30.06.2011.
U PROSTORIJAMA KOTARA OTVORENA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA O ŽIVOTU KVARTA
LOKVE NEKAD ‘Ma vidi Olivera na motoru s Juricom‘U prostorijama Gradskog kotara Lokve otvorena je izložba fotografija ‘Lokve nekad’. Fotografije prikazuju nastanak i svakodnevni život ovoga splitskog kvarta, a prikupio ih je fotoreporter Cropixa Jakov Prkić, predsjednik Gradskog kotara.
Većina od pedesetak fotografija, koje su prikupljene iz privatnih albuma te iz foto arhiva Slobodne Dalmacije, snimljene su od početka šezdesetih do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Brojni stanovnici kotara rado su pogledali stare crno- bijele fotografije i sjetili se zgodnih trenutaka iz prošlosti, a na njima ima i slavnih poput Jurice Jerkovića i Olivera Dragojevića koji su sudjelovali na lokalnim moto trkama.
Izložbu je otvorio novinar ‘Slobodne Dalmacije’ Damir Šarac koji je rekao:
- Ko je reka da se ne može izložba učinit i s betonskin Spliton? Zašto bi nan bilo drago samo gledat stare slike i kartoline grada? Moguće i zato jer tamo vidimo neki Split kojega se ne sićamo, pa nas peru romantika i nostalgija za vrimenon kad je sve bilo manje, ambijentalnije, oku slađe. I to nama, koji još pamtimo kako izgleda mazga, koji smo dirali kolo od kara, mečili grožđe, igrali se na franje...
Je vraga bilo bolje. Pitajmo njih, koji su priživili gladne zime i sušna lita, one bez auta, televizije, butige i ambulante.
Na Lokvama je izgrađena prva splitska crkva u komunizmu, konkatedrala Svetoga Petra Apostola, čiju je unutrašnjost osmislija Korčulanin Bernardo Bernardi, jedan od najvećih arhitekata i dizajnera svoga doba, posvećen osobito interijerima.
Školu koja se ko zna radi čega zove ‘Gripe’ nacrta je akademik i tičar Dinko Kovačić. Borbene božićne moto-trke bile su Lokavska ulična koreografija, a auto-reliji na kojima je uši probiva i Jovica Paliković, čuveni automobilski as bivše države, upisali su Lokve na kartu splitskih uličnih legendi.
Kad smo kraj kvartovskoga sporta ne smi se zaboravit ni prvi urbanizirani zjog, di do danas balote paraju zrak, a penšunati grintaju javno.
Oni teatar iza zidova, na balkonima i po tinelima, koji put se i čuje kad je jača barufa, a najčešće ostane unutra, najvažniji je. On je živi kvart, ekipa i prijateljstvo, galama i šapjanje, jednon ričju susidstvo. A vrh života u gradu je dobro susidstvo. I šta poželit Lokvašicama i Lokvarima, za svetoga Petra, za dan kotara i ove lipe uspomene, nego da postanu i ostanu dobro susidstvo, dragi kvart i ogledan primjer cilome gradu, kazao je Šarac.
Izložba ostaje trajno u prostorima kotara a nadopunjavat će naknadno prikupljenom građom.
NATAŠA BAKOTIĆ
Izvor:
http://www.slobodnadalmacija.hr/
