Vladimir Ivanović
Stručni saradnik OMJ
poručnik fregate
 Offline
Gender: 
Posts: 4 896
Da sam nomalan, poludio bih.
|
 |
« Reply #3663 on: August 10, 2016, 11:58:08 am » |
|
Svašta je ovdje napisano. Pisao je nako ko je radio sa nama, ali nije dovoljno radio sa nama pa nas nije dovoljno poznavao. Nešto napola. Dosta netačnosti.
Pola ovih je već pokojno, tako da nije zgodno o njima pričati.
Za Mancea imam samo lijepe riječi. Iako u svom CV-ju nikad nije spomenuo deceniju i više u Čajevcu, čin majora itd. Kad je otišao od nas prešao je u Fotonu (sa još jednim iz naše firme) i završio slovenački sistem upravljanja vatrom koji je sada na slovenačkim tenkovima. Već sam pisao da sam ga sreo u Teheranu dok sam radio tenk M60, a on radio tenk T55, ali sa Fotonom za Pasderane, a mi M60 za regularnu vojsku. Taj dan smo ga zvali kući, jer nisam mogao da rješim paralaksu, jer tenk M60 ima nišandžiju sa desne strane kupole, a isti dan ga našao u Teheranu. On je započeo rad na tom tenku, ali je ostavio posao završen na pola, a neko ga je morao završiti. Kasnije sam ga vidio u Banja Luci, negdje 1997 ili 1998 godine. Napravio je SUV i za britanski tenk Čiften. Vodio je konstrukciju SUV-a za tenk T72 koji je kupila Indija. Pošto smo ja i jedan član Palube koji piše na ovim stranama išli nekoliko puta dogovarati jedan tenkovski posao u Aziju zvao sam ga da radi sa nama, ali je odbio. Rekao je da ga pare ne interesuju. Sad se bavi naukom. Doktorirao je i bavi se žestokom naukom. Govori dosta stranih jezika.
O rahmetli Reufu Kovačeviću mogu reći sve najbolje. Na Reufovoj sahrani sam plakao više nego njegov sin. Njegov sin me je i smirivao na toj sahrani. Reuf je bio i ostao genije. Zadnji službeni put u inostranstvo mu je bio 1991 godine u Pakistan. Tamo je radio tenk T59. Zajedno sa Fudom, Fudinim bratom Mirsom, kapetanom Žaretom Novakovićem (kojeg se S.Palestinac na sjeća), Fudinim i Mirsinim bratom od strica, variocem Esom, jednim ekonomistom i sa još dvojicom iz Zraka iz Sarajeva. Radili su tenk u fabričkoj hali i kad je bila molitva rahmetli Reuf nije htio da klanja zajedno sa ovom trojicom, tu su se zato i potukli i to žestoko pred mušterijama i isti dan ih je direktor ( i o njemu sam pisao na Palubi, konstruktor PPC-a za Boforsove topove) sve zajedno vratio nazad u Banja Luku. Isti dan meni prekidaju nastavu koju sam držao u TRZ Čačak i nakon dva tri dana idem ja sa istim ekonomistom iz marketinga i sa dvojicom iz Zraka i završavam taj isti tenk sa gađanjem za nešto više od 20 dana. Gađanje je bilo neuspješno, iako je sve bilo dobro podešeno. Nakon tri mjeseca idemo ponovo u Pakistan i ponovo gađamo, ali opet neuspješno. Reuf se je vodio kao glavni konstruktor tenka Vihor. Prošao je školovanje u Rusiji, Engleskoj, SAD i još nekim zemljama. Reuf je zajedno sa Bartolom Jerkovićem iz ĐĐ završavao određene poslove u Rusiji, u fabrici tenkova. Magistrirao je u Engleskoj. Zadnji privatni posao mu je bila nišanska sprava za tenk koja otkriva cilj na osnovu devijacije magnetnog polja Zemlje. Za tursku fabriku tenkova. Umro je od moždanog udara prije 2,5 godine.
Fudo je radio na tenkovima u Siriji, Pakistanu, Indiji i Egiptu. Kad je otišao da radi tenk T55 sa termovizijom u Egipat, ja sam taj dan sasvim slučajno našao grešku u softveru, nije bila greška, nego je bila podmetnuta greška, i nakon dva dana sam poslao ispravljeni softver u Egipat gdje je bilo sve 100% u metu u totalno mračnoj noći u pustinji. Isti problem kao i ja imao je Fudo u Siriji gdje je gađanje bilo neuspješno, a razlog je ista greška u softveru. U Indiji je Fudo vodio montažu SUV-a u tenk T55 i sve je ispalo sasvim dobro, te je nakon toga indijski TOC uzeo tenk, i bez i jednog stranca su otišli na ispitivanje, svi iz naše ekipe su ostali u hotelu, i nakon mjesec dana ispitivanja u pustinji Tar indijski TOC je dao pozitivnu ocjenu za SUV. Naravno, sad smo imali ispravljenu grešku u softveru. Za Fudu ne mogu reći ni jednu lijepu riječ.
Spominje se i izvjesni Marić. Zadnji direktor Čajevca. Bili smo zajedno na školovanju u Čehoslovačkoj za T72, uhapšen u Švedskoj dok je radio za Bofors zbog nekih štambilja iz Rusije u pasošu, a imao je problema sa tim pasošem i u Italiji, prvi stranac koji je ušao u izraelski tenk Merkava dok je radio u Elbitu u Izraelu, preživio pokušaj podmićivanja od Sagem-a dok je radio u francuskim fabrikama tenkova, bio mi cimer u Kini, Pakistanu, Kuvajtu, Iranu, itd, kuvao nam u Kini, Kuvajtu i u Pakistanu itd. Trenutno predaje u Elektro školi, ali samo prvim i drugim razredima, jer nema državni ispit, a ja u istoj školi predajem trećim i četvrtim razredima. Tj, ne predajemo. Sad će popravni ispiti. Sad samo ispitujemo. Dok je studirao svirao je harmoniku i tako se izdržavao.
Pokojni Proko Kovačević, mašinac, ali samo za velike konstrukcije. Nije se bavio sićom. Pio je svaki dan više od litre alkohola. Nikad nije bio trijezan. Na nekom službenom putu u Mađarskoj pozajmio sam mu u ponoć litru votke, jer je svu svoju popio, i do ujutru popio je i tu moju litru votke. Zadnji posao je bila konstrukcija ispitnih stendova za irački tenk T72, negdje 1997 ili 1998 godine. Taj posao smo završili ilegalno, ali akcija SFOR-a u TRZ Orao u Bijeljini, koji je radio takođe opremu za Irak je prekinula izradu svega što smo radili za Irak. Pare smo dobijali na ruke od SDPR-a. Mislim da sam i o tome već pisao. Dan kad je umro osjećao se je loše, išao je tri puta u Hitnu pomoć u Banja Luci i stalno su ga vraćali. I kad je otišao zadnji put umro je na ulazu u Hitnu pomoć. Zajedno sa Mirsom je radio na konstrukciji ljuljajućeg stenda, jer je Mirso magistrirao automatiku, odnosno bio je hidrauličar koji se bavio automatikom.
O Peri Kolareviću sam pisao. Kao direktor Čajevca imao je prava da digne pare sa računa Čajevca, i 1992 godine je digao 5.100.000 dolara avansa koji je Indija uplatila za SUV sa računa Čajevca u Singapuru i od tada mu se gubi svaki trag.
Pisao sam i o Viti Rakiću direktoru vojnog pogona. Najzaslužniji zašto nema TU1 i TU2 za SUV. Poništio je tender gdje sam se javio samo ja sa mojoj ekipom u kojoj je bio Bartol Jerković i Boro Pecić iz ĐĐ i još njih nekoliko i ponovo ga objavio, gdje sam se ponovo javio ja sa svojom ekipom, ali prijavili su se direktori Čajevca i uzeli su tender iako smo imali apsolutno iste ponude, i jedan direktor Čajevca uzima 60.000 DM za izradu TU1 i TU2 i kupuje stan u Poreču. Posao nisu nikad završili, a meni su nudili siću da ja taj posao završim, te sam to odbio.
Pozdrav
Vlado
|
