PALUBA
March 28, 2024, 06:12:53 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno, dopuna Pravilnika foruma PALUBAinfo, tačka 22
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 [4]   Go Down
  Print  
Author Topic: Borbe na Savi i Dunavu 1914-1915. godine  (Read 37575 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kosmonaut
Guest
« Reply #45 on: February 10, 2022, 03:13:40 pm »

Hvala, nisam vidio u ovom obliku, mozda je ovo samo za rijecne sidrene mine radi struje toka i boljeg ankeriranja?
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #46 on: February 10, 2022, 03:27:58 pm »

Jeste, Ovo su bile obične morske mine, pa su ih malo modifikovali za rečnu upotrebu.
Logged
Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 9 459



« Reply #47 on: February 10, 2022, 05:13:43 pm »

Trojna invazija (1915)
Snage, raspored i planovi Centralnih sila
-------------------

Srpske snage i raspored

.....Osim toga, Pariz je za neposrednu odbranu Beograda odvojio tri obalska topa 138 mm M1893. Britanci su u Beograd poslali detašman pod komandom admirala Ernesta Trubridža. U sklopu britanskih snaga nalazile su se četiri baterije kraljevskog marinskog korpusa sa osam topova 120 mm Mark III, te sekcija za podvodno miniranje majora Eliota. Osim toga, s Malte se do Soluna doplovila parna torpedna barkasa pod komandom poručnika Kera. Torpedni čamac prebačen je železnicom do Beograda i porinut u Dunav. Britanska baterija br. 1 smeštena je na Velikom Vračaru, a dva topa baterije br. 4 tek 7. oktobra prebačena su iz Grocke na Banovo Brdo. Konačno, Rusija je poslala dva stara mornarička topa 152 mm/45 M1877, te odred od 106 pomorskih inženjeraca kapetana Jurija Volkovickog, odred od 24 marinca poručnika Vasilija Grigorenka, kao i pukovnika Petra Dobrova sa 71 vojnikom.

Ruski i britanski marinci blokirali su tokove Save i Dunava s dvadeset podvodnih mina sistema Naletova, šest lansirnih cevi za torpeda "vajthed M1912" i tri pregradne rešetke, a na svim važnim mestima postavljeni su reflektori "šukert", koji su noću "lovili" austrijske monitore i položaje na neprijateljskoj obali. Istovremeno, od britanskog torpednog čamca poručnika Kera, oklopljenog patrolnog broda "Timok", motornih čamaca "Jadar", "Pobeda" i "Sveti Đorđe", te ribarskih čamaca, dereglija i šlepova, improvizovana je i srpska rečna "flotila".

Izvod iz knjige Dušana M. Babca - "Srpska vojska u Velikom ratu 1914-1918", II izdanje, u izdanju Medija Centra "Odbrana"

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* srpska_vojska_u_velikom_ratu_1914-1918_vv.jpg (123.41 KB, 400x458 - viewed 3 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #48 on: February 12, 2022, 03:04:10 pm »

Torpedni čamac Terror of the Danube
05/11/2021  Branko Bogdanović

Nakon stupanja Otomanske imperije u Veliki rat (1. novembra 1914), Dunav je veliki strateški značaj kao veza sa Crnim Morem i Mediteranom.

Zahvalјujući novonastaloj situaciji, načelnik britanske vojne misije u Grčkoj, kapetan fregate Hjubert Kardejl (Hubert Cardale, 1875–1940)  je uspeo da ubedi britanski Admiralitet u neophodnost slanja određenih snaga u Beograd radi borbe sa austrougarskom rečnom flotilom. Na zasedanju Ratnog saveta (War Council) održanom 28. januara 1915, naime, doneta je odluka da se naruči izgradnja 12 monitora klase “Insekt“ (Insect class), koji bi u delovima bili transportovani do Soluna, potom, železnicom, prebačeni do Beograda i tamo skloplјeni.

First Sea Lord, admiral John Fisher (1841-1920), obećao je da će već sutradan Admiralitetu naložiti da počne projektovanje monitora. Brodovi su vođeni pod šifrovanim nazivom large China gunboats; prema projektima, trebalo je da imaju deplasman od 645 tona, dužinu od 70 metara, minimalnu zaštitu (deblјina čeličnih ploča oko 6 mm) i dva topa od 6 inča (152 mm) bez kupola. Posadu bi činila 4 oficira i 48 mornara smeštenih na palubi pošto mala visina trupa nije pružala dovolјno prostora za kabine. No, ubrzo se pokazalo da Ratni savet ima druge planove; monitori su u suštini bili namenjeni operacijama u Mesopotamiji.

Trubridžov crtež sa predlogom opreme “torpednog čamca“ i rekonstrukcija prema crtežu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Jedan od zagovornika većeg britanskog angažovanja na Balkanskom frontu, prvi lord Admiraliteta, Winston Churchill (1874–1965), odlučio je da preduzme hitne mere, makar one bile i simbolične; 19. januara/1. februara 1915. doneo je odluku o osnivanju British Naval Mission in Serbia pod komandom kontraadmirala ErnestaTrubridža (Ernest Troubridge, 1862-1926). Nakon propasti ideje o monitorima klase Insect, britanski poslanik u Srbiji Čarls Luis des Grac (Charles Louis des Graz, 1860–1940), vojni ataše George F. Phillips (1863–1921) i admiral Trubridž nekoliko puta su molili zapovednika Sredozemne flote na Malti da se u Beograd dopremi bar jedan torpedni čamac dužine 18 m i brzine od 18 čvorova. Konačno, u Valeti (Valletta) su odlučili da jednu nenaoružanu barkasu sa drvenim koritom adaptiraju u torpedni čamac i upute je u Srbiju.

Zastarela oklopna fregata HMS Egmont je od 1901. godine bila u funkciji ploveće baze (Egmont na vodi – Egmont afloat) stacionirane u Velikoj luci (Il-Port il-Kbir, Grand Harbour) La Valete. Tokom 1912, Egmont  je odvučen u britansko brodogradilište Chatham a ulogu vojno-pomorske baze Mediteranske flote preuzela je tvrđava Fort Saint Angelo. Zbog očuvanja tradicije, tvrđava je klasifikovana kao “Brod Nјegovog Veličanstva Egmont na kopnu“ (HMS Egmont Ashore). Sa fregate “Egmont na vodi“ je 1912. godine skinuta parna stražarska barkasa (HM Picket Boat, Tender to HMS Egmont) koja je služila za vezu sa kopnom i predata na upotrebu novoj bazi “Egmont na kopnu“. Početkom marta 1915, baza je ovaj zastareli parni čamac namenila kao pomoć misiji u Srbiji; u brodogradilištu Velike luke na njegovom pramcu je montiran trofuntovni brzometni top Hotchkiss 3-pdr 1.85″/40 QF Mark I a na bokovima – dva nadvodna torpedna aparata Dann’s Torpedo Dropping Gear (u vidu sohe sa kleštima) za torpeda 18″ (450 mm) Mark V.

Torpedni čamac je zvanično nosio naziv “H.M. Picket Boat, Tender to H.M.S. Egmont“.  No, u istoriji je ostao zabeležen kao The Terror of the Danube.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

“Novi“ torpedni čamac (dužine 13,6 m, sa maksimalnom brzinom od 12 do 16 čvorova) otpremlјen je u Solun. Kako bi barkasa na teretnom vagonu mogla da prolazi kroz tunele, u solunskoj luci je demontirano naoružanje i nadgradnja sa dimnjakom. U zoru 10 marta 1915, čamac je u tajnosti ukrcan na železničku platformu i upućen za Srbiju. “Tajni tovar“ je 21 marta stigao u Beograd i specijalno izgrađenim kolosekom prebačen u brodogradilište na Čukarici. Barkasa je u čukaričkom brodogradilištu ponovo montirana,  dodatno naoružana jednim mitralјezom kalibra 7 mm sistema Maksim M1909 i, 29 marta, porinuta u Savu.

Nadvodni torpedni aparat - Dann's Torpedo Dropping Gear (u vidu sohe sa kleštima,) sa torpedom 18" Mark V.Nadvodni torpedni aparat – Dann’s Torpedo Dropping Gear (u vidu sohe sa kleštima,) sa torpedom 18″ Mark V. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

“Teror Dunava“ je na austrougarske trupe imao više psihološki nego stvarni učinak. Poručnik Ker je izveo nekoliko bezuspešnih akcija protiv monitora i najviše efekta je imao dejstvujući protiv pešadije i pionirskih odreda koji su uklanjali mine ili radili na pontonskim mostovima. Kao najveći uspeh zabeležena je akcija izvedena aprila 1915, koja je, u suštini, predstavlјala – neupeh izazvan zabunom.

BRITANSKA VOJNO-POMORSKA MISIJA U SRBIJI 1915

Naime, da bi zavaralo srpsku “flotilu“ i artilјeriju, ali i izazvalo dejstvo srpskih topova i time otkrilo njihove pozicije, austrijsko Ministarstvo vojno je krajem februara 1915. godine u brodogradilištu Első Dunagőzhajózási Társaság u Budimpešti naručilo izgradnju lažnog monitora, tzv. “broda-mamca“ (Scheinmonitor, Köderschiff, Q Ship) – makete nalik na monitor SMS Maros. Maketa je izrađena od drveta i platna, bila je duga 50 m, sa gazom od 1,1 m, a opremlјena je sa dva lažna topa kalibra 150 mm i metalnim dimnjakom koji je ispuštao veštački proizveden dim.

Torpedni čamac Terror of the Danube na Dunavu, 25. jun 1915. MGB, Fi1 504.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Maketa je dovršena 7. aprila 1915. i za dva dana je pomoćnim vojnim parobrodom SMS Álmos došlepana Dunavom na poziciju 8. km udalјenu od Beograda. Austrijanci su pokušali da izazovu srpsku artilјeriju da dejstvuje po lažnom monitoru. Da bi situacija izgledala što uverlјivije, zaklonjen iza makete, monitor SMS Enns je iz topova kalibra 12 sm ispalio dva hica. No, srpska obaveštajna služba je od rezidenture u Rumuniji dobila informacije da se radi o lažnom brodu tako da artilјerija nije odgovarala na provokacije. Razočarani neuspehom, Austrijanci su u zoru 11. aprila, pomoćnom oklopnom topovnjačom SMS Linz, “brod-mamac“ otšlepali do Zemuna i ukotvili ga uz bolnički parobrod SMS Traisen. U noći 22. i 23. aprila, torpedni čamac poručnika Kera je drvenu maketu pogrešno identifikovao kao monitor SMS  Körös i na njega ispalio dva torpeda. Kako je drvena konstrukcija imala daleko manji gaz od normalnih monitora, oba torpeda su prošla ispod makete; jedan je eksplodirao na obali dok se drugi zaglavio u mulјu. Straža na pravom monitoru Körös primetila je torpedni čamac i na njega otvorila vatru iz Škodinog topa 66 mm/L26. No, u panici, artilјerci nisu skinuli čep sa navlakom tako da je granata eksplodirala u cevi, raznevši oruđe. Zavarani dvema eksplozijama, Britanci su se u 2:20 časova vratili u Beograd, uvereni da su pogodili austrijski monitor. Nakon ove akcije, maketa je ležala u Zemunu sve do početka oktobarske ofanzive 1915 godine. Još jedna akcija britanske barkase protiv austrijskih monitora, izvedena 17. maja, takođe je prošla bez većeg uspeha. No, da li u nedostatku pravih informacija ili u propagandne svrhe, Saveznici su podržali verziju o potapanju Körös-a. Tako je 30. juna 1915. poručnik bojnog broda Čarls Ker za “potapanje monitora Kereš“ dekorisan britanskim Distinguished Service Order; 19. novembra 1915. – ordenom Karađođeve zvezde IV stepena; 18. marta 1916. – ordenom Belog orla IV stepena a 10. avgusta 1917. – francuskim Croix de Guerre. Konačno, 8. maja 1917, britanski Prize court doneo je Rešenje o dodeli novčane nagrade (Naval Prize Bounty Money) u visini od 514 funti sterlinga posadi H.M. Picket Boat, Tender to H. M.S. „Egmont,“ for the destruction of the armed enemy monitor „Keresh“.

Francuski fusilier smarins i britanski marines, dr. Edward W.Ryan, kapetan fregate Hubert Cardale u uniformi pukovnika srpske vojske, francuski poručnik Edouard Etienne Picot, Sir Thomas Lipton i kapetan Ernest Bennett. Beograd, 1915
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

23. septembra /6. oktobra 1915. neprijatelј je započeo artilјerijsku pripremu za predstojeće forsiranje Save i Dunava. Do tada su Austrijanci u Zemunu sagradili još jednu drvenu maketu patrolnog čamca (Scheinpatrouillenboot), koja je samo tokom jedne noći, u operacijama od 6 do 9 oktobra primila oko 100 artilјerijskih pogodaka.

Austrijska maketa- mamac izrađena od drveta i papira u vidu monitora SMS Maros
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Poručnik Ker je 7. oktobra, oko 21:00 časova, pokušao da uništi parni torpedni čamac ali, usled jake artilјerisjke vatre, nije uspeo da priđe rečnoj obali. Srpski vojnici su 8. oktobra u 4:00 časova sa barkase skinuli mitralјez i, ubacivši ručne bombe u krmeni deo, potopili The Terror of the Danube.

Izvor: www.oruzjeonline.com


* TbToD-1.jpg (64.46 KB, 900x708 - viewed 1 times.)

* TbToD-2.jpg (49 KB, 900x563 - viewed 2 times.)

* TbToD-3.jpg (37.59 KB, 900x616 - viewed 3 times.)

* TbToD-4.jpg (53.86 KB, 900x590 - viewed 2 times.)

* TbToD-5.jpg (129.07 KB, 900x662 - viewed 1 times.)

* Maros maketa.jpg (70.41 KB, 900x745 - viewed 1 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #49 on: February 15, 2022, 09:45:42 am »

Sudbina remorkera Stig
16/01/2022  Branko Bogdanović

Srpske putničke i trgovačke brodove Julska kriza 1914. godine zatekla je uglavnom na liniji Beograd – Golubac. Izuzetak je predstavlјao teglјač Srpskog brodarskog društva “Beograd“, koji se 26. jula 1914. zatekao u Novom Sadu, gde je zaplenjen i prekršten u “Apatin“. Austrijanci su, znači, dva dana pre zvanične objave rata (28. jula), započeli napad i zaplenu brodova srpske rečne flotile. 

Stig zaroblјen ledom na Savi, period do 1914. Zbirka Arhiv Srbije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Austrougarski monitor “Maroš“ je 26. jula, kod šteka u Tekiji, zaplenio putnički parobrod “Vardar“ i otpratio ga u Oršavu. Istovremeno, kod Velikog Gradišta su plotunima zaustavlјeni, pretreseni pa pušteni brodovi “Mačva“ i putničko-poštanski brod “Srbija“. No, već kod Dubravice, na izlasku iz Kostolačkog rukavca, “Mačva“, te “Srbija“ i “Neretva“ sa 4 šlepa, neprijatelјskim plotunima su potoplјeni. Putnički parobrod “Deligrad“ je 25. jula u 7 časova ukrcao putnike iz severoistočne Srbije i pod britanskom zastavom krenuo prema Beogradu.

Austro-ugarska rečna flotila je 27 jula, odmah iza Gradišta, zaplenila i sprovela u Moldavu kako “Deligrad“, tako i parobrode “Srpskog brodarskog društva“ “Šumadiju“, “Krajinu“ i “Moravac“ sa posadama i kapetanima Borivojem Putnikom (sinom vojvode Radomira Putnika, koji je ostao u zaroblјeništvu sve do kraja rata), Radom Longinovićem, Vojom Todorovićem i Vojom Nikolićem.

Na putnički parobrod  “Car Nikola II“ neprijatelј je pucao 26. jula kod Donjeg Milanovca, te dan kasnije, u visini tada ugarskog sela Svinjice. U žaru ratne propagande i dezinformacija, austrijska štampa je izvestila da je “Car Nikola II“ toga dana zaplenjen. No, “Car Nikola II“ i “Morava“, koja je teglila 4 šlepa, stigli su do Drenkove gde je na njih ponovo otvorena vatra. Ovde su Austrijanci pokušali da zaplene “Moravu“ ali se teglјač probio i otkriven je tek mesec dana kasnije; posada ga je sama potopila kako ne bi pao neprijatelјu u ruke. “Car Nikola II“ je uspeo da stigne do Beograda ali je u avgustu oštećen austrijskom artilјerijskom vatrom. Nakon remonta, nastavio je da plovi sve do 1915. kada ga je, da ne bi pao Austrijancima u ruke, potopila sopstvena posada.

Brodogradilište na Čukarici.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sudbina većine ovih brodova nakon završetka Velikog rata, a posebno “Cara Nikole II“, uglavnom je dobro poznata. Najviše konfuzija i danas vlada oko remorkera Stig.

“Srpsko brodarsko društvo“ (osnovano 1891. kao naslednik “Prvog Kralјevskog Srpskog povlašćenog brodarskog društva“) je 1895. godine nabavilo prvi rečni teglјač sa pogonom na vijak – Stig. Brod je bio dug 45 m, širine 6 metara, sa mašinama od 150 KS, koje su pokretale dve elise. Izgrađen uu Lincu, u brodogradilištu “Stabilimento Tehniko Triestino“, a pogonske mašine je isporučilo “Brodogradilište, fabrika mašina i lokomotiva i livnica Ferdinand Šihau“ iz Elbinga(danas polјski grad Elblag).

Remorker Stig je 27. jula, pod britanskom zastavom, tegleći šlepove, uspeo da se probije do Beograda. No, 6 avgusta, u 5:30 časova, sa zemunske strane je otvorena artilјerijska vatra na štek “Srpskog brodarskog društva“, uz koji je remorker bio privezan; artilјerijska zrna uništila su štek i potopila Stig. Iz vode je virio samo dimnjak sa trobojkom na njemu.

Zanimlјivo je da ruski autori tvrde kako je Stig, navodno, tokom druge polovine avgusta 1914. izvučen, u “Radionici lađa Kralјevine Srbije“ na Čukarici osposoblјen za protivavionsku borbu i, u sklopu ruskog odreda za zaštitu Gvozdenih vrata kapetana Ivana Semenova i Borisa Ilјina, uklјučen u odbranu Prahova. Kako tokom neprijatelјske ofanzive oktobra 1915. godine nije uspeo da se probije do rumunske luke Korabija, potoplјen je od strane posade. Domaći i ruski izvori dalјe ne navode sudbinu teglјača.

Stig Rekonstrukcija navodnog izgleda 1915. godine prema Černikovu. ''Flot na rekah''.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

No, sudbina Stiga nije bila okončana ni 6. avgusta 1914. ni oktobra 1915. godine. Brod je, naime, ležao na rečnom dnu, uz obalu kod Beograda, sve do 1917. godine, kada su Austrijanci odlučili da ga izvuku i osposobe za svoje potrebe. Izvlačenje broda je “Peto železničko odelјenje“ bečke “Centralne uprave za transport“ (formirana 27. jula 1914) austrougarskog Ministarstva vojnog poverila “Grupi za spasavanje i izvlačenje brodova br. 4“ na čelu sa inženjerijskim poručnikom Leom Hartamnom. Radovi su započeti 7. novembra 1917. godine. Do 21. novembra trup je na dužini od 10 metara obuhvaćen lancima i do 28. novembra podignut iznad površine. Oštećenja na trupu sanirana su do 18. decembra, kada je brod odvučen do brodogradilišta na Čukarici. Ovde je kompletna reparacija trupa, nadgradnje i mašina završena 18. maja 1918. godine, kada je Stig, pod novim nazivom “Husar“, predat na raspolaganje austrougarskoj “Centralnoj upravi za transport“.

No, “vrhunskim uspehom brodograđevinske tehnike“, kako je aktuelna austrijska štampa nazvala izvlačenje i remont “Stiga“, Monarhija se dičila samo nekoliko meseci; Beč je 4. oktobra zatražio mir a 4. novembra  je potpisan ugovor o primirju, što je označilo i definitivni raspad Austro-Ugarske.

Pariskim ugovorom iz 1921. godine Kralјevini SHS dodelјen je veći deo brodova, tako da je nova država bila prva po veličini flote na Dunavu. “Husar“, kome je vraćen prvobitni naziv Stig, dospeo je u plovni park „Rečneplovidbe Kralјevine SHS (Jugoslavije)„.

Teglјač je obavlјao svoju dužnost sve do napada Nemačke na Jugoslaviju, 6. aprila 1941. godine.

Uprava za vojnu privredu i naoružanje Vermahta je 15. aprila, dva dana pre zvanične kapitulacije oružanih snaga Kralјevine Jugoslavije, donela odluku o privremenom konfiskovanju Jugoslovenske rečne plovidbe “sa svim njegovim brodskim parkom i postrojenjima na kopnu“. Tako se nesrećni “Stig“ ponovo našao u sastavu neprijatelјske dunavske flotile; po svemu sudeći, dodelјen je Bugarskoj. Situacija će se ponovo promeniti nakon kapitulacije Rumunije (22. avgusta) i Bugarske (9. septembra 1944) i zbijanja Crvene Armije na obale Dunava.

Stig pod  jugoslovenskom zastavom posle 1945. godine.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

O stanju u kome su se nalazila bivša jugoslovenska plovila u rumunskim vodama jugoslovenski delegat pri Savezničkoj kontrolnoj komisiji Nikola Grulović je 21. novembra 1944. godine izvestio Predsedništvo NKOJ-a. Grulović je, prema podacima prikuplјenim zaklјučno sa 16. oktobrom, uz izveštaj priložio detalјan popis plovila koja su se nalazila na toku Dunava između Kalafata i Izmaila. Na spisku se nalazio 21 tank, 73 šlepa, 3 šteka, te remorkeri “Vojvoda Bojović“, “Hercegovina“, “Lovćen“, “Hrvat“, “Drač“, “Maršal Tito“, “Nehaj“ i – “Stig“,koji je plovio pod bugarskom zastavom. Prijem ovih plovila otpočeo je 10. januara i potrajao je sve do 27. avgusta 1945. godine.

Nakon prebacivanja u jugoslovenske vode, Stig je ustuplјen “Državnom rečnom brodarstvu“ (od 1947 – “Jugoslovensko državno rečno brodarstvo“) u okviru “Glavne uprava rečnog saobraćaja“ (osnovana jula 1945). Tako je Stig ponovo zaplovio pod zastavom nove Jugoslavije. Tokom 1978 godine njegovu ulogu preuzeo je istoimeni novoizgrađeni potiskivač snage 374 kilovata.

Izvor: www.oruzjeonline,com


* Stig-01.jpg (41 KB, 800x392 - viewed 0 times.)

* Stig-cukarica.jpg (46.19 KB, 800x433 - viewed 0 times.)

* Stig-02.jpg (16.69 KB, 800x252 - viewed 0 times.)

* Stig-03.jpg (58.31 KB, 800x445 - viewed 0 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #50 on: February 19, 2022, 02:02:43 pm »

Ruski minsko-torpedni mornarički odred u Srbiji 1914-1915
28/08/2018  Branko Bogdanović

Predsednik vlade Kraljevine Srbije, Nikola Pašić, 29. jula/11. avgusta 1914. godine je poslaniku u Sankt-Peterburgu, Miroslavu Spalajkoviću (1869–1951), uputio telegram № 345, kojim se raspitivao za mogućnost da Rusija uputi minsko i torpedno naoružanje sa specijalistima-minerima za borbu protiv austrougarske Dunavske flotile, te inženjerijsko odeljenje koje bi pomoglo pri gradnji prelaza ali i postavljanja prepreka na Dunavu i njegovim pritokama.

Postavljanje ruskog torpeda na improvizovanu rampu. MGB, FI1_548
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Rusija je prihvatila da uputi pomoć a razradu operacije poverila je Glavnom štabu pomorskih snaga (Морской Генеральный штаб, МГШ). Kao prvi korak, planirano je slanje mina i torpeda u Srbiju. U tom cilju, načelnik MGŠ, vice-admiral Aleksandar Rusin (Александр Иванович Русин, 1861-1956), 3./16. avgusta je u sastav Crnomorske flote prekomandovao poručnika korvete Jurija Volkovickog (старший лейтенант морской службы Юрий Фадеевич Волковицкий, 1883–1983); istovremeno, zapovednik Crnomorske flote admiral Andrej Ebergard (Андрей Августович Эбергард, 1856-1919) je u Štab Sevastopoljske luke pozvao minerskog oficira –  poručnika oklopnjače “Rostislav“, Vasilija Grigorenka (Василий Аполлонович Григоренко, 1884–1973).

Ruski torpedo Vajthed 381 mm M1898 “L“ sa lansirnim aparatom. Rekonstrukcija B. Bogdanović
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Grigorenku je naređeno da otputuje u Srbiju radi sadejstva sa srpskim snagama u borbi protiv austrijskih monitora. Poručnik je odmah pristupio nabavci i proveri mina i torpeda, te upoznavanju i opremanju ljudstva koje mu je bilo povereno. Njemu je, naime, 5/17. avgusta dodeljeno 17 rezervista, koji su već zaboravili kako se rukuje minama; od naoružanja, primio je 20 svernih galvansko-udarnih mina i 4 torpeda 15“/381 mm sistema Vajthed M1893/97 sa pogonom na komprimovani vazduh, kao i 1000 rubalja za nabavku opreme za odred. Na žalost, zbog kratkog roka, poručnik nije uspeo da obezbedi pumpu i lansirne uređaje za torpeda. U cilju okončanja priprema, Grigorenko se prebacio u Odesu. Uz podršku zapovednika zasebne 7. Armije odeskog vojnog okruga, generala Vladimira Nikitina (Владимир Николаевич Никитин, 1848–1922), u ovom lučkom gradu su brzo završene sve pripreme i već 12/15. avgusta ljudi i oprema su ukrcani na parobrod Ruskog dunavskog parobrodskog društva “Bugarska“ (Болгария). Ruski odred se 14/27. avgusta iskrcao u Prahovu, gde im se priključio srpski inženjerijski poručnik Borivoje Karač. Kao bivši pitomac Nikolajevskog artiljerijskog učilišta, Karač je odlično vladao ruskim jezikom i bio je od neprocenjive pomoći Grigorenku. Odred je iz Prahova železnicom prebačen do Beograda i odmah upućen na Torlak, gde su vršene pripreme za formiranje Odbrane Beograda (Štab Odbrana Beograda na čelu sa generalom Mihailom Živkovićem, formiran je 21. avgusta/3. septembra).

Nakon upoznavanja sa situacijom, odred je ojačan sa 40 srpskih vojnika III poziva i upućen da izvidi teren i odabere pogodna mesta na obali Dunava za postavljanje minskih zagrada i lansiranje torpeda. Pri tome, odsustvo pumpe i lansirnog uređaja dovelo je ruske mornare u nezavidan položaj; bili su primorani da grade inmprovizovane, drvene rampe te da koriste samo torpeda iz kojih nije bio ispušten komprimovani vazduh.

Poručnik korvete Volkovicki je nalog da otputuje u Srbiju dobio 12/25. avgusta 1914. godine. U Beograd je stigao tri dana nakon Grigorenka, 17/30. avgusta, gde je preuzeo nominalnu komandu nad torpedno-minskim odredom. Volkovicki je iz Odese doveo još jednu grupu minera iz sastava Treće minerske čete rezervnog elektrotehničkog bataljona i dopremio 30 svernih galvansko-udarnih mina. Kako su krajem avgusta iz Rusije stigla i dva nova torpeda, ruski odred je brojao 28 mornara i 35 vojnika, koji su na raspolaganju imali 50 mina i 6 torpeda sistema Vajthed.

Kako je u vreme dolaska ruskih minera započeta Sremska ofanziva (24-31 avgust/6-13 septembar 1914), odred je dobio prioritetan zadatak zaštite pontonskih mostova na Savi između Skele i Novog Sela (Vladimirci). No, monitori u Savi nisu ometali prelaz niti su dejstvovali kod kasnijeg povlačenja srpske vojske, jer je vodostaj bio tako nizak da se nisu mogli pribižiti pontonskim mostovima kod Kupinova, Novog Sela i Sremske Mitrovice.

Ruska galvansko-udarna mina M1908. Rekonstrukcija B. Bogdanović
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ruski mornari su od 25. avgusta/7. septembra do 6/19. oktobra uglavnom postavljali minske zagrade na delu Save od Beograda do Šapca – odnosno, kod Ostružnice, Šapca, Radenkovića, Mačvanske Mitrovice i Vladimiraca. Tako je 25. avgusta/7. septembra 1914. kod Ostružnice postavljena jedna mina, a od 25. avgusta/7. septembra do 27 avgusta/9 septembra, kod Vinče – velika minska zagrada od galvansko-udarnih samodejstvujućih mina.

Grigorenkova grupa je 13/26. septembra na konjima stigla u selo Radenković, nasuprot ušća reke Bosut u Savu. Mornari su dopremili rezervne delove, od kojih su uspešno sklopili jedan torpedo. No, kako iz Rusije još uvek nisu stigli torpedni aparati, u selu je prikupljen materijal za izgradnju improvizovanog lansera. Torpedo i materijal su do savske obale, udaljene 17 km, prevučeni volovskom zapregom. Na obali je odeljenje, sastavljeno od 40 srpskih trećepozivaca i 17 ruskih mornara, pristupilo sklapanju iprovizovane rampe. Duž drvene grede kvadratnog preseka usekli su žleb u obliku slova “T“, širine 38 mm; na vertikalnim stranama fiksirane su drvene vođice na koje su nalegale bočne strane i rep torpeda; na repu je montirana nišanska končanica, dok je na prednjem kraju grede postavljena duga, kosa rampa duž koje je torpedo trebalo da sklizne u vodu. Grigorenko je preko imrpovizovane sprave, uzimajući u obzir brzinu rečne struje, nanišanio, povukao sajlu za aktiviranje pogonskog mehanizma; torpedo je naglo skliznuo u vodu i, bez obzira na krajnje primitivnu, improvizovanu lansirnu rampu, pogodio cilj. No, ostaje otvoreno pitanje o kakvom cilju se, zapravo, radilo. Grigorenko je u svojim memoarima zapisao kako su “na 30-40 metara od ušća Bosuta Austrijanci postavili ustavu koja je zadržavala vodu. U tako formiranom bazenu bila su ukotvljena dva monitora, koji su isplovljavali samo pri visokom vodostaju Save (a koji je varirao i do 3 metra) …. Torpedo je pogodio obalu uz samu ustavu i tako omogućio prodor vode iz bazena. Nivo vode je opao, oba monitora su nasela na dno i ostala van stroja mesec i po dana, sve dok nije dovoljno narastao vodostaj Save “. Ovaj događaj je identično opisao u svom službenom izveštaju i poručnik Volkovicki: “Kada je stigao izveštaj o dva austrijska monitora u Bosutu, odlučeno je da se uništi ustava; kako su u to vreme iz Rusije stigla torpeda Vajtheda, jedan od njih je iskorišćen za rušenje. Kao rezultat (dejstva torpedom), voda je za jedan sat bučno istekla u Savu “.

Sa druge strane, austrougarski izvori samo potvrđuju da je, usled niskog vodostaja Save, Savska grupa monitora (“Maroš“ i “Lejta“), koja se nalazila više Sremske Rače (iznad uskog pojasa između Save i Bosuta), bila onemogućena da dejstvuje više od mesec dana. Znači, stajanka se nalazila u Savi, a rušenje ustave na Bosutskom kanalu nikako nije moglo da utiče na njen nivo. Drugo nejasno pitanje je, kako se u torpedo, ukoliko je zaista bio sastavljen od više različitih delova, bez pumpe komprimovao pogonski vazduh.

Sa inženjerisjkim odredom pukovnika Dobrova, 1/14. oktobra 1914, u Prahovo su najtad stigli dugo očekivani delovi za pumpu za vazduh. Do tada, većina torpeda, pošto je iz njih ispušten komprimovani vazduh, bila je neupotrebljiva. Uz dosta truda, pošto nisu raspolagali specijalistima niti ličnim iskustvom, mornari su uspeli da sklope pumpu i puste je u pogon. Kako su u međuvremenu dopremljeni i cevni lansirni aparati (njima su takođe raspolagale britanska i francuska misija), ruski odredi su bili u stanju da češće koriste Vajthedova torpeda.

U zavisnosti od situacije, mine, torpedni aparati i zapreke postavljani su u različitim rejonima Save i Dunava. Tako je 30. septembra/13. oktobra kod beogradskog železničkog mosta postavljeno 9, a 1/14. oktobra – 5 mina. Torpedni aparati su 8/21. oktobra instalirani kod Ade Ciganlije, 17/30. oktobra – kod Ostružnice, a 21. oktobra/3. novembra – kod Ratnog ostrva. Između Ade Ciganlije i srpske obale (Čukarički rukavac), radi zaštite pontonskih mostova od austrijskih plutajućih mina koje je nosila Sava, 3/16. oktobra je postavljena specijalna zapreka od brvana međusobno povezanih lancima, sa vertikalnim šipovima na svakih 1-1,5 m.

Međutim, prvi torpedo, lansiran u noći između 7/20. i 8/21. oktobra, kod Ratnog ostrva, u blizini ušća, u potpunosti je zatajio. Tako su ruski mornari i mineri bili primorani da 23. oktobra/5. novembra kod Ratnog ostrva i na beogradskoj obali Dunava kod Đačkog kupatila postave nova torpeda.

U međuvremenu, koristeći obične čamce na vesla, ruski i srpski mineri su u noći između 9/22. i 10/23. oktobra 1914. godine u savskom rukavcu između s. Mrđenovci i Oridske Ade (120 m od Grabovačke Ade) postavili dvostruku minsku zapreku. Austrougarske obalne straže su primetile čamce ali su pretpostavljale da su to njihovi ribarski čamci.

Tokom povratka iz akcije kod Skelanske Ade (u visini sela Skela, gde je uništio srpski mostovni tren), 10/23. oktobra u 02:45 časova, na ovu zapreku je desnim delom pramca udario monitor “Temeš“. Eksplozija mine probila je trup i aktivirala granate u prednjoj municionoj komori, smeštenoj neposredno do prednjih topovskih kupola. Snažna detonacija pobila je posadu municione komore i obe topovske kule, a desna kupola sa topom Škoda 120/35 mm izbačena je iz ležišta i odletela je nekoliko metara od broda. Prodor vode se nije mogao zaustaviti i monitor je potonuo na dubinu od 4 m. Od eksplozije je poginulo 30 mornara i 1 oficir dok je patrolni čamac “b“ spasao 48 mornara (od toga – 9 ranjenika) i 3 oficira, među kojima i komandanta broda, poručnika fregate Olafa Riharda Vulfa (Linienschiffsleutnant Olaf Richard Wulff, 1877-1955). O ovom uspehu ruskih minera prvi sekretar ruske misije u Nišu, Vasilij Štrandtman (Василий Николаевич фон Штрандтман, 1877-1940), je 1/14. novembra izvestio ruskog ministra inostranih poslova Sazonova.

Gubitak “Temeša“ primorao je Austrijance da zaštite brodove specijalnim protivminskim mrežama te da pristupe razminiranju najopasnijih delova reka. No, i ove mere se nisu pokazale dovoljno delotvornim.  Pomoćni minolovac “Andor“ (stari privatni parni brod SMS “Andor“, “Andrae“), opremljen protivminskim mrežama i baržom sa lancima za razminiranje, angažovan je još sredinom septembra 1914. godine. “Andor“ je prvi put učestvovao u akciji 6/19. septembra, kada je u pratnji monitora “Bodrog“ uspeo da prodre pored Beograda, primivši samo nekoliko pogodaka bez veće štete. U noći između 15/28. i 16/29. septembra monitori “Temeš“, “Kereš“, patroni čamac “b“ i “Andor“ probili su se iz Dunava u Savu, sa namerom da prodru do Šapca. “Andor“ je primio nekoliko artiljerijskih pogodaka, a u protivminsku mrežu su mu se uplela brvna i granje; iako znantno usporen, brod je uspeo da se probije nazad do Zemuna. U sumrak 3/16. novembra 1914, “Andor“ krenuo u drugu akciju – ispitivanje prohodnosti plovnog puta na mestu potapanja “Temeša“. Gurajući ispred sebe baržu sa kontaktnim krmenim valjkom sa lancima, “Andor“ je pretrpeo i drugi neuspeh; naleteo je na rusku minu koja je uništila baržu.

Ruski mornari su posebno bili angažovani tokom druge austrougarske ofanzive, u poznu jesen 1914. godine. Kako se srpska vojska povlačila, 27 oktobra/9. novembra su demontirali i poslali u pozadinu već postavljene torpedne aparate, a 16/29. novembra su dobili naređenje da miniraju mostove i puteve u okolini Beograda. Prvo je miniran most u Topčideru, potom železnička pruga na više mesta, a srušen je i tunel kod Resnika. Kada je 15/28. novembra započeta evakuacija savezničkih misija iz prestonice, ruski odred je železnicom prebačen u Zaječar – inače bazu i skadište minskih sredstava i opreme. Konačno, 17/30. novembra, komanda Odbrane Beograda je dobila naređenje Vrhovne komande da napusti prestonicu i povuče se na liniju Kosmaj-Varovnica.

Pripadnici ruskog minsko-torpednog odreda u Beogradu
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U noći između 18. i 19. novembra/1. i 2. decembra austrougarske trupe su ušle u Beograd i, zahvaljujući informacijama obaveštajne službe, na nekoliko mesta otkrile i uništile ruske minske zagrade. No, Srbi su već 2/15. decembra ponovo oslobodili grad; nakon povlačenja austrouarskih trupa na levu obalu Save, a u cilju da se spreči dalje napredovanje srpskih snaga, austrijski pioniri su 3/16 decembra minirali peti raspon železničkog mosta (između obalnog i prvog međustuba na austrijskoj obali). Po naređenju Vrhovne komande, ruski mineri pod komandom Volkovickog su 14/27. decembra 1914. godine minirali i preostale raspone (drugi, treći i četvrti), tako da je prekinuta svaka veza između dve obale ali i kretanje brodova Savom, odnosno, veza sa Dunavom.

Posle ove akcije, Volkovicki se ns kratko vreme vratio u Rusiju radi nabavki novih mina i inženjerijskog materijala.

U Beograd je 9/22. februara 1915. doputovao zapovednik britanske vojno-pomorske misije, kontra-admiral Ernest Trubridž ((Sir Ernest Charles Thomas Troubridge, 1862-1926). Kao najstariji po činu, Trubridž je postavljen za zapovednika svih savezničkih mornaričkih misija u Beogradu. Bez obzira na to, “minerska komanda“ Volkovickog je, uz koordinaciju sa britanskim i francuskim odredom, nastavila da deluje samostalno, što je lično potvrdio i Trubridž.

Članove minsko-torpednog mornaričkog odreda Volkovickog 1/14. marta 1915. godine su činili poručnik Grigorenko, zapovednici zapadnog i istočnog odeljenja – potporučnik Čeremisinov (Владимир НиколаевичЧеремисинов), srpski poručnik Mišković i poručnik Boris Jakušev (Борис Владимирович Якушев) – te 54 podoficira i vojnika. Odred je bio raspoređen po punktovima: u Kladovu – 7 članova; pri minerskoj stanici u Zaječaru – 3 člana; u Beogradu – 12 članova; u zapadnom odeljenju – 14 ljudi; u istočnom odeljenju – 7 članova; na Čukarici je bio stacioniran motorni čamac “Svoboda“ sa tročlanom ruskom posadom. Prema izveštaju o stanju minskih sredstava na raspolaganju Ekspedicije posebne namene od 2/15. marta 1915, odred Volkovickog je imao u naoružanju torpeda Vajthed 381 mm M1897 “S“ i M1898 “L“, te zagradne mine M1898 i M1908.

Načelnik obaveštajne službe nemačkog Generalštaba, pukovnik Fridrih Henč (Friedrich Heinrich Richard Hentsch, 1869-1918) je kod austrougarske komande insistirao da seTurskoj, kojajevodilateškeborbenaGalipolju, Dunavom pošalje pomoć u vidu artiljerijske municije. Henč je za ovu akciju pridobio kapetana bojnog broda, Velzera Velzerhajmba (OttoWelser Graf von Welsersheimb, 1871-1945), koji se nalazio na službi u mornaričkom odeljenju Vrhovne komande austrougarske Zajedničke vojske. Austrijanci su u Budimpešti na blindirani parobrod “Beograd“ (DDSG Belgrad), ukrcali jednu baterijui 65 vagona (400 tona) municije. Brod je 15/28. marta krenuo iz Budimpešte i u zoru 17/30. marta uplovio u zemunsku luku. Tokom noći 17/30. marta 1915, brod je u pratnji monitora “Ens“ i “Bodrog“, koristeći se visokim vodostajem i gustom maglom, pokušao da isplovi iz Zemuna, neprimećeno prođe kroz minska polja i pored srpskih obalskih baterija, i doplovi do bugarskih luka. Pri tome, posadama monitora i brodova izdata je naredba Nr.8417 da vatru otvore samo u krajnjem slučaju, ukoliko su ozbiljno ugroženi od srpske obalske artiljerije. Na parobrodu “Beograd“ su se nalazili zapovednik, kapetan korvete Viktor Bescl (Linien schiffs leutnant Viktor Böszl, 1888-1915) i njegov zamenik, dva locmana zadužena za prolaz kroz Gvozdena vrata, mašinista i 33 mornara. Konvoj je u 21:00 čas isplovio iz zemunske luke i, kako srpska artiljerija nije dejstvovala, do 23:00 časa stigao u visinu Vinče. No, zbog dubokog gaza (oko 2 m), ovde je krmom zakačio minu čija je detonacija onesposobila kormilo. Brod je, sada pod dejtvom srpske artiljerije, matica nekontrolisano nosila niz Dunav. Uskoro su granate probile trup, onesposobile oba kotla i izazvale požar. U visini Ritopeka, plamen je zahvatio nadgrađe i izazvao eksploziju municije koja je u 23:30 časova raznela parobrod; detonaciju je preživelo 8 mornara od kojih je 6 uspešno prebačeno u Pančevo, a dvojicu je zarobila srpska vojska. Posle ovog neuspeha neprijatelj, sve do pada Srbije, nije pokušavao prodor niz Dunav.

Minerski odred je tokom 1914. i prve polovine 1915. godine Savu i Dunav u okolini Beograda i Šapca minirali na više mesta; kod Oridske i Grabovačke Ade, na mestu gde je potopljen “Temeš“, u noći između 9/22. i 10/23. oktobra 1914. je postavljeno 9 sidrenih svernih galvansko-udarnih mina; kod Ostružnice – zagrada od galvansko-udarnih mina; na Savi kod Beograda – komandovana zagrada i elektrokontaktna minska zagrada sa izvorom na obali; kod Beograda, u rukavcu Dunava kod ade Huje i kod Vinče – veliko minsko polje od galvansko-udarnih automatskih (samodejstvujućih) mina; nedaleko od Beograda, kod Vinče; u slobodnom delu Save ispod beogradskog železničkog mosta.

Srpska Vrhovna komanda je početkom marta 1915. dobila informacije, da protivnik planira da ovlada Dunavom kod rumunske granice i tako prekine komunikaciju između Rusije i Srbije. Da bi se predupredile neprijateljske namere, ruski odred za zaštitu Gvozdenih vrata pod komandom kapetanaBorisa Iljina (Борис Павлович Ильин, 1880–1936).  je 6/19. marta 1915. dobio zadatak da minira reku kod Gvozdenih vrata. Zbog obima i hitnosti zadatka, u ovu zonu je privremeno upućen i minsko-torpedni odred Volkovickog.

Izveštaj ruskog poverenika Štrandmana ministru inostranih dela Sazonovu o delovanju odreda Grigorenka i potapanju monitora ''Temeš''. АВПТИ, ф. Политархив, оп. 482, д. 532, л. 406-509
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Do tog trenutka, kapetan Iljin je kod Kladušnice postavio dvostruku zagradu od ruskih galvansko-udarnih mina.  Združeni odredi su u rukavcu između ostrva Decebal (Ostrovul Decebal, Moldova Veche) i leve obale reke, kod rumunske Stare Moldave (Moldova Veche, u visini naselja Vinci), postavili 29 mina, dok su na samom ostrvu montirali 4 torpedna aparata.

Uzvodno od Tekije, između ostrva Ogradine (Insula Ogradena) i rumunske obale, položene su dve grupe po 6 mina sa električnim paljenjem; u visini rumunskog mesta Gura Vaji (Gura Văii, preko puta Davidovca) – tri ruske komandovane sidrene električno-kontaktne mine sa osmatračkom stanicom na kopnu; u nizvodnom delu rukavca kod Gura Vaji – ploveća barijera od brvana kombinovanih sa improvizovanim minama. U rukavcu između Banskog ostrva (ostrovul Vanului) i Gura Vaji montirana su dva lansera torpeda, a kod Kladova je postavljena dvostruka zagrada od ruskih komandovanih mina sa osmatračkom stanicom na kopnu velikog tipa (60 kg). U Zaječaru je stacioniran kompresor, jedan rezervni torpedo i 15 rezervnih mina, dok je u Ćupriji (bazi inženjerijskog odreda) ostavljeno 17 rezervnih mina.

Nakon završetka ovih radova Minsko-torpedni mornarički odred je vraćen u Beograd. No, usled pritiska znatno jačih neprijateljskih snaga, mornari su 21. septembra/8. oktobra 1915. evakuisani sa savske obale na Torlak, odakle su do 23. septembra/10. oktobra prebačeni u bazu inženjerijskog odreda u Ćupriji. Odred je iz Ćuprije, preko Kraljeva, Niša, Mitrovice, Uroševca, Prizrena i Ohrida, 3/16. novembra stigao u Bitolj, gde se već nalazio i Odred za zaštitu Gvozdenih vrata. Obe grupe su železnicom prevezene do Soluna i ukrcane na parobrod radi prebacivanja u Francusku. U marseljskoj luci je 15/28. novembra 1915. iskrcan Odred za odbranu Gvozdenih vrata kapetana Iljina, inženjerijski odred kapetana Dmitrija Levande te mornari Minsko-torpednog odreda –  ukupno 16 oficira i 316 podoficira i vojnika.

Izvor. www.oruzjeonline.com


* R-01.jpg (176.77 KB, 800x568 - viewed 0 times.)

* R-02.jpg (54.92 KB, 900x285 - viewed 0 times.)

* R-03.jpg (112.8 KB, 731x800 - viewed 0 times.)

* R-04.jpg (277.78 KB, 862x900 - viewed 0 times.)

* R-05.jpg (274.95 KB, 795x900 - viewed 1 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #51 on: December 27, 2022, 10:03:24 am »

Пуковник Душан Туфегџић, командант Комбинованог одреда.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Душан Туфегџић..jpg (92.17 KB, 409x628 - viewed 0 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 [4]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 23 queries.