Stari brodovi na sjeveru Jadrana

[ML]

Edra. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Gianpaolo

Izgrađen u  Cantiere San Rocco di Muggia,1875, kao Giustinopoli. 1981  održava vezu Milje- Trst. Kao Villa S.Giovanni održava vezu u Mesinskom tjesnacu. 1887 se vraća u Trst, dobija novo ime San Marco i plovi za Società di Navigazione na liniji Umag-Trst, iste godine opet mijenja ime u Ausonio.1897 kupila ga je
Società Muggesana di Navigazione. 1919 kupuje ga Francesco Kukulic iz Splita i plovi pod Jugoslovenskom zastavom kao Metod. 1925 kupuje ga grčki brodovlasnik i mijenja ime u Delfin.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[galeb]

Gianpaolo u Muggi:

[galeb]

Graf Wurmbrand, izgradjen 1895 u bdg San Rocco – Stabilimento Tecnico Triestino, Trst za Austrijski Lloyd postigao je brzinu od 17čv. Med 1. sv. ratom služio kao bolnica a nakon 1924 plovio je na liniji iz Trsta za Dalmaciju do Zadra. Demoliran u trstu 1932.

[galeb]

Remorker Dori, izgradjen 1879 u bdg San Rocco – Stabilimento Tecnico Triestino, Trst za vlastite potrebe. 69 BRT, 27,43m duž. Osim radova u bdg upotrebljavao se i za prevoz radnika iz Trsta u bdg, za izlete u trščanskom zaljevu a neko vreme je i bio iznajmljen u Kopru. 1920 STT ga proda privatniku u Anconu, koji ga transformira u ribarski brod. Poslednja godina traga u registru mu je 1941.

[galeb]

Parobrodi u Miljama odmah nakon 1.sv.rata:

[galeb]

Italia: izgradjen 1903 u Holandiji kao Maasnymph, 1920-te kupuje ga »Vapore Municipalizzata di Muggia« za kratku liniju Trst - Muggia. 181 BRT, duž. 46,31m, brzina 10 čv, 590 putnika. 1931 novo ime Italia L. U 1940 plovi obojana u vojnoj shemi, od 1943-1945 pod njemačko upravo a od 1945 za jedan mjesec pod jugoslovensko a nakon toga predje pod talijansku mornaricu. 1950 ponovo pod civilno upravo u Miljama, mjenja nekoliko vlasnika i demolira se tek 1971.

[galeb]

San Marco della Rosandra: nabavljen 1910 u Holandiji, 196 BRT, 530 putnika, 8,5čv za liniju Trst – Muggia do 1958.

[galeb]

Kingfisher, izgradjen 1906 u Enleskoj za General Steam Navigation Co., London. 976 BRT, 83,82m dužine     1912-te ga kupuje Tripcovich S.A. iz Trsta, novo ime Venezia. To je prvi austrijski trgovački brod sa parnom turbinom, iz Trsta do Venezie je trebao 3 sata plovidbe a postigao je 22 čv. 1928 prodat u Kinu i demoliran 1938.

[ML]

Falco
Sagrađen 1875 u Stabilimento Tecnico Trieste, dimenzija 24,69x4,09x2,40, sa strojem od 80KS.
Ovaj je mališa promijenio poprilično vlasnika. Uglavnom se nalazio na linijama u sjevernom Jadranu.
1875-CAPODISTRIA, Stabilimento Tecnico, Trieste
1876-PRIMORAC, Soc. di Nav. Portoré, Trieste
1879-VINODOLAC, Soc. Croatia di Nav. a Vap., Senj
1880-VINODOLAC, R. Krajacz & Co., Senj, AT-HU
1892-VINODOL, Magyar Horvát Tengeri Gőzhajózási RT., Fiume
1894-FALCO, Perlini & Co., Zara
1895-FALCO, Soc. di Nav. zaratina, Zara
1908-FALCO, "Dalmatia" Consorzio di Nav., Zara
1909-FALCO, Soc. Austriaco di Nav. Dalmazia, Zara
1909-FALCO, Communa di Trieste, Trieste
1915-FALCO, Ditta Cementi Armati Ing. Gbira & Cattalinich
1917-FALCO, Alfredo Cattalinich, Lussinpiccolo [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika je sa http://www.hajoregiszter.hu/

[ML]

Pomorski promet u Istri

Pomorski promet, izmjena robe i putnika u morskoj plovidbi, a obuhvaća brodarstvo i djelatnosti luka i pristaništa. U antici su Histri i Liburni bili poznati po dobrim brodovima liburnama, kojima su se služili za prijevoz i gusarenje. Rimljani su ih nadvladali, pa od 177. pr. Kr. podataka o istar. brodovlasnicima nema sve do sr. vijeka, kada je počelo jačanje brodarstva u Piranu, Kopru, Poreču, Rovinju, Puli, Plominu, Iki, Lovranu, Labinštini i dr. Mletci su imali monopol, pa nisu dopuštali jači razvoj brodarstva u Istri, ali su gradovi Piran, Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i kojima su obavljali nadzor istar. obale te pomagali Mletcima u transportu, ratnim akcijama i dr. Slabljenjem Mletaka i proglašenjem slobodne plovidbe Jadranom 1717. ojačala je uloga istar. brodarstva.

God. 1802. Istra s otocima imala je 46 peliga, 2 trabakula, 30 tartanona, 256 bracera, 2 nava, 2 brigantina, 3 pulake i 1 patentiran pelig, koji su plovili oko Istre, po Kvarnerskom i Tršćanskom zaljevu te do Dalmacije. Pom. okružje Rovinja, koje je 1831. obuhvaćalo Istru od Savudrije do Kantride, imalo je 413 brodova velike obalne plovidbe s 11948 brt i 1857 članova posade te 132 broda male obalne plovidbe s 906 brt i 488 članova posade. Brodovi duge plovidbe pojavili su se tek nakon 1840., a bilo ih je vrlo malo. Do 1850. zvanje kapetana duge plovidbe steklo je 18 pomoraca iz Lovrana, 8 iz Voloskog, 8 iz Rovinja i 7 iz Mošćenica. Primat u dugoj plovidbi jedrenjacima imao je Mali Lošinj, a velik udio imali su i Lovran, Volosko i Plomin. Parobrodarska središta bila su u Trstu i Rijeci, a slabila je uloga Istre i otoka. Prvi istar. parobrod bio je Piranese, vlasništvo Pietra Viezzolija iz Pirana, izgrađen u Trstu 1874. Na poč. XX.st. vodeću ulogu u maloj obalnoj plovidbi imali su Piran, Izola i Kopar (prijevoz poljop. proizvoda, kamena i ogrjeva u Trst i Veneciju), a potom Rabac, Plomin, Ika i Trget (prijevoz ugljena i kamena u Rijeku i Pulu). God. 1914. u Istri su bila dva parobrodarska društva putničkog i djelomice teretnog obalnog prometa: S. N. Capodistriana, Kopar, s 8 brodova, nosivosti 976 brt, i S. N. Muggesana, Milje, s 4 broda, nosivosti 581 brt. U prometu uz istar. obalu i na Jadranu sudjelovala su ugl. paroplovna društva za obalnu putničku plovidbu sa sjedištem u Trstu i Rijeci. Nekoliko je parobroda bilo u Piranu (1), Kopru (1), Puli (3), Brijunima (4) i dr. Nakon I.svj. rata brodovi na Jadranu bili su podijeljeni između Italije i Jugoslavije. Kako je Istra potpala pod Italiju, njezina su parobrodarska društva ugl. stagnirala ili nazadovala. U Kopru su djelovala društva Capodistriana, s 5 parobroda, nosivosti 612 brt, i Società Istriana Autotrasporti Maritimi, s dva motorna broda, nosivosti 118 brt. U Miljama je bilo poduzeće Navigazione a vapore Municipalizzata, s 4 parobroda, nosivosti 721 brt, a u Izoli društvo Isolana, s 2 parobroda, nosivosti 321 brt. Sva su društva održavala promet s Trstom. Prema podatcima iz Registro Italiano Navale za 1940., istar. brodarstvo imalo je ukupno 141 brod, s 10005 brt i 4696 KS. Veliku obalnu plovidbu obavljala su ugl. društva iz Trsta, Sušaka i Rijeke. Za II. svj. rata istarsko je brodarstvo velikim dijelom stradalo zbog uključivanja u voj. transporte, potapanja ili oštećenja. Potkraj 1945. Istra (bez Pule) imala je 107 brodova, a nakon II. svj. rata ostala je bez brodara, s lukama koje su bile vrlo oštećene. Jugosl. brodarstvo bilo je sabrano u Jadroliniji u Rijeci, a talijansko u Trstu. Podijeljenost Istre na zone A i B jako je otežavala ili prekidala promet, a nešto prometa održalo se od Trsta do Kopra i Umaga. Zahvaljujući obnovi potkraj 1946. plovilo je 129 brodova, s 5591 brt. Glavna istar. trg. luka tada je bila u Rovinju. Prvo istar. poduzeće za agencijske poslove Gmarit osnovano je 1947. u Piranu, a imalo je 5 jedrenjaka, s oko 600 brt. Prvi brodar u poslijeratnoj Istri bilo je poduzeće Val, osnovano 23.I.1954., preimenovano 29.V. u Slovenija–linije te 22.X. u Splošnu plovbu Koper (poslije Piran). Osim jedrenjaka Splošna plovba preuzela je tri broda: Sibor (Martin Krpan), Gorenjska i Rog. U studenom 1955. diobom Jugolinije dobila je još 5 brodova: Bihać, Ljubljana, Neretva, Kornat i Gorica, a 5.IV.1956. preseljena je u Piran i brzo je napredovala. God. 1982. imala je 25 brodova, nosivosti od 430440 t, prosječne starosti od 13 god., što je iznosilo 11,2% jugosl. tonaže, te 769 članova posade. Nakon osamostaljenja Slovenije došlo je do krize, pa je zbog dugova i gubitka tržišta država Slovenija morala preuzeti njezine obveze. Preimenovana je u Splošna plovba d.o.o. Portorož 1995., a 2003. imala je 14 brodova, nosivosti približno 430000 t i 480 zaposlenih. Na tom je području 1958–61. djelovala i kompanija Obalna plovba Koper, s 13 malih brodova i 3386 brt nosivosti, koja se priključila Splošnoj plovbi. U Umagu je od 1960. djelovalo društvo Kvarner, s jednim brodom od 626 brt, a 1962. spojilo se s Lošinjskom plovidbom. Istarska plovidba Pula bila je osnovana 1961., a kako nije uspjela nabaviti brodove, izbrisana je iz registra. Ponovno je osnovana 12.IV.1979., kada joj je Uljanik isporučio brod Istranku. Imali su 5 brodova: Fenera, Franina, Jurina, Porer i Učka, s 45432 brt, što je bilo 1,7% jugosl. tonaže. Zbog poteškoća prestala je s radom, a 1.IX.1986. osnovana je Uljanik Plovidba, s trima brodovima izgrađenima u vlastitom brodogradilištu. God. 2004. imala je četiri teretna broda: Stoja, Veruda, Uljanik i Arena te putnički brod za krstarenja Dalmacija. Brodove u Istri 2004. imali su i Kvarner express Opatija (8 brodova za turist. vožnje), Mirna Rovinj, Droga Portorož i Plava laguna Poreč (ribarske brodove), Tehnomont, Crvena zvijezda, Brodogradilište Uljanik, Vrsar Tours i dr.

LIT.: R. Barbalić, Pomorstvo Istre, Pomorski zbornik, 2, 1962; S. Gaberc, Kratek oris zgodovine Slovenskega pomorstva, Zbornik za zgodovino naravoslovja in tehnike, Ljubljana 1998; F. Gestrin, Pregled pomorstva v Slovenskem primorju, ibid.
napisao Josip Orbanić

[ML]

Još jedna slika San Maraco d.R. ,Navigazione a Vapore Municipalizzata di Muggia.(iz.1910, Holandija)
U prvom svijetskom ratu KANONENBOT I, naime 1916 su mu postavljeni topovi.
1941 u Regia Marina kao pomočni brod. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Epulo
Izgrađen  Cantiere Petronio u Portorožu , 1883 , sa imenom BUDAPEST.
1898 postaje vlasništvo Società Muggesana di Navigazione a Vapore i dobija ime Epulo.
U ISR naoružan i mijenja ime u CANONEBOT II. Posle rata se vrača vlasniku, da bi 1919 prešao u vlasništvo Navigazione Libera Triestina di Trieste....
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[galeb]

Na relaciji Trst – Koper se prilično intenzivno razvijao pomorski putnički promet, tako da je u luki Trst došlo nakon odredjenog vremena do gužve, dešavalo se i da su brodovi trebali čekat na vez uz obalu.

Brodovi u Trstu krajem 1800 / početku 1900:

I u Kopru u isto vrijeme:

[galeb]

1881 par pojedinaca iz Kopra odluči ustanoviti tvrdku »Societa Cittadina di Navigazione a Vapore di Capodistria« za parobrodsku navigaciju na liniji Trst - Koper kao konkurencija onoj iz Trsta, koju je već 12 godina s profitom održavao Stabilimento Tecnico Triestino (STT). Prvi brod su naručili u bdg Poli u Kopru, to je bio drveni parobrod od 100 tona, kapacitete 280 putnika. Ime mu daju Capodistria (Koper) i počeo je s plovidbom 1. Aprila 1882. Već 1883 STT odstupi od održavanja linije uz financijsku odštetu, a nova kompanija iz Kopra uzme u najam njihov parobrod Dori (remorker, vidi sliku ranije na topiku). Kasnije pristiže još jedna novogradnja iz bdg Poli, koja zamjeni parobrod Capodistria. 1888 dodje novi brod iz bdg San Rocco, Santorio: 133 BRT, 38,47m duž., 320 putnika, 13 čv. Mjenjao više vlasnika, izgubljen u ratu nakon što je bio prodat u Grčku 1937. Na prvoj sliki dole Santorio izplovljava iz Trsta a na druge dvije je ispred Kopra.