30.01.2012.
ČETRDESETAK ŠKVERSKIH RUKOVODILACA KOJI SU U ILJADU GODINA RADNOGA STAŽA ISPISIVALI NAJLIPŠE STRANICE SPLISKOGA BRODOGRADILIŠTASIĆANJE NA BOLJE DANE Bivši rukovodioci: Kurba politika nije smila uć u škverSićan se, škverska sirena zaparala bi nebo čipo u dvi ure, parilo mi se da nije bilo mista u Splitu di se nije čula. Odma bi uzeja bančić, stavija bi ga ispod ponistre, popeja se na njega i čeka kad ću vidit škverane kako se onin puten ispod Turske kule spuštaju prema gradu. Bilo ih je na iljade.
U trlišima, liti, zimi, po suncu, kiši ili buri. A par puti smo mi dica iz ulice išli vidit kako to izgleda izbliza. Pa bi po ure prije nego će se čut sirena zauzeli mista na Turskoj kuli, poviše jednog bunkerića, i gledali škverane kako vedri i nasmijani idu doma poslin osam uri rada. I pisma bi se čula. I to dalmatinska, sićan se kako bi pivali “Dalmatinke male”, “Uz gradele”, “Maškare”, “Veslaj”...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Evo škverana isprid kuće svoga kolege Jure Čolaka u Ogorju GornjenVrime škverskog ponosaTe slike iz ditinjstva vratile su mi se nikidan prid oči kad san sluša šta sve govore škverski rukovodioci koji su desetljećima ispisivali najlipše stranice povijesti spliskoga škvera. Skupilo se njih četrdesetak, u kući svoga škveranina
Jure Čolaka, u Ogorju Gornjen. Vratili su se desetljećima unazad sićajući se godina kad je spliski škver bija ponos grada i države u kojoj smo onda živili.
Susret je organizira jedan od njih, neumorni
Želimir Šitić, obratija se skupu – dragin kolegama iz ureda proizvodnje, šefovima objekata, voditeljima objekata, rukovodiocima... Istaknija je Šitić ulogu svih prisutnih u stvaranju velikog škvera, a onda zamolija nastarijega od prisutnih, 88-godišnjeg legendarnog diretura škvera
Dragu Krstulovića, da reče koju besidu.
A prije toga mi je šapnija: – Domaćin i sponzor ove fešte je naš škveranin Jure Čolak. Već san ja naša domaćina i sponzora za dogodine, a za onu godinu onamo san naša domaćina, a sad tražin sponzora... Čolakova supruga, gospođa
Marija, pazila je da domaćini ispune želju svakoga gosta, čudo od žene. A čudo od čovika je bija i osta Drago Krstulović.
Diga se s katrige i među ostalin reka i ovo: – Ma, šta je ovo: godine prolaze brzo, a dan nikako proć!? Evo, prošlo je više od šezdeset godina okad san ka mladi inženjer doša u škver, dočeka san ništo u šta nisan moga virovat: u ono vrime nismo imali robote, a škver je bija pun posla, veselja... Danas, kako san čuja, imamo osan robota, a škver je prazan, škverani su priplašeni, nezadovoljni, znaju da in je sudbina neizvjesna.
Ja ne želin nikome dilit savjete, ali u jedno san siguran: o škveru, ne samo našen spliskon, nego u svakon škveru, tribaju odlučivat škverani. Škverska pamet triba vodit brodogradilišta, onda nema straja za sudbine škvera. Moremo sami sve. Pokazali smo to izgradivši 381 brod... Dobija je škverski diretur Drago Krstulović aplauz, ja san odma doša do stola koji su nazvali – stol mudraca!
Stol di je sidila velika škverska pamet, ugledni direturi i profešuri Drago Krstulović,
Josip Eterović,
Dinko Karninčić,
Igor Belamarić i
Ivo Vrandečić. Tija san čut šta oni misle o škveru nekad i danas. Svi su rekli skoro uglas: – Drago je reka sve! Iša san pinkicu upirat da svako od tih istinskih škverskih mudraca reče koju rečenicu, i uspija san čut ovo...
Ivo Vrandečić je reka da je u škveru u njegovo vrime radilo 8200 radnika, da je škver uzdržava jedno trideset iljada svita. I da nikad nije bija u gubitku. Igor Belamarić je potvrdija sve riči Drage Krstulovića i naglasija:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Stol mudraca: Ivo Vrandečić, Igor Belamarić, Dinko Karninčić, Josip Eterović i Drago KrstulovićBili smo familija!– Škverani sami mogu riješit svoje probleme! Dinko Karninčić je istaknija nekadašnju veliku škversku familiju, škversku solidarnost, i to da su – bez ikoga – riješili sve probleme kojih je znalo bit! A Josip Eterović je u dvi rečenice reka sve: – Svi znaju istinu o škveru, ali ona malo koga zanima. Zaludu je sad govorit šta je tribalo i kako je tribalo... Iša san od stola do stola, ka glavni uzrok velike sadašnje škverske neizvjesnosti spominjala se – kurba politika!
Koja je uništila hrvatske škverove. Osin pulskog Uljanika. Zato šta Istrijani nisu dali da in prije dvadesetak godina kurba politika uđe u škver. Nego su Uljanik i dalje vodili oni koji su ga doveli u škverske visine... Bilo je dobre zafrkancije. Tako su
Goran Vukasović i Davor Karninčić dobili epitet pravih šminkera, a Goran Vukasović – najboljeg šofera među škverskin direturima!
Naime, vozija je Vukasović od Splita do Ogorja Gornjeg otprilike onoliko vrimena za koliko oni koji malo brže voze dođu iz Splita u Zagreb. Navodno je Vukasović vozija “po šumama i gorama” Dalmatinske zagore, ali nikako doć do Ogorja Gornjeg. Sve dok ga Želimir Šitić nije navodija kilometar po kilometar. I doveja ga prid Čolakovu kuću...
Šta sve nismo izgradili... Šitić mi je donija napisano šta je sve škver izgradija u Splitu. Jednostavno, za nevirovat! Od infrastrukturnih objekata – kompletno novo veliko brodogradilište s velikin halama, navozima, obalama, dizalicama, prometnicama; brodogradilište specijalnih objekata; tvornicu dizel motora; pogone u Rašćanima, Prološcu i Strmici.
Od stambenih objekata – dogradnje, nadogradnje i manje objekte na lokacijama u Lucićevoj i Gundulićevoj ulici; šest stambenih objekata na Skalicama; stambeno naselje Spinut na sjevernin padinama Marjana; stambeno naselje u Sukoišanskoj; stambeno naselje na Sućidru; stambeno naselje na Pujankama...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
O škveru, ne samo našen spliskon, nego u svakon škveru, tribaju odlučivat škverani’
/ Nikola VILIĆ / CROPIXE, nije Šitić priskočija ni društveno-sportske objekte: internat za naučnike na Brodarici, brodograđevnu industrijsku školu
Mirko Dumanić na Skalicama, dom brodogradilišta Split s kužinon, velikon višenamjenskon kinodvoranon, litnjin kinon, teracon i bašton; lučicu RPSD-a Split sa hangarima, radionicama i društvenin prostorijama u Spinitu, stadion Radničkog nogometnog kluba Split, rukometno igralište u Vukovarskoj, Vickov stup na Mosoru, planinarski dom Malačka na Kozjaku...
Šitić mi je tija opet ništo reć: – Ovo obavezno zapiši: Mi ovde imamo iljadu godina radnog staža u škveru! Jesi čuja – iljadu godina! Poslin ovoga je bilo najbolje zatvorit notes. Jedino san tija čut zove li ove škverske mudrace danas iko ikad u škver. Dobija san odgovor: – Ma kakvi! A šta ćemo in mi. Ka da mi šta znamo o škveru i brodovima... Onda je u prvi plan izbija
Želimir Dundić Dundo i njegov čudesno dobri Trio Gušt.
Dundo je, ako niste znali, diplomirani inženjer brodogradnje, učinija je u škveru dvanajst godina. Najavija je Dundo poznatu škversku himnu, niko nije ima pojma koja je to pisma, a onda je Trio Gušt zasvira i zapiva: Jeste li čuli novost, dogodilo se zlo,
Ivanu Klakaru iz Pupnata, potopija se brod! Samo naprid, škverani, ne dajte se!
Ko je sve bija?Dobija san spisak škverske pameti koja se skupila u Ogorju Gornjen:
Drago Krstulović, Josip Eterović, Dinko Karninčić, Igor Belamarić, Ivo Vrandečić, Boris Peko, Želimir Šitić, Vojo Kordić, Petar Šesnić, Ante Božić, Ante Čagalj, Andrija Gjanović, Joško Alujević, Enerik Peručić, Marin Silobrčić, Boro Pavlović, Dinko Vučina, Ivo Kvarantan, Jure Čolak, Drago Ivandić, Neven Bulat, Mario Nazor, Ante Dominović, Neven Jug, Brane Kovačić, Robert Dubravčić, Ante Šiškov, Branko Kaštelan, Davor Karninčić, Goran Vukasović, Željko Šimić, Vjeko Kragić... Ako san koga priskočija, nisan kriv ja nego –
Želimir Šitić!
Veliki pivač EterovićSvak ko je baren jedan put bija onamo di je Trio Gušt svirkon i pismon diza svit sa katriga i stvara čudo od atmosfere, more pretpostavit kako su se užgali škverani slušajući njijove pisme. Pa je pala zafrkancija: Dundo je na noge, bez štapa, ekspresno diga na noge i one šta odaju uz pomoć štapa!
Jedan od škverskih diretura, Bračanin
Josip Eterović, pokaza se ka vrhunski pivač. Pustija je Eterović glas, zapiva ka najbolji grdelin, mirita je aplauz svih onih koji su ga čuli...
Škver i RNK Split bili se jedno tiloZna san od ranije, a sad san čuja iz prve ruke: škver i RNK Split godinama, desetljećima su bili jedno tilo! Škver je pomaga “crvene”, i stadion in je izgradija. Potvrđeno mi je da je škveranin
Jordan Prkušić bija ferata koja je gurala da škver pomaže Splita. I stadion su im izgradili...
A masu splitovaca, čak i onih iz prvoligaških godina Splita od prije šezdesetak godina, radilo je u škveru:
Vidović, Franulović, Meštrović, Marasović, Boban, Ivić, Radovniković, Pletikosić, Bilić, Poklepović, Kraljević, Dumanić, Ninčević, Grubić, Gulin, Pancirov, Alujević... I još puno, puno njih...
Milorad BIBIĆ MOSOR
Snimio: Davor KARNINČIĆ
Izvor:
Slobodna Dalmacija