kilezr
poručnik fregate
Offline
Posts: 4 608
|
|
« on: November 21, 2010, 12:41:38 am » |
|
Zalihe goriva i daljina plovljenja/ autonomija podmornice
Postoji pojam normalnih, punih, zaliha goriva, I pojam punih zaliha goriva u preopterećenju. Za zadatke kod kojih podmornica ne mora prevaliti posebno veliki put, ili se ne mora u plovidbi zadržati posebno dugo, dovoljno je otploviti iz baze s normalno punim zalihama goriva koje je smešteno u tankovima . Ako treba da plovi preko tih granica, postoji mogućnost da se u nekom od glavnih tankova ( unutrašnjim ili spoljnim ) nakrca gorivo, pa u tom slučaju podmornica dolazi na gaz preopterećenja. Ipak, kada zaroni biće lakša nego da je u tom tanku ( ili više njih ) morska voda koja se mora naplaviti kao ballast , pa će podmornica morati da se oteža za razliku tih težina što se čini uz pomoć sistema izjednačenja. Da bi neki od glavnih tankova mogao poslužiti za krcanje goriva mora naravno biti I odgovarajuće opremljen.
Pretpostavlja se da od ukupne količine goriva ( jednaka je Neto kapacitetu tankova goriva) može iskoristiti samo oko 96%, dok ostalih oko 4 % ostaje neiskorišteno u tankovima. Da bi se mogla odrediti daljina plovljenja , uobičajno je da se računa samo sa 70- 80 % ( prosečno 75 %) od onih 96 % goriva ( dakle sa svega oko 67-77 % od nominalnog kapaciteta tankova goriva). To je zato što se predpostavlja da se za potrebe krstarenja u određenom reonu, odnosno zadovoljavanje tekućih potreba za energijom mora potrošiti, zavisi od tipa zadatka, od 20-30 % ( od iskoristivih 96 % ) zaliha goriva. Onda za propulziju, odnosno plovodbu “tamo- natrag” ostaje napred navedeni procenat goriva.
Autonomija na bazi goriva se zato može tačno izraziti jedino ako se navede koliko kwh rada može proizvesti s ukrcanim gorivom, ili koliko se može ostvariti sati rada mašina pri definisanoj snazi, dok svi ostali pokazatelji na bazi prevaljene udaljenosti ne daju pravu sliku, ako se pri tome sasvim precizno ne definiše način na koji se troši proizvedena energija.
Krcanje zaliha
Obično se mornaričkim propisima određuje s kojim i kolikim minimalnim zalihama podmornica sme uopšte isploviti. Time se definišu minimalna količine goriva, hrane I pitke vode I materije za regeneraciju vazduha. U ratnim uslovima kompletiraju se zalihe torpeda, mina ili drugih ubojnih sredstava, u tim uslovima , ili kada se izvode dugotrajne vežbe, zalihe se povećavaju u skladu s predviđenim potrebama pa mogu dostići mogući maksimum. Krcanje hrane i pitke vode i regenerativne materije u podmornicu ne predstavlja poseban problem. Međutim, krcanje torpeda,raketa ili mina nije lak i jednostavan zadatak. Za izvršenje tih operacija treba odgovarajuća infrastruktura. Ona se sastoji od plovne jedinice koja dovozi oružje ili od sistema transporta na kopnu. Zatim , bilo na plovnoj jedinici, bilo na kopnu, potrebna je dizalica dovoljne nosivosti i dovoljnog dohvata, a za sigurno vođenje sredstava koje ukrcavamo u podmornicu. Potrebna je i odgovarajuća kolevka koja se stavlja uz otvor za ukrcaj u čvrsti trup. Ako se torpedo odnosno ostala sredstva ne krcaju kroz poseban otvor u čvrsti trup već se krcaju kroz gornje torpedna cevi radi se trimovanje podmornice ( zatežno ) potrebna su posebna rešenja i sredstva na samoj podmornici. Zavisi od dužine torpedo , obično se koristi određena duža ili kraća platforma , koja se na neki od određenih načina kači na podmornicu i s njom postaje celina. Na tu platformu se polažu mine , torpeda ili rakete i zatim uvlače u torpedne cevi a kroz njih dalje u torpedni ili drugi prostor. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
|