Tenk M-84

[Vladimir Ivanović]

Razlika u panelima DNNS-2 i DNNS-2A.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovo je kuvajtska verzija DNNS-2A. Sliku sam uzeo iz kataloga za SUV-a za Kuvajt.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovo je DNNS-2. Pojačavač slike prve generacije. Na mjestu prekidača "Noćna sprava" na verziji DNNS-2A se nalazi potenciometar za regulaciju pojačanja noćnog kanala.

Na kuvajtskoj verziji piše i podjela 1/6400 (hiljaditih), a mjesto prekidača Laser, sasvim lijevo, na kuvajtskoj verziji stoji bravica sa ključem.

I još jedna slika.

M84A, kuvajtske gusjenice, nema meteosenzora, pukla sajla meteosenzora.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pozdrav

Vlado

[Vladimir Ivanović]

Sliku sam preuzeo sa FB stranice jednog oficira, tenkiste iz Srbije. 134-ta klasa OJ. Ceca sa tenkom M84. Ali, nešto se ne uklapa.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pozdrav

Vlado

[HrcAk47]

Sliku sam preuzeo sa FB stranice jednog oficira, tenkiste iz Srbije. 134-ta klasa OJ. Ceca sa tenkom M84. Ali, nešto se ne uklapa.

Pozdrav

Vlado

Tenk je hrvatski?

[proxy1969]

Tenk je hrvatski?

Da........

[Vladimir Ivanović]

U Hrvatskoj postoje 33 komada ove vrste tenka M84, Kad nisu znali popraviti SUV  koji je pravio Čajevac zamijenili su ga sa SUV Omega koji je pravila Iskra, kasnije je promijenila ime u Fotona, te je kasnije ugašena. Nestala. Kao i Čajevac.

Isti SUV je i na tenkovima u Sloveniji. Ali se vidi razlika između tenkova sa istim SUV-om. Na hrvatskim se vidi čajevačka antena i antensko postolje AT-22, dok je na slovenačkim tenkovima izmjenjena radio oprema. Sa, najvjerovatnije, Tadiran ili Racal radio opremom. Nisam vidio koja je, ali se može predpostaviti po šljemafonu.

Pozdrav

Vlado

[proxy1969]

Kad nisu znali popraviti SUV  koji je pravio Čajevac ......

Pozdrav

Vlado

Nije da baš "nisu znali" već nisu imali s čim, a nije li nedavno stock koječega iz Čajevca otputovao prema Brodu..?

[micha]

   U to vreme, a pričamo o 90-tim, elektronske komponente (tranzistori i integralci) za popravku pojedinih ploča SUV-a su mogle da se nađu u svakoj opremljenijoj prodavnici materijala za RTV mehaničara. Pogotovu što je neke od njih proizvodila RIZ.

   Što se tiče stručnosti i znanja verujem da je u pomenutoj Radio Industriji sigurno bilo nekoga ko bi mogao da popravi SUV, a da ne pominjemo Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i drugim gradovima gde se predavala elektronika. Takođe, Centar vojnih škola i akademije tehničke službe KoV-a se takođe nalazio u Zagrebu i dosta predavača i drugog stručnog osoblja je ostalo tamo tako da održavanje za njih verovatno nije bilo bauk.

   Jednostavno, u jednom trenutku politika je odlučila da se postojeći sistem zameni savremenijim a da uopšte ne moraju postojati razlozi tehničke prirode kao što su nepouzdanost, nepreciznost, česti otkazi, skupo održavanje itd. Pogotovu što je tada vladala opštenarodna euforija i što se stvorio prostor za veće ulaganje u vojnu tehniku, a to bilo pravdavano postojanjem nekakve vojne opasnosti i sl. Sada, da li je novi sistem bolji od starog treba konsultovati stručnjake i one koji su gađali i sa novim i sa starim SUV-om. Ne treba zapostaviti ni stanje ispravnosti i uporediti da li se više kvario pre ili sada i još mnogo drugih faktora koji utiču na konačnu ocenu šta je bolje.

[Vladimir Ivanović]

Sav materijal koji se ugrađivao u SUV.je bio namjenjen za ugradnju u vojne uređaje. Dakle nije bio komercijalan. Određena integralna kola su se pravila isključivo za Čajevac. I ni za koga više. Ta su integralna kola imala End user certifikat. Izvozila su se iz amerike sa dozvolom njihove vlade. Svaki dio je morao da izdrži izlaganju temperaturi od -55 do +75 stepeni, i da radi u opsegu -25 do +55 stepeni. Avio uređaji, na kojima sam takođe radio su morali da izdrže temperaturu od -70 do +110 stepeni, sa popritiskom kao na visini 12 kilometara, sa vlagom 100%, sa ubrzanjem 12g, sa razarajućim vibracijama, sa otpornošću na gljivice, a mehanički pokretni sklopovi su morali da izdrže nekoliko sati u komori sa kovitlajućim pjeskom, izdržavanje na uticaj slane magle, na uticaj glodara, i još puno, puno toga. Udare, slobodne padove, prevrtanja itd. Avio lanseri su morali da izgrže kratak spoj na svim izlazima bez obzira koliko bi trajao proces pripale rakete, rad na sniženom naponu i rad na uduplanom naponu napajanja. Itd.
Zašto je to tako nekad bilo. Pa zbog onoga vica: Izgubila se dva vojnika i jedan nakovanj u pustinji. Našli ih nakon dva dana, a nakovanj bio slomljen".

E zbog toga su skupi vojni uređaji.

Što se tiče popravke SUV-a malo ko je znao da ga popravi. Dogovaram i pregovaram sa određenim osobljem iz "vojnih krugova" iz Srbije, te znam stanje tehnike. Pomažem koliko mogu, ali nekad je i to teško. Znam stanje tehnike, ali malo mogu pomoći. Malo je ostalo onih kojima sam ja predavao. Možda im je znanje elektronike dobro, ali ne i znanje i poznavanje SUV-a.

Što se tiče stanja u nekadašnjem Školskom centru u Zagrebu, tamo sam predavao i tamo je pokojni KIK Mate Raguž imao neka znanja o SUV-M84, teoretska. Malo više je znao pokojni p.puk Slobodan Vidović. Znao je i malo praktično.

Oko ovih silnih instituta dovoljno pokazuje podatak da su ovi iz Instituta za fiziku Zemun nakačili svoju opremu na napajanje 10 volti koje se pravi u pojačavačkoj kutiji i bukvalno uništili tačnost sistema. Deset volti je referentni napon za A/D konverter, a taj napon se podešava po zahtjevima sistema u 5 milivolti, međutim, ja sam tražio da su proizvodnji podešava u toleranciji 1 milivolt.

Puno otpornika je bilo u toleranciji 1%, a oni u regulacionim petljama u toleranciji 0,05%. Rađeni su isključivo za Čajevac.

Određeni sklopovi su se obrađivali u ulju, bez prisustva vazduha, te nakon obrade morali su se spojiti sa drugim dijelovima u roku od nekoliko minuta. Ovo su smjeli raditi samo muškarci, jer žene ispuštaju neku kiselinu iz ruku za vrijeme "onih dana".

Mogao bih i da opišem bijele, čiste sobe gdje su se sklapali određeni dijelovi sistema. Sa senzorima za prljavštinu itd. Sva su stakla na nišanskoj spravi bila tri mjeseca i više na polir mašinama. Trebao bih i da navedem i kako su se te prostorije čistile svaki dan, da je tu pod uvijek morao biti vlažan, sa tačnom vlažnošču vazduha.

Svaki dio je imao zahtjev za kvaliteti način ispitivanja kvaliteta. sastav materijala iz hemijske laboratorije, podatak o površinskoj zaštiti i podatak o ispitivanju površinske zaštite, o debljini iste i nalaz o ispitivanju, farba i debljina farbe, te atest za farbu i atest proizvođaća. Podatci o termičkoj obradi, kalenju, te izvještaj o obavljenom ispitivanju na traženu čvrstoću i tvrdoću.

Mogao bih još dugo da pišem o svemu šta je prethodilo isporuci jednog SUV-a iz Čajevca u Đuru Đaković. Po isporučenom sistemu ostajalo je oko 20 kilograma papira, odnosno različitih potvrda, atesta i zapisnika o ispitivanju. I to za svaki posebno.

Da ne zaboravim, svaki alat sa kojim se radilo morao je da ima atest i potvrdu o ispitivanju u određenoj metrološkoj laboratoriji. Atest je vrijedio godinu dana.

Ako postoje razni i česti otkazi najvjerojatnije se radi o prethodnoj nestručnoj popravci.


Nastaviću kasnije.

Vlado

[janezek67]

Vlado jedno pitanje. Na onom drugom forumu si objašnjavao pre neki dan (takmičenje slovenaca na M84 u njemačkoj - samo 80% pogodka), da je bio Fotonin SUV lošiji od Čajevskog. Možeš na kratko napisati, šta je kod Fotoninog lošije urađeno odnosno što to Fotonin nema, a Čajevski odnosno originalni SUV ima.

[Vladimir Ivanović]

Izvorni konstruktor, ideja i razrada ideje, je gospodin Olafson, ako se još dobro sjećam. Gospodin koji je nekad radio u firmi, korporaciji Aga, a dio te korporacije je bila firma Bofors, sa ostrva Lindingo u Štokholmu.

Prije puno godina, negdje sedamdesetih godina prošlog vijeka, Vojnotehnički savjet VTI-ja je donio odluku da se ide u razvoj sistema za upravljanje vatrom za tenk T55, a sa mogućnošću da se taj SUV ugradi i u druge tenkove, jer su se već razmatrale opcije kupovine modernijih tenkova za JNA.
I bilo je odlučeno da se naprave dvije verzije SUV-a. Jeftinija i skuplja. I od firme Bofors je poručen razvoj ova dva sistema. Jedan sistem se je zvao SUV (Igman), a drugi se je zvao USUV, Uprošteni sitem upravljanja vatrom. I ovaj prvi je kasnije dat Čajevcu da ga dalje razvija i pravi, a ovaj jeftiniji je dat Iskri, CEO, Centru za elektrooptiku Ljubljana. Bilo je i dogovoreno, zbog cijene sistema, da u oklopnim brigadama, na deset tenkova sa USUV-om bude jedan tenk sa SUV-om. Čajevac je kasnije od tog SUV Igman napravio SUV za tenk M84, a Iskra, koja je promijenila ime u Fotona, je od tog USUV-a za tenk T55 napravila USUV za tenk T72, te ga isprobavala na tenku T72 ( to je taj tenk koji je završio u Muzeju u Sloveniji, a koji je iz Banja Luke prebačen u Iskru). Po povlačenju JNA iz Slovenije tenkovi M84 koji su ostali u Vrhnici su onesposobljeni, te se nisu mogli koristiti. Tada je Isjra od ovoga jeftinog, uproštenog, sistema napravila sličan sistem za tenk M84 i to su ti tenkovi o kojima sam pisao na MCM forumu. Kasnije su stručnjaci iz Čajevca prešli u Iskru da završe ovaj sistem. Dvojica. O njima sam već pisao na Palubi. Sada su oba doktori tehničkih nauka.

Pozdrav

Vlado