Ako se ko sjeća teksta
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=1952.msg259001#msg259001 koji je napisao S.Palestinac. I moj odgovor ispod toga. Spominje se neki Židov Ivan. Zastavnik u penziji. Nije Židov, iz Međimurja je. Nekad je radio u VP 2908 Banja Luka, i tu je upoznao svoju ženu Peruniku. itd itd. Živa legenda. I više od toga. Kasnije je prešao sa jedinicom u Pančevo.
U legende spadaju Židov Ivan kao vozač tenka, Stevo Zdravković, vozač tenka (trenutno negdje kod Arapa), Milijan Bogičević, nišandžija ( u penziji), Milan Božić, nišandžija (u vojnoj penziji, ali radi u Laktašima pored Banja Luke). Moja žena kaže i Ivan Milenković iz Legendi. Odlično pjeva.
O Milijanu sam pisao na
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=1473.msg259044#msg259044 o recenziji knjige.
Slike ovih ostalih se mogu vidjeti sa mojih putešestvija širom svijeta. Ova trojica su (sem Steve) radili u ŠCOMJ Banja Luka.
Dakle, obično je bio naš vozač i nišandžija, i to veoma iskusni, a komandir je bio neko iz ekipe, jer se radila prezentacija tenka i nisu bili borbeni uslovi, tako da komandir nije toliko ni bitan. Kod prezentacija na kojima sam ja radio pustio sam domaćine da gađaju tek kad sam bio siguran da su dobre nišandžije i da nemaju razloga za (namjeran) promašaj. Bilo je tu svega. Konkurencije i podvaljivanja. Pa ako sam bio i malo nesiguran u nišandžije po bilo kom osnovu, ja sam preuzimao gađanje.
Dok sam gađao u Kini komandir tenka mi je bio njihov veoma iskusan čovjek, a vozač Stevo Zdravković. Ista ekipa i u Pakistanu.
U Indiji su domaćini bili obučeni do najsitnijih detalja, zahvalili ekipi, ostavili ih u hotelu u Nju Delhiju i rekli im da će ih pozvati kad sve bude gotovo. Sami su sve radili sa tenkom. I nakon nekoliko sedmica, pozvali su našu ekipu i rekli da je gotovo ispitivanje modifikovanog tenka T72. Kasnije su istu uradili prilikom ispitivanja nekih drugih verzija, o kojima još ne pričam, jer nije vrijeme za to.
U Pakistanu je "jedan" vozač bio Načelnik oklopnih snaga Pakistana, general pukovnik. Nikad u životu nisam vidio takvog starješinu da sa jednim svojim pitanjem traži milion odgovora, i na kraju zahtjeva samo jedan odgovor na svoje jedno pitanje. I sa jednim pitanjem, meni, dobija odgovor na sto mogućih pitanja.
"Molim Vas gospodine Vlado, nisam Vas to pitao. Moje pitanje je bilo ..., a Vi ste mi odgovorili... Postaviću Vam isto pitanje na drugačiji način". I tako krene. I na kraju tamo negdje, ustane neki general major, predstavi se, Gospodine generale, general major, Ne sjećam se imena, dozvolite da se obratim. A tu nekih tridesetak generala. Ovaj ga pogleda preko naočala, malo se konsultova sa nekim generalom koji je stojao iza njega i dade mu riječ. A ovaj general major kojem se ne sjećam imena pođe da priča o našem tenku M84, o ispitivanjima koja su već bila u Pakistanu, on je bio na tim ispitivanjima, pa pođe da objašnjava detalje, da upoređuje tenkove koje smo im tada prezentovali, upoređuje mogućnosti i mane, upoređuje cjene. Itd. Bez i jedne greške ili zastoja u izlaganju. A meni drago da ne pričam. To je taj general pukovnik koji je po najgorem avgustovskom suncu u pustinji Tamavala u Pakistanu vozio tenk čitav dan. Sunce tada tamo prži tako da su i zmije u rupi. Duboko u zemlji.
Kakva je to vojska, da navedem jedan detalj. Kad smo dolazili na taj poligon išli smo avionom do Multana. Tu smo malo odmarali u oficirskom klubu. I tu su me dva poručnika do detalja ispitivali o Bitci na Neretvi i o Bitci na Kadinjači. To su učili na vojnoj akademiji. A i razgovarali smo o trenutnoj situaciji u SFRJ.
Pozdrav
Vlado
944