Tenk M-84

(1/1417) > >>

Brok:
Tenk M-84

Mnogi tvrde (sa punim pravom) da tenk M-84 jedan on naših (YU) najambicioznijih projekata u razvoju savremenog naoružanja kod nas, i ako je za izradu tenka M-84 plaćena licensna dokumentacija Sovjetima to ipak nije samo bleda kopija tenka T-72M, po čijoj dokumentaciji je urađen naš prvi prototip tenka, već se na njemu dosta radilo i unapredilo dosta toga.

Projekat tenka M-84 počeo je kod nas da se razvija početkom 1983. godine, tačnije tada smo imali prvih pet prototipova tenka M-84 na kojima su rađeni mnogi testovi, da bi serijska proizvodnja nulte serije tenka počela 1984. godine. Oči javnosti mogle su ga videti prvi put na vojnoj paradi u Beogradu 09.maja 1985. god. Dugo je tenk ljubomorno čuvan pod ciradom i pod stražom kao vojna tajna. Dosta testova prototipa tenka M-84 su rađeni u oblasti Nikinaca (gde se i nalazi vojno-tehnički opitni centar), gde je između ostalog isprobana mogućnost savlađavanja vodene prepreke na dubini od pet (5) metara i dužine do hiljadu (1000) metara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ešalon tenkova M-84 na vojnoj paradi u Beogradu 09. maja 1985.g.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prototip tenka M-84 na ispitivanju savlađivanja vodene prepreke

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prototip tenk M-84 na ispitivanjima u oblasti Nikinaca

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dinamika prozivodnje tenka M-84 od 1984. do 1988. godine

Proizvodna cena tenka je bila 700.000 dolara, od toga učešće rada čini 74%, 18% su materijali i 8% čine uvozne komponente i materijali. Krajem osamdesetih proizvodni kapaciteti su omogućavali 150 vozila godišnje. Ukupni troškovi osvajanja proizvodnje tenka i investicije za osposobljavanje industrijskih kapaciteta vide se is donje tabele:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Troškovi osvajanja proizvodnje tenka M-84 u milionima dolara


Strukturno, M-84 familiju tenkova čine:
Linijski tenk (Main Battle Tank): M-84, M-84A, M-84AB, M-84A4
Navigacijski tenk (Navigation Tank): M-84ABN
Komandni tenk (Command Tank): M-84ABK
Tenk za izvlačenje (Recovery Vehicle): M-84AI i M-84AB

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vizuelne razlike između familije tenkova T-72 - M-84


Koncepcija tenka je standardna, sa upravnim odeljenjem smeštenim u prednji deo vozila, borbenim odeljenjem u sredini i motorno-transmisionim odeljenjem u zadnjem delu oklopnog tela. Tenk ima tri člana posade - vozača, komandira i nišandžiju.

Brok:
Mesto vozača (upravno odeljenje) nalazi se u prednjem centralnom delu oklopnog tela. Opremljeno je uređajima za upravljanje tenkom, pločom vozača sa neophodnim instrumentima i prekidačima, uređajima sistema za protivpožarnu zaštitu i sistema za NHB zaštitu. Vozač za osmatranje koristi tri periskopa - glavni TNPO-168V i dva pomoćna TNPA-65. Noću se umesto periskopa TNPO-168V može postaviti pasivni periskop PPV-2. Iznad sedišta vozača nalazi se poklopac kroz koji on ulazi i izlazi iz vozila. U prednjem delu tenka smešteni su još i akumulatori i rezervoari za gorivo.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto vozača tenka

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled na vozačku instrument tablu (vidi se i leva komanda - poluga)

Borbeno odeljenje - kupola nalazi se u srednjem delu vozila. Nišandžija je smešten u levom delu kupole, a desno od topa nalazi se mesto komandira. Osnovno naoružanje predstavlja top 2A46 sa glatkom cevi kalibra 125 mm. Polje dejstva po pravcu je 360°, a po elevaciji od -6°13' do +13°47'. Top se puni automatski iz obrtnog transportera kapaciteta 22 dvodelna metka, koji je smešten na podu borbenog odeljenja. U slučaju potrebe moguće je i ručno punjenje topa. Brzina gađanja je 8 metaka u minuti sa automatskim punjenjem (samo pri prvom ispaljivanju), odnosno 2 metka u minuti sa ručnim punjenjem. Ukupno se u borbenom kompletu nalaze 42 metka i to tri vrste - kumulativno-obeležavajući, potkalibarno-obeležavajući i trenutno-fugasni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Borbeno odeljenje tenka Degman - pogled sa k-dirskog na nišandžijino mesto (gotovo isti kao na tenku M-84)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto nišandžije tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesto k-dira i nišandžije - slikano sa otvora K-dira tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled na mesto k-dira tenka (kuvajtska verzija tenka M-84AB)

Osnovni tip municije za borbu protiv tenkova je metak sa potkalibarno-obeležavajućim projektilom BM-9, odnsno BM-12 (naša oznaka M 88). Projektil ima izuzetno veliku početnu brzinu - 1800 m/s, pa zahvaljujući svojoj velikoj kinetičkoj energiji probija oko 350 mm homogenog čeličnog oklopa na daljini od 2000 m. Masa metka je 19,5 kg, a masa projektila 5,67 kg. Prečnik penetratora je 44 mm, dužina 519 mm (545 mm kod BM-12), a masa 3,61 kg.

Metak sa kumulativno-obeležavajućim projektilom koristi se za borbu protiv tenkova i drugih oklopnih vozila na daljinama do 4000 m. Projektil mase 19 kg probija 500 do 550 mm homogenog čeličnog oklopa, a ispaljuje se početnom brzinom od 905 m/s.

Metak sa trenutno-fugasnim projektilom OF-19 efikasan je u borbi protiv utvrđenih objekta, zaklona, žive sile i neoklopljenih vozila. Masa metka je 32 kg, a masa projektila 19 kg, od čega 3,418 kg otpada na eksplozivno punjenje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tenk T-72 sa izloženim projektilima i barutnim punjenjem

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tipovi projektila i barutnog punjenja za tenk M-84 sa TT podacima

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Snimak trenutka odvajanja segmenta potkalibarno-obelezevajuceg projektila M88 neposredno po napustanju cevi topa pri brzini od 1.800 m/s

[attachment=10]
Šema obrtnog transportera municije (prikaz je sa tenka T-72, potpuno isto je i kod tenka M-84)

Brok:
Na posebnom nosaču sa desna strane topa smešten je spregnuti mitraljez M86 PKT kalibra 7,62 mm. Efikasan domet protiv pojedinačnih ciljeva je 600 m, dok se grupni ciljevi efikasno uništavaju na daljinama do 800 m. Teoretska brzina gađanja mitraljeza je 650-750 metaka u minuti, a praktična 250 met/min. U borbenom kompletu se nalazi 2000 metaka (4 redenika sa po 250 metaka).


PAM - M87

Na tureli komandira tenka postavljen je protivavionski mitraljez M87 NSVT kalibra 12,7 mm. Namenjen je za dejstvo protiv ciljeva u vazduhu na daljinama do 1500 m i ciljeva na zemlji udaljenih do 2000 m. Polje dejstva mitraljeza po pravcu je 360°, a po elevaciji od -5° do +75°. Praktična brzina gađanja je 150 metaka u minuti, teoretska 800 met/min, u borbenom kompletu se nalazi 360 metaka (6 redenika po 60 metaka). Za nišanjenje se koristi kolimatorska nišanska sprava K10-T.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na tenku M-84 primenjen je sistem za upravljanje vatrom SUV-M84, koji je znatno povećao vatrenu moć u odnosu na tenk T-72. Sistem se sastoji od: dnevno-noćne nišanske sprave DNNS-2, komandnog bloka nišandžije (KBN), balističkog računara sa komandnom tablom računara, pojačivačke kutije sa podsistemima za upravljanje, razvodne kutije K-1, žiro bloka, meteorološkog senzora, davača brzine po pravcu, izvršnih delova za vertikalno i horizontalno navođenje, dnevno-noćne sprave komandira DNKS-2 i komandnog bloka komandira.

Glavni deo sistema za upravljanje vatrom je dnevno-noćna nišanska sprava DNNS-2 sa nezavisnom nišanskom linijom i stabilizacijom vidnog polja u obe ravni. Sprava ima tri kanala - dnevni, noćni i laserski. Dnevni kanal uveličava 3x i 7x i ima vidno polje od 20° (pri uvečanju 3x), odnosno 9° (pri uvećanju 7x). Noćni kanal sa pasivnim pojačivačem slike II generacije ima uvećanje 8,5x i vidno polje 5,4°. Laserski daljinomer omogućava merenje daljine u opsegu od 200 do 9995 m.

Računar SUV-a izračunava elemente za gađanje potkalibarnim i kumulativnim projektilima na daljinama od 200 do 4000 m, trenutno-fugasnim projektilima od 200 do 6000 m, spregnutim mitraljezom od 200 do 1500 m.

Sistem za upravljanje vatrom obezbeđuje stabilizaciju topa u obe ravni, sa tačnošću od 0,2 hiljadita po visini, odnosno 0,25 hiljaditih po pravcu. Brzina navođenja topa po pravcu je od 0,07 °/s do 18 °/s, a po elevaciji od 0,05 °/s do 3,6 °/s. Vozaču je omogućeno prinudno okretanje kupole, u slučaju da cev topa blokira njegov otvor za napuštanje vozila.

Komandir za osmatranje koristi dnevno-noćnu komandirsku spravu DNKS-2. Dnevni kanal uvećava 4,9x i ima vidno polje 10°, a noćni kanal sa pojačivačem slike uveličava 4,3x i ima vidno polje 10,9°. Sprava obezbeđuje osmatranje u sektoru 360° po pravcu, -8° do +12° po elevaciji.

Tenk je opremljen i nišanskim spravama za posredno gađanje, mada se jako retko koristi u te svrhe.

Pored nišanskih sprava, za osmatranje se koriste i periskopi - nišandžija ima periskop TNP-165A, a komandir dva periskopa TNP-160 i dva TNPA-65.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto K-dira tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto k-dira tenka M-84D (slično kao na tenku M-84AB1)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radno mesto nižandžije tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Šema funkcionisanja SUV-a kod tenka M-84

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandni blok nisandzije: 1. prekidac za izbor top / mitraljez 2. taster za izmenu daljine u racunaru 3.preklopnik rezima rada 4. taster za rucno unosenje daljine 5. taster za okidanje lasera 6. prekidac za ukljucenje preticanja 7. okidac topa 8.i 9. DLAN prekidac 10. prekidac za izbor rada (stabilisano-plust.) 11. prekidac za ukljucenje ziroskopa 12. glavni prekidac 13.okidac mitraljeza 14. potenciometri za nulovanje u rezimu STAB. 15. potenciometri za rektifikaciju 16. potenciometri za nulovanje u rezimu POLUSTAB.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandna tabla racunara: 1. potenciometar za podesavanje osvetljenosti prednje ploce 2. potenciometar za podesavanje osvetljenosti pokazivaca 3. prekidac za izbor parametara koji se prikazuju u nisanskoj spravi 4. prekidac za izbor vrste unosa temp. i pritis. vazduha u racunar 5. preklopnik za podatak koji zelimo uneti ili procitati 6. pokazivac daljine koja je uneta u racunar 7. pokazivac podataka 8. preklopnik za vrstu municije za koju se racuna balistika 9. preklopnik za rucno unosenje podataka 10. taster opsega 11. prekidac za izbor vrste unosa vetra u sistem 12. prekidac za ukljucenje racunara

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
razmeštaj delova stabilizatora u tenku

Brok:
U zadnjem delu oklopnog tela tenka M-84 nalazi se motor V46-6 snage 573,7 kW. Kod modela M-84A ugrađen je snažniji motor V46-TK snage 735 kW (1000 ks), čime je pokretljivost znatno poboljšana. Motor je četvorotaktni, 12-cilindrični, turboprehranjivani, višegorivi, a hladi se tečnošću. Mase je 1080 kg i zajedno sa pratećim uređajima zauzima 2,84 m3. Na pređenih 100 km troši 260 do 450 litara goriva, što znači da tenk sa jednim punjenjem goriva može da pređe 460 do 700 km. Za lako startovanje u zimskim uslovima motor je opremljen grejačem koji se uključuje pri spoljnim temperaturama nižim od +5 °C.

Transmisija je mehanička, sa planetarnim menjačima koji imaju hidraulično upravljanje. Menjači imaju 7 stepeni prenosa za kretanje napred i jedan za nazad.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Motor sa transmisijom tenka M-84 u Pakistanu na popravci

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Unapređen motor tenka M-84 u remontnom zavodu u Čačku

Gusenice su metalne, široke su 580 mm, imaju 96 članaka spojenih gumeno-metalnim šarnirima. Sa svake strane nalazi se po šest potpornih točkova i po tri točka nosača gusenica. Pogonski točak je pozadi, a lenjivac napred. Oslanjanje je pomoću torzionih vratila, sa hidrauličnim amortizerima na prvom, drugom i šestom oslonom točku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Starija verzija gusenica bez gumenih šarnira

M-84 je tenk standardne koncepcije i veoma niske siluete što ga čini izuzetno teškom metom. Sa maksimalnom visinom od 2.19 m.
Telo tenka je sastavljeno od varenih višeslojnih oklopnih ploča. Ova vrsta oklopna se popularno naziva sendvič oklop zato što se oklopne ploče sastoje iz više slojeva različitih materijala koji treba da pruže dodatnu zaštitu od dejstva različitih tipova protivoklopnih sredstava. Najčešće se u sendvič oklop ugrađuje keramički sloj koji smanjuje efekte dejstva kumulativnih projektila kao i drugi nemetali koji oklop čine elastičnijim.

Oklopne ploče na prednjem delu tenka postavljene su pod velikim uglom čime je povećanja efikasnost postojećeg oklopa. Postavljanje ploča pod velikim uglom takođe povećava mogućnost rikošeta neprijateljskog projektila, a samim tim smanjuje mogućnost uništenja tenka. Prednja gornja ploča je višeslojna, debljine 231 mm. Na njoj se nalazi rebrasta površina uokvirena V ramom koja pruža delimičnu zaštitu vozaču od blata i vode prilikom vožnje po raskvašenom zemljištu, dok je donja prednja oklopna ploča dodatno zaštićena dozerskim nožem koji ne samo da povećava oklopnu zaštitu tenka već mu omogućava da se samostalno ukopa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tenk M-84AB1 sa primetno poboljšanom oklopnom zaštitom, a tu su i gusenice sa gumeno-metalnim šarnirima

Bočne strane tenka napravljene su od homogenih oklopnih ploča debljine 80 mm napred i 70 mm pozadi i imaju izuzetno malu površinu, iako pod nepovoljnim uglom, a hodni deo je delimično zaštićen šarnirano vezanim kumulativnim zavesama (ekranima) od čvrste gume. Kumulativna zavesa pruža zaštitu od kumulativnih projektila tako što prevremeno aktivira kumulativni mlaz i neutrališe kumulativni efekat prilikom udara projektila u oklop tenka. Ukupni ekvivalent oklopne zaštite tela tenka je između 550-600 mm homogenog oklopa.

Kupola je napravljena od livenog homogenog pancirnog čelika čiji je čeoni oklop debljine 410 mm. Kod modela M-84A u kupolu je sa čeone strane, uliven segment od nemetala debljine 130 mm, što dodatno uvećava zaštitna svojstva oklopa do 700 mm homogenog oklopa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
M-84 oklopljen reaktivnim oklopom "KAO M-99"

Iako je razvoj zapocet pocetkom devedesetih projekat eksplozivnog reaktivnog oklopa je dovrsen tek avgusta 1998.. god. i dobija oznaku KAO M-99. Po svojim karakteristikama slican je ruskim i ukrajinskim resenjima dodatnog oklopa prve generacije "Kontakt". KAO M-99 je modularan, dimenzija 152x305x65mm, mase 6kg od cega je 350g eksploziva. U zavisnosti od tipa projektila, napadnog ugla, rastojanja ERA od osnovnog oklopa i dr. faktora, redukuje probojnost kinetickih projektila oko 25%, a kumulativnih i do 80%.


U tenk M-84 ugrađen je veliki broj pomoćnih i specijalnih uređaja: uređaj za stvaranje dimne zavese ubrizgavanjem dizel goriva u izduvnu cev motora, dvanaest bacača dimnih kutija, sistem za kolektivnu NHB zaštitu, radiološko-hemijski detektor DRHT, komplet za dekontaminaciju, protivpožarni uređaj sa 14 senzora, komplet za podvodnu vožnju (omogućava savlađivanje vodenih prepreka dubine 5 m, širine 1000 m, brzine toka 1,5 m/s), VHF radio uređaj dometa 20 km (15 km kada je tenk u pokretu), interfon, uređaj za samoukopavanje, uređaj za komprinovani vazduh.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Bacači dimnih kutija

Brok:
Iz prakse

Savladavanje vodene prepreke tenka M-84


Da bi tenk M-84 savladao vodenu prepreku (npr.reku) sa dubinom od 5 metara i dužine do 1000 metara neophodne su na tenku određene pripreme za taj manevar, ali pre svega na predviđnoj trasi manerva prvo stupaju na scenu ronioci koji vrše ispitivanje dna rečnog korita. Kada se nađe mesto koje ima stabilno i čvrsto dno bez blata, mulja i sl. što nije lako, treba izvršiti ispitivanja da li će dno ostati stabilno posle prelaska npr.voda tenkova što iznosi tri (3) tenka u staroj formaciji, odnosno u postojećoj tj.sadašnjoj četiri (4), takođe i obala sa obe strane reke mora biti stabilna i čvrsta, samo podsećanja radi tenk M-84 je težak preko 42 tone. Pored ispitivanja dna rečnog korita i njihovih obala gde je predviđen manevra na tom mestu reka mora biti “mirna”, gornja granica je do 1.5 m/s brzine toka, takođe meteorološka prognoza za predviđeni dan manerva mora glasiti – bez vetra i padavina, još bi napomenio da se ovaj menevar nikada ne radi po uslovima slabe vidljivosti i naravno nikada po mraku tj. noću. Danas već postoje određena potencijalna mesta za prelaz, zašto potencijalna – uvek se pri svakom ponovljenom manervu pristupa ponovnom ispitivanju, razlog je jednostavan, uvek dno rečnog korita može biti izmenjeno zaslugom majke prirode, iznenadni nanos mulja i sl. Kao što vidite treba dosta toga da se “složi” da bi se savlađivanje vodene prepreke obavio uspešno, ovde grešake nisu poželjne te ih skoro i nema jer veoma lako mogu biti sa kobnim završetkom.
Posada tenka mora biti odlično obučena i uvežbana, drugo vozač mora da bude visoko obučen, hladne glave jer je on za ovaj manevar i najodgovorniji i navažniji činilac posade. Pošto je ovde zastupljen timski rad, kao i u mnogim drugim rodovima ne treba puno objašnjavati da su od posebne važnosti i dobri međuljudski odnosi posade.
Prvo se elementi tenka dovode u marševski položaj, to podrazumeva da nišandžija zakoči kupolu ručnom kočnicom, tako da se kupola ne može pomerati po pravcu (azimutu), potom zajedno k-dir i nišandžija postavljaju marševsku kočnicu topa, koja ne dozvoljava pomeranje cevi topa po visini (elevaciji). Dalje što posada radi - premazuje tenk na mestima gde eventualno može da prodre voda sa specijalnom mašću koja zadržava prodor vode, naravno sa ovom mašću se ne “zapušavaju rupe” već se ona nanosi na spojevima npr.oko poklopaca za ulaz –izlaz posade, poklopac za automatsko izbacivanje danceta, poklopca sanduka za alat itd. Na usta cevi topa se navlači gumena navlaka, kao i na meteo senzor. Potom se na nišandžijin poklopac otvora za ulaz-uzlaz (dalje u tekstu luk) postavlja cev koja ima ulogu da omogući posadi dotok vazduha. Svaki član posade ima prsluk, masku koja je spojena sa bocom kiseonika. Na odvodu izduvnih gasova iz motora (dalje auspuh) se montira tj. zašrafljuje poseban dodatak sa klapnama koji ima ulogu da voda ne prodre u uzduvni sistem i sam tim u motor, što bi dovelo do prestanka njegovog rada. Iz tog razloga prilikom ovog manerva poseban mentalni (psihički) pritisak trpi vozač jer ne sme da dozvoli prestanak rada motora kada je tenk pod vodom. Prilikom savlađivanja vodene prepreke prisutni su ekipa od četiri ronioca sa gumenim čamcem, hitna pomoć kao i tenk za izvlačenje (dalje TZI). Bez obzira koja formacija vrši manevar savlađivanja, celim manervom komanduje direktno k-dant bataljona te je on na stalnoj direknoj vezi sa vozačem tenka koji tada koristi tkz. spoljnu vezu. Pošto vozač praktično ne vidi “oči” su mu u ovom slučaju žiroskop koji se nalazi sa njegove leve strane te po komandama k-danta vrši korekcije ako je tenk sišao sa idealne putanje prelaska. Prelazak se vrši u prvom stepenu prenosa, i najmanji broj obrtaja motora se sa standarnih 800 u minutu diže na 1600 o/m, to se vrši ručnim gasom koji se fiksira na željene obrtaje i tim se gašenje motora pod vodom svodi na minimum, drugo pod tolikim “lerom” izduvni gasovi postižu dovoljan pritisak da guraju klapne na auspuhu te voda ne može da prodre u izduvni sistem. Zašto je još od posebne važnosti da se motor ne ugasi, motor se ne može startovati pod vodom, dalje na dubini od pet metara niko od članova posade zbog pritiska vode ne može da otvori luk, ali ako bi se desilo da se motor nekim slučajem ugasi onda u vodu ulazi TZI i ronioci. Ronioci imaju zadatak da zakače sajlu na tenk da bi TZI mogao da ga izvuče na obalu. Kod nas su se dešavale ovakve “nezgode” uglavnom kada je ta naredba stizala od jednog visokog oficira koji je neplanski naredio da vozač ugasi motor kada je tenk bio na sred reke da se da bi video efikasnost izvlačenja. Poznato mi je da se jednom desilo gašenje motora na tenku T-72 (moj dobar drug i kolega je bio k-dir na tom tenku), ali ronioci i TZI su obavili dobro svoj posao.Inače procedure savlađivanje vodene prepreke na dubini od pet metara su istovetne kod tenkova M-84 i T-72.

Tenk M-84 bez ikakve pripreme prelazi vodenu prepreku dubine 1.2 metra, sa pripremom od 5 minuta 1.8 metara.
Na žalost posle prvih ratnih dejstva 91` god. pa na dalje sa tenkova M-84 i T-72 mnogo opreme za savlađivanje vodene prepreke je pokradena od strane RVO, tako da su negde polovinom 94`god. mnoge OMJ razdužile ovu opremu koja je preostala. Nadam se da će se ovih 250 tenkova ponovo zadužiti kompletnu opremu za podvodnju vožnju jer je šteta ne iskoristiti kada već postoji mogućnost.

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page