Pogođen ruski radar 51U6 Kasta 2-1Na društvenim mrežama pojavio se snimak pogađanja ruskog niskovisinskog radara 51U6 Kasta 2-1. Odlučio sam da postavim snimak da bi ukazao neke pojave koje mi se čine pogrešne kod postavljanja radara u rad.
Dakle, imamo prilike da vidimo radar i vozilo sa kabinom upravljanja postavljeni jedno do drugoga, iako se vozilo sa kabinom upravljanja može odvojiti do 300 metara od radara radi zaštite posade. Takođe i agregat je smešten tu, čak zakačen na vozilo sa kabinom za upravljanje.
Položaj nije inžinjerijski uređen, a nema ni maksiranja tehnike. Jednostavno, previše olako shvaćena borbena situacija.
Ono što je možda srećna okolnost je to što su i radar i vozilo sa kabinom za upravljanje, pogođeni dronovima koji su, kako se čini, uzrokovali ipak "popravljiva oštećenja", a sasvim je verovatno da u ovom napadu niko nije stradao od članova posade.
Obzirom da je ovo "mlađi rođak" radara
P-15, na kome sam imao zadovoljstvo da radim tokom rata 1999-te, podsetnik na neka moja iskustva koja bi sigurno apsolutno bila primenjiva i na ovaj radar, obzirom na namenu, domet i način formiranja snopa.
"Sledeći problem je bio kod komandnih struktura koje su ponekad tražile od radara posedanje radarskih položaja koji nisu inžinjerijski uređeni, ali ni sa aspekta kvalitetnog rada, nisu odgovarajući. Rekli smo ranije da je potrebno obezbediti minimum 500 m polu-prečnika oko radara (optimalno 1500 m) da bi se pravilno formirao radarski snop. Takođe, ne možete radar smestiti na vrh brda, sa brdašcima neposredno okolo, gustim stablima, ili pak ponorom ispod njega i slično i očekivati “dobru sliku”, jer su precizno utvrđene dopuštene neravnine na zemljištu radi pravilnog formiranja snopa.
Takođe, na drugu stranu, kada se radar i postavi u ravnicu, recimo na neku njivu….bez obzira na kvalitet maskiranja, koji ipak u nemalom broju slučajeva nije bio na vrhunskom nivou, iskopana zemlja oko zaklona “usred njive” deluje demaskirajuće i opasno. Ako se radar uoči i pogodi avio bombom, šanse da radar ostane čitav su ravne nuli, uzimajući u obzir i njegovu laku konstrukciju.
Ono što je sa aspekta taktike trebalo raditi i što se i ustanovilo tokom rata, jeste da je najbolje da se radar postavlja u inžinjerijski uređene položaje uz prirodne zaklone, kao na primer uz neki drvored ili obod šume i da mu se dodeli sektor osmatranja od najviše 180-270 stepeni, a da mu “leđa” budu štićena prirodnim zaklonom i da u dodeljenom sektoru ima barem 500 metara čistine, uz teren sa neravninama ispod maksimalno dopuštenih za pravilno formiranje snopa.
Radar ne sme zračiti u kontinuitetu, već je potrebno naizmenično uključivati i isključivati zračenje i kombinovati zone osmatranja (gornju i donju). Pritom treba izbegavati vremenske šablone uključivanja i isključivanja zračenja i šablone uključivanja i isključivanja zračenja po azimutu.
Položaje je potrebno menjati barem na svaka 24 ili 48 časova.
Kada je radar u drugom stepenu (pauza) antenu obavezno spustiti na kabinu vozila i dodatno maskirati.
Maskiranje inžinjerijskog zaklona i radara mora biti maksimalno dobro izvedeno i tu nikako ne treba imati iluzije.
Agregat
AB-8 je poželjno, u ovom slučaju, postaviti u šumarku ili drvoredu i okrenuti izduvnu cev “od radara”.
Potrebno je omogućiti rad posada iz izdvojene kabine sa pokazivačem, sa obaveznom opcijom daljinskog uključivanja i isključivanja zračenja.
Oklopljavanje radara sendvič panelima čelik-guma-čelik je bio dobar potez i veći broj radara je do kraja rata oklopljen.
I na kraju, naravno, potrebno je koristiti sve one mogućnosti koje sam radar nudi u borbi protiv šumnih smetnji, a koje većina posada nije primenjivala u potpunosti. Ja nisam siguran koliko bi to pomoglo jer nisam isprobao u praksi sve opcije, ali ostaje upitnik……"
Jedan od položaja radara P-15M tokom rata 1999-te godine: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled na taj isti položaj sa daljine od oko 100-120 metara:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Fotografije ekskluzivno za PalubaInfo: Kubovac - lična kolekcija