PALUBA
March 28, 2024, 03:34:40 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Čitajte na Palubi roman "Centar" u nastavcima, autora srpskog podoficira i našeg administratora Kuzme
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 [4] 5   Go Down
  Print  
Author Topic: Sinjska alka  (Read 65110 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #45 on: January 31, 2014, 06:12:27 pm »

Kako ne bio je 1965 godine na 250 obljetnici Alke , 1979 je proglašen počasnim vojvodom ;

"Josip Broz prvi pokrovitelj
Pokroviteljstvo nad Sinjskom alkom, kakvo je danas poznato, novijeg je datuma i neprimjereno je govoriti o njegovoj višestoljetnoj tradiciji ili čak tvrditi kako se ova 287. Alka prvi put u svojoj povijesti održava bez pokroviteljstva državnog poglavara. To jednostavno nije istina. Prvi državni poglavar koji je formalno preuzeo pokroviteljstvo nad Sinjskom alkom bio je Josip Broz Tito. Na zamolbu iz Viteškoga alkarskog društva i Sinja, odluku o prihvaćanju pokroviteljstva nad Alkom Tito je donio 1959. godine. Od iste godine kao nagrada slavodobitniku, uz tradicionalni plamenac trobojnice, uručivao se prijelazni srebrni Titov štit, na poleđini kojega se svake godine upisivalo ime najuspješnijeg alkara. Broz je samo jednom, 1965. godine, osobno uručio štit slavodobitniku, dok je u ostalim godinama njegova pokroviteljstva to činio njegov osobni izaslanik.Poslije Titove smrti, 1980. godine, pokroviteljstvo nad Alkom inercijom je preneseno na tadašnje Predsjedištvo Jugoslavije."

izvor :
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020801/temedana02.asp
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/10734/Default.aspx


« Last Edit: January 31, 2014, 06:17:51 pm by Jester » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #46 on: January 31, 2014, 06:43:08 pm »

Где је сада тај штити?
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #47 on: January 31, 2014, 06:52:08 pm »

U Sinju ;

IZ MRAČNOG TREZORA IZVLAČI SE NEKOĆ NAJPRESTIŽNIJI TROFEJ
Alkari vraćaju Titov štit u svoje dvore

Titov srebrni štit, desetljećima alkarima najdraži trofej, već 17 godina leži obložen samtom duboko u zemlji i daleko od očiju javnosti
Duboko u zemlji iza debelih zidova i čeličnih vrata trezora Splitske banke u Sinju, u tmini daleko od sunca i očiju javnosti, već 17. godinu leži Titov srebrni štit. Svoju ulogu taj desetljećima alkarima najdraži trofej posljednji put je odigrao 1990. godine kada ga je slavodobitniku Jošku Mariću uručio predsjednik Socijalističke Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
Kako je potom nastupilo vrijeme u kojemu je bilo politički profitabilno što crnje govoriti o svemu iz bivše države, osobito o Brozu, tako je i alkare zahvatila amnezija o Titovu srebrnom štitu. Sinjska alka od utemeljenja uvijek je bila s vlasti ili uz vlast pa se Alka trčala za careve, kraljeve, prinčeve, poglavnike i predsjednike. U tome nizu u drugoj polovici 20. stoljeća našao se Josip Broz Tito, predsjednik druge Jugoslavije.

‘Crvena krpa’

Na zamolbu Viteškog alkarskog društva Josip Broz je 1959. godine postao prvi službeni pokrovitelj u povijesti Alke. Tim povodom Tito je dao izraditi srebrni štit koji je definiran kao prijelazni trofej koji će se svake godine uručivati slavodobitniku Alke. Josip Broz bio je pokrovitelj Alke točno 20 godina. Poslije Titove smrti pokroviteljstvo nad Alkom inercijom je prešlo na tadašnje Predsjedništvo Jugoslavije čiji su izaslanici nastavili slavodobitniku uručivati Titov srebrni štit, posljednji put 1989. godine. Danas ni u VAD-u spomen Tita nije više “crvena krpa”, već se Josip Broz uglavnom doživljava kao povijesna osoba. Stoga se ne gleda poprijeko ni na propitivanja o Titovu srebrnom štitu. - Nema razloga da ne biste mogli vidjeti i snimiti štit koji se čuva s ostalim alkarskim vrijednostima u trezoru – odgovorio je na naš upit dr. Stipe Jukić, predsjednik VAD-a. U trezor smo se zaputili s Ivom Dalbellom i Davorom Benjom, ključarima trezorskih brava.Titov štit odložen je na stalaži u trezoru, zatvoren u originalnoj kutiji, obloženoj s unutarnje strane samtom, položen u ležištu. S prednje strane na jednom je mjestu malo udubljen. Ivo Dalbello veli da je to od davnog udarca jednog konjskog kopita. Hoće li Titov štit ostati trezorski eksponat ili alkari za njega imaju druge planove, pitali smo tajnika Antu Delića. - Očekujem da će Titov srebrni štit svoje mjesto naći u postavi naše zbirke u Alkarskim dvorima. U okviru Dvora, koji će biti izgrađeni iduće godine, zamišljena je i alkarska zbirka sa svojom stalnom i promjenjivom postavom – kaže nam tajnik VAD-a Delić.

Alkarski biseri

Titov srebrni štit •• zlatna tabakera koju je 1922. godine kralj Aleksandar Karađorđević I. darovao slavodobitniku •• zlatni sat, dar cara Franje Josipa I. najtrofejnijem alkaru Nikoli Ceriniću 1875. godine •• odličja što ih je dobivao VAD •• zarobljeni turski štit od smokova pruća kao najvrjedniji eksponat
 

Srebro iz Trepče

Štit je izljeven od srebra iz Trepče u ljevaonici zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Na reljefu su prikazani alkari na konjima. Na stražnjoj strani štita upisivana su imena slavodobitnika. Prvo je, 1959. godine, upisano ime Bože Panze, a posljednje 1990. Joška Marića. Najviše, pet puta, na štitu je upisano ime Janka Kelave. Slavodobitnici su štit nosili svojim kućama. Vratili bi ga za 4-5 dana.

30 kilograma čistog srebra ,60 centimetara promjera,31 godinu uručivan slavodobitnicima,17 godina nije iznesen za danje svjetlo

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

izvor : http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/178/Default.aspx


* štit.jpg (30.88 KB, 400x400 - viewed 189 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #48 on: January 31, 2014, 07:04:15 pm »

Hvala na informacijama.

Kako vidim sa linka ovaj tekst je nastao 2008. godine. Da li su sagrađeni Alkarski dvori, koji se pominju u tekstu i da li je štiti tamo i izložen?
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #49 on: January 31, 2014, 07:07:50 pm »

Izvinjavma se. Našao sam na onom pređašnjem linku i odgovor, odnosno tekst koji govori o dovršetku izgradnje Alkarskih dvori, odnosno muzeja pri njemu.

Quote
dovršetak u kolovozu 2015.
Za 300. rođendan Alka dobiva muzej

Hrvatsko muzejsko vijeće u ponedjeljak je održalo sjednicu u Alkarskim dvorima na kojoj je u nazočnosti pomoćnice ministrice kulture Vesne Jurić Bulatović, čelništva Viteškog alkarskog društva i članova stručnog povjerenstva za odabir stalnog likovnog postava Muzeja Sinjske alke, razmotrilo prezentaciju prvonagrađenog rada zagrebačke dizajnerice Nikoline Jelavić Mitrović.

Muzej Sinjske alke najvažniji je dio kompleksa Alkarskih dvora. U građevinskoj izvedbi muzej je gotovo u potpunosti završen, osim interijera koji ovisi o samoj muzejskoj postavi.

Hrvatsko muzejsko vijeće u travnju ove godine usvojilo je koncepciju alkarskog muzeja poslije čega je raspisan pozivni natječaj za njegov likovni postav. Kako bi Muzej Sinjske alke svojim stalnim postavom vjerodostojno svakom posjetitelju ispričao poznatu priču o Alci, utemeljenu na autentičnom događaju, u kreaciji toga cilja nastavit će se koordinirani rad muzealaca, projektanta Alkarskih dvora Ante Kuznamića i autorice likovnog postava Nikoline Jelavić Mitrović.

I, dakako, Viteškog alkarskog društva i Ministarstva kulture koji su suglasni da do 300. obljetnice Sinjske alke u kolovozu 2015. godine Muzej Sinjske alke mora biti u punoj funkciji.

U ponedjeljak smo upitali Vesnu Jurić Bulatović i Dubravku Osrečki Jakelić, predsjednicu Hrvatskog muzejskog vijeća, hoće li taj cilj biti ostvaren. Muzej Sinjske alke je strateška orijentacija Ministarstva kulture, projekt od državnog značenja, kako je to prošle godine prilikom posjeta Sinju i razgledanja Alkarskih dvora izjavila ministrica Andrea Zlatar-Violić.

U izgradnju Alkarskih dvora Ministarstvo kulture do sada je uložilo 23 milijuna kuna. Muzej Sinjske alke bit će dovršen kako je to ranije utvrđeno, svakako do kolovoza 2015. godine. Ni na tomu se neće stati. Alkarski dvori s Muzejem Sinjske alke bit će središnji objekti velikog projekta iniciranog od Ministarstva turizma radnog naziva “Tematski park Sinjska alka” čije će financiranje biti kandidirano fondovima EU – kaže Vesna Jurić Bulatović. Vijeće je usvojilo koncepciju u travnju. Stručna razrada stalnog postava je proces koji traje.

Ide se iz koraka u korak kako bismo unutar preostalog vremena Muzej Sinjske alke imali u funkciji. Ako se osiguraju sredstva, o čemu odlučuju drugi, muzeološka struka može jamčiti da će ovaj muzej biti završen do roka – kaže Dubravka Osrečki Jakelić.
TONI PAŠTAR
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #50 on: February 13, 2014, 04:16:23 pm »

Malo u 1908.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Alkari u Becu 1908..jpg (217 KB, 836x597 - viewed 306 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #51 on: August 03, 2014, 07:25:44 pm »

03.08.2014.

OSAM PUNATA
Denis Gugić slavodobitnik 299. Alke!


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

ALKARSKA NEDJELJA U SINJU

Čim je alkarsku nedjelju probila zora sa starog Grada zatutnjali su plotuni mačkula budeći Sinjane i Cetinjane podsjećajući ih na slavne kolovoške dane prije tri stoljeća u kojima su im pradjedovi izvojevali odlučnu pobjedu protiv osmanlijskih osvajača i, kako je opjevao starac Vujadin, obranili "Krst zlatni i slobodu časnu".

Dok su još gruvale mačkule Gradska glazba svirala je budnicu gradskim ulicama koja se, što takoer prerasta u tradiciju, pretvorila u urnebesno slavlje.

Čim su se glazbari pojavili iz Glavičke ulice za njima se stvorila kolona od nekoliko stotina pretežito mladih koji su probdjeli noć po štekatima kafića ili u Gradskom parku. Dok je Gradska glazba na Trgu kralja Tomislava, popularnoj Pijaci, svirala promenadu oni su na njihovu glazbu pjevali, plesali, bodrili ih.

U jutarnjim satima iz Crkve Gospe Sinjske krenula je procesija koju je poredvodio gvardijan fra Petar Klapež prema odredištu na starom Gradu, sinjskoj Kalvariji, gdje su ih dočekale stotine građana.

Tu je prof. dr. sc. Fra Luka Tomašević najprije održao "sat povijesti" u kojemu je podsjetio na bitku Sinjana protiv osmanlija i njen konačni ishod opjevan u pobjedi i obrani slobode, po čvrstom uvjerenju branitelja uz nadnaravnu pomoć isprošenu militvom pred slikom Gospe od milosti koju u Sinju od tada časte kao Čudotvornu Gospu Sinjsku.

U današnje vrijeme globalnog tržišnog društva, kazao je fra Luka,  ruše se gotovo sve povijesne i kulturne vrednote. Svim se može trgovati, ali slobodom, časti i dostojanstvom nikada. U nepokolebljivoj čvrstoći zadržavanja tih vrednota nama Sinjanima je lakše jer imamo svoja dva oslonca, svoje dvije velike odrednice: Gospu i Alku.

POČETAK ALKE

U Sinju je u 17 sati počelo trčanje Alke, kojim završavaju trodnevne 299. alkarske svečanosti, a za slavodobitnika se natječe 17 alkara kopljanika.

Uz trkalište je više tisuća posjetitelja među kojima je i predsjednik RH Ivo Josipović, koji je i pokrovitelj Alke. U svome govoru vojvoda Ante Vučić ovogodišnju je Alku posvetio žrtvama nedavnih poplava u istočnoj Slavoniji te istakno kako su u Hrvatskoj, u kojoj se na strukturnim razinama ne razvija osjećaj nacionalnog jedinstva, građani očitali lekciju političkim strukturama svojom nesebičnom podrškom unesrećenima u poplavama.

Ta humanost i probuđeno jedinstvo trebala bi postati ideja vodilja, rekao je Vučić ocijenivši da hrvatsko društvo ne opterećuje samo gospodarska kriza već i daleko opasnija "duboka kriza morala i nacionalnog identiteta".

Alka, koja podsjeća Hrvatsku na čast, domoljublje, viteštvo i plemenitost, u ovakvim nam je vremenima potrebnija više nego ikada, poručio je vojvoda.

Dodao je i da će kao svoj doprinos Viteško alkarsko društvo donirati dio sredstava prikupljenih od ulaznica za obnovu poplavljenih područja u Slavoniji.

Današnjem trčanju Alke prethodile su trke za Baru i Čoju, u kojima su u petak i subotu pobijedili Tino Radanović i Dušan Ivandić.

Trkalište dugo 160 metara konjanici moraju prijeći za najviše 13 sekundi te kopljem dugim 2,9 metara u trku pogoditi alku, obješenu nešto više od tri metra iznad tla. Pogodak im se boduje ovisno o tome jesu li pogodili u 1, 2 ili 'u sridu' i, shodno tome, osvojili 1, 2 ili tri punta.

Predviđene su tri trke, a pobjednik je alkar koji u sve tri trke sakupi najviše punata.

KRAJ NATJECANJA

Slavodobitnički plamenac 299. Sinjske alke na svom je koplju odnio Denis Gugić, 43-ogodišnji direktor sporta na zagrebačkom hipodromu, instruktor jahanja i hrvatski reprezentativac i prvak u preponskom jahanju.

Gugić je pobjedio sa 8 punata.

Ovaj vrhunski jahač alkar je od 1991. godine, a od 1993. je alkar kopljanik. U riznici trofeja već ima cijeli alkarski komplet, jedan slavodobitnički plamenac (2002.) i po jednu pobjedu na Bari i Čoji.

Radost pobjede Gugić će podijeliti sa svojim alkarskim momkom Sašom Miletićem, suprugom i dvoje djece te širom obitelji.

Osim slavodobitničkog plamenca kojega mu je na koplje privezao alkarski vojvoda Ante Vučić, Gugić je za sebe i svojeg momka osvojio zlatnu plaketu Alke, a pripada ga i novčana nagrada VAD-a od 40 tisuća kuna.

Slavodobitnika je predsjednik Josipović darovao sabljom i zlatnim prstenom s hrvatskim grbom, a njegova momka jataganom i srebrnim prstenom s hrvatskim grbom.

Autor Članka : Toni Paštar
Izvor : SD


* 1.jpg (38.5 KB, 680x400 - viewed 164 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #52 on: August 04, 2014, 07:37:01 pm »

А где су слике госпође Колинде са Сињске алке Cheesy?
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #53 on: August 04, 2014, 07:52:22 pm »

....gledala je proceduru predaje darova slavodobitniku Alke......
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #54 on: December 22, 2014, 11:21:56 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Petar Peko Bogdan drži vatreni govor ispod velikih portreta Tita i Staljina, izvor članak u SD - ZATAJENA POVIJEST Alkarski pozdrav kralju, poglavniku, maršalu i vrhovniku


* 1.jpg (45.16 KB, 632x429 - viewed 209 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #55 on: December 22, 2014, 12:55:43 pm »

Zaboravili su i na Cara (Franju Josipa I).
Logged
firedrake19
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 216


« Reply #56 on: December 22, 2014, 03:42:33 pm »

I njegovog djeda (Franju II)  Grin
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #57 on: December 30, 2014, 11:46:04 am »

Lukavošću i slizivanjem sa aktualnim vlastima su i opstali tolike godine, danas su recimo vidljive podjele na "crne" i "crvene", jedna od većih grešaka je ta šta su Mesiću vikali Cigane pa im je ovaj zauzvrat te u znak zahvale kao vrhovni zapovijednik OSRH ugasio Vojarnu spakovao aktivni kadar u penziju te Dalmaciju i Sinjsku krajinu ostavio na čuvanje Alkarima s drvenim kopljima i kremenjačama za pasom, evo jedna fotografija iz vremena kad nije bilo dozvoljeno vikati sve i svašta a i da si viknuo nešto nepodobno zbog verbalnog delikta bi završio na golom otoku i pjevušio stihove pjesme "zbog tebe bih tucao kamen" pa sad ti razumi što je bilo dobro a što nije Smiley

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1.jpg (278.88 KB, 1024x768 - viewed 444 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #58 on: June 30, 2015, 07:22:38 pm »

Povodom ovogodišnje 300. obljetnice par zanimljivih članaka ;

Cetinjani - elitna konjica mletačke vojske

Povijest Dalmacije tijekom njezine višestoljetne uključenosti u sustav mletačkih prekojadranskih posjeda nemoguće je znanstveno istraživati bez podrobnog uvida u gradivom prebogate pismohrane u Veneciji.

Jednako se to odnosi na dalmatinske obalne i otočne komune od Zadra do Hvara koje su pod mletačkom upravom opstojale u neprekinutom kontinuitetu od početka 15. stoljeća do trajnog silaska Serenissime s povijesne pozornice 1797. godine, kao i na gradove i područja koji su Mlečanima pripali nakon Kandijskoga i Morejskoga rata u 17. stoljeću, te nakon tzv. Drugoga morejskog rata početkom 18. stoljeća.

Okosnica kopnene armade

Grad Sinj i njegovo šire područje dospijevaju pod mletačku vlast relativno kasno – koncem 17. stoljeća, ali gradivo koje pohranjuje središnja državna pismohrana u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia) sadrži brojne podatke koji se, osim za 18. stoljeće, odnose i na ranija razdoblja prošlosti Sinja i Cetinske krajine.

Jedan od arhivskih fondova u kojemu su sadržani brojni podaci o djelovanju i ulozi časnika i vojnika zavičajem sa šireg područja istočnoga Jadrana u mletačkoj vojsci u ranome novom vijeku, ponajprije u 18. stoljeću, naziva se Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli. Riječ je o državnoj ustanovi zaduženoj za novačenje i nadzor nad mletačkom kopnenom vojskom, sastavni dio koje su bili prekomorski pješaci (Fanti oltramarini) i laka konjica (Cavalleria Croati, Croati a cavalllo).

Ustrojene u pukovnije, a unutar pukovnija u satnije (compagnia), te će vojne snage činiti okosnicu mletačkoga obrambenog sustava u posljednjem stoljeću opstojanja Kraljice mora. Iako je sastav njihova ljudstva bio šarolik (prisutni su i vojnici s nemletačkog državnog područja), prevladavali su Hrvati, ponajprije zavičajem iz vodećih dalmatinskih i bokeljskih gradova (Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Kotora) te iz njihove neposredne kopnene okolice.

Dosadašnja istraživanja navedene građe zorno pokazuju da su među njima zapaženo mjesto imali i Sinjani, odnosno vojnici zavičajem sa širega područja Cetinske krajine. Zabilježeno ih je oko 80; pretežito potječu iz grada Sinja, a tek u manjem broju dio vojnika kao svoje zavičajno podrijetlo navodi mjesta u gradskoj okolici.

Od Mletaka do Krfa

Vrijedno je također napomenuti da su pretežito popunjavali konjaničke postrojbe, a u manjoj mjeri pješačke. S obzirom na činjenicu da su pukovnije Cavalleria Croati bile financijski skuplje i da ih je bilo manje u odnosu na pješaštvo, ovaj nam podatak govori da su nadležne mletačke vlasti i časničko vodstvo znali prepoznati borbenu vještinu i iskustvo sinjskih vojnika te da su ih osobito cijenili.

Vojnici iz Sinja i s područja Cetinske krajine u navedenim se mletačkim kopnenim snagama spominju kontinuirano tijekom 18. stoljeća. Osobito je zapaženo njihovo pojačano brojčano sudjelovanje u vremenu trajanja posljednjega mletačko-osmanskog rata (1714. – 1718.), ali i u posljednjim godinama opstojanja Republike svetoga Marka kada su – pod pritiskom revolucionarnih događanja u zapadnoj Europi i Napoleonovih ratova – posljednji puta mobilizirane sve raspoložive mletačke vojne snage od Veneta i Istre do grčkoga arhipelaga.

Mjesta djelovanja ovih vojnika bila su uvjetovana vojno-strateškim interesima Mletačke Republike. Pukovnije i satnije u kojima bilježimo Sinjane i Cetinjane opažamo ponajprije duž brojnih gradova i utvrda na mletačkoj terrafermi, nešto manje u gradovima duž istočnoga Jadrana (Zadar, Split, Kotor), a najmanje je njihov spomen zabilježen u udaljenim mletačkim posjedima u Grčkoj.

Njihovi su zapovjednici bili mahom Hrvati, nerijetko odvjetci uglednih dalmatinskih i bokeljskih patricijskih obitelji (Detriko, Nassi, Divnić, Michieli Vitturi, Gregorina, Paskvali i dr.) koje su pokoljenjima davale mletačkoj vojsci najviši časnički kadar.

Prosječna dob 29 godina

Zahvaljujući podrobnije sačuvanim popisima, moguće je pratiti tijek vojne karijere pojedinih vojnika. Neki su pod stijegom svetoga Marka proveli dobar dio života – takav su primjer Sinjanin Vid Bilić, koji se kao konjanik bilježi u golemom vremenskom rasponu od 1717. do 1762. godine, kao i Pavao Radanović, zabilježen u raznim satnijama od 1730. do 1760. godine.

Kada je riječ o prekomorskim pješacima, prosječna dob vojnika iznosila je 29 godina. Najmlađi zabilježeni pješak je Sinjanin Mate Mijalović (18), a najstariji je njegov sugrađanin Jure Cvitković, upisan kada je imao 40 godina. Prosjek godina hrvatskih konjanika veći je i iznosi 34. Ovdje je najmlađi vojnik Pavao Radanović (25), a najstariji je – s čak 53 napunjene godine – Luka Milošević.

Popisivači su katkada bilježili i fizičke značajke vojnika. Sinjani i Cetinjani najčešće su opaženi kao osobe srednjega rasta, u nekoliko je primjera riječ o krupnim i stasitim vojnicima, a samo je u jednome primjeru vojnik opisan kao nizak. Stereotipi prilikom procjene izgleda vojnika prisutni su i pri opisu boje kose. Sinjski i cetinski pješaci i konjanici u najvećem su broju smeđokosi, a samo su u nekoliko primjera zabilježeni i crnokosi.

Naposljetku, kada je riječ o specifičnim obilježjima vojnika, potrebno je ukazati i na opis konja (u primjerima pripadnika konjaničkih jedinica), iskazan oznakom njihove boje. U najvećem broju primjera Sinjani i Cetinjani jahali su dorate; zapaženim su postotkom prisutni i vranci, dočim se sivci i riđani bilježe u malom broju primjera.

Zaključimo kako su arhivska istraživanja spisa mletačkog ureda za kopnenu vojsku zorno pokazala značenje i opseg udjela Hrvata u mletačkim prekomorskim snagama. Među njima zapaženo su mjesto imali Sinjani i Cetinjani, o čemu će u budućnosti posvjedočiti i nove spoznaje temeljene na arhivskome gradivu.

Pismo Senatu nakon bitke: ‘Ranjen sam topovskim zrnom...’

“Javljam prečasnome Senatu sretnu vijest o potpunom uspjehu obrane utvrde Sinj…” Ovim riječima započinje žurna obavijest koju je generalni providur Emo uputio mletačkome Senatu s Campo sotto li Meidani di Clissa dana 16. kolovoza 1715. Izvješće se zasniva na upravo primljenom dopisu providura Sinja Zorzija Balbija, poslanom oko 22 sata, neposredno nakon uspješnog okončanja opsade grada 15. kolovoza.

Balbi na prvome mjestu s velikim ushitom naglašava kako je Sinj obranjen nakon što je punih sedam dana i noći bio izložen sustavnim topničkim napadima. Na Veliku Gospu u jutarnjim je satima grad izravno napadnut svim raspoloživim pješačkim i konjičkim postrojbama.

Providur Sinja izričito i u više navrata hvali srčanost i požrtvovnost branitelja, a to su ponajprije pripadnici profesionalnih jedinica. Izrijekom se navodi da su brojni časnici i dočasnici smrtno stradali ili su ranjeni te iznosi precizne brojke o ljudskim gubicima branitelja (38 poginulih i 55 ranjenih).

Grad je tijekom topničkih napada teško stradao, fortifikacije su sada u izrazito lošem stanju, a većina je civilnih objekata srušena. Nadalje, Balbi apelira da se u Sinj hitno dostavi barut, topovska zrna i drugo oružje.

U samoj završnici spisa pisanog užurbano i (prema rukopisu) u povišenom emotivnom raspoloženju, Balbi napominje da je i on sam, među mnogima, bio pogođen topovskim zrnom u glavu.

Sedam stotina branitelja nagrađeno s 330 cekina

Obranu Sinja generalni providur Emo bilježi i u pismu od 26. kolovoza 1715. Naglašava kako je tih dana osobno boravio u Sinju, uvjerio se u teško stanje utvrda i ostalih objekata u gradu, te mletačkoj središnjici napominje da ta cijenjena utvrda zavrjeđuje što žurniju pomoć.

Svjestan važnosti obrane Sinja i pregnuća branitelja, Emo je – kako ističe – obišao svakog vojnika (osobito ranjenike) i sve ih novčano nagradio. Iz pisma istoga datuma doznajemo kolika je sredstva Emo utrošio nagrađujući branitelje.

Taj nam je podatak izrazito važan jer indirektno otkriva da je u obranu grada bilo uključeno oko 700 vojnika. Ponajprije je riječ o profesionalnim postrojbama, a na njihovu je nagradu utrošeno oko 330 cekina.

Sinj se spominje i u nekim kasnijim Emovim izvješćima Senatu, ali su – s protokom vremena i premještanjem težišta ratovanja na druge bojišnice – sinjska bitka i obrana Cetinske krajine postale sve manje zastupljene teme providurovih Dispacca.

Ipak, istraživanje drugih mletačkih arhivskih fondova iz toga vremena zasigurno će otkriti nova svjedočanstva o junačkoj obrani Sinja u ljeto 1715. godine.

‘Osmanlije topovima razaraju Sinj, spremaju se u veliki juriš...’

Fond Senato ubraja se među najvažnije i najbolje očuvane fondove Državnoga arhiva u Mlecima. Riječ je o jednoj od vodećih ustanova vlasti i uprave u Mletačkoj Republici, a njezin najstariji spomen datira još u 1229. godinu. Može se reći da su ovlasti senatora zadirale u sve sastavnice javnoga života mletačkoga dominija. Spisi koje ovdje ukratko prezentiramo izvješća su, žurne obavijesti (Discpacci) koje su Senatu upućivali aktualni predstavnici mletačke vlasti u Dalmaciji – generalni providuri.

Ovaj fond, držimo, jedan je od najvažnijih za proučavanje vojno-političke situacije na širem dalmatinskom bojištu, te tako i na sinjskome području tijekom trajanja rata 1714. – 1718. godine.

Za ovu prigodu izdvojili smo žurne obavijesti koje je onodobni generalni providur Dalmacije i Albanije Angelo Emo gotovo svakodnevno upućivao Senatu, a poglavito se odnose na Sinj i opsadu grada 1715. godine. Pisma generalnog providura najčešće su upućivana iz Splita te katkada iz Klisa. Njima su nerijetko kao dopuna pridružena izvješća providura nekih, tada za mletačku strategiju obrane svojih istočnojadranskih posjeda, posebno važnih gradova i utvrda (Knin, Sinj).

Neizvjesna, dramatična događanja u kolovozu 1715. godine, providur Emo najavio je u svojim izvješćima već sredinom srpnja, kada izvješćuje Senat o kretanju Osmanlija iz pravca Livna i Kupresa, naglašavajući vrlo razvidnu opasnost da Sinj bude glavnom metom njihova prodora.

U žurno odaslanoj obavijesti od 19. srpnja Emo potvrđuje da je prema Sinju dodatno upućeno (kao pojačanje postojećem ljudstvu u utvrdi) još nekoliko stotina vojnika, pripadnika mješovitih postrojbi (Cavalleria Croati, Fanti di nazione, teritorijalne snage, odnosno cernide iz Šibenika, Trogira i Splita).

Pet dana potom Sinj je također u prvome planu Emova izvješća. Napomene se posebice odnose na stanje topova i druge vrste naoružanja, te dodaje da je tadašnjemu providuru Sinja Zorziju Balbiju dostavio 1000 cekina za pojačavanje fortifikacija i opskrbu grada.

Nadalje, u izvješću napisanom 28. srpnja, Emo izvješćuje o kretanju osmanskih snaga prema Cetini te ističe kako su u svome prodoru neprijateljske snage načinile veliku štetu domicilnome stanovništvu koje se uslijed takvih okolnosti dalo u bijeg.

Dramatičnost zbivanja na sinjskome području naglo je porasla tijekom mjeseca kolovoza 1715. godine. U obavijesti Senatu od 12. kolovoza, generalni providur naglašava kako je grad svakodnevno izložen topničkim napadima Osmanlija te posebno ističe pregnuća providura Balbija.

Emovoj je obavijesti pridodano i Balbijevo pismo od 6. kolovoza koje sadrži alarmantno upozorenje da Osmanlije velikom vojnom snagom imaju za cilj osvojiti Sinj. Balbi je generalnom providuru Emu uputio i pismo datirano na 8. kolovoza 1715.

Međutim, to je pismo prispjelo generalnom providuru tek nakon okončanja bitke te je umetnuto u Emova izvješća s kraja kolovoza.

U pismu providur Balbi izvješćuje o početku osmanskih napada na Sinj (stalni topnički napadi), teškoj situaciji za branitelje, gubicima u ljudstvu i materijalnoj šteti (izrijekom navodi da je zapaljen franjevački samostan), ali i – uz sve objektivne okolnosti koje nisu povoljne – naglašava vjeru u konačni uspjeh. Posebno se ističe uloga domaćih harambaša – Ivana Šimića i Antuna Grabovca.

Izvor : SD
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #59 on: July 01, 2015, 07:21:18 am »

Osmanlije su prodrle u tvrđavu, ali onda je krenuo protujuriš...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Veliko bogatstvo povijesnih izvora o novovjekovnoj povijesti Dalmacije u arhivima Venecije, Istambula, Zadra, Splita, Šibenika i drugdje još uvijek čeka temeljitu znanstvenu raščlambu. Stoga nije neobično pronaći dotad nepoznati dokument koji nerijetko daje jedinstven uvid u neku povijesnu pojavu ili događaj.

Velika obljetnica opsade Sinja iz 1715. godine bila je motiv da se krene s istraživanjima tog povijesnog razdoblja. Viteško alkarsko društvo Sinj posljednjih nekoliko godina financiralo je više istraživanja nekolicine istraživača.

Prošle godine jedno takvo istraživanje dobilo je i podršku Hrvatske zaklade za znanost koja je poduprla projekt “Moderna geopolitika Jadranskog mora, 1493.-1918.“ pod vodstvom prof. dr. sc. Josipa Vrandečića s odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. U sklopu ta dva projekta autor ovog teksta krenuo je u potragu za dokumentima koji oslikavaju povijest Cetinske krajine u doba slavne i čudesne obrane Sinja u ljeto 1715. godine.

Evo rekonstrukcije tih događaja:

Priprema napada

Osmanlijske pripreme za napad na Dalmaciju započele su još u kolovozu 1714. godine prije službenog izbijanja rata. Nakon izbijanja neprijateljstava početkom 1715. godine otpočele su mletačke pripreme za obranu Cetinske krajine.

Straže na planinskim prijelazima i pojačanja poslana u tvrđave nisu mogla odvratiti ogromne osmanske vojne snage koje su se gomilale na granicama mletačke Dalmacije. Izvještaji su govorili o 40-50 tisuća vojnika što se činilo nevjerojatnim čak i donosiocima vijesti.

To je potaknulo Mlečane na zauzimanje obrambenog stava te je glavna briga posvećena pripremanju obrane tvrđava poput Knina, Sinja i Čitluka. Mlečani su pri tome bili u povoljnijem položaju jer su pojačanja mogla pristizati morem u dalmatinske luke koje su od graničnih tvrđava bile udaljene najviše dan hoda, a Osmanlije nisu imali učinkovitog načina opskrbljivanja vojske preko dinarskih planina.

U Sinj su pojačanja stizala jedno za drugim tokom cijelog srpnja tako da je pred opsadu posada brojala oko 850 ljudi s desetak topova.

Sredinom srpnja straže na planinama su opozvane, te je većina naroda povučena prema jugu u okolicu Konjskog. Odlučna obrana spremala se jedino u tvrđavama te u zemljanom utvrđenju na današnjoj cetinskoj adi Okruglo koja se u izvorima naziva Otok mali.

Tragična sudbina

Napad na Cetinsku krajinu započeo je 23. srpnja kada su prve osmanlijske postrojbe prešle Prolog te krenule u pustošenje okolice Hrvaca i Glavica. Njima se suprotstavilo 20-ak prekaljenih Cetinjana na čelu s vitezom don Ivanom Filipovićem-Grčićem, serdarima Vučkovićem i Tomaševićem, harambašom Matom Žankom, Franom Surićem i drugima te je palo prvih nekoliko žrtava s obje strane.

Sutradan je nastavljeno pustošenje zapadnog dijela Cetinske krajine, a pripremljena obrana Otoka privukla je 25. srpnja snažni napad Osmanlija. Na adici Otok mali sklonili su se stanovnici Otoka, a u pomoć im je došlo 70-ak naoružanih Košućana i Brodarićana.

Prema izvještaju, na utvrđenje je izvedeno pet juriša, a u posljednjem su Osmanlije grazeći preko mrtvih tijela poginulih suboraca zajazili Cetinu i prodrli u utvrdicu. Gubici napadača procijenjeni su na više od tisuću poginulih, pa su napadači bijes iskalili na braniteljima koji su svi pobijeni ukoliko se nisu spasili bijegom, a žene i djeca su odvedeni u roblje.

Napad na Otok ostavio je pogubni trag jer su nakon te opsade nestali skoro svi drevni rodovi koji su nastanjivali to mjesto. Taj napad unio je nemir među branitelje Sinja, ali je i prisilio napadače da čitav sljedeći dan izgube na zbrinjavanje svojih mrtvih.

Tek je 27. srpnja nastavljena navala na Glavice i Brnaze, čije je spaljivanje dimom obavilo i samu tvrđavu. Providur izvještava da je prikupljena ljetina još bila na poljima. Kako nitko od Cetinjana nije dotad imao srca zapaliti svoju sirotinju koja im život znači, on je dao naređenje da se to spali kako ne bi poslužilo neprijatelju.

Idućih nekoliko dana Osmanlije su se posvetili pljačkanju i pustošenju Cetinske krajine, a jake snage uputile su se prema Vrlici koja je i osvojena. Vijest o padu Vrlike i zloj sudbini branitelja povisila je odlučnost providura Balbija da se brani do kraja.

Pašine prijetnje

Osmanlije su idućih dana nastavili s pustošenjem po Cetinskoj, Kninskoj, Drniškoj i Zadvarskoj krajini, a 4. kolovoza na brežuljcima u selu Glavice pojavio se paša u pratnji uglednijih Osmanlija te je razgledavao sinjsku tvrđavu i procjenjivao njezinu obranu. Konačno je 5. kolovoza došao dan kad se pojavila sva silina osmanlijske vojske koja se utaborila na očigled tvrđave, a providur Zorzi Balbi je zapisao da toliku vojsku nije mogao ni zamisliti da postoji, a kamoli povjerovati da se uputila prema njemu.

Iz osmanskog tabora harambaša Ćalić javio je Balbiju pašine riječi “Za šest ću dana osvojiti tvrđavu, pa makar izgubio cijelu vojsku“. Osmanlije su raspolagali s četiri velika topa i više manjih, te s dva mužara za bacanje bombi; bile su pripremljene brojne ljestve, koševi i snoplje za grudobrane i drugo potrebno za opsadu.

K tomu je javio da neprijatelja ima 60.000, te je odlučeno da se vojnici iz isturenih mletačkih položaja povuku u tvrđavu.

Sljedeći dan posada je pismima pozvana na predaju, te im je ponuđeno da se povuku s oružjem i prtljagom ili će u slučaju poraza svi biti najteže kažnjeni (to je podrazumijevalo nabijanje na kolac). Providur Balbi je u tim pismima prepoznao rukopis fratra Galuzzija koji je početkom rata prebjegao Osmanlijama, što ga je dodatno ozlojedilo, te je odgovorio je da namjerava braniti tvrđavu do posljednje kapi krvi.

Poslije toga uslijedio je početak opsade 7. kolovoza kopanjem rovova na puškomet od utvrde. Opkopari su padali mrtvi pokošeni od braniteljske vatre ravno u rovove kao u grob, a prilikom bodrenja posade u oko je ranjen i sam providur Balbi koji se u izvještaju pohvalio da je prvi krvlju okupao zidove grada.

Zapaljena crkva

Prema njegovim riječima, otada vatra nije jenjavala ni sa jedne strane ni na tren, nego je samo postajala sve jača, tako da se činilo da se tvrđava nalazi usred ognja paklenog. Sljedeće noći zapaljena je nova franjevačka crkva u sinjskom varošu.

Nakon kopanja rovova postavljene su i topničke bitnice tako da je 8. kolovoza započela i topnička vatra na grad, a Balbi je na temelju prikupljene đuladi procijenio da neprijatelj tuče topovima od 30, 12 i 9 funti, te mužarima od 100 i 300 funti. Vatra iz tvrđave imala je veliki učinak na napadače, ali posada nije imala ni trenutka odmora, a kamoli sna.

Idućih dana slijedila je nesmiljena puščana i topnička pucnjava s obje strane. Važan moralni učinak imale su četiri rakete koje su 12. kolovoza ispaljene na brdima južno od Sinja po naređenju generalnog providura Angela Ema, a koje su braniteljima i napadačima poslale poruku da mletačka glavnina dolazi u pomoć za četiri dana. Nakon toga Osmanlije su pojačali pritisak iz rovova, a počeli su topništvom tući tvrđavu i po noći. Od žestoke vatre providur Balbi dva je puta skoro poginuo, izvlačeći se čak ispod srušenog zida.

Ujutro 14. kolovoza, nakon šest dana bombardiranja, osmanske trupe u punom su sastavu navalile na grad. U općem jurišu koji je trajao tri sata uspjeli su se probiti na nasipe Korlata, utvrđenja na zapadu tvrđave, te tamo istaknuti više svojih zastava.

Branitelji su ih u teškoj borbi konačno potisnuli protujurišem te je uslijedio bijeg neprijateljskog pješaštva sve do Jasenskog preko Cetine. Paša ih s konjaništvom koje je stajalo u pričuvi nije uspio na vrijeme zaustaviti. Razmjena vatre ipak nije prestajala cijeli dan.

Gospina pobjeda

Noć s 14. na 15. kolovoza u tišini su povučeni topovi, a ujutro je napušten i rov pod tvrđavom. Prema Balbijevim riječima branitelji su vidjevši pobjedu proslavili blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo, časteći njezin lik, koji je bio prenešen iz nove crkve u Varošu u crkvu u tvrđavi. Predali su joj svoja srca u znak zahvalnosti za njezinu čudotvornu pomoć i zaštitu.

Oko 19 sati neprijatelji su počeli napuštati glavni tabor, te je on do 23 sata u potpunosti napušten. Zorzi Balbi je bitku Angelu Emu sažeo sljedećim riječima:

“Ostavljeno mnošto ljestava, snopova, koševa, mašklina, motika, poluga, bombi i granata govorilo je o žurbi u kojoj je izvedeno povlačenje. Dvije zastave koje sam vam poslao, te golemi humak pod kojim su pokopani poginuli napadači govore svijetu o srčanoj borbi posade.

Ruševine grada govore o žestini napada neprijateljskog topništva, dok nepregledni rovovi i koševi govore o brojnosti neprijatelja. Sve je to, pak, svjedočilo o uspješnoj obrani tvrđave Sinj uz zagovor Blažene Djevice Marije, a pod zapovjedništvom moje malenkosti, kojeg ste vi mudro savjetovali i hrabrili, koja je tako očuvana pod mletačkom vlasti na vječnu slavu mletačkog oružja.“

Zašto se zapravo turski paša povukao?

Opsada Sinja pokazala je, kao i druge opsade dalmatinskih gradova i tvrđava u prethodnom 17. stoljeću, prednosti mletačkog strateškog položaja na istočnojadranskoj obali, važnost usklađenih akcija profesionalne vojske i krajiških četa, te učinkovitost modernih utvrđenja i vatrenog oružja koje su Mlečani masovno primijenili.

Ipak, povlačenje Osmanlija ispod Sinja nije do kraja bilo jasno ni samim Mlečanima tako da sve do listopada prikupljali obavijesti o tome. Konfidenti su javljali da je paša povlačenje opravdavao gubitkom dvaju najvećih topova početkom opsade, te umorom i bolešćinama koje su pogodile vojsku, tako da se s oslabljenim redovima nije usudio suprotstaviti odmornoj mletačkoj vojsci te tako riskirati gubitak topništva i slično. Veliku štetu nanijela mu je paljevina Gospine crkve u sinjskom varošu jer je u njoj bilo prikupljeno opljačkano žito kojim je namjeravao hraniti svoju vojsku. Prema doušnicima, pod Sinjem je poginulo 3000 napadača, ali ima izvještaja i o znatno većim gubicima sve do 15.000 poginulih. U jednom izvještaju kaže se da Turci govore kako ih je voda iz Cetine sve poubijala.

Popis napadača: Tatari, Bosanci, Albanci...

Među dokumentima pohranjenim u Veneciji nalazi se i popis osmanlijske vojske pod Sinjem, prema izvještajima doušnika iz Livna Ta je vojska brojila 76.000 ljudi:

12 tisuća Tatara pod zapovjedništvom kanovog sina
8 tisuća Turudija iz Azije
10 tisuća Osmanlija iz Bugarske pod rumelijskim pašom
1000 Osmanlija pod Maras-pašom
1000 albanskih i crnogorskih Osmanlija pod Seliman-pašom
4 tisuće Albanaca pod Mamut-Begovićem
2 tisuće Osmanlija iz Hercegovine
3 tisuće janjičara pod svojim agom
6 tisuća Sejmena pod Seli-Agom Ćurćićem
1000 Osmanlija pod kliškim pašom
12 tisuća Osmanlija pod bosanskim pašom
13 tisuća kiriđija s 15 tisuća tovarnih životinja
3 tisuće opkopara,
te mnoštvo ostalih obrtnika

Cekin za svaku odsječenu glavu

Izvještaji providura Zorzija Balbija govore o junaštvu odabranih Cetinjana, te su mnogi od njih nakon bitke nagrađeni odlikovanjima i novčanim nagradama za junaštvo i zasluge.

Zlatnom medaljom na zlatnom lancu nagrađeni su don Ivan Filipović Grčić, serdar Jakov Tomašević, serdar Bože Vučković, harambaša Mate Žanko, Guvernadur Marko Lučić (iz Makarske gdje se kasnije također trčala alka) i Frane Surić.
Srebrnom špiodom nagrađena su devetorica, među kojima Grgo Bajić iz Vojnića, Lazo Kovačević, te Marko Akrap iz Biska.
Za otete neprijateljske zastave s po četiri dukata nagrađeni su Ilija Tomašević i Luka Filipović Grčić, a mnogi su Cetinjani dobili po jedan cekin za svaku odsječenu neprijateljsku glavu.
O tim junacima ostalo je malo stvarnih tragova, tek poneki potpis, križić ili pečat. Tim je važniji pronalazak prijevoda pisma fra Pavla Vučkovića kojim se on javlja iz zatočeništva, te izvornika pisma kojim se vitez don Ivan Filipović Grčić javljao mletačkim vlastima sa svoje diplomatske misije u Livnu.
Uz Cetinjane bilo je i Talijana, Francuza...

Cetinsku krajinu branili su svi njezini stanovnici dok nisu nadvladani te su mletačke vlasti donijele odluku o njihovom povlačenju prema glavnini vojske u Klisu.

U tvrđavi je bila smještena profesionalna vojska i nešto više od stotinu odabranih krajišnika Cetinjana i drugih Dalmatinaca. I u profesionalnoj vojsci otprilike jednu trećinu činili su Dalmatinci, a bilo je vojnika iz Italije i Francuske, te ostalih zemalja zapadne i sjeverne Europe.

Kako je sve teklo

kolovoz 1714. - počele osmanlijske pripreme za napad na Dalmaciju
početak 1715. - krenula neprijateljstva i otpočele mletačke pripreme za obranu
proljeće 1715. - na granicama se gomila ogromna osmanska vojska
srpanj 1715. - u Sinj pojačanja stižu gotovo svakodnevno
sredina srpnja - straže na planinama su opozvane, narod povučen u okolicu Konjskog
23. srpnja - prve osmanlijske postrojbe pustoše po Cetini, prvi okršaji
25. srpnja - snažni napad Osmanlija na Otok
27. srpnja - spaljena sela Glavice i Brnaze
prvi dani kolovoza - stiže vijest o padu Vrlike
4. kolovoza - pred Sinj stigao paša kako bi procjenio obrambene snage grada
5. kolovoza - silna osmanlijska vojska i utaborila se pred tvrđavom
6. kolovoza - posada je pismima pozvana na predaju
7. kolovoza - Osmanlije kopaju rovove oko grada, ranjen providur Balbi
8. kolovoza - počela topnička vatra na grad, koja je danonoćno trajala idućih šest dana
14. kolovoza - opći juriš Osmanlija na tvrđavu
15. kolovoza - neprijateljski tabor potpuno napušten

Izvor : SD


* 1.jpg (223.57 KB, 752x627 - viewed 181 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 [4] 5   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.036 seconds with 22 queries.