NEOBIČNI POTHVATI
Tragovima pradjedovaKako bi lađa bila što više iznad vode, u njoj su se izmjenjivale četiri posade, svaka s osam veslača, bubnjarom i parićarom tj. kormilarom, i to svaka dva sata neprestane vožnje, premda se maraton inače vesla s 10 veslača, bubnjarom i kormilarom. Ni loše vrijeme, ni valovi viši od metar i pol, ni hladnoća nisu uspjeli zaustaviti lađare... Svaki je lađar unutar 37 sati, koliko je ukupno trajao ovaj pothvat, veslao gotovo četiri maratona lađa [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Udruga lađara Neretve ostvarila je od 18.do 20. lipnja svoj najveći pothvat: neretvanskom lađom preveslali su Jadransko more od Metkovića preko Ploča do Termolija u Italiji. Rutu dugu 270 km prešli su za 37 sati neprestane vožnje. Pothvat je realiziran pod simboličnim nazivom "Tragovima pradjedova". Naime, u pokrajini Molise južno od Rima živi hrvatska manjina, koja se tamo doselila oko 1500. godine, bježeći pred Turcima. Smatra se da su izbjegli s područja između Cetine i Neretve, u plovilima sličnim neretvanskim lađama, rutom koju su izveslali lađari. Kontakt lađara s moliškim Hrvatima uspostavljen je još 2002. godine, kada je jedna njihova posada sudjelovala prvi put na maratonu lađa i postala redoviti sudionik maratona lađa sljedećih godina. Danas se pod pojmom moliški Hrvati podrazumijevaju tri sela - Kruč (Aquaviva Collecroce), Mundimitar (Montemitro) i Štifilić ili kolokvijalno Filić (San Felice del Molise) - u talijanskoj regiji Molise. Smješteni su s desne strane rječice Trigno, tridesetak kilometara udaljeni od talijanske jadranske obale. Sva tri sela zajedno broje oko 2000 duša. Moliški Hrvati do danas su očuvali svoj izvorni jezik, "na našo", koji se danas naziva moliškohrvatskim.
Visoka pokroviteljstva predsjednika hrvatskog i talijanskog parlamenta [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Neretvanski lađari preveslali su Jadransko more od Metkovića preko Ploča do Termolija u Italiji za 37 satiOvaj vrlo zahtjevni projekt odvijao se pod pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora
Luke Bebića i predsjednika Zastupničkog doma talijanskog Parlamenta
Gianfranca Finija. Pedeset hrabrih momaka iz doline Neretve sudjelovalo je u ovom pothvatu te nadljudskim naporima, ali snažnom voljom ostvarilo cilj. U pratnji lađara bio je brod HRM "Andrija Mohorovičić", na kojemu su se lađari odmarali u vrijeme kad ne voze. Na put preko Jadrana lađari su krenuli 18. lipnja u 18 sati, iz Metkovića gdje im je priređen svečani ispraćaj. Potom su, praćeni turističkim lađama i s nekoliko lađarskih posada koje se pripremaju za maraton lađa, nastavili vožnju nizvodno Neretvom, rutom maratona lađa prema Pločama kratko se zaustavivši u Opuzenu. Cijelim putom kroz neretvanska mjesta lađari su pozdravljani s obala uz zvuke sirena i crkvenih zvona te vatru bengalki. U Pločama je lađare pozdravio predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, koji se sa svima rukovao zaželjevši im sretan put i povratak. Nakon kraćeg zadržavanja i ceremonije ispraćaja, te ukrcaja opreme i lađara na brod "Andrija Mohorovičić", u 21.50 lađari su krenuli iz pločanske luke prema Italiji, ispraćeni zvucima brodskih sirena, brojnim brodicama i vatrometom, uz nekoliko stotina nazočnih. Kako bi lađa bila što više iznad vode, u njoj su se izmjenjivale četiri posade, svaka s osam veslača, bubnjarom i parićarom tj. kormilarom, i to svaka dva sata neprestane vožnje. Maraton se inače vesla s 10 veslača, bubnjarom i kormilarom. Kratki odmor provodili su na brodu, odmarajući se i sokoleći kolege u lađi. Prva noć protekla je bez teškoća. U zoru 19. lipnja prošli smo pokraj Korčule i nastavili prema otvorenom moru. Puhala je tramontana, ali od jakih valova, lađu je donekle štitio brod. Ni more koje je ulazilo u lađu nije spriječilo lađare da plove brzinom od oko pet nautičkih milja na sat. U talijanskim vodama, na obzoru se ukazalo nevrijeme s kišom. Tmurni crni oblaci nagovještavali su oluju, koja je srećom prošla oko 2 km dalje od nas. Jedan dio nas je ipak zahvatio oko 19.20 sati, kad je iznenada zapuhao jaki vjetar trgajući jarbol i zastavu na lađi. Nekoliko minuta lađari su se priljubili uza sami brod, a onda se vjetar iznenada stišao. Tako se nastavilo dalje, negdje do 23 sata. Posada koja je tada ušla odlučila je da u lađi bude svih 12 ljudi (10 veslača umjesto osam) kako bi prevalili što veću dionicu puta. No, ubrzo se vrijeme naglo pogoršalo, praćeno jakim vjetrom i valovima koji su natapali lađu. Svaki nadolazeći val ulio bi u lađu odjednom stotinjak litara vode, koju nije mogla izbaciti malena pumpa i dva veslača s kantama. Lađari su olakšali lađu poslavši dva veslača na brod. Zapovjedništvo broda bilo je zabrinuto za sigurnost lađara i u zraku je visjela odluka da se veslanje prekine i lađari se povuku na brod. Lađari nisu htijeli odustati jer im je preostala još samo četvrtina puta. Donosi se odluka o nastavku plovidbe, a posada u lađi smanjuje se na po tri veslača (ukupno šest). Lađari nastavljaju veslati, unatoč metar i pol visokim valovima, mrklom mraku, hladnom vjetru i činjenici da su cijelo vrijeme mokri. Hladno im je bilo i teško jer su valovi tijekom veslanja trzali i udarali vesla, što je samo otežavalo veslanje. Kako je vjetar puhao ravno prema njima, nisu se mogli skloniti u zavjetrinu broda. Pala je i brzina, što je poremetilo plan da se do 3-4 sata stigne na sidrište pred luku, nakon čega bi svitanjem svečano uplovili na obalu. Vjetar i valovi nisu se ni ujutro smanjivali, ali je bilo mnogo lakše jer je bio dan i vidljivost je donosila sigurnost.
Napokon na cilju [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U 8 sati 20. lipnja stiglo se na sidrište, gdje se stalo i pričekalo svečani ulazak u luku. Oko 10 sati, odabrana posada uplovila je na plažu u Termoliju, praćena zvucima limene glazbe, uz nekoliko stotina nazočnih. Lađare su dočekali predsjednik regije Molise, gradonačelnik Termolija, predstavnici Zastupničkog doma talijanskog Parlamenta, veleposlanici RH u Italiji i Vatikanu,
Tomislav Vidošević i
Emilio Marin, predstavnici hrvatske zajednice u Moliseu, župan dubrovačko-neretvanski
Nikola Dobroslavić, gradonačelnici i drugi gosti iz Hrvatske. Program se nastavio u obližnjem jedriličarskom klubu, uz kratki program s pozdravima domaćina i gostiju, izmjenom darova i domjenkom za nazočne. Slijedio je posjet mjestima gdje žive moliški Hrvati, udaljenima 30-ak kilometara od Termolija: Kruč, Filić i Mundimitar, U Mundimitru lađari su sudjelovali u misnom slavlju u crkvi sv. Marije Carigradske, sagrađenoj 1200. godine. Misu je predvodio potomak moliških Hrvata i župnik u Termoliju,
don Benito Giorgetta, uz kojega su bili župnici iz Filića i Kruča:
fra Petar Milanović (rodom iz Otoka kod Sinja) i
fra Josip Cvitković (iz Potravlja). Naporan put završio je svečanom večerom, koju je priredio domaćin. Ujutro 21. lipnja slijedio je povratak brodom natrag u Hrvatsku. Na dolasku u Ploče u 17.30, lađare je dočekalo mnoštvo građana.
Marko Marušić, predsjednik Udruge lađara Neretve, zahvalio je na velikom doprinosu Hrvatskoj ratnoj mornarici, pod čijim se zapovjedništvom odvijao cijeli pothvat, na čelu s
kontraadmiralom Antom Urlićem, zapovjednikom divizijuna
Brankom Svirčićem i zapovjednikom broda
pukovnikom Danijelom Bosnićem, te zahvalio posadi broda na razumijevanju i što su se u potpunosti stavili lađarima na raspolaganje. Lađu u kojoj su preveslali Jadran ostavili su moliškim Hrvatima, kako bi im poslužila u njihovim pripremama za sudjelovanje na sljedećim maratonima lađa.
Autor: Branko Markota
Izvor:
Hrvatski vojnik Mali off - zapovjednik broda pukovnik?
