Prije par dana bio je najavljeno rušenje interneta, pa evo članak vezano za to.
---------------
Iako je ‘haktivistička’ grupa dosad srušila nekoliko internetskih stranica, najavljeni sutrašnji napad na ‘mrežu svih mreža’ posve je druga priča.
RUŠENJE INTERNETA Rakar: Anonymousi prijete uprazno.
Sutra ustanete, popijete kavu i odlučite provjeriti elektroničku poštu, status na Facebooku ili, pak, možda “twitati” što ste sve sanjali. Upalite računalo, odete na omiljeni internetski pretraživač, kad ono − ćorak. Interneta nema. Kod onih ovisnih o mreži svih mreža nastupit će panika, a i ostali koji se internetom često služe neće se osjećati ugodno.
Ako se to sutra uistinu dogodi, onda je internetska “haktivistička” grupa Anonymous ostvarila prijetnje koje već neko vrijeme odašilje − onesposobila je internet u “Operaciji zamračenje”, i to zbog sve većih restrikcija koje se nameću webu. No, takav je scenarij, na sreću, malo vjerojatan...
− Iznenadio bih se da se uopće i primijeti neka malena smetnja u radu interneta. Već bi samo to bio veliki uspjeh Anonymousa. Rušenje ili onesposobljavanje interneta teško je izvedivo ne samo zbog njegova opsega i strukture, nego i zbog vojske profesionalaca koji se brinu da se takvi slučajevi “cyber-terorizma” ne dogode − tvrdi komunikacijski stručnjak Marko Rakar.
U velikom intervjuu za BBC britanski stručnjak za cyber-sigurnost Alan Woodward naveo je kako bi sve hakeri mogli pokušati srušiti internet. Anonymousi tvrde da će napasti Domain Name System (DNS) te ga pokušati onesposobiti... Zadaća DNS-a jest podjela interneta u pojedine domene, ali i “prevođenje” slovnih znakova koje upišete u pretraživač u ono što računalo, odnosno internet, zaista koristi − brojeve ili IP adresu. Woodward ga uspoređuje s “telefonskim imenikom interneta”.
− Ako se spriječi pristup takvom telefonskom imeniku, internet se može onesposobiti. Naime, teorija ovakvog napada temelji se na tome da je Domain Name System razgranat: počinje s 13 IP adresa na vrhu, svaka od njih “komunicira” s nižom razinom, koja potom prelazi na još nižu razinu i tako dalje. Iza svih tih adresa stoji još veći broj servera − tvrdi Woodward te napominje kako, u slučaju da netko uspije onesposobiti jednu ili svih 13 “najviših” adresa tako da više ne “komuniciraju s ostalima”, ubrzo više nitko ne bi mogao koristiti adrese koje poznajemo.
Rakar, pak, tvrdi suprotno...
− Ako bi se teoretski uspjeli srušiti serveri iza tih 13 adresa, čak ni to ne bi imalo posebnog utjecaja. Naime, za postizanje učinaka napadi bi morali trajati danima, što je gotovo nemoguće izvršiti a da vas se ne otkrije − kazao je komunikacijski stručnjak.
No, pojavila se sumnja da su hakeri uspjeli točno locirati servere na vrhu, te se tada pojavila teorija da će hakeri DDOS napadima napasti vrh sustava. DDOS napadi preplave server s toliko zahtjeva da više nije u stanju odgovoriti na legitimne zahtjeve, što bi se zatim prenijelo na cijelu mrežu.
To bi se moglo postići tako što bi hakeri tuđa računala uz pomoć virusa pretvorili u “botove za slanje zahtjeva”, čega vlasnici uopće ne bi bili svjesni. Naime, ista tehnika koristila se krajem veljače, kad je spriječen pristup stranici Interpola. Postavlja se pitanje, međutim, je li moguće koristiti slične postupke kako bi se stvorilo dovoljno prometa da se zaista zaustavi čitav internet.
− Ako Anonymousi nisu izumili neku revolucionarnu tehniku napada, izvesti nešto takvo iz daljine na razini cijelog interneta vrlo je teško. Postoji, međutim, teoretska mogućnost da se fizički ulogiraju na server i izbrišu podatke s njega. I tu su im profesionalci doskočili jer svaki server ima svoj “backup”, koji odmah preuzme funkcije napadnutog servera − objasnio je Rakar, naglašavajući da su se Anonymousi dosad koncentrirali na DNS napade, te nemaju alate ni kapacitete za takve pothvate na razini cijelog interneta. Ipak, nije da Anonymousi nemaju drugih načina napada...
− Mogu se fokusirati na takozvanu core infrastrukturu velikih internetskih providera. Na meti bi tada bili “switchevi” koji preusmjeravaju mrežni promet. Ako uspiju, u najboljem scenariju određeno geografsko područje ostalo bi bez interneta, ali na ograničeno vrijeme. Ni to nije nimalo lako izvesti − zaključio je Rakar.
Vlado Ozretić
Tajnost je ključ obraneAko Anonymousi ne mogu srušiti internet, kakav je onda cilj njihovih prijetnji?− Vjerojatno to čine radi medijske pozornosti i zbog toga da netko negdje u nekoj sobi sa serverima “trtari” i pita se je li učinio sve što je trebao. Ljudi koji se bave zaštitom već su poduzeli sve korake zaštite, i one za koje mi ne znamo. Nisu ludi javno objaviti što su točno napravili i time olakšavati eventualne buduće napade. To se ne radi... − objasnio je Rakar.
‘Pretjerivanje’Woodward, pak, upozorava da će, ako hakeri postignu da DNS napadne sam sebe tehnikom “pretjerivanja”, velik dio interneta postati nestabilan te sprječavati sve nas da se spojimo na sustave na koje se svakodnevno oslanjamo. “Pretjerivanje” je proces koji se koristi činjenicom da DNS na upit šalje više informacija nego što je bio zahtjev i da je relativno lako “falsificirati” adresu s koje je upit poslan.
Izvor :
SD
