19.2.2013.
INTERVJU: Načelnik GS OSRH general pukovnik Drago Lovrić (prvi dio)Nakon objave Godišnjeg izvješća o spremnosti OSRH u 2011. pojedini mediji su počeli spekulirati kako je načelnik Glavnog stožera OSRH general pukovnik Drago Lovrić vrlo nezadovoljan postojećim stanjem i da traži odlazak sa dužnosti, ni manje ni više, nego u SAD gdje bi zamjenio vojnog izaslanika brigadnog generala Matu Pađena. Spominjalo se kako su navodno Lovriću svezane ruke kad su u pitanju kadrovska rješenja, smanjivanje broja administrativnog osoblja, broja generala te transformacija i modernizacija oružanih snaga.
Dakle, zaključak je bi bio da od imenovanja na dužnost načelnika GS OSRH nije uspio gotovo u nijednoj namjeri, a posebno mu smeta što se nije mogao riješiti nekih ljudi u samom vrhu HV-a koji godinama uživaju veliku političku zaštitu. Potom su isticali teško financijsko stanje kao »kap koja je prelila čašu« i nagnala načelnika da počne razmišljati o odlasku.
Međutim, istina je nešto posve drugo. Lovriću nije palo napamet tražiti odlazak s dužnosti, jer smatra kako dobro upravlja oružanim snagama u okviru onog što mu je na raspolaganju. Dapače, to ga dodatno motivira da pronađe najoptimalnija rješenja, tvrde njegovi suradnici, a na raspolaganju mu je malo ili ništa.
Tvrdnje kako su Lovriću vezane ruke u kadroviranju su besmislene, jer činjenice govore posve drugo. Za samo godinu dana Lovrić je smjenio dva generala, i to zapovjednika HKoV generala Mladena Kruljca i zapovjednika HRZ i PZO generala Vladu Bagarića. Umirovljeno je desetak časnika u činu generala, a toliko je umirovljeno i 2012. godine.
Za svog najbližeg savjetnika postavio je dugogodišnjeg prijatelja i jednog od najsposobnijih generala Matu Pađena. Nadalje, vrlo brzo se riješio i generala Joze Miličevića (zaslužnog za razotkrivanje afere "kamioni") koji nije pristao na mjesto koje mu je Lovrić namjenio, pa je morao u Kinu za vojnog izaslanika. Dakle, o kakvom se "vezivanju ruku" radi?
Tijekom 2011.godine iz sustava je izašlo 620 pripadnika OSRH, većinom časnika i dočasnika, a primljeno je 120 novih mladih časnika i 400 vojnika što znači da je administrativna struktura smanjena u korist izvršitelja zadaća. Lovrić je to najavio u svom programu na početku svog mandata i polako ispunjava obećanje.
Premda se čini pretjeranim, podatak da se 17 posto proračuna obrane za 2012. izdvojilo za modernizaciju je točan i on Hrvatsku svrstava među prvih pet-šest zemalja NATO saveza kad su u pitanju postoci koji se izdvajaju za modernizaciju. Doduše, stvar treba prizemljiti, jer je poznato kako je modernizacija = BOV u 2012.
dmah po dolasku preuzima dužnost stožernog časnika u Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb, a 1992. godine imenovan je zapovjednikom 153. brigade. U veljači 1993. postaje zapovjednikom 202. PZO brigade gdje ostaje do srpnja 1994. kada je imenovan načelnikom stožera Zbornog područja Gospić. U veljači 1995. imenovan je zamjenikom zapovjednika ZP Gospić.
Po gašenju ZP Gospić 1996. godine biva imenovan na dužnost zamjenika zapovjednika 1. ZP sa sjedištem u Karlovcu. U rujnu 1998. imenovan je obnašateljem dužnosti zapovjednika 1. Zbornog područja, a u listopadu 1999. zamjenikom načelnika i obnašateljem dužnosti načelnika Uprave za operativne poslove Glavnog stožera OS RH.
Od listopada 2000. pa do veljače 2007. načelnik je Uprave za operativne poslove GS OS RH s prekidom od svibnja 2003. do studenoga 2004. kada se nalazi na školovanju u SAD-u. Od rujna 2007. do veljače 2011. godine vojni je predstavnik RH pri NATO-u i Europskoj uniji. Dana 25. veljače 2011. godine imenovan je načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odluka je stupila na snagu 1. ožujka 2011. godine.
General pukovnik Drago Lovrić magistrirao je 2000. godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu iz područja međunarodnih odnosa. Završio je Zapovjedno stožernu školu na Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski". Godine 2004. na Sveučilištu nacionalne obrane (National Defense University - NDU) u Washingtonu, SAD, završava Industrial College of Armed Forces te stječe akademsku titulu magistra znanosti iz područja strategije nacionalnih resursa.
U srpnju 2012. doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, s disertacijom: "Transformacija NATO-a i upravljanje krizama u novom svjetskom poretku".
U čin stožernog brigadira promaknut je 1996., u čin brigadnog generala 2000., u general bojnika 2005., a u čin general pukovnika 2011. godine.
Danas donosimo prvi od ukupno tri dijela intervjua sa načelnikom GS OSRH.
INTERVJU:- Nedavno je održan sastanak Vojnog odbora NATO saveza. Je li se na sastanku razgovaralo o situaciji u Maliju? Kakve su informacije našeg vojnog izaslanika u Bruxellesu po tom pitanju, očekujete li poziv EU da i Hrvatska pomogne u obuci malijske vojske?Republika Hrvatska zapravo nema vojnog izaslanika u Belgiji, zbog racionalizacije mreže vojnih izaslanika odlučeno je da Vojno predstavništvo Oružanih snaga Republike Hrvatske pri NATO-u bude nadležno za obavljanje poslova i zadaća vojnog izaslanika RH u Belgiji. NATO savez, kao niti EU, nisu uključeni u planiranje i provedbu vojne intervencije u Maliju.
Oružanu intervenciju u Maliju provode oružane snage iz nekoliko zapadnoafričkih zemalja i francuske oružane snage što je autorizirano rezolucijama i predsjedničkim izjavama Vijeća sigurnosti UN-a. Pojedine članice NATO-a, prije svega Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, ponudile su potporu Francuskoj u strateškom zračnom prijevozu, logistici, obavještajnim podatcima i sl.
EU je u završnoj fazi izrade planova za provedbu obučne misije u Maliju (EUTM Mali) kojoj će cilj obuke biti i savjetovanje OS Malija kako bi one mogle samostalno, odnosno s potporom savezničkih snaga, povratiti izgubljeni teritorij i nakon toga održati mir i stabilnost. Pritom EUMS (EU Military Staff) ima za cilj što prije stvoriti uvjete da se europske snage (poglavito francuske s logističkom i drugom potporom ostalih saveznika) zamjene s afričkim snagama iz sastava AFISAMA i ECOWAS-a.
Hrvatska nije ni na koji način uključena u ovu operaciju, ali želim naglasiti da bi Oružane snage RH u slučaju donošenja odluke Hrvatskog sabora o uključivanju u operaciju, imale sposobnosti uključiti se, prvenstveno popunjavajući određene stožerne pozicije za što imamo dovoljno iskustava iz dosadašnjeg sudjelovanja u međunarodnim operacijama potpore miru.
- Kad već govorimo o tomu, hrvatska vojska ima velika iskustva u obuci afganistanskih snaga, ostaju li hrvatski mentorski timovi i nakon 2014. u Afganistanu? Što je s timovima za obuku pilota helikoptera, kada napuštaju misiju?Oružane snage RH započele su sa sudjelovanjem u operaciji ISAF još 2003. godine s 50 vojnih policajaca. Najviši nivo hrvatskog sudjelovanju u ISAF-u realiziran je s 19. kontingentom koji je brojao 344 pripadnika. Danas je u područje operacije razmješten 20. hrvatski kontingent s ukupno 295 pripadnika, a u pripremi je i 21. kontingent koji bi trebao biti na razini od 210 pripadnika. Iz navedenih podataka vidljivo je znatno smanjenje hrvatskog sudjelovanja u operaciji ISAF, što je u skladu s općim trendom smanjenja veličine operacije kako se ona približava kraju i porastom sposobnosti afganistanskih snaga sigurnosti.
Predsjednici država i vlada na samitu u Chicagu donijeli su odluku o stvorenim uvjetima za završetak operacije do kraja 2014. g., kada će odgovornost za sigurnost zemlje u cijelosti preuzeti Afganistanske snage sigurnosti. Međutim, završetkom ISAF-a neće završiti i angažman NATO-a u Afganistanu. Paralelno s pripremama za završetak operacije ISAF traju pripreme za uspostavljanje nove NATO misije u Afganistanu. Nova NATO misija u Afganistanu bit će fokusirana na obučavanje, savjetovanje i potporu - po prirodi drugačija misija. Postignuta je politička suglasnost da Republika Hrvatska nastavi sa svojim sudjelovanjem i u novoj NATO misiji.
Kao što ste i sami naglasili, tijekom proteklog razdoblja Hrvatska je sudjelovala u ISAF-u sa širokim spektrom sposobnosti: s vojnim i policijskim mentorskim timovima, zaštitnim snagama, helikopterskim obučnim timovima, imala je vodeću ulogu u osnivanju i vođenju škole vojne policije itd. Sa svim navedenim sposobnostima OS RH spremne su sudjelovati i u novoj NATO misiji u Afganistanu. Međutim, veličina i struktura hrvatskog sudjelovanja ovisit će prije svega o veličini i strukturi nove operacje. Veličina i struktura buduće NATO operacije bit će definirana Konceptom buduće operacije koji će usvojiti ministri obrane članica NATO-a na svojem idućem sastanku krajem ovog mjeseca.
Za očekivati je da će to biti manja operacija u odnosu na postojeću, a poslije usvajanja Koncepta operacija započet će i proces generiranja snaga tijekom kojeg će Hrvatska definirati svoje sudjelovanje. Realno je pretpostaviti, ako to bude manja operacija u odnosu na postojeću, da će i naše sudjelovanje biti manje, ali ističem da je još prerano govoriti o konkretnim brojevima dok se ne prihvati Koncept operacije.
- Možete se složiti s tvrdnjom da ste zapovjednik Oružanih snaga koji s krajnjim minimumom snaga i sredstava ispunjava ustavne zadaće?Dužnost načelnika Glavnog stožera preuzeo sam u uvjetima kada je već započeo, uslijed gospodarske krize, proces smanjivanja obrambenog proračuna. Brojni projekti koji su bili ranije planirani Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga nisu se mogli realizirati, a neki koji su bili u fazi provedbe su reducirani ili su odgođeni.
Ipak, uz sva ograničenja Oružane snage su sve te godine izvršavale sve svoje misije i zadaće i odluke koje su nadležna državna tijela donosila, a i ubuduće će nastaviti izvršavati uspješno kao i do sada. Boljom organizacijom obuke, racionalnim korištenjem resursa i suradnjom sa saveznicima i partnerima, kao i drugim tijelima državne uprave Oružane snage su bile uspješne u izvršavanju zadaća u zemlji: sudjelovanju u zaštiti i spašavanju te pomoći građanima i tijelima državne i lokalne uprave i samouprave, do uspješnog sudjelovanja u operacijama i misijama potpore miru širom svijeta.
Kao načelniku Glavnog stožera zadovoljstvo mi je zapovijedati i voditi tako profesionalnu organizaciju koja se, uz sve poteškoće i ograničenja, prilagođava novim okolnostima i uspješno izvršava svoje zadaće.
- Dugoročni plan razvoja OSRH još nije donesen, a toliko se toga promijenilo u odnosu na prethodni, koji iz današnje perspektive izgleda promašen, da se može zaključiti kako se netko ponaša krajnje neodgovorno zbog njegovog nepostojanja. Koliko vam je DPR važan, jeste li vi zaduženi za njegovu izradu ili MORH? Jesu li zbog njegova nedonošenja blokirani neki procesi reorganizacije ili preustroja?Dugoročni plan razvoja odgovarao je situaciji i perspektivi vremena kada je donesen. U svojoj logici slijedio je prethodno donesene strateške dokumente: Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane te Strateški pregled obrane (SPO). Podsjećam vas da je u vremenu kada je donesen stopa rasta BDP-a iznosila 4,9%, da bi 2009.g. bila negativna -6,9%.
U prvim godinama nakon donošenja DPR-a kretanja obrambenog proračuna pratila su zacrtanu dinamiku, od 4,2 mlrd. kn u 2006.g. obrambeni proračun je porastao na 5,3 mlrd. kn u 2008.g. Upravo je 2008. bila ključna godina nakon koje započinje razdoblje pada obrambenog proračuna odnosno nakon koje obrambeni proračun više nije pratio dinamiku predviđenu DPR-om. Nedostatak financijskih sredstava za modernizaciju onemogućio je realizaciju većine planiranih projekata.
Osim toga, dodatno je narušena struktura proračuna, fiksni troškovi u koje spadaju plaće, ugovorne obveze i sl. za dodatni iznos su umanjili sredstva raspoloživa za opremanje i modernizaciju, kao i sredstva potrebna za financiranje hrvatskog sudjelovanja u operacijama potpore miru. OS RH su se jednostavno morale prilagoditi novim okolnostima, znači završetak onoga što su bile ugovorene obveze i prioritizacija preostalih raspoloživih sredstava. Prema tomu, značajni dijelovi DPR-a nisu realizirani, prije svega zbog nedostatka sredstava, a ne zbog toga što je DPR pogrešno procijenio potrebne pravce razvoja OS RH.
Drugi faktor je vrijeme. Od zadnjeg DPR-a prošlo je 8 godina, u međuvremenu je Republika Hrvatska postala članicom NATO-a i na pragu je ulaska u EU. Samom tom činjenicom stvoreni su uvjeti da se izvrši ponovna procjena stanja obrambenog sustava i utvrde pravci razvoja OS RH u sustavu kolektivne obrane NATO-a i sudjelovanja u europskoj vanjskoj i sigurnoj politici.
Proceduralno, izrada DPR-a je u nadležnosti Ministarstva obrane uz sudjelovanje Oružanih snaga, dok zadnju riječ u njegovom usvajanju ima Hrvatski sabor koji na prijedlog Vlade RH i uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike usvaja Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga. Važeći DPR je zbog okolnosti koje sam prije naveo izgubio na vrijednosti planskog dokumenta koji na vrlo konkretan način dugoročno usmjerava razvoj OS RH.
Oružanim snagama potreban je novi dugoročni plan razvoja koji će jasno odrediti pravce i prioritete razvoja, što je osobito važno u uvjetima ograničenih financijskih sredstava. Ono što želim istaknuti kao vrlo važno, OS RH od novog DPR-a očekuju dugoročnu stabilnost u financiranju obrambenih potreba. Već u prvoj polovini 2013. godine, nakon usvajanja SPO-a, očekujemo da će uslijediti rad na novom Dugoročnom planu razvoja.
- Što konkretno čeka OSRH kada je u pitanju proces preustroja, reorganizacije, brojčani sastav u nekoj bliskoj budućnosti, recimo od pet godina?Restrukturiranje snaga rezultirat će vjerojatno postupnim smanjenjem brojčane veličine pripadnika Oružanih snaga. Međutim, ukupan broj pripadnika OS RH znat ćemo tek kada se usvoje strateški dokumenti koji su u pripremi ili će biti izrađeni, a to su Strateški pregled obrane i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga. Mi procjenjujemo da bi optimalna veličina, imajući u vidu misije i zadaće koje su pred Oružanim snagama bila oko 15 000 pripadnika, ali još jednom naglašavam da je nužno pričekati usvajanje strateških dokumenata da bismo imali odgovor na ovo pitanje.
Po usvajanju strateških dokumenata restrukturiranje će se provesti preustrojem u cilju racionalizacije, smanjivanja upravne i zapovjedne strukture u odnosu na operativne snage, smanjivanja broja zapovjedništava i razina zapovijedanja, funkcionalnim objedinjavanjem ustrojstvenih cjelina, okrupnjavanjem sposobnosti i reduciranjem struktura u vezi sa zastarjelim i suvišnim oružnim sustavima. Preustroj bi trebao rezultirati učinkovitijom zapovjednom strukturom, decentralizacijom sustava zapovijedanja uz unaprjeđenje upravljanja i sinkronizacije procesa, poboljšanjima u razvoju i uporabi sposobnosti, te u konačnici uravnoteženjem planova, obveza i resursa.
- Hoće li RH konačno imati profesionalnu, kvalitetnu pričuvu? Sjećate li se uopće kada je održana neka vojna vježba s pripadnicima pričuvnih snaga u posljednjih 15 godina?Narastanje snaga u slučaju kriza osigurat će se angažiranjem ugovorne i mobilizacijske pričuve (razvrstana i nerazvrstana). U ratnom stanju i stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske, a kada bi postojala potreba za većim snagama s duljim vremenom narastanja koje prelaze ukupan broj raspoloživog pričuvnog osoblja, trebao bi se aktivirati mehanizam pozivanja vojnih obveznika u vojnu službu. Ugovorna pričuva trebala bi se se organizirati u modularno organizirane pričuvne postrojbe za najpotrebnije nedostajuće vojnostručne specijalnosti koje su kritično potrebne u operacijama i misijama, a nisu pogodne za ustrojavanje u djelatnom sastavu. Dugoročnim planom razvoja OS definirat ćese veličina ugovorne pričuve.
Mehanizam narastanja ukupnih obrambenih sposobnosti trebao bi se osigurati razvrstanom pričuvom. Veličinu razvrstane pričuve također će definirati Dugoročni plan razvoja. Normativno uređenje ovog pitanja, pogotovo pitanje ugovorne pričuve je u tijeku (potrebno je izvršiti izmjene Zakona o radu, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu i Zakona o doprinosima).
Točno je da pričuvne snage nisu obučavane posljednjih 15 godina. Glavni razlog nepozivanja i obučavanja pričuve je u činjenici da je prosudba prijetnji i ugroza za Republiku Hrvatsku pokazivala da Hrvatskoj ne prijeti oružana agresija, što onda ne zahtijeva ni trošenje resursa na opremanje i obuku pričuvnih snaga.
Drugi razlog je u tome što u godinama nakon rata i demobilizacije pričuvnih snaga, njihova obuka nije bila ni potrebna jer su pričuvnici imali veliko ratno iskustvo pa podizanje pričuvnih postrojbi nije bilo opravdano i ekonomično.
U proteklom desetljeću OS RH su svoje napore usmjerile na ulazak i integraciju u NATO. To je podrazumijevalo transformaciju i reorganizaciju te smanjenje cjelokupnih OS RH, pa tako i pričuvnih snaga. U nekoliko posljednjih godina ekonomska kriza koja je pogodila cijeli svijet utjecala je i na OS RH. U situaciji ograničenih financijskih sredstava te stabilne i povoljne sigurnosne situacije u užoj i široj regiji, odlučeno je da se obuka pričuve pokrene kada se za to steknu bolji uvjeti. Planira se ove godine stvoriti sve potrebne preduvjete za pokretanje obuke pričuve i u narednim godinama uspostaviti redovni sustav obuke pričuvnih snaga.
- Mislite li da vojska, između ostalog, radi poslove i zadaće za koje je potrebno provesti outsourcing, odnosno da ih netko preuzme raditi iz civilnog sektora? Koji su to poslovi primjerice?OUTSOURCING kao poslovni model nije nepoznanica za Oružane snage jer se značajne funkcije u domeni logistike već dugi niz godina obavljaju posebnim ugovorima s namjenski osnovanim trgovačkim društvima ili gospodarskim subjektima.
Transformacijom Oružanih snaga i smanjivanjem njezine ukupne veličine, osnovana su trgovačka društva „PLETER“ d.o.o. i Zrakoplovno tehnički centar (ZTC) za obavljanje namjenskih djelatnosti za potrebe Oružanih snaga. Pri tome, izdvojen je dio vojnog osoblja, a trgovačka društva su dobila mogućnost upošljavanja njihovih kapaciteta na tržištu. Međutim njihova primarna djelatnost i dalje je potpora Oružanim snagama što se regulira posebnim poslovnim sporazumima i ugovorima.
U sklopu daljnje transformacije Oružanih snaga i sveobuhvatne racionalizacije i optimizacije logističke potpore, ali i drugih procesa i troškova, analiziraju se i drugi poslovi i zadaće koji će se izdvojiti. Ministarstvo i Oružane snage trenutno modeliraju način proširenja djelatnosti TD PLETER na poslove opsluživanja termoenergetskih postrojenja, temeljnog održavanja vojnih objekata i infrastrukture, održavanja okoliša u vojarnama, prodaje i zbrinjavanja otpisane vojne opreme i slično.
No, nije sve samo u domeni logistike, u dogledno vrijeme razmatrat će se i područja fizičkog osiguranja vojnih objekata, prijavničke službe, dostavne službe odnosno druge tradicionalne sposobnosti vezane za stacionarne uvjete života i rada i u zemlji. Treba reći kako transformacijom i profesionalizacijom vojske pojedini poslovi koji su ranije bili neodvojivi dio tradicionalnih vojnih ustroja danas potpuno nestaju, poput šišanja vojnika koje se sada svodi u domenu osobne higijene.
Postoje i druge inicijative koje nisu klasični OUTSOURCING, ali su svakako inovativne u smislu kreiranja novih i drugačijih ugovornih odnosa s poslovnim subjektima. Jedna od takvih je osiguravanje vojnih odora i osobne vojne opreme putem ugovora o iznajmljivanju, umjesto klasične kupovine. Prednosti ovog načina su u tome da se logistički poslovi prijema, skladištenja, zaduženja, evidencije, čuvanja zaliha, distribucije, prenose na ugovornog dobavljača koji iznajmljuje njegovu opremu te osigurava kompletnu logistiku. Ministarstvo obrane radi na takvom projektu.
OUTSOURCING ima niz prednosti u naprijed navedenim djelatnostima, a njemu prethodi analiza te prosudba i izbor pravnih subjekata kojima će se povjeriti obavljanje izdvojenih poslova. U tome je najvažnije riješiti kvalitetne poslovne sporazume, ugovore te implementaciju i upravljanje izdvojenim poslovima. Postoji bitna razlika između pravnih subjekata koja su trgovačka društva u vlasništvu države gdje Ministarstvo obrane kao javni naručitelj obavlja nadzor i subjekata koji su u privatnom vlasništvu.
Defender.hr