se poreći da su te dvije zemlje bile svjetske predvodnice u širenju građanskih sloboda, razvoja demokratskih sustava i vladavine zakona.“ Drugim riječima, s Kinom na čelu, stvari postaju ozbiljne. Već se prije pokazalo da gospodarski procvat nije nužno vezan uz razvoj demokracije. Odnosno, a povijest je to već i prije pokazala, gospodarstvo može silno napredovati i bez demokracije. Najbolji je primjer Čile koji je spektakularni gospodarski napredak ostvario u doba strahovlade generala Pinocheta. Zato Arends smatra da dolazak Kine na vrh svjetskoga gospodarstva nije geopolitički potres koji će dugoročno ključno utjecati na svjetski politički poredak.

Ipak, treba podsjetiti da se Kina samo vratila na mjesto koje je držala gotovo 2000 godina. Sve do 1750. Kina je bila i najveća svjetska gospodarska sila i država s najviše stanovnika na svijetu. U 18. stoljeću Kinu je gospodarski prestigla Velika Britanija, a nju je pak 1872. prestigla Amerika.

Amerikancima privremena utjeha može biti što se ovaj MMF-ov izračun bruto društvenog proizvoda (BDP) temelji na tzv. paritetnoj kupovnoj moći (PPP – Purchasing Power Parity), a ne na apsolutnom iznosu. U apsolutnom iznosu američki BDP je i dalje 50% veći od kineskoga.

Mnogi ekonomisti upozoravaju da oslanjanje na tečajnu listu, kao temelj za izračun BDP-a, vodi u krivom smjeru kada se uspoređuju zemlje s različitim standardom života. Roba i usluge kojima se prekogranično ne trguje kao što su, na primjer, zdravstvene usluge, maloprodaja, građevinarstvo ili frizerske usluge, gotovo su redovito jeftinije u siromašnijim zemljama jer je ondje niža cijena rada. Izračun životnog standarda samo na temelju tečajne liste može podcijeniti koristi koje građani u siromašnijim zemljama imaju od jeftinije robe i usluga.

MMF je zato svoj izračun BDP-a odlučio temeljiti na PPP-u i to iz dva razloga. Kineski juan tek je 2013. postao djelomično konvertibilan, a i tada pod strogim nadzorom političkih vlasti. Drugim riječima, jednostavno uspoređivanje cijena u juanima i dolarima uspoređivanje je krušaka i jabuka. Naime zbog političke kontrole deviznog tečaja juana uopće se ne može izračunati tržišni odnos juana i dolara.

Kako bi ipak usporedio ono što je usporedivo, MMF je posegnuo za PPP-om. Tim se parametrom, koji vodi računa o razlikama u standardu života, može izračunati stvarna kupovna moć. MMF je u „košaricu“ koja mu služi kao temelj izračuna stavio 3000 vrsta dobara i usluga. Sve su cijene u „košarici“ izražene u američkim dolarima. Evo kako to izgleda u praksi. Boca mineralne vode u SAD-u stoji 4 dolara, a u Kini 2 juana. Dakle, može se zaključiti da u ovom primjeru 1 juan u stvarnom životu vrijedi 2 dolara. Ali to je samo u ovom primjeru. Kada se pak u košarici usporede cijene cijele liste od 3000 vrsta robe i usluga, dobije se prilično konkretan indikator vrijednosti. Sažeto rečeno, za 1 dolar u Kini se može kupiti mnogo više robe i usluga nego u Americi.

Prema procjenama MMF-a, u sljedećih 5 godina razlika u BDP-u povećavat će se u korist Kine. Tako bi 2019. stvarni BDP Kine trebao iznositi 27.000 milijardi dolara, a Amerike samo 22.000 milijardi. Iako je Kina danas najmoćnije gospodarstvo na svijetu, njezini stanovnici nisu najbolje stojeći. Ako se mjeri BDP po stanovniku, tada je prvi Luksemburg sa 115.000 dolara po stanovniku, drugi Katar sa 102.500 dolara, Amerika je osma s 54.609 dolara, a Kina 89., između Maldiva i Jordana, sa 6.807 dolara.

Rastuća gospodarska moć Kine i jačanje prijepora između Rusije i Amerike povećava rizik od stvaranja nove blokovske podjele u svijetu. S jedne bi strane bio euroatlantski zapad, koji bi činili Amerika i njezini europski saveznici (EU), a s druge euroazijski antizapadni savez, koji bi činili Kina, Rusija, Indija i Iran te možda Pakistan i Afganistan. U tom savezu vodeću ulogu imala bi Kina, a ne Rusija kao što je to bilo u doba hladnoratovske blokovske podjele. U toj perspektivi treba promatrati i jačanje veza Kine i Rusije. Kina je već 2010. pretekla Njemačku i postala najvažniji ruski vanjskotrgovački partner. U 2013. trgovačka razmjena dviju zemalja iznosila je 90 milijardi dolara, a 2014. potpisan je ugovor prema kojem će u sljedećih 30 godina Rusija Kini isporučiti plina u vrijednosti od 400 milijardi dolara. Problem je što je Rusija tek deseti vanjskotrgovački partner Kine, što znači da je trgovačko savezništvo mnogo važnije Rusiji nego Kini. Pa već sada neki analitičari u Moskvi upozoravaju kako takav odnos tržišne razmjene Rusiju stavlja u nepovoljnu poziciju.

Jačanje napetosti između Rusije i Amerike, kao i američki pokušaji da izolira Kinu u Aziji, samo potiče čvršću suradnju između Moskve i Pekinga. A to pak jača ulogu Kine kao vodeće sile euroazijskog bloka. Korištenje ruske vojne tehnologije jača Kinu kao vojnu silu, a pristup ruskim energentima i unutarnjem tržištu jača kinesko gospodarstvo. Prvi put od kraja Drugoga svjetskoga rata u Aziji se stvara antiamerički blok koji predvodi Kina. Jačanje vojne i gospodarske suradnje Kine, Rusije, Indije i Irana Pekingu je važna potpora u nastojanju da i u pacifičkom prostoru potisne utjecaj Amerike i nametne se kao neupitni vođa regije. Analitičari upozoravaju da bi se tom bloku okupljenom oko Kine mogla pridružiti i Erdoganova Turska, nezadovoljna odnosom europskih partnera prema službenoj Ankari. Nespretna zapadna politika tako u naručaj jedne drugima gura povijesne neprijatelje! Nikada u povijesti Rusija, Kina, Iran i Turska nisu bili saveznici!

U međuvremenu Kina nastavlja širiti svoj utjecaj u Europi. Početkom prosinca u dugotrajnom nadmetanju dvaju dioničara oko većinskog vlasništva, 40-godišnji kineski milijarder Guo Guangchang ponudio je više od talijanskog poslovnog čovjeka Andree Bonomija i dočepao se Cluba Mediterrannéea, nekadašnje francuske perjanice globalnog turizma. Europske tvrtke sve češće zanimaju kineske kupce. U 2010. izravna kineska ulaganja u državama Europske unije iznosila su 6,1 milijardu eura, a potkraj 2012. – prema podacima Deutsche Bank – dostigla su 27 milijardi eura.

Loša demografska struktura stanovništva jedino je što dugoročno može ugroziti kinesku dominaciju svijetom. Politika jednog djeteta uvedena 1979. uspjela je ograničiti rast stanovništva. Zahvaljujući strogom nadzoru Kina danas danas ima 1,3 milijarde stanovnika, a bez ograničenja imala bi ih 1,7 milijardi. No posljedice su zabrinjavajuće. Već do 2020. broj starijih porast će za 60%, a radno sposobnih smanjiti se za 35%. Usto zbog toga što se u tradicionalnom kineskom društvu muško više cijeni nego žensko, ženska je novorođenčad često prepuštana okrutnoj sudbini pa danas postoji ozbiljan nerazmjer mlade muške i ženske populacije koji se ne da tako lako riješiti, čak ni „uvozom“ mladenki. Ne treba zaboraviti ni to da su Kinezi, zbog duge izoliranosti od vanjskog svijeta, prilično nepovjerljivi prema strancima i teško ih prihvaćaju kao sebi ravne. Čak i da se danas ukine ograničenje broja djece, prvi bi se rezultati osjetili tek za četvrt stoljeća.

Do tada Kina neće ni približno uspjeti održati današnju stopu gospodarskog rasta. Starih, o kojima netko treba skrbiti, bit će sve više, a mladih sve manje. Za razliku od Amerike i EU-a, Kina problem starenja stanovništva ne može riješiti masovnim useljavanjem jer je to u potpunoj suprotnosti s kineskom tradicijom. Ukratko, želi li na duže vrijeme ostati najveća svjetska gospodarska (i možda politička) sila, Kina hitno treba pokrenuti radikalne društvene promjene. Pritom je, budimo realni, uvođenje višestranačja najmanji problem.

http://vijesti.hrt.hr/

[kumbor]

Brutonacionalni proizvod je samo jedan od pokazatelja. Ako mislite da će SAD tek tako predati palmu, ili "kiselo drvo" ili ružu, ili gardeniju prvenstva, koja god biljka bila u pitanju, neće je bez krvi predati. Čija god krv da je, pa makar i njihova. Crvena je svakako, ako je ljudska, il` je možda plava, k`o u lignje što crkava? Stih je nameran, da se lepše radujem, pa makar i ne bilo istina.

[Solaris]

Korak naprijed, dva natrag
Problem za SAD: jeftina nafta jača Kinu - i službeno najjaču ekonomsku silu svijeta

Geostrateška vrteška ima danas više varijabli nego jučer, zbog toga je SAD-u teško politički suzbijati Rusiju, a da istovremeno ne otvara prostor ekonomskoj ekspanziji Kine.Snižavanje cijene barela nafte slabi Rusiju, ali istodobno jača Kinu jer jeftinija nafta znači i jeftiniji transfer i cijenu robe, a niskim cijenama Kina ruši kapitalizam.

Problemi su korupcija i zagađenje

Glavna formula njenog ekonomskog uspjeha nije samo njena jeftina radna snaga, već rukovodstvo koje zna planirati i izvesti razvoj. Kinezi u tome podsjećaju na Nijemce kojima je ekonomski uspjeh dio moralne filozofije. Liderska osovina Xi Jinping i Li Keqiang ovih dana radi na 13. petogodišnjem planu razvoja (2016. - 2020.), čiji je prioritet zadržavanja rasta i daljnji prosperitet Kine, ali na novom razvojnom obrascu.

Kina ima ambiciju što prije riješiti tvrdokorne ili strukturalne probleme kao što su nejednaki razvoj zemlje i velike razlike u bogatstvu, zagađenje zraka, vode i tla te osobito korupcija. Ključnu ulogu u oblikovanju petogodišnjih planova razvoja na nacionalnoj razini, analiziranju njihovih rezultata i reviziji ciljeva nema Komunistička partija, nego Nacionalna razvojna i reformska komisija (NRRK) kojoj su pridruženi mnogi znanstveni centri i institucije iz raznih područja, od međunarodnih odnosa, regionalnog razvoja do temeljnih industrija.

Aktualno kinesko vodstvo nastavlja politiku koja je počela 1980-ih: reforme u svim područjima života, ali s još većim naglaskom na znanost i inovacije, spuštanje vlasti na niže razine i produbljivanje odnosa sa svijetom.

Kao bitnu polugu razvoja, Kina koristi i direktna ulaganja u inozemstvo. U 2013. Kina je u svijetu uložila 108 milijardi dolara, čime je zadržala poziciju trećeg svjetskog ulagača koju je stekla 2012., kada su njezina ulaganja u inozemstvo iznosila 87 milijardi dolara.

U 2013. najviše kineskih investicija primio je SAD u iznosu od 14 milijardi što je 50 posto više nego 2012. godine. Za kineske vlade može se reći da i u ovom području postižu bolje rezultate od planiranih!

Naime startna baza Kine bila je vrlo niska: kineska ulaganja u inozemstvo 2001. godine iznosila su 6, 9 milijardi dolara tako da je Vlada očekivala da će stopa rasta biti sporija.

Ova je zemlja ostala jedna od najprivlačnijih za strana ulaganja bez obzira na rast troškova za plaće, mirovine i zaštitu okoliša.

Na Trećem plenumu 18. saziva CK KPK zaključeno je da će se dalje jačati uloga tržišta. Prošle godine stranci su u Kini uložili 117 milijardi dolara direktnih stranih ulaganja od čega 7,2 milijarde dolara iz EU-a. Ona je nekada direktna strana ulaganja birala isključivo na osnovi njihove ekonomske koristi, a danas prema utjecaju na okoliš i u skladu s prioritetima nove faze kineskog razvoja koja se temelji na brendiranim proizvodima visoke tehnologije.

Takav pristup doveo je do rasta ulaganja u nova znanja i tehnologije za proizvodnju čiste energije, alternativnu energiju, novu generaciju IT tehnologije, biotehnologiju, nove materijale i hibridna vozila kako bi izgradila potpuno novu industrijsku bazu.

Neke od tih industrija nove su i na Zapadu. Novim planom razvoja Kina planira do 2020. svoj rast usko povezati s inovacijama kako bi postala tehnološki vođa svijeta i iz crne ekonomije prešla u zelenu ekonomiju.

Zbogom Ameriko, nakon 140 godina

Ostvarenje razvojnih planova jedan je od uzroka da je, prema podacima MMF-a, Kina odnedavno postala i najveća ekonomija svijeta, vrijedna 17 tisuća i 600 milijardi dolara. Amerika je nakon 140 godina, iako s malom razlikom, izgubila tu titulu.

Neki sumnjaju da statistika iza toga povijesnog događaja u svjetskom ekonomskom poretku, koji se dogodio dva desetljeća prije nego su to predviđale globalne financijske institucije, nije pouzdana.

Nova pozicija Kine sigurno nije poželjan smjer za Zapad kojem je psihološki, ali i materijalno teško podnijeti da je jedna nezapadna, neanglosaksonska i jednopartijska nacija postala vodeća ekonomija svijeta.

To stanje utjecat će na ponašanje tradicionalnih ekonomskih sila prema Kini na političkoj razini, ali i na ponašanje Kine. Ona će težiti da ravnopravno sa SAD-om i EU-om sudjeluje u oblikovanju normi i pravila svjetskih ekonomskih institucija što je sasvim prirodna ambicija, no takvo ponašanje Kine će se u zapadnim medijima prikazivati kao težnja za hegemonijom i opasnost za Zapad.

Na toj razini ekonomsko suzbijanje Kine će se lakše opravdavati.

S Kinom ste uvijek u deficitu

Prema dokumentima koje je nedavno objavio Spiegel američka obavještajna agencija NSA špijunirala je kineske političare i kompanije. Jedan od glavnih ciljeva bio je Huawei, kompanija u globalnom vrhu u području informacijsko-telekomunikacijske opreme s 28 milijardi eura prihoda godišnje te jedna od glavnih konkurenata američke kompanije CISCO.

Kineski biznis ima veliku podršku države, ali će biti suočen s teškim uvjetima na globalnom tržištu od rasta raznih oblika prikrivenog protekcionizma do otvorenih političkih zahtjeva u razvijenim ekonomijama da se ograniče kineska prekomorska ulaganja.

Kinesko vodstvo pokušava nadići slabe strane sadašnjeg razvojnog modela pomoću izvoza i povećanjem udjela domaće potrošnje u BDP-u čime bi se smanjila ovisnost zemlje o stanju ekonomija Zapada.

Kina je na glasu i kao zemlja s kojom malo tko u trgovinu može imati suficit, no i ona ima trgovinski deficit, na primjer, s Japanom, Južnom Korejom i članicama ASEAN-a.

Gotovo 50 posto kineskog izvoza odlazi u Ameriku i Europu te 8 posto u Japan, no potražnja za kineskim proizvodima u tim dijelovima svijeta je pod pritiskom sporog oporavka od posljedica ekonomske krize.

Vladine mjere usmjerene su na promjene u pravcu kulture potrošnje i ostvarenje “Kineskog sna” što bi moglo negativno utjecati na SAD, dođe li do smanjivanja kineske štednje, deviznih rezervi i pada potražnje za dolarima. Nova generacija kineskih vođa dobro zna na čemu leži stabilnost i napredak Kine. Iza razvoja Kine stoji odluka Komunističke partije Kine da se zemlju razvija davanjem prvenstva znanju nad ideologijom.

– Kineski znanstvenici i analitičari međunarodnih odnosa imaju izražen utjecaj na Komunističku partiju i ostale vladine institucije koje sudjeluju u oblikovanju vanjske politike. U Komunističkoj partiji i ministarstvima, kao unutarnji think tankovi, djeluju brojni instituti i akademije i njihovo znanje koristi se u procesima oblikovanju vanjskopolitičkih stavova političkog vodstva.

Ministarstvo vanjskih poslova oslanja se, na primjer, na ekonomske stručnjake da bi vlada bolje razumjela ekonomsku stranu međunarodnih odnosa i povećala sposobnost utjecaja i kontrole nad događajima, koji bi mogli donijeti Kini napredak ili joj naštetiti. U rasprave su uključene i vanjskopolitički specijalizirane obrazovne institucije iz Pekinga, Fudana i Šangaja – pišu Jasna Plevnik, Stjepan Mesić, Ljubo Jurčić u knjizi ‘Kina na Balkanu’, koja se prevodi u Kini.

Kineski političari uče i uče

Na kineskim partijskim vrhunskim summitima raspravlja se o modernim razvojnim paradigmama i novim vrstama znanja, dok se na našim stranačkim konvencijama isključivo kuju planovi o izbornim pobjedama - koje društvo stalno vraćaju u nerazvoj.

Kineski uspjeh se temelji na težnji njihovih lidera da stječu nova znanja, dok se hrvatski lideri iscrpljuju u zadržavanju starog modela partitokratske vlasti.

Oni dolaze na neki znanstveni skup ne da na njemu uče, nego da ga otvore! Kina potiče znanje, Hrvatska ga omalovažava. To su recepti uspjeha i neuspjeha.

Autor : DANKO PLEVNIK

TO SU BROJKE!

108 milijardi dolara uložila je Kina u 2013. godini
6,9 milijardi Kina je uložila u svijetu 2001. godine
14 milijardi dolara uložili su lani u SAD ili 50 posto više nego 2012. godine

http://www.slobodnadalmacija.hr/

[dzumba]

Иапк, Кини ће трбати још најмање 15-20 година и то ако Свет буде релативно миран, да постане економска супер сила која доминира. Такође, и остатак Света, посебно Африка и Латинска Америка ће се развијати тако да никад неће достићи доминацију какву су имале САД. То је и добро и колико разумем Кина и не тежи таквој доминацији у којој ће њена бити увек последња. Највећи проблем ће бити став и однос САД према том јачању.

[Bozo13]

Huawei, je globalni igrač, i nije samo konkurent Ciscu (routeri, switchi), nego i Alcatel-Lucent, Siemensu/Nokia/Coriant (xWDM), a u mikrovalovnim sferama i NEC, Ericsson i Ceragon.

Pre dve godine bio sam član tehnične ekipe, na međunarodnom tenderu za uvođenje novog dobavljača MW opreme za Telekom Austia grupu.

Po prvom krugu su ispali NEC,  Star Microwave i još pokoji, dok su se u finale probili Ericsson (kao več postoječi vendor), Ceragon (izrael) i Huawei (kina).

Pre završnih testiranja, imali smo odvojene sastanke sa vendorima. Šta imaju pored potrebnih funcionalnosti i šta mi želimo. NIjedan nije ispunjavao sve zahteve, ali na sastanku je jedino Huawej rekao, da može implementirati tu funcionalnost ako trebano u roku 14 dana (datum testiranja u labu i na terenu su bili več definirani). Ceragon i Ericsson rekli su da če ta funcionalnost biti na opremi u sledečem tromesečju.
I stvarno, na dan testiranje, jedini je Huawei imao tu funcionalnost pripremljenu (falilo ji još finalno peglanje, ali generalno je radila). A i njihova oprema se po svim parametrima pokazala najmanje jednako dobro kao ostala dva vendora.

I zato su toliko uspešni, jer idu na ruku kupaca (pustimo da se kompletnu cenu uređaja plati kasnije tokom održavanja, te je TCO (Total cost of ownership - kompletna cena opreme u životnom roku) u klasi +- 100€ na 5 godina (predviđeni životni vek opreme). Da napomenemo, zbog politike je na kraju ispao Huawei i uveli smo Ceragon.

I da ne pominjem da ZTE i Huawei nude kompletnu zamenu mobilne mreže sa svojom (od a do ž) za 0$, jedino se onda mora kupac vezati na njihovo održavanje - gde se onda plača i usluga i oprema).

LPB

[fazan]

Постоје два начина мерења бруто домаћег производа (GPD). Први је номинални, други је PPP (purchasing power parity). Код овог другог се, поједностављено, упоређује шта на домаћем тржишту можете да купите за те паре. И једна и друга метода имају своје недостатке. Кина је престигла САД када се мери GPD PPP, али код номиналног GPD је разлика и даље огромна.

Номинални GPD Кине је нижи него што би требао да буде, ради тога што је курс домаће валуте нижи него што би требао. Међутим, и GDP PPP исто тако даје нереалну слику, јер упоређује ствари које се не могу баш увек упоредити. Нпр. ниска цена некретнина увек подиже PPD. У Црној Трави ваших 5000 евра сигурно више вреди приликом куповине некретнине, него у Београду. Али ту некретнину од 5000 ћете пуно теже продати него некретнину од 50000 у Београду.

Друга ствар код GDP је да се не рачунају приходи које компанија оствари у иностранству. Новац који америчке компаније зараде у пореским рајевима нису део америчког GPD.

Све у свему, ова промена је добар показатељ правца којим се Кина развија, али то је то.

[lovac]

Такође, и остатак Света, посебно Африка и Латинска Америка ће се развијати тако да никад неће достићи доминацију какву су имале САД. То је и добро и колико разумем Кина и не тежи таквој доминацији у којој ће њена бити увек последња. Највећи проблем ће бити став и однос САД према том јачању.

Očito je da Kina ne želi i ne može imati takvu svetsku dominaciju kakvu je imala (i još uvek ima USA).

Međutim, kao velesila ona će vezati za sebe veliki broj saveznika, i nadam se iz tog savezništva će se izroditi jedan političko - ekonomsko - vojni blok koji će biti ekvivalent sadašnjoj moći USA i njenih saveznika.

To će (nadam se) dovesti do bipolarnosti na ovoj našoj kugli, i samim tim razumnijoj raspodeli moći.
Raspodelom moći između dva približno jednaka bloka (nadam se) imaćemo stabilniji svet!