PALUBA
March 29, 2024, 12:32:34 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7   Go Down
  Print  
Author Topic: Pripadnici Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije  (Read 97204 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #75 on: April 09, 2019, 05:13:51 pm »

 Zna li neko za događaj od 29- 30 novembra 1944 kada su u selu Jabuka kod Pančeva " navodno streljani " pripadnici Kraljevskog Vazduhoplovstva ?
  
  CLICK
« Last Edit: April 10, 2019, 08:47:00 am by MOTORISTA, Reason: Uređen link » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #76 on: April 10, 2019, 07:41:25 pm »

Pisalo se o tome u novinama svojevremeno, ali ništa dalje od toga.

https://www.blic.rs/vesti/hronika/kako-su-komunisti-streljali-72-pilota/zyzwh6l
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #77 on: November 18, 2019, 11:27:31 am »

Aviomehaničari za vreme manevara 1935. godine na aerodromu Borovo.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Manevar-Borovo-1935.jpg (395.25 KB, 1800x1329 - viewed 124 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #78 on: November 19, 2019, 08:56:08 pm »

Ала им је одећа зауљена... Cheesy
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #79 on: November 19, 2019, 09:46:14 pm »

Radilo se, nije bilo zezanja. Cheesy
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #80 on: February 13, 2020, 05:21:59 pm »

Čudesna priča o zaboravljenom osnivaču Hajduka: prije 109 godina u ‘Fleku‘ se nisu našla četvorica studenata, bio je još jedan, i to veći od svih

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ima jedan mladić, štoviše junak, koji se ne spominje među osnivačima Hajduka, ali postoje dokumenti da je 1911. bio dio društva koje se okupljalo u čuvenoj praškoj pivnici “Flek”.

Ime mu je Josip Antunović i eto, nije ostao zabilježen među slavnom praškom petorkom koja je kupila prvu loptu splitskog kluba, za koju su inače svi splitski studenti prikupili novac. U danima kada se proslavlja Hajdukov rođendan, ovom pričom mu se i zato valja odužiti. Ipak, Antunović se prije svega uvrstio u povijest kao junak Prvog svjetskog rata.

A da nije njegovih pranećakinja, prvenstveno Ivane Antunović Jović, umalo je i ta Jozina zasluga ostala među zaboravljenim zapisima. Ivana je, naime, u povodu obilježavanja stogodišnjice Velikog rata, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dostavila sve što je obitelj uspjela prikupiti. A među tim dokumentima je i potvrda da se družio s Fabjanom Kaliternom, Lucijanom Stellom, Ivanom Šakićem, Vjekoslavom Ivaniševićem, studentima koji su, zajedno s gimnazijskim profesorom Josipom Baračem, nadjenuli ime klubu - Hajduk.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Antunović je pohađao splitsku “realku”, a inače je Makaranin. Rođeni je brat Ivanina djeda, pa su pisma, odlikovanja i drugi predmeti iz Josipove ostavštine sačuvani u njezinoj obitelji. Njezin otac Josip, koji je upravo po našem junaku i dobio ime, kao i sestre Jasenka i Mirka, sačuvali su i dio predaje o pretku koji se prvenstveno iskazao kao sudionik u Velikom ratu.

- Rođen je 18. prosinca 1891. u Makarskoj u građanskoj dobrostojećoj obitelji. Naši su imali prvu kavanu u Makarskoj - kaže nam Ivana, novinarka HRT-a.

Bio je izvrstan gimnastičar, osvajao je medalje s tadašnjim klubom Sokol. Postoje podaci da se Josip družio s mladićima koji su bili za ujedinjenje južnih Slavena, što je kasnije bilo presudno u njegovu životnom putu, iako se nije politički previše aktivirao.

Početkom 1914. je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku, ali je već nakon nekoliko mjeseci prebjegao na stranu sila Antante vojsci Kraljevine Srbije, i to preplivavši Drinu. Budući da je govorio nekoliko jezika, nadređeni ga ubrzo šalju na školovanje za pilota u francuski Chartres. Nakon toga ratuje na Solunskom frontu, gdje je čak devet puta bio ranjavan. Predaja kaže da je letio u avionu kojemu su krila bila obojana u crno kako bi bio noću manje primjetan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zanimljivo je da u Solunu susreće Ivu Tijardovića, koji je kasnije, inspiriran njime, u operetu “Mala Floramye” uveo lik Mirka. U drugom činu opere netko kaže: “Evo junak s kote 212”, što je Josip i bio.

Za podatak da je riječ o njezinu prastricu, kako nam govori Ivana, znala je i redateljica Nenni Delmestre, koja je 1995. godine postavila operetu.

A sam Tijardović je više puta potvrdio da je riječ o Josipu, pričajući o “svom prijatelju pilotu”. Tako je prepričao i zgodu prilikom upoznavanja, a to je bilo u Solunu na dan dodjele visokog francuskog odličja za hrabrost “Ratni križ s palmama”, koje je Josip primio među prvim strancima u povijesti. Odličje mu je osobno uručio general Lois Franchet d’Espèrey.

Tijardović je Josipa dotad poznavao iz Splita iz viđenja i na ratištu su se počeli družiti. Tijardović je kasnije znao prepričavati i kako mu je jednom prilikom rekao da je dobar Splićanin, ali mu je Antunović odvratio: “Nije istina, ja sam Makaranin!”

Tijardović je “Malu Floramye” skladao 1926., kad Josip više nije bio među živima. No život nije izgubio na ratištu, iako je bio veliki avanturist i neustrašivi borac, a u vojnim publikacijama zabilježeno je da je bio strah i trepet neprijateljskim vojnicima.
Njegova požrtvovnost i odvažnost se opisuju u zgodi kada je nakon devetog ranjavanja odbio odlazak na liječenje i nastavak školovanja u Švicarsku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Navodno je to Josipa naljutilo pa je prkosno poderao putovnicu pred nadređenim. “Bravo vojniče”, rekao mu je nadređeni, ali ga je svejedno poslao u zatvor na deset dana jer je odbio izravnu zapovijed - govori Ivana.

Inače je, dodaje ona, dobio i Karađorđevu zvijezdu s mačetama i medalju za hrabrost Miloša Obilića. Nakon završetka rata raspoređen je na službu u Novi Sad odakle je, što je vidljivo iz pisama obitelji, žudio za Makarskom.

Nažalost, do svog rodnog grada više nije stigao jer je poginuo, ali ne na ratištu već u kavani, i to zbog pjesme i djevojaka.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- U jednoj novosadskoj kavani, okružen ženama, pjevao je dalmatinske i talijanske pjesme, ali čuo ga je crnogorski istražitelj. Kako je to bilo svježe nakon rata, u kolovozu 1919., talijanske pjesme su se doživljavale kao neprijateljska propaganda. Crnogorac je, navodno, pojurio kući po pištolj, vratio se i došlo je do naguravanja. Kobni metak je u 28-godišnjeg Josipa ispaljen u tom naguravanju - prenosi nam Ivana obiteljska sjećanja.

U vojvođanskoj prijestolnici Antunović je uz sve počasti pokopan, ali je u Drugom svjetskom ratu vojno groblje uništila mađarska vojska. U Makarskoj je za Josipa održana svečana komemoracija, na kojoj je njegov prijatelj Marcel Barbieri rekao da je Makarska izgubila velikog heroja.

- Inače, o pokopu je izvijestio tadašnji Jutarnji list, imamo i slike, i velika želja obitelji i prijatelja bila je da se tijelo prebaci u Makarsku, ali do toga ipak nije došlo. Jutarnji je pisao: “Ovo tužno javljanje završavamo s molbom da ga se ne ostavi u ravnici, da ga se prenese u njegovu Makarsku i suro Biokovo, koje će ga podsjećati na gudure arbanaške i svijetle vrleti Kajmakčalana, gdje se borio” - kazuje nam Ivana.

Ona je sva svoja saznanja obznanila kada je vidjela projekt Europeana 1914. - 1918., koji skuplja priče o ljudima iz Prvog svjetskog rata. A nas je na ovo sjećanje ponukala prije svega priča o kožnatoj lopti kupljenoj u Pragu na ideju rođenu u pivnici “Flek”, u kojoj je odvažna mladost prije 109 godina utemeljila klub koji, treba li posebno istaknuti, živi vječno.

Izvor : SD


* 1.jpg (114.21 KB, 800x600 - viewed 64 times.)

* 2.jpg (301.54 KB, 1173x1651 - viewed 70 times.)

* 3.jpg (399.24 KB, 1540x1965 - viewed 65 times.)

* 4.jpg (208.49 KB, 1322x952 - viewed 71 times.)

* 5.jpg (623.98 KB, 1302x1870 - viewed 82 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #81 on: February 15, 2020, 09:31:52 am »

Капетан Божо Лазаревић (други слева).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Божо Лазаревић.jpg (187.33 KB, 1002x800 - viewed 93 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #82 on: February 21, 2020, 09:02:02 pm »

Čudesna priča o zaboravljenom osnivaču Hajduka: prije 109 godina u ‘Fleku‘ se nisu našla četvorica studenata, bio je još jedan, i to veći od svih

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ima jedan mladić, štoviše junak, koji se ne spominje među osnivačima Hajduka, ali postoje dokumenti da je 1911. bio dio društva koje se okupljalo u čuvenoj praškoj pivnici “Flek”.

Ime mu je Josip Antunović i eto, nije ostao zabilježen među slavnom praškom petorkom koja je kupila prvu loptu splitskog kluba, za koju su inače svi splitski studenti prikupili novac. U danima kada se proslavlja Hajdukov rođendan, ovom pričom mu se i zato valja odužiti. Ipak, Antunović se prije svega uvrstio u povijest kao junak Prvog svjetskog rata.

A da nije njegovih pranećakinja, prvenstveno Ivane Antunović Jović, umalo je i ta Jozina zasluga ostala među zaboravljenim zapisima. Ivana je, naime, u povodu obilježavanja stogodišnjice Velikog rata, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dostavila sve što je obitelj uspjela prikupiti. A među tim dokumentima je i potvrda da se družio s Fabjanom Kaliternom, Lucijanom Stellom, Ivanom Šakićem, Vjekoslavom Ivaniševićem, studentima koji su, zajedno s gimnazijskim profesorom Josipom Baračem, nadjenuli ime klubu - Hajduk.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Antunović je pohađao splitsku “realku”, a inače je Makaranin. Rođeni je brat Ivanina djeda, pa su pisma, odlikovanja i drugi predmeti iz Josipove ostavštine sačuvani u njezinoj obitelji. Njezin otac Josip, koji je upravo po našem junaku i dobio ime, kao i sestre Jasenka i Mirka, sačuvali su i dio predaje o pretku koji se prvenstveno iskazao kao sudionik u Velikom ratu.

- Rođen je 18. prosinca 1891. u Makarskoj u građanskoj dobrostojećoj obitelji. Naši su imali prvu kavanu u Makarskoj - kaže nam Ivana, novinarka HRT-a.

Bio je izvrstan gimnastičar, osvajao je medalje s tadašnjim klubom Sokol. Postoje podaci da se Josip družio s mladićima koji su bili za ujedinjenje južnih Slavena, što je kasnije bilo presudno u njegovu životnom putu, iako se nije politički previše aktivirao.

Početkom 1914. je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku, ali je već nakon nekoliko mjeseci prebjegao na stranu sila Antante vojsci Kraljevine Srbije, i to preplivavši Drinu. Budući da je govorio nekoliko jezika, nadređeni ga ubrzo šalju na školovanje za pilota u francuski Chartres. Nakon toga ratuje na Solunskom frontu, gdje je čak devet puta bio ranjavan. Predaja kaže da je letio u avionu kojemu su krila bila obojana u crno kako bi bio noću manje primjetan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zanimljivo je da u Solunu susreće Ivu Tijardovića, koji je kasnije, inspiriran njime, u operetu “Mala Floramye” uveo lik Mirka. U drugom činu opere netko kaže: “Evo junak s kote 212”, što je Josip i bio.

Za podatak da je riječ o njezinu prastricu, kako nam govori Ivana, znala je i redateljica Nenni Delmestre, koja je 1995. godine postavila operetu.

A sam Tijardović je više puta potvrdio da je riječ o Josipu, pričajući o “svom prijatelju pilotu”. Tako je prepričao i zgodu prilikom upoznavanja, a to je bilo u Solunu na dan dodjele visokog francuskog odličja za hrabrost “Ratni križ s palmama”, koje je Josip primio među prvim strancima u povijesti. Odličje mu je osobno uručio general Lois Franchet d’Espèrey.

Tijardović je Josipa dotad poznavao iz Splita iz viđenja i na ratištu su se počeli družiti. Tijardović je kasnije znao prepričavati i kako mu je jednom prilikom rekao da je dobar Splićanin, ali mu je Antunović odvratio: “Nije istina, ja sam Makaranin!”

Tijardović je “Malu Floramye” skladao 1926., kad Josip više nije bio među živima. No život nije izgubio na ratištu, iako je bio veliki avanturist i neustrašivi borac, a u vojnim publikacijama zabilježeno je da je bio strah i trepet neprijateljskim vojnicima.
Njegova požrtvovnost i odvažnost se opisuju u zgodi kada je nakon devetog ranjavanja odbio odlazak na liječenje i nastavak školovanja u Švicarsku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Navodno je to Josipa naljutilo pa je prkosno poderao putovnicu pred nadređenim. “Bravo vojniče”, rekao mu je nadređeni, ali ga je svejedno poslao u zatvor na deset dana jer je odbio izravnu zapovijed - govori Ivana.

Inače je, dodaje ona, dobio i Karađorđevu zvijezdu s mačetama i medalju za hrabrost Miloša Obilića. Nakon završetka rata raspoređen je na službu u Novi Sad odakle je, što je vidljivo iz pisama obitelji, žudio za Makarskom.

Nažalost, do svog rodnog grada više nije stigao jer je poginuo, ali ne na ratištu već u kavani, i to zbog pjesme i djevojaka.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- U jednoj novosadskoj kavani, okružen ženama, pjevao je dalmatinske i talijanske pjesme, ali čuo ga je crnogorski istražitelj. Kako je to bilo svježe nakon rata, u kolovozu 1919., talijanske pjesme su se doživljavale kao neprijateljska propaganda. Crnogorac je, navodno, pojurio kući po pištolj, vratio se i došlo je do naguravanja. Kobni metak je u 28-godišnjeg Josipa ispaljen u tom naguravanju - prenosi nam Ivana obiteljska sjećanja.

U vojvođanskoj prijestolnici Antunović je uz sve počasti pokopan, ali je u Drugom svjetskom ratu vojno groblje uništila mađarska vojska. U Makarskoj je za Josipa održana svečana komemoracija, na kojoj je njegov prijatelj Marcel Barbieri rekao da je Makarska izgubila velikog heroja.

- Inače, o pokopu je izvijestio tadašnji Jutarnji list, imamo i slike, i velika želja obitelji i prijatelja bila je da se tijelo prebaci u Makarsku, ali do toga ipak nije došlo. Jutarnji je pisao: “Ovo tužno javljanje završavamo s molbom da ga se ne ostavi u ravnici, da ga se prenese u njegovu Makarsku i suro Biokovo, koje će ga podsjećati na gudure arbanaške i svijetle vrleti Kajmakčalana, gdje se borio” - kazuje nam Ivana.

Ona je sva svoja saznanja obznanila kada je vidjela projekt Europeana 1914. - 1918., koji skuplja priče o ljudima iz Prvog svjetskog rata. A nas je na ovo sjećanje ponukala prije svega priča o kožnatoj lopti kupljenoj u Pragu na ideju rođenu u pivnici “Flek”, u kojoj je odvažna mladost prije 109 godina utemeljila klub koji, treba li posebno istaknuti, živi vječno.

Izvor : SD

Врло занимљива биографија. Несумњиво један од хероја Првог светског рата.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #83 on: February 21, 2020, 09:05:39 pm »

Капетан Божо Лазаревић (други слева).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Генерал Божи Лазаревић се није много изменио ни касније. Лично сам га упознао негде 1985. године тада већ као дугогодишњег пензионера. Долазио је код нас у 99.чВП/КРВ и ПВО да му помогнемо да продужи возачку дозволу и друга документа јер као инвалид није могао да чека у реду, а знао је да имамо везу у земунској станици полиције (тада милиције).
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #84 on: June 22, 2020, 08:19:50 am »

Ваздухопловни пуковник за ђенералштабне послове г. Бранко Наумовић (лево) и командант Шесте ваздухопловне базе, пуковник г. Светозар Димитријевић (у Земуну 1940. г.).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #85 on: June 22, 2020, 05:08:53 pm »

Ваздухопловни пуковник за ђенералштабне послове г. Бранко Наумовић.
Ђенералштабни пуковник Бранко Наумовић рођен је 1894. у селу Крушеву, код Битоља, а као дете прешао је у Србију. У војну академију у Београду ступио је 1913. године (46. класа) и као питомац каплар улази у рат 1914. По доласку на Крф, после повлачења српске војске крајем 1915. године, јавља се за Ваздухопловство и одлази на курс у Француску. По успешном завршетку пилотске школе постаје један од првих српских ваздухопловаца.
После немачког и бугарског бомбардовања Солуна 1916. дошло је до нашег и француског бомбардовања Софије. Та дужност поверена је потпоручнику Бранку Наумовићу и француском нареднику-пилоту Морису Роајаблу. У ваздушној борби са пет непријатељских авиона изнад Софије, Наумовићев авион био је оборен, а француски наредник тешко рањен. Наумовић је неким чудом остао у животу и нађен је испод обореног авиона. Бугарски лист 'Утро' од 2. октобра 1916. забележио је, да је шлем Бранка Наумовића на више места био улупљен шрапнелима, а апарат погођен са 142 метка.
После рата Наумовић је наставио војне студије на Вишој ратној школи у Паризу и по повратку у земљу (1926) завршио припрему за превод у ђенералштабну струку. Као ађутант пратио је краља Александра 1934. и нашао се у другим колима иза краљевих, приликом трагичног атентата у Марсељу. Други светски рат затекао га је у чину ђенералштабног пуковника и начелника штаба Седме армије у Словенији. Из италијанског заробљеништва нашао се у Скопљу, убрзо затим у Београду, где је ухапшен као сарадник Драгољуба Михајловића. Спроведен је у Нирнберг, затим у Хамелбург, где је, у немачком заробљеничком логору, остао до краја рата. У Паризу 1945. краљ Петар II поверио му је мисију шефа наших избеглица у Грчкој. На тој функцији остао је до 1951. када је отишао у Калифорнију. Умро је 2. новембра 1972. у Џексону.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #86 on: October 12, 2020, 12:03:33 pm »

Pilot Borivoje Marković Farma:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Borivoje Marković Farma.jpg (30.42 KB, 620x294 - viewed 21 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #87 on: December 07, 2020, 12:26:47 pm »

Piloti Bogdan Jovanović i Miljko Vračarić 1940. godine na aerodromu Preljina.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Miljko i Bogdan.png (338.17 KB, 906x606 - viewed 14 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #88 on: December 09, 2020, 07:00:35 pm »

Ivan Salević pilot 8. BAP.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Ivan Salevic 8VBP.png (424 KB, 572x606 - viewed 4 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #89 on: December 12, 2020, 02:59:59 pm »

Đorđe Putica pilot 8.BAP.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Djordje Putica 8BVP.png (448.21 KB, 570x659 - viewed 3 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 24 queries.