PALUBA
March 29, 2024, 12:13:39 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 [3]   Go Down
  Print  
Author Topic: Sovjetski višecevni lanser raketa - Kaćuša  (Read 37250 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #30 on: November 09, 2020, 12:04:46 pm »



Quote
German veterans' statements about the Katyusha (also often called "Stalinorgel" / Stalin Organ) are numerous and at first quite contradicting. In this video we put them in context and compare the information with the information that is available to us, namely with various quotes from military historians as well. Since, there are some people that note that veterans "disprove"/contradict various points by historians or the other way round. Yet, for the most I disagree, the "contradiction" is mostly on a superficial level and/or a lack of context.



Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #31 on: February 28, 2021, 01:44:30 pm »

Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #32 on: May 04, 2022, 01:40:52 pm »




BM-13, učesnik parade 2020. godine u Tiraspolju povodom 30-godišnjice (nepriznate) samostalnosti Pridnjestrovlja.




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* BM-13 Kaćuša - Transnistria.jpg (179.66 KB, 1280x775 - viewed 7 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #33 on: May 04, 2022, 03:43:52 pm »




Fotografija sa parade 2020. godine u Tiraspolju.




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* BM-13 Kaćuša - Transnistria-1.jpg (304.38 KB, 1600x972 - viewed 12 times.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #34 on: July 03, 2022, 07:21:02 pm »

Kaćuša – Stalјinove orgulјe

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Istočni front, južni sektor. Dve baterije BM-13-16 u akciji

Tokom 1919. godine obezbeđena su sredstva za istraživanje revolucionarnih teorija inžinjera Nikolaja Ivanoviča Tihomirova, koji je nameravao da razvije raketu koja je istovremeno i raketa i lanser. Laboratorija u kojoj je radio bila je u sklopu prvog istraživačkog instituta za raketnu tehnologiju u Sovjetskom Savezu, čiji je jedan od glavnih projekata tog perioda bio razvoj rakete sa pogonom na čvrsto gorivo. Tihomirov se 1920. susreo sa Artemijevim, koji je već 1908. u tvrđavi Brest Litovsk izveo svoje prve eksperimente sa osvetlјavajućim raketama i kao vodeći naučnik, i kao takav bio delegiran od strane sovjetskih oružanih snaga da radi u laboratoriji. Laboratorija se 1925. seli u Lenjingrad, a godinu dana kasnije se vrše prvi uspešni eksperimenti sa raketama sa pogonom na barut. Prva raketa sa pogonom na bezdimni barut biva ispitana 3. marta 1928. Projektil je leteo nekih 1300 metara. Nakon smrti Tihomirova aprila 1930, Petropavlovski postaje direktor instituta. Sa vojne akademije „Feliks Đeržinski“ nekoliko oficira artilјerijske struke biva premešteno u laboratoriju. Maršal Tuhačevski, koji je razumeo vrednost ovih projekata, odvojio je laboratoriju od istraživačkog artilјerijskog instituta. Na kraju 1932. dobija i novog direktora – Klemenova.

U celom razvoju projektila, najveći problem je bila stabilizacija projektila, lija je tačnost bila veoma mala i imala mnogo rasturanja. Sredinom 1933, nakon propasti brojnih eksperimenata, Artemijev je predložio da se reaktivne akete kalibra 82 i 132 mm stabilizuju aparatom za vođenje.Prvi uspeh, i potvrda inovacije Artemijeva, dogodila se na testiranju projektila RS-82 i RS-132, koji nisu odstupili od trajektorije leta na dalјiinama od 5 do 6 hilјada metara. Jedan od najbitnijih saradnika na ovom projektu bila je kompanija Volga German G.e. Langemark, koja je upravlјala prviom odelјenjem laboratorije koja je radilo na testiranju raketa sa pogonom na barut. U nekoliko izvora se Langemark, koga je kasnije ubila GPU, pominje kao „otac Kaćuše“. Na čelo laboratorije 1935. dolazi Kostikov. Zbog njegovih uspešnih istraživanja 18. avgusta 1941. dobija orden Heroja Sovjetskog Saveza.

Određeni napori su učinjeni na prevazilaženju problema slabe preciznosti projektila RS-82 i RS-132 istraživanjem mogućnosti gađanja plotunom. Lansirne šine za projektile, koje su već bile testirane ugradnjom pod krila aviona, oktobra 1938. su montirane na šasiju kamiona ZIS-5. Time je udaren kamen temelјac za samohodni lanser sa 24 raketa kalibra 132 mm. Lansirne rampe su bile ugrađene pod uglom ka prednjem kraju šasije, ali nisu lansirane preko kabine kamiona. To je imalo određenih nedostataka: znatnu nestabilnost prilikom lansiranja, oštećenje vozila i lansirne aparature gasovima temperature 1100 – 1200 stepeni. Kako bi se izborili sa tim, drugi model je ugrađen  na troosovinski kamion ZIS-6. Na specijalni ram je ugrađen isti broj lansirnih šina. Ram lansera je bio pod određenim uglom, a elevacija se mogla podešavati od 15 do 45°. Aprila 1939, konstruktori sa Raketnog instituta iz Moskve, Popov i Galkovski, razvijaju dva samohodna raketna lansera. Model koji je Popov modifikovao gađao je preko kabine vozila i imao 16 lansirnih šina. Tako je napravlјen lanser BM-13 „Eresa“.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Jedna od prvih verzija, proizvedena 1938, ugrađena na kamion ZiS-6

Kako bi bili sigurni, u početku nisu sve rakete lansirane odjednom. Rakete, koje su ispalјivane mehaničkim putem iz kabine, u intervalima od pola sekunde, prvo su morale biti pripremlјene. Od 1943. sve rakete su se lansirale jednim sistemom palјenja.

Septembra 1939. Eresa je poslata na opitovanje. Rakete su palјene električnim putem, specijalnim piropatronama. Sistem je mogao da gađa jedinačnom vatrom ili plotunom. Lansiranje raketa je sada bilo moguće iz kabine kamiona, ali i van njega. Proizvedena su šest lansera ovog tipa. Pet lansera je poslato u trupno testiranje, dok je šesti poslat u Sevastopolј kako bi ga ispitale obalske jedinice. Priprema za palјbu trajala je od 5 do 10 minuta, zavisno od uvežbanosti posluge. Punjenje sistema je trajalo 5 minuta, dok je za lansiranje plotunom bilo potrebno 15 do 20 sekundi. Poslugu je činilo 5 do 7 lјudi, u zavisnosti od kalibra i tipa lansera. Radijus kretanja vozila iznosio je oko 200 km.

Komitet državne odbrane bio je vrlo impresioniran demonstracijom raketnog oružja, tako da je u leto 1941. odlučeno da se krene sa serijskom proizvodnjom. Prednosti novog oružja zasenile su njegove nedostatke: dok je kod konvencionalne artilјerije bilo potrebno menjati cevi nakon 1000 do 3000 ispalјenih projektila, lansirne šine su se mogle koristiti bez ograničenja. Glavna slabost novog oružja bio je demaskirajući efekat, jer je prilikom palјbe otkrivala svoj položaj i to se moglo videti sa većih dalјina.

U vreme nemačkog napada na Sovjetski Savez, u Moskvi se nalazilo 7 pogona za proizvodnju i 3000 projektila. Istog dana, u moskovskoj fabrici „Kompresor“ se otpočelo sa serijskom proizvodnjom lansera BM-13. Proizvodnja je mogla da potraje samo do oktobra 1941, kada je fabrika preselјena u Čelјabinsk. Proizvodnja je nastavlјena već u februaru naredne godine.
Avgusta 1941. na kamion ZIS su montirana tri reda lansirnih šina, čime je omogućeno lansiranje 36 raketa M-8. U jesen iste godine, lanser BM-8-48 ugrađen je na kamion ZIS-6, koji je mogao da lansira salvu od 48 raketa za manje od pola minuta.

Sovjetski kamioni su se proizvodili u fabrici Josif Stalјin, koja se prethodno zvala AMO (Avtomobilьnoe Moskovskoe Obщestvo). U Rusiji je 1916. bilo šesnaest fabrika automobila, od kojih su najpoznatije i najvažnije bile one koje su se nalazile u Gorkom, Moskvi i Jaroslavu. Model ZIS-6, čija se šasija koristila u proizvodnji Kaćuša, ušla je u serijsku proizvodnju 1933. Trotonski ZIS-5 je proizvođen do sredine tridesetih godina, kao i 1,5-tonski GAZ AAA. Oba tipa kamiona su proizvođena za potrebe Crvene Armije. Kamion ZIS-5 je za pogon trošio različita goriva, a kurbla je garantovala palјenje i po ciči zimi.

Fabrike podizvođači su zbog nemačkog napredovanja ka Moskvi krajem 1941. takođe preselјene na Ural. Prvih dana rata, na proizvodnji Kaćuša je bilo angažovano više od 200 fabrika, ali je nedostatak kamiona uskoro postao problem. Nedostatak kamiona se mogao nadoknaditi samo kroz program „Lend-Lease“. Od juna 1941. do septembra 1945. zapadni Saveznici su odobrili slanje 427 284 kamiona Sovjetskom Savezu, od kojih je 409 526 stiglo na odredište. Tako je napravlјen skok broja kamiona u Crvenoj Armiji sa 272 600 kamiona 1941. na 664 500 kamiona 1945. godine. Lanseri su se sada ugrađivali gotovo isklјučivo na američke kamione tipa Studebaker i GMC.

U periodu između 1941. i 1942. u naoružanje su uvedena tri nova tipa lansera: 36-struki lanser kalibra 80mm, ugrađen na kamion ZiS-6, najpoznatiji lanser tipa M-13 (na vozilima ZiS-6, T-70 i T-60) i šesnaestostruki lanser  kalibra 300 mm, tipa M-31, koji se montirao na šasiju kamiona GAZ AA.

Kaćuše su izrađivane u kalibrima 60, 70, 80, 130,132, 140, 280 i 300 mm, od kojih su najčešći bili kalibri 80, 132 i 300 mm. Broj lansirnih šina je varirao, tako da su bili prisutni modeli sa 4, 12, 16, 24, 30, 36, 48 i 60 lansirnih šina. Osnovni model Kaćuše u jedinicama Crvene Armije bio je tip BM-13 sa lansirnim šinama dužine 5 m, ugrađenih na kamione tipa ZiS-6, odnosno ZiS-151.
Lanseri su ugrađivani i na rečne monitore i brodove Crnomorske flote. Za tu namenu su upotreblјavani lanseri tipa M-8-M, M-13-M a kasnije i M-8-24 i M-13-16. Ovi lanseri su upotreblјavani u podršci kopnenim jedinicama na Krimu, poluostrva Kerč i u borbama oko Novorosijska. Pomorska jedinica kod Novorosijska je bila koja je naoružana ovim oružjem. Prva borbena upotreba vezuje se za 12. decembar 1942, kada su četiri čamca ispalila dvadeset salvi. Prema sovjetskim izvorima, Kaćuša je odgovorna za potapanje nemačkog torpednog čamca južno od Novorosijska, koje se desilo marta 1943.

Pored Crnomorske flote, Kaćuše su svoj put našle i u drugim, manjim, flotilama (na Onjegi i Azovskom jezeru), a 1945. godine su ušle i u naoružanje brodova Tihookeanske flote.
Prvi testovi u borbenim uslovima izvršeni su na Dalekom istoku. Lansirne šine RS-82 ugrađene su na lovački avion I-16 i njima su, kako se tvrdi, 1938. godine u 85 borbenih letova oboreno 10 japanskih bombardera.

Razvoj i testiranje, kao i sama upotreba „Ereze“, bila je strogo čuvana tajna. Čini se da su posluge bile regrutovane iz redova NKVD i policije. Novo oružje čak nije prikazano ni savezničkim atašeima akreditovanim u Moskvi. To ne bi bilo čudo da se takva praksa nije nastavila čak i u vreme kada su Nemci uspeli da zarobe određeni broj komada novih lansera. Kako su nastojali da sakriju novo oružje čak i od pripadnika svoje vojske, ne čudi reakcija sovjetskih vojnika koji su pri prvom susretu sa dejstvom novih lansera paničili i sakrivali se.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] BM-13-16

Formiranje male jedinice naoružane Kaćušama naredio je sam Stalјin. Nova jedinica, ranga baterije, formirana je 28. juna 1941. pod komandom kapetana Flerova. Nekoliko vojnika iz artilјerijske škole „Feliks Đeržinski“ pridodato je jedinici. Stalјinovim naređenjem, baterija je upućena u najopterećeniji sektor – centralni, gde su Guderijanovi tenkovi nezadrživo napredovali.
Nemačke jedinice su 13. jula 1941. zauzele Oršu, jednu od najvažnijih železničkih čvorišta u centralnom sektoru. Samo dan kasnije, železnička stanica je bila zatrpana nemačkim ratnim materijalom, tako da je nesvesno postala meta sovjetskim Kaćušama. U 1515 časova, otvorena je vatra, koja je trajala 15 do 20 minuta. Lansirano je oko 100 raketa kalibra 132 mm. Kao rezultat napada, nemački vozovi pogođeni, municija uništena, tenkovi izgoreli…

Od 1. jula 1941. do 1. jula 1945. proizvedeno je 12 197 „orgulјa“, koje su nesumnjivo dale veliki doprinos pobedi Sovjeta nad jedinicama Sila osovine.



* kacuse.jpg (11.22 KB, 700x343 - viewed 4 times.)

* prva.jpg (22.76 KB, 699x499 - viewed 4 times.)

* bm_13_16.jpg (19.66 KB, 597x303 - viewed 4 times.)
Logged
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 9 464



« Reply #35 on: November 01, 2023, 05:25:02 pm »

Pre 85 godina, 1. novembra 1938. godine, obavljena su prva ispitivanja višecevnog raketnog sistema M-13.

Razvijen je u NII-3 pod rukovodstvom I.I.Gvaija i A.G. Kostikova. Sistem M-13 je bio razvoj teme instalacije sa više punjenja, na kojoj je Institut za istraživanje mlaznjaka u početku radio za postavljanje na bazu tenkova.

U februaru 1938. godine pojavila se ideja o stvaranju višestrukog raketnog sistema od 24 lansirne vođice. Postavljen je na šasiju kamiona ZIS-5. Rakete 132 mm su kreirane u nekoliko verzija, uključujući i hemijske. Naknadni rad se fokusirao na stvaranje visokoeksplozivnih fragmentacionih i raketnih projektila.
Originalni dizajn uključivao je bočno gađanje, što je omogućilo povećanje broja lansirnih rešetki.

Međutim, ovaj dizajn je imao nedovoljnu stabilnost, što je u velikoj meri uticalo na tačnost vatre, pa je 1939. godine odlučeno da se napravi poboljšani sistem M-13 - sa izduženim vođicama za 16 raketa. Takođe, noseće vozilo lansera ZIS-5 zamenjeno je stabilnijom i unapređenom šasijom kamiona ZIS-6.

U ovom obliku, instalaciju M-13 usvojila je Crvena armija juna 1941. godine. Upravo su je na frontu od milja nazvali „Kaćuša“.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Izvor


* Kaćuša.jpg (71.87 KB, 720x525 - viewed 1 times.)
Logged
Pages:  1 2 [3]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.026 seconds with 24 queries.