Video prikazuje gde ruske FPV bespilotne letelice ciljaju na Challenger 214.12.2024.
Novi video snimak sa fronta u Ukrajini izazvao je značajnu pažnju, na kojem se vidi par britanskih tenkova Challenger 2—koje su u Ukrajinu poslala Velika Britanija—na meti ruskih FPV dronova. Prema Clash Report-u, snimak je snimljen u zoni aktivnih borbenih dejstava u ruskoj oblasti Kursk.
Iako video ne pruža definitivan dokaz oštećenja tenkova, ono što se ističe su specifični delovi Challenger 2 na meti ruskih operatera dronova. Prvi FPV dron udara u kupolu tenka, dok se drugi fokusira na donji prednji deo trupa (prim.aut. donja kosa ploča). Ove konkretne mete možda nisu najočigledniji izbor, s obzirom na napredni oklop Challenger 2, a njihov izbor postavlja pitanja o efikasnosti ovih udara i ranjivosti određenih oblasti.
Kupola Challenger 2 je jedan od manje zaštićenih delova tenka. Iako je prekriven kompozitnim i čeličnim oklopom, postoje slučajevi u kojima njegova zaštita nije tako robusna kao glavno telo vozila. Naročito kada je kupola pod uglom, što može povećati ugao udara, zaštita može biti smanjena.
Napadi FPV dronom odozgo, posebno ciljani na kupolu, su efikasni jer mogu da probiju ovaj slabiji zaštitni sloj. Kada je tenk izložen na bojnom polju, napadi kupole mogu izazvati značajnu štetu, potencijalno oštetiti optiku, glavno oružje ili unutrašnje mehanizme tenka.
Ispod tenka, posebno oko motora i menjača, nalaze se kritične komponente koje mogu biti ranjive. Zbog dizajna, tenk može imati tanji oklop u donjim delovima, što ga čini podložnim pogocima kada se pravilno cilja.
Napadi na donji deo trupa mogu ciljati ključne sisteme, kao što su pogon, motor i menjač. Ako se unište, ove komponente bi mogle onesposobiti tenk, čineći napad efikasnim. Međutim, ovaj pristup nije uvek najlakši, jer rezervoar može biti zaštićen terenom ili drugim elementima, što otežava pristup ovoj oblasti.
Ovo daje logično objašnjenje zašto su ruski operateri FPV dronova posebno ciljali ove dve lokacije. Međutim, koliko god postoji logika iza ovih izbora, postoji i značajan nedostatak iste, jer Challenger 2 ima daleko ranjivije tačke na svom trupu čije bi uništenje prouzrokovalo daleko veću štetu.
Na primer, zadnji trup. Zadnji deo tenka generalno ima manju zaštitu od prednje i bočne strane. Ako tenk miruje ili je okrenut u stranu, napad pozadi može imati ozbiljan uticaj, oštetiti sistem za hlađenje ili motor.
Još jedna ranjivija oblast tela Challenger 2 su strane kupole, a ne vrh kupole. Bočni paneli kupole su posebno ranjivi, posebno ako se koriste visoko precizni dronovi da probiju oklop na uglovima tenka ili tamo gde se kupola spaja sa trupom.
Zahvaljujući svojoj upravljivosti i preciznosti, FPV dronovi mogu da gađaju male, ranjive delove tenka do kojih je teško doći drugim oružjem. Upotreba specijalizovanih bojevih glava ili eksploziva na bespilotnim letelicama može povećati efikasnost napada na manje zaštićena područja kao što su kupola ili optički sistemi.
Dronovi takođe mogu da gađaju područja koja nisu zaštićena debelim oklopom, kao što su delovi motora ili radijatora hladnjaka, koji takođe mogu onesposobiti tenk.
Zbog toga dva napada snimljena na video snimku postavljaju neka pitanja, jer Challenger 2 ima ranjivija područja od ciljanih. Štaviše, iz snimka je očigledno da nema znakova otpora posade Challenger 2.
Ako pretpostavimo da je posada bila unutar tenka, oni nisu preduzeli ništa da neutrališu dronove. Ovo implicira da su FPV operateri imali dovoljno vremena da izaberu gde da udare tenkove. Možda je cilj bio da se izazovu manja šteta na dva tenka Challenger 2 kako bi se olakšale buduće inspekcije ako ih ruska vojska povrati.
Generalno, iako su napadi na kupolu i donji trup Challenger 2 efikasni, oni nisu nužno jedina ili najranjivija mesta. Zadnji trup i bokovi kupole, kao i optičke i mehaničke komponente, takođe predstavljaju ranjiva područja koja, ako se pravilno gađaju, mogu izazvati mnogo veću štetu.
Britanski tenk Čelendžer 2, ogroman deo vojne opreme, poslat je u Ukrajinu kao deo vojne pomoći Ujedinjenog Kraljevstva. Prvobitno dizajniran 1990-ih i ušao u službu u britanskoj vojsci 1998. godine, Challenger 2 je ostao ključna prednost u modernom oklopnom ratovanju.
Nadaleko je poznat po svom robusnom oklopu, naprednim sistemima za kontrolu vatre i moćnim topom od 120 mm, što ga čini velikom pretnjom na bojnom polju. Međutim, uprkos svojoj starosti, on ostaje jedan od najsposobnijih glavnih borbenih tenkova u upotrebi danas. Tenkovi Challenger 2 poslati u Ukrajinu predstavljaju značajno unapređenje vatrene moći i preživljavanja, nudeći ukrajinskim snagama značajnu prednost u tekućem sukobu.
Jedna od istaknutih karakteristika Challenger-a 2 je njegov oklop. Tenk je opremljen Chobham oklopom, kompozitnim materijalom koji uključuje keramiku i druge napredne komponente dizajnirane da izdrže i kinetičke i hemijske pretnje.
Efikasnost oklopa je dokazana u borbi, posebno tokom Zalivskog rata, gde su posade Challenger 2 bile u stanju da prežive višestruke direktne pogotke iz neprijateljske vatre. Ukrajinska verzija Čelendžera 2 verovatno uključuje neke nadogradnje ovog oklopa, što ga čini još otpornijim na savremeno protivtenkovsko oružje, iako su konkretni detalji o bilo kakvim modifikacijama ostali nejasni.
120mm top L30A1 ostaje jedan od najpreciznijih i najmoćnijih tenkovskih topova u službi. Ovaj top omogućava Challenger-u 2 da gađa mete na velikim udaljenostima sa velikom preciznošću, posebno kada je uparen sa svojim sistemom za kontrolu vatre (FCS), koji uključuje napredni laserski daljinomer i termovizijski nišan za nišandžiju.
FCS omogućava posadi da prati i pogađa pokretne mete, čak i pod uslovima ograničene vidljivosti, što Challenger 2 čini veoma efikasnim tenk i u dnevnim i noćnim operacijama. Sistem naoružanja je takođe dopunjen nizom različite municije, uključujući oklopne i visokoeksplozivne granate, omogućavajući posadi da se prilagodi različitim scenarijima borbe.
Poverpack Challenger 2 kombinuje V12 dizel motor koji generiše 1.200 konjskih snaga, obezbeđujući tenk maksimalnu brzinu od oko 60 km/h. Ova snaga, u kombinaciji sa relativno malom težinom za moderan glavni borbeni tenk (otprilike 62 tone), osigurava da Challenger 2 može održati razuman nivo mobilnosti uprkos svom teškom oklopu i naoružanju. Motor je uparen sa potpuno automatskim menjačem, što omogućava glatke promene stepena prenosa i lakšu kontrolu u borbenim situacijama.
Interno, posadu Challenger 2 čine četiri člana: komandir, nišandžija, punjač i vozač. Komandir ima visok stepen svesti o situaciji, uz pomoć komandirovog nezavisnog termalnog pregledača (CITV), koji mu omogućava da otkrije i prati mete nezavisno od nišandžije.
Nišandžija ima pristup primarnom nišanu (GPS), koji je sofisticirani sistem nišana koji uključuje termografsku kameru i laserski daljinomer, što mu omogućava da precizno gađa mete na većim dometima. Uloga punjača je prvenstveno da ubaci granate u top kalibra 120 mm, a vozač kontroliše kretanje tenka koristeći niz intuitivnih kontrola, uključujući i uređaj za poboljšanje vida vozača koji poboljšava vidljivost u uslovima slabog osvetljenja.
Komunikacioni sistem na Challengeru 2 je takođe najsavremeniji, sa digitalnim radijima i mogućnostima satelitske komunikacije koje osiguravaju da tenk može da ostane u kontaktu sa komandom i drugim jedinicama na bojnom polju. Ovo je ključno u savremenom ratovanju, gde svest o situaciji i koordinacija između jedinica mogu napraviti razliku između uspeha i neuspeha.
Što se tiče odbrambenih sistema, Challenger 2 je opremljen odvodnicima dima koji pomažu prikrivanju položaja tenka, kao i eksplozivnim reaktivnim oklopom (ERA), koji pruža dodatni sloj zaštite od oblikovanih punjenja i bojevih glava sa tandemskim punjenjem.
Dodatak ovog odbrambenog sistema je posebno koristan u suprotstavljanju pretnjama poput ruskih bojevih glava u obliku punjenja, koje su bile značajna pretnja oklopnim vozilima u ratu u Ukrajini koji je u toku. Međutim, delotvornost ERA Challenger 2 protiv novijih protivtenkovskih sistema ostaje da se u potpunosti testira na terenu.
Integracija sistema za upravljanje bitkama (BMS) britanske vojske sa Challenger 2 omogućava joj da učestvuje u koordinisanim operacijama sa drugim vozilima i jedinicama. Ovaj sistem omogućava deljenje informacija u realnom vremenu, kao što su podaci o ciljevima i lokacija, između svih jedinica u datoj oblasti, povećavajući ukupnu efikasnost na bojnom polju i minimizirajući rizik od prijateljske vatre.
Iako su performanse Challenger-a 2 u borbi široko cenjene, nije bez svojih ranjivosti. Uprkos njegovom ogromnom oklopu, relativno uzak profil tenka i njegovo oslanjanje na jedan, veliki glavni top čine ga glavnom metom za moderne protivtenkovske vođene rakete (ATGM).
Ukrajinske snage će verovatno morati da angažuju Challenger 2 u kombinaciji sa pešadijskom podrškom i drugim vozilima kako bi efikasno ublažile ove pretnje. Pored toga, relativno spora brzina paljbe tenka i složenost njegove mehanike mogu ograničiti njegovu efikasnost u određenim brzim borbenim situacijama, gde lakša, brža vozila mogu imati prednost.
Kao deo tekuće podrške Ukrajini, ovi tenkovi Challenger 2 su vitalni dodatak ukrajinskim oklopnim jedinicama. Oni donose neuporedivu vatrenu moć, zaštitu i tehnološku sofisticiranost koja bi mogla da promeni ravnotežu snaga na prvim linijama fronta. Međutim, njihov uspeh će na kraju zavisiti od toga koliko su efikasno integrisani u ukrajinsku taktiku i da li su njihove potencijalne slabosti ublažene širem strategijom na bojnom polju.
Izvor
Ovi operateri dronova su jakooo vešti, operater bez većih problema okruži ceo tenk i pogodi tenk u kupolu, gde je najslabije oklopljen.
Iako se nezvanično zna da do sada postoji oko 7-8 oštećenih ili uništenih Čelendžera 2, nažalost samo za dva imamo dokaz. Čak ni ovaj slučaj nije dokaz da su Čelendžeri uništeni.
Ne znam tačno o kojoj situacionoj svesti bojišta komandira Čelendžera 2 pišu autori ovog članka, kada komandir nije uspeo da opazi približavanje drona. Jedino ako u tenku nije bilo posade, što i navodi u jednom momentu autor članka.