Nego hoće li mi neko odgovoriti jeli onaj Hasan imao one mogućnosti u Libiji ili ne...
To je sva pamet.
Evo ja ću ti odgovorit:
Jeli tamo neki Hasan imao,
Besplatno zdravstvo,
Jeste. Besplatno ali nekvalitetno. Loše organitzirano, loše vođeno. Ošljarski. Imali su nesposobne poslušnike (partijske kadrove) na svim rukovodećim mjestima koji pojma nisu imali sa poslom ali su bili dobri
gadafisti. I onda - tko šiša struku.
Pa je tako u nebrizi, neznanju, neorganizaciji i neradu nekoliko tisuća, EJ; TISUĆA!!! djece zaraženo sidom jer ministri i direktori bolnica nisu znali da se krv mora testirat. (Pa su onda kad su pčajni roditelji popizdili pokušali okrivit za sve dva doktora, Bugarina i Palestinca i 4 Bugarke medicinske sestre)
Direktor rodilišta u Tripoliju bio je nesvršeni student medicine. Studirao 12 godina u Skopju i nikad nije završio. Ali nije važno, podržavao je Gadafija i zato je kao podoban bio direktor.
Direktor jedne bolnice u Bengaziju predstavljao se kao kirurg ali ne da nije bio kirurg nego nije ni fakultet završio. Studirao u Tuzli (ili Sarajevu, ne sjećam se) i nikad završio nije. Ali postao direktor. I onda je postao šef nad 100+ liječnika stranaca. I kao jedini Liibijac u bolnici inzistirao je da samo on radi sunet (jer se to plaća, časti se). Pričao mi je naš čovjek, kirurg iz Bitolja, da je osakatio desetke djece jer nije znao ni sunet napravit kako treba. Nego su kirurzi pravi krpili i popravljali što se moglo dok ga ovaj Makedonac nije stavio pred svršen čin i zaprijetio mu da će štrajkat ako on ne pristane da ga nauče kako se to radi. I onda ga je Makedonac pravoslavac uspio naučiti barem da suneti bez unakažavanja!
Besplatno školovanje,
I to su imali. Samo što su svi učitelji bili po izboru narodnih komiteta. A Gadafi je protjerao sve Palestince (kao narod bez zemlje uvijek su se morali probijati znanjem i u arapskom svijetu tradicionalno su učitelji, liječnici, inžinjeri... Palestinci) jer nije imao povjerenja da će oni djecu učit onome što Gadafi hoće i samo onome što Gadafi hoće.
Pitaj ovdje na forumu ljude koji su radili po Libiji koliko su znanja imali libijski inžinjeri i tehničari. Ne koliko su bili pametni, ne kakve su im bile radne navike nego koliko im je i kakvog znanja dalo libijsko školstvo.
Da li se mogao liječiti u inostranstvu ako je hteo,
Teško i selektivno. Poslušnici režima vjerojatno. Ostali su bili ucjenjivani i ovime. I nikakvih stalnih i postojanih kriterija nije bilo, nego kako se ćefne nekome tko odlučuje.
Da li je imao skoro besplatan hleb, kruh...kako ga već pravilo
Jeste
Da li je dobijao Farmu od države ako je hteo da bude farmer,
Možebit u teoriji. U praksi, barem koliko sam ja vidio, sve farme a posebno nekadašnje farme talijanskih kolonista držali su Bugari. Zašto? Zato što čak i ako mu je država obećala farmu - nije ga naučila što se sa njom radi i kako.
A nije ga naučila jer je svoj čovjek nezavistan i slobodan. A režimu nije trebao slobodan i nezavistan čovjek nego ovisnik i poslušnik.
Da li je dobijao pomoć novčanu ako nije mogao da se zaposli po završetku studija,
Nije. Ovo je čista izmišljotina.
Da li je mogao da se školuje u insostranstvu ako je hteo da država plaća,
Mogao je. Ako je bio poslušnik režima.
Da li je dobijao određenu svotu novca i kola kad se ženio,
Nije. O ovome sam već pisao. Nemogućnost ženidbe je jedan od najvećih životnih problema i po meni jedan od važnijih generatora nezadovoljstva. O tome sam prije nekoliko postova već pisao i neću opet. Ali ću naglasit koliko je to ljudima bitno.
Mladi se nisu mogli oženit bez posla i prihoda, nisu znali šta će sa sobom, osjećali su se poniženo, beskorisno i neostvareno. A njihovi roditelji su također bili nesretni.
